782.

782. u drugim kalendarima
Gregorijanski kalendar	782; DCCLXXXII
Ab Urbe condita	1535
Asirski kalendar	5532
Bengalski kalendar	189
Berberski kalendar	1732
Budistički kalendar	1326
Burmanski kalendar	144
Bizantijski kalendar	6290–6291
Kineski kalendar	辛酉年 (Metalni Pijetao); 3478 ili 3418; — do —; 壬戌年 (Vodeni Pas); 3479 ili 3419
Koptski kalendar	498–499
Diskordijanski kalendar	1948
Etiopijski kalendar	774–775
Hebrejski kalendar	4542–4543
Hinduski kalendari
- Vikram Samvat	838–839
- Šaka Samvat	704–705
- Kali Juga	3883–3884
Holocenski kalendar	10782
Iranski kalendar	160–161
Islamski kalendar	165–166
Julijanski kalendar	782; DCCLXXXII
Korejski kalendar	3115
Minguo kalendar	1130 prije Tajvana; 民前1130年
Seleukidska era	1093/1094 AG
Tajlandski solarni kalendar	1324–1325
	Ova kutija: pogledaj; razgovor; uredi;

Godine:

Decenije:

Vijekovi:

◄ | 7. vijek | 8. vijek | 9. vijek | ►

Godina 782. (DCCLXXXII) bila je redovna godina koja počinje u utorak u julijanskom kalendaru. Oznaka 782. za ovu godinu se koristi od ranog srednjeg vijeka, kada je kalendarska era Anno Domini u Evropi postala glavnom metodom označavanja godina.

Događaji

Arapsko-bizantijski rat: arapske snage (95.000 ljudi) pod komandom Haruna er-Rašida, sina abasidskog halife Al-Mahdija, prelaze planine Taurus i zauzimaju bizantijsku graničnu tvrđavu Magidu. Harun ostavlja svog poručnika Al-Rabi' ibn Yunusa da opsjeda grad Nakoleju (Frigiju), dok je druga jedinica (30.000 ljudi), vjerovatno pod Jahijom ibn Halidom, poslana da napadne zapadne obale Male Azije. Sam Harun, sa glavnom vojskom, napreduje do Opsičke pokrajine.
Ljeto – Harun er-Rašid stiže čak do Hrizopolisa, preko Bosforskog moreuza od bizantijske prijestolnice, Konstantinopolja. Nakon prebjega armenskog generala Tatzatesa, carica Irena prihvata trogodišnje primirje, uključujući godišnje plaćanje harača od 70.000 ili 90.000 zlatnih dinara i predaju 10.000 svilenih odjevnih predmeta. Harun oslobađa sve svoje zarobljenike (5.600 ljudi), uključujući glavnog ministra Staurakiosa i druge taoce ^[1]^[2].
Bjekstvo bivšeg guvernera bizantijske Sicilije Elpidija u Sjevernu Afriku, a zatim kod halife.

Car Konstantin VI je zaručen za 6-godišnju Rotrudu, kćer Karla Velikog; Irena šalje učenog monaha po imenu Elisej da je obrazuje na grčkom jeziku i poduči manirima ^[3].

Ljeto – Saksonski ratovi: Kralj Karlo Veliki šalje kaznenu ekspediciju (elitnu postrojbu istočnofranačkih trupa) pod komandom Adalgisa komornika, Galoa i Vorada, uz podršku saksonskih snaga, da se obračuna sa Saksoncima i Lužičkim jurišnicima u Tiringiji ^[4].
Bitka kod Suntela: Franci pod Karlom Velikim su poraženi od saksonskih pobunjenika, predvođenih Widukindom, koji uspijeva da uništi više od polovine okupatorskih franačkih snaga čime ponovo rasplamsava pobunu.
Jesen – Karlo Veliki se vraća iz svoje kampanje u Italiji i okuplja raspoloživu franačku vojsku u Bavarskoj. Zatim odlazi u Saksoniju, vjerovatno u Eresburg. Maršira na sjever, niz Weser do rijeke Aller, praveći logor blizu Verdena.
Masakr u Verdenu: Karlo Veliki pogubljuje 4.500 pobunjenih Saksonaca u Verdenu zbog praktikovanja paganstva. On izdaje Capitulatio de partibus Saxoniae i nameće kršćanstvo Saksoncima, čime je Saksonija postala franačka provincija.
Karlo Veliki poziva Alkuina, anglosaksonskog misionara, u Aachen i imenuje ga za glavnog savjetnika za vjerska i obrazovna pitanja, čime on postaje vodeći učenjak i učitelj na karolinškom dvoru.

Hram Nanchan na Wutaishanu, Shanxi, izgrađen je za vrijeme dinastije Tang (Kina).

^ Garland, Lynda (1999). Byzantine Empresses: Women and Power in Byzantium, AD 527–1204. New York and London: Routledge. p. 76-77. ISBN 978-0-415-14688-3.
^ Treadgold, Warren (1997). A History of the Byzantine State and Society. Stanford University Press. p. 418. ISBN 0-8047-2630-2.
^ Runciman, Steven. "The Empress Irene the Athenian." Medieval Woman. Ed. Derek Baker. Oxford: Ecclesiastical History Society, 1978.
^ Nicolle, David (2014). The Conquest of Saxony AD 782–785. p. 51. ISBN 978-1-78200-825-5.

Commons logo

Commons ima datoteke na temu: 782.