Idi na sadržaj

Očevi i djeca

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Očevi i djeca
Naslovna stranica drugog izdanja (Leipzig, Njemačka, 1880)
AutorIvan Sergejevič Turgenjev
Originalni nazivОтцы и дети
DržavaRusija
Jezikruski jezik
Vrsta djelapolitički, filozofski
IzdavačThe Russian Messenger
Datum izdanjafebruar 1862.
Glavni likJevgenije Vasiljič Bazarov
Temenihilizam

Očevi i djeca (ruski: Отцы и дети) jest roman ruskog književnika Ivana Sergejeviča Turgenjeva, objavljen 1862. Glavna tema djela je nihilizam, prezentiran kroz lik Jevgenija Vasiljiča Bazarova.[1]

Roman je jedno od prvih ruskih djela koje je steklo veću popularnost na Zapadu, a filozofskim i psihološkim pitanjima utjecalo je na kasnije ruske pisce, poput Dostojevskog.

Historijski okvir

[uredi | uredi izvor]

Radnja romana smještena je u 1859. godinu, u razdoblje kada su Rusiju potresali veliki seljački nemiri (kmetstvo je pravno ukinuto tek 1861). Na političkoj sceni sukobljavali su se zapadnjaci (za društvene promjene po zapadnom modelu) i slavenofili (za očuvanje ruske tradicije). Istovremeno su se među pripadnicima mlade inteligencije sve više širile ideje o radikalnim društvenim promjenama i potpunom odbacivanju društvenih normi, čime su se udaljavali od starijih liberala.

Radnja

[uredi | uredi izvor]

U proljeće 1859, nakon stjecanja diplome, mladi Arkadij Nikolajič Kirsanov se vraća kući u društvu prijatelja i mentora, Bazarova. Kod kuće ga dočekuje otac Nikolaj, zemljoposjednik koji se nakon ženine prerane smrti posvetio vođenju privrede po liberalnim načelima, a u vezi je s mladom sluškinjom Fenječkom, s kojom ima izvanbračno dijete. Njegov brat, Arkadijev stric, Pavel, nakon razočarenja u ljubavi i odustajanja od vojničke karijere, besciljno provodi život, povremeno pomažući Nikolaju. Bazarov je Akradijev životni uzor; mladi naučnik i nihilist, koji vrijeme provodi čitajući prirodonaučne knjige i radeći pokuse. Svojim idejama i ponašanjem Bazarov se zamjera konzervativnom Pavelu.

Na jednom putovanju, Arkadij i Bazarov upoznaju mladu udovicu Anu Sergejevnu Odincovu, koju posjećuju na njezinu imanju. Za vrijeme boravka tamo, prijatelji se postupno udaljavaju jedan od drugoga budući da su obojica zaljubljeni u Anu. Ona pokazuje određeni interes za Bazarova, dok nezadovoljni Arkadij provodi vrijeme s njenom mlađom sestrom Katjom. Krivo shvativši Anu, a potresen poljuljanošću svojeg svjetonazora nerazumnim osjećajima, Bazarov joj izjavljuje ljubav ali nailazi na hladno odbijanje. Sutradan, u društvu Arkadija napušta Odincovu i odlazi roditeljima.

Vasilije Ivanovič Bazarov je umirovljeni vojni liječnik, koji stare dane provodi radeći na svojemu skromnom imanju. Njegova žena, Arina Vlasjevna je neobrazovana, dobrodušna i vrlo pobožna plemkinja. Sin jedinac im oboma mnogo znači u životu i s oduševljenjem ga dočekuju nakon tri godine izbivanja. On se, međutim, dosađuje i već nakon tri dana boravka odlazi s Arkadijem.

Unatoč osjetno poljuljanom prijateljstvu, Bazarov i dalje boravi kod Arkadija gdje nastavlja sa svojim naučnim radom. Arkadij uskoro sam odlazi kod Ane Sergejevne i vrlo se zbližava s njezinom sestrom, Katjom. Bazarovu se sviđa Fenječka, što uviđa Pavel i tajno ga izaziva na dvoboj. Bazarov ga ranjava u nogu, nakon čega mu pruža liječničku pomoć čime donekle popravlja dojam o sebi, ali odlučuje odmah napustiti imanje. Pavel ne govori o pravim razlozima dvoboja, a nakon što se uvjeri da Fenječka voli samo Nikolaja, nagovara brata da se njome oženi.

Bazarov posjećuje Odincovu i Arkadija. Arkadij više ne slijedi svojeg nihilističkog učitelja i planira se oženiti Katjom. Bazarov se prema njemu odnosi pomalo podrugljivo; smatra ga mekušcem, ali ga na određeni način razumije, tako da se ipak ne rastaju u neprijateljstvu.

Bazarov se opet vraća roditeljima. Ispočetka puno radi, ali ga polako hvataju dosada, nemir i potištenost. Budući da se otac i dalje bavi liječničkom praksom, odlučuje mu pomagati u poslu. Secirajući tijelo seljaka umrlog od tifusa, Bazarov se neoprezno i sam zarazi. Mirno i sabrano očekuje vlastitu smrt. Po njegovoj želji, prije smrti ga posjećuje Odincova; njoj upućuje svoje posljednje riječi, nakon čega gubi svijest i umire.

Arkadije se uskoro ženi Katjom, a Nikolaj Fenječkom. Ana Sergejevna se također udala, ali iz praktičnih razloga. Pavel je preselio u Dresden, gdje se posvetio društvenom životu. Jevgenijevi roditelji i dalje posjećuju zabačeno seosko groblje i tuguju nad sinovim grobom.

Turgenjev ističe ljubav kao način pobjede životnih nedaća, pa i same smrti.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Detoni-Dujmić, Dunja, ured. (2001). Leksikon stranih pisaca. Zagreb: Školska knjiga. str. 1081. ISBN 953-0-61109-9.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]