Simfonija br. 9 (Beethoven): razlika između inačica
m r2.6.4) (robot Mijenja: fa:سمفونی شماره ۹ (بتهوون) |
m pravopis (Unija->unija) |
||
(Nije prikazana jedna međuinačica 19 suradnika) | |||
Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Simfonija br. 9 u d-molu, op. 125 |
'''Simfonija br. 9 u d-molu, op. 125''' posljednja je [[Beethoven]]ova [[simfonija]], koju je stvarao skoro 10 godina. Već na [[Praizvedba|praizvedbi]] [[1824.]] godine, kojom je i sam skladatelj dirigirao, publika je oduševljeno prihvatila to djelo. |
||
⚫ | |||
⚫ | Kako bi što snažnije opisao radost pobjede, Beethoven je |
||
⚫ | |||
⚫ | |||
⚫ | Kako bi što snažnije opisao radost pobjede, Beethoven je prvi puta u simfoniju uveo ljudski glas. U završnom, IV. stavku simfonije, četvero solista i zbor pjevaju ''Odu radosti'', za koju je riječi napisao [[Friedrich Schiller]]. U devetu simfoniju (slično još samo kod pete simfonije) utkana je temeljna misao Beethovenova revolucionarna duha, sloboda i jednakost. |
||
⚫ | |||
⚫ | |||
⚫ | |||
⚫ | |||
⚫ | Tijekom skoro 200 godina mijenjala su se mišljenja o toj simfoniji. Neki su bili potpuno protiv vokalno-instrumentalne simfonije jer su smatrali da se tako gubio smisao simfonije kao djela. Giuseppe Verdi je za IV. stavak simfonije rekao da je "loše sastavljen", a kritičar Louis Spohr "da Beethoven uopće nema ukusa o dobrom dijelu. 4. stavak monstruzan je i bez ukusa, uporaba teksta ''Ode radosti'' je trivijalna, a glazba uz nju je vulgarna". Wagner je rekao da je "vrhunac glazbe", a Karajan "da nitko nije skladao bolju simfoniju". |
||
=== Važne snimke === |
|||
* [[Berlinski filharmoničari|Berliner Philharmoniker]], Bruno Kittel Chor, mezzosopran: [[Elisabeth Höngen]], sopran: [[Eileen Farrell]], bas: [[Rudolf Watzke]], tenor: [[Peter Anders]], dirigent: [[Wilhelm Furtwängler]] |
|||
* [[NBC Symphony Orchestra]], Robert Shaw Chorale, mezzosopran: [[Nan Merriman]], sopran: [[Tilla Briem]], bas: [[Norman Scott]], tenor: [[Jan Peerce]], dirigent: [[Arturo Toscanini]] |
|||
* Članovi orkestara: [[Sinfonieorchester des Bayerischen Rundfunks]], [[Sächsische Staatskapelle Dresden]], [[orkestar Kirov Teatar]], [[London Symphony Orchestra]], [[New York Philharmonic]], [[Orchestre de Paris]]; zborovi: [[Chor des Sinfonieorchester des Bayerischen Rundfunks]], [[Chor des Sinfonieorchester des Berliner Rundfunks]], mezzosopran: [[Sarah Walker]], sopran: [[June Anderson]], bas: [[Jan-Hendrik Rootering]], tenor: [[Klaus König]], dirigent: [[Leonard Bernstein]] |
|||
⚫ | |||
{{Simfonije Ludwiga van Beethovena}} |
|||
⚫ | |||
[[bar:9. Simfonie (Beethovn)]] |
|||
[[ |
[[Kategorija:Ludwig van Beethoven]] |
||
[[ceb:Symphony No. 9 (Beethoven)]] |
|||
[[cs:Symfonie č. 9 (Beethoven)]] |
|||
[[da:9. symfoni (Beethoven)]] |
|||
[[de:9. Sinfonie (Beethoven)]] |
|||
[[en:Symphony No. 9 (Beethoven)]] |
|||
[[eo:9-a simfonio (Beethoven)]] |
|||
[[es:Sinfonía n.º 9 (Beethoven)]] |
|||
[[eu:Bederatzigarren Sinfonia (Beethoven)]] |
|||
[[fa:سمفونی شماره ۹ (بتهوون)]] |
|||
[[fi:Sinfonia nro 9 (Beethoven)]] |
|||
[[fr:Symphonie nº 9 de Beethoven]] |
|||
[[he:הסימפוניה התשיעית של בטהובן]] |
|||
[[hu:Beethoven: 9. szimfónia]] |
|||
[[ia:None symphonia de Beethoven]] |
|||
[[id:Simfoni No. 9 (Beethoven)]] |
|||
[[it:Sinfonia n. 9 (Beethoven)]] |
|||
[[ja:交響曲第9番 (ベートーヴェン)]] |
|||
[[ko:교향곡 9번 (베토벤)]] |
|||
[[la:Symphonia nona Ludovici van Beethoven]] |
|||
[[nl:Symfonie nr. 9 (Beethoven)]] |
|||
[[no:Symfoni nr. 9 (Beethoven)]] |
|||
[[pl:IX symfonia Beethovena]] |
|||
[[pt:Sinfonia n.º 9 (Beethoven)]] |
|||
[[ro:Simfonia a 9-a (Beethoven)]] |
|||
[[ru:Симфония № 9 (Бетховен)]] |
|||
[[simple:Symphony No. 9 (Beethoven)]] |
|||
[[sl:Simfonija št. 9 (Beethoven)]] |
|||
[[sr:Simfonija br. 9 (Betoven)]] |
|||
[[sv:Symfoni nr 9 (Beethoven)]] |
|||
[[th:ซิมโฟนีหมายเลข 9 (เบโทเฟน)]] |
|||
[[tr:9. senfoni]] |
|||
[[uk:Симфонія № 9 (Бетховен)]] |
|||
[[vi:Giao hưởng số 9 (Beethoven)]] |
|||
[[zh:第9號交響曲 (貝多芬)]] |
|||
[[zh-min-nan:Tē 9 hō Kau-hiáng-khek (Beethoven)]] |
Posljednja izmjena od 3. srpnja 2021. u 17:50
Simfonija br. 9 u d-molu, op. 125 posljednja je Beethovenova simfonija, koju je stvarao skoro 10 godina. Već na praizvedbi 1824. godine, kojom je i sam skladatelj dirigirao, publika je oduševljeno prihvatila to djelo.
Kako bi što snažnije opisao radost pobjede, Beethoven je prvi puta u simfoniju uveo ljudski glas. U završnom, IV. stavku simfonije, četvero solista i zbor pjevaju Odu radosti, za koju je riječi napisao Friedrich Schiller. U devetu simfoniju (slično još samo kod pete simfonije) utkana je temeljna misao Beethovenova revolucionarna duha, sloboda i jednakost.
Oda radosti danas je službena himna Europske unije.
Tijekom skoro 200 godina mijenjala su se mišljenja o toj simfoniji. Neki su bili potpuno protiv vokalno-instrumentalne simfonije jer su smatrali da se tako gubio smisao simfonije kao djela. Giuseppe Verdi je za IV. stavak simfonije rekao da je "loše sastavljen", a kritičar Louis Spohr "da Beethoven uopće nema ukusa o dobrom dijelu. 4. stavak monstruzan je i bez ukusa, uporaba teksta Ode radosti je trivijalna, a glazba uz nju je vulgarna". Wagner je rekao da je "vrhunac glazbe", a Karajan "da nitko nije skladao bolju simfoniju".
- Berliner Philharmoniker, Bruno Kittel Chor, mezzosopran: Elisabeth Höngen, sopran: Eileen Farrell, bas: Rudolf Watzke, tenor: Peter Anders, dirigent: Wilhelm Furtwängler
- NBC Symphony Orchestra, Robert Shaw Chorale, mezzosopran: Nan Merriman, sopran: Tilla Briem, bas: Norman Scott, tenor: Jan Peerce, dirigent: Arturo Toscanini
- Članovi orkestara: Sinfonieorchester des Bayerischen Rundfunks, Sächsische Staatskapelle Dresden, orkestar Kirov Teatar, London Symphony Orchestra, New York Philharmonic, Orchestre de Paris; zborovi: Chor des Sinfonieorchester des Bayerischen Rundfunks, Chor des Sinfonieorchester des Berliner Rundfunks, mezzosopran: Sarah Walker, sopran: June Anderson, bas: Jan-Hendrik Rootering, tenor: Klaus König, dirigent: Leonard Bernstein