Prijeđi na sadržaj

Kanadska zlatošipka

Izvor: Wikipedija
Kanadska zlatošipka
Kanadska zlatošipka
Sistematika
Carstvo:Plantae
Divizija:Magnoliophyta
Razred:Magnoliopsida
Red:Asterales
Porodica:Asteraceae
Rod:Solidago
Vrsta:S. canadensis
Dvojno ime
Solidago canadensis
L.
Baze podataka

Kanadska zlatošipka (gustocvjetna zlatnica, lat. Solidago canadensis) je biljka iz porodice Asteraceae. Prirodni areal joj je sjeveroistočni i središnji sjeverni dio Sjeverne Amerike. U Europu je unešena oko 1648. godine kao ukrasna biljka. Kod nas se smatra za invazivnu vrstu.

Zeljasta višegodišnja biljka, visine do 2 metra. Listovi kopljasti, cvjetovi žuti.

Uporaba

[uredi | uredi kôd]

Medonosna je biljka, a koristi se i kao ukrasna biljka. Koristi se u narodnoj medicini. Mladi izdanci i cvjetni vršci su jestivi. Može se koristiti za bojenje tkanina.

Kao ljekovita biljka koristi se biljka sabrana u početku cvatnje. Prikupiti travu na početku cvatnje. Suši se na zraku prii temperaturi od 50 – 60° C.

Biljka Solidago canadensis sadrži flavonoide (aglikoni: kvercetin, kempferol, izoramentin), kumarine (scopoletin, umbeliferon) hidroksicinaminsku kiselinu, triterpena spojeve, šećere, aminokiseline.

Pripravci iz biljke kanadska zlatošipka imaju izražen diuretski učinak.

Solidago canadensis dio je složenih gotovih pripravaka: Marelin (Ukrajina) Fmiolizin (Poljska) koji imaju spazmolitičko, diuretsko i antiupalno djelovanje i koristi se za liječenje bubrega i bubrežnih kamenaca te kod upalnih bolesti urinarnog trakta.

U narodnoj medicini koristi se i kao domaća zlatošipka, no djelovanje je dvostruko jače. U smjesi s drugim biljkama koristi se kod adenoma prostate i kroničnog prostatitisa.[1]

Podvrsta

[uredi | uredi kôd]

Sinonimi

[uredi | uredi kôd]
  • Aster canadensis (L.) Kuntze
  • Doria canadensis (L.) Lunell
  • Solidago canadensis subsp. altissima (L.) O.Bolòs & Vigo
  • Solidago canadensis f. canadensis
  • Solidago canadensis subsp. canadensis
  • Solidago canadensis var. canadensis
  • Solidago hirsutissima var. hirsutissima

Dodatna literatura

[uredi | uredi kôd]
  • Jašmak, K., Medonosno bilje, Beograd 1980.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Eфремов А. П. Фитотерапия заболеваний предстательной железы. — Мoskva 2001.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]