Praktična Izradainfinity Mirror-A
Praktična Izradainfinity Mirror-A
1. Arduino nano
2. Smart LED traka (5V)
3. Napojna jedinica (output 5V, 20 A)
4. Drveni okvir
5. Ogledalo
6. Staklo
7. Refletujuća folija
8. Forex (korišten za izradu slova)
LOADING... 95%
2. Princip rada
Jedan beskonačno ogledalo (infinity mirror) je par paralelnih ogledala, koji stvaraju niz
manjih refleksija koje se pojavljuju kao da idu u beskonačnost. Koriste se kao akcenti u
prostoriji i na umjetničkim djelima. Često je prednje ogledalo infinity mirror-a polu
posrebreno (tzv. Jednosmerno ogledalo ).
U klasičnom samostojećem infinity mirror-u, set sijalica, LED dioda, ili drugih izvora svetla
u tački se postavljaju oko periferije potpuno infinity mirror-a, a drugo, delimično reflektujući
"jednosmerni ogledalo" se postavlja na kratkoj udaljenosti ispred njeg, u paralelnom
poravnanju. Kada spoljni posmatrač gleda u površinu djelimično reflektirajućeg ogledala,
čini se da se svjetla povlače u beskonačnost, stvarajući izgled tunela svjetala velike dubine.
Ako ogledala nisu baš paralelna, već su nagnuta pod blagim uglom, "vizuelni tunel" će biti
percipiran kao zakrivljen (na jednoj strani) kako se povlači u beskonačnost. Alternativno,
ovaj efekat se može videti i kada posmatrač stoji između dva paralelna potpuno reflektujuća
ogledala, kao u nekim svlačionicama ili nekim liftovima. Slabija verzija ovog efekta može se
videti stajanjem između dve paralelne reflektujuće površine, kao što su stakleni zidovi malog
ulaznog predvorja u neke zgrade. Delimično reflektujuće staklo proizvodi ovu senzaciju,
razblaženu vizuelnom bukom pogleda kroz staklo u okolni prostor.
Efekat 3D iluzionog ogledala proizvodi se kad god postoje dve paralelne reflektujuće
površine koje mogu odbiti svetlosni snop nazad i unazad neograničen (teorijski beskonačan)
broj puta. Izgleda da se refleksije povlače u daljinu jer svetlost zapravo prelazi udaljenost
koju čini da putuje. Na primjer, u zrcalu beskonačnosti debljine dva centimetra, sa izvorima
svjetlosti na pola puta, svjetlost iz izvora na početku putuje jedan centimetar. Prvi odraz
putuje jedan centimetar u zadnje ogledalo, a zatim dva centimetra u, i kroz prednje ogledalo,
ukupno tri centimetra. Druga refleksija putuje dva centimetra od prednjeg ogledala ka
zadnjem ogledalu, i ponovo dva centimetra od zadnjeg ogledala do, i kroz prednje ogledalo,
ukupno četiri centimetra, plus prvi odraz (tri centimetra) čineći drugi odraz sedam
centimetara udaljenim od prednje ogledalo. Svaka uzastopna refleksija dodaje još četiri
centimetra ukupnom (treća refleksija se pojavljuje 11 centimetara duboko, duboko četrnaest
centimetara, i tako dalje). Svaka dodatna refleksija dodaje dužinu putanji koju svjetlo mora
putovati prije izlaska iz ogledala. Kada se proučava na principima geometrijske optike, serija
ponavljajućih slika formira beskonačnu matematičku površinu poznatu kao Gabrielov rog, ili
Torricellijevu trubu, nazvanu u čast italijanskog matematičara Evangeliste Torricellija, koji
ga je prvi proučavao. U teoriji, takva površina je beskonačna u području, ali ograničava
konačnu zapreminu.
3. Arduino
Arduino je elektronička prototipna platforma namijenjena kreiranju elektroničkih projekata.
Sastoji se od hardware dijela koji je zapravo fizički elektronički programibilni strujni
krug(poznat kao i mikrokontroler) i software dijela koji se naziva IDE(Integrated
Development Environment) kojega pokrećete na svom računalu i iz njega programirate i
upravljate samom pločicom. Sama pločica je nastala u Italiji 2005. godine, a kreirala ga je
grupica studenata. Svoju popularnost je stekao prvenstveno zbog jednostavnosti. Samo
programiranje pločica ne zahtijeva dodatan dio hardwarea (koji se zove programator) kao za
ostale mikrokontrolerske sisteme, nego je dovoljan USB kabl koji se može povezati sa
svakim računalnom, bez obzira na operacijski sistem. Arduino možete programirati iz
Windowsa, Mac-a, Linuxa, Androida...Također, programiranje pločice se obavlja u
prilagođenoj verziji C++ programskog jezika. Sam programski jeziku je pojednostavljen do
mjere da osnovne stvari u vezi baratanja i programiranja pločice možete naučiti u svega
nekoliko sati.
Hardver
Arduino ploču čine 8-bitni Atmel AVR mikrokontroler sa pripadajućim komponentama koje
omogućavaju programiranje i povezivanje sa drugom elektronikom. Bitan aspekt Arduino
projekta je standardizovan raspored konektora koji omogućava lako povezivanje sa dodatnim
modulima, poznatijim kao štitovi. Ove dodatne module, štitove, poizvode razni proizvođači
širom sveta. Zvanične Arduino ploče uglavnom koriste megaAvr seriju čipova, konkretno
ATmega8, ATmega168, ATmega328, ATmega1280 i ATmega2560. Većina ploča poseduje
5V linearni naponski regulator i 16MHz kristalni oscilator (ili keramički rezonator u nekim
verzijama). Arduino mikrokontroleri se isporučuju sa programiranim bootloader-om koji
pojednostavljuje postupak prebacivanja prevedenog koda u fleš memoriju na čipu. Drugi
mikrokontroleri obično zahtevaju zaseban programator.
Softver
Te funkcije su:
Pinovi
Pinovi(engl. pins) su mjesta na koja povezujemo naše komponente, senzore i aktuatore ili
ukopčavamo žice. Na slici gore su označeni crvenom bojom - ove crne rupice, u njih ćemo
priključivati naše komponente. Na samoj pločici te na headerima(to su zapravo te crne stvari
u koje ukopčavamo komponente) su otisnuti nazivi svakog pina pa će snalaženje prilikom
priključivanja biti jednostavnije. Svaki pin ima svoj broj. Što ih se tiče, imamo tri vrste:
digitalni, analogni i ostali.
Digitalni pinovi
Digitalni pinovi se na našoj slici nalaze gore, označeni plavom bojom od 2 do 13 . Ako na
takve pinove priključimo, recimo, LED diodu - nju ćemo moći upaliti i ugasiti. Ako na takav
pin priključimo pushbutton(tipkalo), bit ćemo u mogućnosti razaznati je li tipkalo pritisnuto
ili nije.
Analogni pinovi
Analogni pinovi su pak malo sofisticiraniji pa nisu u mogućnosti samo upaliti ili ugasiti LED-
icu, nego ju mogu i upaliti na pola njezine jačinei ili pak vrtiti motor različitim brzinama.
Također za primjer, od nekog senzora temperature mogu nam očitati tu vrijednost
temperature koju nam senzor daje. Analogni ulazi se nalaze dolje desno, označeni crvenom
bojom, dok su izlazi na gornjem headeru te su označeni s apostrofom(') krajem brojke pina.
Ostali pinovi
Ostaje nam još grupica pinova dolje lijevo. Ako idemo s desna na lijevo, imamo: