Lasica
Lasica (Mustela nivalis) je zvijer, najmanji predstavnik porodice kuna (Mustelidae).[1]
| Lasica | |
|---|---|
| Status zaštite: Smanjeni rizik (lc) | |
 Lasica (Mustela nivalis) | |
| Sistematika | |
| Carstvo | Animalia |
| Koljeno | Chordata |
| Razred | Mammalia |
| Red | Carnivora |
| Porodica | Mustelidae |
| Potporodica | Mustelinae |
| Rod | Mustela |
| Vrsta | M. nivalis |
| Dvojno ime | |
| Mustela nivalis Linnaeus, 1766. | |
Opis
urediTijelo je veoma vitko i izduženo, sa dugim vratom i, od glave do repa, uglavnom ujednačene debljine. Noge su joj veoma kratke i tanke, sa veoma nježnim šapama. Na prstima su tanke, oštre kandže, a tabani su između prstiju dlakavi. Kao i ostale kune, lasica ima 34 zuba.
Dlaka je cervenkasto-smeđa; rub gornje usne i cijela trbušna strana su bijeli. U sjevernijim dijelovima areala boja dlake se adaptivno mijenja u žuto-bijelu, a ponekad i u potpuno bijelu.
U prirodi, lasice žive 7-8 godina. Oglašavaju se siktanjem i (kada je uznemirena) karakterističnim frktanjem.[2]
Ishrana
urediLasica je veoma grabežljivi i krvoločni mesojed. Hrani se miševima, sitnim pticama i njihovim jajima. Ponekad napada i krupnije glodare, lanad, pa i mlade srne. Iako su uglavnom aktivne u sumrak noću, lasice se ponekad mogu susresti i danju. Izuzev sezone parenja, lasice žive samotnjački, ali i u manjim skupinama.
Razmnožavanje
urediLasice se pare dva puta godišnje: s proljeća (februar – mart) i tokom ljeta . Prva bremenitost traje dva , a druga devet mjeseci. Okot broji 4-7 mladunaca koji su 22-25 dana slijepi. Sišu jedan mjesec., a osamostale se nakon 9-12. Spolno su zrele pri uzrasto od 9-12 mjeseci.
Rasprostranjenje i ekologija
urediLasica je široko rasprostranjena u Evropi, sjevernoj Aziji i Sjeverne Amerike, osim Islanda, Irske i istočne Kanade. Najjužnija staništa lasica se nalaze u sjevernoj Africi. Introducirana je i na Novi Zeland. U Evropi lasice obično žive u istim područjima kao i srodna im vrsta hermelin, koji je nešto krupniji, ali joj je veoma sličan.
Obično žive uz naseljena mjesta, na suhim livadama, poljima i svijetlim šumicama, na rubovima šuma i sl. Obitavaju u dupljama drveća, hrpama kamenja i starim zidinama u jamama-gnijezdima drugih životinja. Zimi se skriva i u pojatama, podrumima, na tavanima i sličnim skrovitim mjestima.
Također pogledajte
urediReference
uredi- ^ Marcon E., Mongini M. (1986): Sve životinje sveta. „Vuk Karadžić“, Beograd, ISBN 86-307-0016-5.
- ^ Sofradžija A. (1999): Lovna divljač. Savez lovačkih organizacija Bosne i Hercegovine, Sarajevo, COBISS/BIH-1D 6920454.
Vanjski linkovi
uredi
