Imanski šarti

Imanski šarti su šest stubova vjerovanja, odnosno pripadnosti islamu. Osoba koja srcem prihvaća, odnosno vjeruje u tih šest stvari je musliman. Tih šest stubova vjere su:

• vjerovati u Allaha (Amentu-Billahi);
• vjerovati u Božije meleke (Ve Melaiketihi),
• vjerovati u Božije kitabe (Ve Kutubihi),
• vjerovati u Božije poslanike (Ve Rusulihi),
• vjerovati u Sudnji dan (Vel-Jevmil-Ahiri)
• vjerovati u Božije određenje (kader)

Amentu-Billahi

“Prvo, rekao je, moramo vjerovati u Allaha”. Iman znači srčano vjerovati i jezikom potvrditi šest izvjesnih činjenica - koje su pronađene kroz kešf (ili otkrovenje, znanje koje je uliveno u srca evlija) ili vidždan (svijest, zanos), ili ih je razum shvatio kroz dokaz - ili vjerovati i slijediti jasnu i odobrenu izjavu.

Prva od ovih šest činjenica je ta da je Allah Vadžib-ul-vudžud i Hakiki ma’bud (tj. jedini kome se se molimo i koga obožavamo, ibadet činimo) i Stvaralac svih stvorenja. Moramo bez ikakve sumnje vjerovati da On sam sve stvara iz nepostojanja, [svaku materiju, ćeliju, život, smrt, svaki događaj, svaku reakciju, svaku snagu i svaku vrstu energije, svaki pokret, zakon, dušu, sve meleke, i sve živo i neživo, iz ničega, i da ih On sve održava] i na ovom i na onom svijetu bez ičega, bez vremena ili sličnosti. Isto onako kako je Allah stvorio [iz nepostojanja, u jednom momentu] sve svjetove u univerzumu On će ih isto tako, [stvarajući ih uvijek jedne iz drugih, kada dođe vrijeme za kijamet, u jednom momentu] sve uništiti. Allah je stvaralac, vlasnik i hakim (apsolutni Gospodar) svih stvorenja. Mora se vjerovati i priznati da nad Njim niko ne postoji, da Mu niko ne naređuje i da ne postoji niko viši od Njega. Svaka superiornost i svaki atribut savršenosti pripadju samo Njemu. On nema mana i defektivnih atributa, osobina. On može uraditi šta hoće. Namjera Njegovih radnji nije da one budu Njemu ili drugima korisne. On ne radi nešto da bi dobio nagradu. Međutim, u svemu što On uradi je sakriven hikmet (konačna mudrost), faida (korist), lutf (usluga) i ihsan (dobročinstvo, usluga, ljubaznost).

Allah ne mora da učini nešto što je dobro i korisno za Njegova stvorenja, niti mora ikome dati sevab (nagradu), niti mora ikoga staviti u azab (mučiti). Kada bi On stavio sve asije (griješnike, odmetnike, buntovnike) u Džennet to bi odgovaralo Njegovoj uzvišenosti i dobročinstvu. Kada bi On stavio sve one koji su Mu bili pokorni, i koji su Ga obožavali (ibadetili) u Džehennem to bi bila Njegova pravda. Ali, On je rekao da će muslimanima, onim koji Ga ibadete, dati Džennet i da će im učiniti usluge, a da će kafiri biti vječno u Džehennemskom azabu. On ne gazi Svoju riječ. Njemu ne bi koristilo kada bi Ga sva stvorenja vjerovala i ibadetila, niti bi Mu štetilo kad bi sva stvorenja postala kafiri, činili grijehe, i bili Mu nepokorni. Samo je On sam onaj koji stvara svaki pokret ljudskih stvorenja i svih stvari. Ako On neće i ne stvori, ništa se ne može pomaći. Ako On ne želi, niko ne može postati kafir niti se može pobuniti. On stvara kufr i grijehe, ali, On nije sa njima zadovoljan. Niko ne može uticati na ono što On čini. Niko nema ni prava ni snage da ispituje zašto je On ovo ili ono učinio, niti smije da komentariše kako On mora da nešto uradi. On, ako to hoće, može oprostiti nekom Svom robu koji je učinio bilo kakav veliki grijeh - osim kufra i širka - i koji je umro bez tevbe. On, ako to hoće, može staviti Svog roba za najmanji grijeh u azab. On je rekao da kafirima i murtedima neće nikada oprostiti i da će oni biti vječno u azabu (mučenju i patnji).

On će staviti u Džehennemski azab ehli kible muslimane, to jest muslimane koji Ga obožavaju (ibadete) ali čije vjerovanje (i’tikad) nije u skladu sa imanom ehli sunneta i koji su umrli bez tevbe (pokajanja), dakle, one muslimane koji su bid’at sahibije (inovatori, jeretici, otpadnici, krivovjernici). Oni će na kraju izaći iz Džehennema.

Džaiz je (vjerom je dopušteno, moguće je) vidjeti Allaha na dunjaluku, očima, ali Ga nije niko vidio. Na kijametskom danu, na mahšeru, će Ga griješni vjernici (mu’mini) i kafiri vidjeti u Njegovom gnjevu (kahru) i ljutini (dželalu), dok će Ga dobri vjernici (salih mu’mini) vidjeti u uslužnosti (lutfu) i ljepoti (džemalu). Meleci i žene će Ga također vidjeti. Kafirima će ovo biti uskraćeno. Postoji pouzdana vijest (haber) da će ovo i džinnima biti uskraćeno. Prema većini alima, “Pravovjerni (mu’mini) koje Allah voli će biti počašćeni da svakog sabaha (zore) i akšama (prvi dio večeri neposredno poslije zalaza sunca) vide ru’jetom (u viziji) i mušerrefom (kao čast) Njegov tedžell i džemal (Allahovu ljepotu). Mu’mini na manjem stepenu će vidjeti Njegovu ljepotu svakog petka (Džum’e), a žene i djeca nekoliko puta godišnje kao što su ovosvijetske proslave (bajrami).”

[Šejh Abdulhak Dehlevi (preselio u Delhiju 1052/1642. godine) je napisao sljedeće u svom djelu Tekmil-ul-iman, koje je na perzijskom jeziku, “hadisi šerif kaže, ‘Vidjećete svoga Gospodara (Rabba) na Sudnjem danu kao što vidite pun mjesec na njegovu četrnaestu noć.’ Kao što znamo Allaha na ovom svijetu, bez razumijevanja, tako ćemo Ga, bez razumijevanja, vidjeti na ahiretu. Veliki alimi kao što su Ebul Hasan-i Eš’ari, imam Sujuti i imam Bejheki su rekli da će također i meleci vidjeti Allaha u Džennetu. Imam a’zam Ebu Hanifa i izvjesni alimi su rekli da džinni nisu zaradili sevab (nagradu na ahiretu) i da neće ući u Džennet i da će samo džinni mu’mini izbjeći Džehennem. Žene će vidjeti Allaha nekoliko puta godišnje kao što su to ovosvjetski bajrami. Savršeni mu’mini će Ga vidjeti svakog sabaha i akšama dok će Ga drugi vjernici vidjeti u petak (na džumu). Ovom fakiru ove vesele vijesti također obuhvataju i mu’minke (žene), meleke, i džinne. Odgovaralo bi da postoji specijalan tretman, da se specijalano postupa sa kamil i arif hatunama (kadunama) i drugim hanumama kao što su Fatimat-uz-Zehra i Hadidžet-ul-Kubra i Ajša-i siddika i druge ezvadž-i tahirat (čisne [Pejgamberove] hanume), Merjem, i Asije, radijAllahu teala anhunne edžma’in. I imam Sujuti je također ovako mislio.”]

Mi moramo vjerovati da ćemo vidjeti Allaha . Mi ne smijemo razmišljati kako ćemo Ga vidjeti. Allahovi poslovi se ne mogu razumom shvatiti. Oni nisu kao ovozemaljski poslovi. [Oni se ne mogu mjeriti fizičkim ili hemijskim procesima.] Pojmovi kao što su smijer, biti nasuprot, ili, prema nečemu, nemaju nikakve veze sa Allahom . On nije (sastavljen) od materije. On nije predmet, [niti je On elemenat, legura, ili smješa]. Njega se ne može izbrojati, izmjeriti, niti izračunati. U Njemu nema promjene. On nije na mjestu. On nije u vremenu. On nema prošlost, nema budućnost, nema prednji ili zadnji dio, dno ili vrh, desno ili lijevo. Dakle, o Njemu ljudski razum ne može ništa shvatiti, niti su ljudski intelekt i znanje za to dovoljni. Prema tome, ljudi ne mogu shvatiti kako ćemo Ga vidjeti. Iako riječi kao što su ruka, stopalo, smijer, mjesto, i slično - koje ne odgovaraju Allahu - postoje u ajeti kerimima i hadisi šerifima, one nisu upotrebljene u onom smislu koji mi danas znamo i upotrebljavamo. Takvi ajeti kerimi i hadisi šerifi se zovu Mutešabihat. Mi ih moramo vjerovati ali ih ne smijemo nastojati razumjeti šta su i kako su. Oni se mogu ukratko ili detaljno objasniti, protumačiti (te’vil učiniti), to jeste može im se dati značenje koje je dostojno Allaha. Na primjer, riječ ruka se može interpretirati kao snaga, ili energija.

Muhammed je za vrijeme Mi’radža vidio Allaha . Ali, ovo viđenje nije bilo očima, kao što vidimo ovdje na ovom svijetu. Ko kaže da je vidio Allaha na ovom svijetu je zindik (kafir). Viđenje evlija kaddesAllahu teala esrarehum edžma’in nije kao viđenje na ovom svijetu ili na ahiretu. Dakle to nije ru’jet. Oni su osjetili šuhud [to jest, oni vide očima srca misal (kopije).] Izvjesne evlije su rekle da su Ga vidjele. Međutim, oni su zamijenili šuhud - koji su doživjeli (iskusili) dok su bili u sekru, dakle, kad su bili nesvjesni - za ru’jet. Ili, ove njihove riječi se trebaju te’vil učiniti (protumačiti).

Leksički, “džaiz je”, znači da je moguće da se desi a i nije. Prema Eš’ari mezhebu mogućnost ru’jeta (viđenja) znači da je Allah kadar (u stanju) u čovjeku stvoriti drukčije čulo koje Ga može vidjeti na dunjaluku koje je drukčije od onog koje je On stvorio za dunjaluk, koje vidi izbliza, ili licem u lice sa Njim, i koje je drukčije od onog koje vidi zakonima fizike. Na primjer, On je kadar, pa prema tome moguće je (džaiz je), pokazati sljepcu u Kini komarca u Andaluziji, kao i bilo šta na mjesecu ili na bilo kojoj zvijezdi čovjeku na zemlji. Ovaj kuvvet (moć i snaga) je specifičan samo za Allaha . Drugo, reći da smo Ga vidjeli na dunjaluku se ne slaže sa ajeti kerimama i onim što je ulema rekla. Treće, rečenica, “džaiz Ga je vidjeti na dunjaluku”, ne znači da Ga je moguće vidjeti na ovom svijetu u okviru zakona fizike. Kad neko kaže da je vidio Allaha na dunjaluku on misli da Ga je vidio kao što se vide druge stvari. Ovako viđanje nije džaiz (nije moguće). Onaj ko izgovori riječi koje izazivaju kufr se zove mulhid ili zindik (kafir). Nakon što je odgovorio [Mevlana Halid] kaže, “Pazi se!” On nam na taj način usmjerava pažnju na ispravnost drugog odgovora. [I mulhid i zindik kažu da su musliman. Mulhid to kaže iskreno. On zaista misli da je musliman i da je na pravom putu. Međutim, zindik je neprijatelj vjere (din dušman). On se pretvara da je, kao bajagi musliman, sa ciljem da zavara muslimane i da iznutra ošteti islam.]

Prolazak vremena, dan i noć, nemaju nikakve veze sa Allahom . U Njemu nema nikakve promjene ni u kom pogledu, niti se može reći da je bio ovako u prošlosti, ili da će biti onako u budućnosti. On se ne uvlači ni u šta (ne čini hulul). On se ni sa čim ne sjedinjuje. On nikada nema suprotnost, odozada, sličnost, ortaka (partnera), pomagača ili vodića. On nema oca, majku, sina, kćerku ni ženu. On je uvijek sa svakim prisutan, okružuje, i sve nadgleda. On je svakome bliži od njegove vratne arterije. Međutim, Njegovo okruživanje, Njegova prisutnost, ili blizina nisu onakvi kako mi razumijemo te riječi. Njegova se blizina ne može shvatiti znanjem uleme, razumom naučnika, niti kešfom i šuhudom evlija, kaddesAllahu teala esrarehum edžma’in. Ljudski razum nije u stanju da shvati njihovo unutarnje značenje. Allahov zat i sifati su jedinstveni (unikat, originalni). Nijedan od njih se ne mijenja. Ni u jednom od njih nema promjene.

Allahova imena su tevkifi. To znači da nam je dozvoljeno zvati Allaha samo onim imenima kojim nam je islam dozvolio da Ga zovemo i da i za Njega upotrebljavamo samo ona imena koja je islam odobrio da se za Njega upotrebljavaju. [Na primjer, Allaha možemo zvati alim (onaj koji sve zna), ali Ga ne možemo zvati fakih, što također znači alim (učenjak, specijalista u islamskim naukama), pošto nam islam nije odobrio da uptrijebimo riječ fakih za Allaha . Isto tako nije džaiz (dozvoljeno) ni upotrijebiti riječ bog (ilah) umjesto Allah. Riječ ilah (bog) znači idol. Na primjer, kažemo, vo je bog Hindustanaca. Dozvoljeno je reći, “Allah je jedan, osim Njega nema drugog boga”. Riječi kao što su, Dieu (na francuskom), Gott (na njemačkom) i God (na engleskom) se mogu upotrijebiti za idola (ilah) ali ne za Allaha.]

Imenima Allaha nema broja. Dobro je poznato da On ima hiljadu i jedno ime. To znači da je On ljudskim bićima otkrio hiljadu i jedno od Svojih imena. Devedeset i devet od njih je objavljeno u Muhammedovoj vjeri. Ona se zovu Esma-i husna.

Allah ima šest sifat-i zatijja. [Sifat-i zatijje su Allahovi zatijje atributi. Oni su objašnjeni prethodno, u poglavlju pod naslovom Iman i islam.] U Maturidijje mezhebu ima osam sifat-i subtijja dok ih je u Eš’arijje mezhebu sedam. (Maturidijje mezheb je jedan od dva ispravna mezheba u imanu koji je osnovao Abu Mensur Maturidi. Drugi mezheb, koji je također ispravan i tačan u odnosu na iman je Eš’ari mezheb) Ovi Njegovi sifati (atributi, svojstva, osobine) su ezeli (tj. postoje vječno u prošlost) i ebedi (tj. postojaće vječno u budućnost) kao i Njegov Zat (Biće), odnosno, oni vječno postoje. Oni su sveti (mukaddes). Oni nisu kao osobine stvorenja. Njih ne možemo razumom ili pretpostavkom shvatiti, poredeći ih sa ovosvjetskim stvarima. Allah je poklonio ljudskim bićima po primjer od svakog od Svojih atributa. Kroz njihov primjer možemo malo razumjeti Allahove atribute. Pošto čovjek ne može ni shvatiti ni razumjeti Allaha , nije mu dozvoljeno razmišljati i nastojati da Ga shvati. Ovih osam Allahovih atributa nisu isto što i Njegov zat. Oni nisu nešto drugo od Njegovog zata. Njegovi atributi ne sačinjavaju Njegov zat. Oni nisu drukčiji od Njega. Ovih osam atributa su:

Hajat (Allah živi Svojim vječnim životom), Ilm (Allah sve zna), Sem (Allah sve čuje), Basar (Allah sve vidi), Kudret (Allah je svemoćan), Kelam (Allah govori Svojim govorom), Irade (Allah sve Svojom voljom čini) i Tekvin (Allah sve stvara, uzdržava i rastvara) [Ovo su Allahovi savršeni sifati. Oni se svi nazivaju kolektivnim imenom sifat-i subtijje ili sifat-i hakikijje ili sifat-i kamile.] U Eš’ari mezhebu atribut tekvin i kudret su jedan te isti atribut. Mešijjet i irade su sinonimi (tj. rječi koje imaju isto značenje). Svaki od ovih osam Allahovih atributa je jedinstven i u jedinstvenom stanju. Ni u jednom od njih nema promjene. Ali, svaki od njih je različit (varira) u odnosnom kvalitetu prema stvorenjima. Variranje (različitost) atributa u odnosu prema stvorenjima ne šteti njegovoj originalnosti i jedinstvenosti. Slično tome, Allah je stvorio mnogo vrsta stvorenja koje On štiti od uništenja. Međutim, On je i dalje jedan. U Njemu nema promjene. Svako stvorenje Ga treba, svakog momenta, u svakom pogledu. On ne treba nikoga ni u kom pogledu.

Ve Melaiketihi

Drugi od šest temelja imana je, “vjerovati u Njegove meleke (anđele)”. Meleci su materijalni ali latif, to jeste eteričniji od gasnog stanja materije. Oni su nurani (svijetli, blistavi). Oni su živi. Oni imaju razum. U njima ne postoje zla koja su specifična za ljude. Oni mogu zauzeti svakakav oblik. Kao što se gas može pretvoriti u tečno i čvrsto stanje, i poprimiti različite oblike, tako isto i meleci mogu zauzeti divne oblike. Meleci nisu duše koje su izašle iz tijela velikih ljudi. Hrišćani pretpostavljaju da su meleci ovake duše. Meleci nisu nematerijalni kao što su energija i snaga. Izvjesni stari filozofi su tako pretpostavljali. Svi meleci se kolektivno nazivaju melaike. Meleci su stvoreni prije svih drugih živih stvorenja. Prema tome, vjerovanje u meleke je naređno prije vjerovanja u kitabe (Svete knjige), koje dolazi prije vjerovanja u Poslanike. U Kur’ani kerimu su imena ovih vjerovanja data ovim redoslijedom.

Vjerovanje u meleke treba da bude ovako. Meleci su Allahova stvorenja. Oni nisu Njegovi partneri. Oni nisu Njegove kćerke. Kafiri i mušrici tako pretpostavljaju. Allah voli sve meleke. Oni uvijek izvršavaju Allahova naređenja. Oni nikad ne griješe. Oni nikad ne krše Njegove zapovijedi. Oni nisu ni muško ni žensko. Oni se ne žene. Oni nemaju djecu. Oni imaju život, to jest oni su živi. Ima jedna vijest, čije nas porijeklo vodi unazad do Abdullaha ibni Mes’uda radijAllahu anh, koja kaže da su neki meleci imali djecu među koje se ubrajaju Iblis (šejtan) i džini. Objašnjenje ove vijesti (habera) je detaljno u knjigama napisano. Kada je Allah rekao da će stvoriti ljudska bića meleci su Ga upitali, “Ja Rabbi! Hoćeš li stvoriti stvorenja koja će pokvariti svijet i proljevati krv?” Ovakva pitanja meleka, koja se zovu zelle, ne mijenjaju činjenicu da su oni nevini, čedni. [Zelle nije grijeh. Zelle je nešto što je bolje ne uraditi, nešto što je bolje izostaviti. One nisu greška.]

Meleka ima najviše od svih drugih stvorenja. Samo Allah zna njihov broj. Na nebesima nema slobodnog prostora gdje meleci ne ibadete (obožavaju Allaha ). Svaki prostor (mjesto) na nebesima je pun meleka koji su ili na ruku’u (sagnuti do polovine tijela, odupirući se rukama o koljena, tako da se leđa izravnjaju s glavom) ili na sedždi (sagnuti se, klanjajući namaz pasti ničice i čelom i nosem dotaknuti tlo). Meleci imaju dužnosti na nebesima, na zemlji, u travi, na zvijezdama, u svakom živom i neživom stvorenju, u svakoj kapljici kiše, listu biljke, atomu, molekuli, u svakoj reakciji, pokretu, i u svemu i svugdje. Oni svugdje izvršavaju Allahova naređenja. Oni su posrednici, sredstva (vasita) između Allaha i stvorenja (mahluka). Neki od njih su komandiri drugih meleka. Neki od njih su donijeli Poslanicima haber (vijesti). Neki od njih donose ljudskim srcima lijepe misli koje se zovu inspiracija (ilham). Neki od njih su, kada su osjetili Allahov džemal, izgubljeni i nesvjesni svih ljudskih bića i stvorenja. Svaki melek se nalazi na izvjesnom mjestu i ne smije napustiti to mjesto. Izvjesni meleci imaju dva krila, neki četiri i više krila. [Kao što su krila svake vrste životinje različita, kao i ona na avionu, i kao što imaju svoju strukturu, tako i krila meleka imaju svoju strukturu. Kada čujemo ime nečega što nismo vidjeli, ili što ne znamo, mi pretpostavimo da je to kao ono što znamo, što je, naravno, neispravno. Mi vjerujemo da meleci imaju krila ali mi ne znamo kakva su ta krila. Slike krilatih žena u crkvama, magazinima, i filmovima, koje se smatraju melecima su neispravne. Muslimani ne prave takve slike. Mi ne smijemo vjerovati našim neprijateljima, i ne smijemo vjerovati u ove neistinite i nacrtane slike.] Meleci koji pripadaju Džennetu su u Džennetu. Njihov vođa je Ridvan. Meleci Džehennema, to jeste Zebanije, izvršavaju ono što im je u Džehennemu naređeno. Njima Džehennemska vatra ne smeta isto kao što ni voda ribi ne smeta. U Džehennemu ima devetnaest pretpostavljenih zebanija. Ime njihovog vođe je Malik.

Svaki čovjek ima sa sobom četiri meleka koji bilježe njegova dobra i zla djela. Dva (od ova četiri meleka) su sa čovjekom po noći a dva po danu. Ovi meleci se zovu kiramen katibin ili hafaza meleci. Također je rečeno da su hafaza meleci drukčiji od kiramen katibin meleka. Melek na desnoj strani bilježi čovjekova dobra djela i on je viši od meleka na lijevoj strani, koji piše loša djela. Također postoje i meleci koji će u kaburu mučiti kafire i grešne muslimane kao i meleci koji će ispitivati u kaburu. Meleci koji će ispitivati u kaburu se zovu Munker i Nekir. Meleci koji će ispitivati mu’mine se zovu Mubeššir i Bešir.

Izvjesni meleci su uzvišeniji od drugih. Postoje četiri najuzvišenija meleka. Prvi od četiri najuzvišenija meleka je Džebrail. Njegova dužnost je da Pejgamberima donese vahj, to jeste da ih obavijesti o naredbama i zabranama. Drugi od njih je Israfil koji će puhnuti u sur. On će dva puta puhnuti u sur. Kada on puhne u sur prvi put svako živo biće, osim Allaha , će umrijeti. Kada drugi put puhne u sur sve će se proživjeti. Treći je Mikail. Njegova je dužnost da daje jeftinoću, skupoću, malo, puno [ekonomski red, i da pravi komfor i huzur (spokoj, mir)] i da pomakne svaki predmet. Četvrti je Azrail. On uzima ruhove (duše) [džan je perzijska riječ za arapsku riječ ruh] ljudskih bića. Poslije ova četiri najuzvišenija meleka postoje četiri grupe uzvišenih meleka: Četiri meleka koji se zovu Hamele-i Arš kojih će na Kijametu biti osam; Huzur-i ilahi meleci, koji se zovu Mukarrebin, su meleci koji su u Allahovoj prisutnosti; Kerubijan koji su vođe meleka mučenja (azaba); Ruhanijan koji su meleci milosti (rahmeta). Svi ovi uzvišeni meleci su također viši od svih ljudskih bića osim Pejgambera. Suleha (dobri muslimani) i evlije među muslimanima su uzvišeniji od običnih ili nižih meleka. Obični meleci su uzvišeniji od običnih, to jest griješnih muslimana. Kafiri su najniži od svih stvorenja.

Kada Israfil puhne u sur svi će meleci biti uništeni, osim četiri najuzvišenija meleka i hamele-i Arš meleka. Zatim će i oni biti uništeni. Kada Israfil puhne u sur po drugi put, svi će se meleci proživjeti. Hamele-i Arš i četiri najuzvišenija meleka će proživjeti malo prije nego što Israfil puhne u sur po drugi put. Dakle, hamele-i Arš i četiri najuzvišenija meleka će biti uništeni poslije svih živih stvorenja i biće proživljeni prije svih živih stvorenja.

Ve Kutubihi

Treći od šest temelja imana je, “vjerovati kitabe (knjige) koje je Allah poslao.” On je ove kitabe poslao izvjesnim Poslanicima na taj način što im je dao da im ih melek pročita. Nekim je poslao knjige na ploći (levhi), a nekim je dao da ih čuju bez meleka. Svi ovi kitabi su Allahova kelam (riječ, govor). Oni su ebedi (vječni u budučnost) i ezeli (vječni u prošlost). Oni nisu stvorenja. Oni nisu riječi koje su meleci napravili. Oni nisu riječi Poslanika. Allahov kelam nije kao jezik koji mi pišemo, pamtimo, i govorimo. On nije u našem pisanju, govoru ili svijesti. On nema slova ili zvuk. Ljudi ne mogu shvatiti kakav je Allah i Njegovi sifati (atributi, svojstva, osobine). Ljudi mogu čitati (učiti) ovaj kelam. Oni ga mogu zapamtiti i napisati. On postaje, kada je sa nama, hadis (stvorenje). Dakle, Allahov kelam ima dva oblika. Kada je sa ljudskim bićima on je hadis, stvorenje. On je kadim (vječan) kada se o njemu misli kao o Allahovoj Riječi.

Sve knjige koje je Allah poslao su hakk (istinite) i tačne. U njima nema ni laži ni greške. Iako je On rekao da će kazniti i mučiti, rečeno je da je džaiz (moguće) da oprosti (učini afv), što zavisi od Njegove volje i uslova koje ljudi ne mogu razumjeti, ili znači, da će On oprostiti kaznu koju su muslimani zaradili. Pošto riječi “kazna” i “mučenje” ne opisuju događaj, nije laž ako On oprosti. Iako nije moguće da On neće dati obećane nagrade, moguće je da će oprostiti kaznu. Ljudski razum, ajeti kerime i ljudski zakoni ovo potvrđuju kao istinu.

Ajeti kerime i hadisi šerife je potrebno tumačiti u njihovom doslovnom značenju, osim ako postoji opasnost i neprilika. Nije dozvoljeno davati drukčija značenja, koja su slična doslovnom značenju. Kur’ani kerim i hadisi šerifi su na kurejš jeziku i dijalektu. Riječima se mora dati značenje koje se prije hiljadu i tri stotine godina upotrebljavalo u Hidžazu. Nije ih ispravno prevoditi davajući im današnje, savremeno, značenje koje je rezultat promjena kroz vijekove.] Ajeti kerimi koji imaju nejasno značenje se zovu Mutešabihat. Samo Allah zna njihovo značenje i nekoliko velikana ehli sunneta, kojima je dato da znaju ilm-i ledunni i da razumiju njihovo značenje onoliko koliko im je dozvoljeno. Niko ih drugi ne može razumjeti. Mi moramo vjerovati da su mutešabihat ajeti kerimi Allahov kelam, i ne smijemo istraživati njihovo značenje. Alimi Eš’ari mezheba su rekli da ih smijemo ukratko ili detaljno objasniti, protumačiti (te’vil učiniti). Te’vil učiniti znači izabrati od nekoliko značenja riječi jedno koje nije svakodnevno. Na primjer, za ajeti kerim, “Allahova ruka je superiornija od njihove”, što je Allahov kelam, trebamo reći, “Ja vjerujem sve što Allah sa ovim misli.” Najbolje je reći, “Ja ne mogu shvatiti njegovo značenje. Samo Allah ga zna.” Ili moramo reći, “Allahovo znanje nije kao naše znanje. Njegova želja nije kao naša želja. Isto tako Njegova ruka nije kao ruka Njegovih stvorenja.”

Allah je u knjigama koje je poslao promijenio (učinio nesh) ili izgovor, ili značenje izvjesnih ajeta, ili oboje. Kur’ani kerim je poništio i ukinuo, i zamijenio, sve prethodno poslane knjige. U Kur’ani kerimu do kraja svijeta neće nikada biti greška, dodatak, nešto izostavljeno, ili da čak i tačka nedostaje, niti će ikada biti zaboravljen. Svo prošlo i buduće znanje je u Kur’ani kerimu. On je uzvišeniji i cijenjeniji, vrijedniji, od svih drugih kitaba. Kur’ani kerim je Muhammedova najveća mu’džiza (natprirodno čudo). Kada bi se sva ljudi i džini sakupili oni ne bi mogli izraziti nešto kao što je kao najmanja sura u Kur’ani kerimu. U stvari, elokventni književnici Arabije su se bili iskupili, i nastojali, što su više mogli, ali nisu uspjeli, da izraze nešto kao što su tri ajeti kerima. Oni nisu mogli pobijediti Kur’ani kerim. Oni su bili zaprepašćeni. Allah je dao da neprijatelji islama budu nemoćni i poraženi pred Kur’an-i kerimom. Elokvencija Kur’an-i kerima je iznad ljudske moći. Ljudi nisu u mogućnosti da se izraze onako kako to Kur’ani kerim može. Ajeti Kur’ani kerima nisu kao poezija, proza ili rimovani stihovi ljudskih bića. Pa ipak, on je izražen slovima jezika kojim govore književni i elokventni ljudi Arabije.

Poslana su nam sto četiri Semavi kitaba (Nebeske knjige, Svete knjige). Dobro je poznata činjenica da je deset suhufa (množina od sahifa, to jest mala knjižica) poslano Ademu, pedeset suhufa Šisu (Šit). trideset suhufa Idrisu i deset suhufa Ibrahimu. Tevrat je poslan Musau, Zebur (originalni psalami) Davudu, Indžil Isau i Kur’ani kerim Muhammedu.

Kada neko hoće da nešto naredi ili zabrani, da pita nešto, ili da dadne vijesti, on to prvo razmisli i pripremi u mislima. Ove misli se zovu kelam-i nefsi. Za njih se ne može reći da su na arapskom, perzijskom ili engleskom. One se ne mijenjaju samo zato što su one izražene na raznim jezicima. Riječi koje izražavaju ove misli se nazivaju kelam-i lafzi. Kelam-i lafzi se može izraziti na raznim jezicima. Nečiji kelam-i nefsi je čist, nepromjenjiv, i jasan atribut onoga ko ga posjeduje kao i njegovi drugi atributi, kao što su znanje (ilm), želja (irade), moć rasuđivanja i tako dalje. Kelam-i lafzi je grupa slova koja izlaze iz usta osobe koja ih izgovara a koja izražavaju kelam-i nefsi i koja dopiru do ušiju. Prema tome, Allahov kelam je ezeli (vječan u prošlosti), ebedi (vječan u budučnost), glasan, nije stvoren i postoji sa Njegovim Zatom (Bićem). On je Allahov atribut, drukčiji od sifata zatijja i sifata subtijja, kao što su Njegovi atributi ilm (znanje) i irade (želja).

Atribut kelam (Riječ) se nikada ne mijenja. On je čist. On nije u slovima i zvuku. On se ne može klasificirati (svrstati) kao naređenje, zabrana, pripovijedanje, ili arapski, perzijski, hebrejski, turski ili sirijski. On nema takve oblike. On se ne može napisati. Njemu ne trebaju sprave, ili mediji kao što su inteligencija, uho ili jezik. Međutim, on se kroz njih može shvatiti, kao drukčiji od svih bića koja znamo, i može se reći na svakom jeziku. Ako se on kaže na arapskom jeziku on se zove Kur’ani kerim. Ako se kaže na hebrejskom jeziku on se zove Tevrat. Ako se kaže na sirijskom jeziku on se zove Indžil. [U knjizi Šerh-ul-mekasid piše da se on, ako se kaže na grčkom jeziku, zove Indžil, a, ako se kaže na sirijskom jeziku, on se zove Zebur.] [Knjigu Šerh-ul-mekasid je napisao učenjak islama Sa’duddin Teftazani koji je preselio 792/1389. godine na ahiret u gradu Semarkand.]

Kelam-i ilahi (Allahova teala Riječ) nam govori o raznim stvarima. Ako nam pripovjeda o događajima koji su se desili ili će se desiti on se zove haber. Ako ne govori o događajima on zove se inša’. Ako nam pokazuje šta trebamo uraditi on se zove emr (zapovijed, naređenje). Ako nam pokazuje šta ne smijemo raditi on se zove nehj (zabrana). Međutim, u kelam-i ilahi nema ni promjene ni povećavanja. Svaki objavljeni kitab i svaka sahifa (knjižica) su Allahov atribut kelam. Oni su Njegov kelam-i nefsi. Kada je na arapskom jeziku on se zove Kur’ani kerim. Kelam-i lafzi ili Kur’an-i kerim je u poeziji objavljeni vahj koji se može napisati, izgovoriti, čuti i napamet naučiti. Pošto kelam-i lafzi označava kelam-i nefsi džaiz (dozvoljeno) ga je zvati kelam-i ilahi i sifat-i ilahi (Allahov atribut). Kako god se on u cijelosti zove Kur’ani kerim isto se tako i njegovi dijelovi zovu Kur’an.

Svi ehli sunnet alimi su jednoglasno rekli da kelam-i nefsi nije stvorenje već da je kadim (vječan). Ne postoji saglasnost da li je kelam-i lafzi hadis (stvorenje, od skora) ili kadim. Izvjesni od onih koji su ga smatrali da je stvorenje su rekli da je bolje ne reći da je stvorenje jer bi se moglo pogrešno shvatiti i pomisliti da je kelam-i nefsi stvorenje. Ovo je najbolji komentar po tom pitanju. Kada čujemo nešto što označava nešto drugo mi se u isto vrijeme sjetimo označene stvari. Kad čujemo alime ehli sunneta da kažu da je Kur’an-i kerim hadis mi moramo shvatiti da oni govore o zvucima i riječima koje izgovaramo riječima. Alimi ehli sunneta su jednoglasno rekli da su oba, to jeste i kelam-i nefsi i kelam-i lafzi, Allahov kelam. Allahov kelam-i nefsi označava Allahov atribut kelam. Allahov kelam-i lafzi označava Allahovo stvorenje.

Pitanje: “Iz prethodnog teksta razumijemo da se Allahov ezeli (vječan u prošlosti) kelam ne može čuti. Neko ko kaže da je čuo Allahov kelam misli da kaže da je čuo izgovorene riječi i zvukove, ili, da je kroz ove riječi shvatio vječni kelam-i nefsi. Svi Pejgamberi i svako drugi ga može čuti na oba načina. Kakav je razlog da se Musa razlikuje od drugih kao kelimullah, to jeste onaj kome je Allah govorio?”

Odgovor: Musa je čuo Allahov kelam-i ezeli (Riječ, kelam, iz vječne prošlosti), bez slova i zvuka, na drukčiji način nego što je to adet-i ilahi (Allahov običaj). On je čuo na način koji se ne može opisati, isto onako kao što ćemo, na način koji se ne može opisati, vidjeti Allaha u Džennetu. Niko Ga drugi nije ovako čuo. Ili, on je čuo Allahov govor (kelam) zvukom iz svakog pravca, ali ne samo ušima, nego kroz svaki atom svoga tijela. Ili, on Ga je čuo samo iz pravca stabla, ali ne zvukom i vibracijom zraka, ili na neki drugi način. On je počašćen imenom Kelimullah zato što Ga je čuo na jedan od ova tri načina. Muhammed je također, u noći Mi’radža, čuo kelam-i ilahi. Džebrail je također čuo kelam-i ilahi kada je primao vahj.

Ve Rusulihi

Četvrti od šest temelja imana je, “Vjerovati u Allahove Poslanike” koji su poslani ljudima da im pokažu kako mogu steći put koji Allah voli, i da ih upute na pravi put. Leksičko značenje riječi Rusul (plural od Resul) je, Poslanici, Vjerovijesnici. U islamu Resul (skraćeno od Resulullah, Allahov poslanik ili pejgamber koji je donijeo novi šerijat) znači plemenita i poštovana osoba čija priroda, karakter, znanje, i intelekt, su na višem nivou od svih drugih ljudi njegovog vremena, osoba koja u svom karakteru nema loših osobina i koja nema odvratnih manira. Pejgamberi imaju atribut ismet, to jeste oni nikada nisu učinili ni veliki ni mali grijeh, ni prije ni nakon što su informisani o svom nubuvvetu (poslanstvu). [Kafiri koji podmuklo i lukavo pokušavaju da razore islam kažu da je Muhammed prije nego što je postao Poslanik klao žrtvu (kurban) idolima, i iznose, kao dokaze, knjige čiji autori nisu sljedbenici ni jednog od četiri mezheba.] Nakon što su informisani o svom nubuvvetu (poslanstvu), kao i dok njihovo poslanstvo nije bilo poznato i rašireno, oni nisu imali mana kao što su sljepilo, gluhoća i slićno. Mora se vjerovati da je svaki Poslanik imao sljedećih sedam atributa: Emanet (to jest, da je bio pouzdan); sidk (to jest, da je bio odan, privržen); teblig (to jest, da je tačno i precizno prenijeo Allahovu poruku); adalet (to jest, da je bio pravedan); ismet (to jest, da je bio pošten); fetanet (to jeste, da je imao natprirodnu inteligenciju); i emnul-azl (to jeste, da je bio siguran da neće izgubiti svoje poslanstvo).

Pejgamber koji je donijeo novi zakon se zove Resul. Pejgamber koji nije donijeo novi šerijat već je pozivao narod prethodnom šerijatu se zove Nebi. između Resula i Nebija nema razlike u prenošenju i komuniciranju Allahovih zapovijedi i u pozivanju naroda Njegovoj vjeri. Mi moramo vjerovati da su svi Poslanici bili, bez izuzetka, sadik (odani) i istinoljubivi. Ko ne vjeruje jednog od njih ne vjeruje ni jednog od njih.

Poslanstvo (nubuvvet) se ne može zaraditi teškim radom, mukom, patnjom od gladi, ili velikim ibadetom. Poslanstvo se samo može dobiti Allahovim ihsanom (dobročinstvom, uslugom) i odabiranjem. Vjera je poslana preko Pejgambera, koji su posrednici (vasita), sa ciljem da se za ljude aranžira (uredi) i na dinjaluku i na ahiretu koristan život, da ih se zaštiti od od štetnih djela i da dobiju seadet (sreću), spas (selamet), hidajet (uputa, pravi put) i rahatluk (konfor i udobnost). Poslanici, iako su imali mnogo neprijatelja, iako su bili ismijavani i iako se je sa njima oštro postupalo, se nisu nikada plašili neprijatelja niti nisu se ustručavali da ljudima saopšte Allahove naredbe i činjenice koje se moraju vjerovati i ono što se mora raditi. Allah je pomogao Svoje Pejgambere natprirodnim čudima (mu’džizama), koje su pokazivale da su oni odani i iskreni. Njihovim mu’džizama se nije niko mogao suprotstaviti. Poslanikovi sljedbenici se zovu Poslanikov ummet. Na Kijametu će Poslanicima biti dozvoljeno da posreduju (čine šefa’at) za svoje sljedbenike, a naročito za one koji imaju puno grijeha, i njihovo posredstvo će biti primljeno i uslišano (kabul). Allah će također dozvoliti i alimima, salih (dobrim) osobama, i evlijama iz njihovih ummeta, da čine šefa’at. I njihovo posredstvo će također biti primljeno i uslišano. Pejgamberi u svojim mezarevima žive životom koji mi ne znamo. Zemlji nije dozvoljeno da truhne njihova tijela. Radi toga, hadisi šerif kaže, “Pejgamberi u svojim mezarevima obavljaju namaz i hadž.”

Dok mubarek oči Poslanika (množina) spavaju, oči njihovih srca nikad ne spavaju. Svi Poslanici (Pejgamberi) su jednako sprovodili svoje poslaničke dužnosti i svi su bili jednaki u posjedovanju savršenstva Poslanstva. Svi su imali gore pomenutih sedam atributa. Poslanicima nije nikada oduzimano Poslanstvo. Međutim, evlijama može biti uskraćen njihov vilajet. Poslanici su ljudska bića. Poslanici nisu džini. Oni nisu meleci. Džini i meleci ne mogu nikada biti Poslanici za ljude. Oni ne mogu doći na nivo Poslanika. Među Poslanicima postoji hijerarhija, to jest, među njima ima onih koji su viši i odabraniji od drugih. Na primjer, Poslanik ahiri zemana (Poslanik zadnjeg vremena), Muhammed je uzvišeniji od svih drugih Poslanika zato što su njegov ummet i zemlje - kojima je on poslat - veći, i zato što se njegovo znanje i ma’rifet puno više raširili, i zato što je imao stalno i više mu’džiza (natprirodnih čuda), i zato što je dobio od Allaha specijalne kimete (počasti) i ihsane (usluge). Poslanik koji se zovu Ulul’azm su najuzvišeniji od svih drugih Poslanika, Resuli su uzvišeniji od Nebija. Nebiji nisu bili Resuli. (Ma’rifet ili ma’rifa je vjersko znanje koje se može naučiti iz Kur’ani kerima i iz Poslanikovih riječi. To vjersko znanje se ne može shvatiti ćulima i razumom. Alimi islama su naučili ovo znanje i zapisali su ga u svoje knjige. Izvjesno vjersko znanje se ne može riječima izraziti i objasniti. Niti postoje riječi koje bi ga mogle izraziti. Ovakvo znanje se zove ma’rifet. Onaj ko je dobio ovo vjersko znanje (ma’rifet) se zove “muršid”. Oni koji žele da dobiju ma’rifet mogu ga samo dobiti direktnim preljevanjem (znanja) iz muršidovog srca, ili, iz duša umrlih. Međutim, da bi se mogao dobili ma’rifet, prvo se moraju ispuniti izvjesni uslovi. Ma’rifet može dobiti svako ko ispuni ove uslove.)

Vel-Jevmil-Ahiri

Peti od šest osnovnih temelja imana je “Vjerovati u Sudnji dan (Ahiretski dan, Zadnji dan).” Ovo vrijeme počinje od momenta kad osoba umre i nastavlja se do kraja Kijameta. Ovaj dan se zove Zadnji dan zato što iza njega nema noći, ili, zato što dolazi poslije ovosvjetskog života. Ovaj dan, koji je pomenut u hadis-i šerifu, nije kao dani koje mi znamo. On označava jedan vremenski period. Nama nije rečeno kada će biti Kijamet. Niko ne može proračunati njegov dolazak. Poslanik je nagovijestio njegove mnoge predznake (alamete). Mehdi će doći. [Mehdi će biti potomak Poslanika Muhammeda. Njegovo ime će biti Muhammed. Ime njegovog oca će biti Abdullah. On će biti vođa muslimana, ojačati islam, i svugdje će ga raširiti. On će se boriti zajedno sa Isaom protiv Dedždžala i zajedno će ga ubiti. Muslimani će se za vrijeme njegovog vremena svukud nastaniti i živjeti u miru i udobnosti.] Isa će se spustiti s neba u Damasku. Dedždžal će se pojaviti. [Dedždžal (kojeg hrišćani zovu Antihrist, a čije će ime također biti i Mesih, zato što će biti čuven u cijelom svijetu) će biti sin jednog židova iz Horasana (sjeverni dio Irana) i neprijatelj islama. On će imati ogromnu vojsku. On će ubijati muslimane i prouzrokovaće nemire i nerede na Bliskom Istoku. Mehdi će ga poslije borbe u kojoj će se proliti mnogo krvi ubiti. U Abdulvehhebovoj Ša’ranijevoj knjizi Muhtesaru tazkiret-ul kurtubi (drugo izdanje, Istanbul, 1302.) se navode izvještaji (reference) koji kažu da će Dedždžalovo ime biti Ibni Sejjid.] Narod zvani Je’džudž i Me’džudž će uznemiriti sav svijet. [U Kur’an-i kerimu piše da su Je’džudž i Me’džudž dva zla naroda koji su u davna vremena ostavljeni iza zida koja će se pred kraj svijeta rasprostraniti po svijetu. To ne znači da je taj zid već pronađen, niti da toga naroda danas ima puno uzimajući u obzir da se arheoloskim istraživanjima ispod zemlje otkopavaju čitavi gradovi kao i morski fosili na planinskim vrhuncima. U stvari, moglo bi se misliti da će se, kao što je hiljadu miliona današnjih ljudi postalo od dvije osobe, tako i ta dva naroda raširiti po svijetu umnožavajući se od nekoliko osoba za koje niko ne zna gdje su.] Sunce će izaći sa zapada. Biće veliki zemljotresi. Vjersko znanje će biti zaboravljeno. Griješenje i sve što nevalja će biti u porastu. Nevjernici, nemoralni i nepošteni ljudi će biti vođe. Allahova naređenja će biti zabranjena. Harami će se svugdje i na svakom koraku činiti. U Jemenu će se pojaviti vatra. Nebo i planine će se raskomadati. Sunce i mjesec će pocrnjeti. Mora će se pomiješati, proključati, i presušiti.

Musliman koji griješi se zove fasik (grešnik). Fasici i svi kafiri će biti u kaburskoj patnji (azabu). Ovo se bez sumnje i sa potpunim uvjerenjem mora vjerovati. Mrtvac će se nakon ukopa povratiti u nama nepoznat život i biće ili u udobnosti ili u patnji. Kako nam je rečeno u hadisi šerifu dva meleka, koji se zovu Munker i Nekir, će doći u njegov mezar u obliku dvije nepoznate i strašne osobe i počeće ga ispitivati. Prema jednim alimima ispitivanje u mezaru će biti o osnovama vjerovanja (akaida) dok će prema drugim alimima biti svo vjerovanje. [Mi iz ovoga razloga moramo naučiti djecu odgovore na slijedeća pitanja. Ko je tvoj Gospodar (Rabb)? Koja je tvoja vjera (din)? Kojim ti sljedbenicima (ummetu) pripadaš? Koja je tvoja Sveta knjiga (kitab)? Šta ti je kibla? Koji mezheb slijediš u vjerovanju i djelima (i’tikadu i amelu)? U knjizi Tezkire-i Kurtubi piše da oni koji nisu ehli sunnet neće moći ispravno odgovoriti na ova pitanja.] [Muhammed Kurtubi maliki, autor knjige Tezkire, je preselio na ahiret 671./1272. godine.] Grob onih koji precizno odgovore na pitanja će se proširiti i u njihovom grobu će se otvoriti prozor prema Džennetu. Oni će svake zore i sumraka (sabaha i akšama) vidjeti svoje mjesto u Džennetu a meleci će ih služiti i donositi lijepe vijesti. Onaj ko ne odgovori ispravno će biti jako strahovito udaran željeznim buzdovanima. Svako stvorenje osim ljudi i džina će čuti njegovu kuknjavu i pomaganje. Njegov grob će se toliko stisnuti da će on osjetiti kako mu kosti jedna kroz drugu prolaze. U njegovom grobu će se otvoriti rupa prema Džehennemu. On će svakog sabaha i akšama vidjeti svoje mjesto u Džehennemu. Njega će u njegovom kabru sve do proživljenja (mahšera) ovako teško tuči i mučiti. (Mahšer je mjesto suđenja na onom svijetu, skup, mjesto gdje će se sav svijet iskupiti na Sudnjem danu).

Mi moramo vjerovati u život poslije smrti. Meso i kosti nakon što su istruhli i postali zemlja i gas će se ponovo ujediniti. Duše će ponovo ući u svoja tijela i svi će ustati iz svojih grobova. Ovo se zato zove Kijametski dan (ili Dan proživljavanja, Sudnji dan, Smak svijeta).

[Biljke uzimaju iz vazduha ugljen dioksid a iz zemlje vodu i mineralne sastojke. One ih u sebi ujedinjuju jedne sa drugim i od njih prave organske materije, živu materiju naših organa. Danas nam je poznato da se hemijska reakcija za koju je potrebno nekoliko godina dešava, uz pomoć katalizatora, u vremenu manjem od jedne sekunde. Slično tome će i Allah, u jednom momentu, sjediniti u grobu vodu, ugljen dioksid, i mineralne materije, i stvoriti organske materije i žive organe. Muhbir-i sadik (onaj koji govori samo istinu, to jeste Muhammed) je rekao da ćemo ovako biti proživljeni. Nauka nam pokazuje da se ovo i na ovom svijetu dešava.]

Sva živa stvorenja će se iskupiti na mjestu koje se zove Mahšer. Knjige djela će letjeti njihovim vlasnicima. Kudret sahibija (Posjednik Svemoći, uzvišeni Allah ), stvaralac zemlje, nebesa, zvijezda, i svih čestica, će dati da se ovo sve desi. Allahov Resul je rekao da će se ovo sve ovako desiti. Nema sumnje da je sve ono što je on rekao istina. To će se sigurno sve desiti.

Salih i dobri vjernici će dobiti knjige svojih djela sa svoje desne strane. Grešnici i loši ljudi će dobiti svoje knjige djela pozadi (iza leđa) ili sa svoje lijeve strane. Svako djelo, dobro ili zlo, veliko ili malo, tajno ili javno učinjeno, će biti zapisano u toj knjizi. Čak će Allah , koji sve zna, otkriti i ona djela koja su nepoznata melecima zvanim Kiramen katibin. Naši organi će svjedočiti protiv nas. Mi ćemo biti pitani za sve. Na Mahšeru će se, ako to Allah bude htio, otkriti svako tajno djelo. Meleci će biti pitani šta su na zemlji i na nebu radili? Poslanici edžma’in će biti pitani kako su izvršili svoje dužnosti i kako su ljudima objavili Allahove propise (hukmove)? Ljudi će biti pitani kako su slijedili Poslanike, kako su izvršavali dužnosti koje su im objavljene, i kako su pazili na tuđa prava (hakove). Oni koji imaju iman, dobar amel (djela), i lijep ahlak (lijepu narav i ponašanje, moralne vrijednosti) će biti nagrađeni na Mahšeru dok će oni sa lošom naravi i djelima biti strogo kažnjeni.

Allah će kazniti neke mu’mine za male grijehe, dok će nekim mu’minima oprostiti Svojim fadlom (darežljivošću), ihsanom (dobročinstvom) i afuvom (oprostom) i velike i male džunahe. On nikada neće oprostiti nevjerstvo (kufr) i širk (mnogoboštvo, politeizam). On će, ako to hoće, oprostiti svaki drugi grijeh. On će, ako to hoće, mučiti za najmanji grijeh. On je rekao da neće nikada oprostiti kufr i širk. Kafiri sa ili bez Svetih knjiga, to jeste, oni koji ne vjeruju da je Muhammed Pejgamber za sve ljude, i koji ne odobravaju samo ijedan od Njegovih propisa (ahkama), to jeste naređenje (emrova) će sigurno biti stavljeni u Džehennem i vječno će biti mučeni (u azabu).

Na Kijametskom danu će biti mizan (vaga, terazije), kojim će se vagati djela i ponašanja. Mi ne znamo kako taj mizan izgleda. Mizan će biti toliko veliki da će na njegov jedan tas moći stati i zemlja i nebo. Njegov tas (plitki tanjir na vagi) za dobra djela će biti sjajan i desno od Arša, kod Dženneta, dok će tas za grijehe biti crn, i lijevo od Arša, kod Džehennema. Djela, riječi, misli, i pogledi, koji su učinjeni na dunjaluku, će tamo imati oblik i biće vagani na ovoj vazi koja nema sličnosti sa ovosvjetskim vagama. Dobra djela će biti u obliku svijetlih figura a loša djela će imati crne i ružne figure. Rečeno je da će se teži tas vage dizati a lakši spuštati. Prema nekim alimima rahimehumullahu teala će biti više vrsta terazija (vaga). Puno drugih je reklo da u islamu nije rečeno jasno kako će mizan izgledati i koliko će ih biti, tako da je bolje o tome ni ne razmišljati [Drugim rječima bezkorisno je nastojati zamisliti izgled vage].

Tamo će biti i (most koji se zove) Sirat ćuprija. Allah će narediti pa će se preko Džehennema stvoriti most (Sirat ćupriju). Svakome će biti naređeno da preko njeg pređe. Tog dana će svi Poslanici moliti, “Ja Rabbi! Daj nam selamet (spas)! Džennetlije će ga lako preći i doći do Dženneta. Neki će ga preći brzinom munje, neki kao vjetar, a neki brzinom galopirajućeg konja. Sirat ćuprija je tanja od dlake a oštrija od sablje. Ona je slična slijeđenju islama na ovom svijetu. Precizno slijediti islam je isto što i preći preko Sirat ćuprije. Oni koji se odupiru ćulnim željama svoga nefsa će preći brzo preko Sirat ćuprije. Oni koji slijede svoj nefs i ne slijede islam će teško preći preko Sirat ćuprije. Allah je zbog ovog nazvao pravi put Sirat-i mustakim. Ova sličnost u imenima nam ističe činjenicu da je život u okviru islama kao prelazak preko Sirat ćuprije. Oni koji su zaslužili Džehennem će se okliznuti i pasti sa Sirata u Džehennem.

Tamo će biti i vrelo Kevser koje je rezervisano za našeg Pejgambera Muhammeda. Ono je toliko veliko da treba, da bi preko njega prešli, putovati mjesec dana. Njegova voda je bjelja od mlijeka. Njegov miris je ljepši od miska. Oko njega ima više čaša za pijenje od zvijezda na nebu. Ko se jednom napije njegove vode neće nikad više ožedniti pa čak da je i u Džehennemu.

Šefa’at (zauzimanje, posredovanje) je istina (hakk). Poslanici, Evlije, salih (dobri) muslimani, i meleci, će sa Allahovom dozvolom (izunom) posredovati (tj. šefa’at činiti) za oprost malih i velikih grijeha onih muslimana koji su umrli bez tevbe i njihov šefa’at će biti uslišan (kabul). [Našje Poslanik je rekao, “Ja ću činiti šefa’at za one iz mog ummeta koji imaju velike grijehe.”] Na Mahšeru će biti pet vrsta šefa’ata:

Prvo, griješnici će, umorni od gužve i dugog čekanja na mahšeru Kijametskog dana, kukati i moliti da suđenje što prije počne. Za ovo će biti šefa’at.

Drugo, biće šefa’at za ispitivanje, da ono bude lako i brzo.

Treće, biće šefa’at za grešne muslimane da ne padnu sa Sirata u Džehennem i da budu spašeni od Džehennemske kazne.

Četvrto, biće šefa’at za pravovjerne (mu’mine) koji imaju puno grijeha da izađu iz Džehennema.

Peto, biće šefa’at za unapređenje muslimana na veći Džennetski nivo ili stepen (deredžu). Iako će tamo biti bezbrojni ni’meti (blagodati) i vječni ostanak, tamo ima osam nivoa ili stepeni (deredža). Deredža (stepen) i makam (stanje, položaj) svake osobe će biti prema visini imana i djela te osobe.

Džennet i Džehennem već sad postoje. Džennet je iznad sedam nebesa. Džehennem je ispod svega. Ima osam Dženneta i sedam Džehennema. Džennet je veći od Zemlje, Sunca, i neba. Džehennem je puno veći od Sunca.

Ve Bil-Kaderi Hajrihi Ve Šerrihi Mineallahi Te’ala

Zadnji od šest osnovnih temelja imana je, “vjerovati u kader [to jeste, da su i] hajr (dobro) i šer (zlo) od Allaha .” Sve što se ljudskim bićima dešava, dobro, zlo, korist, šteta, zarada, gubitak, se isključivo dešava po Allahovom određenju. Leksičko značenje riječi kader je mjerenje, hukm, i emr. Kader također znači čokluk (mnogota, puno, velika količina) i ogromno. Allahovo ezeli predodređenje (tj. predodređenje u vječnoj prošlosti) za postojanje nečeg se zove kader. Momenat u kom se kader desi, to jest ono što je određeno, se zove kaza. Riječi kaza i kader se upotrebljavaju također i naizmjenično. Dakle, kaza je Allahovo ezeli predodređenje za sve što će On stvoriti od ezela do ebeda (od vječnosti u prošlosti do vječnosti u budučnosti). Kader je sve ono što je stvoreno u skladu sa kazom, ni manje ni više. Allah je znao u vječnoj prošlosti sve šta će se dogoditi. Ovo Njegovo znanje se zove kaza i kader. Stari grčki filozofi su to zvali vječna usluga (inajet-i ezelijje). Sva stvorenja su nastala iz kaze. Stvaranje stvari prema Njegovom znanju u vječnoj (ezeli) prošlosti se zove kaza i kader. U vjerovanju kadera mi moramo sigurno i bez sumnje znati i vjerovati da će se, ako je Allahu u vječnoj prošlosti htio da nešto stvori, to sigurno desiti tačno onako kako je to On htio, ni manje ni više. Nemoguće je da ne postoji nešto što je On odlučio da stvori i da postoji nešto što On nije odlučio da stvori.

(Allahovo znanje u vječnoj prošlosti (ezeli) obuhvata sve životinje, biljke, neživa stvorenja [čvrsta stanja, tečnosti, gasove, zvijezde, molekule, atome, elektrone, elektromagnetske valove, pokrete svakog stvorenja, sve fizičke procese, sve hemijske i nuklearne reakcije, sve fiziološke procese živih bića], postojanje ili nepostojanje svega, dobra i zla djela ljudskih bića, njihovu kazna na dunjaluku i na ahiretu, i sve drugo. On je to sve znao u vječnoj prošlosti (ezelu). Allah stvara sve, i dobra i zla djela ljudskih bića, njihovo muslimanstvo i njihov kufur, njihov svaki dobrovoljni i prisilni pokret. On je sam taj koji sve stvara i daje da se desi preko posrednika (sebeba). On sve stvara kroz posrednike (sebebe).

Na primjer, vatra gori. U stvarnosti, Allah stvara gorenje. Vatra nema veze sa gorenjem. Međutim, Njegov običaj (adet) je da sve dok vatra nešto ne dotakne ne stvori gorenje. (On stvara i vatru (posrednika) i gorenje, njen efekat) [Vatra samo zagrijava do temperature palenja. Vatra nije ta koja sjedinjuje ugljenik i vodonik sa kiseonikom u organskim materijama niti ona daje da se elektroni kreću. Oni koji ne znaju istinu pretpostavljaju da to vatra čini. Ni vatra, ni kiseonik, ni temperatura, ni pokreti elektrona, ne proizvode reakciju gorenja. Samo Allah proizvodi gorenje. Dijete koje ide u osnovnu školu ne odobrava izjavu, “vatra gori.” Ono kaže da “zrak gori.” Oni koji su završili malu maturu ne uvažavaju ni to već kažu, “kiseonik u zraku gori.” Oni sa velikom maturom kažu da gorenje nije specifično samo za kiseonik nego da svaki elemenat kada primi elektron gori. Studenti na fakultetu uzimaju u obzir pored materije i energiju. Dakle vidimo da sve što više znamo sve više dolazimo do pravog saznanja, i shvatamo da ima puno posrednika (sebeba) iza stvari koje smatramo posrednicima (sebebima). Poslanici, koji su bili na vrhuncu znanja, nauke, i tehnike, i koji su mogli vidjeti stvarnost (istinu) svega, i velika ulema (ulema-i kebir) rahimehumullahu teala, koja ih je strogo i u stopu slijedila, i koja je dobila kapljice znanja iz njihovog okeana znanja, su istakli da su stvari koje se danas smatraju zapaljivim i konstruktivnim u stvari samo nemoćni i bijedni posrednici (vasita) i stvorenja (mahluk) i da je samo Allah istinski (hakiki) stvaralac i graditelj a ne ovi sebebi (tj. posrednici, stvari).] Samo je Allah onaj koji izaziva gorenje. On može i bez vatre nešto izgoriti ali je Njegov običaj da sagorijeva vatrom. Ako On neće da nešto izgori On spriječi gorenje čak i u vatri. On nije dozvolio da vatra izgori Ibrahima. On je, zato što je puno volio Ibrahima, zaustavio Svoj običaj. [U stvari, Allah je stvorio i materije koje sprečavaju gorenje vatre. Hemičari otkrivaju ove materije.]

Da je to Allah htio On je mogao stvoriti sve bez sebeba (sredstva, posrednika). On je mogao paliti bez vatre. On nas je mogao nahraniti bez jela. On nam je mogao dati da letimo bez aviona. On nam je mogao dati da bez radia čujemo iz velikih udaljenosti. Međutim, On je, stvarajući sve kroz posrednike, učinio ljudima uslugu. On je htio da stvori izvjesne stvari kroz izvjesne posrednike. On je sakrio u posrednicima Svoju moć. Ko hoće da mu On nešto stvori on se mora čvrsto uhvati za posrednike i tako dobiti ono što želi. [Ko hoće da upali lampu upotrijebi šibicu. Ko hoće da iz maslina dobije ulje upotrijebi presu. Ko ima glavobolju uzme aspirin. Ko hoće da ode u Džennet i da dobije bezbrojne blagodati slijedi islam. Ko u sebe opali iz pištolja, ili popije otrov, umre. Ko se oznojen napije hladne vode razboli se. Ko griješenjem izgubi iman ide u Džehennem. Kojeg god posrednika (sebeb) upotrijebimo dobijemo ono za što je taj posrednik namijenjen. Ko čita knjige islama naući islam, zavoli ga, i postane musliman. Ko živi među onim koji ne vjeruju i sluša šta oni govore postane vjerski neuk. Većina od onih koji su vjerski neuki postanu kafiri. Kada sjednemo na prevozno sredstvo, idemo tamo, gdje je određeno da to prevozno sredstvo ide.]

Da Allah nije stvorio Svoj rad kroz posrednike (sebebe) niko ne bi nikog trebao. Svi bi sve tražili direktno od Allaha i ne bi imali nikakvo utočište. Među narodom ne bi bilo društvenih odnosa kao što su pretpostavljeni i podčinjeni, poslovođa i radnik, učenik i učitelj, i tako dalje. Ovaj i onaj svijet bi bili u neredu. Ne bi bilo razlike između lijepog i ružnog, dobrog i zlog, poslušnog i neposlušnog.

Da je Allah to htio On bi stvorio Svoj običaj (adet) na drukčiji način. On bi sve po njemu stvorio. Na primjer da je On to tako htio On bi stavio sve kafire i sve one koji su opijeni dunjalučkim zadovoljstvima i sve one koji vrijeđaju druge i sve prevarante u Džennet, a one koji Ga ibadete i koji su dobri u Džehennem. Ali ajeti kerimi i hadisi šerifi nam pokazuju da On to nije tako htio.

On stvara sve dobrovoljne (ihtijar) radnje i pokrete ljudskih bića. On je kod Svojih robova stvorio ihtijar (slobodu izbora i odabiranje) i irade (želju, volju) i učinio da oni budu sebebi (sredstva, posrednici, razlozi) za stvaranje njihovih djela. Kada osoba hoće da nešto učini Allah to stvori, ako to i On također hoće. Ako osoba nešto neće i ne želi Allah to ne stvori, ako to i On također neće. Allah ne stvara samo na osnovu ljudske volje i želje. On stvara samo ako to i On također hoće. Allahovo stvaranje čovjekovih izabranih djela je slično primjeru vatre gdje On stvara gorenje onoga što ona dotakne a ne stvara gorenje onoga što ona ne dotakne. Kad oštrica noža takne nešto On stvori sječenje. Nož ne siječe. Allah siječe. Drugim riječima, On stvara čovjekova izabrana, to jest, neobavezna i svjesna djela, kroz posrednike (sebebe) koje On izabere za ta djela, više voli, i želi. Međutim, zbivanja u prirodi su stvorena onda kada to Allah hoće, preko drugih sebeba i ona nisu ovisna o čovjekovom izboru. Nema drugog stvaraoca osim Njega. On sam stvara svaki pokret svega, svih sunca, čestica, kapljica, ćelija, klica, atoma, i njihovu strukturu i karakteristike. Ali, ima razlike između pokreta mrtvih materija, i izabranih, svjesnih, i namjernih pokreta ljudi i životinja. Kada čovjek ili životinja odluče, hoće, žele, ili vole da nešto urade, On im dadne da oni imaju uticaj pa to onda stvori ako to također i On hoće. Čovjekova radnja nije u čovjekovoj moći. U stvari on čak i ne zna kako on na nju utiče. [Svaka njegova radnja je rezultat mnogih fizičkih i hemijskih reakcija.] U pokretima mrtvih stvorenja nema izbora. Kad vatra nešto takne Allah stvara gorenje. Gorenje nije proizvod vatrine želje i izbora.

Allah također hoće i stvara dobre i korisne želje Svojih robova koje On voli i sažaljeva. On niti hoće da stvori niti želi da se njihove zle i štetne želje ostvare. Djela ovih Njemu dragih robova su uvijek dobra i korisna. Oni se žaloste zato što nisu bili u stanju da urade više, međutim, kada bi razmislili i shvatili da ta djela nisu stvorena zato što su štetna oni se ne bi žalostili. Oni bi trebali, umjesto da žale, biti zadovoljni sa takvom situacijom i puno se zahvaljivati (činiti šukr) Allahu zato što je On u htio u vječnoj prošlosti (ezelu) da stvori čovjekov slobodni izbor (ihtijar) nakon što su njihova srca dobrovoljno odabrala (učinila ihtijar) i poželjela (irade). Allah je to tako htio. Da On to nije tako htio u vječnoj prošlosti (u ezelu) On bi uvijek, čak i naše izabrane radnje, stvarao, silom, nehotično, i bez naše volje. Njegovo stvaranje naših izabranih i svjesnih radnji nakon što smo ih mi poželjeli je zato što je On to tako htio u vječnoj prošlosti (ezelu). Dakle, Njegova volja (irade) je jedini dominantni faktor.)

Također pogledajte

• El-Ihlas
• Islamski šarti