ASEAN
Savez država jugoistočne Azije, poznatija po svojoj kratici ASEAN (od engl. Association of Southeast Asian Nations) je regionalna međunarodna organizacija država u jugoistočnoj Aziji, osnovana 1967. godine s ciljem razvoja međusobnih političkih, privrednih i kulturnih odnosa te promicanje regionalnog mira i stabilnosti.
Sjedište Sekretarijata ASEAN-a je u Jakarti, Indonezija.
ASEAN (britanski /ˈæsiæn/ ASS -ee-an, američki /ˈɑːsiɑːn, ˈɑːzi-/ AH -see-ahn, AH -zee-an ),[1][2] zvanično Udruženje nacija jugoistočne Azije,[3] je politička i ekonomska unija 10 država članica u Jugoistočna Azija, koja promoviše međuvladinu saradnju i olakšava ekonomsku, političku, bezbjednosnu, vojnu, obrazovnu i sociokulturnu integraciju između svojih članica i zemalja azijsko-pacifičkog regiona. Unija ima ukupnu površinu od 4,522,518 km2 i procijenjena ukupna populacija od oko 668 miliona.
Primarni cilj ASEAN-a bio je ubrzanje ekonomskog rasta i kroz to društveni napredak i kulturni razvoj. Sekundarni cilj je bio promoviranje regionalnog mira i stabilnosti zasnovane na vladavini prava i principima Povelje UN-a. Uz neke od najbrže rastućih ekonomija u svijetu, ASEAN je proširio svoje ciljeve izvan ekonomskih i društvenih sfera. Godine 2003. ASEAN je krenuo putem koji je sličan Evropskoj uniji (EU) pristankom na uspostavljanje zajednice ASEAN-a koja se sastoji od tri stuba: ASEAN-ove sigurnosne zajednice, ASEAN-ove ekonomske zajednice i ASEAN-ove društveno-kulturne zajednice. Deset stabljika riže u zastavi i oznakama ASEAN-a predstavlja deset zemalja jugoistočne Azije povezanih zajedno u solidarnosti.
ASEAN redovno angažuje druge zemlje u azijsko-pacifičkom regionu i šire. Glavni partner UN-a, SCO- a, PA, GCC -a, MERCOSUR -a, CELAC -a i ECO -a,[4] ASEAN održava globalnu mrežu saveza i partnera u dijalogu i mnogi ga smatraju globalnom moćnom centrom,[5][6] centralnom unija za saradnju u Aziji i Pacifiku, i istaknuta i uticajna organizacija. Uključen je u brojne međunarodne poslove i domaćin je diplomatskih misija širom svijeta.[7][8][9][10] Uspjeh organizacije postao je pokretačka snaga nekih od najvećih trgovinskih blokova u historiji, uključujući APEC i RCEP .[11][12][13][14][15][16]
ASEAN-u je prethodila organizacija formirana 31. jula 1961. godine pod nazivom Udruženje jugoistočne Azije ( ASA ), grupa koju čine Tajland, Filipini i Federacija Malaje .[17][18] Sam ASEAN nastao je 8. avgusta 1967. godine, kada su ministri vanjskih poslova pet zemalja: Indonezije, Malezije, Filipina, Singapura i Tajlanda potpisali Deklaraciju ASEAN -a.[19] Kao što je navedeno u Deklaraciji, ciljevi i svrha ASEAN-a su ubrzavanje ekonomskog rasta, društvenog napretka i kulturnog razvoja u regiji, promicanje regionalnog mira, saradnje i uzajamne pomoći u pitanjima od zajedničkog interesa, pružanje pomoći jedni drugima u vidu objekata za obuku i istraživanje, da sarađuju radi boljeg korištenja poljoprivrede i industrije za podizanje životnog standarda ljudi, da promovišu studije jugoistočne Azije i da održavaju blisku, korisnu saradnju sa postojećim međunarodnim organizacijama sa sličnim ciljevima i svrhama.[20][21]
Države članice
uredi
Demografija
urediDo 2022, populacija ASEAN-a iznosila je oko 671 milion ljudi.[22] U ASEAN-u je 2022. 54,3 miliona djece bilo uzrasta od 0 do 4 godine i 50,3 miliona preko 65 godina starosti. To odgovara 8,1% i 7,5% ukupne populacije ASEAN-a. Rast stanovništva u regionu iznosi 1,2% godišnje. Malezija ima najniži rast sa 0,4% godišnje, a Brunej najviši sa 3,6% godišnje. ASEAN-ov odnos polova je 0,998 muškaraca po ženi, sa 335,4 miliona muškaraca i 334,7 miliona žena.
Urbanizacija
urediUrbano područje, izgrađeno područje ili urbana aglomeracija je ljudsko naselje sa velikom gustoćom naseljenosti i infrastrukturom izgrađenog okruženja. Urbana područja nastaju urbanizacijom, a istraživači ih kategorišu kao gradove, naselja, konurbacije ili predgrađa. 20 najvećih gradskih područja unutar ASEAN-a su sljedeći.
| Gradsko jezgro | Populacija | Površina
(km2) |
Država | Podaci iz godine |
|---|---|---|---|---|
| Jakarta | 31.673.824 | 7.076,3 |  Indonezija
|
2020[23][24] |
| Hồ Chí Minh | 21.281.639 | 30.595,0 |  Vijetnam
|
2019[25] |
| Hanoi | 19.980.000 | 24.314,7 | Vijetnam
|
2019[25] |
| Manila | 13.484.462 | 619,6 |  Filipini
|
2020 |
| Bangkok | 10.696.258 | 7.700,0 |  Tajland
|
2020[26] |
| Surabaya | 9.924.509 | 6.310,0 | Indonezija
|
2020[23][24] |
| Bandung | 8.790.308 | 3.500,3 | Indonezija
|
2020[23][24] |
| Kuala Lumpur | 8.455.029 | 8.347,0 |  Malezija
|
2020[27] |
| Yangon | 7.360.703 | 10.276,7 | Vijetnam
|
2014[28] |
| Semarang | 6.009.982 | 4.795,9 | Indonezija
|
2020[23][24] |
| Singapur | 5.685.807 | 734,3 | Vijetnam
|
2020[29] |
| Da Nang | 5.622.814 | 26.640,3 | Vijetnam
|
2019[25] |
| Medan | 4.756.863 | 3.189,2 | Indonezija
|
2020[23][24] |
| Davao | 3.339.284 | 6.492,8 | Filipini
|
2020 |
| Cebu | 3.165.799 | 1.062,8 | Filipini
|
2020 |
| George Town | 2.844.214 | 3.758,8 | Malezija
|
2020[27] |
| Makassar | 2.725.951 | 2.666,6 | Indonezija
|
2020[23][24] |
| Palembang | 2.634.501 | 9.886,6 | Indonezija
|
2020[23][24] |
| Phnom Penh | 2.506.123 | 679,0 |  Kambodža
|
2019[30] |
| Yogyakarta | 2.485.163 | 1.118,2 | Indonezija
|
2020[23][24] |
Globalni uticaj i prijem
urediMnogi smatraju da je ASEAN među najutjecajnijim svjetskim organizacijama i globalni moćnik.[5][6] Organizacija igra istaknutu ulogu u regionalnoj i međunarodnoj diplomatiji, politici, sigurnosti, ekonomiji i trgovini.[31][32][33][34][35][36][37][38][39][40][41] Zona slobodne trgovine ASEAN-a također je jedna od najvećih i najvažnijih područja slobodne trgovine u svijetu, i zajedno sa svojom mrežom partnera u dijalogu, pokretala je neke od najvećih svjetskih multilateralnih foruma i blokova, uključujući APEC, EAS i RCEP .[39][40][42][43][44][45] Budući da je jedan od vodećih svjetskih političkih, ekonomskih i sigurnosnih sastanaka, samit ASEAN -a služi kao istaknuta regionalna (Azija) i međunarodna (svjetska) konferencija, sa svjetskim liderima koji prisustvuju njegovim povezanim samitima i sastancima kako bi razgovarali o različitim problemima i globalna pitanja, jačanje saradnje i donošenje odluka.[46][47]
Bilješke
urediReference
uredi- ^ "How do you say ASEAN?". Voice of America Pronunciation Guide. VOA. Arhivirano s originala, 26. 7. 2020. Pristupljeno 31. 1. 2020.
- ^ "NLS/BPH: Other Writings, The ABC Book, A Pronunciation Guide". Library of Congress. 8. 5. 2006. Arhivirano s originala, 12. 1. 2009. Pristupljeno 12. 1. 2009.
- ^ "Overview". ASEAN. Association of Southeast Asian Nations. Arhivirano s originala, 17. 2. 2015. Pristupljeno 15. 2. 2015.
- ^ "International/Regional Organisation". ASEAN.
- ^ a b "This is why ASEAN needs a common visa". World Economic Forum. Arhivirano s originala, 25. 6. 2019. Pristupljeno 18. 3. 2018.
- ^ a b "ASEAN bloc must be tapped". www.theaustralian.com.au. Arhivirano s originala, 24. 4. 2020. Pristupljeno 18. 3. 2018.
- ^ "Association of Southeast Asian Nations (ASEAN) | Treaties & Regimes | NTI". www.nti.org. Arhivirano s originala, 13. 4. 2019. Pristupljeno 3. 3. 2018.
- ^ "ASEAN-UN Partnership". Asia-Pacific Regional Coordination Mechanism. 20. 12. 2016. Arhivirano s originala, 12. 10. 2018. Pristupljeno 7. 12. 2017.
- ^ "An Overview of ASEAN-United Nations Cooperation - ASEAN - ONE VISION ONE IDENTITY ONE COMMUNITY". Arhivirano s originala, 30. 9. 2020. Pristupljeno 28. 4. 2017.
- ^ "Intergovernmental Organizations". www.un.org. Arhivirano s originala, 23. 5. 2017. Pristupljeno 28. 4. 2017.
- ^ "A trade pact nearly 10 years in the making: 5 things to know about RCEP | the Straits Times". 15. 11. 2020.
- ^ "India stays away from RCEP talks in Bali".
- ^ "PECC - Back to Canberra: Founding APEC".
- ^ "What is ASEAN?".
- ^ "Beating the Odds: How ASEAN Helped Southeast Asia Succeed". 15. 3. 2020.
- ^ "ASEAN: An Unexpected Success Story". 16. 5. 2018.
- ^ Tarling, Nicholas (1999). The Cambridge History of Southeast Asia: Volume 2, Part 2, From World War II to the Present (jezik: engleski). Cambridge University Press. str. 287. ISBN 978-0-521-66372-4. Pristupljeno 7. 1. 2021.
- ^ Ooi, Keat Gin (2004). Southeast Asia: A Historical Encyclopedia, from Angkor Wat to East Timor (jezik: engleski). ABC-CLIO. str. 186. ISBN 978-1-57607-770-2. Pristupljeno 7. 1. 2021.
- ^ Liow, Joseph; Leifer, Michael (20. 11. 2014). Dictionary of the Modern Politics of Southeast Asia (jezik: engleski). Routledge. str. 82–85. ISBN 978-1-317-62233-8. Pristupljeno 7. 1. 2021.
- ^ "The Asean Declaration (Bangkok Declaration) Bangkok, 8 August 1967". ASEAN. Arhivirano s originala, 11. 2. 2015. Pristupljeno 17. 6. 2015.
- ^ "Overview". asean.org. ASEAN. Arhivirano s originala, 17. 2. 2015. Pristupljeno 7. 2. 2015.
- ^ "ASEAN Statistical Yearbook 2023" Provjerite vrijednost parametra
|url=(pomoć) (PDF). aseanstats.org. ASEANstats. Pristupljeno 5. 11. 2024. - ^ a b c d e f g h Badan Pusat Statistik, Jakarta, 2021.
- ^ a b c d e f g h "Hasil Sensus Penduduk 2020" (PDF) (jezik: indonezijski). Statistics Indonesia. 21 January 2021. str. 9. Arhivirano (PDF) s originala, 22 January 2021. Pristupljeno 21 January 2021.
- ^ a b c "COMPLETED RESULTS OF THE 2019 VIET NAM POPULATION AND HOUSING CENSUS" (PDF). General Statistics Office of Vietnam. 2020.
- ^ "รายงานสถิติจำนวนประชากรและบ้านประจำปี พ.ศ.2563" [Statistics, population and house statistics for the year 2020]. Registration Office Department of the Interior, Ministry of the Interior (jezik: tajlandski). 31 December 2020. Pristupljeno 27 May 2021.
- ^ a b "Workbook: MyCenDash(English)". tableau.dosm.gov.my. Pristupljeno 2023-10-19.
- ^ Census Report. The 2014 Myanmar Population and Housing Census. 2. Naypyitaw: Ministry of Immigration and Population. May 2015. str. 17.
- ^ "Population". Department of Statistics Singapore.
- ^ "General Population Census of the Kingdom of Cambodia 2019 – Final Results" (PDF). National Institute of Statistics. Ministry of Planning. 26 January 2021. Pristupljeno 26 January 2021.
- ^ Lee, Sze Ming (5. 7. 2018). "ASEAN in the Changing Asia Pacific Security Order". Arhivirano s originala, 30. 9. 2020. Pristupljeno 17. 9. 2018.
- ^ Haas, Michael (1997). "Asean's Pivotal Role in Asian-Pacific Regional Cooperation". Global Governance. 3 (3): 329–348. doi:10.1163/19426720-00303009. JSTOR 27800175.
- ^ "World leaders praised the Philippines on how it hosted the ASEAN Summit". untvweb.com. UNTV News. Arhivirano s originala, 15. 6. 2018. Pristupljeno 7. 12. 2017.
- ^ "The World to Come: ASEAN's Political and Economic Prospects in the New Century". asean.org. Arhivirano s originala, 30. 9. 2020. Pristupljeno 29. 11. 2018.
- ^ "Singapore Institute of International Affairs | A think tank for thinking people". siiaonline.org. Arhivirano s originala, 2. 12. 2017. Pristupljeno 26. 11. 2017.
- ^ "What Are the Opportunities for ASEAN?". Yale Insights. 14. 7. 2017. Arhivirano s originala, 30. 9. 2020. Pristupljeno 17. 9. 2018.
- ^ "ASEAN, an important regional and global partner". VOV.vn. 5. 8. 2017. Arhivirano s originala, 7. 10. 2017. Pristupljeno 17. 9. 2018.
- ^ "ASEAN's rise in the global economy". World Economic Forum. Arhivirano s originala, 30. 9. 2020. Pristupljeno 17. 9. 2018.
- ^ a b Elek, Andrew (30. 9. 2005). "The Evolution of PECC: The First 25 Years, chapter 5: Back to Canberra: Founding APEC". Arhivirano s originala, 29. 3. 2016. Pristupljeno 16. 9. 2018.
- ^ a b "India at the East Asia Summit". mea.gov.in. Ministry of External Affairs, India. august 2018. Arhivirano s originala, 23. 2. 2019. Pristupljeno 21. 2. 2019.
- ^ "Conclusion for RCEP". channelnewsasia.com. Arhivirano s originala, 16. 9. 2018. Pristupljeno 16. 9. 2018.
- ^ "Trade agreements are in ASEAN's best interests". EastAsiaForum.org. 6. 2. 2016. Arhivirano s originala, 9. 3. 2019. Pristupljeno 17. 9. 2018.
- ^ Devare, Sudhir. "ASEAN's role in Asia Pacific: In the driver's seat or just a back-seat driver?". smu.edu.sg. Singapore Management University. Arhivirano s originala, 17. 9. 2018. Pristupljeno 17. 9. 2018.
- ^ "History". apec.org. Arhivirano s originala, 4. 3. 2019. Pristupljeno 17. 9. 2018.
- ^ "Understanding ASEAN free trade agreements". aseanbriefing.com. Arhivirano s originala, 27. 1. 2019. Pristupljeno 16. 9. 2018.
- ^ Hew, Denis (2005). Roadmap to an Asean Economic Community. Institute of Southeast Asian Studies. ISBN 978-981-230-347-9.
- ^ "World leaders in Manila: Key events at ASEAN". The Philippine Star. Arhivirano s originala, 1. 12. 2017. Pristupljeno 5. 3. 2018.
Dodatna literatura
uredi- Asian Development Bank Institute (8 March 2016). ASEAN 2030: Toward a Borderless Economic Community. Brookings Institution Press. ISBN 9784899740520.
- Taiwan ASEAN Studies Center; ASEAN Outlook Magazine; May 2013. Myanmar's Overlooked Industry Opportunities and Investment Climate, Arhivirano 28. 8. 2013. na Wayback Machine, by David DuByne
- ASEAN Community in Figures (ACIF) 2012 (PDF), Jakarta: Association of Southeast Asian Nations, 2012, ISBN 978-602-7643-22-2, arhivirano s originala (PDF), 4 September 2015
- Acharya, Amitav (2009), Constructing a Security Community in Southeast Asia: ASEAN and the problem of regional order (2nd izd.), Abingdon, Oxfordshire/New York: Routledge, ISBN 978-0-415-41428-9
- Collins, Allan (2013), Building a People-oriented Security Community the ASEAN Way, Abingdon, Oxfordshire/New York: Routledge, ISBN 978-0-415-46052-1
- Fry, Gerald W. (2008), The Association of Southeast Asian Nations, New York: Chelsea House, ISBN 978-0-7910-9609-3
- Lee, Yoong, ured. (2011), ASEAN Matters! Reflecting on the Association of Southeast Asian Nations, Singapore: World Scientific Publishing, ISBN 978-981-4335-06-5
- Haacke, Jürgen; Morada, Noel M., ured. (2010), Cooperative Security in the Asia-Pacific: The ASEAN Regional Forum, Abingdon, Oxfordshire/New York: Routledge, ISBN 978-0-415-46052-1
- Seah, Daniel (2015) Problems Concerning the International Law-Making Practice of ASEAN Asian Journal of International Law (Cambridge University Press)
- Severino, Rodolfo (2008), ASEAN, Singapore: ISEAS Publications, ISBN 978-981-230-750-7
- Amador III J, Teodoro J. (2014), A united region: The ASEAN Community 2015
Vanjski linkovi
uredi- Sekretarijat ASEAN-a Arhivirano 26. 8. 2009. na Wayback Machine
- Regionalni forum ASEAN-a Arhivirano 25. 7. 2013. na Wayback Machine
