Veto

Veto je riječ koja dolazi od latinskog i u doslovnom prijevodu znači zabranjujem. Veto predstavlja mogućnost da određena strana (na primjer državni službenik) jednostrano zaustavi službenu radnju, odnosno spriječi donošenje određenog zakona ili odluke.

Koncept veta vodi porijeklo još iz rimskog koncepta konzula i tribuna. Jedan od dva konzula jednog ureda u tadašnjem pravnom sistemu su mogli blokirati donošenje vojne ili civilne odluke od strane drugog konzula dok je tribun imao pravo da jednostrano blokira zakone koje donosi rimski Senat.^[1]

Vrste

Veto može biti apsolutno, kao na primjer veta u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda, gdje stalne članice vijeća (Kina, Francuska, Rusija, Ujedinjeno Kraljevstvo i SAD) mogu blokirati usvajanje bilo koje rezolucije.

Pored apsolutnog, veto može biti i ograničeno, kao što je u slučaju zakonodavnog procesa Sjedinjenih Američkih Država, gdje se dvotrećinskom većinom glasova u oba Doma Parlamenta može zaobići Predsjednički veto.^[2]

Iz priloženog se može zaključiti da veto samo osigurava moć da se zaustave eventualne promjene tj. da se zadrži status quo ali ne i da se izvrše neke izmjene.

Reference

^ Spitzer, Robert J. (1988). The presidential veto: touchstone of the American presidency. SUNY Press. pp. 1–2. ISBN 978-0-88706-802-7.
^ Član I, tački 7, klauzula 2 Ustava SAD-a

[1] Spitzer, Robert J. (1988). The presidential veto: touchstone of the American presidency. SUNY Press. pp. 1–2. ISBN 978-0-88706-802-7.

[2] Član I, tački 7, klauzula 2 Ustava SAD-a

[1]

[2]