Idi na sadržaj

Međumozak

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Međumozak
Diencephalon
Leđno-trbušni (sagitalni) presjek mozga u srednjem dijelu
Identifikatori
Gray'sp.807
MeSHA08.186.211.730.385
CodeHistologija|3|11|03.5.00001
NeuroLex IDDiencephalon
TAA14.1.03.007
A14.1.08.001
THH3.11.03.5.00001
FMA62001
Anatomska terminologija

Međumozak (lat. diencephalon) je dio prednjeg mozga (prosencephalon) koji se razvija od najistaknutijeg primarnog moždanog mjehura (prozencefalona). Taj mjehur se, tokom embrionskog razvija, diferencira u dva dijela: repni (kaudalni) dijencefalon i rostrumski (vršni) telencefalon. Hemisfere se razvjaju od telencefalona, a svaka sadrži bočne komore.[1][2][3][4] [5]

Međumozak se sastoji od struktura koje se nalaze bočno od treće komore, a uključuju talamus, hipotalamus, epitalamus i suptalamus.[6]

Struktura

[uredi | uredi izvor]
Lokacija međumozga (crvrno)

Međumozak sadrži slijedećih strukture:

prednjeg i zadnjaeg paraventrikulskog jezgra,
središnjeg i bočnog habenulskog nukleusa,
Stria medullaris thalami,
Zadnje komisure,
Epifize i

Dodaci

[uredi | uredi izvor]

Na međumozak se privezuje vidni živac (CN II), koji je čulni (aferentni) nerv, odgovoran za vid. Ide od oka, kroz optički kanal u lobanju i pridodaje na dijencefalon. Mrežnjača , sama po sebi, je izvedena iz optičkog brežuljka, kao dijela embrionskog srednjeg mozga.

Funkcija

[uredi | uredi izvor]

Međumozak je regija embrionske kičmenjačke nervne cijevi koja dolazi do zadnjeg dijela strukture prednjeg mozga, uključujući i talamus, hipotalamus, zadnji režanj hipofize i epifizu. Hipotalamus obavlja brojne životno značajne funkcije, od kojih se većina odnosi na direktnu ili indirektnu regulaciju aktivnosti unutrašnjih organa putem drugih područja mozga i autonomnog nervnog sistema.

Dodatne slike

[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

References

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Hunter G. K. (2000): Vital Forces. The discovery of the molecular basis of life. Academic Press, London 2000, ISBN 0-12-361811-8.
  2. ^ Warrell D. A., Cox T. M., Firth J. D. (2010): The Oxford Textbook of Medicine Arhivirano 21. 3. 2012. na Wayback Machine (5th ed.). Oxford University Press
  3. ^ Noble J. (1987): Textbook of general medicine and primary care. Little Brown & Co, IS BN-13: 978-0316611503; ISBN 0316611506.
  4. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.
  5. ^ Mader S. S. (2000): Human biology. McGraw-Hill, New York, ISBN 0-07-290584-0; ISBN 0-07-117940-2.
  6. ^ Hall J. E., Guyton A. C. (2006): Textbook of medical physiology, 11th edition. Elsevier Saunders, St. Louis, Mo, ISBN 0-7216-0240-1.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]