Irska republikanska armija
Irska republikanska armija (IRA) naziv je koji su koristile razne paravojne organizacije u Irskoj tokom 20. i 21. stoljeća. Organizacije pod ovim imenom posvećene su iredentizmu kroz irski republikanizam, u uvjerenju da cijela Irska treba biti neovisna republika oslobođena britanske vladavine.[1]
Izvorna Irska republikanska armija (1919. – 1922.), koja se danas često naziva "stara IRA", utemeljena je 1917. od članova Irskih dobrovoljaca i Irske građanske vojske kasnije pojačan Ircima koji su bili u Britanskoj vojsci u Prvom svjetskom ratu, koji su se vratili u Irsku kako bi se borili protiv Britanije u Irskom ratu za neovisnost. U irskom pravu,[2] ova IRA bila je vojska revolucionarne Irske Republike kako je proglasio njen parlament, Dáil Éireann, 1919.
U stoljeću koje je uslijedilo, izvorna IRA je reorganizirana, mijenjana i podijeljena u više navrata, do te mjere da su mnoge kasnije paravojne organizacije bile poznate pod tim naslovom – ponajviše Privremena Irska republikanska vojska, koja je bila ključni sudionik tokom 1969-1998 nevolja u Sjevernoj Irskoj. Svaka od suvremenih organizacija IRA-e tvrdi isključivo pravo na ime, svaka insistirajući na tome da su jedini legitimni potomak izvorne IRA-e.
Genealogija IRA-e i njene frakcije
urediIRA i njezine odvojene skupine uključuju:
- 'Izvorna IRA ("stara IRA") – borila se u Ratu za nezavisnost 1919. – 1921.
- Onaj dio IRA-e koji je prihvatio kompromis ugovora iz 1921. kojim je uspostavljena Irska slobodna država i koji je postao početna vlada slobodne države. Frakcija Sinn Féin koja se zalaže za sporazum, predvođena Arthurom Griffithom i Michaelom Collinsom ubrzo se preformirala u Cumann na nGaedheal stranka pod vođstvom W. T. Cosgrave. S dodatnim regrutima, njegovi vojni pristaše postali su Nacionalna vojska, kasnije poznata kao Irske obrambene snage. Cumann na nGaedheal spojio se s drugim grupama 1933. godine i formirao Fine Gael Party, sada treću najveću stranku u Republici Irskoj.
- Onaj dio izvorne IRA-e organiziran unutar Sjeverne Irske koji nije uključen u Slobodnu državu (vidi dolje).
- Onaj dio IRA-e, organiziran unutar dvadeset i šest okruga koji su postali Slobodna Država, koja je odbacila kompromis ugovora s Britanijom iz 1921. Pod Liamom Lynchomom, borila se u Irskom građanskom ratu protiv Nacionalne vojske Slobodne države (koju je vodio Michael Collins), s potpora frakcije protiv sporazuma Sinn Féin koju vodi Éamon de Valera.[3]
- Nekoliko godina nakon poraza u građanskom ratu, frakcija koju je vodio de Valera istupila je iz Sinn Féina i osnovala stranku Fianna Fáil', a stranka 1926. je sada najveća u Republici Irskoj.
- Tokom 1930-ih, ostatak IRA-e, uključujući onaj dio Stare IRA-e organiziran unutar Sjeverne Irske, pokušao je kampanju bombardiranja u Britaniji, kampanja u Sjevernoj Irskoj (nakon promjene vodstva na sjeveru) i neke vojne aktivnosti u Slobodnoj državi (kasnije Republici Irskoj). Nakon razdoblja loših odnosa, simbiotski odnos između Sinn Féina i IRA-e ponovno je uspostavljen kasnih 1930-ih.
- Do 1960-ih, nakon neuspjele pogranične kampanje, Sinn Féin je krenuo prema marksističkoj klasnoj borbi. S izbijanjem roblema, Sinn Féin, ili kako su ga zvali nakon formiranja Privremene IRA-e i Privremenog Sinn Féina, Službena IRA / Službeni Sinn Féin, našla se po strani zbog svoje odluke da ne angažira britansku državu vojno. S vremenom je službena IRA nestala, dok je službeni Sinn Féin prešao na čisto marksističku poziciju, preimenujući se prvo u Sinn Féin the Workers' Party, a zatim 1982. u Radnička stranka Irske.
- Nakon prekida vatre od strane službene IRA-e 1972., ona i službeni Sinn Féin pretrpjeli su razlaz 1974. što je dovelo do formiranja krajnje ljevice Irska nacionalna oslobodilačka vojska (INLA) i Irska republikanska socijalistička stranka, koju vodi Seamus Costello (kasnije ubijen od strane službene IRA-e tokom krvave svađe). INLA je bila poznata po nizu unutarnjih svađa i nekim sektaškim ubojstvima od strane irskih nacionalista.
- Godine 1986. Irska narodnooslobodilačka organizacija odvojila se od INLA-e.
- U 1992. Radnička stranka je pretrpjela raskol kada većinska frakcija nije uspjela osigurati promjene. Otišli su i osnovali Demokratsku ljevicu. Na kraju se Demokratska ljevica utopila u Laburističku stranku.
- Nakon prekida vatre od strane službene IRA-e 1972., ona i službeni Sinn Féin pretrpjeli su razlaz 1974. što je dovelo do formiranja krajnje ljevice Irska nacionalna oslobodilačka vojska (INLA) i Irska republikanska socijalistička stranka, koju vodi Seamus Costello (kasnije ubijen od strane službene IRA-e tokom krvave svađe). INLA je bila poznata po nizu unutarnjih svađa i nekim sektaškim ubojstvima od strane irskih nacionalista.
- Godine 1969., tradicionalniji republikanski članovi odvojili su se u krilo Privremene IRA i Sinn Féin. Privremena IRA djelovala je uglavnom u fjeverna irska|S[[Sjevernoj Irskoj, koristeći nasilje protiv Kraljevske policije Ulstera i Britanske vojske, te britanskih institucija i ekonomskih ciljeva. Također su ubili pripadnike irske vojske i Garda Síochána (republičke policijske snage), koji su bili protiv jednog od njihovih stalnog naloga.
- Do daljnjeg raskola došlo je 1986. kada je bivši vođa Sinn Féina Ruairí Ó Brádaigh – kojeg je 1983. zamijenio Gerry Adams – napustio Sinn Féin Ard Fheis nakon glasovanja delegata okončati politiku apstincionizma od Dáil Éireann. Sljedbenici Ó Brádaigha, koji se pridržavaju republikanskog legitimizma i protive se odluci Sinn Féina da napusti apstinenciju, osnovali su rivalsku stranku i vojno krilo pod nazivom Republikanski Sinn Féin i Kontinuitet IRA.
- U 2006. Irska republikanska oslobodilačka armija, Óglaigh na hÉireann i ' Saoirse na hÉireann]] se odvojila od Continuity IRA-e.
- U 1997., članovi Privremene IRA-e koji nisu prihvatili mirovni proces odvojili su se i formirali Prava IRA. Njegovo političko krilo je 32 Pokret za suverenitet županije.
- U 2009, Óglaigh na hÉireann odvojila se od Real IRA-e.
- U 2012, Real IRA se spojila sa drugim republikanskim grupama uključujući Republikanska akcija protiv droga (RAAD) kako bi formirala Novu IRA.
- U 2009, Óglaigh na hÉireann odvojila se od Real IRA-e.
- U 2011., prema Belfast Telegraphu, bivši pripadnici Privremene IRA-e najavili su nastavak neprijateljstava pod nazivom "Irska republikanska armija".
- Do daljnjeg raskola došlo je 1986. kada je bivši vođa Sinn Féina Ruairí Ó Brádaigh – kojeg je 1983. zamijenio Gerry Adams – napustio Sinn Féin Ard Fheis nakon glasovanja delegata okončati politiku apstincionizma od Dáil Éireann. Sljedbenici Ó Brádaigha, koji se pridržavaju republikanskog legitimizma i protive se odluci Sinn Féina da napusti apstinenciju, osnovali su rivalsku stranku i vojno krilo pod nazivom Republikanski Sinn Féin i Kontinuitet IRA.
- Do 1960-ih, nakon neuspjele pogranične kampanje, Sinn Féin je krenuo prema marksističkoj klasnoj borbi. S izbijanjem roblema, Sinn Féin, ili kako su ga zvali nakon formiranja Privremene IRA-e i Privremenog Sinn Féina, Službena IRA / Službeni Sinn Féin, našla se po strani zbog svoje odluke da ne angažira britansku državu vojno. S vremenom je službena IRA nestala, dok je službeni Sinn Féin prešao na čisto marksističku poziciju, preimenujući se prvo u Sinn Féin the Workers' Party, a zatim 1982. u Radnička stranka Irske.
Također popgledajte
urediReference
uredi- ^ "Origins of the IRA name". An Sionnach Fionn Blog. 27 September 2014. Arhivirano s originala, 10 July 2015. Pristupljeno 18 May 2015.
- ^ Lawlor, Sheila. Britain and Ireland, 1914–23. Gill and Macmillan, 1983. p.38
- ^ "Irish Republican Army (IRA) | Irish military organization". Encyclopedia Britannica (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 5 October 2017. Pristupljeno 2017-09-04.
Dopunska literatura
uredi- Bell, J. Bower, The Secret Army. New Brunswick, NJ: Transaction Publishers. 1997. ISBN 1560009012.
- Cronin, Sean, The Ideology of the IRA (Ann Arbor 1972)
- Hart, Peter, IRA at War 1916–1923 (Oxford 2003)
- Hart, P, The IRA and its Enemies: Violence and Community in Cork 1916–1923 (Oxford 1998)
- Joy, Sinead, The IRA in Kerry 1916–1921 (Cork 2005)
- Liebknecht, Karl, Militarism and Anti-Militarism (1907); an English translation (Cambridge 1973).
- Martin, F.X., (ed.) Irish Volunteers 1913–1915. Recollections and Documents (Dublin 1963)
- O'Ruairc, Padraig Og, Blood on the Banner: The Republican Struggle in Clare 1913–1923 (Cork 2009)
- Ryan, Meda, Tom Barry: IRA Freedom Fighter (Cork 2005)
- Townshend, Charles, 'The Irish Republican Army and the Development of Guerrilla Warfare 1916–21', English Historical Review 94 (1971), pp. 318–345.
- W?, With the IRA in the Fight For Freedom (London 1968)
- Nolan, Cillian, The IRA True History 1922-1969 (Kerry 1985)