Prijeđi na sadržaj

Dan Oružanih snaga Republike Hrvatske i Dan Hrvatske kopnene vojske

Izvor: Wikipedija
Predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović 28. svibnja 2011. pregledava svečani postroj, a prijavak mu je podnio general pukovnik Slavko Barić, zamjenik načelnika GS OS RH
Počasno ceremonijalni program Počasno zaštitne bojne prvi put izveden 27. svibnja 2011. na Trgu bana Jelačića

Dan Oružanih snaga Republike Hrvatske (OSRH) i Dan Hrvatske kopnene vojske (HKoV) obilježava se svake godine 28. svibnja, na dan kada je 1991. godine održana svečana smotra Zbora narodne garde (ZNG) na stadionu NK Zagreb u Kranjčevićevoj ulici i kada su hrvatskoj javnosti predstavljene prve brigade ZNG-a. Zbor narodne garde bio je naziv za profesionalnu, uniformiranu, oružanu formaciju, vojnog ustroja za obavljanje obrambeno-redarstvenih dužnosti u Republici Hrvatskoj, preteču Hrvatske vojske.

Bila je to prva službena smotra postrojbe koja je predala prijavak Predsjedniku, pa je i sam čin označio povijesno osnivanje oružanih snaga.

»Vi ste danas položili prisegu i preuzeli veliku i plemenitu obvezu«, rekao je gardistima prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman i dodao:
»Nadam se da ćemo demokratskim putem spriječiti one koji nam žele raditi o glavi. Ali, bude li potrebno branit ćemo svi skupa, do posljednjeg, svoju slobodu i suverenost.«

Ispred predsjednika bili su postrojeni i Združeni odred policije, Mornarička brigada ZNG-a, plave beretke, diverzanti, padobranci i pripadnici motoriziranih, zračnih, te protuoklopnih i protuzračnih jedinica. Također, uz puno simbolike, nazočni su bili i sinjski alkari.

Prvi mimohod

[uredi | uredi kôd]
Pripadnici Počasno-zaštitne bojne u odorama 1. gardijske počasne bojne na stadionu u Kranjčevićevoj ulici na obilježavanju dvadesete obljetnice Oružanih snaga Republike Hrvatske i Dana Hrvatske kopnene vojske
Hodni program Orkestra Oružanih snaga Republike Hrvatske na Trgu bana Jelačića, 27. svibnja 2011. godine.

U kasno proljeće 1991. godine sve je upućivalo na katastrofu demokratske Hrvatske. Četnička pobuna, koju je pokrenuo Beograd, a svojim tenkovima štitila jugovojska, bila je krvava najava unaprijed smišljene velikosrpske agresije. Svi međunarodni čimbenici očekivali su brz hrvatski slom, temeljeći svoje prosudbe na ubojitoj snazi JNA, četvrte vojne sile u Europi. Na opće iznenađenje, 28. svibnja 1991. u Zagrebu je održan svečani mimohod prvih postrojbi hrvatske vojske, tada još pod nazivom Zbora narodne garde i u sastavu Ministarstva unutarnjih poslova. Predsjednik Tuđman odlučio se na taj potez suočen s predvidivom agresijom i poučen povijesnom spoznajom da nijedan narod nije izborio vlastitu slobodu i nezavisnost bez vlastitih oružanih snaga.

Pred državnim vrhom, tog su se dana postrojili odredi pješaštva, policije, mornarice, zatim plave beretke, diverzanti i pripadnici protuoklopnih i zračnih snaga Republike Hrvatske. Tu su bili i sinjski alkari da bi podsjetili na junaštvo mnogih hrvatskih generacija. Poslije svečane prisege domovini, predsjednik Tuđman predao je zastave zapovjednicima postrojenih brigada, a potom odaslao glavne poruke:

»Mi smo miroljubiv narod, no moramo stvoriti silu jer ima onih, koji bi htjeli protiv hrvatske slobode i suverenosti Nećemo se naoružavati radi osvajanja tuđih teritorija, imat ćemo onoliko, koliko je potrebno za slobodu Hrvatske i hrvatskog naroda.«

Jugogeneralski vrh ironizirao je povijesni događaj u Zagrebu gdje je prvi put poslije mnogih desetljeća ustrojena Hrvatska vojska. Njegovi glasnogovornici sve su predstavili kao grotesku u još jednoj balkanskoj paradjz-republici. Beogradska Duga je pisala:

»Sva hrvatska sila začas bi pala pred jednim mehanizovanim bataljonom JNA.« Međunarodni vojni stručnjaci, s druge strane, smatrali su da za stvaranje prave vojske treba najmanje osam godina. Mladićima s Zagrebova stadiona uskoro su se pridružili još deseci tisuća boraca. Uz veliko samoodricanje, hrvatski je narod s vremenom stvorio snažnu vojnu silu, koja je obranila Hrvatsku, a zatim u Bljesku i Oluji munjevito oslobodila zaposjednute hrvatske krajeve.

Povjesnica

[uredi | uredi kôd]
Pokazna vježba Bojne za specijalna djelovanja i Ministarstva unutarnjih poslova
Ešalon ratnih zastava
Letački program Akro-skupine Krila Oluje 2009.
Pokazna vježba Voda za zaštitu VIP osoba Vojne policije RH, Karlovac, 2009.

Zbor narodne garde se ustrojio kao odgovor na razoružavanje Teritorijalne obrane u Hrvatskoj kao i zbog nemogućnosti nove hrvatske države da osigura teritorijalni integritet i funkcioniranje pravne države na svom cjelokupnom državnom području.

Jedinicama Zbora narodne garde zapovijedalo je Ministarstvo obrane, a formalno su bile ustrojene u Ministarstvu unutarnjih poslova.

Krajem srpnja 1991. godine formirano je Zapovjedništvo ZNG-a, a zatim su osnovana zapovjedništva za istočnu Slavoniju, za banijsko-kordunsko područje, za ličko područje, za srednju i sjevernu Dalmaciju i za južnu Dalmaciju. U kolovozu je osnovano i Zapovjedništvo Zagrebačkog korpusa ZNG čime je zaokruženo ustrojstvo obrambenog sustava Republike Hrvatske. Hrvatske oružane snage su tada imale ukupno 60 tisuća pripadnika, od čega je polovica – 30 tisuća pripadnika bilo u sastavu MUP-a. Temeljem Zakona o obrani donesenog u rujnu 1991., oružane snage organiziraju se u jedinstvenu Hrvatsku vojsku (HV), a 21. rujna 1991. godine uspostavlja se Glavni stožer (GSHV), s načelnikom generalom Antonom Tusom. U HV-u je kao poseban dio zadržan Zbor narodne garde kao profesionalan sastav, a pričuvni sastav ZNG i Teritorijalne obrane preveden je u pričuvni sastav HV-u. Jedinice ZNG-a 3. studenog 1991. formalno su preimenovane u Hrvatsku vojsku.

U godinama nakon Domovinskog rata Oružane snage RH započele su procese transformacije u skladu s potrebom za racionalizacijom Oružanih snaga, kao i odlukom za pristupanje Sjevernoatlantskom savezu (NATO). Cilj je bio stvoriti malu, učinkovitu, mobilnu i modernu oružanu silu koja će moći odgovoriti svim zadaćama koje se pred nju postave. U tim naporima dragocjena pomoć bila su iskustva iz Domovinskog rata. Oružane snage RH prihvaćala su visoke standarde usmjerivši svoje napore prema ostvarivanju kompatibilnosti i interoperabilnosti s oružanim snagama Sjevernoatlantskog saveza. Stalnom i sustavnom obukom i školovanjem dostignute su zahtjevne sposobnosti. Ti napori Oružanih snaga Republike Hrvatske značajno su pridonijeli punopravnom članstvu Hrvatske u NATO-u.

Proces približavanja NATO-u intenziviran je 2000. godine kada je Hrvatska postala pridružena članica u Parlamentarnoj skupštini NATO-a, a poseban zamah je taj proces dobio nakon 2002. godine kada je Hrvatska dobila Akcijski plan za članstvo (MAP-Membership Action Plan). Strateški dokumenti koji su doneseni - Strategija nacionalne sigurnosti (2002.), Strateški pregled obrane (2005.) i Dugoročni plan razvoja OSRH 2006. – 2015. (2006.) dali su i smjer razvoja Oružanih snaga.

Razdoblje od 1998. – 2009. obilježilo je više nego dvostruko smanjivanje broja pripadnika OSRH na cca 18.000 pripadnika u 2009. ali i početak sudjelovanja pripadnika Oružanih snaga u mirovnim misijama (prva mislija - 1999. Sierra Leone) pri čemu je tako Republika Hrvatska u vrlo kratkom razdoblju od primateljice međunarodnih snaga postala davateljica mirovnih snaga. Od početka sudjelovanja, 1999. do danas u misijama UN-a, NATO-ovim misijama i misijama EU sudjelovalo je više od 5000 pripadnika Oružanih snaga. Također navedeno razdoblje obilježili su novi ustroj OS RH, procesi opremanja i modernizacije, suspendiranje obveznog služenja vojnog roka i početak projekta dragovoljnog služenja vojnog roka i projekt civilno vojnog školovanja "Kadet".

Oružane snage Republike Hrvatske danas

[uredi | uredi kôd]
Pripadnici OSRH

U skladu sa zahtjevima koji su postavljeni pred OS RH u nacionalnoj obrani te ispunjavanju obveza koje proistječu iz članstva u NATO-u, definirane su misije i zadaće OS RH iz kojih se razvijaju potrebne vojne sposobnosti i elementi snaga potrebni za dostizanje tih sposobnosti. Razvoj ključnih sposobnosti snaga usmjeren je na sposobnosti planiranja i izvođenja združenih operacija, te međunarodnih operacija odgovora na krize što uključuje i djelovanje OS RH i izvan nacionalnog teritorija, ali uvijek u sklopu savezničkih snaga (bilo u okvirima NATO, UN, EU ili drugih koalicijskih snaga), a u skladu s interesima i mogućnostima Republike Hrvatske.

Trenutačno se u OS RH nalazi ukupno 17.585 osoba, od toga 15.351 djelatne vojne osobe i 2.234 državnih službenika i namještenika. Uz zadaće u Republici Hrvatskoj koje, osim obrambenih zadaća uključuju i aktivnosti koje se odnose na angažman Obalne straže, sudjelovanje u protupožarnim aktivnostima, medicinskim letovima i akcijama traganja i spašavanja, cca. 257 pripadnika Oružanih snaga u ovom trenutku sudjeluju u pet mirovnih misija UN-a u, dvije NATO mirovne operacije – ISAF u Afganistanu i KFOR na Kosovu, te u jednoj misiji EU-a – Atalanta (Somalija, Adenski zaljev).

Osim suradnje sa zemljama članicama NATO-a OS RH ostvaruju intenzivnu suradnju sa zemljama u susjednom području čime se daje značajan doprinos ukupnoj vanjskoj politici Republike Hrvatske, procesima tranzicije, povjerenja i sigurnosti u regiji. Opsežnom suradnjom u planiranju i provedbi operacija te ostvarivanju dodijeljenih misija i zadaća zajedno s državama članicama NATO-a ostvaruje se kontinuiran napredak u razvoju obrambenog sustava i njegovo usklađivanje s najboljom praksom razvijenih obrambenih sustava u svijetu.

Povezani članci

[uredi | uredi kôd]

Galerija

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]

Sestrinski projekti

[uredi | uredi kôd]
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Osamnaesta obljetnica Oružanih snaga Republike Hrvatske
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Dvadeseta obljetnica Oružanih snaga Republike Hrvatske

Mrežna sjedišta

[uredi | uredi kôd]