Sjever
Sjever je jedna od četiri tačke kompasa ili strane svijeta, i to ona koja označuje osnovnu stranu svijeta: sjever se upotrebljava na taj način da se položaj i smjer ostalih strana svijeta odnosi "kao prema sjeveru". Vidljivi gornji dio ruba karte (mape) uvijek se podrazumijeva da je sjever (osim ako nije drugačije naznačeno).
Sjever je suprotan jugu i okomit je na istok i zapad. Sjever je imenica, pridjev ili prilog koji označava smjer ili zemljopis.
Definicija
urediSjever može značiti:
Stvarni sjever - pravac uz površinu Zemlje prema jednom geografskom polu Zemljine vrtnje (rotacije, i to onaj pol koji je na nečijoj lijevoj strani kada on stoji na zamišljenoj crti Ekvatora u trenutku dok gleda izlazak Sunca
Magnetni sjever - pravac uz površinu Zemlje u kojem snaga vodoravnog magnetnog polja ima najveću pozitivnu vrijednost
Etimologija
urediOvaj odlomak potrebno je proširiti. |
Mapiranje i navigacija
urediPo konvenciji, gornja strana karte je sjeverna.
Da biste išli na sjever pomoću kompasa za navigaciju, postavite smjer ili azimut od 0° ili 360°. Putovanje direktno na sjever prati meridijansku liniju prema gore.
Sjever je konkretno smjer koji se u zapadnoj kulturi smatra osnovnim smjerom:
- Sjever se koristi (eksplicitno ili implicitno) za definisanje svih drugih pravaca.
- (Vizuelni) gornji rubovi karata obično odgovaraju sjevernom rubu prikazanog područja, osim ako nije izričito navedeno drugačije ili se orijentiri smatraju korisnijim za tu teritoriju od određenih pravaca.
- Na bilo kojem rotirajućem astronomskom objektu, sjever često označava stranu koja izgleda da se rotira u smjeru suprotnom od kazaljke na satu kada se gleda iz daleka duž ose rotacije. Međutim, Međunarodna astronomska unija (IAU) definiše geografski sjeverni pol planete ili bilo kojeg od njenih satelita u Sunčevom sistemu kao planetarni pol koji se nalazi na istoj nebeskoj hemisferi, u odnosu na nepromjenjivu ravan Sunčevog sistema, kao i Zemljin sjeverni pol.[1] To znači da se neki objekti, kao što je [[Uran], rotiraju u retrogradnom smjeru: kada se gleda sa IAU sjevera, okretanje je u smjeru kazaljke na satu.
Magnetni sjever i deklinacija
urediMagnetski sjever je od interesa jer je to smjer označen kao sjever na ispravno funkcionalnom (ali nekorigovanom) magnetskom kompasu.[2] Razlika između njega i pravog sjevera naziva se magnetna deklinacija (ili jednostavno deklinacija gdje je kontekst jasan). Za mnoge svrhe i fizičke okolnosti, greška u pravcu koja proizlazi iz ignorisanja razlike je podnošljiva; u drugima mentalna ili instrumentalna kompenzacija, zasnovana na pretpostavljenom poznavanju primjenjive deklinacije, može riješiti sve probleme. Ali jednostavne generalizacije na ovu temu treba tretirati kao neispravne, i kao da odražavaju popularne zablude o zemaljskom magnetizmu.
Karte namijenjene za korištenje u orijentaciji pomoću kompasa jasno će ukazati na lokalnu deklinaciju za lakšu korekciju na pravi sjever. Mape također mogu označavati mrežu sjever, što je navigacijski izraz koji se odnosi na smjer prema sjeveru duž linija mreže projekcije karte.
Uloga sjevera kao primarne strane svijeta
urediVidljiva rotacija noćnog neba oko vidljivog nebeskog pola daje živopisnu metaforu tog smjera koji je "gore". Stoga je izbor sjevera koji je "gore" na sjevernoj hemisferi, ili juga u toj ulozi na južnoj, prije komunikacije širom svijeta, sve je samo nije proizvoljan - barem za noćne astronome.[3] (Napomena: južnoj hemisferi nedostaje istaknuti vidljivi analog sa sjevernom polnom zvijezdom.) Naprotiv, kineske i islamske kulture smatrale su jug pravim "vrhom" za karte.[4] U kulturama Polinezije, gdje je navigacija igrala važnu ulogu, vjetrovi – preovlađujući lokalni ili stari – mogu definisati strane svijeta.[5]
U zapadnoj kulturi:
- Karte su se obično crtale za gledanje sa pravim sjeverom ili magnetnim sjeverom na vrhu.
- Zemljine kugle imaju Sjeverni pol na vrhu, ili ako je Zemljina osa predstavljena nagnuta od vertikale (obično pod uglom koji ima u odnosu na osu Zemljine orbite), u gornjoj polovini.
- Karte su obično označene kako bi se naznačilo koji smjer na karti odgovara smjeru na zemlji,
- obično sa jednom strelicom orijentiranom na prikaz pravog sjevera na karti,
- povremeno s jednom strelicom orijentiranom na prikaz magnetskog sjevera na karti, ili dvije strelice usmjerene prema pravom i magnetskom sjeveru, respektivno,
- povremeno s ružom kompasa, ali ako je tako, obično na karti sa sjeverom na vrhu ili sa sjeverom ukrašenim istaknutije od bilo koje druge tačke kompasa.
- "Gore" je metafora za sjever. Ideju da sjever uvijek treba biti "gore", a istok desno, uspostavio je grčki astronom Ptolomej.[6] Historičar Daniel Boorstin sugeriše da je to možda bilo zato što su se poznatija mjesta u njegovom svijetu nalazila na sjevernoj hemisferi, a na ravnoj mapi su bila najpogodnija za proučavanje ako su se nalazila u gornjem desnom uglu.[7]
Sjever se često povezuje sa hladnijom klimom jer se većina svjetske naseljene zemlje na visokim geografskim širinama nalazi na sjevernoj hemisferi. Arktički krug prolazi kroz Arktički okean, Norvešku, Švedsku, Finsku, Rusiju, Sjedinjene Države (Aljaska), Kanadu (Jukon, Sjeverozapadne teritorije i Nunavut), Dansku (Grenland) i Island.
Reference
uredi- ^ Archinal, Brent A.; A'Hearn, Michael F.; Bowell, Edward G.; Conrad, Albert R.; Consolmagno, Guy J.; et al. (2010). "Report of the IAU Working Group on Cartographic Coordinates and Rotational Elements: 2009" (PDF). Celestial Mechanics and Dynamical Astronomy. 109 (2): 101–135. Bibcode:2011CeMDA.109..101A. doi:10.1007/s10569-010-9320-4. S2CID 189842666. Arhivirano s originala (PDF), 2016-03-04. Pristupljeno 2019-04-07.
- ^ "True north and magnetic north: what's the difference?". www.rmg.co.uk (jezik: engleski). Pristupljeno 2022-10-27.
- ^
Compare:
Busenbark, Ernest (1949). Symbols, Sex, and the Stars. San Diego, California: Book Tree (objavljeno 1997). str. 133. ISBN 9781885395191. Pristupljeno 5 December 2019.
Throughout the world, the east or sunrise point was the prime direction and signified light, life, and birth. The west and southwest were the land of the dead. Temples, cathedrals and churches were oriented to the sunrise point at the vernal equinox, to the summer solstice, or to the sunrise point on the day sacred to the saint to whom the church was dedicated. In China, however, the temple of the sun at Pekin was oriented to the sun at the time of the winter solstice.
- ^ Williams, Caroline. "Maps have 'north' at the top, but it could've been different". Bbc.com. Pristupljeno 10 November 2017.
Early Islamic maps favoured south at the top because most of the early Muslim cultures were north of Mecca, so they imagined looking up (south) towards it [...].
- ^
Fornander, Abraham; Stokes, John F. G. (1878). "Names or cardinal points [...]". An Account of the Polynesian Race: Its Origins and Migrations, and the Ancient History of the Hawaiian People to the Times of Kamehameha I. 1. London: Trübner & Company. str. 18. Pristupljeno 5 December 2019.
In the Tonga Islands, Hahagi means the northern and eastern side of an island, and Hihifo means the southern and western side. The first is derived from the preposition Hagi, 'up, upward;' the latter from the preposition Hifo, 'down, downward.' In many of the other Polynesian groups the expressions 'up' and 'down' [...] are used with reference to the prevailing trade-winds. One is said to 'go up' when travelling against the wind, and to 'go down' when sailing before it. [...] In New Zealand the north was conventionally called Raro, 'down,' and the south Runga, or 'up.'
- ^ Jian, Baruch, Li, John (June 2011). "Can you find south using your watch?". Astronomy & Geophysics. 52 (3): 3.12–3.14. Bibcode:2011A&G....52c..12J. doi:10.1111/j.1468-4004.2011.52312.x.
- ^ Daniel Boorstin (1983). The Discoverers. Random House/J.M.Dent & Sons. str. 98.