Breeding Field Crops and Vegetables in Croatia: Review
Breeding Field Crops and Vegetables in Croatia: Review
Breeding Field Crops and Vegetables in Croatia: Review
SUMMARY
The first field crop variety developed from a two variety cross was the maize
variety Straimirovac. Its author was Dragutin Straimir, a priest in Donja Zelina.
The variety became very popular among the maize producers around the middle
of XIXth century. However, the beginning of scientifically based plant breeding
was at the Royal High School for Agriculture and Forestry in Kriavci during the
first decade of XXth century. The first Croatian breeder scientist was Bohutinsky.
He was best known by his wheat variety Sirban Prolifik. Bohutinsky worked on
developing maize inbred lines and hybrids too, together with Mandekiæ. On the
same topic worked Tavèar and Kvakan at the Faculty of Agriculture and Forestry
in Zagreb, before the IInd World War. After Mandekiæ, the breeding program in
Krievci was continued by Koriæ. He came to Krievce in 1922 and went to work
in Osijek in 1931. His great success was the wheat variety U1, although he warked
on several crop species. At the beginning of this century, breeding work was
successfully done on large private farms in Eastern Croatia as well, i.e. on the
farm of count Pejaèeviæ in Ruma, on the farm of count Eltz in Vukovar etc.
After the II nd World war breeding work on field crop species was carried out
mostly in the Institute for Plant Breeding and Production (Bc Institute) in Zagreb,
and in the Agricultural Institute in Osijek. Tobacco breeding was done in the
Tobacco institute Zagreb, sugar beet breeding in the Institute for Breeding Sugar
Beet in Osijek and vegetable breeding in the Institute for Vegetable Breeding in
Botinec. Also plant breeding was done at the Faculty of Agriculture in Zagreb, at
the Agricultural High School in Krievci and at the Potato Breeding Station in
Stara Suica. More recently several private plant breeding firms have been
established. Until 1999, 730 domestic varieties have been released from the
Croatian plant breeding programs, mostly of the field crops. The most known
names among the breeders after the IInd World war were Potoèanac, author of
first Croatian semidwarf high yielding wheats, and Palaveriæ, author of first
Croatian maize inbred hybrids. Domestic varieties of many field crop species were
the only ones, that Croatian farmers preferred to grow.
KEY WORDS
Oplemenjivanje
ratarskog i povrtnog bilja u Hrvatskoj
Vinko KOZUMPLIK
Zdravko MARTINIÆ-JERÈIÆ
SAETAK
KLJUÈNE RIJEÈI
UVOD
Proizvoðaèi su zainteresirani za sorte poljoprivrednog tridesetih godina, uzgojio sortu Maksimirski rani zuban
bilja, s kojima mogu ostvariti najveæi dohodak u datim M 1 (Kump, 1956), a posebno je radio na istraivanju
proizvodnim uvjetima. Konstantno ih zanimaju nove samooplodnje i sortnim hibridima kukuruza. No, niti su
sorte (kultivari) s poboljanom genetskom osnovom za pojedinaèni niti skupni rezultati s linijskim i sortnim
urod, kvalitetu, otpornost na polijeganje, otpornost na hibridima kukuruza u Hrvatskoj doveli, izmeðu I. i II.
biotske i okolinske stresove i druga gospodarski vana svjetskog rata, do primjene linijskih hibrida u
svojstva. Maksimalni uspjeh u proizvodnji moe se ekstenzivnoj proizvodnji kukuruza toga vremena u
ostvariti kombinacijom dobrog genotipa i odgovarajuæih Hrvatskoj. Jednako tako ni Bealovi rezultati sa sortnim
uzgojnih mjera i mjera zatite. hibridima kukuruza u Americi, objavljeni veæ 1876. nisu
Razvoj novih i genetsko poboljanje postojeæih sorti je nali primjenu u amerièkoj ekstenzivnoj proizvodnji
zadaæa biljnog oplemenjivaèa. Oplemenjivanje bilja je kukuruza toga vremena (Martiniæ-Jerèiæ, 1987.). Tek su
do poèetka 20. stoljeæa bila vjetina. Nakon Mendelovih amerièki linijski hibridi kukuruza, uz intezifikaciju
otkriæa o nasljeðivanju svojstva i novim saznanjima o proizvodnje, nezadrivo zauzeli kukuruzni pojas Amerike
biljci oplemenjivanje bilja poèinje se razvijati kao u periodu 1930-1950., a tek poslije toga kukuruzne
znanstvena disciplina (Poehlman, 1966.). Postepeno se povrine mnogih drugih zemalja u svijetu, meðu kojima
prelo na kombinacijsko oplemenjivanje i razvoj i nae.
genetske varijabilnosti umjetnim putem. U zadnjih 30 Na imanju grofa Pejaèeviæa u Rumi, Fleishman je 1909.
godina uz klasiène oplemenjivaèke metode koristi se sve g. zapoèeo svoj oplemenjivaèki rad na ranozreloj sorti
vie i biotehnologija u oplemenjivanju bilja. kukuruza Rumski zlatni zuban. Malo iza toga (1911.)
raðeno je i na imanju grofa Eltza u Vukovaru na
Oplemenjivaèki rad do II svjetskog rata oplemenjivanju sorte Vukovarski zuban iz kojeg je 1917.
Kako u Europi tako i u Hrvatskoj unapreðenje izdvojen Vukovarski uti zuban. Godine 1922. zapoèinje
poljoprivrede vezano je bilo uz osnivanje gospodarskih rad na Selekcijskoj stanici Brestovac, Dravno imanje
drutava i poljoprivrednih uèilita (Martiniæ-Jerèiæ, Belje, na sorti Beljski zuban. U isto vrijeme u Krievcima
1998). Na podruèju Hrvatske gospodarska drutva su M. Koriæ iz krianja ranog bosanskog tvrdunca i
se poèela osnivati krajem XVIII stoljeæa. Hrvatsko- amerièkog zubana izdvaja sortu Krievaèki rani zuban.
slavonsko drutvo u Zagrebu osnovano je tek 1841., a Kasnije u Osijeku, (nakon 1931.) isti autor kreira i sortu
Kraljevsko gospodarsko-umarsko uèilite u Krievcima Koriæev brzak.
poèelo je s radom 1860.g. Na vlastelinstvima u Vukovaru, Rumi, a kasnije i na Belju,
U Hrvatskoj kao i u drugim zemljama, bilo je pojedinaca radilo se na poboljanju sortimenta i sjemenarstva
koji su radili na poboljanju sortimenta pojedinih penice u suradnji s Bohutinskim. Poslije Bohutinskog
poljoprivrednih kulture i prije otkriæa Mendelovih znaèajne rezultate na oplemenjivanju penice prvo u
zakona. Tako je upnik Dragutin Straimir, iz Donje Krievcima, a zatim u Osijeku postigao je M. Koriæ. Bio
Zeline, veæ polovicom XIX stoljeæa razvio sortu kukuruza je najuspjeniji oplemenjivaè penice izmeðu dva rata
poznatu kao Straimirovac (Parlov i Martiniæ-Jerèiæ, u Hrvatskoj i tadanjoj Jugoslaviji. Njegova sorta U1, ili
1996.). Nova sorta je dobivena iz krianja sorte Mali Osjeèka iulja, je poslije II svjetskog rata u bivoj
Klejiæ, koja je bila amerièkog porijekla, s tadanjim Jugoslaviji bila sijana na povrinama do 500 000 ha.
domaæim kukuruzom. Sorta Straimirovac odlikovala se Na poznati genetièar i oplemenjivaè izmeðu dva rata,
ranozreloæu i nekim drugim dobrim svojstvima tako da a i poslije II svjetskog rata bio je A. Tavèar profesor na
je i nagraðivana na izlobama: u Zagrebu 1864., u Beèu Poljoprivredno-umarskom fakultetu u Zagrebu. Zbog
1866. i 1873. i u Trstu 1882. g. Nakon ponovnog otkriæa svojih zasluga u znanstvenom radu postao je i
Mendelovih radova, u Hrvatskoj je prvi oplemenjivaè- akademikom. Tavèar je bio prvenstveno genetièar i
znanstvenik bio G. Bohutinsky. Diplomirao je pedagog. Bio je mentorom mnogobrojnim domaæim i
poljoprivredu i doktorirao kod mendeliste Tchermaka inozemnim doktorima znanosti u podruèju
na Beèkom sveuèilitu. Bohutinsky je radio na oplemenjivanja bilja i genetike pa i M. Koriæu. Na
Kraljevskom gospodarsko-umarskom uèilitu u Poljoprivredno-umarskom, kasnije Agronomskom
Krievcima od 1904-1914. (Martiniæ-Jerèiæ, 1998.). Uz fakultetu u Zagrebu Tavèar je radio od 1922.-1970. god.
nastavu radio je na oplemenjivanju vie ratarskih Osim na penici i kukuruzu radio je uspjeno i na
kultura. Vrlo vrijedne rezultate postigao je sa penicom, oplemenjivanju jeèma, rai i soje.
gdje je poznata njegova introducirana sorta Sirban
prolifik. Zapoèeo je i rad na sorti kukuruza Krievaèka Oplemenjivaèki rad nakon II svjetskog rata
Hrvatica. Poslije njega rad je nastavio V. Mandekiæ.
Nakon II svjetskog rata kolovano je u Hrvatskoj i bilo
Bohutinsky je s Mandekiæem u Krievcima veæ u I dekadi
je na znanstvenom usavravanju u inozemstvu, najvie
XX st. ispitivao samooplodne linije i linijske hibride
u SAD, vie hrvatskih oplemenjivaèa bilja. Najveæi broj
kukuruza. Rad na linijskim hibridima na
hrvatskih biljnih oplemenjivaèa stekao je
eksperimentalnoj razini nastavio je poslije 1914.
oplemenjivaèku znanstvenu naobrazbu na
Mandekiæ, a pred II svjetski rat i amerièki doktorant
Poljoprivredno-umarskom, kasnije Agronomskom
Kvakan na Poljoprivredno-umarskom fakultetu u
fakultetu u Zagrebu kod akademika Tavèara ili njegovih
Zagrebu (atoviæ 1993). Na istom je fakultetu Tavèar,
uèenika i nasljednika. Akademik Tavèar je bio i èetverolinijskih, a 1967/68 i prvih dvolinijskih hibrida.
utjemeljitelj poslijediplomskog studija Genetika i Poslije sive pjegavosti radi se na otpornosti na trule
oplemenjivanje bilja na istom fakultetu 1964. godine. stabljike i klipa te na otpornosti na stresne uvjete.
Poslije II svjetskog rata na oplemenjivanju bilja radilo Nakon D. Palaveriæa rad na oplemenjivanju kukuruza
se u Hrvatskoj, a i danas se radi, u znanstvenim i u nastavljen je pod vodstvom M. Rojca, a nakon njega
znanstveno-nastavnim institucijama. U Zagrebu to su rad koordinira D. Parlov. Na programu oplemenjivanja
Agronomski fakultet, Institut za oplemenjivanje i kukuruza u zagrebaèkom institutu rade i B. Palaveriæ
proizvodnju bilja u èijem sastavu je ranije bila i (koji je i fitopatolog), K. Stasny, Z. Koziæ, A. Vragoloviæ
Oplemenjivaèka stanica za krumpir u Staroj Suici, i J. Brekalo.
Institut za povræarstvo i Poljoprivredni centar Hrvatske
(PCH). U Osijeku su Poljoprivredni institut, Institut za Ubrzo nakon poèetka rada na hibridima u Zagrebu
eæernu repu i Poljoprivredni fakultet. U Krievcima je poèelo se raditi na oplemenjivaèkom programu razvoja
Poljoprivredni institut. Pored toga danas se hibrida kukuruza i na Poljoprivrednom institutu u
oplemenjivanjem i sjemenarstvom penice bave i tvrtke Osijeku pod vodstvom Lj. Radiæa. Prvi hibrid priznat je
Jot d.o.o. i Agrigenetics d.o.o. 1964. godine. I ovdje prvi hibridi bili su èetverolinijski,
a kasnije se radi i na razvoju dvolinijskih hibrida. Nakon
U oplemenjivaèkom razvoju novih kultivara nai Radiæa oplemenjivanje kukuruza u Osijeku vodi N. Vekiæ
oplemenjivaèi koriste do danas klasiène oplemenjivaèke i I. Sikora, a zatim I. Brkiæ. Na programu su radili ili
metode. Oplemenjivaèki rad u domaæim rade i S. Vujeviæ, D. imiæ, A. Jambroviæ i Z. Zdunjiæ.
oplemenjivaèkim institucijama bio je znanstveno
utemeljen. Izbor metode ovisio je o naèinu oplodnje i Na razvoju hibrida kukuruza u manjem opsegu radilo
razmnoavanja pojedine biljne vrste, te o cilju se i u PCH, te na Agronomskom fakultetu u Zagrebu
oplemenjivanja. Uvijek se vodilo raèuna o prioritetnim (Tab.1). U Hrvatskoj je od II svjetskog rata do danas
ciljevima uzimajuæi u obzir sve zainteresirane za novi priznat 341 domaæi hibrid kukuruza; 210 su kreacije
kultivar od proizvoðaèa do potroaèa. Pored rada na Instituta za oplemenjivanje i proizvodnju bilja u
razvoju novih kultivara radilo se i na prouèavanju Zagrebu, a 91 Poljoprivrednog instituta Osijek. Ostalo
germplazme, razvoju oplemenjivaèkih metoda i su kreacije Agronomskog fakulteta u Zagrebu i PCH.
educiranju novih kadrova. Osim na domaæim radilo se Do sada je 27 Bc hibrida priznato i u 8 europskih
i na meðunarodnim znanstvenim projektima. Publiciran zemalja meðu kojima su i Francuska, Njemaèka, bivi
je i veliki broj radova u domaæim i stranim znanstvenim SSSR, Portugal i Italija, a u novije vrijeme Slovenija. U
èasopisima. zadnje vrijeme Poljoprivrednom institutu Osijek priznato
je u inozemstvu 12 hibrida (Slovaèka, Maðarska). Neki
ITARICE su od hrvatskih hibrida nali i uspjenu primjenu u
stranim zemljama, po èemu je hrvatska poljoprivredna
Kao i do II svjetskog rata tako je i kasnije najvie raðeno znanost postala prepoznatljiva i u inozemstvu.
na oplemenjivanju itarica (Tab.1). Stoga su ovdje
postignuti i najbrojniji rezultati. Prvih 10 najboljih OS hibrida kukuruza od 1964. do
1994. godine su: Os692(OPH98), OSSK6-203,
Kukuruz je po zastupljenosti u proizvodnji vodeæa OSSK619, OSSK247, OSSK-377, OSSK407, OSSK596,
poljoprivredna kultura. I u oplemenjivanju joj je OSSK644, OSSK332 i OSSK552. Najraireniji hibridi Bc
posveæeno puno panje pa su postignuti zavidni Institutua su Bc278, Bc318, Podravec 36, Bc3786,
rezultati. Na oplemenjivanju kukuruza se radilo i radi Bc462, Bc408B, Jumbo48, Bc492, Bc566, Bc5982,
se u Zagrebu u Institutu za oplemenjivanje i proizvodnju Bc608R, Bc6661, Bc678 i Bc778.
bilja Zagreb i na Agronomskom fakultetu Zagreb, i u
Osijeku, na Poljoprivrednom institutu Osijek. U Penica Nakon II svjetskog rata do danas glavna se
poslijeratnom razdoblju od 1947-1955. u Hrvatskoj su sredita oplemenjivanja penice u Hrvatskoj nalaze u
uzgajani meðusortni hibridi kukuruza; Hrvatica x Osmak, Zagrebu, u dananjem Institutu za oplemenjivanje i
Maksimirski rani zuban x Hrvatica, Vukovarski zuban x proizvodnju bilja i u Osijeku, u dananjem
Rumski zlatni zuban, Beljski zuban x Hrvatica i dr. Poljoprivrednom institutu. Pored ta dva instituta
zahvaljujuæi ranijim istraivanjima Tavèara o heterozisu oplemenjivanjem penice bavili su se u manjem obimu
kod meðusortnih hibrida (Rojc i Kozumplik, 1996.). znanstvenici Poljoprivrednog instituta Krievci (danas
Programi selekcije linijskih hibrida kukuruza, koji su dali Jot, d.o.o.), struènjaci bivih poljoprivrednih slubi
praktièan rezultat i prve priznate domaæe i u praksi velikih poljoprivrednih kombinata (posebno IPK Osijek
proirene hibride, zapoèeti su u Botincu (Institutu za i PIK Vinkovci), struènjaci Poljoprivrednog centra
oplemenjivanje i proizvodnju bilja) 1947.g. Introdukcija Hrvatske u Zagrebu, a u zadnje vrijeme i tvrka
samooplodnih linija kukuruza iz kukuruznog pojasa Agrigenetics d.o.o.. Oplemenjivanjem ozime i jare
Amerike bila je od velikog znaèaja za domaæe penica bavi se od 1958. Z. Martiniæ-Jerèiæ do 1980. u
oplemenjivaèke programe. Koritenjem ove Institutu za oplemenjivanje i proizvodnju bilja u
germplazme, ali i domaæe koja je nosila otpornost na Zagrebu, a od 1981. na Agronomskom fakultetu u
H. turcicum, pod rukovodstvom D. Palaveriæa dobiven Zagrebu, sa suradnicom Marijanom Bariæ.
je i 1961/63.g. priznat prvi domaæi hibrid Bc 590 Nakon II svjetskog rata, u Institutu za oplemenjivanje i
[(Wf9xN6) x (Bc3xW153R)]. Slijedi priznavanje i drugih proizvodnju bilja Zagreb, J. Potoèanac osniva Centar za
Tablica 1. Broj priznatih domaæih kultivara itarica po periodima u Hrvatskoj nakon II svjetskog rata
Table 1. Number of relased maize and small grain cultivars in Croatia after the II World War
stabljike, dobre otpornosti na polijeganje, visokog rezultirali su iz ovog programa. Program oplemenjivanja
potencijala rodnosti i dobre kvalitete zrna za preradu u jeèma u Osijeku vodio je J. Martinèiæ, a zatim J.
kruh kao to su: Slavonija, itarka, Ana, Demetra, Kovaèeviæ. Znaèajan doprinos razvoju novih kultivara
Srpanjka i dr. Navedeni kultivari imali su, ili jo uvijek jeèma u Osijeku dao je i A. Laliæ.
imaju, znaèajno mjesto u proizvodnji penice u Na Agronomskom fakultetu u Zagrebu prvi kultivar,
Hrvatskoj. Neki od njih priznati su u Maðarskoj, Turskoj Maksimirski 47, bio je rezultat oplemenjivaèkog rada
i Italiji i koriteni ili se jo koriste u proizvodnji akademika Tavèara. Kasnije je na Agronomskom
spomenutih zemalja. fakultetu u Zagrebu na jeèmu radio i J. Milohniæ. Rad
U Krievcima, najprije na Poljoprivrednom institutu, a akademika Tavèara vano je istaæi jer ne samo to je
zatim u tvrtki Jot d.o.o. pod vodstvom M. Jota raðeno razvio prvi hrvatski kultivar jeèma primjenom
je na oplemenjivanju penice prvenstveno dobre suvremenih oplemenjivaèkih metoda veæ i stoga, to je
kvalitete zrna za preradu u kruh. Od ukupno 8 priznatih akademik Tavèar radio i na prouèavanju nasljeðivanja
kultivara najpoznatiji iz ovog programa su Pitoma i pojedinih svojstava kod jeèma.
Divana. Drugoj privatnoj domaæoj oplemenjivaèkoj tvrtki Danas je oplemenjivanje jeèma usmjereno na (1)
koju vodi M. Bede, Agrigenetics d.o.o., priznato je do stvaranje visokorodnih i kvalitetnih kultivara pivarskog
sada takoðer 8 kultivara penice, od kojih su tri priznata ozimog i jarog jeèma, (2) stvaranje visokorodnih
i u Sloveniji. Najpoznatiji su kultivari Kruna, Lara i Lenta. kultivara ozimog dvorednog jeèma za dvonamjensko
Iz programa oplemenjivanja penice kojeg vodi Z. koritenje za proizvodnju pivarskog slada i za ishranu
Martiniæ-Jerèiæ priznato je do 1980. godine 5 jarih sorti stoke, i (3) stvaranje visokorodnih kultivara ozimog
penice, a od 1981. 1 jara i 5 ozimih kultivara: vierednog jeèma poboljane hranidbene vrijednosti za
Najinteresantnijim u proizvodnji pokazali su se od jarih ishranu stoke. U proizvodnji od domaæih kultivara se
kultivari Vidovica i Goranka, a od ozimih Kuna i Banica uglavnom nalaze ozimi dvoredni kultivari Sladoran i
koje su priznate i u Sloveniji. Rex, te jari kultivari Jaran i Astor, selekcije osjeèkog
U Hrvatskoj u razdoblju 1964-1998. godine priznato instituta.
je ukupno 169 novih domaæih kultivara ozime i jare Zob - Na oplemenjivanju zobi rade danas najvie
penice, te dva kultivara tvrde penice. Proljetne i durum znanstvenici Instituta za oplemenjivanje i proizvodnju
penice uzgajaju se na neznatnim povrinama. U bilja u Zagrebu (J. Martinèiæ, 1996.). Hrvatskim
proizvodnji ozime penice od najveæeg znaèenja u oplemenjivaèima priznato je nakon II svjetskog rata 11
proizvodnji bila je sorta Zlatna dolina, koja je od 1975. kultivara, od èega su 4 rezultat rada u zagrebaèkom
godine uspjeno potisnula iz proizvodnje penice uvozne institutu, dva su kreirana na Agronomskom fakultetu u
sorte. Od velikog znaèenja u proizvodnji ozime penice Zagrebu, a 5 u PCH. Veèina kultivara je priznata u
bile su zatim sorte: Super zlatna, Baranjka, Dukat, zadnjih 10 godina. Prve hrvatske kultivare zobi dali su
itarka, Marija, Sana, Slavonija, Ana Demetra, Srpanjka oplemenjivaèi PCH. Na oplemenjivanju zobi radilo se
i dr. Nove sorte stvaraju se i probijaju na trite u tekim manje nego na penici i jeèmu. Cilj je stvaranje kultivara
poratnim uvjetima. za zrno ili zelenu masu, visoke rodnosti, kraæe vegetacije,
Jeèam - Na oplemenjivanju jeèma koritenjem otporne na polijeganje i najvanije bolesti i poboljan
znanstvenih metoda u Hrvatskoj najvie se radilo na kvalitet zrna. Novopriznati fakultativni kultivari zobi su
Poljoprivrednom institutu u Osijeku i na Agronomskom Ðoker i Mustang, te proljetni kultivari Slatinka,
fakultetu u Zagrebu (Martinèiæ i Kovaèeviæ, 1996.). ampionka, Zlatna greda, Galop, Vesna, eljka, Istra i
Pored toga, na oplemenjivanju jeèma raðeno je u PCH Baranja.
i u Institutu za oplemenjivanje i proizvodnju bilja u Ra - Na oplemenjivanju rai se u Hrvatskoj od
Zagrebu. Od II svjetskog rata hrvatskim oplemenjivaèima sitnozrnih itarica, najmanje radilo (J. Martinèiæ, 1996.).
priznata su ukupno 52 kultivara, 23 ozimog i 29 jarog Hrvatska ima ukupno priznate 2 domaæe sorte rai koje
jeèma. Od toga 40 je priznato oplemenjivaèima osjeèkog su rezultat oplemenjivaèkog rada akademika Tavèara iz
instituta, 9 je kreirano na Agronomskom fakultetu u perioda prije 1970. Na rai se radilo i na
Zagrebu, dva su selekcije PCH i jedan Instituta za Poljoprivrednom institutu u Osijeku, kao i u PCH, ali
oplemenjivanje i proizvodnju bilja u Zagrebu. vie na introdukcijama, odnosno sjemenarstvu.
Prva krianja u Osijeku u svrhu razvoja genetski Heljda slièno kao i na rai, na heljdi je u
varijabilnih populacija umjetnim putom napravljena su oplemenjivanju malo raðeno u Hrvatskoj.
1951. g. Ilo se najprije na razvoj kultivara ozimog Oplemenjivanjem heljde na Agronomskom fakultetu u
dvoredca poboljanog prinosa i kvalitete zrna. Prvi Zagrebu bavio se V. Milinkoviæ. Iz ovog programa 1973.
kultivari bili su Satir (1970.) i Mursa (1972.). U daljnjem godine priznata je sorta Bednja 4 n (Kreft i Martinèiæ,
radu, cilj je bio razvoj kultivara ozimog dvorednog jeèma 1996.).
niske stabljike èvrste graðe, otporne na polijeganje.
Dobiveni kultivari bili su za intenzivnu proizvodnju u INDUSTRIJSKO BILJE I KRUMPIR
gustom sklopu s 900 1000 plodnih klasova po jedinici
povrine i prinosom od 10 t/ha zrna. Kultivari Sladoran Rezultati oplemenjivaèkog rada na industrijskom bilju i
(1984.), Rodnik (1986.), Rex (1994.) i neki drugi, krumpiru u Hrvatskoj nakon II svjetskog rata pokazani
su u tablici 2.
Tablica 2. Broj priznatih domaæih kultivara industrijskog bilja i krumpira po periodima nakon II svjetskog rata
Table 2. Number of released domestic cultivars of industrial crops and potato in Croatia after the II World War
eæerna repa - Prva stanica za selekciju eæerne repe Poliploidne sorte bile su istovremeno i viekliène. Veæ
u Hrvatskoj, pod nazivom Stanica za selekciju i od 1961. godine poèinju se utvrðivati vrijednosti
oplemenjivanje bilja, osnovana je na Dravnom dobru monogermnih sorata introduciranih iz SAD i SSSR-a. U
Belje 1923. godine. Ukidanjem Stanice za selekciju i 1966. godini intenzivnije se nastavljaju ova ispitivanja
oplemenjivanje bilja na Belju rad na oplemenjivanju ali s novim sortama porijeklom iz Njemaèke i vedske.
vrsta iz roda Beta (eæerna i stoèna repa) vri se u Od 1968. godine javlja se nova generacija monogermnih
okvirima programa Poljoprivrednog instituta Osijek. sorata koja u usporedbi s predhodnima pokazuje bolje
Repni odjel 1962. godine izdvaja se iz Poljoprivrednog parametre u odnosu na kakvoæu korijena i zdravstveno
instituta te se daljnji rad na oplemenjivanju eæerne repe stanje. 1972. godine priznata je prva domaæa
nastavlja u novoosnovanom Institutu za eæernu repu monogermna sorta Mono Os. Ova sorta dugo vremena
Osijek koji je do danas jedina organizacija u Hrvatskoj je bila meðu najzastupljenijim sortama na naim
koja se bavi oplemenjivanjem ove industrijske kulture. proizvodnim povrinama.
Oplemenjivaèki rad najprije je koordinirao I. Matiæ, a Prelazak na hibride uz primjenu CMS omoguæuje
od 1987. godine ga vodi A. Kristek. Suradnici su bili K. stvaranje ire lepeze novih hibrida razlièitih fiziolokih
Devèiæ, Mara Ðurðeviæ, Èedna Svalina, I. Lioviæ i osobina. Iz te grupe 1988. godine Institutu za eæernu
Zvjezdana Magut. repu Osijek priznate su dvije selekcije Os Nada i Os Sana,
Veæ 1953. godine organizirana su slubena sortna a 1991. godine Os Ana. Sveukupno do danas je priznato
ispitivanja domaæih i stranih sorata eæerne repe. Poslije 12 domaæih sorti eæerne repe. Pokazatelji proizvodnih
trogodinjeg ispitivanja priznata je domaæa selekcija vrijednosti domaæih hibrida uporedno s ostalim
Belje N kao novostvorena sorta. Po prinosu korijena i zastupljenim u ovom razdoblju u proizvodnji eæerne
sadraju eæera domaæa sorta Belje N nije zaostajala za repe na podruèju Hrvatske pokazauju da je kvaliteta
uvoznim (Kristek i Martinèiæ, 1996.). U irokoj domaæih sorata jednaka ili iznad ispitivanih inozemnih
proizvodnji, je dolo do njenog brzog irenja èime je hibrida.
obim uvoza sjemena sveden na simboliène kolièine. Sve Suradnjom Instituta za eæernu repu Osijek i njemaèke
sorte ispitivane 1953. osim jedne - KWS Polybeta, bile firme KWS stvorena su dva hibrida (Jela i Stela) koje je
su diploidne. Ova sorta jedna je od prvih europskih Sortne komisija priznala 1993. godine. Posljednji hibridi
poliploidnih sorata. Iva i Kaja priznati su Institutu 1998. godine to je
Prva domaæa poliploidna sorta Osijek poly 1 priznata potvrda daljnjeg uspjenog rada na oplemenjivanju
je 1967. godine. Ubrzo je nala svoje mjesto u eæerne repe. Od osjeèkih selekcija eæerne repe u
proizvodnji. Strane sorte koje su se u meðuvremenu proizvodnji su se proirile Belje N, Osijek poly 1, Mono
proirile u proizvodnji ponovo su gotovo potpuno Os, Os Optima, Os Nada, Os Sana, Os Ana i Jela.
potisnute. U to vrijeme u sjemenarstvu dolazi do Duhan Oplemenjivaèki rad na duhanu u Hrvatskoj
zamjene dvogodinjeg ciklusa sa jednogodinjim vezan je uz Duhanski institut Zagreb. Od 1988. godine
naèinom proizvodnje sjemena. na oplemenjivanju virdinijskog duhana radi se i na
Agronomskom fakultetu Zagreb u suradnji s duhanskom imale kraæu vegetaciju nego Èmelikova soja (Vratariæ i
privredom Hrvatske. Henneberg, 1996.).
Do pojave peronospore u Hrvatskoj su uzgajane strane Poslije drugog svjetskog rata, rad na introdukciji i
introdukcije virdinije i berleja. Prvi pokus s selekciji soje u Zagrebu nastavlja V. Milinkoviæ (1948.-
introdukcijama izveo je R. Gornik 1954. godine. 1958.), (Henneberg, 1966.). Rad na soji u Zagrebu na
Najboljim se pokazao kultivar Golden Cure. Nakon Agronomskom fakultetu od 1958. g. nastavlja Ruica
pojave plamenjaèe (oko 1960. g.) prelo se na uzgoj Henneberg sa suradnicima. Na istom fakultetu na
otpornih virdinijskih introdukcija. Istovremeno se oplemenjivanju soje radi i B. Varga. U Zagrebu na
poèelo raditi i na razvoju hibirda otpornih na oplemenjivanju soje radilo se i u PCH.
plamenjaèu. U cilju poveæanja prinosa i poboljanja U Osijeku od 1957.-1967. god. na selekciji soje radi M.
kvalitete osuenog lista, u Duhanskom institutu se 1972. Budiiæ. Znaèajno je utjecao na izbor stranih kultivara
poèinje s ispitivanjem hibrida izmeðu linija GV3 i DV3 za proizvodnju na podruèju Slavonije i Baranje. Njegov
i nekih drugih otpornih na peronosporu, i linija dobrog rad nastavlja Marija Vratariæ sa suradnicima. Interes za
prinosa i kvalitete kao Ema, Emona, GC2, GC8 i drugih. proizvodnju soje do 1970. godine je varirao to se
Od ovih kombinacija priznato je vie hibrida. Iduæi odrazilo i na oplemenjivaèki rad.
problem koji se oplemenjivanjem nastojao rijeiti bila
je crna korjenova trule od koje su stradali neki kultivari Poèetkom 1970. godine, pokazan je veæi interes za njenu
u proizvodnji. Konaèno pojavom Y virusa krumpira (PVY) proizvodnju kod nas. Introducirani su ponovo noviji
otpornost na ovu bolest postaje, a i danas je glavni cilj kultivari prvenstveno iz SAD-a i Kanade. Od najboljih
oplemenjivanja glede otpornosti na bolesti (Kozumplik, je umnoavano sjeme i obavljen je postupak
1996.). priznavanja. Uporedo su oplemenjivaèi radili na selekciji
iz introduciranih kultivara koji su bili heterogene
Oplemenjivaèki rad na berleju nakon prvih ispitivanja populacije. Zapoèeta je i umjetna hibridizacija za
introdukcija u pokusima, zbog slabog interesa tvornièara stvaranje novih izvora genetièke varijabilnosti. Izbor u
cigareta za ovaj tip duhana, bio je neko vrijeme prekinut. cjepajuæim generacijama bio je uglavnom pedigre
Nastavljen je 1965. godine. Problem u to vrijeme bila metodom.
je otpornost na peronosporu. Austrijske introdukcije su
se pokazale tolerantne na ovu bolest. I kod berleja Glavni ciljevi rada u oplemenjivanju su stvoriti bolje
problem na manje kiselim tlima, moe biti korjenova visokorodne kultivare, rodnosti izmeðu 5-6 t/ha zrna,
trule. Danas najveæi problem kod berleja, kao i kod zadovoljavajuæe kvalitete i sadraja ulja i bjelanèevina
virdinije, je otpornost na PVY. u zrnu u okvirima 000 do II. grupe zriobe, pogodne za
redovitu, naknadnu i postrnu sjetvu. Teite rada je u
U oplemenjivaèkom radu na duhanu, ranije je raðen Osijeku na I. grupi zriobe, a u Zagrebu na 0. grupi zriobi.
izbor iz genetski varijabilnih introdukcija. Danas se Kultivari moraju biti visokootporni na glavne bolesti i
obavlja hibridizacija i izbor genotipova u cjepajuæim polijeganje, pogodni za mehaniziranu etvu s visokom
generacijama uglavnom pedigre metodom. Na kraju, u otpornoæu na suu i osipanje u polju prije etve. Prema
svrhu proizvodnje hibrida, obavlja se ispitivanje cilju oplemenjivanja odabiru se roditelji, za razvoj
kombinacijskih sposobnosti. Do danas je u Hrvatskoj genetske varijabilnosti hibridizacijom. U cjepajuæim
priznato ukupno 20 domaæih kultivara duhana. generacijama se i dalje primjenom klasiènih metoda vri
Tolerantnima na PVY pokazali su se hibridni kultivari izbor i testiranje linija.
H31 i DH10, koji su do 1996. godine predstavljali
glavninu sortimenta virdinijskog duhana u proizvodnji Iz dosadanjeg programa rada u Osijeku priznata su 24
u Hrvatskoj. Danas se ire hibridi DH16 i DH17, selekcije kultivara. Iz programa rada u Zagrebu èetiri kultivara
Agronomskog fakulteta u Zagrebu i Rovite Kutjevo. su priznata oplemenjivaèima PCH, a 10
oplemenjivaèima na Agronomskom fakultetu u Zagrebu.
to se tièe berleja, u 1984. godini po povrinama vodeæi Svi kultivari su u okvirima 00-II grupe zriobe. Vie
kultivar u proizvodnji bio je hibrid Èulinec. Isti hibridni kultivara nalazi se u postupku priznavanja.
kultivar je i danas zastupljen u proizvodnji berlejskog
duhana u Hrvatskoj. Pored njega proirio se i hibrid Svi priznati kultivari osjeèkog instituta su linijski,
BHT1. nedetermiriniranog tipa rasta osim kultivara Mura koji
ima poludeterminirani tip rasta. U proizvodnji je
Kod ova oba tipa duhana u majèinsku komponentu najraireniji kultivar Tisa i u posljednjih osam godina
hibrida povratnim krianjem uneena je citoplazmatska zauzima povrine izmeðu 50 do 80 % u strukturi sjetve
muka sterilnost to u proizvodnji hibridnog sjemena soje u istoènoj Hrvatskoj. Osim kultivara Tisa, na veæim
iskljuèuje potrebu ruène emaskulacije. povrinama siju se kultivari Drina, Lika, Una, Ilova, Iva,
Soja - 1921. godine S. Èmelik je u Hrvatsku introducirao Kaja, Sava, Nada, a u posljednje vrijeme uvodi se
desetak kultivara soje, porijeklom iz Kine i Mandurije, Podravka 95, Ika i Kuna. Prije domovinskog rata, na
i prvi je zapoèeo selekciju, birajuæi i umnaajuæi rodne znaèajnim povrinama sijao se kultivar Drina, koji je
biljke koje su odgovarale uvjetima Virovitice. U Zagrebu priznat i u Maðarskoj. Ukupno osjeèki institut proizvodi
A. Tavèar selekcionirao je 1925. g. iz populacija sjemena za cca 20 000 25 000 ha.
mandurskih soja kultivare M-7, M-14, M-60, koje su
Od kultivara PCH u proizvodnji se mogu naæi Marija, oplemenjivanjem ove kulture u Hrvatskoj poèelo se na
Gordana, Slavonka i Tina. Od kultivara razvijenih na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1975. godine (Hrust
Agronomskom fakultetu u Zagrebu najinteresantnijima i Kozumplik, 1996.). Od 1987. godine na
su se pokazali Ana, Zagrepèanka, Hrvatica i Ruica. oplemenjivanju uljane repice nastavilo se raditi u
Suncokret U Hrvatskoj s oplemenjivanjem suncokreta Institutu za oplemenjivanje i proizvodnju bilja u
zapoèelo se 1970. godine na Poljoprivrednom institutu Zagrebu. Cilj je bio razvoj sorti poboljanog uroda zrna,
u Osijeku. Poèetni ciklus se sastojao u prikupljanju ulja i saème, a koje su zbog poboljanja kvalitete
populacija i sorata iz SSSR-a, Argentine, SAD-a, korisnije za preraðivaèe i potroaèe. Naroèita panja u
Francuske, Rumunjske i drugih zemalja, koje su radile oplemenjivanju uljane repice posveæuje se snienju
na suncokretu. Zahvaljujuæi dostignuæima glede sadraja eruka kiselina i glukozinolata.
moguænosti razvoja inbred linija sa genetskom osnovom Sa uzgojem uljane repice u Hrvatskoj zapoèeto je
za CMS i obnavljanje fertilnosti danas se radi na koncem 19 stoljeæa. Preteno su uzgajane strane
koritenju heterozisa i oplemenjivaèkom razvoju hibrida introdukcije. Iz oplemenjivaèkog programa u Zagrebu
(Krizmaniæ i Martinèiæ, 1996.). CMS i resorter geni priznati su kultivari Zora, Danica i Rugvica. Ukupno je
koriste se kod hibridnih kombinacija koje se uvode u hrvatskim oplemenjivaèima priznato 8 domaæih
iroku proizvodnju. Oplemenjivaèki rad zapoèela je kultivara. U proizvodnji su meðutim i danas najvie
Marija Vratariæ, a danas na oplemenjivanju suncokreta zastupljene strane introdukcije i to Silvia, Erika, Eurol i
radi M. Krizmaniæ sa suradnicima. Honk.
Cilj je razvoj kultivara poeljnih gospodarskih svojstava, Cikorija Na oplemenjivanju cikorije raðeno je poslije
visokog uroda zrna i ulja po hektaru. Posebna panja II svjetskog rata na Poljoprivrednom institutu u Osijeku.
posveæuje se otpornosti prema najznaèajnijim Iz ovog rada priznate su dvije domaæe sorte .
patogenima, kao to su: Sclerotinia sclerotiorum, Krumpir Poèetak oplemenjivaèkog rada na krumpiru
Sclerotium bataticola, Diaporthe/Phomopsis helianthi, vezan je uz ime Marka Mohaèeka, osnivaèa Selekcijske
Botrytis cinerea, Alternaria helianthi, Phoma macdonaldi stanice za krumpir Stara Suica. Stanica je osnovana
i dr.. Osjeèkom institutu do danas je priznato 10 1948. godine sa svrhom razvoja kultivara krumpira.
kultivara. 1963. godine ulazi u sastav Zavoda za ratarstvo Zagreb,
U Hrvatskoj se u proizvodnji od 1991. g. nalaze kultivari: a od 1963. do 1989. godine djeluje u sastavu Fakulteta
Osjeèanin, Fakir, Olijo, Orion, Podravac, Slavonac, Sunce, poljoprivrednih znanosti Zagreb u okviru Instituta za
okac, Gordan i Miro. Svi su selekcije Poljoprivrednog oplemenjivanje i proizvodnju bilja Zagreb. Danas djeluje
instituta Osijek. Ti kultivari odgovaraju zahtjevima kao Zavod za krumpir Stara Suica. Poslije Mohaèeka
suvremene tehnologije koja moe osigurati stabilne i oplemenjivanje krumpira vodio je Z. Vitasoviæ, a zatim
visoke urode zrna i ulja. Imaju èvrstu stabljiku, otpornu I. Salopek.
na polijeganje, prosjeène visine 170-200 cm, pognut U Zavodu se do 1965. godine najvie radilo na
poloaj glave, èiji je promjer u rasponu od 20-25 cm, organiziranju sjemenarstva na goranskom, lièkom i
optimalan broj, poloaj i povrinu listova (LAI) i duinu umberaèkom podruèju. Od 1965. godine intenzivira
trajanja lisne povrine (LAD), to im daje izuzetno dobru se rad na razvoju novih domaæih kultivara krumpira i
otpornost prema sui. Otporni su ili tolerantni na na introdukciji stranih kultivara (Salopek i Kozumplik,
Homeosoma nebullelum (suncokretov moljac), na 1996). Izmeðu 1965. i 1970. godine priznata su prva
Orobanche cumana (volovod), zatim na bolesti dva domaæa kultivara. Do danas je priznato 10 domaæih
Plasmopara helianthi, Diaporthe/Phomopsis helianthi, kultivara krumpira.
Puccinia helianthi, Phoma spp, Sclerotinia sclerotiorum,
Sclerotium bataticola, Botrytis cinerrea, Verticillium Hibridizacijom raznih zanimljivih roditelja, razvija se
dahilae, Alternaria helianthi i dr. Prema duini vegetacije poèetna genetska varijabilnost. Nakon toga se uzgoje
(125-135 dana) ubrajaju se u srednje rane kultivare. sijanci (biljke ih hibridnog sjemena) i izvri se izbor
Sadraj je ulja u zrnu u rasponu od 46-52%, a potencijal biljaka i gomolja. Slijedi umnaanje odabranih gomolja
uroda zrna 4,5-5,5 t/ha. i daljnji izbor klonskih linija na osnovi otpornosti na
najvanije bolesti, oteæenja, kvalitete i prinosa, te
Na oplemenjivanju suncokreta za ulje raðeno je i u PCH ponaanja u skladitu. Od 1981. godine Zavod u
u Zagrebu. Iz ovog programa priznata su 4 kultivara. suradnji sa Prirodoslovno matematièkim fakultetom -
Na konditorskom tipu suncokreta u Institutu za Bioloki odjel, Zagreb, zapoèinje rad na mikropropagaciji
oplemenjivanje i proizvodnju bilja u Zagrebu radio je i kulturi tkiva krumpira. Te se metode danas koriste za
V. Hrust, uglavnom na ispitivanju introdukcija i proizvodnju sjemena visokih kategorija superelite i elite.
sjemenarstvu.
Od stranih introdukcija u Hrvatskoj su se mnogo uzgajale
Uljana repica U Europi na oplemenjivanju uljane sorte; Ackersegen, Feldeslohn, Ella, Bintje, Saskia,
repice poèelo se raditi poèetkom ovog stoljeæa u Sirtema, Bea, Desiree, Jaerla, Ucama, Edzina, Marijke,
Njemaèkoj. Kasnije su razvijeni oplemenjivaèki programi Monalisa, Frisia, Cleopatra, Asterix, Berber, Baraka,
uljane repice u vedskoj, Francuskoj, Poljskoj i drugim Colmo, Lutetia i dr. Izmeðu 1965. i 1970. godine
europskim zemljama. Na oplemenjivanju uljane repice priznati su domaæi kultivari Marko i Velja, 1980. Lika,
u novije vrijeme vrlo uspjeno je raðeno i u Kanadi. Sa
1984. Goran i Istra, 1990. Stanka, 1991. Dalmatinka, kultivar Maksimirski ozimi (autori Z. tafa i sur.)
1993. Nada, 1994., Dobra i 1996. Biserka. namjenjeni za zelenu krmu i silau.
Domaæi priznati kultivari razlikuju se meðusobno u Grahorica Poslije II svjetskog rata na oplemenjivanju
ranozrelosti. Rani su kultivari Stanka, Dalmatinka i Nada, grahorice na Agronomskom fakultetu Zagreb radio je J.
srednje rani je kultivar Istra, dok su kasni kultivari Lika, Milohniæ. Iz ovog programa priznata je ozima sorta
Goran, Dobra i Biserka. Svi su visokoprinosni. Sadraj grahorice pod imenom Ratarka.
kroba i suhe tvari je uglavnom kod svih visok. Svi Lupina (vuèika) U zadnje vrijeme na Agronomskom
kultivari pokazuju dobru otpornost na PLRV, PVX, PVA fakultetu Zagreb raðeno je i na oplemenjivanju lupine.
te plamenjaèu lista i gomolja, a kultivari Istra, Stanka, 1993. priznata su dva kultivara, Maksimirka i Zrinka
Dalmatinka, Nada, Dobra i Biserka i na PVY i krastavost. (autor I. Kolak). Koriste se za zrno, a mogu i za zelenu
Svi se dobro èuvaju u skladitu. masu i silau.
Djeteline Nakon II svjetskog rata na oplemenjivanju
KRMNE KULTURE lucerne u Hrvatskoj prvi je poèeo raditi V. Milinkoviæ. Iz
Na oplemenjivanju krmnih kultura u Hrvatskoj je raðeno toga programa dobivena je jedna sorta. Od 1954.
manje nego na itaricama i industrijskom bilju to se godine program oplemenjivanja lucerne postoji na
vidi i po priznatim kultivarima (Tab. 3). Poljoprivrednom Institutu u Osijeku. Kasnije se poèelo
Stoèni graak Na oplemenjivanju stoènog graka u raditi na oplemenjivanju lucerne i na Institutu za
Hrvatskoj nakon drugog svjetskog rata poèelo se raditi oplemenjivanje i proizvodnju bilja u Zagrebu. Oba
na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Prvi kultivar instituta raspolau bogatom genkolekcijom domaæeg i
(ozimo-jari) priznat je u periodu 1971.-80. godine pod svjetskog sortimenta lucerne (Halagiæ i Kozumplik,
nazivom Maksimirski bijeli. Autor je bila Ruica 1996.).
Henneberg. Kultivar je bio namjenjen za zelenu masu i U oba instituta radi se i na oplemenjivanju crvene i
zrno. 1993. godine sa Agronomskog fakulteta Zagreb bijele djeteline, te smiljkite rokaste. Prvo je sakupljen
priznat je jari kultivar stoènog graka ampion (autor I. obiman introducirani materijal u svrhu utvrðivanja
Kolak), namjenjen prvenstveno za zrno, a 1996. ozimi najpodesnijih kultivara za nae agroekoloke uvjete.
Tablica 3. Broj priznatih domaæih kultivara krmnih kultura po periodima u Hrvatskoj nakon II svjetskog rata
Table 3. Number of released domestic cultivars of forage crops in Croatia after the II World War
Raðeno je i na sakupljanju autohtonih materijala. Arrhenatherum elatius B-16, Festuca arundinacea B-18,
Sakupljanjem divljih vrsta djetelina proiruje se genetska Festuca rubra Korana i Engleski ljulj K-15.
osnova germplazme pojedine osobine, to se koristi u Kultivari namijenjeni za proizvodnju krme odlikuju se
oplemenjivaèkom procesu razvoja novih kultivara. visokim potencijalom rodnosti. U proljeæe rano nièu,
Godine 1993. zapoèeta je na Agronomskom fakultetu ujednaèeni su i brzo se regeneriraju nakon konje.
Zagrteb rekurentna selekcija crvene i bijele djeteline i Otporni su na niske temperature i hrðe. Pogodni su za
smiljkite rokaste. uzgoj u èistoj kulturi i u djetelinsko travnim smjesama,
Osjeèkom institutu priznato je 17 sorata lucerne, 1 sorta a neki i za usijavanje u livade i panjake. Pokazali su
crvene djeteline, 1 bijele djeteline i 1 smiljkite, a uglavnom veliku adaptabilnost i daju dobru kvalitetu
zagrebaèkom institutu 4 sorte lucerne, 2 crvene glede udjela lista u zelenoj masi, kao i zadovoljavajuæi
djeteline, 1 bijele djeteline i 1 smiljkite. Ranije je prinos sjemena.
Agronomskom fakultetu Zagreb priznata 1 sorta lucerne. Stoèna repa Na oplemenjivanju stoène repe u
Veæina ovih kultivara su sintetici dobiveni klasiènim hrvatskoj poslije II svjetskog rata najprije je raðeno u
oplemenjivaèkim metodama. Priznati osjeèki kultivari Osijeku pod vodstvom M. Habekoviæa. Oko 1960.
lucerne odlikuju se dugotrajnoæu u intenzivnoj godine priznata je prva sorta (polueæerna) pod nazivom
proizvodnji, visokim prinosom bjelanèevina, veæom PO. Iz oplemenjivaèkog programa na Agronomskom
otpornoæu na bolesti, visokim prinosom sjemena i fakultetu u Zagrebu priznate su 1994. godine jo dvije
tolerancijom na nii pH. Od ovih kultivara u proizvodnji domaæe sorte stoène repe, Brigada i Ludbreka uta
su zastupljeni OS-66, Slavonka, Vuka, OS-70, OS-11, (autori tafa i sur.). Posljednja je priznata i u Sloveniji.
Osjeèka S2 i OS-88. Najvie su traeni kultivari OS-66 i Obje sorte daju visok i stabilan urod korjena.
OS-88. Od zagrebaèkih kultivara lucerne za proizvodnju
su se interesantnima pokazali kultivari Mirna i Posavina. Koraba Na Agronomskom fakultetu u Zagrebu pored
Odlikuje se dugotrajnoæu i visokim prinosom zelene stoène repe, raðeno je i na stoènoj korabi. 1994. godine
mase, sijena i bjelanèevina. Kod crvene i bijele djeteline priznata je sorta Ludbreka uta (autor Z. tafa). Moe
kao i smiljkite takoðer se vodilo raèuna u oplemenjivanju se koristiti i kao povræe. Daje visok prinos korjena, glave
o dugotrajnosti, prinosu zelene mase, sijena i i liæa, kao i sjemena. Otporna je na visoke temperature.
hranidbenoj vrijednosti. Meðu zagrebaèkim selekcijama u toplijim krajevima pogodna je za napasivanje.
za proizvodnju su naroèito interesantne sorte crvene Stoèni kelj Na oplemenjivanju stoènog kelja radi se
djeteline Croatia i Nada. na Agronomskom fakultetu u Zagrebu zadnjih 20
Krmne trave Na oplemenjivanju krmnih trava kod godina. Na programu radi Z. tafa. 1987. priznat je
nas se radilo u dva centra, u Selekcijskoj stanici u kultivar stoènog kelja Maksimirski visoki. Ima visok urod
Krievcima pod vodstvom R. Graèana i u Institutu za zelene mase. Pogodan je za uzgoj u svim krajevima
oplemenjivanje i proizvodnju bilja Zagreb pod vodstvom Hrvatske. Priznat je i u Sloveniji, te u Bosni i Hercegovini.
Njegoslave Glihe, a kasnije S. Halagiæa. U radu su
obuhvaæene najvanije travne vrste; Dactylis glomerata POVRÆE
L., Lolium multiflorum Lam., Lolium prenne L., Festuca
Na oplemenjivanju povræa raðeno je najvie u Institutu
rubra L., Festuca arundinacea, Festuca pratensis,
za povræe u Botincu i na Agronomskom fakultetu u
Arrherantherum elatius L., Poa pratensis L., Phleum
Zagrebu (Tab.4).
pratense i Agrostits alba L.(Kozumplik i Halagiæ, 1996.).
U Krievcima se radilo na relativno malom broju vrsta. Grah Prva domaæa sorta povræa nakom II svjetskog
S vremenom se rad na oplemenjivanju trava u rata bila je sorta niskog graha mahunara. Priznata je
Krievcima i ugasio, pa se danas na oplemenjivanju 1964. godine (autor Vera Mikolèeviæ). 1981. priznata
krmnih trava radi samo u Institutu za oplemenjivanje i je sorta niskog graha zrnaa pod nazivom Kutjevaèki rani
proizvodnju bilja Zagreb. Najvaniji ciljevi (autori Ruica Leiæ i S. ivo).
oplemenjivanja su visok i stabilan prinos i hranidbena Rajèica Prva sorta rajèice, Zagrebaèka rana, priznata
kvaliteta, a vodi se raèuna i o otpornosti na ekoloke i je 1967. godine (autor Vera Mikolèeviæ). U periodu
bioloke stresove, te pogodnosti za uzgoj u djetelinsko 1991-98. priznate su jo dvije sorte (autori Jasenka
travnim smjesama. Kao oplemenjivaèka germplazma Lovokoviæ i sur.)
upotrijebljeni su preteno ekotipovi i populacije
Salata 1971. godine priznata je prva domaæa sorta
sakupljeni na podruèju Hrvatske, Bosne i Hercegovine,
salate kristalke pod nazivom Zagrebaèka kristal ljetna
i Slovenije. Izbor roditeljskih genotipova iz genetski
(autor Paula Pavlek). Proirila se u proizvodnji, i postala
varijabilnih populacija raðen je uglavnom na osnovi
vodeæom sortom ovog tipa salate. Iza toga 1984. godine
vrijednosti potomstva, primjenom polycross metode,
iz botineèkog programa priznate su dvije sorte salate
pa su razvijani sintetièki kultivari.
ozime kristalke, Posavka i Vegorka (autori Vera
Iz oplemenjivaèkih programa u Hrvatskoj priznato je 14 Mikolèeviæ i Jasenka Lovokoviæ).
domaæih kultivara pojedinih vrsta trava. Najintere-
Paprika Prva domaæa sorta paprike, iz botineèkog
santnijim su se pokazali kultivari Lolium multiflorum B-
programa oplemenjivanja, priznata je 1984. godine pod
9, Phleum pratense B-10, Festuca pratensis B-14,
nazivom Botineèka uta (autori Vera Mikolèeviæ, Jasenka
Dactylis glomerata B-15, Dactylis glomerata B-17,
Tablica 4. Broj priznatih domaæih kultivara povræa po periodima u Hrvatskoj nakon II svjetskog rata
Table 4. Number of released domestic cultivars in Croatia after the II World War
Lovokoviæ). Postala je u proizvodnji jedna od vodeæih (na fakultetima i institutima, u novije vrijeme i u
sorti paprike tipa rotund. 1990. godine priznata je sorta privatnim tvrtkama) djeluje relativno veliki broj
Viza, tipa feferoni (autori Jasenka Lovokoviæ, F. Vokurka), oplemenjivaèa na itaricama, industrijskom i krmnom
a 1993. godine sorta Majkovaèka uta, tipa rotund bilju, te u manjem obimu i na povræu. Prvi znaèajni
(autor Jasenka Lovokoviæ). rezultati u ovom periodu postignuti su zahvaljujuæi J.
Pastrnjak Godine 1981. priznata je iz programa Potoèancu na penici, D. Palaveriæu na kukuruzu, Lj.
Podravke sorta pastrnjaka, Podravkin bijeli (autor V. Radiæu na kukuruzu, Z. Maðariæu na penici, M. Budiiæu
Todoriæ). na soji, I. Matiæu na eæernoj repi, R. Gorniku na duhanu,
M. Mohaèeku na krumpiru, Njegoslavi Glihi na krmnim
Kupus Prva i jedina domaæa sorta kupusa poslije travama, Veri Mikolèeviæ na povræu, i drugima na raznim
drugog svjetskog rata, Vranski 12, priznata je 1998. poljoprivrednim kulturama. Priznato je ukupno preko
godine (autori Ivanka utiæ, Ruica Leiæ i sur.). 730 domaæih kultivara od kojih su se mnogi proirili u
proizvodnji ne samo u Hrvatskoj veæ i u inozemstvu. To
ZAKLJUÈCI je bio i ostao ogroman doprinos hrvatskoj poljoprivredi
i cjelokupnom gospodarstvu.
Prvi rezultati oplemenjivanja bilja na podruèju Hrvatske
datiraju iz polovine prolog stoljeæa. Oplemenjivaè, koji Oplemenjivaèki rad je uvijek bio znanstveno utemeljen.
je prvi osmiljeno radio na razvoju sorte bio je upnik Osim razvojnog oplemenjivaèkog rada raðeno je puno
Dragutin Straimir iz D. Zeline. Kreirao je sortu kukuruza i na znanstvenim projektima. Koritene su suvremene
Straimirovac, koja je bila dobro prihvaæena u znanstvene metode. Danas su te metode poznate kao
proizvodnji i na tadanjim izlobama nagraðivana. Prvi klasiène oplemenjivaèke metode. Jo uvijek se njihovim
na znanstvenik-oplemenjivaè bio je G. Bohutinsky, koritenjem razvija najveæi broj kultivara.
profesor na Kraljevskom gospodarskom uèilitu u U zadnjih 30 godina sve se vie primjenjuju
Krievcima, gdje je radio od 1904-1914. Dao je vrlo biotehnoloke metode u oplemenjivanju bilja.
zapaene i za Hrvatsku gospodarski vane rezultate u
oplemenjivanju penice (sorta Sirban prolifik). Radio je Neki kultivari nalaze se i u proizvodnji, i to svake godine
i na drugim kulturama. Njegov vrlo uspjean nasljednik na sve veæim povrinama. Biotehnologija se sve vie
bio je V. Mandekiæ (sorta kukuruza Krievaèka Hrvatica). integrirana u klasièno oplemenjivanje u razvijenim
Nakon njega u Krievce (1922.), a zatim u Osijek (1931.) zemljama, unatoè èesto nepovoljnim reakcijama
dolazi na izmeðu dva rata najuspjeniji oplemenjivaè javnosti. U Hrvatskoj je Tavèar radio na induciranju
M. Koriæ, èiji je najveæi uspjeh sorta penice U1. Dao je mutacija veæ prije 40 godina, a kultura tkiva se koristi u
i nekoliko sorata kukuruza, a radio je i na drugim propagaciji, sjemenarstvu i istraivanjima preko 20
poljoprivrednim kulturama. U isto vrijeme djeluje i godina. Veæi broj znanstvenih, oplemenjivaèkih ustanova
poznati hrvatski genetièar, profesor na Poljoprivredno- priprema mlade kadrove za koritenje biotehnolokih
umarskom fakultetu u Zagrebu, A. Tavèar. Radio je na metoda u oplemenjivanju bilja i u naim uvjetima.
oplemenjivanju nekoliko biljnih vrsta. Kod njega je Javnost najvie uznemirava transfer gena. Hrvatska ima
naobrazbu stekao veliki broj hrvatskih oplemenjivaèa educirane kadrove i laboratorijsku opremu i za ovaj
naroèito poslije II svjetskog rata. segment biotehnologije (Agronomski fakultet Zagreb) ali
Nakon II svjetskog rata rad na oplemenjivanju oraniènih samo na laboratorijskoj razini. Hrvatsko oplemenjivanje
kultura se u Hrvatskoj znatno proirio u usporedbi sa bilja bilo je uvijek suvremeno i znanstveno utemeljeno,
prijeratnim periodom. U Zagrebu, Osijeku i Krievcima a to obavezuje dananje oplemenjivaèe da tako bude i
u buduænosti.
LITERATURA
Halagiæ, S. i V. Kozumplik, (1996). Krmne leguminoze. Martinèiæ, J. (1996). Zob. Oplemenjivanje bilja. Ur. J.
Oplemenjivanje bilja. Ur. J. Martinèiæ i V. Kozumplik, Martinèiæ i V. Kozumplik, Zagreb.
Zagreb.
Martinèiæ, J. i J. Kovaèeviæ, (1996). Jeèam.
Henneberg, Ruica (1966). Razvoj i stanje selekcije soje Oplemenjivanje bilja. Ur. J. Martinèiæ i V. Kozumplik,
kod nas. Zbornik radova Savjetovanja o proizvodnji i Zagreb.
potronji soje. Poreè. str. 216-220.
Martinèiæ, J. i P. Javor, (1996). Penica. Oplemenjivanje
Hrust, V. i V. Kozumplik, (1996). Uljana repica. bilja. Ur. J. Martinèiæ i V. Kozumplik, Zagreb.
Oplemenjivanje bilja. Ur. J. Martinèiæ i V. Kozumplik, Martiniæ-Jerèiæ, Z. (1987). Heterozis i poveæanje priroda
Zagreb. biljaka. U: Hrana i razvoj (ed. Osmanagiæ M.), 195-
Kozumplik, V. (1996). Duhan. Oplemenjivanje bilja. Ur. J. 203, Jug. nauè. tribina, Beograd.
Martinèiæ i V. Kozumplik, Zagreb. Martiniæ-Jerèiæ, Z. (1998). Oplemenjivanje penice u
Kozumplik, V. i S. Halagiæ, (1996). Krmne trave. Hrvatskoj 1904-1997. Referat prigodom Obljetnice
Oplemenjivanje bilja. Ur. J. Martinèiæ i V. Kozumplik, Agrariacoop.
Zagreb.
Parlov, D. i Z. Martiniæ-Jerèiæ, (1996). Sorte i hibridi
Kreft, J. i J. Martinèiæ, (1996). Heljda. Oplemenjivanje kukuruza. Znanost u Hrvata: prirodoslovlje i njegova
bilja. Ur. J. Martinèiæ i V. Kozumplik, Zagreb. primjena. Zbornik 2:512-513.
Kristek, A. i J. Martinèiæ, (1996). eæerna repa. Poehlman, J.M. (1966). Breeding Field Crops. Holt,
Oplemenjivanje bilja. Ur. J. Martinèiæ i V. Kozumplik, Rinehart and Winston, Inc.-New York.
Zagreb. Rojc, M. i V. Kozumplik, (1996). Kukuruz. Oplemenjivanje
Krizmaniæ, M. i J. Martinèiæ, (1996). Suncokret. bilja. Ur. J. Martinèiæ i V. Kozumplik, Zagreb.
Oplemenjivanje bilja. Ur. J. Martinèiæ i V. Kozumplik,
Salopek, I. i V. Kozumplik, Krumpir. Oplemenjivanje bilja.
Zagreb. Ur. J. Martinèiæ i V. Kozumplik, Zagreb.
Kuckuck, M., G. Kobabe, G. Wenzel, (1991). atoviæ, F. (1993). Stota obljetnica hrvatskog sjemenarstva
Fundamentals of Plant Breeding Springer Verlag. (1983-1993). Sjemenarstvo 10: 371-410.
Kump Marija, (1956) Maksimirski rani zuban M 1. U
Vratariæ, Marija i Ruica Henneberg, (1996). Soja.
Sorte itarica i aprobacija usjeva, Milatoviæ Lj., o. Oplemenjivanje bilja. Ur. J. Martinèiæ i V. Kozumplik,
urd., Poljoprivredni informator br. 3 za 1956, str. 173. Zagreb.
Martinèiæ, J. (1966). Ra. Oplemenjivanje bilja. Ur. J.
Martinèiæ i V. Kozumplik, Zagreb.
acs65_17