Prijeđi na sadržaj

Insekticid

Ova je stranica stvorena ili dopunjena u okviru WikiProjekta 10000. Kliknite ovdje za više informacija.
Izvor: Wikipedija

FLIT ručna pumpa za prskanje insekticida iz 1928.

Insekticidi su kemijska otrovna sredstva koja se koriste protiv štetnih kukaca. Ova sredstva imaju široku primjenu u poljoprivredi, medicini, industriji i dr. Smatra se da su insekticidi jedan od glavnih faktora koji su doprinijeli povećanju poljoprivredne produktivnosti u 20. stoljeću.[1]

Sastav

[uredi | uredi kôd]

U sastav insekticida, radi uštede i boljeg raspršivanja, obično se otrovnim tvarima dodaje neki "nosač", najčešće talk, kaolin ili voda. Insekticidi također sadrže i pomoćne tvari koje osiguravaju kvašenje, trajanje i lebdenje u vodi.[2]

Vrste insekticida

[uredi | uredi kôd]

Prema fizičkom stanju u trenutku primjene, insekticidi se dijele na:

  • Čvrste (praškaste)
  • Tekuće
  • Plinovite

Prema toksičnom djelovanju na kukce, razlikujemo:

  • Utrobne (unutarnje) otrove
  • Dodirne (kontaktne) otrove
  • Plinovite otrove
  • Sistemične otrove

Neki insekticidi su polivalentni, što znači da istovremeno djeluju utrobno, kontaktno i fumigantno.

Mehanizam djelovanja

[uredi | uredi kôd]

Insekticidi ubijaju kukce uglavnom djelujući na njihov središnji živčani sustav. Na primjer, žohar ne ugiba od izravnih posljedica trovanja, već zato što se prevrne na leđa i ne može se ponovno uspraviti.

Posebne vrste insekticida

[uredi | uredi kôd]
  • Ovicidi: koriste se protiv jaja kukaca
  • Larvicidi: koriste se protiv larvi kukaca

Utjecaj na okoliš

[uredi | uredi kôd]

Gotovo svi insekticidi imaju potencijal značajno promijeniti ekosustave. Mnogi su toksični za ljude i/ili životinje, a neki se koncentriraju šireći se duž prehrambenog lanca.

Repelentni i nerepelentni insekticidi

[uredi | uredi kôd]

Insekticidi mogu biti repelentni ili nerepelentni. Društveni kukci poput mrava ne mogu detektirati nerepelente i lako puze kroz njih. Kada se vrate u gnijezdo, sa sobom prenose insekticid i izlažu ostale stanovnike gnijezda. Vremenom ovo eliminira sve mrave, uključujući i maticu. Ovaj proces je sporiji od nekih drugih metoda, ali obično u potpunosti iskorjenjuje koloniju mrava.[3]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Yu, Simon J. (2008). The Toxicology and Biochemistry of Insecticides. CRC Press. ISBN 978-1-4200-5975-5.
  2. van Emden, H.F.; Peakall, David B. (1996). Beyond Silent Spring. Springer. ISBN 978-0-412-72800-6.
  3. „Non-Repellent insecticides” doyourownpestcontrol.com Preuzeto 15. listopada 2024.