Kinkaku – Wikipedija

Spomenici starog Kyota (Kyoto, Uji i Otsu)
Svjetska baština – UNESCO

Država	Japan
Godina uvrštenja	1994. (18. zasjedanje)
Vrsta	Kulturno dobro
Mjerilo	ii, iv
Ugroženost	—
Poveznica	UNESCO:688
Koordinate	35°02′22″N 135°48′28″E / 35.03944°N 135.80778°E / 35.03944; 135.80778
Byodo-in class=notpageimage\| Lokacija Byodo-ina u Japanu

Kinkaku (japanski: 金閣寺, Kinkaku-ji, "Hram zlatnog paviljona") ili Zlatni paviljon je jedna od najglasovitijih zgrada u Kyotu, Japan. Sagrađen je na rubu ribnjaka okruženog grmljem i drvećem kao zen budistički hram.

Sagradio ga je šogun Ashikaga Yashimitsu 1397. godine kao središte bajoslovnog vrta priključenog njegovoj palači Kitayama. Nakon Yashimitsuove smrti ta je zgrada postala zen-budistički hram i nazvana je budističkim posmrtnim naslovom svog graditelja Roku-en-ji (鹿苑寺), "Hram rike posvećenog jelena".

Paviljon se sastoji od tri kata, koji imaju prozore što se otvaraju ispod širokih streha. Zbog vedre lakoće konstrukcije, prekrasnog ambijenta i neviđene intimnosti Kinkaku je od svih povijesnih građevina Japancima najdraži.

Nakon požara 1951. godine, ponovno je sagrađen kao savršena kopija. Izmišljena verzija ovog događaja je središnja tema knjige "Hram zlatnog paviljona" Yukia Mishime iz 1956. godine.

Izvori

[uredi | uredi kôd]

Velike arhitekture svijeta, urednik John Julius Norwich, Marjan tisak, Split, 2005. ISBN 953-214-266-5
Marilyn Stokstad, Art History (Wolume Two), Pearson Prentice Hill, New Jersey, 2005. ISBN 0-13-145529 nevaljani ISBN

Poveznice

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]

Kinkaku-ji Arhivirana inačica izvorne stranice od 28. rujna 2007. (Wayback Machine)
KINKAKU-JI VIDEO

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Kinkaku

v • u Svjetska baština u Japanu

	Kulturna baština (20)	Fuji (2013.) • Gusuku i drugi spomenici kraljevstva Ryukyu (2000.) • Dvorac Himeji (1993.) • Budistička čista zemlja Hiraizumija (2011.) • Budistički spomenici područja Horyu-ji (1993.) • Šintoistički hram Itsukushima (1996.) • Rudnici srebra Iwami Ginzan i njihov kulturni krajolik (2007.) • Prapovijesna mjesta Jōmon kulture u sjevernom Japanu (2021.) • Arhitektonska djela Le Corbusiera, izniman doprinos modernom pokretu¹⁾ (2016.) • Svetišta i hodočasnički putovi u brdima poluotoka Kii (2004.) • Povijesni spomenici starog Kyota (Kyoto, Uji i Otsu) (1994.) • Kofunguni Mozu i Furuichi: tumuli drevnog Japana (2019.) • Kupola atomske bombe u Hirošimi (1996.) • Mjesta Meiji industrijske revolucije (2015.) • Tajna kršćanska mjesta regije Nagasaki (2018.) • Povijesni spomenici stare Nare (1998.) • Hramovi i svetišta Nikka (1999.) • Sveti otok Okinoshima i pripadajuća mjesta Munakata (2017.) • Povijesna sela Shirakawa-go i Gokayama (1995.) • Tomioka tvornica svile i pripadajući lokaliteti (2014.)

	Prirodna baština (5)	Otoci Amami Ōshima, Tokunoshima, Iriomote i sjeverni dio otoka Okinawa (2021.) • Otoci Ogasawara (2011.) • Bukova šuma na planini Shirakami-Sanchi (1993.) • Shiretoko (2005.) • Šuma cedrova na Yakushimi (1993.)

	Nematerijalna svjetska baština (20)	Tradicionalni ples Ainu (2009.) • Žetvena molitva Akiu no Taue Odori u gradu Akiu (2009.) • Kazalište lutaka Bunraku (2008.) • Ritualna izvedba Daimokutate u gradu Nara (2009.) • Festival Dainichido Bugaku (2009.) • Ples Gagaku (2009.) • Ritualni ples Hayachine Kagura u gradu Hanamaki (2009.) • Parada Hitachi Furyumono (2009.) • Ceremonija plutanja Yamahoko (2009.) • Kazalište Kabuki (2008.) • Novogodišnji festival Koshikijima no Toshidon (2009.) • Kumiodori, tradicionalno glazbeno kazalište na otoku Okinawi (2010.) • Mibu no Hana Taue, ritualno presađivanje riže u Mibu, Hirošima (2011.) • Nachi no Dengaku, vjerska umjetnost tijekom Nachi festvala vatre (2011.) • Kazalište Noh (2008.) • Poljoprivredni ritual Oku-noto no Aenokoto (2009.) • Proizvodnja tkanina ramie u pokrajini Uonuma, prefektura Niigata (2009.) • Sada Shin Noh, sveti ples u hramu Sada, Shimane (2011.) • Sekishu Banshi proizvodnja papira pokrajine Ivami (Shimane) (2009.) • Festival nove godine Chakkirako u gradu Miura, prefektura Kanagawa (2009.) • Yuki-tsumugi, tehnika proizvodnje svile (2010.) • Washi, vještina tradicionalnog ručno rađenog papira (2014.) • Washoku, tradicionalna božanska kultura Japanaca, posebice za proslavu Nove godine (2013.)

¹ Svjetska baština više zemalja [1]