Afrički rog

Afrički rog (ili Somalijski poluotok), poluotok u Istočnoj Africi koji strši u Arapsko more i leži duž južne strane Adenskog zaljeva. On je najistočniji dio afričkog kontinenta, a ime je dobio zbog sličnosti s nosorogovim rogom.

Termin Afrički rog se odnosi na veću regiju koja obuhvaća republike Džibuti, Etiopiju, Eritreju i Somaliju,^[1]^[2] te se kao takav prostire na približno 2,000.000 km² na kojem živi 86,5 milijuna stanovnika.

Velika Somalija je nacionalistička težnja za stvaranjem ujedinjene somalske države na Afričkom rogu. Veliku Somaliju bi činile nekadašnje i sadašnje države koje su označene kao pet točaka zvijezde na nacionalnoj zastavi Somalije od nezavisnosti zemlje: bivše britanske i talijanske kolonije u današnjoj Somaliji, bivši francuski Somaliland (sada Džibuti), Ogaden u Etiopiji i Sjeveroistočna provincija u Keniji.

Geografija i klima

Afrički rog je aridna regija gotovo jednako udaljena od ekvatora i rakove obratnice.

Sokotra je maleni otok u Indijskom oceanu blizu somalijske obale, koji se smatra dijelom Afrike. Površine je 3.600 kvadratnih km, a pripada Jemenu, najjužnijoj zemlji na Arapskom poluotoku.

Povijest

Antička povijest

Kraljevstvo Aksum bilo je smješteno u Etiopiji, Eritreji i Jemenu, a postojalo je između 3. i 11. stoljeća. Zbog strateškog položaja Roga Afrike, kraljevstvo je tijekom prošlosti ograničavalo pristup Crvenom moru.

Tijekom starog vijeka regija je bila izvor bioloških resursa. Stari Egipćani, Grci i Rimljani slali su ekspedicije u regiju radi tamjana, smirne, zmajeve krvi i cinobera, slijedivši Put tamjana. Zbog velikog bogatstva mirodijama Rimljani su tu regiju nazivali Regio Aromatica.

Moderna povijest

Rog Afrike je regija koja se neprestano nalazi u krizi. Etiopija zauzima najveći dio Afričkog roga, a u njoj živi oko 85% stanovništva tog područja. Etiopska povijest je jako označena sukobima između muslimana i kršćana zbog resursa i prostora za življenje, jednako kao i između nacionalizma i marksizma-lenjinizma u modernim vremenima. Ostatak regije također se suočava s neprekidnim ratovima. Posljedica građanskog rata koji je 1977. izbio u Somaliji jest nefunkcionirajuća nacionalna vlast od 1991. godine. Sukobi su se također pojavili u Džibutiju i Eritreji.

Regija je redovno pod udarom prirodnih katastrofa kao što su suše (Etiopija) ili poplave (Somalija) koje posebice teško pogađaju ruralna područja. Posljedica toga je jedna od najviših razina neuhranjenosti u svijetu, pa se u regiji neprestano pojavljuju velike humanitarne krize. Između 1982. i 1992. godine na Afričkom rogu je umrlo oko dva milijuna ljudi zbog rata i gladi.

Rog Afrike je od 2002. godine glavni fokus pozornosti SAD-a, Francuske, Njemačke i jedanaest afričkih nacija koje se odnose na rat protiv terorizma.

Kultura i etnicitet

Zemlje na Afričkome rogu međusobno su kulturno povezane i mnogo su bliže Arabiji nego ostatku Afrike. Lokalni ljudi su dugo vremena koristili plug za obrađivanju zemlje, a kao domaće životinje su čuvali arapske jednogrbe deve. Neke važne etnolingvističke grupe na Afričkom rogu su:

u Džibutiju: Afari (Danakil) i Somalci (Issa),

u Eritreji: Afari, Beni-Amer (Beja), Hidarb, Kunama (Baza), Nara (Nialetic), Saho (Irob), Rashaida, Tigre i Tigrinja,

u Etiopiji: Amhara (Etiopljani, Abesinci), Afar (Danakil, Adali), Agaw/Awingi i Agaw/Kamyr, Bale, Borana, Daasenech (Reshiat), Gawwada (Gauwada), Gurage/Siltie, Hammer, Harari (Adere), Komuz, Libido (Maraqo), Mesengo (Majang), Mursi, Oromci (Azebul i Galla), Qemant, Saho, Sidama, Somalci, Sun, Tigrinja i Zayse,

u Somaliji: Dabarre, Digil-Rahawlin, Garre, Jiiddu, Shambaara (Gosha), Somalci, Svahili (Baraawe) i Tunni.

Ekonomija

Države regije ovise obilato o nekoliko ključnih izvoznih proizvoda: Etiopija: kava čini 80% ukupnog izvoza. Somalija: banane i stoka čine preko 50% ukupnog izvoza.

Ekologija

Grevyjeva zebra (Equus grevyi)

Afrički rog je UNESCO-ova vruća točka biodiverziteta, te jedna od dvije u potpunosti aridne. Usprkos svemu Rog Afrike jako pati od prekomjerne ispaše, pa je ostalo još samo 5% njegova izvornog habitata. Druga velika prijetnja na otoku Socotri je razvitak infrastrukture.

Fauna

Na Afričkome rogu je pronađeno 220 vrsta sisavaca. Među ugroženim vrstama te regije nalazi se nekoliko antilopa poput beire, dibataga, srebrnog dikdika i Spekeove gazele. Ostale značajne vrste uključuju somalskog divljeg konja, pustinjsku bradavičastu svinju, hamadrijase, somalskog pigmejskog gerbila, amodila i Spekeovog pektinatora. Grevyjeva zebra je jedinstveni divlji konj u regiji.

Neke važne vrste ptica na Rogu jesu Bulo Burti boubou, zlatnokrila zimovka, Warsangli linnet i džibutski frankolin.

Na Afričkom rogu nalazi se više endemičnih gmazova nego bilogdje u Africi. Od oko 90 vrsta preko 285 je pronađeno isključivo ondje. Među endemičnim rodovima gmazova spadaju Haackgreerius, Haemodracon, Ditypophis, Pachycalamus i Aeluroglena. Polovica tih rodova su jedinstvene za otok Socotru. Vodozemci su za razliku od gmazova slabo zastupljeni u regiji.

Na području Afričkog roga nalazi se oko 100 vrsta slatkovodnih riba, a otprilike njih 10 su endemične. Među endemičnim vrstama nalaze se spiljski stanovnici somalska slijepa kopljača i somalska spiljska riba.

Flora

Procjenjuje se da se na Afričkom rogu nalazi 5 000 vrsta vaskularnih biljaka od kojih je polovica endemična. Endemizam je najrazvijeniji na Socotri i sjevernoj Somaliji. Regija ima dvije endemične biljne obitelji: Barbeyaceae i Dirachmaceae. Među ostalim značajnim vrstama spada stablo krastavca koje živi jedino na Socotri, Bankoualéova palma, jeheb orah i somalska ciklama.

Više informacija

Geografija Afrike
Povijest Džibutija
Povijest Eritreje
Povijest Etiopije
Povijest Somalije
Punt
Usporedi: Afrička udubina
Usporedi: Rt Horn, najjužnija točka Južne Amerike

Bilješke

↑ Michael Hodd, East Africa Handbook, 7th Edition, (Passport Books: 2002), p. 21
↑ Encyclopaedia Britannica, inc, Jacob E. Safra, The New Encyclopaedia Britannica, (Encyclopaedia Britannica: 2002), p.61

Vanjske poveznice

[Hodd-1] Michael Hodd, East Africa Handbook, 7th Edition, (Passport Books: 2002), p. 21

[Britannica-2] Encyclopaedia Britannica, inc, Jacob E. Safra, The New Encyclopaedia Britannica, (Encyclopaedia Britannica: 2002), p.61

[1]

[2]