Inducirajući efektor b ćelijske smrti sličan DFFA, znan i kao CIDEB, je ljudski gen.[5][6][7]

CIDEB
Dostupne strukture
PDBPretraga ortologa: PDBe RCSB
Spisak PDB ID kodova

1D4B

Identifikatori
AliasiCIDEB
Vanjski ID-jeviOMIM: 604441 MGI: 1270844 HomoloGene: 7666 GeneCards: CIDEB
Lokacija gena (čovjek)
Hromosom 14 (čovjek)
Hrom.Hromosom 14 (čovjek)[1]
Hromosom 14 (čovjek)
Genomska lokacija za CIDEB
Genomska lokacija za CIDEB
Bend14q12Početak24,305,096 bp[1]
Kraj24,311,430 bp[1]
Lokacija gena (miš)
Hromosom 14 (miš)
Hrom.Hromosom 14 (miš)[2]
Hromosom 14 (miš)
Genomska lokacija za CIDEB
Genomska lokacija za CIDEB
Bend14|14 C3Početak55,991,507 bp[2]
Kraj55,995,915 bp[2]
Ontologija gena
Molekularna funkcija GO:0001948, GO:0016582 vezivanje za proteine
vezivanje identičnih proteina
Ćelijska komponenta perinuklearno područje citoplazme
citosol
Lipidna kapljica
intracellular anatomical structure
Biološki proces positive regulation of release of cytochrome c from mitochondria
execution phase of apoptosis
activation of cysteine-type endopeptidase activity
positive regulation of cell death
intrinsic apoptotic signaling pathway in response to DNA damage
GO:0097285 apoptoza
Izvori:Amigo / QuickGO
Ortolozi
VrsteČovjekMiš
Entrez
Ensembl
UniProt
RefSeq (mRNK)

NM_014430
NM_001318807

NM_009894
NM_026804

RefSeq (bjelančevina)

NP_001305736
NP_055245

NP_034024

Lokacija (UCSC)Chr 14: 24.31 – 24.31 MbChr 14: 55.99 – 56 Mb
PubMed pretraga[3][4]
Wikipodaci
Pogledaj/uredi – čovjekPogledaj/uredi – miš

Nedavno je CIDEB nokaut-miševa generiran tehnikom homologne rekombinacije. CIDE nulti miševi pokazuju smanjenje lipogeneze. CIDEB nokaut- miševi otporni su na gojaznost i jetrenu steatozu izazvanu ishranom sa puno masnoća. Pored toga, nulti miševi CIDEB također imaju poboljšanu osetljivost na insulin i pojačan metabolizam jetrene oksidacije masnih kiselina i cijelog tela.[8]

Lugovskoy et al. (1999) izvijestili su o strukturi konzerviranog N-terminalnog domena (CIDE-N) ljudskog CIDEB. Pokazali su da CIDE-N domen CIDEB komunicira sa CIDE-N domenima i DFF40 i DFF45. Vezni epitopi bili su slični i locirani u visoko nabijenoj bipolarnoj površini CIDEB-a. Nadalje, pokazali su da CIDE-N domen CIDEB regulira enzimsku aktivnost kompleksa DFF40 / DFF45 in vitro.[9]

Aminokiselinska sekvenca

uredi

Dužina polipeptidnog lanca je 219 aminokiselina, a molekulska težina 24.678 Da.[10]

1020304050
MEYLSALNPSDLLRSVSNISSEFGRRVWTSAPPPQRPFRVCDHKRTIRKG
LTAATRQELLAKALETLLLNGVLTLVLEEDGTAVDSEDFFQLLEDDTCLM
VLQSGQSWSPTRSGVLSYGLGRERPKHSKDIARFTFDVYKQNPRDLFGSL
NVKATFYGLYSMSCDFQGLGPKKVLRELLRWTSTLLQGLGHMLLGISSTL
RHAVEGAEQWQQKGRLHSY
Simboli

Kloniranje i ekspresija

uredi

Inohara et al. (1998) izvijestili su o identifikaciji i karakterizaciji dva sisarska gena, koje su nazvali CIDEA i CIDEB (efektori A i B slični DFFA-u koji induciraju ćelijsku smrt), kodirajući visoko povezane proteine s homologijom u N-terminalnom području DFF45, podjedinici faktora fragmentacije DNK (DFF) koja se za vrijeme apoptoze razlaže kaspazom-3 . Utvrđeno je da CIDEA i CIDEB aktiviraju apoptozu u ćelijama sisara, a to je inhibirano DFF45, ali ne i inhibitorima kaspaze. Izražavanje CIDEA-om inducirane fragmentacije DNK u T-ćelija]]ma 293, što je također inhibirao DFF45; to dalje sugerira da DFF45 inhibira apoptotske aktivnosti CIDE. Pored CIDEA i CIDEB sisara, Inohara et al. ](1998) identificirali su DREP1, [[homolog roda Drosophila DFF45, koji bi mogao inhibirati apoptozu posredovanu CIDEA.

Analiza mutacija otkrila je da je C-terminalna regija CIDEA neophodna i dovoljna za ubijanje ćelija, dok je region s homologijom DFF45 na N-terminalu potreban da DFF45 inhibira apoptozu izazvanu CIDEA-om. Apoptoza posredovana CD95/Fas poboljšana je CIDE-ima, ali inhibirana DFF45-om. Ova ispitivanja sugeriraju da je DFF45 evolucijski konzerviran i podrazumijeva CIDE kao efektore koji inhibiraju DFF45 za promoviranje ćelijske smrti i fragmentacije DNK.[11]

Reference

uredi
  1. ^ a b c ENSG00000285199 GRCh38: Ensembl release 89: ENSG00000136305, ENSG00000285199 - Ensembl, maj 2017
  2. ^ a b c GRCm38: Ensembl release 89: ENSMUSG00000022219 - Ensembl, maj 2017
  3. ^ "Human PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
  4. ^ "Mouse PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
  5. ^ "Entrez Gene: CIDEB cell death-inducing effector b".
  6. ^ Ye, Jing; Zhong Li, John; Liu, Yang; Li, Xuanhe; Yang, Tianshu; Ma, Xiaodong; Li, Qing; Yao, Zemin; Li, Peng (2009). "Cideb, an ER- and Lipid Droplet-Associated Protein, Mediates VLDL Lipidation and Maturation by Interacting with Apolipoprotein B." Cell Metabolism. 9 (2): 177–190. doi:10.1016/j.cmet.2008.12.013. PMID 19187774.
  7. ^ Li, JZ; Lei, Y; Wang, Y; Zhang, Y; Ye, J; Xia, X; Pan, X; Li, P (maj 2010). "Control of cholesterol biosynthesis, uptake and storage in hepatocytes by Cideb". Biochim Biophys Acta. 1801 (5): 577–86. doi:10.1016/j.bbalip.2010.01.012. PMID 20123130.
  8. ^ Zhong Li, John; Ye, Jing; Xue, Bofu; Qi, Jingzong; Zhang, Jing; Zhou, Zhihong; Li, Qing; Wen, Zilong; Li, Peng (2007). /cgi/content/short/56/10/2523 "Cideb regulates diet-induced obesity, liver steatosis and insulin sensitivity by controlling lipogeneis and fatty acid oxidation" Provjerite vrijednost parametra |url= (pomoć). Diabetes. 56 (10): 2523–2532. doi:10.2337/db07-0040. PMID 17646209.
  9. ^ Lugovskoy, A. A., Zhou, P., Chou, J. J., McCarty, J. S., Li, P., Wagner, G. Solution structure of the CIDE-N domain of CIDE-B and a model for CIDE-N/CIDE-N interactions in the DNA fragmentation pathway of apoptosis. Cell 99: 747-755, 1999. PubMed: 10619428
  10. ^ "UniProt, Q9UHD4". Pristupljeno 22. 7. 2021.
  11. ^ Inohara, N., Koseki, T., Chen, S., Wu, X., Nunez, G. CIDE, a novel family of cell death activators with homology to the 45 kDa subunit of the DNA fragmentation factor. EMBO J. 17: 2526-2533, 1998. PubMed: 9564035

Dopunska literatura

uredi