AMC 35

AMC 35
Svojstva
Posada	3
Dužina	4.57 m
Širina	2.23 m
Visina	2.33 m
Težina	14.5 tona
Oklop i naoružanje
Oklop	25 mm
Osnovno naoružanje	47 mm top
Sekundarno naoružanje	7.5 mm mitraljez
Pokretljivost
Pogon	4-cilindrični benzinski motor 180 KS
Suspenzija	torzijske poluge
Brzina na cesti	42 km/h
Snaga/težina	12.4 KS/tone
Domet	161 km

AMC 35 je bio francuski srednji konjički tenk nastao prije početka Drugog svjetskog rata. Tenk se proizvodio u periodu od 1938. do 1940. i proizvedeno je ukupno 57 primjeraka koji su korišteni do kraja Drugog svjetskog rata.

Konjički tenkovi Automitrailleuse de Combat Renault modèle 1935, ili skraćeno AMC 35, bili su svojevrsno rješenje Renault na zahtjeve francuske vojske za tenkom koji bi razvijao maksimalnu brzinu od 50 km/h i bio otporan na djelovanje protivoklopnih oruđa. Predstavljanje prototipa je izvršeno 7. marta 1936., kao verzija prethodnog modela tenka, oznake AMC 34. Ovo je bio trik kojeg je koristila kompanija Renault, a u cilju da se što više skrati vrijeme testiranja prije uvođenja u operativnu upotrebu. Ipak, francuska vojska je utvrdila da se ovaj model znatno i bitno razlikuje od AMC 34, te je stoga bilo potrebno provesti sva kompletna testiranja. Testiranja tenka su završena 27. novembra. Rezultat je bio jasan: nepouzdan u mehaničkom pogledu, predloženi tenk nije za uvođenje u naoružanje francuskih oružanih snaga. Ipak, kako je Njemačka sve više pretendirala na Francusku, oni su i prije završetka testova naručili izvjesnu količinu tenkova - 17 komada, koja je kasnije proširena na 50 komada.

Sjeverni susjed, belgijske oružane snage su također naručile tenkove, 25 komada, prije završetka testiranja. Renault nije mogao isporučiti naručene tenkove. Belgijski ministar obrane je 3. juna 1937. naručio jedan tenk radi testiranja, i njega je dobio već narednog dana. Belgijanci su nakon testiranja shvatili da je tenk loš, naročito u pogledu performansi prilikom kretanja izvan puteva. Usljed toga je prvobitna narudžba sa 25 smanjena na 18 tenkova. Novembra 1937. je otkazan i ostatak narudžbe.

Tokom novembra 1938. je započela proizvodnja tenkova i odvijala se sporo. Frnacuske oružane snage su svoje prve tenkove primile u periodu od novembra 1938. do marta 1939., što znači da Belgijanci svoja prva tri tenka nisu dobili prije kraja marta 1939. Tenkovi francuske vojske su bili naoružani topom kalibra 47 mm, modela SA35 L/32, a belgijski su bili naoružani topom istog kalibra ali modela FRC. Razlika je bila i u pogledu naoružavanja mitraljezima. Francuski tenkovi koji su bili naoružani mitraljezima Reibel kalibra 7,5 mm su se razlikovali od belgijskih tenkovi su imali mitraljez kalibra 7,65 mm. Uporedo s isporukom tekova, proizvodili su se i rezervni dijelovi; među njima i 13 kupola. Francuzi su svih 13 kupola ugradili u sistem fortifikacijskog uređenja obrambenih linija. Novembra 1939., na belgijski zahtjev za isporuku rezervnih dijelova, Francuzi odgovaraju da ne raspolažu nikakvim rezervnim dijelovima koje bi im mogli isporučiti. Proizvodnja tenkova je prekinuta januara 1940., ubrzo pošto je Renault priznao Belgijancima da im ne može isporučiti rezervne dijelove. Proizvedeno je ukupno 57 tenkova, od kojih je 47 isporučeno Francuzima, a 10 Belgijancima.

Iako su francuske oružane snage bile naoružane velikim brojem proizvedenih tenkova, ni jedan od 47 tenkova nije pridodat nekoj od jedinica. Nakon početka ofenzive njemačke vojske na Francusku, francuska armija donosi odluku da upotrijebi ove tenkove i to tako što će od njih formirati posebnu jedinicu. Iskustvo u upotrebi ovih tenkova je u globalu loše. Neke od posada su prijavljivale da je tenk izuzetno nepouzdan, a drugi da je upotreba ovog tenka izvan puteva nemoguća.

Nijemci su zarobili nekoliko tenkova ovog tipa i uveli ih u naoružanje pod oznakom PzKpfw AMC 738 (f). Korišteni su isključivo za obuku tenkista.