Bernardina Petrović – Eva Pavlinušić 

Hrvatski, god. VII, br. 1, Zagreb, 2009.

UDK 371.3
U­DK 811.163.42 IS­SN 1845-8793 Hrvatski, god. VII, br. 1, Zagreb, 2009.
Izvorni znanstveni rad.
Prihvaćen: 1. kolovoza 2009.

IMENICE SA SLOGOTVORNIM R
U HRVATSKOME SKLONIDBENOM SUSTAVU
Bernardina Petrović
Filozofski fakultet
Zagreb

Eva Pavlinušić
Gimnazija i ekonomska škola Benedikta Kotruljevića
Zagreb

Status je slogotvornoga r u fonemskom inventaru hrvatskoga jezi-

ka još uvijek prilično nejasan. U dijelu recentne jezikoslovne literature
nije sasvim jasno treba li ga smatrati zasebnim fonemom (razlikovnim
glasom), alofonom sonanta r ili slogotvornom inačicom fonema r. Kao
nositelj sloga pojavljuje se u gotovo svim vrstama riječi, izuzetak su za-
mjenice, veznici i čestice. U radu se opisuje sklonidbeni sustav 1643
imenice sa sonantom r kao nositeljem sloga i prikazuju glavne značaj-
ke tih imenica u trima hrvatskim imeničkim sklonidbama (a-sklonidbi,
e-sklonidbi i i-sklonidbi).

1. Sonant r u fonemskom inventaru hrvatskoga jezika

U dijelu hrvatske jezikoslovne tradicije slogotvorno r naziva se i vo-

kalskim r i vokalnim r i samoglasnim r i samoglasnikom r, ali ti su nazivi
neprikladni jer navode na zaključak da fonem r u službi nositelja sloga
mijenja svoju prirodu i postaje vokal, što nije točno. Fonem r jest so-
nant jer njegovu prirodu određuje prisutnost ili odsutnost vokalnosti i
šumnosti, a ne njegova eventualna slogotvornost (usp. Brozović 1991:
412). Zato u fonološkim opisima slogotvorno r ne treba pribrajati voka-
lima jer on vokal nije. On jest sonant i slogotvorna jedinica koja u odre-
đenoj okolini i pod utjecajem susjednih elemenata dobiva određene
značajke, jedinica koja u slogu preuzima ulogu jezgre jer ostali glasovi
s kojima se javlja u okolini tu ulogu ne mogu preuzeti zbog svojih aku-

143
Bernardina Petrović – Eva Pavlinušić  Hrvatski, god. VII, br. 1, Zagreb, 2009.

stičkih i artikulacijskih obilježja.1 Ako bismo r ubrojili među vokale, po-

stavlja se pitanje bismo li to isto trebali učiniti i sa sonantima l i n kada
se nađu u istoj ulozi kao i r. U dijelu recentne literature nije sasvim ja-
sno treba li ga smatrati zasebnim fonemom (razlikovnim glasom), kao
što to predlažu Turk (1991), Brozović (2007) i Škarić (1991; 2009), ili
tek alofonom sonanta r, ili, kao što to predlaže Jelaska (2004), tek slo-
gotvorna inačica fonema r. Da glas r ima ulogu samoglasnika (u smislu
u kojemu tvori slog) drže i Silić – Pranjković (2005). Izgovara li većina
govornika hrvatskoga jezika uz takvo r i neutralni glas šva koji tada za-
pravo preuzima službu nositelja sloga, kako tvrdi Škarić (1991), ili se
mijenja izgovor samoga glasa r koji kao slogotvoran ima veću zvonkost,
duže trajanje i veći broj treptaja nego r kao suglasnik (usp. Barić i sur.
2005: 49), još je jedno od pitanja što izazivaju prijepore, ali ovaj rad ne
preispituje ta pitanja.
Muljačić (1972: 123) navodi da se konsonantsko i vokalsko r razli-
kuje u samo jednom distinktivnom obilježju, a to je napetost. Istu razli-
ku navodi i Žepić (1991). Konsonantsko je r nenapeto [–napeto], a vo-
kalsko je napeto [+napeto], što znači da razvija veću količinu energije
koja se manifestira u obliku veće i duže rasprostranjenosti na spektru.
Turk (1991: 21–22) napominje da se bez posebna komentara u litera-
turi navodi kao poseban fonem i nazivlje se samoglasničkim samogla-
snim, vokalnim ili slogotovornim r, a ona ga sama tretira kao „specifi-
čan samoglasnički fonem”. Nema dvojbe, nastavlja Turk, da ta jedinica
funkcionira kao nositelj sloga (samoglasno ili uz popratni samoglasnički
element šva), ali nedoumice stvara njezin status koji je u hrvatskome je-
zikoslovlju još uvijek neriješen. Turk ga svrstava pod samoglasničke fo-
neme koje dijeli na prave samoglasnike (a, e, i, o, u) i na samoglasničko
r. Brozović (2007: 42) ističe da „samoglasnik � dolazi uglavnom u doma-
ćim riječima, tj. u riječima slavenskoga podrijetla i davno usvojenima”2.
Fon [�] pojavljuje se u sredini riječi između suglasnika (prst), rijetko na

1
Stoga se priklanjamo gledištu prema kojem u hrvatskome standardnom jeziku ima trideset
fonema: pet vokala (a, e, i, o, u), osam sonanata (r, l, lj, m, n, nj, j, v) i sedamnaest konso-
nanata (šest palatala: č, ć, dž, đ, š, ž i jedanaest nepalatala: k, g, h, c, z, s, b, p, d, t, f),
dvoglasnik ie promatra se kao morfon, a r kao slogotvorna inačica sonanta r.
2
Na istome mjestu osvrće se na slogotvorno l i n i napominje da „slični slogotvorni fonovi [l ] i
˚
[n] dolaze isključivo u tuđicama i u izgovoru nekih stranih vlastitih imena (npr. rijeka Vltava)”
˚
te nastavlja da su riječi u kojima dolaze ti fonovi često supstandarni barbarizmi (štemajzn)
ili su na rubu jezičnoga standarda kao kragn, krafn, bofl, ali ima i riječi koje pripadaju nor-
malnomu fondu europeizama standardnoga jezika kao ansambl ili džentlmen (usp. Brozović
2007:42).

144
Bernardina Petrović – Eva Pavlinušić  Hrvatski, god. VII, br. 1, Zagreb, 2009.

koncu riječi iza suglasnika, npr. u aoristnim likovima (satr), ali dolazi
i na početku riječi ispred suglasnika, npr. (rđa, rzati, rvati se3). U ne-
kim slučajevima, nastavlja Brozović, fon [�] dolazi u istim položajima u
kojima se redovito javlja fon [r]. Tri su takva slučaja: ispred o < l (gro-
ce, istro), iza prefiksa (zarzati) i u složenicama (Zelenortska Republika).
Škarić (2009: 65–68) navodi da su prema izgovornim načinima samo-
glasnik [�] i suglasnik [r] glasnici slobodnoga prolaza, oba su treptava,
prekidna i neprekidna, [�] je samoglasni (slogovni), napeti ili jaki, [r] je
suglasnik, slabi. Prema izgovornim mjestima oba su glasnika nadzub-
na, prema opažajnim glasničkim slušnim osobinama4 oba su rezonan-
tna (vokalska), zvonki (sonorni) samo je [r], a prema opažajnim osobina-
ma samoglasnik [�] vrhjezični je, treptavi (prekidni), jaki, svijetli, difuzni
glasnik, a zvonki [r] vrhjezični, treptavi (prekidni), slabi, svijetli, difuzni
suglasnik. Škarić (2009: 70) ističe da se od Bečkoga dogovora (1850)
samoglasnik /�/ piše isto kao i suglasnički /r/ „unatoč činjenici da se
do tada u hrvatskim tekstovima, gramatikama i leksikonima uvijek pisa-
lo različito, /�/ sa er na sjeveru i sa ar na jugu Hrvatske, a /r/ uvijek sa
r”. Stoga ih Škarić drži dvama različitim fonemskim glasnicima. Nešto
drukčiji pristup zagovara Jelaska (2004) koja polazi od pretpostavke da
je otvornik tipičan dio sloga i nema jezika u kojem otvornici ne bi bili sa-
moglasnici. Ponekad u slogu nema otvornika i zato ulogu samoglasnika
(dakle nositelja sloga) preuzima zatvornik. Takva raspodjela da zatvorni-
ci mogu biti slogotvorni uz neki drugi zatvornik, a da su otvornici uvijek
slogotvorni ako su sami, jasno pokazuje da slogotvorni zatvornici nisu
isto što i vokali. Slogotvornost zatvornika proizlazi iz njihova odnosa pre-
ma susjednim glasovima, a ne iz svojstva koje bi imali sami po sebi, za
razliku od slogotvornih otvornika (usp. Jelaska 2004: 104). Iako se izno-
si tvrdnja da slogotvorni zatvornik r mora imati bar još jedan zatvornik
uz sebe jer ne može biti jedini član sloga, nekoliko potvrda iz prikuplje-
nog imeničnog korpusa (�kać, �suz, ȑšum, �vāč, �vačica, �vānje, �đa, �đav-

3
Zanimljivo je da Brozović za oprimjerenja uzima nestandardne oblike kao rđa i rvati se, iako u
nastavku navodi da rđa, rzati i rvati se imaju i prihvatljivije oblike s početnim fonom [x] ili [h]
(usp. Brozović 2007:42).
4
U dijelu recentne kroatološke literature u gramatičkim se opisima predmetima opisivanja
pridaju osobine, što ne odgovara prirodi stvari, ali ni metajeziku opisa. U metajeziku se opisa
može rabiti svojstvo, značajka, karakteristika i sl., nikako osobina. O tome je raspravljala i Ma-
rija Znika u članku Osobina i svojstvo otisnutom u Raspravama Zavoda za jezik (broj 17, 1991,
325–331).

145
Bernardina Petrović – Eva Pavlinušić  Hrvatski, god. VII, br. 1, Zagreb, 2009.

ština, ȑtina, �vina) 5 pokazuje da slogotvorno r može, kao i otvornici, biti

jedan član sloga. U takvim se pozicijama uvijek pojavljuje u inicijalnom
slogu. O fonemu r pisala je i Ščukanec (2008) uspoređujući ga u hrvat-
skom, njemačkom i engleskom jeziku.
Kao polazište opisu imenica sa slogotvornim r u hrvatskome sklo-
nidbenom sustavu uzima se pretpostavka da je ta jedinica slogotvorna
i da je nositelj sloga. To znači da može stajati sâm u slogu kao i svih
pet hrvatskih vokala a, e, i, o, u. O statusu te jedinice u hrvatskome fo-
nološkom sustavu – je li fonem ili alofon ili slogotvorna inačica sonanta
r – neće se dalje raspravljati u ovome članku.

2. Imenice sa slogotvornim r u sklonidbenom sustavu

hrvatskoga jezika

Hrvatski je imenički korpus u kojemu se pojavljuje slogotvorno r pri-

kupljen iz recentnih hrvatskih priručnika, s osobitim obzirom na jedno­
jezične rječnike (Anić 2003; HER 1999; Šonje 1999 i građa na Hrvat-
skome jezičnom portalu) i gramatike. Kako se u ovome radu gramatički
muški, ženski i srednji rod u paradigmi tretira kao sekundarna katego-
rija, imenički će se korpus opisati prema drugom polazištu – prema ge-
nitivnom flektivnom morfemu. Popis sadrži ukupno 1643 imenice od
kojih je u a-sklonidbi 800 imenica (594 muškoga roda i 206 srednjega
roda), e-sklonidbi 616 imenica (612 ženskoga roda i 4 muškoga roda)
te u i-sklonidbi 227 imenica.6 Taj je popis, dakako, otvorenim i ima pre-
tenziju biti proširenim i dopunjenim.
U prikupljenome imeničkom korpusu7 najviše imenica pripada a-
sklonidbi, a među njima dominiraju imenice muškoga roda. Nešto je

5
Iako je većina navedenih primjera markirana, potkrepljuju tezu da slogotvorno r u hrvatskome
jeziku može biti jedan član u slogu.
6
Dva su osnovna kriterija u paradigmatskom opisu imenica u hrvatskome jeziku. Prvi, prilično
raširen u gramatikama dvadesetoga stoljeća, polazi od roda kao gramatičke kategorije i
imeničku paradigmu dijeli i opisuje u tri kategorije: imenice muškoga roda, imenice ženskoga
roda i imenice srednjega roda. Drugi polazi od genitivnoga flektivnoga morfema i imenice
razvrstava i opisuje kao imenice a-sklonidbe, e-sklonidbe i i-sklonidbe. Bilo bi logično da
paradigmatski opis polazi od oblika koji se naziva kanonskim – u ovomu slučaju od nomina-
tiva jednine. Ako bi se u paradigmatskome opisu pošlo od nominativnoga oblika, opis bi se
dodatno zakomplicirao – flektivni imenički morfem u Njd imenica muškoga roda jest -Ø (Njd
čovjek-Ø – Gjd čovjek-a; Njd kivi-Ø, Gjd kivi-/j/-a; Njd kupe-Ø, Gjd kupe-a), u nekih je imenica,
primjerice odmilica, -o, u imenica srednjega roda -o ili -e (pism-o, lic-e), u imenica ženskoga
roda -a (žen-a) i -Ø (kost-Ø). Tradicionalna se podjela prema genitivnom flektivnom morfemu
stoga čini jednostavnijom i ekonomičnijom.
7
Raščlamba je prikupljene građe u ovome radu izuzela onomastički dio.

146
Bernardina Petrović – Eva Pavlinušić  Hrvatski, god. VII, br. 1, Zagreb, 2009.

manje imenica e-sklonidbe, a najmanje je imenica koje pripadaju i-sklo-

nidbi. U inicijalnome se slogu prikupljenih imenica kao inicijalni član ne
pojavljuju vokali a, e i palatali ć, dž, đ, lj, nj, a u imenica i-sklonidbe još
i dva frikativa: labiodental f (koji se u ostalih imenica pojavljuje u nefre-
kventnim i dobrim dijelom markiranim riječima – u imenica a-sklonid-
be zabilježeni su fȑč, fȑk i f�talj, a u imenica e-sklonidbe fȑčka, fȑčkica,
fȑka, frnjókalica i frnjòkola) i palatal ž (u imenica a-sklonidbe pojavljuje
se u riječima žȑtvenīk, žȑtvīšte, žȑtvoslōvlje, žrtvòvatelj, žȓvanj, žvȓk, a u
imenica e-sklonidbe u riječima žȑtva, žrtvovatèljica, žv�ljotina). Slabo su
zastupljene i imenice svih triju sklonidaba čiji su inicijalni članovi ini-
cijalnoga sloga palatal j (a-sklonidba: jed�nīk, e-sklonidba: jednòz�nka,
jètrva, jètrvica, jȕt�njica, i-sklonidba: jednokŕvnōst) i likvida l (a-sklonid-
ba: lakrdìjāš, lakrdijáštvo, lihop�stāš, e-sklonidba: lȁbrnja, labrnjètina,
lak�dija, i-sklonidba: lep�šavōst).
U inicijalnim se slogovima pojavljuju dvočlane i tročlane kombina-
cije konsonanata i slogotvornoga r kao finalnoga člana i četveročlane
kombinacije sa slogotvornim r kao predzadnjim članom. Među dvočla-
nim kombinacijama konsonant + slogotvorno r inicijalni član može biti
velar (kr, gr, hr), bilabijal (br, pr, mr), labiodental (vr, fr), dental (dr, tr, cr,
zr, sr – nema kombinacije *nr) i palatal (čr, žr, šr). U tročlanoj se kombi-
naciji konsonant + sonant + slogotvorno r ili konsonant + sonant + slogo-
tvorno r pojavljuju dental + labiodental + slogotvorno r (tvr, cvr, svr), den-
tal + velar + slogotvorno r (skr), dental + bilabijal + slogotvorno r (smr,
spr), dental + dental + slogotvorno r (str, zdr), palatal + labiodental (čvr),
palatal + velar + slogotvorno r (škr), palatal + bilabijal + slogotvorno r
(šmr), palatal + labiodental + slogotvorno r (švr). Dvije se četveročlane
kombinacije koje se pojavljuju u korpusu sastoje od kombinacija kon-
sonant dental + sonant labiodental + slogotvorno r + konsonant dental
(zvrn) i konsonant palatal + sonant labiodental + slogotvorno r + konso-
nant velar (žvrk).
Manji dio korpusa čine jednosložne imenice kao cȓv, gȓb, gȓm, kȓv,
tȓg, sȓp, vȓt, pȓst, smȑt i njihove imeničke izvedenice koje pripadaju svim
trima sklonidbama, primjerice crvotòčina, gȑboslōvlje, gȓmlje, kȓvnīk,
trgòvina, vrtlàrija, prstènjāk, smrtóvnica.

147
Bernardina Petrović – Eva Pavlinušić  Hrvatski, god. VII, br. 1, Zagreb, 2009.

2.1. Imenice a-sklonidbe

U svih imenica a-sklonidbe s flektivnim morfemom -Ø osnova za-

vršava konsonantom ili sonantom (lakrdìjaš-Ø, nȅm�s-Ø, pȑsobrān-Ø,
sȓpanj-Ø). Imenice s flektivnim morfemom -o odmilice su i rijetko su
zastupljene u korpusu (bȑbljavk-o, c�vēnk-o, kȑck-o, prev�tljīvk-o, prljávk-
o). Dio korpusa bilježi i imenice muškoga roda u množinskom natuknič-
kom obliku (b�čići, crnokrílci, drvolásci, drvotóčci, mȓtvi, neparnoprstá-
ši, pàprsti, tȑgānci). U korpusu nisu zabilježene imenice muškoga roda
a-sklonidbe s vokalskim osnovskim završetkom -e, -i ili -u. Imenice u
prikupljenome korpusu ne pokazuju kolebanja u pripadnosti gramatič-
komu rodu jer su sve imenice muškoga i srednjega roda. Jedini je izuze-
tak dvosložna imenica kŕpež koja je, kao i imenice cŕtež, kŕpež, dŕmež,
pȑdež, svŕbež, tvorena slabo plodnim nastavkom -ež(-Ø) i za koju se po-
jedini leksikografski priručnici kolebaju u određenju roda.8 Gramatika
Barić i sur. (2003) svrstava je u radne imenice i pretpostavlja joj muški
rod te je, kao i jezični savjetnik Barić i sur. (1999) tretira kao imenicu
a-sklonidbe. I Težak – Babić (2004) određuju joj pripadnost glagolskim
imenicama muškoga roda, a Babić (2004) navodi da je nastala od gla-
gola krpati i da označuje glagolsku radnju. Uzimajući u obzir i gramatič-
ke i semantičke značajke imenice kŕpež, čini se opravdanim svrstati je
među imenice a-sklonidbe muškoga roda.
U dvosložnih imenica muškoga roda izvedenih sufiksima -ac(-Ø),
-ak(-Ø), -alj(-Ø), -anj(-Ø) bez zanaglasne dužine na zadnjem slogu u no-
minativu jednine i u genitivu množine pojavljuje se nepostojano a. Ta
se glasovna promjena najčešće javlja u imenica izvedenih sufiksima
-ac(-Ø) i -ak(-Ø): Njd bȑbljivac, gȑbavac, krkljánac, prev�tljivac, batŕljak, hŕ-
čak, náprstak, pȑvotīsak, vrtúljak, Gmn bȑbljivācā, gȑbavācā, krkljánācā,
prev�tljivācā, batŕljākā, hȓčākā, náprstākā, pȑvotīsākā, vrtúljākā. Tri su
imenice sa sufiksom -alj(-Ø) i nepostojanim a: Njd bȑvalj ‘zool. vrsta tra-
kavice (Taenia coenurus)’, gȓbalj ‘geogr. veće područje koje se ističe uz-

8
Bošnjak (2005) podrobno analizira gramatičku i semantičku kolebljivost dvosložnih imenica
sa sufiksom -ež(Ø). Za imenicu kŕpež navodi da se u rječnicima pojavljuje u muškom rodu,
a u nekima joj je pridružen i ženski rod (VA, ARj – samo u jednom ekavskom primjeru iz 18.
st., Adok), napominje da se najčešće ističu dva njezina značenja: ’neprestano krpanje’ i ’ono
što je zakrpano, skrpano; krparija’. U Adoku se navodi i značenje ’onoga što je sklepano, bez
unutrašnje povezanosti, loše djelo, krparija’, dakle u prenesenom smislu nešto što nije dobro
i smisleno napravljeno i zaključuje da se iz primjera ne može razaznati „da bi ondje gdje su
navedena oba roda jednomu značenju bio pridružen jedan, a drugomu drugi rod, odnosno
prvomu muški, a drugomu ženski” (usp. Bošnjak 2005: 11–12).

148
Bernardina Petrović – Eva Pavlinušić  Hrvatski, god. VII, br. 1, Zagreb, 2009.

dignutom oblinom od većeg okruženja ravnicom’ i šmȑkalj ‘razg. gusta

izlučina iz nosa, šmrklja; sekret’, Gmn bȑvāljā, gȓbāljā, šmȑkāljā. Među
imenicama sa sufiksom -anj(-Ø) pojavljuju se: Njd pȑžanj ‘naprava za pr-
ženje kave’, ȑtanj ‘šiljast vrh brda’, vȓvanj, zȁv�tanj, žȓvanj, Gmn pȑžānjā,
ȑtānjā, vȓvnjēvā, zȁv�tānjā, žȑvānjā i žȑvnjēvā. Nepostojano se a pojavlju-
je se još samo u imenice hȑbat, Gmn h�bātā i h�ptōvā.
U imenica izvedenih sufiksima -ac(-Ø) i -ak(-Ø), u kojih se u nomina-
tivu jednine i u genitivu množine pojavljuje nepostojano a na granici se
osnove i sufiksalnoga morfema (osim u nominativu jednine i u genitivu
množine svih imenica i u akuzativu jednine samo u imenica koje označu-
ju neživo), provodi se jednačenje po zvučnosti. U tih se imenica obezvu-
čuje osnova koja u prikupljenih imenica završava zvučnim frikativima
– dentalom z ili palatalom ž: Njd bogomŕzac, crnorízac, crvenokóžac, čo-
vjekomŕzac, drvorézac, dȑžak, gŕbak, ùtržak Gjd bogomŕsca, crnorísca,
crvenokóšca, čovjekomŕsca, drvorésca. dȑška, gŕpka, utrška Obezvuče-
nje se provodi i u imenice hȑbat, Gjd hȑpta. Osnovski završni dentali t
(bŕstac, šk�tac, trpútac) i d (pȑdac, tv�dac, zàbrdac) ispred tih dvaju sufi-
kasa u kosim padežima mogu ispasti (bŕsca, šk�ca, trpúca, p�ca, zàbrca)
ili ostati (bŕstca, šk�tca, trpútca, p�dca, tv�dca, zàbrdca).
U korijenskome se morfemu imenica muškoga roda palataliziraju
i sibilariziraju velari i sibilanti: Njd bèsmrtnīk, v�tlog, t�buh, mȑšavac Vjd
bèsmrtnīče, v�tlože, t�buše, mȑšavče, Nmn bèsmrtnīci, v�tlozi, t�busi, DLI
bèsmrtnīcima, v�tlozima, t�busima.
U korpusu nisu zabilježene imenice muškoga roda s vokaliziranom
osnovom.
Imenice srednjega roda a-sklonidbe završavaju flektivnim morfemi-
ma -o, -e i –Ø. Najbrojnije su imenice s morfemom -e u kojih većinu čine
glagolske imenice (čep�kānje, iskrcávānje, smrzávānje), a dio imenica
pokriva deminutivno (dŕvce, zrcálce, zŕnce), mjesno (m�cinīšte, stȑnište) i
zbirno značenje (d�vēće, dȓvlje, gȓmlje, pòvrće, vòće). U imenica sa zbir-
nim značenjem provodi se jotacija i epenteza. Ispred bezvučnoga den-
tala c gubi se zvučni dental d (sȑdce sȑce).
Zabilježeno je šezdesetak imenica s flektivnim morfemom -o u ka-
nonskome obliku: b�bljalo, bȑdo, bŕvno, crkvenjáštvo, c�nilo, cȑtičārstvo,
crvènilo, čep�kalo, drvènilo, držálo, gȑlo, hrvátstvo, kȑcko, kȑdo, k�kalo, kr-
ležijánstvo, kȑmivo, kršćānstvo, kŕzno, lakrdijáštvo, m�tvilo, òpskrbnīštvo,
pòvrtlārstvo, pȑčkalo, pȑdalo, skȓbnīštvo, svȑdlo, šev�dalo, trčkàralo,
vȑhnje, z�calo, zȑno... Najviše je imenica tvorenih sufiksima -l(o) i -stv(o)

149
Bernardina Petrović – Eva Pavlinušić  Hrvatski, god. VII, br. 1, Zagreb, 2009.

koji izražavaju različite sadržaje. U imenica koji završavaju sufiksom

-stv(o) ispred inicijalnoga sufiksalnoga s mijenjaju se pojedini osnovski
morfemi – velari k, g, h, stražnji palatali č, ž i dental sibilant c. Velari
se i dental palataliziraju kao š, a č i ž prelaze u š. Uz palatalizaciju se
provodi i ispadanje inicijalnoga s iz sufiksa -stv(o): skȓbnīk(Ø)+ -stv(o)
skȓbnīšstv(o) skȓbnīštvo.
U korpusu je samo jedna imenica s flektivnim morfemom -Ø – ime-
nica dȑv-o-Ø, Gjd dȑv-et-a9 i jedna imenica pluralia tantum – k�sta, Gmn
k�stā.
Prijeglas se pojavljuje u imenica i muškoga i srednjega roda sa
završetkom na palatal (prvàšićem, og�tāčem, tȑzājem, lakrdìjāšem,
d�vēćem).

2.2. Imenice e-sklonidbe

Dobar dio prikupljenoga korpusa imenica sa slogotvornim r čine

imenice e-sklonidbe s nominativnim morfemom -a. Najviše je imeni-
ca tvoreno sufiksom -ic(a). Najčešće označuje osobu ženskoga spola
kao vršiteljicu radnje (crtàčica, krčitèljica, òbrtnica) ili nositeljicu oso-
bine (b�bljivica, mȑšavica, zaf�kantica) ili pokriva deminutivno znače-
nje (cȑtica, d�žavica, kȑpica). Taj sufiks pokriva i druga značenja: ženku
životinje (gȑlica, k�tica), napravu (vȑcalica, v�šalica) mjesto (krstiónica,
m�tvāčnica, p�čvārnica), dokument (kȑštenica, òbrtnica, òsmrtnica), pre-
hrambeni proizvod (krvàvica). Samo su četiri imenice tvorene nominativ-
nim morfemom -o (cŕnjo, hŕnjo, kŕpo, švŕćo), odmilice su muškoga roda
i označuju osobu muškoga spola. Zabilježena je jedna imenica s nomi-
nativnim morfemom -e – smŕzle ‘onaj koji se smrzne od straha kad se
nađe u situacijama koje traže snalaženje u konvencionalnom ponašanju
i društvenoj rutini; plašljivac’. Dvije su imenice pluralia tantum (k�stītke
i vȑze ‘pom. dio jarbola’).
Sibilariziranu osnovu u dativu i lokativu jednine dobivaju imeni-
ce s osnovskim završnim morfemom k (fȑka – fȑci, stȑka – stȑci, tȑka
– tȑci), g (prtljága – prtljázi) i h (òvrha – òvrsi, sv�ha – sv�si), osobito u
tvorenicama sa sufiksom -k(a) iza vokala: bad�ljika – bad�ljici, st�nika
– st�nici. I kada osnova završava dvočlanom skupinom -šk- u koje je

9
Imenica drvo ima i flektivni morfem -o: Njd dȑv-o, Gjd d�v-a, Djd d�v-u, Ajd dȑv-o, Vjd dȑv-o, Ljd
d�v-o, Ijd d�v-om.

150
Bernardina Petrović – Eva Pavlinušić  Hrvatski, god. VII, br. 1, Zagreb, 2009.

prvi član bezvučni frikativni palatal š, u pravilu se provodi sibilarizaci-

ja: dȑška – dȑšci, pòdrška – pòdršci. S nesibilariziranim osnovama osta-
ju imenice čija osnova završava dvočlanom skupinom u kojoj je prvi
član dentalni nazal n, vibrant r, labiodental v, dental t ili palatali č i lj:
-nk- (c�nka – c�nki, četv�tīnka – četv�tīnki, d�žavljānka – d�žavljānki), -ng-
(c�nčuga – c�nčugi), -rk- (crvènpērka – crvènpērki) –rg- (mȑga – mȑgi), -vk-
(crvènglāvka – crvènglāvki), -tk- (drvòjetka – drvòjetki, nàvrtka – nàvrtki,
nest�pljīvka – nest�pljīvki), -čk- (čȑčka – čȑčki) i -ljk- (k�cāljka – k�cāljki).
Dvostruki se oblici zamjećuju u imenicama: cȑpka – cȑpki i cȑpci, čvȑga –
čvȑgi i čvȑzi, k�letka – k�letki i k�letci, k�leci, kvȑga – kvȑgi i kvȑzi, štȑpka –
štȑpki i štȑpci, tȑska – tȑski i tȑsci) i u još nekim izvedenicama.
U množini se pojavljuju sva tri genitivna oblika: s nepostojanim a
koje se dulji pa postaje ā i morfemom -ā (cȑpākā), bez nepostojanoga a
s morfemom -ā (cȑpkā) i s morfemom -ī (cȑpkī). Iako je raspodjela fone-
ma u genitivu množine u imenica s osnovskim završetkom na dvočlanu
skupinu u kojoj je drugi član okluziv (b, t, k), afrikata (c, č) ili sonant (svi
sonanti osim j i nj: l, lj, m, n, r, v) specifična za imenice e-sklonidbe, u
prikupljenome je korpusu tek nekoliko potvrda s nepostojanim a u tim
položajima (čeg�taljākā, čȑkānjā, šmȑkāljā, tȑmākā, v�šidābā). U oblicima
s nepostojanim a čija osnova završava bezvučnim okluzivom k pojavljuje
se izvorna ozvučena osnova (dȑška – dȑžākā).

2.3. Imenice i-sklonidbe

Imenice i-sklonidbe sa slogotvornim r zauzimaju najmanje prosto-

ra u prikupljenome korpusu, tek 14%, što osobito i ne iznenađuje jer je
upravo i-sklonidba brojčano najslabija u hrvatskim imeničkim sklonid-
bama.10 Osim petnaest uglavnom općih imenica (gȓst ‘pregršt’, kȑljūšt,
kȓv, prȅg�št, pȑhūt, sàmrt, skȓb, skȓlet, smȑt, sȓž, sùsmrt, stȓn, stȓv, šk�let,
vȑlēt, vȓst), jedne imenice pluralia tantum (pȑsi) koja je običnija kao plu-
ralia tantum srednjega roda (pȑsa), jedne zabilježene u natukničkome
množinskom obliku (sȑsi Njd sȓh) i dviju tvorenih sufiksalnim morfe-
mom -ād(Ø) (mrtvoròđenčād i pòsmrčād) ostatak korpusa imenica sa
slogotvornim r čine imenice sa sufiksalnim morfemom -ōst(Ø).

10
Marković (2007: 26) napominje da se oko 5000–5500 hrvatskih imenica sklanja prema
i-sklonidbi.

151
Bernardina Petrović – Eva Pavlinušić  Hrvatski, god. VII, br. 1, Zagreb, 2009.

Sve imenice sa sufiksalnim morfemom -ōst u paradigmi imaju dvo-

struki instrumentalni oblik (gȑbavōst – gȑbavōsti i gȑbavōšću, istòvrsnōst
– istòvrsnōsti i istòvrsnōšću, pòtrgānōst – pòtrgānōsti i pòtrgānōšću), ali
je jotirani oblik neutralan u uporabi. I malobrojne opće imenice uglav-
nom imaju dvostruki instrumentalni oblik: gȓst – gȓsti i gȓšću, kȑljūšt –
kȑljūšti i kȑljūšću, kȓv – kȑvi i kȓvlju, prȅg�št – prȅg�šti i prȅg�šću, sàmrt
–sàmrti i sàmrću, skȓb – skȓbi i skȓblju, sk�lēt – sk�lēti i sk�lēću, smȑt –
smȑti i smȑću, sȓž – sȓži i sȓžju, sùsmrt – sùsmrti i sùsmrću, stȓn –stȓni i
stȓnju, stȓv – stȓvi i stȓvlju. Za imenice sa završetkom osnove na t ispred
vokala e u pravilu je instrumentalni morfem -i neutralan u uporabi (pȑhūt
– pȑhūti, šk�let – šk�leti, vȑlēt – vȑlēti, vȓst – vȑsti), a njihovi potencijalni
jotirani instrumentalni oblici pȑhūću, šk�leću, vȑlēću i vȑšću stilski su obi-
lježeni.
Množinski genitivni morfem -ī imaju sve imenice u prikupljenome
korpusu (kȑljūštī, mrtvoròđenčādī, pòvršnōstī). Izuzetak je tek pluralia
tantum pȑsi s množinskim morfemom -ijū (p�sijū).

3. Zaključna razmatranja

Status je slogotvornoga r u fonemskom inventaru hrvatskoga jezi-

ka još uvijek prilično nejasan. U dijelu recentne jezikoslovne literature
nije sasvim jasno treba li ga smatrati zasebnim fonemom (razlikovnim
glasom), alofonom sonanta r ili slogotvornom inačicom fonema r. Kao
nositelj sloga pojavljuje se u gotovo svim vrstama riječi, izuzetak su za-
mjenice, veznici i čestice. Riječi sa sonantom r kao nositeljem sloga ne-
velik su i do sada cjelovito neopisivan dio hrvatskoga rječničkoga korpu-
sa. Iz korpusa prikupljenog iz leksikografskih i gramatikografskih izvora
izdvaja se imenički dio kojemu se u ovome radu prikazuju paradigmat-
ske značajke i analizira njihova pripadnost hrvatskomu sklonidbenom
sustavu. Sufiksalne tvorenice najbrojniji su dio korpusa, a znatno manji
dio čine osnovne imenice. Brojčani je omjer imenica sa slogotvornim r u
hrvatskim imeničkim sklonidbama jednak omjeru imenica u svim trima
imeničkim sklonidbama. Najbrojnije su imenice a-sklonidbe, najmanje
je imenica i-sklonidbe, a ako se gleda pripadnost gramatičkome rodu,
najviše je imenica ženskoga roda jer uključuju imenice i e-sklonidbe i
i-sklonidbe. Najviše su kolebanja u sklonidbenome sustavu pokazale
imenice e-sklonidbe i to u raspodjeli fonema u korijenskome morfemu,
odnosno u promjeni velara u sibilante kada osnovna završava dvočla-

152
Bernardina Petrović – Eva Pavlinušić  Hrvatski, god. VII, br. 1, Zagreb, 2009.

nom fonemskom skupinom, ali i u raspodjeli množinskoga genitivnoga

morfema. Najmanje kolebanja u analizi paradigmatskih značajka po-
kazuju i imenice i-sklonidbe, što i nije neobično jer korpus tih imenica
uglavnom čine imenice tvorene sufiksalnim morfemom -ost(Ø). Iako su
morfološki najraznovrsnije, tvorbeno najsloženije i semantički najrazve-
denije, u imenica a-sklonidbe nema zapaženijih otklona u paradigmi i
raspodjela fonema na morfemskim granicama.
Da bi morfološki opis imenica sa slogotvornim r bio potpun i cjelo-
vit, nužno je preispitati i njihove prozodijske značajke čija je raščlamba
sama po sebi složena i zahtjeva i prelazi mogućnosti i pretenzije ovoga
rada. Stoga je prikaz imenica sa slogotvornim r u hrvatskim imeničkim
sklonidbama ograničen samo na prikaz njihovih osnovnih paradigmat-
skih značajka.

Citirana literatura

• Babić, Stjepan. 2002. Tvorba riječi u hrvatskome književnome jeziku.

Zagreb: Nakladni zavod Globus.
• Barić, Eugenija i sur. 1999. Hrvatski jezični savjetnik. Zagreb: Institut
za hrvatski jezik i jezikoslovlje.
• Barić, Eugenija i sur. 32003. Hrvatska gramatika, Zagreb : Školska
knjiga, 697 str.
• Bošnjak, Tomislava. 2005. Gramatička i semantička kolebljivost
dvosložnih imenica sa sufiksom -ež, Rasprave Instituta za hrvatski
jezik i jezikoslovlje, 31, 1–18.
• Brozović, Dalibor. 2007. Fonologija hrvatskoga standardnog jezika,
Zagreb : Nakladni zavod Globus, 109 str.
• Jelaska, Zrinka. 2004. Fonološki opisi hrvatskoga jezika : Glasovi,
slogovi, naglasci, Zagreb : Hrvatska sveučilišna naklada, 249 str.
• Marković, Ivan. 2007. Do kosti : Imenice hrvatske i-sklonidbe, Lahor,
3, 14–36.
• Muljačić, Žarko. 21972. Opća fonologija i fonologija suvremenoga
talijanskog jezika, Zagreb : Izdavačko poduzeće Školska knjiga, 320
str.
• Silić, Josip – Pranjković, Ivo. 2005. Gramatika hrvatskoga jezika,
Zagreb : Školska knjiga, 422 str.
• Ščukanec, Aleksandra. 2008. Glas r u hrvatskome, njemačkome i
engleskome jeziku, Lahor, 5, 66–79.

153
Bernardina Petrović – Eva Pavlinušić  Hrvatski, god. VII, br. 1, Zagreb, 2009.

• Škarić, Ivo. 2007. Fonetika hrvatskoga književnoga jezika, u: Babić,

Stjepan i sur. Glasovi i oblici hrvatskoga književnoga jezika, Zagreb :
Nakladni zavod Globus, 15–157.
•Š  karić, Ivo. 2009. Hrvatski izgovor, Zagreb : Nakladni zavod Globus,
159 str.
• Težak, Stjepko – Babić, Stjepan. 2004. Gramatika hrvatskoga jezika.
Priručnik za osnovno jezično obrazovanje. Zagreb: Školska knjiga.
• T urk, Marija. 1992. Fonologija hrvatskoga jezika : Raspodjela fonema,
Rijeka – Varaždin : Izdavački centar Rijeka : Tiskara Varaždin, 168
str.
• Žepić, Stanko. 1991. Grundbegriffe der Phonologie und ein Vergleich
der phonologischen Systeme des Deutschen und Kroatischen, Zagreb :
Zavod za lingvistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 71 str.

The nouns with syllabic r

in the Croatian declension system

Summary

Status of syllabic r is fairly indecisive in the inventory of phonemes of the

Croatian language. One resarcher describes it as a discrete and distinct pho-
nem, others think that it is an alophone of sonant r or syllabic variety of pho-
nem r. The syllable r is appeared as a bearer of syllable in the all part of spee-
ch, except in the pronouns, conjuctions and particles. The article discusses
the nouns with syllabic r in the Croatian declension system. The main features
of these nouns are demonstrated in the three Croatian declension system (a-
declension, e-declension and i-declension)

Key words: syllabic r, nouns, declination system, Croatian language

154
Bernardina Petrović – Eva Pavlinušić  Hrvatski, god. VII, br. 1, Zagreb, 2009.

Dodatak:

Popis imenica sa slogotvornim r u hrvatskome jeziku11

1. Imenice a-sklonidbe
1.1. Imenice muškoga roda

A b�ljivac c�nīš
– bȑmbeč cȑnobrād (bot.)
bȑmeč crnoburzijánac
B bȓst crnòglavac
batŕljak bŕstac crnokošùljāš
bèsmrtnīk bȑš crnokrílci
bȉovrt b�šljan c�norep zool
bogomŕzac bŕvak crnorílac
bȍkoc�t bȑvalj crnorízac
bȑbljavac b�zac crnorúkac
bȑbljavko b�zāk crnoškólac
b�bljivac b�zani c�no-žȗtī
bȑbōt b�zinomjēr c�njāk
bȑč bȑzoglās c�njāš
bȓčak bȑzojāv cŕpac
b�čić bȑzopīs c�tāč
b�čići brzopísac cŕtež
brdéljak brzop�stić cȓv
bȑden brzoprùgāš cŕvac
bȑđanin bȑzotisāk cŕvak
bȑglijēz bȑzovlāk c�vāš
bȑgljēz crvénac
b�gljūn C crvèndāć
bȓk cȑkavac crvenkápac
bȑkaš crkòvnjāk c�vēnko
bȑkomāz c�kvār crvenoarmíjac
bȑkovēz crkvènjāk crvenokóžac
bŕlog c�nac c�vić
bȑljavac c�nčić crvúljak

11
U popisu se navode samo apelativne imenice, izuzima se onomastički dio prikupljenoga kor-
pusa.

155
Bernardina Petrović – Eva Pavlinušić  Hrvatski, god. VII, br. 1, Zagreb, 2009.

cvȑc m drvènjāk fȑk

cv�cīn drvljànīk f�tālj
cvŕčak drvòcjep
cvȑkut drvòdjelac G
cvrkùtić d�vojēd gȑb (i gȓb)1
drvolásci gȑb (i gȓb)2
Č drvoobrađìvāč gŕbač
čalabŕčak drvoprerađìvač gŕbak
čegrtáši dȑvorēd gȓbalj
čèkrk dȑvorēz gȑbavac
četrdeseto­gòdišnjāk drvorézac gȑcāj
četrdesetòsmāš drvorèzāč gȑč
četrnaestérac drvorèzbār g�delac
četv�tāc dȑvotīsak g�gēč
četv�tāk dȑvotōč gȑgūt
četvŕtak drvotóčac gȑk
četvrtoškólac drvotóčci g�kāć
čovjekomŕzac drvotŕžac g�kljan
čvȑk dȑznīk grkokàtolik
čvŕljak d�žāč g�līć
čvrstorùkāš dȑžak gŕljāk
d�žalac gȑm (gȓm)
Ć d�žavljanin gŕmak
– d�žāvnīk gȑmālj1
državotvórac gȑmālj2
D d�žitelj grmáši
dovršétak g�mčić
dov�šitelj Dž g�mēč
dȑhtāj – grméčak
d�mātor grmíčak
d�meš Đ g�mić
dŕmež – g�mljāk
dȑndār g�nac
dȑp E g�nčār
d�vār –
d�vārnik H
drvènār F hȑbat
drvènīk fȑč hŕčak1

156
Bernardina Petrović – Eva Pavlinušić  Hrvatski, god. VII, br. 1, Zagreb, 2009.

hŕčak2 krnjátak m�gār

hȓg krnjétak mȑgūd
h�kāč kȑpār m�kāč
hȑsak k�pelj mȑkālj
h�suz kŕpež m�kan
hȑšum kȑst mrkòglavac
hȑt k�stāš m�kov
h�vāč k�stjanin mȑmljavac
hrvatòždēr kȑstokljūn mȑmor
kȑstoplet mȓs
I krstȍvnik mȑšavac
ȉskrcāj kȑš mršávko
ìzvrsnīk k�šćanin m�tvac
izv�šilac k�šīn mȓtvi
izv�šitelj kȑštenīk mrtvòzōrnīk
kȑt m�zitelj
J k�tičnjāk
jed�nīk krtol N
krtòlār nácrt
K kȓvnīk náprstak
kàžiprst krvòlok náprščić
kot�ljan krvòsljednīk nápršnjāk
kov�tāč kȑvotōk nȁsrtāj
k�čag krvotrúskōvci nas�tljivac
krčàžić krzàmak nàvrtak
k�čitelj k�znār nȁvrtānj
kȑčmār k�znāš nèkrst
k�kan kȑžljavac nȅm�s
krkánluk kv�gāš neparnoprstáši
krkljánac nest�pljivac
krležijánac L
kŕmak lakrdìjāš O
kȑmār lihop�stāš ȍbgrljāj
k�mčić òbrt
k�melj M ob�tāč
krmèljivac masàkr ȍbrtāj
krnjádak mȉlos�dnīk obrtalj
kȑnjāk mȓc òbrtnīk

157
Bernardina Petrović – Eva Pavlinušić  Hrvatski, god. VII, br. 1, Zagreb, 2009.

ocrnjìvāč pȍsrtāj p�kačīn

očvršćìvāč pòstrnak p�kos
odmrzìvāč pȍt�ci p�kosnīk
odrpánac pot�čko pȓlj
ȍdržāj pȍt�k pŕljak
odv�tāč potrkúšci pȑljavac
ògrc potv�ditelj prljávko
ògrličāri pòvrćār pŕnjak
ȍg�lj pòvrtlār pȑnjār
òg�ljak pòvrtnjāk pȑnjavac
og�njāč prckendl prnjávor
og�tāč p�coljak prožd�ljivac
òkrnjak prcónjak p�sāš
ȍkršāj prcúljak p�skāč
okršàjčić pȑč pȑskavac
òkršak pȑdac p�sluk
òprsak pȑdavac pȑsobrān
òpršnjāk pȑdež pȑst
opskrbljìvāč p�dimiš p�stac
òpskrbnīk p�dizvēk p�stāš
oskv�nitelj p�dozvēk prsténac
òsvrt précrt prsténak
òšmrk prednácrt prstènjāk
ovrhovòditelj predvrt pȑstohvāt
òvršak prȅkršāj pȑstovēt
ov�šitelj prek�šilac p�šić
prek�šitelj pršínac
P prekrštènīk pȑšljēn
pàprsti predržač pȑšnjāk
pàpršnjāk prètržac p�šut
pàstrmāk prev�tāč p�tljāg
pàstrnāk prev�tljivac p�tljāžnīk
pàstrnjāk prev�tljīvko prvàčić
patŕljak p�gavac p�vāk
počv�kāš pričvršćìvāč p�vāš
podržàvatelj prȉdržāj prvàšić
pokrštènīk pridržìvāč prvénac
pop�dljivac privržènīk prvijénac

158
Bernardina Petrović – Eva Pavlinušić  Hrvatski, god. VII, br. 1, Zagreb, 2009.

prvobórac smȑtnīk škrgonóžac

pȑvokūp smrtonos škȑgūt
prvolìgāš srbìzam šk�ljāk
pȑvopīs sȑcāš škȑpūn
pȑvorōd srcàšica šk�tac
pȑvostōlnīk srčànīk šmȑcavac
prvoškólac sȑčnik šmȓk
prvotímac sreb�nār šmȑkalj
pȑvotīsak sreb�njāk šmȑkavac
pȑžanj sȓh šm�kljivac
p�žilac sȓk štŕbac
pȑžinār s�ndāć štȓk
pržiòničār srnjak št�kālj
pržiònīk sȓp št�ljūn
pȑžūn sŕpac
sȓpanj T
R sȓt takoprstáši
rasprskìvāč st�mac tlòcrt
raspršìvāč strnòkos tȑbljan
razg�tāč st�njāk t�buh
�kāć st�šak trbuhozbórac
�suz stršènjāk trbušak
ȑšum (=hȑšum) stȑšljēn t�buščić
ȑt stȑvoder t�bušnjāk
ȑtanj suzd�žljivac trcàrōl
�vāč svèsrdnīk tŕčak
svȅtog�dnīk tȑg
S svŕbež t�gāč
samod�žac svȑdlār tȑgānci
sàmrtnīk svršétak t�govac
sànskrt trgòvčić
skȓbljenīk Š tȑh
skȓbnīk šȁmrl tȓk
skrbòzubac šed�vān t�kāč
smŕčak šègrt tȑkūlj
sm�delj šègrtić t�līš
sm�dljivac škȑbōt t�ljāč
smrdljívak šk�gāš tȓn

159
Bernardina Petrović – Eva Pavlinušić  Hrvatski, god. VII, br. 1, Zagreb, 2009.

tŕnak ùštrcak v�tić

trnòkop utrkìvāč v�tirép
t�novac ùtržak vȑtlār
t�njāk uv�tāč v�tlog
tȑp ùvrtnjāk v�tložnjāk
tȑpovi uzdržàvatelj vrtòglavac
trpútac vȑtolet
tȑs V vrtúljak
trsòtoč velet�govac vȓv
tȓst veletŕžac vrvanj
trstač velikos�bin
t�stāš vlastodŕžac Z
trstènjāk vrbánac zàbrdac
t�stīk vrbánjac zàbrđanin
trščak v�bīk zaf�kant (zafrkȁnt)
t�šćāk vȑbōvnīk zȁgrljāj
trtàjūn vȑč zamrzìvāč
tȑtak vȑg zápržak
t�tāš v�gānj završétak
tȑzāj vȑh zav�tāč
tv�dac v�hōvnīk zȁvrtāj
tvrdìčluk vrhúnac zȁv�tanj
tvrdòglavac vrhunárāvnīk zdrkánac
tvrdokrílci v�lac zg�tāč
tvrdolinìjāš vrndúljci zȕbr
tvrdúnac v�nut zvŕčak
vȑpčāri zvȓk
U vȑsnīk (v�snīk) zv�kan
ub�zāč vȑšāj
ubrzìvāč vŕšak Ž
ùcrvak v�šić žȑtvenīk
učvršćìvāč v�šilac žrtvòvatelj
ȕkrcāj v�šitelj žȓvanj
ukrstitelj v�šnjāk žvȓk
ȕkrštāj vȑt
ȕmrlī v�tāč
ùštrb v�tāk
ȕštrcāj vȑtal

160
Bernardina Petrović – Eva Pavlinušić  Hrvatski, god. VII, br. 1, Zagreb, 2009.

1.2. Imenice srednjega roda

A c�tōvlje drvènilo
– crvárēnje dȓvlje
c�vānje dȑvo
B crvènilo držálo
bas�ljānje crvènjēnje državljánstvo
b�bljalo cvȑcānje d�žāvnīštvo
b�bljānje cvŕčānje
brbòrēnje cvȓće Dž
brbòtānje cvŕljēnje –
bȑdāšce
bȑdo Č Đ
bŕkānje čalabŕcānje –
bŕljalo čand�kānje
bŕljānje čav�ljānje E
brljávljēnje čeg�tānje –
b�šćēnje čep�kalo
b�tvilo čep�kānje F
bȑtvljēnje čovjekomŕstvo –
bȓvlje čȑčkalo
bŕvno črčkàrānje G
b�zānje čȑčkānje gȑboslōvlje
brzoglášēnje čvȑganje gŕlce
čvrljàkānje g�le
C čvŕljānje gȑlo
crkávānje čvŕljēnje g�mēnje
crkvárēnje čvŕšćēnje gȓmlje
crkvenjáštvo g�nalo
cȑkvīšte Ć
cȓnčēnje - H
c�nilo h�kalo
crnògōrstvo D hŕkānje
cŕnjēnje d�htānje h�valīšte
c�pilīšte drhtàvilo h�vānje
cȑtānje dȓndalo hrvátstvo
cȑtičārstvo d�va
crtkàrānje dŕvce I
cȑtkānje d�vēće iskrcávānje

161
Bernardina Petrović – Eva Pavlinušić  Hrvatski, god. VII, br. 1, Zagreb, 2009.

izdržávānje N raspršénje
izumŕče nápršče raspršívānje
izvrgnúće nestrpljénje razvrgnúće
rodoskvrnúće
J O �vānje
- òbrtnīštvo
odgrtávānje S
K ògrtānje samodŕštvo
kȑcko okršávanje samod�žāvlje
kȑdo òpskrbnīštvo samoodržánje
k�kalo oskvrnúće samož�tvovānje
krležijánstvo òs�čje skȓbnīštvo
k�me otvrdnúće smrknúće
kȑmīvo smrzávānje
k�sta P spŕdalo
krstòpūće pòb�đe spŕdānje
k�šćānstvo pòp�sje sȑce
kršténje pòsmrče sȑdāšce
krvárēnje posrnúće sŕnče
krvolìptānje pot�kalo s�pstvo
krvoprolíće potrkìvalo stȑnīšte
kȑvotōčje pòvrćārstvo strpljénje
kŕzno pòvrće st�vinīšte
pȍv�šje svȅtog�đe
L pòvrtlārstvo svȑdlānje
lakrdijáštvo pȑčkalo svȑdlo
pȑdalo
M pȑsa Š
mandrljanje p�sīšte šev�dalo
milòsrđe p�stēnje švŕljalo
m�cinīšte prvenáštvo
m�mljalo prvènstvo T
m�tvilo prvijénstvo t�čānje
mŕtvljēnje prvobórstvo trčkàralo
mrtvoròđēnče prvoròđēnče t�govīšte
mrtvorođénje t�kalīšte
mrtvozórstvo R tȓnje
mržnjenje rásk�šće tȓsje
rasprsnúće tȑtalo

162
Bernardina Petrović – Eva Pavlinušić  Hrvatski, god. VII, br. 1, Zagreb, 2009.

t�vēnje V z�calo
tȓze velikos�pstvo z�caljēnje
tȑžīšte vodoc�pilīšte zrnášce
vȓblje zŕnce
U vȑdalo zȑno
ubrzánje vȑhnje zȓnje
učvršćénje v�hōvnīštvo zvȓndalo
ukrcánje vrtlárstvo
ukrcàvalīšte Ž
umŕće Z žȑtvīšte
uskrsnúće zàbrđe žȑtvoslōvlje
utrkìvalīšte zafrkávānje
utrnúće zàvrćānje
uzdržávānje zrcálce

2. Imenice e-sklonidbe
2.1. Imenice s nominativnim morfemom -a

A b�kulja C
– bŕlja còprnica
bȑljavica còprnjica
B b�ljivica còprnica
bad�ljica b�ljīvka cȑkavicȁ
bad�ljika b�ljotina cȑkavicȃ
brbljàrija b�nistra c�kotina
bȑbljavica bȑnja cȓkva
bȑbljāvka bȑnjica c�kvārka
b�bljivica b�stina c�kvica
brčètina bȑšaka c�kvinȁ
b�čina b�šljanovice c�kvinȃ
bȑčkavica bȑtva crljènica
brčùrina b�vnara crljotina
b�dina b�zalica c�nčina
bȑđānka b�zica c�nčuga
brkàjlija brzìna c�nica
bȑkica bȑzojāvka c�nika
bȑklja brzométka crnìna
bŕkonja brzòteča c�nka

163
Bernardina Petrović – Eva Pavlinušić  Hrvatski, god. VII, br. 1, Zagreb, 2009.

c�nkinja četrnaestòrica d�žalica

crnòća četv�tica d�žava
crnogòrica četv�tina d�žavica
c�nōjka četv�tīnka držàvina
c�njuša čȑčka d�žavljānka
cȑpka črčkàrija
cȑta čȑčkica Dž
crtàčica čȑknja –
cȑtānka čvȑga
crtaóna čv�ljotina Đ
crtaónica čvrstìna –
crtàrija čvrstòća
cȑtica E
c�tnja D –
crvènglāvka dȑhtavica
crvènica d�ljača F
c�vēnka d�ljotina fȑčka
crvènkapa dȓnda fȑčkica
crvènkapica drpàčina fȑka
crvenk�pica drskòća frnjókalica
crvènpērka dȑška frnjòkola
crvènrepka d�tesina
crvènjača d�tina G
crvòjedina d�vara gȑbȁ
crvotòčinȁ drvàrica gȑbȃ
crvotòčinȃ drvàrija g�bača
cv�cīnka drvàrina gȑbavica
cvrkùtuše drvárnica gȑbica
drvenárija gȑbina
Č drvèndeka grbòštica
čȁtrnja drvènica g�bōvnica
čeg�tāljka drvenìna grdèsija
čeg�tuša d�vēnka gŕdnja
četrdesètica drvènjača grdòba
četrdesètnica drvènjara grdòbina
četrdesetogòdišnjica drvòdjelja grdòsija
četrdesetòrica drvòjetka g�gečke
četrdèsetōsmā drvònoša gȑlica
četrnaèstica drvòsječa gȑličica

164
Bernardina Petrović – Eva Pavlinušić  Hrvatski, god. VII, br. 1, Zagreb, 2009.

grlòbolja K kȑpitōrta
gȑlovođa kòstrnica kȑplja
g�mača kòstrva k�snica
g�mika kòvrča krstàrica
g�mljava kòvrčica krstàšice
g�mljavina kozòkrvnice k�stina
g�muša krbuljica krstiónica
grnčàrica k�cāljka k�stītke
g�nārka k�čagovina kȑstōvka
grnčàrija k�čevina kȑša
krčitèljica kršika
H kȑčma krštènica
h�đa krčmètina kȑštenica
hȑga kȑčmica k�tica
hȑlina krčovina k�tina
hȑnja kŕdža krbola
h�pa k�hotina kȑdžalija
hrpètina krkalina k�tola
h�pica k�kavina k�tovina
hrptènica krkavine k�vara
hrptènjača krkoća krvàrina
hȑskavicȁ k�kuša krvàvica
hȑskavicȃ k�letka krvavnica
hȑskavičnjače kŕma k�vca
hrváštinȁ kȑma krvnìna
hrváštinȃ k�mača krvòpija
hrvàtica k�mčina krznàrija
h�vatka krmèljice kŕža
k�metina k�žica
I k�nica kvȑga
izvršitèljica k�ntija kvržètina
krntijètina kvȑžica
J kȑnja
jednòz�nka kȑpa L
jètrva k�para lȁbrnja
jètrvica krpàrija labrnjètina
jȕt�njica krpènjača lak�dija
kȑpica

165
Bernardina Petrović – Eva Pavlinušić  Hrvatski, god. VII, br. 1, Zagreb, 2009.

M N pȍgrda
mȉlos�dnica nȃgrda pȍg�dnica
m�cina nap�dāljka pokrštènica
mȑča nàprslina pȍmrčina
m�čava nàprtnjača pòsmrtnica
mȑčela nàpržica posmrtnìna
mȑga nas�tljivica pòsrtāljka
mrklìna nàvrtka pòtrbušnica
mrkògleđa nest�pljīvka pot�kuša
mŕkonja nìzbrdica pȍtvrda
m�kulja nozdrva pȍvršina
mȑkva povrtlàrija
mȑlja O pòvrtnica
mȑljica òbrtnica p�čevina
m�ljotina ȍbrva prčkàrija
mȑmljavica ocrnjivàčica p�čvārnica
mrmulika odrpànica p�ćija
mrskòća od�pānka prćijàšica
mȑšavica ògrlica pŕda
mršávka ògrštica pŕdonja
mȑta òprlina prȅtrga
mrtvàčina oprljòtina prȅvrta
m�tvāčnica ȍpskrba pȑgica
mrtvája opskrbljivàčica pȑhavica
mrtvàrina òpskrbnica prhkòća
m�tvica oskvrnitèljica p�hulja
m�tvika òsmrtnica prȉkrpa
mrtvìna ȍvrha prìkrpina
mrtvòuzica ovrhovoditèljica p�lina
mȑva p�ljača
mȑvica P prljávština
mrzitèljica parad�žava p�ljetina
mrzletina pȁstrma p�ljevina
mrzlina pȁstrva p�ljotina
mrzòvolja petòprsnica p�ljuga
mŕžnja pòdrška p�ljuša
pòdrtina pȑnja
pȍdvrsta pȑnjavica

166
Bernardina Petrović – Eva Pavlinušić  Hrvatski, god. VII, br. 1, Zagreb, 2009.

pròmrzlina rvàčica s�djela

provrtòtina �vina sŕdnja
pròždrlina srdòbolja
pŕpa S sȑdovica
pȑpa samomŕžnja s�đela
prpòruše sàmrtnica s�džba
pȑskalica skȓbljenica srebrnìna
p�skalica skȓbnica s�ma
prskavica sk�letina sŕna
p�skotina smȑča s�netina
pȑslina sm�čevina srnica
prsòbolja sm�čika s�pica
p�sura sm�dljika srpòkrīlke
prtenìna sm�dulja s�ževina
prtènjača smȑtnica stȑka
p�tina smrtóvnica strmìna
prtljága smȑzavica strnadica
p�tljāžnica smŕzle strnàdice
prvènica sm�zotina st�nika
p�vina sprdàčina st�nike
prvòrodka spŕdnja st�nikina
prvòrotkinja spȑtva st�nīšnica
prvostólnica srbizácija st�njika
prvòuste srcàšica st�vina
p�znica s�ča st�vinā
pȑženica srčanica strvinarica
p�žilica s�čānka st�vinārka
pȑžina srčènica strvodernica
pržiónica s�čevina sùkrvica
p�žōlica s�čika suzd�žljivica
sŕda svȅkrva
R srdavica svèsrdnica
ráskrsnica s�dela svètog�dnica
�bina srdèlara svȑdlovina
�đa srdelètina sv�ha
�đāvština s�delica svrzimàntija
resokržnjače srdèlīna
ȑtina s�diška

167
Bernardina Petrović – Eva Pavlinušić  Hrvatski, god. VII, br. 1, Zagreb, 2009.

Š tȓmka U
šámrla t�nica ubrzàčica
šègrtica t�nika ùčvrsnica
šèprtlja tȓnka ȕmrlica
škȑba trnòšljiva ȕprta
šk�bina t�njača up�tnjača
škrbinka t�njina ȕtrka
škŕbo t�peza ȕtvrda
šk�čina trpezàrija ȕzbrdica
škȑge tȑska uzdržavatèljica
šk�pīna t�skovača
šk�tica (m, ž) t�stika V
šk�tičina trstìna veletrgòvina
šmȑkavica tȑščica velet�gōvkinja
šm�kiša tȑšlja vodoòpskrba
šmȑklja t�šljika vŕba
št�calica tȑta v�bica
št�cāljka trtàšica vrbòlika
štȑpka t�tica v�bovina
tȑzalica vȑcalica
T tȑzavica vȑcka
trbòbolja t�žnica vȑckica
tŕbonja tvrdača vrčanica
t�bulja tv�dica v�čina
trbùšina tvrdina vrdaláma
trčalica tvŕdnja V�hbosna
tȑčka tvrdòća v�huška
tȑčkavica tvrdòglavica v�kuta
trgàčica tvrdolinijàšica vrlìna
t�gadba tvrdòpērke v�ljičica
trgòvina tv�dulja v�ljika
trhònoša tvȑđa vrnčànica
tȑka tv�đava v�pca
trkàčica tv�đavica v�pčica
tȑklja tvȑtka vrsnòća
tȑlica vŕsta
trlja vȑša
trljàčica vršačica

168
Bernardina Petrović – Eva Pavlinušić  Hrvatski, god. VII, br. 1, Zagreb, 2009.

v�šalica vrtòglavica zavrtanija

v�šidba vȑvica závrtnica
v�šika vrze zavrzlàma
vršìkara v�zina zbȑka
v�šilica zgȑčka
v�šina Z zgrtàčica
vȑška zàbrdica zrcalica
v�škara zádrška
v�šnjača zafrkàncija Ž
v�tača zaf�kantica žȑtva
v�tēška záprška žrtvovatèljica
v�tina zȁtrka žv�ljotina
vrtlàrija zav�šalica
vŕtnja závršnica

2.2. Imenice s nominativnim morfemom -o

cŕnjo
hŕnjo
kŕpo
švŕćo

3. Imenice i-sklonidbe
B Č Đ
besadržájnōst čand�ljivōst -
bȅsk�vnōst čav�ljavōst
bèsmrtnōst čeg�tavōst E
bèsprstōst -
bjelokŕvnōst D
bȑbljavōst dȑmnūtōst F
b�bljivōst dȑskōst -
brdòvitōst drzóvitōst
b�ljivōst držávnōst G
brzópletōst državotvórnōst gȑbavōst
dvòvrsnōst grčèvitōst
C gȑkōst
cvrkùtavōst Dž g�latōst
- gȓst

169
Bernardina Petrović – Eva Pavlinušić  Hrvatski, god. VII, br. 1, Zagreb, 2009.

H mȑkōst òpsk�bljenōst
h�lōst mȑskōst òt�cānōst
hȑnjavōst mȑšavōst
h�vātskōst mrtvoròdnōst P
mrtvoròđenčād pòb�kānōst
I m�vljivōst pod�žljivōst
ìsc�pljenōst mȑzōst pòdvrgnūtōst
ìscrpnōst mrzovóljnōst pògrbljenōst
istòvrsnōst pȍg�dnōst
izd�žljivōst N pop�dljivōst
ìzmrvljenōst nàg�đenōst pòsmrčād
ȉzumrlōst nam�gođenōst posp�dljivōst
ȉzvrsnōst nàm�štenōst pòsprdnōst
ìzvršnōst nas�tljivōst pòtrgānōst
nȅisc�pnōst pòvršnōst
J neizd�živōst požrtvóvnōst
jednokŕvnōst nȅmilosrdnōst prȁvocrtnōst
neod�živōst prčèvitōst
K neòk�njenōst pȑćatōst
kov�čavōst neòskv�njenōst prȅg�št
krcaljkōst nepòtv�đenōst prȅtrpānōst
k�catōst nesàvršenōst prev�tljivōst
kȑhkōst ne�t�pljivōst pȑgavōst
kȑkōst nesv�hòvitōst pȑhkōst
kȑljūšt nèsvrstānōst pȑhūt
krmèljivōst nèsv�šenōst prìvrženōst
kȓv netrpèljivōst p�ljavōst
kȑvoločnōst neùtv�đenōst pȑnjavōst
kȑžljavōst nezad�živōst prȍd�tōst
kvȑgavōst pròmrzlōst
O pròvrtnōst
L ȍbam�lōst prožd�ljivōst
lep�šavōst ob�lāćenōst pȑpošnōst
òdrpānōst p�satōst
M od�živōst pȑsi
malok�vnōst òk�njenōst pȑskavōst
mȉlos�dnōst òmršavjelōst pȑštavōst
mȑgodnōst òp�ljenōst prvènstvenōst

170
Bernardina Petrović – Eva Pavlinušić  Hrvatski, god. VII, br. 1, Zagreb, 2009.

pȑvobītnōst strmòvitōst ut�živōst

prvòklasnōst stȓn ùv�nūtōst
p�votnōst st�pljivōst uzd�htalōst
punokŕvnōst stȓv ùzdrmānōst
sùsmrt ȕzdrmānōst
R sȕzdržānōst uzd�žljivōst
ràspršenōst suzd�žljivōst
ràs�đenōst svȁkov�snōst V
rȁzdrtōst svèsrdnōst vȑckavōst
ràzm�skānōst svȅtog�dnōst vrhunárāvnōst
ràzmrvitōst svrhòvitōst vȑlēt
ràzmrvljenōst svȑsishodnōst vȑlētnōst
raznòvrsnōst svȑšenōst vȑlōst
�đavītōst vrlùdavōst
�đavōst Š vȑsnōst
šep�tljavōst vȓst
S šk�bavōst vŕtložnōst
samopožrtvóvnōst šk�let vrtòglavōst
sàmrt škȑtōst
skȓb šmȑcavōst Z
skŕbnōst šm�kljivōst zàbrčkānōst
skȑhānōst štȑkljastōst zàbrtvītōst
sk�lēt štȑkljavōst zàcrnjenōst
skvȑčenōst štȑkljivōst zȁd�tōst
slabokŕvnōst zàg�đenōst
sm�dljivōst T zah�đalōst
smȑknūtōst t�bušavōst zàk�čenōst
smȑt t�bušnōst zak�vāvljenōst
smȑtnōst trnòvitōst zak�žljalōst
smrtònosnōst trpèljivōst zȁm�lōst
smȑznūtōst tȑpkōst zàm�šenōst
srcòlikōst tvrdòglavōst zȁtrpanōst
s�čanōst tvrdokórnōst zàv�nutōst
sȑdāčnōst zbȑčkānōst
s�ditōst U zbȓkānōst
sȑsi ȕbrzanōst zgȑbljenōst
sȓž ùm�tvljenōst zgȑčenōst
stȑmōst ust�pljivōst z�natōst

171
Bernardina Petrović – Eva Pavlinušić  Hrvatski, god. VII, br. 1, Zagreb, 2009.

zvȑckastōst
zvȑkastōst
zvȑkatōst
zvȑknūtōst
zvȓndavōst

Ž
-

172