Idi na sadržaj

Perunika

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Perunika / iris
Iris germanica (perunika)
Iris germanica (perunika)
Sistematika
CarstvoPlantae
DivizijaMagnoliophyta
RazredLiliopsida
RedAsparagales
PorodicaIridaceae
Dvojno ime
'''Iris'''
L.

Perunika ili iris (lat. Iris germanica) jeste višegodišnja zeljasta biljka iz porodice sabljarki. Druga imena: bogiša, modra perunika, Marin kmin, hlipavnik. Postoje i druge vrste irisa (Iris florentina, Iris pallida).

Perunika
Pupoljak irisa
Cvijet irisa
Barska perunika (Iris pseudacorus)

Karakteristike

[uredi | uredi izvor]

Postoje mnoge vrste perunike, a najpoznatija i najraširenija je bogiša. Listovi su sabljasti i uspravni, stabljika je okrugla, a na njenom kraju je cvijet čije boje mogu varirati. Najčešće je modroplav. Na močvarnom tlu uspijeva tzv. barska ili žuta perunika (Iris pseudacorus), koja je otrovna i koju treba izbjegavati. Žutu peruniku ponekad miješaju s iđirotom (Acorus calamus). Cvijet barske perunike je žut, ali odmah po odsijecanju uvehne. Perunika bogiša obično cvjeta od maja do jula. Korijen (rizom) ljekovit je i prikuplja se u augustu i septembru. Ima slab miris na ljubičicu, koji dobija na intenzitetu ako se samelje. Okus je slatkast i pomalo gorak. Najčešće se gaji kao ukrasna biljka, ali može se naći i u prirodi.

Hemijski sastav

[uredi | uredi izvor]

Korijen perunike sadrži eterično ulje i masti. U aromatičnoj masi nalazi se keton, koji korijenu daje prijatan miris na ljubičicu. Korijen sadrži i smole, tanine, skrob, šećer, sluz i kristalni glikozid – iridin, koji je najvećim dijelom nosilac ljekovitih svojstava perunike.

Upotreba

[uredi | uredi izvor]

Perunika ima ljekovita svojstva, ali glavna upotreba je u kozmetičkoj i parfimerijskoj industriji. Mljevenjem suhog korijena dobija se oris, puder s mirisom ljubičice koji se koristi za proizvodnju parfema i osvježivača zraka. Ekstrakt se koristi i u zubnim pastama i osvježivačima daha. Iz korijena se izdvaja i eterično ulje, koje ima istu namjenu kao i sušeni korijen. Svjež sok korijena koristi se u kozmetici za uklanjanje pjega s kože. Iz korijena se dobija prirodna crna boja, a iz cvijeta plava. Obje boje koriste se u prehrambenoj industriji i kozmetici.[1]

Upotreba u medicini

[uredi | uredi izvor]

Perunika djeluje kao holagogno sredstvo, depurativ, diuretik i ekspektorant. Indikacije su sljedeće: insuficijencija jetre i žuči. Pomaže kod migrene, problema s menstrualnim ciklusom, upale organa za disanje, problema s probavnim i urinarnim traktom. Perunika je službeno ljekovita biljka prema britanskoj[2] i njemačkoj[3] farmakopeji.

Narodno vjerovanje

[uredi | uredi izvor]

Predpostavlja se da je biljka dobila ime po staroslavenskom bogu Perunu i da je bila cijenjena zbog svoje, navodno, magijske moći. Vjerovalo se da korijen perunike čuva od uroka ako se veže za kolijevku ili oko djetetovog vrata.[4]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Upotreba korijena perunike (en)
  2. ^ Britanska farmakopeja: B. P. C (1949)
  3. ^ The Complete German Comission E Monographs 1988, američko izdanje, str. 359.
  4. ^ Perunika, bogovska biljka

Dodatna literatura

[uredi | uredi izvor]
  • Jovan Tucakov, Lečenje biljem, "Vulkan" izdavaštvo, 2014.
  • Enes Hasanagić, Ljekovito bilje i jetra, "Svjetlost", Sarajevo, 1984, str. 211.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]