JIKUVIP Konacna Verzija Apstrakti
JIKUVIP Konacna Verzija Apstrakti
JIKUVIP Konacna Verzija Apstrakti
The term "minimalism" defies an all-encompassing definition, and yet it seems that
various "minimalisms" share some common features, such as the interrogation of the limits of the
art. Minimalism in fiction rejects the customary conventions which turn realism into a system of
literary artifice: according to John Barth, American novelist and short story writer, minimalist
fiction is terse, oblique, extrospective and slightly-plotted. This style includes writers such as
Raymond Carver and Frederick Barthelme, who are sometimes called "the sullen nephews of
Hemingway and Chandler".
The paper focuses on Walks with Men (2010), the latest novel by Ann Beattie, the best
representative of the minimalist fiction written by women. Being protean in its manifestations,
literary minimalism is also tightly connected to the visual aspects of the narrative, as will be
shown in Beattie's work, mostly by contrasting her male and female characters and their
understanding of failures in private and professional life. Unlike Raymond Carver, who dealt
with blue-collar workers and their so called low-rent tragedies, Beattie focuses on the New York
white upper middle class, dealing with her characters' grieves, pleasures and fears with a
mixture of empathy and irony.
2.
Georgeta Raţă
Banat University of Agricultural Science and Veterinary Medicine, Timişoara, Romania
[email protected]
The aim of the present research was to show that the Turkish borrowings in Romanian are
not only lexical, but also, though less important, phonetic, morphological and syntactic. The
approach is a comparative (contrastive) one. At phonetic level, Turkish vowels, long vowels,
consonants, double consonants, consonant groups, and consonant-vowel groups have been
adapted to the Romanian phonetic system; at morphological level, there have been important
lexical impacts due, on the one hand, to the formal aspect of the ending of the Turkish etymon
and, on the other hand, to the natural gender of the referent; at syntactic level, Romanian has
borrowed from Turkish a few conjunctions no longer in use, a preposition, an adverb and phrases
that it has turned into simple words or into compounds, phrases that have been condensed,
calqued, improperly analysed, or whose word order has been changed.
3.
In the article is made a description of the interesting and not well researched Bulgarian
dialect, spoken in the village of Pripek, Dzhebel region (South-East Bulgaria). At the beginning
of the article, the authors make a review of the scarce publications which have treated this matter
so far, and the information, given in them. Then, in the main part of this work, a description of
the phonetic, prosodic, morphologic, and some of the syntactic and lexical characteristic features
of the Bulgarian Pripek dialect is given. An important phonetic feature, for example, is the
change e à и in stressed positions: месо à мисо, небо à нибо. Among the interesting
morphological features are the pronominal feminine forms го ’her’ and му ’to her’, identical with
the masculine forms; as well as the forms кутриту ’whoever’, кинату ’whatever’, врит
’everybody’ which may be seen in other South-East Bulgarian dialects, too. Like in other
Bulgarian dialects from the same region, the definite article is not only -ът, -та, -то,- тê; but
also –ъс, -са, -со, -сê; -ън, -на, -но, -нê. One of the preserved archaic syntactic features is the
possibility to express possession synthetically, seen in some expressions. There are interesting
variations in word order, too. Regarding the lexical level of the dialect, in the article are shown
rare words of Slavic origin (the borrowings from Greek and Turkish are discussed in a separate
publication). At the end of the article, the authors make conclusions that although the Pripek
dialect shares some of the common features of the Zlatograd dialect, there are some distinctive
marks which give the former a special place, and it could be treated as separate one.
6.
Nermin Vučelj
Univerzitet u Nišu
Filozofski fakultet
Departman za francuski jezik i književnost
[email protected]
7.
Радивоје Младеновић
Филолошко-уметнички факултет у Крагујевцу
[email protected]
Julijana Vučo
Univerzitet u Beogradu
[email protected]
Predrag Novakov
Odsek za anglistiku, Filozofski fakultet, Novi Sad
[email protected]
Novija anglistička literatura (na primer, Leech 2003) beleži dijahrone promene u
frekventnosti i upotrebi engleskih modala u proteklih nekoliko decenija. Polazeći od te činjenice
i imajući u vidu aktuelnost te tematike, prikupljen je sinhroni korpus primera sa engleskim
modalima i njihovim srpskim ekvivalentima iz popularnog romana američkog autora Dena
Brauna The Lost Symbol iz 2009. godine i njegovog prevoda na srpski Izgubljeni simbol. Od
ukupno zabeleženih 343 primera iz prve polovine romana, 123 primera sadrži modal could
(36%). Primeri iz korpusa omogućiće da se provere postavke o promenama u učestalosti i
distribuciji ovog engleskog modala, odnosno da se utvrdi koja su njegova modalna značenja
prisutna u korpusu i u kom procentu. Pošto relevantna literatura u primarna značenja modala
could ubraja dinamičku sposobnost, epistemičku mogućnost i grupu deontičkih značenja
(dozvola, upustvo, zabrana i slično), primeri će se klasifikovati u ta značenja, kao i u eventualna
dodatna značenja poput značenja tipičnog ponašanja ili opšte karakteristike; uz engleske primere
navodiće se i srpski prevodni ekvivalenti. U zaključku rada prokomentarisaće se brojčani podaci
o distribuciji ovog modala u korpusu, kao i zapažene tendencije u njegovoj upotrebi.
10.
In the cross-cultural context of the tourism industry today, there is a growing need for
students of tourism and hospitality to become aware of the concept of politeness, to acquire and
apply its rules and principles. This subject is incorporated in English as a foreign language
syllabus, but it would be expected to find the concept in other university courses, such as Culture
and Communication in Tourism, Ethics in Tourism and Psychology in Tourism. This paper will
investigate if universal concept of politeness is adequate enough to provide the students with
sufficient skills and knowledge to become successful tourism employees in global tourism and
hospitality sector. This subject will be treated in correlation with the concept of English as a
global language.
Key words: politeness, cultural awareness, global English, tourism and hospitality sector
11.
Раздобудько-Чович Л.И. (Лариса Раздобудко-Човић)
Филозофски факултет Универзитет у Приштини (Косовска Митровица)
[email protected]
Ана Ранђеловић
Институт за српски језик САНУ
[email protected]
Advertising has obtained its share: it definitely belongs to our every- life being quite difficult
for us to imagine the surroundings deprived of advertising banners. Something would miss in the
landscape. It is well-known that an advertisement should not last more than thirty seconds, yet
advertisers work on months for it. The contemporary market shows us that there are hundreds of
similar products around us, so obvious questions pop up: what to choose? What is better for our
needs? Under such circumstances, it is so very difficult for an advertisement to have a long life,
for its correnpondent product will not benefit of too much of a carreer in the market, too. Yet
there are the BRANDS, namely those powerful trade-marks which had such an impact on the
consumers that they simply cannot avoid making use of it. Or, they seem not to be able to go on
with their lives without it.
The present article deals with the strategies brands use in order to have such a strong impact
upon the target. We will try to distinguish whether their consumer behaviour is due to a real
need, to persuation or to a manipulation act. We will try to bring out into strong relief the
mechanisms which make them have a long and happy life in the market. Pragmatics means will
be of great help for us as pragmatics is the science of spoken language, and advertising is a
sample of spoken language, too. We are interested in finding out the way the theories of
advertising were successfully applied within the advertising creation along time and across
countries.
Jagoda Topalov
Faculty of Philosophy
The paper deals with affective factors in ELT by focussing first on their general implications in
the acquisition of various grammatical categories and then by investigating these claims in a
classroom research dealing with the acquisition of count and non-count nouns. The research
includes an experimental and a control group of college students (N=30+30) at the beginning of
the B2 level, who used the same coursebook. The only difference was the enrichment of the
input in the experimental group with highly creative, stimulating and personalized exercises
intended to deepen the understanding and acquisition of count and non-count nouns, especially
context-bound changes of non-count into count nouns. Both groups were tested at the beginning
and at the end of the research and the results show improvement and deeper understanding of the
subject matter. Finally, wider implications of the affective approach to foreign language teaching
are outlined in the concluding remarks.
15.
Исидора Бјелаковић
Филозофски факултет
Нови Сад
[email protected]
Doc. dr. sc. Ivo FABIJANIĆ; Frane MALENICA, mag. philol. Angl.
Sveučilište u Zadru, Hrvatska; Pučko otvoreno učilište „Znanje”, Zadar, Hrvatska
[email protected]; [email protected]
Биљана С. Самарџић
Филозофски факултет Пале
[email protected]
Слободан Новокмет
Институт за српски језик, САНУ, Београд
[email protected]
Предмет рада су нове речи у српском језику које се творе помоћу суфикса -ина и
његових проширених варијаната. Суфикс -ина се у литератури најчешће бележи у склопу
творбе именица које означавају имена особина, именица субјективне оцене, назива за
разне порезе, намете, плату и именица конкретног или апстрактног значења (као
подскупина најприсутнији су називи за производе од животиња). Под новим речима
подразумевамо оне које нису забележене и описане у три референета дескриптивна
речника српског језика (Речник српскохрватског књижевног језика; 18 објављених томова
Речника српскохрватскога књижевнога и народнога језика и Речник српскога језика
Матице српске). Као грађа за овај рад послужио нам је Речник нових и незабележених речи
и Мали речник нових речи Ђорђа Оташевића, а потврде за нове речи тражили смо на
интернет сајтовима и у Електронском корпусу српског језика. Циљеви рада су да на основу
доступних примера из поменутих извора утврдимо а) творбено-семантичке категорије
којима припадају нове речи; б) продуктивност одређених творбених типова и варијаната
суфикса -ина од којих настају нове речи; в) функционално-стилску припадност нових
деривата и г) покушамо да одредимо нормативни и прагматички статус нове лексике у
стандарном српском језику. На основу сакупљене грађе можемо да закључимо и који су то
творбени типови са суфиксом -ина данас више а који мање продуктивни у српском језику.
19.
dr. sc. Patrick Levačić
Odjel za francuske i iberoromanske studije
Sveučilište u Zadru
[email protected]
20.
Александра Колаковић
истраживач-сарадник
Балканолошки институт САНУ
[email protected]
[email protected]
21.
Tvrtko Prćić
Department of English, Faculty of Philosophy, Novi Sad
email: [email protected]
This paper deals with contact linguistic competence, a type of linguistic knowledge, for
the first time identified and described here, which focuses on the use of words and names from
English in a language that regularly comes into contact with it – in this case, the language is
Serbian. In the first part of the paper, the main properties of English as the nativized foreign
language (ENFL) will be summarized; in the second part, the concept of contact linguistic
competence, seen as a component of the wider contact language culture, will be elaborated, from
three interrelated angles: (1) the whys, covering the practical reasons for introducing and
building contact linguistic competence in special language users and, particularly, university
students of English and Serbian language and linguistics, as arguably the most influential
prospective special language users, (2) the whats, covering the theoretical basis and a proposed
checklist of the elements of contact linguistic competence to be acquired and imparted, and (3)
the hows, covering the methodological aspects of building contact linguistic competence
efficiently and effectively, both within and outside the educational system, in an attempt to raise
ENFL-related language awareness and to improve usage of standard Serbian.
22.
Ana Mandić Ivković
Beogradska poslovna škola
[email protected]
23.
Prof. Dr Biljana Đorić Francuski
Katedra za anglistiku
Filološki fakulet
Univerzitet u Beogradu
[email protected]
O [NE]VIDLJIVOSTI PREVODIOCA HETEROLINGVALNE POSTKOLONIJALNE
KNJIŽEVNOSTI
U ovom radu biće prikazani neki od izazova sa kojima se susreće prevodilac heterolingvalnih
književnih dela koja pripadaju domenu postkolonijalne književnosti. U središtu analize je
problem prevođenja postkolonijalne indoengleske književnosti, mada se ovakvo istraživanje lako
može primeniti i na dela čiji autori potiču iz bilo koje od bivših kolonija a pišu na engleskom ili
nekom drugom jeziku nekadašnjeg kolonizatora.
Korpus sastavljen u svrhu dobijanja rezultata za ovu analizu sastoji se od nekoliko romana
savremenih indoengleskih autora objavljenih u prevodu na srpski jezik i njihovih originala na
engleskom, a metodom kontrastiranja dobijen je valjan uzorak na kome je istraživanje dalje
sprovedeno u skladu sa važećim teoretskim postavkama nauke o prevodilaštvu. Jedna od njih je i
odavno uvažena činjenica da su za prevodioce od jezičkih zavrzlama mnogo ozbiljnija prepreka
u radu kulturološke različitosti, što se konkretno u slučaju istraživanja predstavljenog u ovom
radu iskazalo na planu prevođenja onoga što se u translatologiji naziva culture-specific items
(culture-bound words) a najpribližnije se na srpski može prevesti kao 'reči i izrazi sa
kulturološkim značenjem'.
Cilj rada jeste da se sveobuhvatnom i preciznom analizom korpusa, a u skladu sa
Venutijevim smernicama o ulozi prevodioca, preispita u kojoj meri srpski prevodioci teže da
približe ili udalje prevod od izvorne kulture (foreignization / domestication), te da se odgovori na
pitanje da li i u našim uslovima prevodilac heterolingvalnih postkolonijalnih dela može sebi
dopustiti da ostane nevidljiv (invisible), kao i da se ukaže na najadekvatnija rešenja s obzirom na
ogromne kulturološke različitosti između izvorne i ciljne kulture.
24.
Milena Kostić
Univerzitet u Nišu, Filozofski fakultet
[email protected]
Rad Sukob političkog i ličnog u Šekspirovoj trilogiji Henri VI zamišljen je kao kritička
analiza drama posvećenim jednom od vladara iz Šekspirovog istorijskog opusa. Istraživanje će se
usredsrediti na razmatranje dva ključna pojma: političkog i ličnog – sa posebnim akcentom na
razrešenje dileme izbora između dužnosti i savesti. Ova dva pojma biće sagledana naspram
subverzivnog karaktera Šekspirove trilogije Henri VI. Upravo zbog ambicije da kontrolišu život,
a ne da mu služe, vladari iz Šekspirovog istorijskog opusa ne mogu da postanu kompletne
ličnosti, već ostaju ,,podeljeni’’ (između političkih i ličnih izbora), zbog čega trpe tragične
posledice. T. S. Eliot smatra da treba prevazići ovu disocijaciju senzibiliteta, što nije lak zadatak,
ali nije ni neostvariv - ,podeljen’ čovek može ponovo postati kompletan, i to samo ako služi
životu, a ne kontroliše ga. Pri izradi ovog rada koristiće se kritički uvidi novog istorizma, ali će
neizostavno biti prisutna i humanistička kritika.
Ključne reči: političko/lično, dužnost/savest, novi istorizam, humanistička kritika
25.
Ilona Rajšli
Filozofski fakultet, Odsek za Hungarologiju
[email protected]
26.
Waldemar Kuligowski
Institute of Ethnology and Cultural Anthropology
Adam Mickiewicz University Poznań
[email protected]
Aim: In my paper I would like to present new cultural phenomenon - making of big
statues of Jesus Christ in different countries. The first of all statue was built in Rio de Janeiro in
1931. Increasingly, in last few years we can observed emergence of another new statues in this
same style (Świebodzin, Poland 2010; Lima, Peru 2011; Split, Croatia – work in progress).
Methodology: I would like to use some methods from so called “spatial turn” in
contemporary cultural anthropology (Marc Auge and non-places) and cultural studies (Edward
Soja and spatialization of time and history).
Results: Building of big statues of Jesus Christ are providing an opportunity for reflection
on very important dimensions of contemporary culture like relations with the space,
revitalization, new kind of esthetics and religion, or even nationalism. I would like to
characterize this phenomenon as specific element of local identification in the time of global
flows and glocalization.
27.
Dušanka Zvekić-Dušanović
Filozofski fakultet u Novom Sadu
Odsek za srpski jezik i lingvistiku
[email protected]
28.
Maša Žeravica
Ured Prevoditelja, Splitska banka d.d., Split / Studentica poslijediplomskog doktorskog
studija humanističkih znanosti pri Sveučilištu u Zadru
[email protected]
Nazivlje jest bitna sastavnica svakog standardnog jezika, a nastaje ili stvaranjem
neologizama ili prihvaćanjem internacionalizama ili stranih naziva. U hrvatskom, ali i
francuskom ekonomskom nazivlju danas je najviše posuđenica iz engleskog jezika, pa tako u
ekonomskom nazivlju spomenutih jezika možemo naći velik broj anglicizama. Međutim,
engleski jezik ne posuđuje drugim jezicima samo svoje riječi, već je u velikoj mjeri on jezik
posrednik između klasičnih jezika, koji su pravi izvorni jezici određenih ekonomskih termina -
internacionalizama, i današnjih europskih jezika među kojima i hrvatskog (ekonomija, kredit,
investicija, itd.). U ovom radu prikazat ćemo neke od spomenutih internacionalizama koji se
koriste u ekonomskom nazivlju hrvatskog, francuskog i engleskog jezika, kao i stupanj njihove
adaptacije u navedenim jezicima. Pri tome ćemo se na kratko osvrnuti i na anglicizme koje u
suvremeno doba možemo naći u ekonomskoj terminologiji ovih triju jezika, i na njihovu
adaptaciju u hrvatskom i francuskom jeziku.
Cilj nam je, dakle, usporediti adaptaciju internacionalizama i adaptaciju anglicizama,
kako bismo uočili razlike eventualne razlike u stupnjevima spomenutih adaptacija, te istaknuti
pozitivnu stranu, odnosno učinak kojeg postojanje internacionalizama i anglicizama u
ekonomskom nazivlju ima na bolje međunarodno razumijevanje i povezivanje.
Ključne riječi: hrvatski, engleski, francuski, internacionalizmi, posuđivanje, ekonomija, nazivlje
29.
Dr Slađana Živković, Visoka tehnička škola strukovnih studija i Građevinsko-
arhitektonski fakultet, Univerzitet u Nišu
[email protected]
Doc. dr Nadežda Stojković, Elektronski fakultet, Univerzitet u Nišu
[email protected]
This paper attempts at exploring the impact of the digital technology on the construction
of identity. It explains the effects the technology, specifically the Internet, has on the individuals.
Today we are becoming aware of how technology is embedded into every area of our lives, and
we are faced with extreme changes. Globalization is the latest phenomenon in the historical
trajectory of modernity which involves changes that result in identity. The rapid expansion of
digital technology is responsible for introducing people to virtual space which opens the door to
new identity experiences. Entering the virtual world where the real characteristics are not directly
evident, we have the possibility to be in a new community, to experience different versions of
selves and, thus, to show and build new identities.
In cyberspace it is hard to distinguish the true identity of individuals. Since some people
want to change identity, to experience life from other people’s perspectives, it is easier for them
to communicate online rather than face-to-face. So, our approach is designed to reveal how
online experiences challenge the way we think and see ourselves.
Ključne reči: globalization, identity, digital age
30.
Nataša Radusin Bardić
Filozofski fakultet, Novi Sad
[email protected]
31.
Зорка Кашић, Маја Ивановић
Универзитет у Београду, Факултет за специјалну едукацију и рехабилитацију
[email protected]
[email protected]
32.
Мирјана Адамовић
Институт за српски језик САНУ
[email protected]
33.
Milena Ulčar
[email protected]
Problem imitacije u romantizmu je, u starijoj literaturi koja se bavi ovom temom, najčešće
označavan kao koncept koji se napušta zarad narastajuće samosvijesti umjetnika kao
jedinstvenog, originalnog stvaraoca. Tako knjige poput: Mimesis: The Representation of Reality
in Western Literature (E. Auerbach, 1946.) ili The Mirror and the Lamp: Romantic Theory and
the Critical Tradition (M. H. Abrams, 1953.) prilično zanemaruju period romantizma, što je
slučaj u prvom, ili ističu obrt koji su započeli romantičari prihvatajući ekspresivnost i kreativnost
kao imperative svog stvaralštva, što je slučaj u drugom primjeru.
Ekspresija, kao ideja izražavanja sebe može se učiniti suprotstavljena shvatanju imitacije kao
podražavanja drugog. Ono što se u godinama trajanja romantizma mjenja jeste upravo poimanje
sopstva i njegovog odnosa prema Bogu, prirodi, okruženju. Po učenju filozofa imitacija, kao
princip podražavanja objekta, mjenja svoju suštinu, jer sve prethodno označeno kao drugo,
različito od stvaraoca, prestaje da postoji samo kao objekat i dobija status živog, često
ravnopravnog dijela apsoluta. Zato podražavanje počinje da dobija mnogo subjektivniju formu,
najčešće biva shvaćeno kao vid prepuštanja.
U ovom radu ću pokušati da pristupim problemu imitacije kroz odnos prema, tada
narastajućoj, temi umjetničke ekspresivnosti. Time bih ukazala na to da korišćenje imitacijom i
ekspresijom, u skladu sa novim estetskim modelom „stvaranja“ svijeta, prevazilazi samo
umjetničko, i posebno, samo formalno tretiranje stvarnosti. Ono postaje način razmišljanja o
sebi, o cjelokupnom univerzumu, panteističkom ili teističkom bez razlike, u kom umjetnost
dobija status jedinog potpunog, još uvijek uticajnog njegovog dijela.
34.
Ivona JOVANOVIĆ
UNIVERZITET CRNE GORE
Fakultet za turizam i hotelijerstvo, Kotor
[email protected]
U okviru evropske perspektive Crne Gore i sve izraženije potrebe za govornicima radnih jezika
EU, u ovom radu pokušava se pronaći odgovor na sledeća pitanja:
- Da li Crna Gora posvećuje dovoljno pažnje izučavanju radnih jezika Evropske Unije i za
kojim stranim jezicima vlada najveće interesovanje u crnogorskim školama i
Univerzitetima?
- Da li Crna Gora sledi preporuke Evropske komisije o obaveznom izučavanju dva strana
jezika u osnovnim i srednjim školama?
- Da li su nastavni programi usklađeni sa ZEO za žive jezike, odnosno da li je nastava
stranih jezika u Crnoj Gori u dovoljnoj meri efikasna da odgovori sve kompleksnijim
zahtevima multilingvalne Evrope?
Rad se bazira na analizi podataka Zavoda za školstvo Crne Gore o zastupljenosti stranih jezika u
crnogorskim školama, kao i na podacima prikupljenim na Univerzitetu Crne Gore i uporednoj
studiji Evropske komisije o nastavi stranih jezika u zemljama članicama EU.
35.
Silvija Graljuk
Filozofski fakultet u Zagrebu
[email protected]
Presa scrisă reuşeşte să reflecte anumite norme culturale şi realităţi sociale, ea este un
mijloc de socializare care condiţionează deciziile oamenilor şi conduitele acestora, perpetuează
prejudecăţi şi stereotipuri sau impune modele sociale, standarde şi valori.
Cercetarea pe care o propunem urmăreşte surprinderea şi analiza ipostazelor în care apar
femeile, bărbaţii şi modul în care este promovată imaginea de familie prin intermediul unor
ilustrate. Noutatea temei constă tocmai în utilizarea imaginii ca şi mijloc de surprindere a unor
momente importante din viaţa familială, precum şi realizarea unei comparaţii între epoca
modernă şi perioada interbelică.
În ceea ce priveşte metodologia vom avea în vedere studierea „imaginii familiei” din
perioada interbelică, aşa cum apare ea în presa transilvăneană, atât prin cercetarea textului scris,
cât şi prin analiza imaginii,. Prezenţa în presă a imaginii de familie poate fi încadrată într-o
anume schemă mai rigidă, iar participarea activă în viaţa publică este mai curând prerogativa
bărbatului, în timp ce rolul firesc al femeilor este îngrijirea familiei, a gospodăriei şi creşterea
copiilor, aspect zugrăvit şi prin ilustraţiile prezente în paginile perioadicelor transilvănene.
37.
Jakov Đorđević
Nezaposlen (student master studija istorije umetnosti na Filozofskom fakultetu
Univerziteta u Beogradu)
[email protected]
Razne hipoteze ispletene su oko porekla reči macabre, koja je svoje mesto danas pronašla u
više evropskih jezika. Među tim pretpostavkama pet je ponelo istaknut autoritet unutar naučnih
krugova, stoga će ovo saopštenje upravo biti okrenuto njihovom razmatranju – arapske reči
maqābir (grobovi, groblja; množina od maqbara), hebrejske reči meqaber (grobar), kao i
mogućnosti da je potekla od imena umetnika/pisca prve slike/pesme Plesa smrti, zatim imena
svetog Makarija, i na kraju imena Jude Makavejca.
Neretko su ove pretpostavke više bile usmeravane ka pobijanju „suparničkih“ mogućnosti,
nego ka pokušaju sopstvenog utemeljenja. Upravo iz tog razloga ću ovde pokušati da putem
interdisciplinarnog sagledavanja, svaku od tih pet pojedinačnih mogućnosti ukratko preispitam,
razmišljajući o stepenu njihove verovatnoće, postavljajući ovaj problematičan pridev u vreme i
prostor njegovog nastanka. U saopštenju će biti raspravljano o mogućim načinima i razlozima
prihvatanja određene reči iz jezika „nevernika“ i njene adaptacije u kontekst hrišćanskog Zapada
poznog srednjeg veka. Zatim, govoriće se o moći koju bi reč mogla da ponese, ukoliko bi svoje
poreklo dugvala svetom Makariju, u propagandi crkve koja je neprekidno težila da sebi potčini
svetovnu vlast. A na samom kraju, sa pričom o Judi Makavejskom zaćiće se u predele narodnih
verovanja i običaja u vezi sa mrtvima. Tu će se kroz pokušaj razumevanja razloga nastanka
predstava danse macabre (mesta u kome je ovde razmatrana reč pronašla svoje prvo boravište)
konačno stići i do samog cilja - razumevanja, verujem, ne samo porekla i značenja reči macabre,
već i spoznaje da je i ona sama nosila izvesnu ulogu u upornoj hristijanizaciji stanovništva i
borbi crkve protiv preživelih paganskih verovanja, čime bi se naročito bacilo novo svetlo na
promišljanje njene etimologije.
38.
Klara Buršić-Matijašić
SVEUČILIŠTE JURJA DOBRILE U PULI
Odjel za humanističke znanosti
Odsjek za povijest
Ivana Matetića Ronjgova 1
Pula 52100, Hrvatska
[email protected]
39.
Nadežda Silaški
Ekonomski fakultet, Univerzitet u Beogradu
[email protected]
40.
Dunja Živanović
Filološki fakultet Univerziteta u Beogradu
AFS Interkultura Srbija
[email protected]
Ovaj rad istražuje načine na koje je srpska kultura definisana i opisana u okviru
postojećih teorijskih modela kulture, sa ciljem da ih uporedi i prikaže iz kojih se sve perspektiva
vrednosti srpske kulture mogu proučavati i upoređivati sa drugim kulturama sveta. Modeli koji u
sebi sadrže informacije o srpskoj kulturi i čiji je pregled dat u ovom radu jesu modeli Hofstedea,
Trompenara i Hamden-Tarnera, Švarca i Ingleharta. Svaki od modela ističe različite vrednosti
kao temelje kulture i informacije koje se iz njih dobijaju o srpskoj kulturi su različite. Ovi
modeli, odnosno mape kulture otvaraju zanimljiv prostor za analizu i objašnjenja kulturnih
fenomena i mogu se koristiti kao dragocena teorijska osnova u istraživanjima.
Ključne reči: kultura, srpska kultura, modeli kulture
41.
др Владимир Ж. Јовановић
Филозофски факултет
Универзитет у Нишу
[email protected]
мр Владан Павловић
Филозофски факултет
Универзитет у Нишу
[email protected]
СТАВОВИ СТУДЕНАТА ФИЛОЗОФСКИХ ФАКУЛТЕТА У НИШУ И ИСТОЧНОМ
САРАЈЕВУ О ОДНОСУ ЈЕЗИКА И ИДЕНТИТЕТА
Oснoвни циљ рада je дa утврди дa ли кoд студeнaтa Филозофског факултета
Универзитета у Нишу и Филозофског факултета Универзитета у Источном Сарајеву
прeoвлaђуjу стaвoви o тeснoj пoвeзaнoсти између jeзичког, с једне, и нaциoнaлнoг и
индивидуалног идeнтитeтa, с друге стране, oднoснo дa рaзмoтри дa ли у дaтoj пoпулaциjи
дoминирajу стaвoви кojи сe мoгу смaтрaти рефлескијом језичког национализма, или oни
кojи би се могли окарактерисати као израз језичког космополитизма. Уз то, додатни циљ
рада је и размотрити зaступљeнoст пoмeнутих стaвoвa у oднoсу нa низ дeмoгрaфских
вaриjaбли: пoл, eтничку припaднoст, мeстo рoђeњa и прeбивaлиштa, oбрaзoвaњe рoдитeљa,
вероисповест, тип религиозности испитaникa и сл. У том смислу, као инструмент
истраживања коришћена је анкета (заснована на релевантној социолингвистичкој
литератури), изведена током летњег семестра академске 2011/2012. године, и то на укупно
три департмана (департманима за англистику, социологију и историју) на сваком од два
наведена факултета, при чему је за обраду тако добијених података коришћен програм
SPSS. Очекује се да рад потврди хипотезу да по наведеном питању студенти са два
испитана филолошка департмана заузимају ставове у којима преовлађује језички
космополитизам, док код осталих испитаних студената ставови који би били индикатор
језичког национализма јесу нешто јачи, кaо и да пружи материјал за разматрање додатних,
помоћних хипотеза.
Кључне речи: језик, нација, идентитет, језички национализам / језички
космополитизам, ставови о језику.
42.
Mira Milić
Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja Univerziteta u Novom Sadu
[email protected]
Ovaj rad bavi se tipologijom anglicizama kao sinonima u srpskom jeziku, koja je
definisana na osnovu korpusa književnih i novinskih tekstova od 2006. godine do danas.
Međuodnosi koji se uspostavljaju unutar jednog sinonimskog niza koji čini anglicizam i
domaća/e i odomaćena/e reči u srpskom jeziku podeljeni su u šest kategorija. To su: anglicizmi
kao inercijski sinonimi, prevedeni anglicizmi kao sinonimi, anglicizmi kao hiposinonimi,
anglicizmi kao lažni parovi, anglicizmi kao terminološki dubleti i anglicizmi kao stilski sinonimi
koji su dodatno podeljeni u šest kategorija u zavisnosti od stilskih funkcija. U radu će biti
analizirana domaća i odomaćena leksika sa kojom anglicizmi stupaju u sinonimni međuodnos,
kao i diferencijalna obeležja sinonimnih jedinica na osnovu kojih je izvršena tipologizacija
anglicizama kao sinonima u srpskom jeziku, nakon čega će svaka kategorija biti definisana i
ilustrovana primerima iz korpusa.
43.
Maurizio Barbi
Facoltà di Filologia, Università di Belgrado, Cattedra di Italianistica.
[email protected]
Nel presente lavoro, dopo aver illustrato una sintetica cronologia dell’attenzione dedicata
dai dizionari ai neologismi, verranno esaminati i diversi criteri di classificazione e di
suddivisione di questi ultimi. Inoltre, si tenterà di rispondere ai seguenti interrogativi: come
nascono i neologismi? Cosa determina il loro successo, la loro sopravvivenza o la loro caducità?
Inoltre, verranno presentati i risultati di un questionario rivolto a italofoni, realizzato allo scopo
di testare la conoscenza di alcuni neologismi attraverso domande a scelta multipla. Come
confronto, a fianco di questi risultati ne verranno presentati altri, ottenuti da un corpus costituito
dagli studenti di italiano del IV anno della Facoltà di Filologia dell’Università di Belgrado ai
quali è stato somministrato lo stesso questionario. Come verifica della comprensione dei termini
richiesti, agli stessi studenti è stato somministrato anche un secondo questionario facilitato dalla
presenza di brevi testi.
Infine, verranno presentate alcune possibili applicazioni didattiche riguardanti i neologismi. In
particolare, verranno proposte attività inerenti le abilità di comprensione e di produzione scritta.
44.
Јасмина Дражић
Филозофски факултет Универзитета у Новом Саду
[email protected]
45.
Drd. Monica Lucreţia Matei (Stoica)
Universitatea Babeş-Bolyai, Facultatea de Istorie şi Filosofie,
Cluj-Napoca, România
[email protected]
46.
Tatjana Đurović
Faculty of Economics, Belgrade University
[email protected]
The paper looks at the issue of the present perfect tense in English from a cognitive
linguistic perspective. Drawing on the wide cognitivist theoretical framework (Radden & Dirven
2007; Žic Fuchs 2009; Langacker 1987, etc.), we attempt to show whether an approach which
focuses on the interaction of grammar and cognition, i.e. on the perceptual foundation of the
grammatical categories can offer not only a clearer explanation of the meaning puzzles of present
perfect, but also some directions of how to apply cognitively-oriented insights to the processes of
foreign language teaching and learning. On the basis of examples containing present perfect at
both sentential and discourse level, we try to identify metaphors arrived at via the main meanings
of the given tense which may facilitate learning of this complex grammatical category. The aim
of this paper is to point out how grammatical categories such as present perfect may reflect some
concepts that structure the reality of the given sociocultural community, which in turn may lead
to better understanding and internalisation of the specific grammatical structure.
47.
Olga Panić Kavgić
Univerzitet u Novom Sadu
Filozofski fakultet Novi Sad
Odsek za anglistiku
[email protected]
48.
Dubravka Valić Nedeljković
Filozofski fakultet Univerzitet u Novom Sadu
[email protected]
49.
Marica Čilaš Mikulić
Filozofski fakultet
Sveučište u Zagrebu
[email protected]
Pravilna upotreba glagolskoga vida u hrvatskome kao inome (drugome i stranome) jeziku
za neizvorne je učenike, ponajprije one kojima je prvi jezik neki od neslavenskih jezika, vrlo
zahtjevan zadatak. Zahtjevan je zato što uključuje ovladavanje složenom morfologijom
glagolskoga sustava hrvatskoga jezika te spoznavanje i usvajanje funkcija, odnosno značenja,
svršenoga i nesvršenoga vida.
Na temelju višegodišnje nastavne prakse i istraživanja koje je provedeno s heterogenim
skupinama učenika i studenata hrvatskoga kao inoga jezika različitih razina jezične kompetencije
pokazuje se kako je u poučavanju glagolskoga vida bitno krenuti od kategorije koja je nadređena
kategoriji glagolskoga vida – od aspektualnosti. Aspektualnost se u suvremenoj aspektološkoj
literaturi smatra jezičnom univerzalijom. Prema tome, kao što će istraživanje pokazati, u
poučavanju glagolskoga vida treba uzeti u obzir i rečenični kontekst – semantičko-sintaktičke i
pragmatičke elemente koji utječu na odabir glagolskoga vida i tip akcionalnosti (leksički vid/tip
glagolske situacije). Pritom je važno razlikovati obaveznu od fakultativne upotrebe kao i
prototipnu od neprototipne upotrebe vida.
U izlaganju će se pokazati koji su semantičko-sintaktički elementi indikatori svršenoga, a
koji nesvršenoga vida u hrvatskome jeziku te kako pragmatički faktori i izvanjezično znanje
utječu na odabir vida.
Ovakav pristup glagolskomu vidu u hrvatskome kao drugome i stranome jeziku može se
primijeniti i u poučavanju srodnih jezika kao drugih i stranih.
Ključne riječi: hrvatski kao drugi i strani jezik, glagolski vid, aspektulanost
50.
Nikolina Zobenica
Univerzitet u Novom Sadu
[email protected]
51.
Igor Loinjak
Poslijediplomski studij povijesti umjetnosti
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Ivan Lučića 3, 10000 Zagreb
[email protected]
VRIJEDNOST UMJETNIČKOG DJELA I PROBLEMI OBLIKOVANJA
KNJIŽEVNOG KANONA
Na području književnosti razmatranju kanona pripada osobit značaj. Možda baš to i jest
razlog brojnim nesuglasicama oko oblikovanja književnoga kanona koje su postale osobito
snažne sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća.
Određeni je oblik kanonizacije postojao još od najranijih vremena. U antičkom se svijetu
nije dovodila u pitanje vrijednost Homerovih i Vergilijevih djela. U narednim su se razdobljima
na sličan način književnom kanonu dobivali novi klasici uz poneku reviziju starih popisa. Kanon
ne treba gledati suviše kruto budući da je i on sklon promjenama te predstavlja odraz određenog
povijesnog trenutka. Razmotrivši spomenutu prepirku oko kanona koju su u prošlome stoljeću
vodili ugledni teoretičari književnosti, može se reći kako je ona čedo svoga vremena i samo je se
pod tim vidikom može adekvatno procjenjivati.
Glavni je zadatak ovoga rada problematski pristupiti književnom kanonu te pokušati
uočiti glavne smjernice u njegovu oblikovanju. Pri tome će pomoći teorijska djela brojnih
književnih teoretičara koji su istom problemu pristupali s različitih teorijskih stajališta. U ovoj
problematici osobita važnost pripada kritici jer određivanje književne vrijednosti i adekvatnog
vrednovanja književnih djela nerijetko predstavlja kamen spoticanja. Upravo je vrednovanje
bitan faktor kanonizacije koji se u suvremenim promišljanjima u znanosti o književnosti sve
češće potiskuje na margine.
52.
Obrocea Nadia
Universitatea de Vest din Timișoara, România
[email protected]
53.
BĂCILĂ FLORINA-MARIA
Universitatea de Vest din Timişoara – ROMÂNIA
[email protected]
DERIVATE CU PREFIXUL NE- ÎN LIRICA LUI TRAIAN DORZ: NEMARGINE ŞI
NEMĂSURĂ
54.
55.
Вера Ћевриз-Нишић
Филозофски факултет Пале
[email protected]
О НАГОМИЛАВАЊУ АПОЗИТИВНИХ СИНТАКСИЧКИХ ЈЕДИНИЦА
Tема коју смо овдје одабрали, у ширем смислу, потпада под истраживачко поље
корпусне лингвисике. Уже посматрано, она се тиче лигвостилистике, јер анализа која стоји
у њеној подлози треба, у првом реду, да да одговоре на питања о стуктурно-стилистичким
карактеристикама синтаксички хомофункционалних јединица апозитивног (апозицијског)
типа. Дакле, у раду ћемо се усредсредити на анализу структурно-стилистичких
особености синтаксичких истородних конструкција код којих један члан конструкције има
улогу апозитивне, тј. накнадно додате синтаксичке јединице. Корпус који смо одабрали за
анализу чине књижевноумјетнички текстови Меше Селимовића (романи Тврђава и Дериш
и смрт), будући да у поменутим дјелима синтаксичка понављања са апозитивним
јединицама имају и стилогену вриједност.
Синтаксичка апозиција представља један тип једнородних чланова, за који је
најчешће везан асиндетизам и паузирање. Код поментуог типа синтаксичких јединица
однос хомофункционалних елемената у координираном низу подразумијева на
семантичком плану контекстуалну референцијалну синонимију, а на синтаксичком –
апозитивну функцију редуплициране јединице. На чисто семантичкој равни посматрано,
језичке јединице које образују кумулацију овог типа јесу референцијални синоними,
односно, ван координираног низа не припадају заједничком семантичком пољу
кумулираних јединица. Ми се у овдашњој анализи не ограничавамо само на случајеве тзв.
синтаксичке (именичке) апозиције (именица уз именицу, у истом падежу и постпозицији
(Стевановић: 1966)), будући да она представља само један (основни) тип кумулације са
референцијалним синонимима. Нас ће овдје, између осталог, интересовати и структурно-
стилске особине синтагматских конструкција које садржи корпус, а код којих се на мјесту
апозитивне јединице у кумулираном низу реализује и нека друга синтаксема, дакле, не
само именичка, као нпр.: Вољели бисмо да то буде одмах, сутра, јер нема разлога за
чекање, хоће да каже – већ су мртви, више им у тврђави нису потребни, а није ни добро
мртваце мртваце дуго држати непокопане, усмрде се (М. Селимовић, Тврђава, 28); или:
Могао би да ме заволи и оваквог, доброг и беспомоћног, али не би могао и да ме поштује
(Тврђава, 151).
Кад је ријеч о стилематичност датих конструкција, овдје ћемо је посматрати као
резултат међуодноса опетовања исте реченичне позиције, на једној, и семантичке
редпликације, на другој страни, а стилогени аспект тицаће се њихове контекстуалне
вриједности.
56.
58.
Vesna Cakeljić
Univerzitet u Beogradu
[email protected]
POSTJUGOSLOVENSKA KNJIŽEVNOST NA FRANCUSKOM: OD EGZILA DO
NOMADIZMA
59.
60.
Sonja Filipović-Kovačević
Filozofski fakultet
Univerzitet u Novom Sadu
[email protected]
61.
Slovački govor Stare Pazove je u svojoj leksici arhaičan, jer sadrži stare slovačke reči,
koje u govorima u Slovačkoj više nisu u upotrebi. Dolaskom Slovaka u novu sredinu sa drugim
većinskim jezikom njihov govor je pod jakim uticajem dominantnog domaćeg jezika. Pored
mađarskih reči, koje su delom bile preuzete već u staroj postojbini, preuzimaju se nemačke reči
angažovanjem u službi na tzv. Vojnoj granici. Živi slovački govor Stare Pazove sadrži veliki broj
reči turskog porekla (koje Slovaci u Slovačkoj ne poznaju) a koje su preuzimane uglavnom
posredstvom srpskog jezika. Neke starije reči vode poreklo iz latinskog, francuskog... U današnje
vreme je jak prodor reči iz engleskog jezika zahvaljujući razvitku elektronske tehnologije.
U radu će se posebna pažnja posvetiti rečima turskog porekla preuzetim posredstvom
srpskog jezika.
Jezik izlaganja: slovački
62.
L’essere competenti in una lingua significa saper generare frasi, distinguere le ambiguità ed
esprimere giudizi di accettabilità o meno sulla grammatica di una frase. A questa conoscenza
astratta, interiorizzata, si aggiunge un’altra competenza che guida la conoscenza della lingua
attraverso la quale il parlante sa come usare concretamente la lingua in situazioni per conseguire
determinati scopi. In tal modo si vuole ricondurre il processo di apprendimento guidato, in
contesto formale, a quello sviluppato fuori dei contesti formali, a ricomporre un quadro unitario
secondo la prospettiva acquisizionale.
La finalità della preente ricerca condotta su una campionatura di 782 alunni delle scuole
dell’Istria è quella di esaminare l’ambiente multiculturale e plurilinguistico caratterizzato da un
apprendimento e un’acquisizione linguistica della lingua italiana. Nell’individuare le strategie
esplicite/implicite dell’apprendimento/acquisizione della lingua italiana in ambiente pluruilingue
ci siamo serviti di due livelli di analisi: i tipi di apprendimento/acquisizione e le finalità dello
studio linguistico. L’analisi statistica, che verrà discussa nel saggio ha evidenziato differenze
sostanziali fra apprendimento e acquisizione.
63.
Perioada 1866-1918 este una dintre cele mai semnificative perioade din istoria modernă,
fiind generatoarea unor schimbări majore în evoluţia urbanistică şi arhitecturală a oraşelor din
Ungaria şi Transilvania. Modernizarea pe care o impune guvernul de la Budapesta în perioada
dualistă se dovedeşte a fi costisitoare pentru Transilvania, motiv pentru care este nevoie de ajutor
financiar şi implicarea directă din partea oficialităţilor ungare care aduc în teritoriu aceeaşi
arhitecţi care au făcut planurile clădirilor în Budapesta.
Termenul de eclectic derivă din latină electo- a alege. Eclectismul este un stil arhitectural
care îmbină diverse stiluri şi interpretări locale. Importanţa stilului stă în faptul că este ales să
îmbrace faţadele instituţiilor de stat din Budapesta.
Specificul său îl prezintă sub forma programelor arhitecturale specifice. Astfel există
anumite canoane arhitecturale pentru instituţiile publice, pentru instituţiile de cultură (teatrele),
pentru administraţie ( primăriile), pentru băncile de stat...În scurt timp toate sediile instituţionale
ale oraşelor importante din regiunile imperiului vor fi decorate în aceeaşi manieră.
Deoarece tematica este una atât de istorie cât şi de istoria artei, este nevoie să apelez la o
metodologie complexă. Astfel pentru partea de istorie voi folosi sursele primare, cum ar fi
documentele din arhive, planurile urbanistice de secol XX, fotografii de epocă. Deoarece
arhitectura este considerată o artă vizuală, pentru descrierea monumentelor se întreprind călătorii
de studiu la faţa locului. Doar prin contact direct cu clădirea se pot face interpretări şi analize
stilistice cât mai coerente. Pentru a obţine mai multe informaţii privind tematica voi consulta şi
specialişti în arhitectura eclectică.
Scopul principal al lucrării este să stabilească similitudini stilistice între arhitectura
eclectică ungară, în special budapestană şi cea transilvăneană. Prin elaborarea acestei lucrări îmi
propun să identific filiera de pătrundere a influenţelor ungare în arhitectura eclectică din
Transilvania, dar şi să identific specificul local al arhitecturii din această regiune a imperiului.
64.
Rafaela Božić
Iva Piližota
SVEUČILIŠTE U ZADRU
ODJEL ZA KROATISTIKU I SLAVISTIKU
ODSJEK ZA RUSKI JEZIK I KNJIŽEVNOST
[email protected], [email protected]
65.
Vesna Simović
Univerzitet u Nišu
Filozofski fakultet
[email protected]
66.
GOVOR TIŠINE
67.
Bernarda Katusic
[email protected]
(u procesu obrane habilitacije u Salzburgu na Institutu za slavistiku, Salsburskog
sveucilista, do nedavna radila na Institutu za Slavistiku, Beckog sveucilista)
U dosadašnjoj kritici Pavićev roman Hazarski rečnik (1984) nerijetko je označavavan kao
jedno od najreprezentativnijih djela srpske postmoderne (Pantić 1987; Leitner 1991; Burkhart
1992). Kao tipična postmoderna obilježja kojima se Pavić služi u svom višeslojnom tekstu bili
isticani slijedeći literarni postupci: istovremeno korištenje najrazličitijih stilskih i žanrovskih
formacija, intertekstualna prožimanja, autoreferencijalne opaske, propitivanje uloge autora i
čitatelja, tekstovna otvorenost na svim razinama, ispremješanost fikcije i fakcije itd. Suprotno
dosadašnjim tumačenjima Pavićeva djela koja navedena postmoderna obilježja motre izolirano
ne uspostavljajući dublju međusobnu povezanost u prilogu se zastupa teza da je naznačenu
disparatnost literarnih postupaka moguće objediniti postupkom stalnog svojevrsnog njihalnog
kretanjem između fikcije i fakcije koji se stoga nameće kao kruzijalni specifik Pavićeve poetike.
Navedena problematika bit će u prilogu analizirana s aspekta dvaju, već u naslovu isticanih
žanrova, rječnika i romana, pri čemu će rječnik biti poima kao tipičan faktični žanr koji
pretendira stvarnost predstaviti kakva je, a roman kao tipičan fikcijski žanr utmeljen na otklonu
od stvarnosnog.
68.
The paper purports to explore the polysemy of the lexemes step and korak and their
derivatives. Extension of their meanings and its possible motivation are observed through the
lens of cognitive linguistics, more precisely, the conceptual metaphor theory. It is the contention
of the cognitive linguistic paradigm that language and conceptual system are grounded in human
experience, and that the extension of meanings into abstract fields occurs via the mechanism of
conceptual metaphor. Since the concept of step is linked to the primary human experience with
motion in space, it is expected that it is used to structure an array of abstract concepts. Analysis is
performed on the representative corpora of English and Serbian. The examples excerpted from
the corpora indicate that the polysemy of lexemes step and korak and the related expressions is
metaphorically motivated, as well as that the appropriate conceptual mappings fit into the
broader frame of the PATH schema. The concluding part discusses possible implications of the
obtained metaphorical mappings and compares English and Serbian with respect to these.
Key words: step, korak, polysemy, conceptual metaphor, PATH schema.
69.
În anul 1867 se formează Monarhia Austro-Ungară, ceea ce însemna nevoia unei reformări a vechiului
sistem, astfel că încă de la început au intrat în vigoare diferite legi, în aproape toate domeniile. Formarea şcolii
de agronomie de la Cluj-Mănăştur are ca fundament legal de fapt legea învăţământului din iulie 1868 a lui
József Eötvös, care după discuţii aprinse în Camera Reprezentanţilor şi Camera Superioară a fost aprobat.
Scopul lucrării este de a pune în prim plan şi totodată de a scoate la lumină importanţa învăţământului
agronomic din cadrul imperiului nou format având ca studiu de caz Institutul Agronomic de la Cluj-Mănăştur.
Datorită legii create de administraţia austro-ungară după care a funcţionat, şcoala de agronomie de la Cluj-
Mănăştur nu numai că reflectă prototipul unei instituţii de învăţământ agronomic, dar scoate la înaintare
metode, practici şi viaţă socială, întâlnită la nivelul tuturor instituţilor de învăţământ agrar din Imperiu.
Şcoala de la Cluj a format pe parcursul existenţei sale o serie de personalităţi, atât studenţi cât şi
profesori cu renume internaţional care au ajutat la ieşirea din umbră a agriculturii transilvănene dar şi a
provinciei ca atare prin cercetările făcute şi prin recunoaşterile muncii în diferite domenii.
70.
Marija Bradaš
Università degli Studi di Padova
[email protected]
Questo studio prende in esame gli scritti teorici che Niccolò Tommaseo (1802-1874) ha
dedicato alla poesia popolare serba mettendoli a confronto con le posizioni elaborate un secolo
più tardi da Milman Parry (1902-1935) nella sua celebre oral theory, al fine di porre in risalto i
punti di contatto tra i due studiosi. Sebbene nel trattato tommaseano “Sul numero” e in vari altri
scritti del poliedrico autore italiano (articoli e introduzioni alle raccolte) ricorrano gli stessi
esempi che Parry avrebbe usato per illustrare le formule epiche presenti sia nei poemi omerici
che nei canti serbi, tali analogie sono state finora trascurate o perlopiù (completamente) ignorate
dalla critica letteraria.
Benché l'autore italiano non parli mai esplicitamente della formula epica, un concetto
affine è presente nei suoi testi: i paralleli istituiti tra queste due produzioni epiche risaltano la
modernità del pensiero di Tommaseo (acuto lettore di Vico), che in un’Italia quasi
completamente disinteressata alla questione omerica dimostrò una sensibilità straordinaria per le
problematiche che solo molto dopo di lui sarebbero divenute attuali. Scopo del nostro lavoro sarà
appunto mettere in evidenza la modernità di Niccolo Tommaseo, il “più periferico scrittore
italiano”, dando così un ulteriore contributo alla rivalutazione della sua figura e della sua opera,
cui la critica letteraria e storiografia italiana hanno dedicato negli ultimi due decenni diversi studi
e edizioni critiche.
71.
Mihaela Lalić
Univerzitet Crne Gore
[email protected]
72.
Моника Фин
Универзитет у Падови (Università degli Studi di Padova)
м[email protected]
Ова студија настаје из жеље да се осветли улога емблема као основног елемента за
иконографију нумизматике петровске епохе, позивајући се првенствено на неке примере
из бакрорезних медаља илустрованог издања Житија Петра Великаго Захарије
Орфелина, прве монографије посвећене руском цару на неком словенском језику.
Нумизматика је постала популарна међу Русима у време Петра Великог: тада су медаље
служиле као споменици славних успеха руског монарха, који их је користио као помоћно
средство пропаганде у свом програму политичких и друштвених реформи.
Иконографија петровских медаља је чврсто повезана са емблематиком, која се приказује
као један од кључних жанрова барокне књижевности јер изражава основно естетско
начело тога времена, као одговор на мото “ut pictura poesis”.
Емблематска литература је прихваћена у руској култури почетком 18. века посредством
западноевропских источника, првенствено немачких и латинских. Захваљујући
иницијативи Петра Великог тада су настали први зборници емблема на руском језику,
који су касније стигли и међу Србе: преко украјинских и руских источника, емблематска
литература петровске епохе оставила је дубоке трагове у српској књижевности и ликовној
уметности и била је од великог значаја у процесу барокизације српске културе.
Након кратког приказа емблематске литературе код Руса и Срба, анализираћемо
композицију неких медаља које је Орфелин користио у илустрацији свог дела, посветивши
посебну пажњу значењу емблема који карактеришу те илустрације.
73.
Vušović Olivera
Univerzitet Crne Gore, Filozofski fakultet, Nikšić
Studijski program za francuski jezik i književnost
[email protected] , [email protected]
Dans le présent article nous entreprenons une analyse sémique des mots issus de la
rubrique faits divers de la presse française quotidienne. Le corpus qui fait l’objet de l’analyse est
hétérogène : il est composé des termes juridiques souvent apparaissant dans ce type d’article
ainsi que des mots issus de la langue générale. Les mots sélectionnés sont divisés en quelques
groupes, réunis autour des noyaux sémantiques différents. Afin d’analyser leurs sens, nous
procédons à l’analyse sémique (componentielle), née dans le cadre théorique du structuralisme
où les phonologues s’en sont servis pour décrire les oppositions phonologiques. Le même
modèle est également applicable en sémantique lexicale. Notre objectif est d’analyser les
signifiés des mots sélectionnés à l’aide des traits distinctifs où des sèmes (d’où le nom analyse
sémique) pour arriver à l’éclaircissement des sens proches, mais pourtant nuancés.
74.
Kristina Šekrst
Filozofski fakultet u Zagrebu & Hrvatski Studiji Sveučilišta u Zagrebu
[email protected]
75.
Davor Rončević
Filozofski fakultet u Zagrebu
[email protected]
76.
Ivana Zorica
Visoka poslovna škola strukovnih studija Novi Sad
[email protected]
Jelena Mihailović
Prirodno-matematički fakultet, Novi Sad
[email protected]
Budući da se u poslednje vreme kolokacijama posvećuje sve više pažnje u kontekstu nastave
jezika struke, zbog potrebe uspešnog savladavanja specifične leksike, a imajući u vidu činjenicu
da se kolokabilnost vezuje za uobičajenu upotrebu jezika (Prćić, 2008: 150), želeli smo da
istražimo u kojoj meri je ona zastupljena u popularnim tekstovima ekonomske struke. Rad se
bavi kontrastivnom analizom kolokacija na nemačkom i francuskom jeziku. Korpus je sačinjen
od primera iz popularnog ekonomskog časopisa „The Economist“ i podeljen na osnovne
strukturne tipove kolokacija, pri čemu se ukazuje na razlike u hijerarhijskom odnosu kolokacija
na nemačkom i francuskom jeziku. Cilj rada je da se predstave mogući problemi pri usvajanju
kolokacija i njihovih prevodnih ekvivalenata kod govornika srpskog jezika u nastavi nemačkog i
francuskog jezika struke.
77.
Ana Makišova
Filozofická fakulta v Novom Sade
Oddelenie slovakistiky
[email protected]
78.
79.
mr Nataša Ikodinović
Fakultet za međunarodnu ekonomiju u Beogradu, Univerzitet Megatrend
[email protected]
Romani Zazie dans le métro i Les Fleurs bleues francuskog pisca Remona Kenoa
objavljeni su u prevodu na srpski u vremenskom razmaku od tridesetak godina, Caca u metrou
1973. iz pera Danila Kiša, a Cvetak nezaboravak 2001. prevoditeljke Ivanke Pavlović. Oba
romana odlikuju se raskošnim Kenoovim jezikom, polivalentnim stilom, specifičnim humorom
zasnovanim na igri rečima, kalamburima i kolokvijalnim izrazima.
Cilj ovog rada je da se ispita kakve su razlike među strategijama prevodilaca u prenosu
na srpski onih elemenata koji se odnose na kulturološke pojave (lična i geografska imena, nazivi
institucija, jela, pića, žargon i kolokvijalizmi, igra rečima i humor). Ovi elementi ne samo što
povremeno predstavljaju poteškoće za prevodioce, već pre svega otrivaju i njihov stav upogledu
tumačenja sadržaja teksta i njegovog prenosa na drugi jezik. Metodologija istraživanja koje je
osnova ovog rada zasniva se na traduktologiji, pre svega na funkcionalističkom pristupu u
tekstualnoj analizi. Kako u prevođenju dolazi do približavanja jezika i kultura, razmatrali smo
koja prevodilačka strategija čuva u većoj meri kulturološku specifičnost teksta i istovremeno
analizirali postupke prevođenja, s posebnim osvrtom na pitanje u kojoj meri vremenski razmak
utiče na stav prevodilaca prema toj specifičnosti teksta.
80.
The presentation addresses the criteria for and the results of determining a syntactic
literacy of the letter authors coming from different social classes. The corpus used in the research
consists of thirty personal letters in Dutch written in 1781 by Dutch seamen abroad to their
families in the Netherlands.
Syntactic and textual criteria concerning subordinate clauses in particular provided
parameters for qualitative and quantitative analysis of all the letters, i.e. for comparison between
the letters written by the two large groups of the authors: those from the lower classes and those
from the upper classes.
The hypothesis of the research is that the authors from the upper classes have more
advanced syntactic and text production skills due to better education and higher literacy skills
overall, whereas the authors from the lower classes have lower skills in written textual
production.
The expected result is therefore that the authors from the upper classes use syntactically
more complex structures than the authors from the lower classes.
81.
Stanka Radojičić
Prirodno-matematički fakultet Novi Sad
[email protected]
82.
Samu Veronika
Károli Gáspár Református Egyetem Japán Szak (Budapest)
Pázmány Péter Katolikus Egyetem Távol-Kelet referens továbbképzési szak (Budapest)
Toshi International Service Kft.
[email protected]
Az egymástól eltérő és távol álló kultúrák közötti közvetítés egyre nagyobb hangsúlyt kap a
műfordításban. Így van ez a japán-magyar és magyar-japán közvetítés esetében is. A
fordítástudományi szakirodalomban sokszor találkozhatunk azzal az állítással, miszerint a
valóság mindannyiunk számára azonos, csak kifejezésének nyelvi eszközei mások, azaz minden
nyelv másképpen tagolja a valóságot. A különböző nyelvek beszélőit más és más hatások,
tapasztalatok érik, ezért fordul elő, hogy a „valóság bizonyos jelenségei túlzott részletességgel
jelennek meg az egyik nyelvben, míg esetleg csak összefoglaló elnevezésük van a másikban”
(Klaudy 2011: 35).
Jelen dolgozat célja, hogy fordítás szempontú elemzéseket folytasson olyan nyelvi
jelenségeken, amelyek a japán nyelvben - eltérően a magyar nyelvtől - az élet szinte minden
területén előfordulnak, és amelyek szempontjából a japán nyelvet a világ nyelvei közül az egyik
leggazdagabbként tartják számon. Ezen nyelvi jelenségek a hangutánzó és hangulatfestő szavak.
Dolgozatomban a japán hangutánzó és hangulatfestő szavak rövid ismertetése után
megvizsgálom, hogy ezen szavak hogyan jelennek meg a magyar fordításban, továbbá –
kiindulva abból, hogy alaktanilag világosan elhatárolódnak a többi szótól – választ keresek arra,
hogy egy japán regényben mely alakokban fordulnak elő a leggyakrabban, és hogy az azonos
alakúak fordításánál a fordító ugyanazokat a fordítási stratégiákat alkalmazza-e.
Korpuszként Murakami Haruki Birkakergető nagy kaland című regényét használom.
83.
Tatjana Glušac
Faculty of Law and Business Studies, Novi Sad
[email protected]
Today, probably more than ever before, students differ widely with respect to their
background knowledge and their mental and physical abilities. Teachers need knowledge and
skills to manage classes of very diverse students and aid them on their personal journey.
The paper presents findings of yearlong research into peer coaching as a means of dealing
with specific classroom challenges. Ten research participants (6 primary and 4 secondary school
English language teachers from Novi Sad) used peer coaching, among other reasons, to reach
individual students with special needs (an autistic child, a child with weak motor abilities),
students with learning difficulties (an unmotivated student), students with psychology-related
problems (a child with low self-esteem, a child with emotional problems) or to learn about each
student’s language competence, participation in class or reaction to the feedback they received
from the teacher. Using peer coaching, the teachers collected data based on whose analysis they
made decisions related to their future activities.
The findings indicate that peer coaching is an effective means of reaching individual
students. It helped the teachers learn about individual student’s needs, abilities, learning styles
and habits owing to which they adapted their teaching to those students and thus helped them
progress.
Key words: individual students, peer coaching, English language teachers.
84.
Ивана Мали
Филолошки факултет Универзитета у Београду
[email protected]
Иако се синонимија сматра пожељном особином у језику, јер пружа веће изражајне
могућности његовим говорницима, за њу нема места у научно-стручној терминологији,
која треба да обезбеди јасну и прецизну комуникацију међу стручњацима. Упркос овој
општепознатој чињеници, терминолошка синонимија, односно дублетност, није ретка
појава у арапском језику – нарочито у областима које се брзо развијају, као што је
рачунарство. Након анализе корпуса арапских компјутерских термина (састављеног од
примера из стручних речникâ, електронских банака термина, стручне литературе и
популарног штива на интернету), примећен је изражен проблем дублетности у овој
области и идентификовано више узрока за то – од различитих страних утицаја, преко
полицентричне стандардизације терминологије, до узрока условљених самом природом
арапског језика. Циљ овог рада је да опише разлоге настанка дублетних термина у овој
области, како би се боље разумео проблем неуједначености компјутерске терминологије на
арапском говорном подручју.
Кључне речи: арапски језик, дублети, синоними, компјутерска терминологија
85.
Anđelka Pejović
Filološko-umetnički fakultet Univerziteta u Kragujevcu
[email protected]
86.
Станислав Станковић
Институт за српски језик САНУ, Београд
[email protected]
Селена Станковић
Филозофски факултет Универзитета у Нишу, Ниш
[email protected]
87.
Јована Јовановић
Институт за српски језик САНУ, Београд
[email protected]
88.
Марија Вучковић
Институт за српски језик САНУ
[email protected]
89.
Dušanka S. Vujović
Univerzitet u Novom Sadu
Filozofski fakultet
Odsek za srpski jezik i lingvistiku
[email protected]
90.
Mijo Lončarić
INTERFERENCIJA HRVATSKIH GOVORA
U VOJVODINI S DRUGIM JEZICIMA
91.
Kristina Jordan
Sveučilište u Zadru
[email protected]
Frazeološki se izrazi u novije vrijeme sve više istražuju kroz prizmu međujezičnih i
interkulturnih podudarnosti i/ili specifičnosti. U ovom se radu međujezične i interkulturne
specifičnosti i podudarnosti istražuju i razotkrivaju kontrastivnom analizom hrvatske i talijanske
frazeologije s kromatizmima bijelo/bianco i crno/nero.
Analizi se pristupa sa semantičkog i kognitivnog aspekta. Istražuje se veza između
doslovnog i prenesenog značenja kako bi se došlo do koncepata koje stoje iza pojedinih frazema,
i time razotkrivaju razlike u frazeologiji hrvatskoga i talijanskoga jezika.
Pretpostavka je kontrastivne analize da će se uz neke sličnosti pronaći i razlike u
hrvatskoj i talijanskoj frazeologiji iako sadrže iste nazive boja, odnosno da pojedina boja neće
nužno imati jednake konotacije u jednom i drugom jeziku. S druge strane, što se tiče frazema
koji sadrže i bijelu i crnu boju, pretpostavka je da unutar njih neće doći do izražaja one
konotacije bijele i crne boje kakve se mogu pronaći u izrazima sa samo jednom od njih, već da
će crno i bijelo unutar jednog frazeološkog izraza u jednom i u drugom jeziku značiti opoziciju u
bilo kakvom značenju.
92.
Милош М. Ковачевић
Филолошки факултет Београд
Филолошко-уметнички факултет Крагујевац
[email protected]
93.
Jasmina Tatar-Anđelić
Univerzitet Crne Gore
[email protected]
94.
Gordana Ristić
Filozofski fakultet u Novom Sadu
[email protected]
95.
Ana Halas
Filozofski fakultet
Univerzitet u Novom Sadu
[email protected]
96.
Doc. dr. DRAGAN Bogojević
Filozofski fakultet, Nikšić
[email protected]
Francuska je dugo bila “starija ćerka Crkve” i zemlja kojom vladaju kraljevi.
Viševjekovni obrazac francuskog društva oličen u floskuli: un roi, une foi, une nation-jedan
kralj, jedna vjera, jedna nacija- temeljno se preispituje u 18. vijeku, da bi nakon Francuske
buržoaske revolucije iz 1789. godine doživio totalni krah i obnavljanje države na principima
svjetovnog morala i građanskih vrijednosti. Od tada se provlači nit dvojne matrice francuskog
identiteta unutar dva, uslovno rečeno, protivurječna koncepta. Konzervativne struje pronalaze
uporište u katoličanstvu i kraljevima-moć i tradicija. Građanski nastrojeni duhovi traže
inspiraciju u paganskoj Galiji i tekovinama Revolucije-laicitet i Republika.
U radu se ukazuje na mogućnost uspostavljanja neke vrste konzenzusa oko nacionalnih
kontroverzi francuskog društva pozivanjem na domete i uticaj ideoloških, misaonih, političkih i
filozofskih stavova najznačajnijih umova Prosvjetiteljstva-poput Monteskijea, Voltera, Rusoa,
Didroa. Univerzalnost, svevremenost i izdašnost odlikuju duhovnost vijeka Prosvjetiteljstva.
Takođe, želimo da pokažemo kako isti događaji i ličnosti bivaju različito interpretirani ili
valorizovani zavisno od političkog trenutka i vladajuće ideologije. Ustoličavanje demokratskog
društva, prešlo je (i još prolazi) trnovit put predrasuda, religioznih dogmi, jezuitskih koledža,
revolucionarnih zastranjivanja, kolonijalnih osvajanja, ratova(nja), ali i put veličanstvenog
ispoljavanja bogatstva duha izuzetnih pojedinaca…
Knjige Les Héros des Français, Christian Amalvi-a, Mélancolie française, Eric
Zemmour-a i La pensée française au XVIII siècle, Daniel Mornet-a, predstavljale su
nezaobilaznu inspiraciju za našu studiju.
97.
Saša Savić, doktorand na Filološkom fakultetu u Beogradu,
OŠ "8.oktobar", Vlasotince,
[email protected]
98.
Cristina Drahta
Université « Ştefan cel Mare » Suceava, Roumanie
[email protected]
Le roman Iepurii nu mor de Ştefan Baștovoi (publié en 2007, deuxième édition chez
Polirom, Roumanie) évoque entre autres certains épisodes significatifs de l’enfance d’Alexandr
Vakulovski, un jeune vivant au début des années 1980 dans un pays annexé par l’ancienne Union
soviétique, à savoir la Bessarabie. Toute une terminologie spécifique à l’appareil oppressif bien
déterminée en roumain sert d’échafaudage à ce roman qui dresse en même temps une chronique
de cette période révolue, mais récente.
La traduction en français de cet ouvrage (réalisée par Laure Hinckel et publiée aux
éditions Jacqueline Chambon cette année, en 2012 – Les lapins ne meurent pas) doit faire face à
une suite d’écueils difficilement surmontables.
La question à laquelle notre communication se propose de répondre est comment réussit cette
traduction à résoudre ce défi terminologique et à restituer les particularités de cet espace de
l’Europe de l’Est sous le bloc communiste. Notre démarche est traductologique et envisage
d’entreprendre une analyse de la traduction des culturèmes.
99.
Hăisan Daniela
Université « Ştefan cel Mare » de Suceava, Roumanie
[email protected]
À partir d’un corpus constitué par la célèbre nouvelle d’Edgar Allan Poe, The Cask of
Amontillado, la version française, non moins célèbre, signée par Charles Baudelaire (1857) et
trois versions roumaines (I. L. Caragiale, 1896; Ion Vinea, 1957; Liviu Cotrău, 2004), nous
proposons une réévaluation de ce que Anthony Pym (1998) appelle, selon le critère de la
proximité temporelle ou culturelle, « retraductions actives » et « retraductions passives ». Une
démarche comparative, applicative, mais qui tient compte des spécificités des trois langues
envisagées, et par-dessus tout du facteur-temps, décisive quant il s’agit de faire la critique d’une
traduction. Traduction-introduction, traduction indirecte, théorie des polysystèmes, nécessité
cyclique de retraduire sont quelques réalités traductologiques qu’on va nécessairement toucher
dans l’analyse, tout en soulignant le fait que les rééditions (Baudelaire, Vinea, Cotrău), de même
que l’écart temporel (environ une symbolique cinquantaine d’années) qui les séparent, renforcent
la validité et la valeur des traductions.
100.
PhD Mihajlo Fejsa, associate professor of the Ruthenian language
University of Novi Sad, Faculty of Philosophy, Department of Ruthenian Studies
[email protected], [email protected]
The English elements have caused several innovations on the phonological level in the
language of the Ruthenians / Rusyns of Vojvodina. There are many deviations from general place
of stress (which is on the penultimate syllable in words of more than one syllable). This
especially applies to compound words with one or no recognizable components when we notice
the occurence of double accentuation (ґлобтротер and ґлобтротер, бадминтон and
бадминтон, аутсайдер and аутсайдер, батерфлай and батерфлай).
Innovations have also been noticed in the distribution of phonemes (primarily of the
consonant type and less significantly of the vowel type). This concerns tens of consonant groups
in the final word position. For ex. -кс (бокс, кекс, гемендекс), -рд (гард, рекорд, стюард), -ст
(тост, тест, твист). Some new consonant groups are made of three consonants (for. ex. -нґл
in синґл and джинґл). There are many middle consonants groups too (for. ex. -нґ- in чунґам,
бунґалов; -бтр- in ґлобтротер; -кстр- in фокстрот; -нґстр- in ґанґстер; -ндв- in сендвич).
Two and three vowels can be seen, for example, in G. шоуа ( < шоу).
The possibility for one of the present allophones – for instance, the allophone /ŋ/ or /w/ –
to obtain the status of a phoneme is not excluded by further admittance of English words. For ex.
аs in the following pairs сон (“dream”) and сонґ (“song”, “jingle”), син (“son”) and синґ
(“sing”), финирац (“finish”) and финґирац (“pretend”), пин (“PIN”) and пинґ (< “ping pong”).
101.
ЈЕЛЕНА В. ЈОВАНОВИЋ
ФИЛОЗОФСКИ ФАКУЛТЕТ УНИВЕРЗИТЕТА У НИШУ
[email protected]
102.
Jelena Pralas
Univerzite Crne Gore
Institut za strane jezike
[email protected]
Među raznovrsnim prevodilačkim postupcima pojašnjenje u tekstu ili van teksta, najčešće
u podnožnim napomenama, ističe se po tome što se obično upotrebljava kada element teksta
izvora predstavlja toliki prevodilački problem da ga možemo opisati kao neprevodivog, što je
nerijetko slučaj kod prevođenja kulturološki-specifičnih elemenata teksta. U takvim se
situacijama prevodilac odlučuje da čitaocu obznani svoje prisustvo i obrati mu se svojim glasom
intervenišući u tekst, razbijajući najčešće pri tome njegov prirodni tok. Ovaj će se rad baviti
analizom pojašnjenja koja su kao prevodilački postupak korišćena u prevođenju kulturološki-
specifičnih elemenata teksta romana Floberov papagaj. Paralelnim čitanjem, naime, ovog
romana i njegovog prevoda na srpski jezik utvrdićemo situacije u kojima je pojašnjenje
upotrebljeno i analizirati rezultate koji su upotrebom pojašnjenja postignuti u smislu prenošenja
značenja, efekta na čitaoca i kulturološke-specifičnosti teksta cilja.
103.
mr Ana A. Jovanović
Filološki fakultet
Univerzitet u Beogradu
[email protected]
104.
dr Anja Nikolić-Hoyt
Zavod za lingvistička istraživanja
Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb
[email protected]
[email protected]
105.
Dr. sc. Alexander Hoyt
Odsjek za anglistiku
Filozofski fakultet u Zagrebu
[email protected]
Using a digital corpus of late 19th and early 20th century personal letters in Croatian, I
will illustrate some changes that occured in written Croatian over a fifty-year period (1870-
1920). Specifically, I will focus on the letters that Vjekoslav Spinčić (1848-1950), a priest,
historian, teacher, and politician from Kastav (then in Istria) received from his closest friends and
four generations of family relations. At the beginning of the period, each of his correspondents
used one of two distinct codes: either they wrote in what was then standard Štokavian Croatian,
or in the local (Ekavian-Čakavian) dialect of Kastav (depending on whether they attended a
Croatian high school). Due to steady improvements in Croatian primary education in Istria as
well as other factors, this dichotomy grew weaker with each new generation. Not only do
Spinčić's youngest correspondents (those born in the twentieth century) use language that
contains much fewer features of the local dialect (such as 'Reka' or 'Rika' for the city of Rijeka)
than their elders, but it also reflects changes that the standard language itself was undergoing
(e.g., Rieka > Rijeka; izpit > ispit 'test').
106.
Jelena Otašević
Univerzitet „Mediteran“, Fakultet za strane jezike
Podgorica
[email protected]
POJAM HIJERARHIZACIJE U TEORIJI KNJIŽEVNOG PREVODJENJA: PRIMJER
IZ PREVODA POEZIJE ENGLESKOG ROMANTIZMA
Prenošenje samog jezičkog znaka sa jednog jezika na drugi samo je jedan od elemenata
složenog procesa prevođenja književnog teksta, obzirom na književno-estetske, kulturološke,
vremenske i mnoge druge aspekte teksta originala kojima je on neraskidivo vezan sa svojom
izvornom sredinom. Prevodilac mora da izvrši izbor, svjestan da ne može prenijeti baš sve
komponente teksta, čega da se odrekne. Ipak, treba da teži realizaciji elemenata koje je ustanovio
američki pjesnik Ezra Paund i definisao kao logopeju – idejnu i misaonu osnovu pjesme,
fanopeju – tj. sistem slika i melopeju – tj. zvuk kao sastavni dio značenja koji je najteže prenijeti
prevođenjem.
Kako je muzičku stranu sa jednog jezika na drugi jako teško prenijeti obzirom na razlike
među jezicima, prevodilac se mora opredijeliti čemu da dâ prednost, tj. prema riječima Bogdana
Popovića, prevodilac mora da utvrdi hijerarhiju osobina književnog teksta, odnosno pjesme,
prema važnijem ili manje važnijem udjelu koji neka osobina ima u ljepoti pjesničkog djela koje
se prevodi. Tako ovim radom dajemo prilog teoriji na konkretnom primjeru prevođenja dvije
pjesme engleskog romantizma, Andrew Jones Vilijema Vordsvorta i pjesme Kublai Khan
Semjuela Tejlora Kolridža te ukazujemo na uspješno obavljenu hijerarhizaciju, u prvom slučaju,
odnosno loš prevodiočev izbor prioriteta u drugom, pri čemu je u oba prevoda korišćen isti
postupak – odricanje od osnovnog značenja pojedinih riječi zarad očuvanja melodije.
107.
Edita Andrić
Odsek za hungarologiju Filozofskog fakulteta
[email protected]
108.
109.
Жељко Марковић
Филозофски факултет у Новом Саду
Одсек за српски језик и лингвистику
[email protected]
ПЕРЦЕПТИВНИ „ФЛИП-ГЛАГОЛИ“ И „ФЛИП-КОНСТРУКЦИЈЕ“ У СРПСКОМ
И СЛОВЕНАЧКОМ ЈЕЗИКУ
Као модел извесног стања ствари саопштеног неким природним језиком опажање у
свом прототипском виду имплицира постојање субјекта опажања (перципијента) и
опажаног објекта. Овај се модел може концептуализовати на два начина. У једном случају
фокус је на субјекту опажања и активирању одређеног опажајног модалитета, што се
исказује реченицама у којима је субјекат опажања уједно и синтаксички субјекат. У другом
случају фокус се помера на дејство опажаног објекта у виду специфичног чулног
стимулуса и то налази свој одраз у посебној структури предикације – позицију
синтаксичког субјекта тада заузима опажани објекат, а субјекат опажања бива изостављен.
У раду ће бити констративно приказана лексичка и синтаксичка средства којима се
у српском и словеначком језику реализују предикације са објектом опажања у позицији
синтаксичког субјекта. У том погледу испитивани језици испољавају некада знатне
разлике.
110.
Krimer-Gaborović Sanja
University of Novi Sad
[email protected]
OSNOVNE FUNKCIJE OPŠTIH I SPECIJALIZOVANIH LEKSEMA KOJIMA SE
IMENUJU BOJE U ENGLESKOM I SRPSKOM JEZIKU
111.
Jagoda Granić
Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu
[email protected]; [email protected]
DIGLOSIJA I DINOMIJA vs. BILINGVIZAM I BIKULTURALIZAM
Svaka je diglosija – najprije kao fergusonovski pojam koji podrazumijeva upotrebu dvaju
varijeteta jednog jezika, poslije kao fishmanovski pojam koji uključuje dva jezika – u funkciji
komunikacijskog konteksta, odnosno skupa konkretnih okolnosti u vremenu i prostoru.
Višeznačnost konteksta i različite perspektive njegova promatranja u okviru novijih lingvističkih
disciplina ponovno su u fokusu lingvističkih istraživanja. Komunikacija se smatra ''prirodnim''
kontekstom jezika (i govora) pa je stoga i komunikacijska kompetencija kontekstualizirana.
Ovisno o različitim društvenim funkcijama, vremenskim i prostornim koordinatama, neki su
varijeteti, prema Fergusonovu modelu, označeni kao ''visoki'' (high variety) i prestižni (H), a neki
kao ''niski'' (low variety), manje prestižni ili stigmatizirani (L). U promijenjenom društvenom
kontekstu oni mogu zamijeniti svoje statuse: prestižni, većinski mogu postati stigmatizirani,
manjinski, i obrnuto. Ako je riječ o kulturama, onda bi dominantna, tj. mainstream kultura dobila
oznaku H, a ona subordinirana, subkultura, dobila bi oznaku L. Uz prvu se vezuju i
supranacionalna i nacionalna, većinska kultura, a uz drugu lokalna, indigena, manjinska. Ovakva
analogija upućuje na koegzistenciju dviju kultura u jednom društvu, tj. na dinomiju. Bilingvizam
i bikulturalizam, za razliku od diglosije i dinomije, nisu definirani društvenim kontekstom, pa
izbor jezika i kulturnih normi nije ničim uvjetovan te stoga nema ni privilegiranih ni
stigmatiziranih.
112.
Саша Марјановић
Филолошки факултет
Универзитет у Београду
[email protected]
ОБРАДА ПОРЕДБЕНИХ ФРАЗЕМА У СРПСКО-ФРАНЦУСКИМ РЕЧНИЦИМА
Овај рад представља резултате анализе трију општих и трију фразеолошких српско-
француских речника у погледу обраде поредбених фразема. Тежиште анализе прво је
стављено на питање одабира предметне фразеолошке грађе, њене лематизације, као и на
питање на којем је месту у оквиру лексикографског чланка грађа обрађена. Потом се
расветљавају лексикографски поступци при успостављању међујезичке еквиваленције и
нуди се типологија преводних еквивалената у анализираним речницима, да би се на крају
пажња посветила стилским квалификаторима и осталим подацима о употреби фразема.
Циљ рада је да се укаже не само на недостатке анализираних речника, већ и на њихове
предности, како би у раду на новим српско-француским речницима поредбене фраземе
биле системски и доследно обрађене.
113.
Diana Prodanović-Stankić
University of Novi Sad
[email protected]
AN ANALYSIS OF METAPHOR AND METONYMY INTERACTION IN HUMOROUS
DISCOURSE
The main idea behind this paper is to investigate the relationship between literal and
figurative meaning that can serve as the source of humour. The main objective is to show the
humorous potential of conceptual metaphor and metonymy in the light of relevant cognitive and
humour theories. Several explanatory points are raised that pertain to the grounding of metaphor
and metonymy, incongruity between the conceptual domains and multiple interpretations of
highlighted features. The results of the analysis, based on humorous film discourse, indicate that
both metaphor and metonymy frequently serve as the source of humour.
114.
115.
Radmila Bodrič
Filozofski fakultet u Novom Sadu
[email protected]
116.
Kaja Dolar
Univrsité Paris X Nanterre / MoDyCo
Filozofska fakulteta, Univerza v Ljubljani
[email protected]
117.
Georgiana LUNGU-BADEA
[email protected]
118.
Ružica Seder
Filozofski fakultet Novi Sad
[email protected]
119.
The paper deals with the representation of the speech act of apology through the
theoretical framework of cultural scripts. The universal of apologizing manifested itself in a way
specific to Montenegrin cultural norms which in our research proved to be a relative universal.
The peculiarity of its use, the discourse conditioning and pragmatic realizations led us to
establish a twofold division of apology strategies regarding the degree of face threat. Two master
scripts of apology emerge: non-verbal and verbal, which we labeled as to do is to say and to say
is to do respectively.
The research has been done on a corpus of students’ responses gathered through an
interview of the Discourse Completion Test (DCT) type. The elicited answers demonstrated a
variety of types and strategies of apology and revealed the existence of two broad opposites:
collective values and personal autonomy with an array of subsets. The analysis in this paper
relies heavily on the representation of cultural scripts developed by Anna Wierzbicka and Cliff
Goddard, expressed through the semantic primes of Natural Semantic Metalanguage (NSM).
Key words: NSM, cultural script, apologies, Montenegro, speech act, verbal, non-verbal,
semantic primes
120.
Хорхе Луис Борхес ступа на српску књижевну сцену касно, тек шездесетих година
прошлог века (1963) и то збирком приповедака Маштарије, која се код нас појавила са две
деценије закашњења у односу на оригинал (Ficciones, 1944). Када је у питању поезија овог
аргентинског писца, временска дистанца пријема била је још већа. Наиме, прва збирка
Борхесових творевина у стиху објављена је почетком девете деценије XX столећа (1982)
под насловом Изабране песме; приређивач, аутор предговора и преводилац са шпанског
језика је био Радивоје Константиновић, чије ће се име и убудуће везивати за антологије
врхунски преведених песничких и прозних дела Хорхеа Луиса Борхеса. Намера овог рада
је да прикаже преводну и интерпретативну рецепцију Борхесовог песничког опуса на
српском језичком подручју. У том циљу, бавимо се одговарајућим посебним издањима
објављеним код нас и критичким одјеком која су ова дела имала у периодичним
публикацијама у виду приказа, чланака и есеја. Временско раздобље нашег истраживања
обухвата XX столеће. Сврха рада је да утврди динамику свих видова пријема Борхесове
поезије у Србији у прошлом веку, са критичким освртом на књижевно-естетичка
достигнућа и уочене рецепционистичке недостатке.
121.
Aleksandar Kavgić
Faculty of Philosophy in Novi Sad, University of Novi Sad
[email protected]
122.
Sanja Maričić
[email protected]
123.
Лаура Спариосу
Филозофски факултет, Универзитет у Новом Саду
[email protected]
Драгана Радовановић
Институт за српски језик САНУ
Београд
[email protected]
124.
Maja Marković
Novi Sad University, Faculty of Philosophy, English Department
[email protected]
125.
Sabina Halupka-Rešetar
Faculty of Philosophy, Novi Sad
[email protected]
126.
Veran Stanojević
Filološki fakultet u Beogradu
[email protected]
SUR LA MODIFICATION DES NOMS DE NOMBRE EN FRANÇAIS ET EN SERBE
Dans notre travail, nous allons nous intéresser à la modification des noms de nombre, en
particulier ceux de forme au moins n, au plus n, plus de n, moins de n (la variable n figurant un
nom de nombre: un, deux, trois etc.). Nous examinerons les propriétés syntactico-sémantiques
des modifieurs pouvant intervenir dans les syntagmes nominaux et notamment ceux qui portent
sur les noms de nombre aussi bien en français qu’en serbe. Qui plus est, certains des modifieurs
étudiés n’apparaissent au sein d’un syntagme nominal qu’accompagnant un numéral cardinal (p.
ex des modifieurs de type comparatif comme plus de et moins de). Notre étude reste au fond
descriptive, même si les analyses que nous présenterons font intervenir des notions relevant des
approches formelles en sémantique comme la DRT de Kamp et Rayle, et ceci dans le but de
rendre plus claires et plus facilement modélisables nos intuitions sur le sens des modifieurs.
Nous nous proposons donc de décrire le comportement syntaxique et le rôle sémantique des
modifieurs étudiés dans la construction du sens de syntagmes nominaux aussi bien en français
qu’en serbe.
127.
Predrag Mutavdžić
Univerzitet u Beogradu
Filološki fakultet
Katedra za neohelenske studije
[email protected]
Saša Savić
doktorand na Filološkom fakultetu
Univerziteta u Beogradu
modul: Kultura
[email protected]
128.
У овом раду биће речи о коришћењу рекламних спотова у настави страних језика.
Услед технолошког напретка, данашња настава страних језика налаже употребу нових,
иновативнијих дидактичких средстава. Будући да је реклама данас присутна свуда око нас
и у разним облицима, ми смо се одлучили за рекламне спотове. Чињеница да представљају
кратку, заокружену целину чини их веома захвалним за рад у настави. Реч је о креативним,
оригиналним и аутентичним документима који приказују ситуације из стварног живота
говорника Л2 и омогућавају упознавање елемената језика, културе, цивилизације, па
самим тим и стицање боље интеркултурне компетенције.
Кроз анализу неколико рекламних спотова са француског и шпанског говорног подручја
приказаћемо на које све начине они могу да се користе као аутентични документи и који је
њихов допринос у настави страног језика.
129.
Călin Timoc
(Universitatea de Vest din Timişoara)
130.
Душанка Мирић
Универзитет у Новом Саду
[email protected]
131.
132.
133.
134.
Nina Cuciuc
maitre de conferences,
Iasi, Roumanie
[email protected]
TRANSLATION THROUGH CULTURAL TRANSFER
IN THE RECEIVING LANGUAGES
In the folklore text, the main task of the bilingual ethno-translator is to identify cultural
referents, i.e. "culturems" (the smallest unit of a cultural phenomenon or fact, the common
element of some forms, structures or types of culture). The proper translation of "culturems" will
be the key for the transmission of the socio-cultural atmosphere and of the local flavors of the
national specificities in the source text. The translator of fairy tales, in our case, should prove a
perfect cultural transfer in the process of conveying a cultural context in the source language. He
is required to search and match equivalents, likely to transmit the same emotive reaction to the
reader of the receiving language. The process of translating folk texts which include numerous
cultural units presents several difficulties: linguistic ones (different grammatical structures),
difficulties connected with the socio-ethnological realities which represent an obvious cultural
distinction at comparative level between the two languages engaged in the translation act.
Consequently, in the receiving text there are no longer found, due to the translating act, those
"culturems" that were sacrificed through elimination or omission from the target text.
Keywords: "culturem", ethno-translator, cultural transfer, receiving language.
135.
Ksenija Šulović
Dragana Drobnjak
136.
Војкан Стојичић
Филолошки факултет у Београду
[email protected]
ПИСАНА ПРОДУКЦИЈА НА ПОЧЕТНОМ НИВОУ УЧЕЊА ГРЧКОГ ЈЕЗИКА КАО
СТРАНОГ
137.
Dr Magdalena Sztandara
Mgr Goran Injac
Katedra za kulturološke studije
Univerzitet u Opolu, Poljska
[email protected]
[email protected]
138.
Mihai Radan
Université de l’Ouest de Timisoara
SUR D’AUCUNS EMPRUNTS LEXICAUX : DOMAINE DE LA MAISON ET
L’EMPLOI D’OUTILS DE MAISON DANS LES PATOIS SERBES DU BANAT
ROUMAIN
139.
139.
Mirna Vidaković
Ekonomski fakultet u Subotici
[email protected]
140.
doc. dr Ljubica Vlahović
Univerzitet u Novom Sadu, Filozofski fakultet
Odsek za Romanistiku
[email protected]
141.
Борис Стојковски
Одсек за историју
Филозофски факултет
Универзитет у Новом Саду
Србија
[email protected]
У Паклу XI, 8-10 међу јеретицима које Данте наводи налази се и једно врло
занимљиво име. У питању је Фотинovo ime. Данте Алигијери је писао да је овај човек увео
папу Анастасија у јерес.
Готово сви коментатори Дантеовог чувеног дела на многим језицима покушавали су
да расветле идентитет и Анастасија и Фотина. Помиње се скоро у свим тумачењима неки
ђакон из Солуна Фотин, али се и бркају папа Анастасије и истоимени византијски цар.
Међутим, одговор је можда посве другачији. На основу великог броја извора и литературе
у раду се настоји доказати да Фотин који се помиње у Паклу није ђакон, него епископ
Сирмијума из IV века, који је од стране Цркве као и од аријанаца био осуђен као јеретик.
Управо је Фотин учио да је Исус Христос рођен као човек и негирао је његово божаннство.
Са друге стране, папа Анастасије је радио на успостављању јединства и мира у
хришћанској Цркви, посебно са Цариградом и патријархом Акакијем. Можда су ови
његови напори, иначе осуђени од стране Римљана, му и донели место у Дантеовом Паклу.
142.
Марина Пуја Бадеску
Ивана Јањић
Филозофски факултет
Нови Сад