Breeding Field Crops and Vegetables in Croatia: Review

Download as pdf or txt
Download as pdf or txt
You are on page 1of 13

REVIEW 129

Breeding field crops and vegetables


in Croatia
Vinko KOZUMPLIK
Zdravko MARTINIÆ-JERÈIÆ

SUMMARY

The first field crop variety developed from a two variety cross was the maize
variety Stražimirovac. Its author was Dragutin Stražimir, a priest in Donja Zelina.
The variety became very popular among the maize producers around the middle
of XIXth century. However, the beginning of scientifically based plant breeding
was at the Royal High School for Agriculture and Forestry in Križavci during the
first decade of XXth century. The first Croatian breeder scientist was Bohutinsky.
He was best known by his wheat variety Sirban Prolifik. Bohutinsky worked on
developing maize inbred lines and hybrids too, together with Mandekiæ. On the
same topic worked Tavèar and Kvakan at the Faculty of Agriculture and Forestry
in Zagreb, before the IInd World War. After Mandekiæ, the breeding program in
Križevci was continued by Koriæ. He came to Križevce in 1922 and went to work
in Osijek in 1931. His great success was the wheat variety U1, although he warked
on several crop species. At the beginning of this century, breeding work was
successfully done on large private farms in Eastern Croatia as well, i.e. on the
farm of count Pejaèeviæ in Ruma, on the farm of count Eltz in Vukovar etc.
After the II nd World war breeding work on field crop species was carried out
mostly in the Institute for Plant Breeding and Production (Bc Institute) in Zagreb,
and in the Agricultural Institute in Osijek. Tobacco breeding was done in the
Tobacco institute Zagreb, sugar beet breeding in the Institute for Breeding Sugar
Beet in Osijek and vegetable breeding in the Institute for Vegetable Breeding in
Botinec. Also plant breeding was done at the Faculty of Agriculture in Zagreb, at
the Agricultural High School in Križevci and at the Potato Breeding Station in
Stara Sušica. More recently several private plant breeding firms have been
established. Until 1999, 730 domestic varieties have been released from the
Croatian plant breeding programs, mostly of the field crops. The most known
names among the breeders after the IInd World war were Potoèanac, author of
first Croatian semidwarf high yielding wheats, and Palaveršiæ, author of first
Croatian maize inbred hybrids. Domestic varieties of many field crop species were
the only ones, that Croatian farmers preferred to grow.

KEY WORDS

plant breeding, variety field crops, vegetable crops.

Department of Plant Breeding, Genetics, Biometrics and Experimentation


Faculty of Agriculture University of Zagreb
Svetošimunska 25, 10000 Zagreb, Croatia
Received: October 15, 1999

Agriculturae Conspectus Scientificus, Vol. 65, No. 2, 2000 (129-141)


130 PREGLEDNI ZNANSTVENI RAD

Oplemenjivanje
ratarskog i povrtnog bilja u Hrvatskoj
Vinko KOZUMPLIK
Zdravko MARTINIÆ-JERÈIÆ

SAŽETAK

Prva sorta poljoprivrednog bilja odabrana iz planskog meðusortnog križanja u Hrvatskoj


bila je sorta kukuruza Stražimirac. Autor sorte bio je Dragutin Stražimir iz Donje Zeline.
Sorta se proširila u proizvodnji polovinom XIX stoljeæa. Poèetak znanstvenog
oplemenjivaèkog rada u Hrvatskoj bio je vezan uz Kraljevsko gospodarsko-šumarsko
uèilište u Križevcima. G. Bohutinsky je prvi hrvatski biljni oplemenjivaè i znanstvenik.
Radio je na ovom uèilištu od 1904-1914.g. Najviše je poznat po sorti pšenice Sirban
prolifik. Bohutinsky i Mandekiæ veæ u prvoj dekadi XIX st. rade i na prouèavanju
samooplodnih linija i hibrida kukuruza. Ovaj problem su kasnije, prije II svjetskog rata,
na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu prouèavali Tavèar i Kvakan. Nakon
Mandekiæa u Križevcima je radio na oplemenjivanju poljoprivrednog bilja Koriæ od 1922-
1931., kada je prešao u Osijek. Najpoznatija mu je sorta pšenice U1. Bio je uspješan i
u oplemenjivaèkom radu na kukuruzu. Tavèar je bio autor više sorata poljoprivrednih
kultivara iako je bio prvenstveno genetièar i pedagog. Prije drugog svjetskog rata na
oplemenjivanju bilja raðeno je uspješno i na vlastelinstvima u istoènoj Hrvatskoj, veæ
od 1909. na imanju grofa Pejaèeviæa u Rumi, nešto kasnije na imanju grofa Eltza u
Vukovaru i dr.
Nakon II svjetskog rata oplemenjivaèki rad na poljoprivrednom i povrtnom bilju bio je
najviše izvoðen u Institutu za oplemenjivanje i proizvodnju bilja u Zagrebu (danas Bc
Instutut) i na Poljopirvednom institutu u Osijeku. Na oplemenjivanju duhana radilo se
u Duhanskom instutu u Zagrebu, a na šeæernoj repi u Institutu za šeæernu repu u Osijeku.
Na oplemenjivanju povræa raðeno je u Institutu za povræe u Botincu. Na oplemenjivanju
bilja raðeno je i na sadašnjem Agronomskom fakultetu u Zagrebu i na Poljoprivrednom
instututu u Križevcima, a u novije vrijeme i u nekoliko privatnih tvrtki. Hrvatskim biljnim
oplemenjivaèima je do 1999. g. priznato ukupno 730 domaæih kultivara pretežno
oraniènog bilja. Najpoznatija imena nakon II svjetskog rata su Potoèanac, autor prvih
visokorodnih polupatuljastih sorata pšenice i Palaveršiæ, autor prvog hrvatskog hibrida
kukuruza. Selekcije oba autora su svojevremeno dominirala u proizvodnji u Hrvatskoj.
Kod veæine poljoprivrednih kultura domaæe selekcije su i danas najviše tražene od strane
hrvatskih proizvoðaèa.

KLJUÈNE RIJEÈI

oplemenjivanje bilja, sorta oraniène kulture, povrtne kulture

Zavod za oplemenjivanje bilja, genetiku, biometriku i eksperimentiranje


Agronomski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu
Svetošimunska 25, 10000 Zagreb, Hrvatska
Primljeno: 15. listopada 1999.
ZAHVALA
Kod pripreme rukopisa pomogli su oplemenjivaèi Instituta za oplemenjivanje i proizvodnju
bilja Zagreb, Poljoprivrednog instituta Osijek, Agronomskog fakulteta Zagreb,
Poljoprivrednog fakulteta Osijek, te tvrtki Jošt d.o.o. i Agrigenetics d.o.o. na èemu im autori
najtoplije zahvaljuju.

Agriculturae Conspectus Scientificus, Vol. 65, No. 2, 2000 (129-141)


OPLEMENJIVANJE RATARSKOG I POVRTNOG BILJA U HRVATSKOJ 131

UVOD
Proizvoðaèi su zainteresirani za sorte poljoprivrednog tridesetih godina, uzgojio sortu Maksimirski rani zuban
bilja, s kojima mogu ostvariti najveæi dohodak u datim M 1 (Kump, 1956), a posebno je radio na istraživanju
proizvodnim uvjetima. Konstantno ih zanimaju nove samooplodnje i sortnim hibridima kukuruza. No, niti su
sorte (kultivari) s poboljšanom genetskom osnovom za pojedinaèni niti skupni rezultati s linijskim i sortnim
urod, kvalitetu, otpornost na polijeganje, otpornost na hibridima kukuruza u Hrvatskoj doveli, izmeðu I. i II.
biotske i okolinske stresove i druga gospodarski važna svjetskog rata, do primjene linijskih hibrida u
svojstva. Maksimalni uspjeh u proizvodnji može se ekstenzivnoj proizvodnji kukuruza toga vremena u
ostvariti kombinacijom dobrog genotipa i odgovarajuæih Hrvatskoj. Jednako tako ni Bealovi rezultati sa sortnim
uzgojnih mjera i mjera zaštite. hibridima kukuruza u Americi, objavljeni veæ 1876. nisu
Razvoj novih i genetsko poboljšanje postojeæih sorti je našli primjenu u amerièkoj ekstenzivnoj proizvodnji
zadaæa biljnog oplemenjivaèa. Oplemenjivanje bilja je kukuruza toga vremena (Martiniæ-Jerèiæ, 1987.). Tek su
do poèetka 20. stoljeæa bila vještina. Nakon Mendelovih amerièki linijski hibridi kukuruza, uz intezifikaciju
otkriæa o nasljeðivanju svojstva i novim saznanjima o proizvodnje, nezadrživo zauzeli kukuruzni pojas Amerike
biljci oplemenjivanje bilja poèinje se razvijati kao u periodu 1930-1950., a tek poslije toga kukuruzne
znanstvena disciplina (Poehlman, 1966.). Postepeno se površine mnogih drugih zemalja u svijetu, meðu kojima
prešlo na kombinacijsko oplemenjivanje i razvoj i naše.
genetske varijabilnosti umjetnim putem. U zadnjih 30 Na imanju grofa Pejaèeviæa u Rumi, Fleishman je 1909.
godina uz klasiène oplemenjivaèke metode koristi se sve g. zapoèeo svoj oplemenjivaèki rad na ranozreloj sorti
više i biotehnologija u oplemenjivanju bilja. kukuruza Rumski zlatni zuban. Malo iza toga (1911.)
raðeno je i na imanju grofa Eltza u Vukovaru na
Oplemenjivaèki rad do II svjetskog rata oplemenjivanju sorte Vukovarski zuban iz kojeg je 1917.
Kako u Europi tako i u Hrvatskoj unapreðenje izdvojen Vukovarski žuti zuban. Godine 1922. zapoèinje
poljoprivrede vezano je bilo uz osnivanje gospodarskih rad na Selekcijskoj stanici Brestovac, Državno imanje
društava i poljoprivrednih uèilišta (Martiniæ-Jerèiæ, Belje, na sorti Beljski zuban. U isto vrijeme u Križevcima
1998). Na podruèju Hrvatske gospodarska društva su M. Koriæ iz križanja ranog bosanskog tvrdunca i
se poèela osnivati krajem XVIII stoljeæa. Hrvatsko- amerièkog zubana izdvaja sortu Križevaèki rani zuban.
slavonsko društvo u Zagrebu osnovano je tek 1841., a Kasnije u Osijeku, (nakon 1931.) isti autor kreira i sortu
Kraljevsko gospodarsko-šumarsko uèilište u Križevcima Koriæev brzak.
poèelo je s radom 1860.g. Na vlastelinstvima u Vukovaru, Rumi, a kasnije i na Belju,
U Hrvatskoj kao i u drugim zemljama, bilo je pojedinaca radilo se na poboljšanju sortimenta i sjemenarstva
koji su radili na poboljšanju sortimenta pojedinih pšenice u suradnji s Bohutinskim. Poslije Bohutinskog
poljoprivrednih kulture i prije otkriæa Mendelovih znaèajne rezultate na oplemenjivanju pšenice prvo u
zakona. Tako je župnik Dragutin Stražimir, iz Donje Križevcima, a zatim u Osijeku postigao je M. Koriæ. Bio
Zeline, veæ polovicom XIX stoljeæa razvio sortu kukuruza je najuspješniji oplemenjivaè pšenice izmeðu dva rata
poznatu kao Stražimirovac (Parlov i Martiniæ-Jerèiæ, u Hrvatskoj i tadašnjoj Jugoslaviji. Njegova sorta U1, ili
1996.). Nova sorta je dobivena iz križanja sorte Mali Osjeèka šišulja, je poslije II svjetskog rata u bivšoj
Klejiæ, koja je bila amerièkog porijekla, s tadašnjim Jugoslaviji bila sijana na površinama do 500 000 ha.
domaæim kukuruzom. Sorta Stražimirovac odlikovala se Naš poznati genetièar i oplemenjivaè izmeðu dva rata,
ranozrelošæu i nekim drugim dobrim svojstvima tako da a i poslije II svjetskog rata bio je A. Tavèar profesor na
je i nagraðivana na izložbama: u Zagrebu 1864., u Beèu Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu. Zbog
1866. i 1873. i u Trstu 1882. g. Nakon ponovnog otkriæa svojih zasluga u znanstvenom radu postao je i
Mendelovih radova, u Hrvatskoj je prvi oplemenjivaè- akademikom. Tavèar je bio prvenstveno genetièar i
znanstvenik bio G. Bohutinsky. Diplomirao je pedagog. Bio je mentorom mnogobrojnim domaæim i
poljoprivredu i doktorirao kod mendeliste Tchermaka inozemnim doktorima znanosti u podruèju
na Beèkom sveuèilištu. Bohutinsky je radio na oplemenjivanja bilja i genetike pa i M. Koriæu. Na
Kraljevskom gospodarsko-šumarskom uèilištu u Poljoprivredno-šumarskom, kasnije Agronomskom
Križevcima od 1904-1914. (Martiniæ-Jerèiæ, 1998.). Uz fakultetu u Zagrebu Tavèar je radio od 1922.-1970. god.
nastavu radio je na oplemenjivanju više ratarskih Osim na pšenici i kukuruzu radio je uspješno i na
kultura. Vrlo vrijedne rezultate postigao je sa pšenicom, oplemenjivanju jeèma, raži i soje.
gdje je poznata njegova introducirana sorta Sirban
prolifik. Zapoèeo je i rad na sorti kukuruza Križevaèka Oplemenjivaèki rad nakon II svjetskog rata
Hrvatica. Poslije njega rad je nastavio V. Mandekiæ.
Nakon II svjetskog rata školovano je u Hrvatskoj i bilo
Bohutinsky je s Mandekiæem u Križevcima veæ u I dekadi
je na znanstvenom usavršavanju u inozemstvu, najviše
XX st. ispitivao samooplodne linije i linijske hibride
u SAD, više hrvatskih oplemenjivaèa bilja. Najveæi broj
kukuruza. Rad na linijskim hibridima na
hrvatskih biljnih oplemenjivaèa stekao je
eksperimentalnoj razini nastavio je poslije 1914.
oplemenjivaèku znanstvenu naobrazbu na
Mandekiæ, a pred II svjetski rat i amerièki doktorant
Poljoprivredno-šumarskom, kasnije Agronomskom
Kvakan na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u
fakultetu u Zagrebu kod akademika Tavèara ili njegovih
Zagrebu (Šatoviæ 1993). Na istom je fakultetu Tavèar,

ACS, Agric. conspec. sci. Vol. 65, No. 2, 2000


132 Vinko KOZUMPLIK, Zdravko MARTINIÆ-JERÈIÆ

uèenika i nasljednika. Akademik Tavèar je bio i èetverolinijskih, a 1967/68 i prvih dvolinijskih hibrida.
utjemeljitelj poslijediplomskog studija Genetika i Poslije sive pjegavosti radi se na otpornosti na trulež
oplemenjivanje bilja na istom fakultetu 1964. godine. stabljike i klipa te na otpornosti na stresne uvjete.
Poslije II svjetskog rata na oplemenjivanju bilja radilo Nakon D. Palaveršiæa rad na oplemenjivanju kukuruza
se u Hrvatskoj, a i danas se radi, u znanstvenim i u nastavljen je pod vodstvom M. Rojca, a nakon njega
znanstveno-nastavnim institucijama. U Zagrebu to su rad koordinira D. Parlov. Na programu oplemenjivanja
Agronomski fakultet, Institut za oplemenjivanje i kukuruza u zagrebaèkom institutu rade i B. Palaveršiæ
proizvodnju bilja u èijem sastavu je ranije bila i (koji je i fitopatolog), K. Stasny, Z. Koziæ, A. Vragoloviæ
Oplemenjivaèka stanica za krumpir u Staroj Sušici, i J. Brekalo.
Institut za povræarstvo i Poljoprivredni centar Hrvatske
(PCH). U Osijeku su Poljoprivredni institut, Institut za Ubrzo nakon poèetka rada na hibridima u Zagrebu
šeæernu repu i Poljoprivredni fakultet. U Križevcima je poèelo se raditi na oplemenjivaèkom programu razvoja
Poljoprivredni institut. Pored toga danas se hibrida kukuruza i na Poljoprivrednom institutu u
oplemenjivanjem i sjemenarstvom pšenice bave i tvrtke Osijeku pod vodstvom Lj. Radiæa. Prvi hibrid priznat je
Jošt d.o.o. i Agrigenetics d.o.o. 1964. godine. I ovdje prvi hibridi bili su èetverolinijski,
a kasnije se radi i na razvoju dvolinijskih hibrida. Nakon
U oplemenjivaèkom razvoju novih kultivara naši Radiæa oplemenjivanje kukuruza u Osijeku vodi N. Vekiæ
oplemenjivaèi koriste do danas klasiène oplemenjivaèke i I. Sikora, a zatim I. Brkiæ. Na programu su radili ili
metode. Oplemenjivaèki rad u domaæim rade i S. Vujeviæ, D. Šimiæ, A. Jambroviæ i Z. Zdunjiæ.
oplemenjivaèkim institucijama bio je znanstveno
utemeljen. Izbor metode ovisio je o naèinu oplodnje i Na razvoju hibrida kukuruza u manjem opsegu radilo
razmnožavanja pojedine biljne vrste, te o cilju se i u PCH, te na Agronomskom fakultetu u Zagrebu
oplemenjivanja. Uvijek se vodilo raèuna o prioritetnim (Tab.1). U Hrvatskoj je od II svjetskog rata do danas
ciljevima uzimajuæi u obzir sve zainteresirane za novi priznat 341 domaæi hibrid kukuruza; 210 su kreacije
kultivar od proizvoðaèa do potrošaèa. Pored rada na Instituta za oplemenjivanje i proizvodnju bilja u
razvoju novih kultivara radilo se i na prouèavanju Zagrebu, a 91 Poljoprivrednog instituta Osijek. Ostalo
germplazme, razvoju oplemenjivaèkih metoda i su kreacije Agronomskog fakulteta u Zagrebu i PCH.
educiranju novih kadrova. Osim na domaæim radilo se Do sada je 27 Bc hibrida priznato i u 8 europskih
i na meðunarodnim znanstvenim projektima. Publiciran zemalja meðu kojima su i Francuska, Njemaèka, bivši
je i veliki broj radova u domaæim i stranim znanstvenim SSSR, Portugal i Italija, a u novije vrijeme Slovenija. U
èasopisima. zadnje vrijeme Poljoprivrednom institutu Osijek priznato
je u inozemstvu 12 hibrida (Slovaèka, Maðarska). Neki
ŽITARICE su od hrvatskih hibrida našli i uspješnu primjenu u
stranim zemljama, po èemu je hrvatska poljoprivredna
Kao i do II svjetskog rata tako je i kasnije najviše raðeno znanost postala prepoznatljiva i u inozemstvu.
na oplemenjivanju žitarica (Tab.1). Stoga su ovdje
postignuti i najbrojniji rezultati. Prvih 10 najboljih OS hibrida kukuruza od 1964. do
1994. godine su: Os692(OPH98), OSSK6-203,
Kukuruz je po zastupljenosti u proizvodnji vodeæa OSSK619, OSSK247, OSSK-377, OSSK407, OSSK596,
poljoprivredna kultura. I u oplemenjivanju joj je OSSK644, OSSK332 i OSSK552. Najrašireniji hibridi Bc
posveæeno puno pažnje pa su postignuti zavidni Institutua su Bc278, Bc318, Podravec 36, Bc3786,
rezultati. Na oplemenjivanju kukuruza se radilo i radi Bc462, Bc408B, Jumbo48, Bc492, Bc566, Bc5982,
se u Zagrebu u Institutu za oplemenjivanje i proizvodnju Bc608R, Bc6661, Bc678 i Bc778.
bilja Zagreb i na Agronomskom fakultetu Zagreb, i u
Osijeku, na Poljoprivrednom institutu Osijek. U Pšenica – Nakon II svjetskog rata do danas glavna se
poslijeratnom razdoblju od 1947-1955. u Hrvatskoj su središta oplemenjivanja pšenice u Hrvatskoj nalaze u
uzgajani meðusortni hibridi kukuruza; Hrvatica x Osmak, Zagrebu, u današnjem Institutu za oplemenjivanje i
Maksimirski rani zuban x Hrvatica, Vukovarski zuban x proizvodnju bilja i u Osijeku, u današnjem
Rumski zlatni zuban, Beljski zuban x Hrvatica i dr. Poljoprivrednom institutu. Pored ta dva instituta
zahvaljujuæi ranijim istraživanjima Tavèara o heterozisu oplemenjivanjem pšenice bavili su se u manjem obimu
kod meðusortnih hibrida (Rojc i Kozumplik, 1996.). znanstvenici Poljoprivrednog instituta Križevci (danas
Programi selekcije linijskih hibrida kukuruza, koji su dali Jošt, d.o.o.), struènjaci bivših poljoprivrednih službi
praktièan rezultat i prve priznate domaæe i u praksi velikih poljoprivrednih kombinata (posebno IPK Osijek
proširene hibride, zapoèeti su u Botincu (Institutu za i PIK Vinkovci), struènjaci Poljoprivrednog centra
oplemenjivanje i proizvodnju bilja) 1947.g. Introdukcija Hrvatske u Zagrebu, a u zadnje vrijeme i tvrka
samooplodnih linija kukuruza iz kukuruznog pojasa Agrigenetics d.o.o.. Oplemenjivanjem ozime i jare
Amerike bila je od velikog znaèaja za domaæe pšenica bavi se od 1958. Z. Martiniæ-Jerèiæ do 1980. u
oplemenjivaèke programe. Korištenjem ove Institutu za oplemenjivanje i proizvodnju bilja u
germplazme, ali i domaæe koja je nosila otpornost na Zagrebu, a od 1981. na Agronomskom fakultetu u
H. turcicum, pod rukovodstvom D. Palaveršiæa dobiven Zagrebu, sa suradnicom Marijanom Bariæ.
je i 1961/63.g. priznat prvi domaæi hibrid Bc 590 Nakon II svjetskog rata, u Institutu za oplemenjivanje i
[(Wf9xN6) x (Bc3xW153R)]. Slijedi priznavanje i drugih proizvodnju bilja Zagreb, J. Potoèanac osniva Centar za

ACS, Agric. conspec. sci. Vol. 65, No. 2, 2000


OPLEMENJIVANJE RATARSKOG I POVRTNOG BILJA U HRVATSKOJ 133

Tablica 1. Broj priznatih domaæih kultivara žitarica po periodima u Hrvatskoj nakon II svjetskog rata
Table 1. Number of relased maize and small grain cultivars in Croatia after the II World War

POLJOPR KULTURA INSTITUCIJA PRIZNATO KULTIVARA PO PERIODIMA-RELEASED CULTIVARS UKUPNO


AGRIC. CROP INSTITUTION -1970. 1971-80. 1981-90. 1991-98. TOTAL
KUKURUZ INST. ZGB 17 55 72 66 210
MAIZE INST. OSK 3 49 17 22 91
A.F.ZGB 3 13 4 - 20
PCH 20
UKUPNO -TOTAL 23 117 93 88 341
PŠENICA INST. ZGB 5 18 21 28 72
OZIMA INST. OSK 2 5 19 33 59
WINTER WHEAT A.F. ZGB 4 - 1 4 9
PCH 2 2
JOŠT KŽ - - 3 5 8
AGRIGENET. - - - 8 8
OSTALI-OTHERS 5 5
UKUPNO -TOTAL 11 23 44 85 163
PŠENICA JARA A.F. ZGB - 4 2 - 6
SPRING WHEAT UKUPNO, TOTAL - 4 2 - 6
PŠENICA TVRDA INST. ZGB - - - 2 2
DURUM WHEAT UKUPNO -TOTAL - - - 2 2
JEÈAM OZIMI INST. OSK - 7 10 6 23
WINTER BARLEY UKUPNO -TOTAL - 7 10 6 23
JEÈAM INST. ZGB - - - 1 1
JARI INST. OSK 1 3 7 6 17
SPRING BARLEY A.F. ZGB 4 - - 5 9
PCH 2 2
UKUPNO -TOTAL 5 3 7 14 29
ZOB A.F. ZGB - - - 2 2
OAT PCH - - - 5 5
INST. ZGB - - - 4 4
UKUPNO -TOTAL - - - 11 11
RAŽ A.F. ZGB 2 - - - 2
RAY UKUPNO -TOTAL 2 - - - 2
HELJDA A.F. ZGB 1 - - - 1
BUCKWHEAT UKUPNO -TOTAL 1 - - - 1

unapreðivanje oplemenjivanja i proizvodnje pšenice u klasu i granate pšenice), Stjepan Eberhardt


Hrvatskoj i sa suradnicima stvara novi model (sjemenarstvo i ishrana), Marijan Jošt (hibridna pšenica),
polupatuljastog kultivara pšenice visokog prinosa zrna, Rade Mlinar (septoria sp.), Slobodan Tomasoviæ
u kojem ujedinjuje svojstva talijaskih kultivara, kao što (produkcija po klasu i fusarium sp.). Usporedo je na
su niska stabljika, poveæana otpornost na polijeganje, Poljoprivrednom fakultetu u Zagrebu radio Alois Tavèar
ranozrelost i poveæana plodnost klasa, te amerièkih i Vlasta Kenðeliæ (mutacije) te Marija Kump s Mladenom
kultivara, kao što su otpornost na crnu i lisnu rðu, Matijaševiæem (do 1980, genus i species križance i
otpornost na niske temperature i kvalitetu zrna kvalitet). Najpoznatije su ozime pšenice nakon Zlatne
(Martinèiæ i Javor, 1996.). Najznaèajniji kultivar ozime doline, iz programa koji je vodio Potoèanac, sorte
pšenice iz navedenoga programa bila je Zlatna dolina Superzlatna, Baranjka, Vuèedolka, Ðakovèanka, Sana,
koja se radi svog visokog potencijala rodnosti, Zagrepèanka, Melita i dr. Neki su kultivari priznati i
adaptabilnosti i prilagoðenosti tehnologiji intenzivne proizvode se i u drugim zemljama (Italija, Maðarska,
proizvodnje ubrzo proširila i dominirala u proizvodnji Èehoslovaèka).
pšenice u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji. Zlatna dolina, a Rad na oplemenjivanju pšenice na današnjem Poljo-
potom i Sana, poslužili su kao osnovni genotipovi u privrednom institutu u Osijeku nakon II svjetskog rata
daljnjem oplemenjivaèkom radu ne samo Instituta za vodio je Z. Maðariæ, najprije s M. Valenèiæem, a
oplemenjivanje bilja u Zagrebu, nego i drugih instituta poèetkom 60-tih godina s J. Martinèiæem.
u zemlji i inozemstvu. Oplemenjivaèki rad bio je usmjeren na stvaranje
Uz J. Potoèanca u Centru za unapreðenje oplemenjivanja kultivara otpornih prvenstveno na rðu. Dobiveni su
i proizvodnje pšenice u Hrvatskoj djelovali su od 1955. visokoprinosni i kvalitetni kultivari, kao što su Dubrava,
godine Višnja Špehar (bolesti pšenice), Josip Milohniæ Slavonka, Tena, Osjeèka crvenka, Osjeèka 20 i dr.
(otpornost protiv zime i hibridna pšenica), Zdravko Dolaskom M. Bedea, a potom G. Dreznera, poèetkom
Martiniæ-Jerèiæ (oplemenjivanje, jarovizacija i sedamdesetih godina, intenzivira se rad na stvaranju
fotoperiodizam), Marija Engelman (crna rða pšenice), novih kultivara ozime pšenice. Stvoreni su kultivari niske
Petar Javor (pepelnica), Svetka Koriæ (produkcija po

ACS, Agric. conspec. sci. Vol. 65, No. 2, 2000


134 Vinko KOZUMPLIK, Zdravko MARTINIÆ-JERÈIÆ

stabljike, dobre otpornosti na polijeganje, visokog rezultirali su iz ovog programa. Program oplemenjivanja
potencijala rodnosti i dobre kvalitete zrna za preradu u jeèma u Osijeku vodio je J. Martinèiæ, a zatim J.
kruh kao što su: Slavonija, Žitarka, Ana, Demetra, Kovaèeviæ. Znaèajan doprinos razvoju novih kultivara
Srpanjka i dr. Navedeni kultivari imali su, ili još uvijek jeèma u Osijeku dao je i A. Laliæ.
imaju, znaèajno mjesto u proizvodnji pšenice u Na Agronomskom fakultetu u Zagrebu prvi kultivar,
Hrvatskoj. Neki od njih priznati su u Maðarskoj, Turskoj Maksimirski 47, bio je rezultat oplemenjivaèkog rada
i Italiji i korišteni ili se još koriste u proizvodnji akademika Tavèara. Kasnije je na Agronomskom
spomenutih zemalja. fakultetu u Zagrebu na jeèmu radio i J. Milohniæ. Rad
U Križevcima, najprije na Poljoprivrednom institutu, a akademika Tavèara važno je istaæi jer ne samo što je
zatim u tvrtki Jošt d.o.o. pod vodstvom M. Jošta raðeno razvio prvi hrvatski kultivar jeèma primjenom
je na oplemenjivanju pšenice prvenstveno dobre suvremenih oplemenjivaèkih metoda veæ i stoga, što je
kvalitete zrna za preradu u kruh. Od ukupno 8 priznatih akademik Tavèar radio i na prouèavanju nasljeðivanja
kultivara najpoznatiji iz ovog programa su Pitoma i pojedinih svojstava kod jeèma.
Divana. Drugoj privatnoj domaæoj oplemenjivaèkoj tvrtki Danas je oplemenjivanje jeèma usmjereno na (1)
koju vodi M. Bede, Agrigenetics d.o.o., priznato je do stvaranje visokorodnih i kvalitetnih kultivara pivarskog
sada takoðer 8 kultivara pšenice, od kojih su tri priznata ozimog i jarog jeèma, (2) stvaranje visokorodnih
i u Sloveniji. Najpoznatiji su kultivari Kruna, Lara i Lenta. kultivara ozimog dvorednog jeèma za dvonamjensko
Iz programa oplemenjivanja pšenice kojeg vodi Z. korištenje – za proizvodnju pivarskog slada i za ishranu
Martiniæ-Jerèiæ priznato je do 1980. godine 5 jarih sorti stoke, i (3) stvaranje visokorodnih kultivara ozimog
pšenice, a od 1981. 1 jara i 5 ozimih kultivara: višerednog jeèma poboljšane hranidbene vrijednosti za
Najinteresantnijim u proizvodnji pokazali su se od jarih ishranu stoke. U proizvodnji od domaæih kultivara se
kultivari Vidovica i Goranka, a od ozimih Kuna i Banica uglavnom nalaze ozimi dvoredni kultivari Sladoran i
koje su priznate i u Sloveniji. Rex, te jari kultivari Jaran i Astor, selekcije osjeèkog
U Hrvatskoj u razdoblju 1964-1998. godine priznato instituta.
je ukupno 169 novih domaæih kultivara ozime i jare Zob - Na oplemenjivanju zobi rade danas najviše
pšenice, te dva kultivara tvrde pšenice. Proljetne i durum znanstvenici Instituta za oplemenjivanje i proizvodnju
pšenice uzgajaju se na neznatnim površinama. U bilja u Zagrebu (J. Martinèiæ, 1996.). Hrvatskim
proizvodnji ozime pšenice od najveæeg znaèenja u oplemenjivaèima priznato je nakon II svjetskog rata 11
proizvodnji bila je sorta Zlatna dolina, koja je od 1975. kultivara, od èega su 4 rezultat rada u zagrebaèkom
godine uspješno potisnula iz proizvodnje pšenice uvozne institutu, dva su kreirana na Agronomskom fakultetu u
sorte. Od velikog znaèenja u proizvodnji ozime pšenice Zagrebu, a 5 u PCH. Veèina kultivara je priznata u
bile su zatim sorte: Super zlatna, Baranjka, Dukat, zadnjih 10 godina. Prve hrvatske kultivare zobi dali su
Žitarka, Marija, Sana, Slavonija, Ana Demetra, Srpanjka oplemenjivaèi PCH. Na oplemenjivanju zobi radilo se
i dr. Nove sorte stvaraju se i probijaju na tržište u teškim manje nego na pšenici i jeèmu. Cilj je stvaranje kultivara
poratnim uvjetima. za zrno ili zelenu masu, visoke rodnosti, kraæe vegetacije,
Jeèam - Na oplemenjivanju jeèma korištenjem otporne na polijeganje i najvažnije bolesti i poboljšan
znanstvenih metoda u Hrvatskoj najviše se radilo na kvalitet zrna. Novopriznati fakultativni kultivari zobi su
Poljoprivrednom institutu u Osijeku i na Agronomskom Ðoker i Mustang, te proljetni kultivari Slatinka,
fakultetu u Zagrebu (Martinèiæ i Kovaèeviæ, 1996.). Šampionka, Zlatna greda, Galop, Vesna, Željka, Istra i
Pored toga, na oplemenjivanju jeèma raðeno je u PCH Baranja.
i u Institutu za oplemenjivanje i proizvodnju bilja u Raž - Na oplemenjivanju raži se u Hrvatskoj od
Zagrebu. Od II svjetskog rata hrvatskim oplemenjivaèima sitnozrnih žitarica, najmanje radilo (J. Martinèiæ, 1996.).
priznata su ukupno 52 kultivara, 23 ozimog i 29 jarog Hrvatska ima ukupno priznate 2 domaæe sorte raži koje
jeèma. Od toga 40 je priznato oplemenjivaèima osjeèkog su rezultat oplemenjivaèkog rada akademika Tavèara iz
instituta, 9 je kreirano na Agronomskom fakultetu u perioda prije 1970. Na raži se radilo i na
Zagrebu, dva su selekcije PCH i jedan Instituta za Poljoprivrednom institutu u Osijeku, kao i u PCH, ali
oplemenjivanje i proizvodnju bilja u Zagrebu. više na introdukcijama, odnosno sjemenarstvu.
Prva križanja u Osijeku u svrhu razvoja genetski Heljda – slièno kao i na raži, na heljdi je u
varijabilnih populacija umjetnim putom napravljena su oplemenjivanju malo raðeno u Hrvatskoj.
1951. g. Išlo se najprije na razvoj kultivara ozimog Oplemenjivanjem heljde na Agronomskom fakultetu u
dvoredca poboljšanog prinosa i kvalitete zrna. Prvi Zagrebu bavio se V. Milinkoviæ. Iz ovog programa 1973.
kultivari bili su Satir (1970.) i Mursa (1972.). U daljnjem godine priznata je sorta Bednja 4 n (Kreft i Martinèiæ,
radu, cilj je bio razvoj kultivara ozimog dvorednog jeèma 1996.).
niske stabljike èvrste graðe, otporne na polijeganje.
Dobiveni kultivari bili su za intenzivnu proizvodnju u INDUSTRIJSKO BILJE I KRUMPIR
gustom sklopu s 900 – 1000 plodnih klasova po jedinici
površine i prinosom od 10 t/ha zrna. Kultivari Sladoran Rezultati oplemenjivaèkog rada na industrijskom bilju i
(1984.), Rodnik (1986.), Rex (1994.) i neki drugi, krumpiru u Hrvatskoj nakon II svjetskog rata pokazani
su u tablici 2.

ACS, Agric. conspec. sci. Vol. 65, No. 2, 2000


OPLEMENJIVANJE RATARSKOG I POVRTNOG BILJA U HRVATSKOJ 135

Tablica 2. Broj priznatih domaæih kultivara industrijskog bilja i krumpira po periodima nakon II svjetskog rata
Table 2. Number of released domestic cultivars of industrial crops and potato in Croatia after the II World War

POLJOPR KULTURA INSTITUCIJA PRIZNATO KULTIVARA PO PERIODIMA-RELEASED CULTIVARS UKUPNO


AGRIC. CROP INSTITUTION -1970. 1971-80. 1981-90. 1991-98. TOTAL
ŠEÆERNA REPA I.Š.R. OSK 3 1 3 5 12
SUGAR BEAT UKUPNO -TOTAL 3 1 3 5 12
DUHAN D.I. ZGB - 2 8 4 14
TOBACCO A.F. ZGB - - - 6 6
UKUPNO -TOTAL 2 8 10 20
SOJA INST. OSK. - 1 13 10 24
SOYABEAN PCH - - 4 - 4
A.F. ZGB 1 3 3 3 10
UKUPNO -TOTAL 1 4 20 13 38
SUNCOKRET INST. OSK - - 1 9 10
SUNFLOWER PCH - - 4 - 4
UKUPNO -TOTAL 5 9 14
ULJANA INST. OSK - - 2 - 2
REPICA PCH - - 1 - 1
OIL RAPESEED INST. ZGB - - - 5 5
UKUPNO -TOTAL - - 3 5 8
CIKORIJA INST. OSK 2 - - - 2
CHICCORY UKUPNO -TOTAL 2 - - - 2
KRUMPIR ST. SUŠICA 2 4 2 2 10
POTATO UKUPNO -TOTAL 2 4 2 2 10

Šeæerna repa - Prva stanica za selekciju šeæerne repe Poliploidne sorte bile su istovremeno i višekliène. Veæ
u Hrvatskoj, pod nazivom Stanica za selekciju i od 1961. godine poèinju se utvrðivati vrijednosti
oplemenjivanje bilja, osnovana je na Državnom dobru monogermnih sorata introduciranih iz SAD i SSSR-a. U
Belje 1923. godine. Ukidanjem Stanice za selekciju i 1966. godini intenzivnije se nastavljaju ova ispitivanja
oplemenjivanje bilja na Belju rad na oplemenjivanju ali s novim sortama porijeklom iz Njemaèke i Švedske.
vrsta iz roda Beta (šeæerna i stoèna repa) vrši se u Od 1968. godine javlja se nova generacija monogermnih
okvirima programa Poljoprivrednog instituta Osijek. sorata koja u usporedbi s predhodnima pokazuje bolje
Repni odjel 1962. godine izdvaja se iz Poljoprivrednog parametre u odnosu na kakvoæu korijena i zdravstveno
instituta te se daljnji rad na oplemenjivanju šeæerne repe stanje. 1972. godine priznata je prva domaæa
nastavlja u novoosnovanom Institutu za šeæernu repu monogermna sorta Mono Os. Ova sorta dugo vremena
Osijek koji je do danas jedina organizacija u Hrvatskoj je bila meðu najzastupljenijim sortama na našim
koja se bavi oplemenjivanjem ove industrijske kulture. proizvodnim površinama.
Oplemenjivaèki rad najprije je koordinirao I. Matiæ, a Prelazak na hibride uz primjenu CMS omoguæuje
od 1987. godine ga vodi A. Kristek. Suradnici su bili K. stvaranje šire lepeze novih hibrida razlièitih fizioloških
Devèiæ, Mara Ðurðeviæ, Èedna Svalina, I. Lioviæ i osobina. Iz te grupe 1988. godine Institutu za šeæernu
Zvjezdana Magut. repu Osijek priznate su dvije selekcije Os Nada i Os Sana,
Veæ 1953. godine organizirana su službena sortna a 1991. godine Os Ana. Sveukupno do danas je priznato
ispitivanja domaæih i stranih sorata šeæerne repe. Poslije 12 domaæih sorti šeæerne repe. Pokazatelji proizvodnih
trogodišnjeg ispitivanja priznata je domaæa selekcija vrijednosti domaæih hibrida uporedno s ostalim
Belje N kao novostvorena sorta. Po prinosu korijena i zastupljenim u ovom razdoblju u proizvodnji šeæerne
sadržaju šeæera domaæa sorta Belje N nije zaostajala za repe na podruèju Hrvatske pokazauju da je kvaliteta
uvoznim (Kristek i Martinèiæ, 1996.). U širokoj domaæih sorata jednaka ili iznad ispitivanih inozemnih
proizvodnji, je došlo do njenog brzog širenja èime je hibrida.
obim uvoza sjemena sveden na simboliène kolièine. Sve Suradnjom Instituta za šeæernu repu Osijek i njemaèke
sorte ispitivane 1953. osim jedne - KWS Polybeta, bile firme KWS stvorena su dva hibrida (Jela i Stela) koje je
su diploidne. Ova sorta jedna je od prvih europskih Sortne komisija priznala 1993. godine. Posljednji hibridi
poliploidnih sorata. Iva i Kaja priznati su Institutu 1998. godine što je
Prva domaæa poliploidna sorta Osijek poly 1 priznata potvrda daljnjeg uspješnog rada na oplemenjivanju
je 1967. godine. Ubrzo je našla svoje mjesto u šeæerne repe. Od osjeèkih selekcija šeæerne repe u
proizvodnji. Strane sorte koje su se u meðuvremenu proizvodnji su se proširile Belje N, Osijek poly 1, Mono
proširile u proizvodnji ponovo su gotovo potpuno Os, Os Optima, Os Nada, Os Sana, Os Ana i Jela.
potisnute. U to vrijeme u sjemenarstvu dolazi do Duhan – Oplemenjivaèki rad na duhanu u Hrvatskoj
zamjene dvogodišnjeg ciklusa sa jednogodišnjim vezan je uz Duhanski institut Zagreb. Od 1988. godine
naèinom proizvodnje sjemena. na oplemenjivanju virdžinijskog duhana radi se i na

ACS, Agric. conspec. sci. Vol. 65, No. 2, 2000


136 Vinko KOZUMPLIK, Zdravko MARTINIÆ-JERÈIÆ

Agronomskom fakultetu Zagreb u suradnji s duhanskom imale kraæu vegetaciju nego Èmelikova soja (Vratariæ i
privredom Hrvatske. Henneberg, 1996.).
Do pojave peronospore u Hrvatskoj su uzgajane strane Poslije drugog svjetskog rata, rad na introdukciji i
introdukcije virdžinije i berleja. Prvi pokus s selekciji soje u Zagrebu nastavlja V. Milinkoviæ (1948.-
introdukcijama izveo je R. Gornik 1954. godine. 1958.), (Henneberg, 1966.). Rad na soji u Zagrebu na
Najboljim se pokazao kultivar Golden Cure. Nakon Agronomskom fakultetu od 1958. g. nastavlja Ružica
pojave plamenjaèe (oko 1960. g.) prešlo se na uzgoj Henneberg sa suradnicima. Na istom fakultetu na
otpornih virdžinijskih introdukcija. Istovremeno se oplemenjivanju soje radi i B. Varga. U Zagrebu na
poèelo raditi i na razvoju hibirda otpornih na oplemenjivanju soje radilo se i u PCH.
plamenjaèu. U cilju poveæanja prinosa i poboljšanja U Osijeku od 1957.-1967. god. na selekciji soje radi M.
kvalitete osušenog lista, u Duhanskom institutu se 1972. Budišiæ. Znaèajno je utjecao na izbor stranih kultivara
poèinje s ispitivanjem hibrida izmeðu linija GV3 i DV3 za proizvodnju na podruèju Slavonije i Baranje. Njegov
i nekih drugih otpornih na peronosporu, i linija dobrog rad nastavlja Marija Vratariæ sa suradnicima. Interes za
prinosa i kvalitete kao Ema, Emona, GC2, GC8 i drugih. proizvodnju soje do 1970. godine je varirao što se
Od ovih kombinacija priznato je više hibrida. Iduæi odrazilo i na oplemenjivaèki rad.
problem koji se oplemenjivanjem nastojao riješiti bila
je crna korjenova trulež od koje su stradali neki kultivari Poèetkom 1970. godine, pokazan je veæi interes za njenu
u proizvodnji. Konaèno pojavom Y virusa krumpira (PVY) proizvodnju kod nas. Introducirani su ponovo noviji
otpornost na ovu bolest postaje, a i danas je glavni cilj kultivari prvenstveno iz SAD-a i Kanade. Od najboljih
oplemenjivanja glede otpornosti na bolesti (Kozumplik, je umnožavano sjeme i obavljen je postupak
1996.). priznavanja. Uporedo su oplemenjivaèi radili na selekciji
iz introduciranih kultivara koji su bili heterogene
Oplemenjivaèki rad na berleju nakon prvih ispitivanja populacije. Zapoèeta je i umjetna hibridizacija za
introdukcija u pokusima, zbog slabog interesa tvornièara stvaranje novih izvora genetièke varijabilnosti. Izbor u
cigareta za ovaj tip duhana, bio je neko vrijeme prekinut. cjepajuæim generacijama bio je uglavnom pedigre
Nastavljen je 1965. godine. Problem u to vrijeme bila metodom.
je otpornost na peronosporu. Austrijske introdukcije su
se pokazale tolerantne na ovu bolest. I kod berleja Glavni ciljevi rada u oplemenjivanju su stvoriti bolje
problem na manje kiselim tlima, može biti korjenova visokorodne kultivare, rodnosti izmeðu 5-6 t/ha zrna,
trulež. Danas najveæi problem kod berleja, kao i kod zadovoljavajuæe kvalitete i sadržaja ulja i bjelanèevina
virdžinije, je otpornost na PVY. u zrnu u okvirima 000 do II. grupe zriobe, pogodne za
redovitu, naknadnu i postrnu sjetvu. Težište rada je u
U oplemenjivaèkom radu na duhanu, ranije je raðen Osijeku na I. grupi zriobe, a u Zagrebu na 0. grupi zriobi.
izbor iz genetski varijabilnih introdukcija. Danas se Kultivari moraju biti visokootporni na glavne bolesti i
obavlja hibridizacija i izbor genotipova u cjepajuæim polijeganje, pogodni za mehaniziranu žetvu s visokom
generacijama uglavnom pedigre metodom. Na kraju, u otpornošæu na sušu i osipanje u polju prije žetve. Prema
svrhu proizvodnje hibrida, obavlja se ispitivanje cilju oplemenjivanja odabiru se roditelji, za razvoj
kombinacijskih sposobnosti. Do danas je u Hrvatskoj genetske varijabilnosti hibridizacijom. U cjepajuæim
priznato ukupno 20 domaæih kultivara duhana. generacijama se i dalje primjenom klasiènih metoda vrši
Tolerantnima na PVY pokazali su se hibridni kultivari izbor i testiranje linija.
H31 i DH10, koji su do 1996. godine predstavljali
glavninu sortimenta virdžinijskog duhana u proizvodnji Iz dosadašnjeg programa rada u Osijeku priznata su 24
u Hrvatskoj. Danas se šire hibridi DH16 i DH17, selekcije kultivara. Iz programa rada u Zagrebu èetiri kultivara
Agronomskog fakulteta u Zagrebu i “Rovite” Kutjevo. su priznata oplemenjivaèima PCH, a 10
oplemenjivaèima na Agronomskom fakultetu u Zagrebu.
Što se tièe berleja, u 1984. godini po površinama vodeæi Svi kultivari su u okvirima 00-II grupe zriobe. Više
kultivar u proizvodnji bio je hibrid Èulinec. Isti hibridni kultivara nalazi se u postupku priznavanja.
kultivar je i danas zastupljen u proizvodnji berlejskog
duhana u Hrvatskoj. Pored njega proširio se i hibrid Svi priznati kultivari osjeèkog instituta su linijski,
BHT1. nedetermiriniranog tipa rasta osim kultivara Mura koji
ima poludeterminirani tip rasta. U proizvodnji je
Kod ova oba tipa duhana u majèinsku komponentu najrašireniji kultivar Tisa i u posljednjih osam godina
hibrida povratnim križanjem unešena je citoplazmatska zauzima površine izmeðu 50 do 80 % u strukturi sjetve
muška sterilnost što u proizvodnji hibridnog sjemena soje u istoènoj Hrvatskoj. Osim kultivara Tisa, na veæim
iskljuèuje potrebu ruène emaskulacije. površinama siju se kultivari Drina, Lika, Una, Ilova, Iva,
Soja - 1921. godine S. Èmelik je u Hrvatsku introducirao Kaja, Sava, Nada, a u posljednje vrijeme uvodi se
desetak kultivara soje, porijeklom iz Kine i Mandžurije, Podravka 95, Ika i Kuna. Prije domovinskog rata, na
i prvi je zapoèeo selekciju, birajuæi i umnažajuæi rodne znaèajnim površinama sijao se kultivar Drina, koji je
biljke koje su odgovarale uvjetima Virovitice. U Zagrebu priznat i u Maðarskoj. Ukupno osjeèki institut proizvodi
A. Tavèar selekcionirao je 1925. g. iz populacija sjemena za cca 20 000 – 25 000 ha.
mandžurskih soja kultivare M-7, M-14, M-60, koje su

ACS, Agric. conspec. sci. Vol. 65, No. 2, 2000


OPLEMENJIVANJE RATARSKOG I POVRTNOG BILJA U HRVATSKOJ 137

Od kultivara PCH u proizvodnji se mogu naæi Marija, oplemenjivanjem ove kulture u Hrvatskoj poèelo se na
Gordana, Slavonka i Tina. Od kultivara razvijenih na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1975. godine (Hrust
Agronomskom fakultetu u Zagrebu najinteresantnijima i Kozumplik, 1996.). Od 1987. godine na
su se pokazali Ana, Zagrepèanka, Hrvatica i Ružica. oplemenjivanju uljane repice nastavilo se raditi u
Suncokret – U Hrvatskoj s oplemenjivanjem suncokreta Institutu za oplemenjivanje i proizvodnju bilja u
zapoèelo se 1970. godine na Poljoprivrednom institutu Zagrebu. Cilj je bio razvoj sorti poboljšanog uroda zrna,
u Osijeku. Poèetni ciklus se sastojao u prikupljanju ulja i saème, a koje su zbog poboljšanja kvalitete
populacija i sorata iz SSSR-a, Argentine, SAD-a, korisnije za preraðivaèe i potrošaèe. Naroèita pažnja u
Francuske, Rumunjske i drugih zemalja, koje su radile oplemenjivanju uljane repice posveæuje se sniženju
na suncokretu. Zahvaljujuæi dostignuæima glede sadržaja eruka kiselina i glukozinolata.
moguænosti razvoja inbred linija sa genetskom osnovom Sa uzgojem uljane repice u Hrvatskoj zapoèeto je
za CMS i obnavljanje fertilnosti danas se radi na koncem 19 stoljeæa. Pretežno su uzgajane strane
korištenju heterozisa i oplemenjivaèkom razvoju hibrida introdukcije. Iz oplemenjivaèkog programa u Zagrebu
(Krizmaniæ i Martinèiæ, 1996.). CMS i resorter geni priznati su kultivari Zora, Danica i Rugvica. Ukupno je
koriste se kod hibridnih kombinacija koje se uvode u hrvatskim oplemenjivaèima priznato 8 domaæih
široku proizvodnju. Oplemenjivaèki rad zapoèela je kultivara. U proizvodnji su meðutim i danas najviše
Marija Vratariæ, a danas na oplemenjivanju suncokreta zastupljene strane introdukcije i to Silvia, Erika, Eurol i
radi M. Krizmaniæ sa suradnicima. Honk.
Cilj je razvoj kultivara poželjnih gospodarskih svojstava, Cikorija – Na oplemenjivanju cikorije raðeno je poslije
visokog uroda zrna i ulja po hektaru. Posebna pažnja II svjetskog rata na Poljoprivrednom institutu u Osijeku.
posveæuje se otpornosti prema najznaèajnijim Iz ovog rada priznate su dvije domaæe sorte .
patogenima, kao što su: Sclerotinia sclerotiorum, Krumpir – Poèetak oplemenjivaèkog rada na krumpiru
Sclerotium bataticola, Diaporthe/Phomopsis helianthi, vezan je uz ime Marka Mohaèeka, osnivaèa Selekcijske
Botrytis cinerea, Alternaria helianthi, Phoma macdonaldi stanice za krumpir Stara Sušica. Stanica je osnovana
i dr.. Osjeèkom institutu do danas je priznato 10 1948. godine sa svrhom razvoja kultivara krumpira.
kultivara. 1963. godine ulazi u sastav Zavoda za ratarstvo Zagreb,
U Hrvatskoj se u proizvodnji od 1991. g. nalaze kultivari: a od 1963. do 1989. godine djeluje u sastavu Fakulteta
Osjeèanin, Fakir, Olijo, Orion, Podravac, Slavonac, Sunce, poljoprivrednih znanosti Zagreb u okviru Instituta za
Šokac, Gordan i Miro. Svi su selekcije Poljoprivrednog oplemenjivanje i proizvodnju bilja Zagreb. Danas djeluje
instituta Osijek. Ti kultivari odgovaraju zahtjevima kao Zavod za krumpir Stara Sušica. Poslije Mohaèeka
suvremene tehnologije koja može osigurati stabilne i oplemenjivanje krumpira vodio je Z. Vitasoviæ, a zatim
visoke urode zrna i ulja. Imaju èvrstu stabljiku, otpornu I. Salopek.
na polijeganje, prosjeène visine 170-200 cm, pognut U Zavodu se do 1965. godine najviše radilo na
položaj glave, èiji je promjer u rasponu od 20-25 cm, organiziranju sjemenarstva na goranskom, lièkom i
optimalan broj, položaj i površinu listova (LAI) i dužinu žumberaèkom podruèju. Od 1965. godine intenzivira
trajanja lisne površine (LAD), što im daje izuzetno dobru se rad na razvoju novih domaæih kultivara krumpira i
otpornost prema suši. Otporni su ili tolerantni na na introdukciji stranih kultivara (Salopek i Kozumplik,
Homeosoma nebullelum (suncokretov moljac), na 1996). Izmeðu 1965. i 1970. godine priznata su prva
Orobanche cumana (volovod), zatim na bolesti dva domaæa kultivara. Do danas je priznato 10 domaæih
Plasmopara helianthi, Diaporthe/Phomopsis helianthi, kultivara krumpira.
Puccinia helianthi, Phoma spp, Sclerotinia sclerotiorum,
Sclerotium bataticola, Botrytis cinerrea, Verticillium Hibridizacijom raznih zanimljivih roditelja, razvija se
dahilae, Alternaria helianthi i dr. Prema dužini vegetacije poèetna genetska varijabilnost. Nakon toga se uzgoje
(125-135 dana) ubrajaju se u srednje rane kultivare. sijanci (biljke ih hibridnog sjemena) i izvrši se izbor
Sadržaj je ulja u zrnu u rasponu od 46-52%, a potencijal biljaka i gomolja. Slijedi umnažanje odabranih gomolja
uroda zrna 4,5-5,5 t/ha. i daljnji izbor klonskih linija na osnovi otpornosti na
najvažnije bolesti, ošteæenja, kvalitete i prinosa, te
Na oplemenjivanju suncokreta za ulje raðeno je i u PCH ponašanja u skladištu. Od 1981. godine Zavod u
u Zagrebu. Iz ovog programa priznata su 4 kultivara. suradnji sa Prirodoslovno matematièkim fakultetom -
Na konditorskom tipu suncokreta u Institutu za Biološki odjel, Zagreb, zapoèinje rad na mikropropagaciji
oplemenjivanje i proizvodnju bilja u Zagrebu radio je i kulturi tkiva krumpira. Te se metode danas koriste za
V. Hrust, uglavnom na ispitivanju introdukcija i proizvodnju sjemena visokih kategorija superelite i elite.
sjemenarstvu.
Od stranih introdukcija u Hrvatskoj su se mnogo uzgajale
Uljana repica – U Europi na oplemenjivanju uljane sorte; Ackersegen, Feldeslohn, Ella, Bintje, Saskia,
repice poèelo se raditi poèetkom ovog stoljeæa u Sirtema, Bea, Desiree, Jaerla, Ucama, Edzina, Marijke,
Njemaèkoj. Kasnije su razvijeni oplemenjivaèki programi Monalisa, Frisia, Cleopatra, Asterix, Berber, Baraka,
uljane repice u Švedskoj, Francuskoj, Poljskoj i drugim Colmo, Lutetia i dr. Izmeðu 1965. i 1970. godine
europskim zemljama. Na oplemenjivanju uljane repice priznati su domaæi kultivari Marko i Velja, 1980. Lika,
u novije vrijeme vrlo uspješno je raðeno i u Kanadi. Sa

ACS, Agric. conspec. sci. Vol. 65, No. 2, 2000


138 Vinko KOZUMPLIK, Zdravko MARTINIÆ-JERÈIÆ

1984. Goran i Istra, 1990. Stanka, 1991. Dalmatinka, kultivar Maksimirski ozimi (autori Z. Štafa i sur.)
1993. Nada, 1994., Dobra i 1996. Biserka. namjenjeni za zelenu krmu i silažu.
Domaæi priznati kultivari razlikuju se meðusobno u Grahorica – Poslije II svjetskog rata na oplemenjivanju
ranozrelosti. Rani su kultivari Stanka, Dalmatinka i Nada, grahorice na Agronomskom fakultetu Zagreb radio je J.
srednje rani je kultivar Istra, dok su kasni kultivari Lika, Milohniæ. Iz ovog programa priznata je ozima sorta
Goran, Dobra i Biserka. Svi su visokoprinosni. Sadržaj grahorice pod imenom Ratarka.
škroba i suhe tvari je uglavnom kod svih visok. Svi Lupina (vuèika) – U zadnje vrijeme na Agronomskom
kultivari pokazuju dobru otpornost na PLRV, PVX, PVA fakultetu Zagreb raðeno je i na oplemenjivanju lupine.
te plamenjaèu lista i gomolja, a kultivari Istra, Stanka, 1993. priznata su dva kultivara, Maksimirka i Zrinka
Dalmatinka, Nada, Dobra i Biserka i na PVY i krastavost. (autor I. Kolak). Koriste se za zrno, a mogu i za zelenu
Svi se dobro èuvaju u skladištu. masu i silažu.
Djeteline – Nakon II svjetskog rata na oplemenjivanju
KRMNE KULTURE lucerne u Hrvatskoj prvi je poèeo raditi V. Milinkoviæ. Iz
Na oplemenjivanju krmnih kultura u Hrvatskoj je raðeno toga programa dobivena je jedna sorta. Od 1954.
manje nego na žitaricama i industrijskom bilju što se godine program oplemenjivanja lucerne postoji na
vidi i po priznatim kultivarima (Tab. 3). Poljoprivrednom Institutu u Osijeku. Kasnije se poèelo
Stoèni grašak – Na oplemenjivanju stoènog graška u raditi na oplemenjivanju lucerne i na Institutu za
Hrvatskoj nakon drugog svjetskog rata poèelo se raditi oplemenjivanje i proizvodnju bilja u Zagrebu. Oba
na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Prvi kultivar instituta raspolažu bogatom genkolekcijom domaæeg i
(ozimo-jari) priznat je u periodu 1971.-80. godine pod svjetskog sortimenta lucerne (Halagiæ i Kozumplik,
nazivom Maksimirski bijeli. Autor je bila Ružica 1996.).
Henneberg. Kultivar je bio namjenjen za zelenu masu i U oba instituta radi se i na oplemenjivanju crvene i
zrno. 1993. godine sa Agronomskog fakulteta Zagreb bijele djeteline, te smiljkite roškaste. Prvo je sakupljen
priznat je jari kultivar stoènog graška Šampion (autor I. obiman introducirani materijal u svrhu utvrðivanja
Kolak), namjenjen prvenstveno za zrno, a 1996. ozimi najpodesnijih kultivara za naše agroekološke uvjete.

Tablica 3. Broj priznatih domaæih kultivara krmnih kultura po periodima u Hrvatskoj nakon II svjetskog rata
Table 3. Number of released domestic cultivars of forage crops in Croatia after the II World War

POLJOPR KULTURA INSTITUCIJA PRIZNATO KULTIVARA PO PERIODIMA-RELEASED CULTIVARS UKUPNO


AGRIC. CROP INSTITUTION -1970. 1971-80. 1981-90. 1991-98. TOTAL
GRAŠAK STOÈNI A.F. ZGB - 1 - 3 4
FORAGE PEA UKUPNO -TOTAL - 1 - 3 4
GRAHORICA A.F. ZGB 1 - - - 1
VETCH UKUPNO -TOTAL 1 - - - 1
LUPINA A.F. ZGB - - - 2 2
(VUÈIKA) UKUPNO -TOTAL - - - 2 2
LUCERNA INST. ZG - - 2 2 4
ALFALFA INST. OSK 1 4 7 5 17
A.F. ZGB 1 - - - 1
UKUPNO -TOTAL 2 4 9 7 22
DJETELINA INST. ZGB - - - 2 2
CRVENA INST. OSK - - - 1 1
RED CLOVER UKUPNO -TOTAL 3 3
DJETELINA INST. ZGB - - - 1 1
BIJELA INST. OSK - - - 1 1
WHITE CLOVER UKUPNO -TOTAL - - - 2 2
SMILJKITA ROŠKASTA INST. ZGB - - - 1 1
BIROSFOOTTREFOIL INST. OSK - - - 1 1
UKUPNO -TOTAL - - - 2 2
TRAVE-GRASSES INST. ZGB 5 2 1 6 14
UKUPNO -TOTAL 5 2 1 6 14
STOÈNA A.F. ZGB - - 1 - 1
REPA INST. OSK 1 - - - 1
FORAGE BEAT UKUPNO -TOTAL 1 - 1 - 2
KORABA A.F. ZGB - - - 1 1
TURNIP-ROOTED UKUPNO -TOTAL - - - 1 1
CABBAGE
STOÈNI KELJ A.F. ZGB - - 1 - 1
FORAGE KAIL UKUPNO -TOTAL - - 1 - 1

ACS, Agric. conspec. sci. Vol. 65, No. 2, 2000


OPLEMENJIVANJE RATARSKOG I POVRTNOG BILJA U HRVATSKOJ 139

Raðeno je i na sakupljanju autohtonih materijala. Arrhenatherum elatius B-16, Festuca arundinacea B-18,
Sakupljanjem divljih vrsta djetelina proširuje se genetska Festuca rubra Korana i Engleski ljulj K-15.
osnova germplazme pojedine osobine, što se koristi u Kultivari namijenjeni za proizvodnju krme odlikuju se
oplemenjivaèkom procesu razvoja novih kultivara. visokim potencijalom rodnosti. U proljeæe rano nièu,
Godine 1993. zapoèeta je na Agronomskom fakultetu ujednaèeni su i brzo se regeneriraju nakon košnje.
Zagrteb rekurentna selekcija crvene i bijele djeteline i Otporni su na niske temperature i hrðe. Pogodni su za
smiljkite roškaste. uzgoj u èistoj kulturi i u djetelinsko travnim smjesama,
Osjeèkom institutu priznato je 17 sorata lucerne, 1 sorta a neki i za usijavanje u livade i pašnjake. Pokazali su
crvene djeteline, 1 bijele djeteline i 1 smiljkite, a uglavnom veliku adaptabilnost i daju dobru kvalitetu
zagrebaèkom institutu 4 sorte lucerne, 2 crvene glede udjela lista u zelenoj masi, kao i zadovoljavajuæi
djeteline, 1 bijele djeteline i 1 smiljkite. Ranije je prinos sjemena.
Agronomskom fakultetu Zagreb priznata 1 sorta lucerne. Stoèna repa – Na oplemenjivanju stoène repe u
Veæina ovih kultivara su sintetici dobiveni klasiènim hrvatskoj poslije II svjetskog rata najprije je raðeno u
oplemenjivaèkim metodama. Priznati osjeèki kultivari Osijeku pod vodstvom M. Habekoviæa. Oko 1960.
lucerne odlikuju se dugotrajnošæu u intenzivnoj godine priznata je prva sorta (polušeæerna) pod nazivom
proizvodnji, visokim prinosom bjelanèevina, veæom PŠO. Iz oplemenjivaèkog programa na Agronomskom
otpornošæu na bolesti, visokim prinosom sjemena i fakultetu u Zagrebu priznate su 1994. godine još dvije
tolerancijom na niži pH. Od ovih kultivara u proizvodnji domaæe sorte stoène repe, Brigada i Ludbreška žuta
su zastupljeni OS-66, Slavonka, Vuka, OS-70, OS-11, (autori Štafa i sur.). Posljednja je priznata i u Sloveniji.
Osjeèka S2 i OS-88. Najviše su traženi kultivari OS-66 i Obje sorte daju visok i stabilan urod korjena.
OS-88. Od zagrebaèkih kultivara lucerne za proizvodnju
su se interesantnima pokazali kultivari Mirna i Posavina. Koraba – Na Agronomskom fakultetu u Zagrebu pored
Odlikuje se dugotrajnošæu i visokim prinosom zelene stoène repe, raðeno je i na stoènoj korabi. 1994. godine
mase, sijena i bjelanèevina. Kod crvene i bijele djeteline priznata je sorta Ludbreška žuta (autor Z. Štafa). Može
kao i smiljkite takoðer se vodilo raèuna u oplemenjivanju se koristiti i kao povræe. Daje visok prinos korjena, glave
o dugotrajnosti, prinosu zelene mase, sijena i i lišæa, kao i sjemena. Otporna je na visoke temperature.
hranidbenoj vrijednosti. Meðu zagrebaèkim selekcijama u toplijim krajevima pogodna je za napasivanje.
za proizvodnju su naroèito interesantne sorte crvene Stoèni kelj – Na oplemenjivanju stoènog kelja radi se
djeteline Croatia i Nada. na Agronomskom fakultetu u Zagrebu zadnjih 20
Krmne trave – Na oplemenjivanju krmnih trava kod godina. Na programu radi Z. Štafa. 1987. priznat je
nas se radilo u dva centra, u Selekcijskoj stanici u kultivar stoènog kelja Maksimirski visoki. Ima visok urod
Križevcima pod vodstvom R. Graèana i u Institutu za zelene mase. Pogodan je za uzgoj u svim krajevima
oplemenjivanje i proizvodnju bilja Zagreb pod vodstvom Hrvatske. Priznat je i u Sloveniji, te u Bosni i Hercegovini.
Njegoslave Glihe, a kasnije S. Halagiæa. U radu su
obuhvaæene najvažnije travne vrste; Dactylis glomerata POVRÆE
L., Lolium multiflorum Lam., Lolium prenne L., Festuca
Na oplemenjivanju povræa raðeno je najviše u Institutu
rubra L., Festuca arundinacea, Festuca pratensis,
za povræe u Botincu i na Agronomskom fakultetu u
Arrherantherum elatius L., Poa pratensis L., Phleum
Zagrebu (Tab.4).
pratense i Agrostits alba L.(Kozumplik i Halagiæ, 1996.).
U Križevcima se radilo na relativno malom broju vrsta. Grah – Prva domaæa sorta povræa nakom II svjetskog
S vremenom se rad na oplemenjivanju trava u rata bila je sorta niskog graha mahunara. Priznata je
Križevcima i ugasio, pa se danas na oplemenjivanju 1964. godine (autor Vera Mikolèeviæ). 1981. priznata
krmnih trava radi samo u Institutu za oplemenjivanje i je sorta niskog graha zrnaša pod nazivom Kutjevaèki rani
proizvodnju bilja Zagreb. Najvažniji ciljevi (autori Ružica Lešiæ i S. Šivo).
oplemenjivanja su visok i stabilan prinos i hranidbena Rajèica – Prva sorta rajèice, Zagrebaèka rana, priznata
kvaliteta, a vodi se raèuna i o otpornosti na ekološke i je 1967. godine (autor Vera Mikolèeviæ). U periodu
biološke stresove, te pogodnosti za uzgoj u djetelinsko 1991-98. priznate su još dvije sorte (autori Jasenka
travnim smjesama. Kao oplemenjivaèka germplazma Lovokoviæ i sur.)
upotrijebljeni su pretežno ekotipovi i populacije
Salata – 1971. godine priznata je prva domaæa sorta
sakupljeni na podruèju Hrvatske, Bosne i Hercegovine,
salate kristalke pod nazivom Zagrebaèka kristal ljetna
i Slovenije. Izbor roditeljskih genotipova iz genetski
(autor Paula Pavlek). Proširila se u proizvodnji, i postala
varijabilnih populacija raðen je uglavnom na osnovi
vodeæom sortom ovog tipa salate. Iza toga 1984. godine
vrijednosti potomstva, primjenom “polycross” metode,
iz botineèkog programa priznate su dvije sorte salate
pa su razvijani sintetièki kultivari.
ozime kristalke, Posavka i Vegorka (autori Vera
Iz oplemenjivaèkih programa u Hrvatskoj priznato je 14 Mikolèeviæ i Jasenka Lovokoviæ).
domaæih kultivara pojedinih vrsta trava. Najintere-
Paprika – Prva domaæa sorta paprike, iz botineèkog
santnijim su se pokazali kultivari Lolium multiflorum B-
programa oplemenjivanja, priznata je 1984. godine pod
9, Phleum pratense B-10, Festuca pratensis B-14,
nazivom Botineèka žuta (autori Vera Mikolèeviæ, Jasenka
Dactylis glomerata B-15, Dactylis glomerata B-17,

ACS, Agric. conspec. sci. Vol. 65, No. 2, 2000


140 Vinko KOZUMPLIK, Zdravko MARTINIÆ-JERÈIÆ

Tablica 4. Broj priznatih domaæih kultivara povræa po periodima u Hrvatskoj nakon II svjetskog rata
Table 4. Number of released domestic cultivars in Croatia after the II World War

POLJOPR KULTURA INSTITUCIJA PRIZNATO KULTIVARA PO PERIODIMA-RELEASED CULTIVARS UKUPNO


AGRIC. CROP INSTITUTION -1970. 1971-80. 1981-90. 1991-98. TOTAL
PAPRIKA INST. BOTINEC - - 1 2 3
PAPRIKA UKUPNO -TOTAL - - 1 2 3
RAJÈICA INST. BOTINEC - 1 2 - 3
TOMATO UKUPNO -TOTAL - 1 2 3
SALATA INST. BOTINEC - 1 1 - 2
LATICE A.F. ZGB - 1 - - 1
UKUPNO -TOTAL - 2 1 - 3
GRAH INST. BOTINEC 1 - - - 1
BEANS A.F. ZGB - - 1 - 1
UKUPNO -TOTAL 1 - 1 - 2
KUPUS A.F. ZGB - - - 1 1
CABAGE UKUPNO -TOTAL - - - 1 1
PASTRNJAK PODRAVKA - - 1 - 1
PARSNIP UKUPNO -TOTAL - - 1 - 1

Lovokoviæ). Postala je u proizvodnji jedna od vodeæih (na fakultetima i institutima, u novije vrijeme i u
sorti paprike tipa rotund. 1990. godine priznata je sorta privatnim tvrtkama) djeluje relativno veliki broj
Viza, tipa feferoni (autori Jasenka Lovokoviæ, F. Vokurka), oplemenjivaèa na žitaricama, industrijskom i krmnom
a 1993. godine sorta Majkovaèka žuta, tipa rotund bilju, te u manjem obimu i na povræu. Prvi znaèajni
(autor Jasenka Lovokoviæ). rezultati u ovom periodu postignuti su zahvaljujuæi J.
Pastrnjak – Godine 1981. priznata je iz programa Potoèancu na pšenici, D. Palaveršiæu na kukuruzu, Lj.
“Podravke” sorta pastrnjaka, Podravkin bijeli (autor V. Radiæu na kukuruzu, Z. Maðariæu na pšenici, M. Budišiæu
Todoriæ). na soji, I. Matiæu na šeæernoj repi, R. Gorniku na duhanu,
M. Mohaèeku na krumpiru, Njegoslavi Glihi na krmnim
Kupus – Prva i jedina domaæa sorta kupusa poslije travama, Veri Mikolèeviæ na povræu, i drugima na raznim
drugog svjetskog rata, Vranski 12, priznata je 1998. poljoprivrednim kulturama. Priznato je ukupno preko
godine (autori Ivanka Žutiæ, Ružica Lešiæ i sur.). 730 domaæih kultivara od kojih su se mnogi proširili u
proizvodnji ne samo u Hrvatskoj veæ i u inozemstvu. To
ZAKLJUÈCI je bio i ostao ogroman doprinos hrvatskoj poljoprivredi
i cjelokupnom gospodarstvu.
Prvi rezultati oplemenjivanja bilja na podruèju Hrvatske
datiraju iz polovine prošlog stoljeæa. Oplemenjivaè, koji Oplemenjivaèki rad je uvijek bio znanstveno utemeljen.
je prvi osmišljeno radio na razvoju sorte bio je župnik Osim razvojnog oplemenjivaèkog rada raðeno je puno
Dragutin Stražimir iz D. Zeline. Kreirao je sortu kukuruza i na znanstvenim projektima. Korištene su suvremene
Stražimirovac, koja je bila dobro prihvaæena u znanstvene metode. Danas su te metode poznate kao
proizvodnji i na tadašnjim izložbama nagraðivana. Prvi klasiène oplemenjivaèke metode. Još uvijek se njihovim
naš znanstvenik-oplemenjivaè bio je G. Bohutinsky, korištenjem razvija najveæi broj kultivara.
profesor na Kraljevskom gospodarskom uèilištu u U zadnjih 30 godina sve se više primjenjuju
Križevcima, gdje je radio od 1904-1914. Dao je vrlo biotehnološke metode u oplemenjivanju bilja.
zapažene i za Hrvatsku gospodarski važne rezultate u
oplemenjivanju pšenice (sorta Sirban prolifik). Radio je Neki kultivari nalaze se i u proizvodnji, i to svake godine
i na drugim kulturama. Njegov vrlo uspješan nasljednik na sve veæim površinama. Biotehnologija se sve više
bio je V. Mandekiæ (sorta kukuruza Križevaèka Hrvatica). integrirana u klasièno oplemenjivanje u razvijenim
Nakon njega u Križevce (1922.), a zatim u Osijek (1931.) zemljama, unatoè èesto nepovoljnim reakcijama
dolazi naš izmeðu dva rata najuspješniji oplemenjivaè javnosti. U Hrvatskoj je Tavèar radio na induciranju
M. Koriæ, èiji je najveæi uspjeh sorta pšenice U1. Dao je mutacija veæ prije 40 godina, a kultura tkiva se koristi u
i nekoliko sorata kukuruza, a radio je i na drugim propagaciji, sjemenarstvu i istraživanjima preko 20
poljoprivrednim kulturama. U isto vrijeme djeluje i godina. Veæi broj znanstvenih, oplemenjivaèkih ustanova
poznati hrvatski genetièar, profesor na Poljoprivredno- priprema mlade kadrove za korištenje biotehnoloških
šumarskom fakultetu u Zagrebu, A. Tavèar. Radio je na metoda u oplemenjivanju bilja i u našim uvjetima.
oplemenjivanju nekoliko biljnih vrsta. Kod njega je Javnost najviše uznemirava transfer gena. Hrvatska ima
naobrazbu stekao veliki broj hrvatskih oplemenjivaèa educirane kadrove i laboratorijsku opremu i za ovaj
naroèito poslije II svjetskog rata. segment biotehnologije (Agronomski fakultet Zagreb) ali
Nakon II svjetskog rata rad na oplemenjivanju oraniènih samo na laboratorijskoj razini. Hrvatsko oplemenjivanje
kultura se u Hrvatskoj znatno proširio u usporedbi sa bilja bilo je uvijek suvremeno i znanstveno utemeljeno,
prijeratnim periodom. U Zagrebu, Osijeku i Križevcima a to obavezuje današnje oplemenjivaèe da tako bude i
u buduænosti.

ACS, Agric. conspec. sci. Vol. 65, No. 2, 2000


OPLEMENJIVANJE RATARSKOG I POVRTNOG BILJA U HRVATSKOJ 141

LITERATURA
Halagiæ, S. i V. Kozumplik, (1996). Krmne leguminoze. Martinèiæ, J. (1996). Zob. Oplemenjivanje bilja. Ur. J.
Oplemenjivanje bilja. Ur. J. Martinèiæ i V. Kozumplik, Martinèiæ i V. Kozumplik, Zagreb.
Zagreb.
Martinèiæ, J. i J. Kovaèeviæ, (1996). Jeèam.
Henneberg, Ružica (1966). Razvoj i stanje selekcije soje Oplemenjivanje bilja. Ur. J. Martinèiæ i V. Kozumplik,
kod nas. Zbornik radova Savjetovanja o proizvodnji i Zagreb.
potrošnji soje. Poreè. str. 216-220.
Martinèiæ, J. i P. Javor, (1996). Pšenica. Oplemenjivanje
Hrust, V. i V. Kozumplik, (1996). Uljana repica. bilja. Ur. J. Martinèiæ i V. Kozumplik, Zagreb.
Oplemenjivanje bilja. Ur. J. Martinèiæ i V. Kozumplik, Martiniæ-Jerèiæ, Z. (1987). Heterozis i poveæanje priroda
Zagreb. biljaka. U: Hrana i razvoj (ed. Osmanagiæ M.), 195-
Kozumplik, V. (1996). Duhan. Oplemenjivanje bilja. Ur. J. 203, Jug. nauè. tribina, Beograd.
Martinèiæ i V. Kozumplik, Zagreb. Martiniæ-Jerèiæ, Z. (1998). Oplemenjivanje pšenice u
Kozumplik, V. i S. Halagiæ, (1996). Krmne trave. Hrvatskoj 1904-1997. Referat prigodom Obljetnice
Oplemenjivanje bilja. Ur. J. Martinèiæ i V. Kozumplik, Agrariacoop.
Zagreb.
Parlov, D. i Z. Martiniæ-Jerèiæ, (1996). Sorte i hibridi
Kreft, J. i J. Martinèiæ, (1996). Heljda. Oplemenjivanje kukuruza. Znanost u Hrvata: prirodoslovlje i njegova
bilja. Ur. J. Martinèiæ i V. Kozumplik, Zagreb. primjena. Zbornik 2:512-513.
Kristek, A. i J. Martinèiæ, (1996). Šeæerna repa. Poehlman, J.M. (1966). Breeding Field Crops. Holt,
Oplemenjivanje bilja. Ur. J. Martinèiæ i V. Kozumplik, Rinehart and Winston, Inc.-New York.
Zagreb. Rojc, M. i V. Kozumplik, (1996). Kukuruz. Oplemenjivanje
Krizmaniæ, M. i J. Martinèiæ, (1996). Suncokret. bilja. Ur. J. Martinèiæ i V. Kozumplik, Zagreb.
Oplemenjivanje bilja. Ur. J. Martinèiæ i V. Kozumplik,
Salopek, I. i V. Kozumplik, Krumpir. Oplemenjivanje bilja.
Zagreb. Ur. J. Martinèiæ i V. Kozumplik, Zagreb.
Kuckuck, M., G. Kobabe, G. Wenzel, (1991). Šatoviæ, F. (1993). Stota obljetnica hrvatskog sjemenarstva
Fundamentals of Plant Breeding Springer Verlag. (1983-1993). Sjemenarstvo 10: 371-410.
Kump Marija, (1956) Maksimirski rani zuban M 1. U
Vratariæ, Marija i Ružica Henneberg, (1996). Soja.
Sorte žitarica i aprobacija usjeva, Milatoviæ Lj., o. Oplemenjivanje bilja. Ur. J. Martinèiæ i V. Kozumplik,
urd., Poljoprivredni informator br. 3 za 1956, str. 173. Zagreb.
Martinèiæ, J. (1966). Raž. Oplemenjivanje bilja. Ur. J.
Martinèiæ i V. Kozumplik, Zagreb.

acs65_17

ACS, Agric. conspec. sci. Vol. 65, No. 2, 2000

You might also like