BMP-1

BMP-1
BMP-1
Svojstva
Posada	3+8
Dužina	6.735 m
Širina	2.94 m
Visina	2.068 m
Težina	13.2 tone
Oklop i naoružanje
Oklop	33 mm max.
Osnovno naoružanje	73 mm top 2A28
Sekundarno naoružanje	mitraljez 7.62 mm PKT
Pokretljivost
Pogon	dizel motor UTD-20 ; 300 KS
Suspenzija	torzijske poluge
Brzina na cesti	65 km/h
Snaga/težina	22.22 KS/t
Domet	600 km

BMP-1 je naziv za sovjetsko borbeno vozilo pješadije, predstavlja najpoznatije borbeno vozilo pješadije na svijetu, njegova pojava nije označila samo početak u razvoju jedne nove kategorije vozila, nego je sigurno uticala znatno na dalji razvoj tih vozila.

Opis

BMP-1 je zbog efiksanih antitenkovskih oružja, velike brzine i solidne oklopne zaštite, postao važan dio inventara sovjetskih jedinica motortizovane pješadije. Osmišljen je da ispunjava mogućnosti brze ofanzive u slučaju nuklearnog rata. Naoružan je topom od 73 mm, sa 40 granata. Top ima mogućnost djelovanja na tenkove udaljene i do 1.300 metara. Top je opremljenim automatskim punjačem. Lanser raketa Maljutka se nalazi iznad topa, da bi se povećao domet djelovanja koji iznosi 3.000 metara.

BMP-1 je amfibijsko vozilo, koja se kroz vodu kreće svojim gusjenicama, a ne propelerima. Ima opseg kretanja i brzinu kojim može da isprati moderne, brze tenkove. Posada se sastoji od tri člana, i može prevesti 8 vojnika. Vojnici imaju mogućnost da kroz otvore na bokovima i zadnjem dijelu vozila otvaraju vatru ličnim naoružanjem na neprijatelja. Lanser protivtenkovskih ili protivavionskih raketa može korsititi član posade koji se nalazi na zadnjem otvoru. Kada je vozilo zatvoreno, ono pruža zaštitu posadi i putnicima od hemijskih, bioloških, radioloških i nuklearnih uticaja. BMP-1 je opremljen infracrvenim tragačima, periskopima i nišanima za noćno osmatranje. Također, ima mogućnost za proizvodnju dimne zavjese.^[1]

Naoružanje

Glavno naoružanje BMP-1 je 73 mm 2A28 “Grom“ glatkocijevni top, kratkog trzaja i s automatskim punjačem s 40 granata što je bilo vrlo savremeno u to vrijeme. Granate u punjaču bile su vertikalno postavljene i nalazile su se u dvostrukom prstenu oko kupole. Teoretska brzina paljbe je bila 8 granata u minuti, ali u praksi je rijetko prelazi dvije granate u minuti. To je nedovoljno za učinkovitu borbu. Top koristi krilcima stabiliziranu kumulativno-razornu granatu PG-9 najvećeg dometa 1300 metara i probojnosti do 300 mm čeličnog oklopa. Noću je maksimalni domet smanjen na 400 metara zbog lošeg noćnog sistema. Početna brzina projektila granate je 440 m/s, a nakon izlaska iz cijevi aktivira se raketni motor koji ubrzava do 700 m/s. Zbog male mase i brzine projektil bi po udaru bočnog vjetra skrenuo, što je smanjivalo preciznost. Sve u svemu top od 73 mm nije bio od neke koristi u borbi.

Zajedno s topom postavljen je mitraljez 7.62 mm. Borbeni komplet iznosi 2000 metaka, a brzina paljbe je od 200 do 250 metaka u minuti. Na krov kupole postavljen je lanser za protivoklopnu laserski vođenu raketu 9M14 Maljutka (NATO: AT-3 Sagger), koja ima domet do 3000 metara i probojnost 400 mm ili više (ovisno o verziji). Prve verzije su se vodile ručno, dok su kasnije dobile polu automatski sistem vođenja. Kasnijim modifikacijama umjesto Maljutke postavljena je raketa 9K113 Konkurs koja ima veći domet i veću probojnost.^[2]