Nil
| Nil | |
|---|---|
 | |
| Države | Etiopija, Sudan, Egipat, Ruanda, Tanzanija, Uganda, Burundi, DR Kongo, Eritreja, Kenija |
| Dužina | 6.650 km |
| Izvor | spajanjem Bijelog i Plavog Nila |
| NV izvora | oko 2.700 m m |
| Ušće | Sredozemno more |
| Prosječni protok | 2830 m3/s |
| Površina sliva | 3.400.000 km2 km2 |
| Pritoke | Sobat, Atbara, Bahr al-Ghazal |
Nil je najduža rijeka u Africi s dužinom od 6.650 km i historijski se smatrala najdužom rijekom na svijetu,[1][2] iako je to osporeno istraživanjem koje sugeriše da je rijeka Amazon nešto duža.[3][4]. Od najdužih svjetskih rijeka Nil ima najmanji godišnjim protokom u kubnim metrima vode.[5]
Nil ima veliki značaj za države kroz koje protiče a pogotovo za Egipat jer gledajući kroz historiju prva organizovana država i civilizacija u ovom dijelu svijeta je nastala upravo u dolini ove velike rijeke. Nil ima dvije velike pritoke Bijeli i Plavi Nil. Bijeli Nil se tradicionalno smatra glavnim potokom. Međutim, Plavi Nil je izvor većine vode nizvodno Nila, koji sadrži 80% vode i mulja. Bijeli Nil je duži i izvire u području Velikih jezera. Počinje na jezeru Viktorija i teče kroz Ugandu i Južni Sudan. Plavi Nil počinje na jezeru Tana u Etiopiji[6] i uliva se u Sudan sa jugoistoka. Dvije rijeke se sastaju u sudanskom glavnom gradu Kartumu.[7] Glavni izvor je rijeka Kagera. Igrao je važnu ulogu u životu starih egipćana. Prva hidrocentrala napravljena je 1954. godine.
Pogranična je rijeka i formira dijelove državnih granica 11 afričkih država i to: Demokratska Republika Kongo, Tanzanija, Burundi, Ruanda, Uganda, Kenija, Etiopija, Eritreja, Južni Sudan, Sudan i Egipat.[8] Konkretno, Nil je primarni izvor vode Egipta, Sudana i Južnog Sudana.[9] Osim toga, Nil je važna ekonomska rijeka koja podržava poljoprivredu i ribarstvo.
Sjeverni dio rijeke teče na sjever gotovo u potpunosti kroz Nubijsku pustinju do Kaira i njegove velike delte, a rijeka se ulijeva u Sredozemno more kod Aleksandrije. Egipatska civilizacija i sudanska kraljevstva su od davnina ovisili o rijeci i njenim godišnjim poplavama. Većina stanovništva i gradova Egipta leže duž onih dijelova doline Nila sjeverno od Asuanske brane. Gotovo svi kulturno-historijski lokaliteti starog Egipta su se razvili i nalaze se duž obala rijeka. Nil je, sa Ronom i Poom, jedna od tri mediteranske rijeke s najvećim protokom vode.[10]
Tokovi
[uredi | uredi izvor]Sa ukupnom dužinom od oko 6.650 km između regije Viktorijinog jezera i Sredozemnog mora, Nil je među najdužim rijekama na Zemlji. Sliv Nila pokriva 3.254.555 kvadratnih kilometara, oko 10% površine Afrike.[11] Međutim, u poređenju sa drugim velikim rijekama, Nil nosi malo vode (5% rijeke Kongo, na primjer).[12] Sliv Nila je složen i zbog toga, protok u bilo kojoj tački duž glavnog toka zavisi od mnogih faktora uključujući vremenske prilike, skretanja, isparavanje i evapotranspiraciju, i protok podzemnih voda.
Uzvodno od Kartuma (na jugu), rijeka je poznata kao Bijeli Nil, termin koji se također koristi u ograničenom smislu da opiše dio između jezera No i Kartuma. U Kartumu se rijeci spaja Plavi Nil. Bijeli Nil počinje u ekvatorijalnoj istočnoj Africi, a Plavi Nil počinje u Etiopiji. Oba ogranka nalaze se na zapadnim bokovima istočnoafričkog rifta.
Izvori
[uredi | uredi izvor]Izvor Plavog Nila je jezero Tana[13] u regiji Gish Abay[14] u Etiopskom gorju.[15][16]
Izvor Bijelog Nila, čak i nakon stoljeća istraživanja, ostaje sporan. Najudaljeniji izvor koji je neosporno izvor za Bijeli Nil je rijeka Kagera; međutim, Kagera ima pritoke koje se bore za najudaljeniji izvor Bijelog Nila. Dvije počinju u Burundiju: rijeka Ruvyironza (također poznata kao Luvironza) i rijeka Rurubu.[16][17] Osim toga, 2010. godine, istraživačka grupa u Ruandi[18] otišla je na mjesto opisano kao izvor pritoke Rukarara,[19] i probijajući stazu uz strme džunglom zagušene planinske padine u šumi Nyungwe pronašla (u sušnoj sezoni) značajan dolazni površinski tok mnogo kilometara uzvodno, i pronašli novi izvor, dajući Nilu dužinu od 6.758 km.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ "Nile River". Encyclopædia Britannica. Arhivirano s originala, 29. 4. 2015.
- ^ Liu, Shaochuang; Lu, P; Liu, D; Jin, P; Wang, W (1. 3. 2009). "Pinpointing the sources and measuring the lengths of the principal rivers of the world". Int. J. Digital Earth. 2 (1): 80–87. Bibcode:2009IJDE....2...80L. doi:10.1080/17538940902746082. S2CID 27548511.
- ^ Amazon Longer Than Nile River, Scientists Say Arhivirano 15. 8. 2012. na Wayback Machine
- ^ "How Long Is the Amazon River?". Encyclopedia Britannica. Arhivirano s originala, 24. 12. 2018. Pristupljeno 24. 12. 2018.
- ^ Said, R (6. 12. 2012). The Geological Evolution of the River Nile. New York: Springer (objavljeno 2012). str. 4. ISBN 9781461258414. Pristupljeno 23. 3. 2021 – preko Google.
- ^ The river's outflow from that lake occurs at 12°02′09″N 37°15′53″E / 12.03583°N 37.26472°E
- ^ "What's the Blue Nile and the White Nile?". The Times of India. Arhivirano s originala, 8. 3. 2017. Pristupljeno 31. 7. 2017.
- ^ Oloo, Adams (2007). "The Quest for Cooperation in the Nile Water Conflicts: A Case for Eritrea" (PDF). African Sociological Review. 11 (1). Arhivirano (PDF) s originala, 27. 9. 2011. Pristupljeno 25. 7. 2011.
- ^ Elsanabary, Mohamed Helmy Mahmoud Moustafa (2012). Teleconnection, Modeling, Climate Anomalies Impact and Forecasting of Rainfall and Streamflow of the Upper Blue Nile River Basin (PhD thesis). Canada: University of Alberta. doi:10.7939/R3377641M. hdl:10402/era.28151.
- ^ Margat, Jean F. (2004). Mediterranean Basin Water Atlas. UNESCO. str. 4. ISBN 9782951718159.
A basin of varied geometry: Area of the entire Mediterranean Basin, including the whole of the Nile Basin = 4,562,480 km2; Area of the 'conventional' Mediterranean Basin (i.e. counting only part of the Nile Basin in Egypt) = 1,836,480 km2 [...] There are few rivers with an abundant flow. Only three rivers have a mean discharge of more than 1000 m3/s: the Nile (at Aswan), the Rhône and the Po.
- ^ "EarthTrends: The Environmental Information Portal". Arhivirano s originala, 27. 5. 2012.
- ^ "Bridging the Gap in the Nile Waters Dispute". Crisis Group. 20. 3. 2019. Arhivirano s originala, 18. 4. 2019. Pristupljeno 6. 4. 2019.
- ^ Vijverberg, Jacobus; Sibbing, Ferdinand A.; Dejen, Eshete. Lake Tana: Source of the Blue Nile, in, The Nile. Monographiae Biologicae. Dordrecht: Springer. doi:10.1007/978-1-4020-9726-3_9. ISBN 978-1-4020-9726-3. Arhivirano s originala, 23. 5. 2021. Pristupljeno 23. 5. 2021 – preko Google Books.
- ^ Haile, A T; Rientjes, T H M; Habib, E; Jetten, V; Gebremichael, M (24. 3. 2011). "Rain event properties at the source of the Blue Nile River". Hydrology and Earth System Sciences. 15 (3): 1023–1034. Bibcode:2011HESS...15.1023H. doi:10.5194/hess-15-1023-2011. Pristupljeno 23. 5. 2021.
- ^ Malone, Barry (9. 12. 2013). "Next on Egypt's to-do: Ethiopia and the Nile". Aljazeera. Arhivirano s originala, 9. 12. 2013.
- ^ a b Morbach, M; Ribbe, Lars; Pedroso, Lui (2014). "Supporting the Development of Efficient and Effective River Basin Organisations in Africa: What Steps Can Be Taken to Improve Transboundary Water Cooperation Between Riparian States of the Nile?". u Melesse, Assefa M.; Setegn, Shimelis G.; Abtew, Wossenu (ured.). Nile River Basin Ecohydrological Challenges, Climate Change and Hydropolitics. Springer International Publishing (objavljeno 13. 2. 2014). str. 600. ISBN 9783319027203. Arhivirano s originala, 23. 5. 2021. Pristupljeno 23. 5. 2021.
- ^ Aziz, Yehia Abdel. "Irrigation Management Transfer: Development and Turnover to Private Water User Associations in Egypt" (PDF). core.ac.uk, USAID·assisted Irrigation Improvement Project. Ministry of Public Works and Water Resources (MPWWR), Cairo, Egypt. Arhivirano s originala (PDF), 23. 5. 2021. Pristupljeno 23. 5. 2021.
- ^ Described in Joanna Lumley's Nile, 7 pm to 8 pm, ITV, 12. 8. 2011.
- ^ "Journey to the source of the Nile". The Telegraph. Arhivirano s originala, 3. 5. 2012. Pristupljeno 6. 9. 2012.
Nedovršeni članak Nil koji govori o rijekama treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
