Blijedoplavi Zenski Rukopis - Franz Werfel

www.balkandownload.
org
Franz Werfel
Blijedoplavi
enski rukopis
BalkanDownload.org
2
www.balkandownload.org
Prvo poglavlje
TRAVANJ U LISTOPADU
Pota je stajala na stolu za dorukovanje. Bijae to pozamana hrpa pisama, jer je

Leonidas tek nedavno proslavio svoj pedeseti roendan i jo su svakodnevno pristi-
zale zakanjele estitke. Leonidas se stvarno zvao Leonidas. To herojsko, ali i opte-
reujue ime mogao je zahvaliti svome ocu, siromanom gimnazijskom profesoru
koji mu je osim njega ostavio u nasljedstvo jo komplet grkih i rimskih klasika i de-
set godinjaka Tubingenskih studija iz klasine filologije. Na sreu se sveani Le-
onidas lako dao pretvoriti u jednostavnog i uobiajenog Lea. Tako su ga zvali njego-
vi prijatelji, a Amelie ga nikada nije ni zvala drugaije nego Leon. To je inila jo i
sada, svojim tamnim glasom pridajui drugom slogu imena Leon melodino otegnut
i uzvien ton.
Leone, ti si nepodnoljivo omiljen, rekla je. Opet najmanje dvanaest estita-
ka...
Leonidas se osmjehnuo svojoj eni kao da mu je trebalo biti neugodno i kao da se
mora ispriati to mu je polo za rukom da na vrhuncu svoje sjajne karijere navri i
pedesetu godinu ivota. Ve nekoliko mjeseci bio je predstojnik odjela u Ministar-
stvu za kulturu i prosvjetu. Po tome je bio jedan od etrdesetak ili pedesetak slube-
nika koji su u stvarnosti upravljali zemljom. Njegova bijela odmorena ruka rastrese-
no se igrala hrpom pisama.
Amelie je liicom polako dubila grejpfrut. To je bilo sve to je ujutro jela. S ra-
mena joj je kliznuo ogrta ispod kojega je nosila crni kupai kostim u kojemu je sva-
kodnevno gimnasticirala. Staklena vrata koja su vodila na terasu bila su napola otvo-
rena. Bilo je prilino toplo za ovo doba godine. Leonidas je sa svojega mjesta preko
vrtnog zelenila zapadnoga predgraa Bea mogao vidjeti daleko, sve do brda na i-
jim je padinama prestajao velegrad. Ispitivaki je pogledao u zrak provjeravajui
kakvo je vrijeme, koje je za njegov osjeaj ugode i radnu sposobnost igralo znaajnu
ulogu. Svijet se danas predstavljao kao blagi listopadski dan koji je nekom hirovito
iznuenom mladolikou nalikovao travanjskome. Nad predgraem su se nadvili
gusti uurbani oblaci snjenobijelih otrih bridova, a tamo gdje je nebo jo bilo slo-
bodno, oku se nudilo golo, za to doba godine gotovo besramno proljetno plavetnilo.
Vrt ispred terase, koji gotovo da jo nije promijenio boje, zadrao je neki tvrdoglavi
3
koasti ljetni ugoaj. Mali objeenjaki povjetarci nestano su se poigravali liem

koje se jo prilino vrsto dralo na granama.
Ba zgodno, ii u pjeice na posao, pomislio je Leonidas i iznova se osmjehnuo.
No, bio je to udnovat osmijeh, istodobno oduevljen i podrugljiv. Svaki put kad je
bio svjestan svoga zadovoljstva, smjekao se podrugljivo i oduevljeno. Poput mno-
gih zdravih, pristalih, pa i lijepih mukaraca koji su u ivotu stigli do visoka poloa-
ja, i on je bio sklon tomu da se u prvim jutarnjim satima osjea izuzetno zadovolj-
nim, odobravajui na taj nain u potpunosti sloeni tijek svijeta. Mostom lagana, no-
voroena uenja prelazilo se iz nitavila noi u punu svijest o vlastitom ivotnom
uspjehu. A taj je ivotni uspjeh bio uistinu oit bio je sin siromana gimnazijskog
profesora osmog platnog razreda, nitko i nita, bez obitelji, bez imena, tovie jo i
gore optereen napuhanim imenom Leonidas. Kakvi li su samo runi i hladni bili
studentski dani kroz koje se mukotrpno probijao uz pomo stipendija ili kao kuni
uitelj bogate, debeljukaste i nenadarene djece! Kako li je samo teko bilo savladati
eznutljive iskre gladi u vlastitim oima kad lijenog uenika pozovu za stol. No, u
praznome ormaru ipak visi frak, i to nov, besprijekoran frak na kojem je trebalo izvr-
iti svega nekoliko malih preinaka. Taj je frak, naime, nasljedstvo koje je Leonidasu
oporuno ostavio sustanar i kolega sa studija, nakon to je sebi jedne noi u sobi po-
red njegove nenajavljeno prosvirao metak kroz glavu. Dalje se sve dogaa kao u baj-
ci, jer je ta dravna odora postala presudnom za studentov ivotni put. Vlasnik fraka
bio je inteligentni Izradit. (Tako ga oprezno, ak i u svojim mislima, opisuje tanko-
utni Leonidas koji prezire preotvoreno izraavanje neugodnih injenica.) Uostalom,
tim je ljudima tada ilo tako iznenaujue dobro da su si bez daljnjega mogli priutiti
luksuzne samoubilake motive kao to je to filozofski Weltschmerz.
Frak! Tko ga ima smije posjeivati balove i ostala drutvena dogaanja, a tek onaj
koji u svome fraku dobro izgleda i povrh toga posjeduje takav plesaki talent kao to
je Leonidasov, taj izaziva nagle simpatije, sklapa prijateljstva, upoznaje sjajne mlade
dame i biva pozivan u prve kue. Barem je neko tako bilo, u onom zaudnom a-
robnom svijetu u kojem je postojao drutveni poredak, a u njemu i ono nedostino,
koje je ekalo svog odabranog pobjednika da ga dostigne. Karijera siromanog ku-
nog uitelja zapoela je pukim sluajem ulaznicom za jedan od velikih balova koju
je Leonidas dobio na poklon. Samoubojiin frak time je doao do sudbonosnog izra-
aja. Plativi ga vlastitim ivotom, oajnik je sretnijem nasljedniku pomogao da stu-
pi preko praga sjajne budunosti. A taj Leonidas nije u Termopilima svoje skuene
mladosti nipoto podlegao nadmoi ohola drutva. Ne samo Amelie, nego su i druge
ene tvrdile da nikada nije bilo plesaa poput njega, niti da e ga ikada vie biti. Tre-
ba li posebno naglasiti da je Leonova specijalnost bio valcer, i to onaj koji se plee
ulijevo, njeno, a u isti mah neumitno vrsto i oputeno? U valcerskom dvokoraku
tog udnovatog vremena jo su se mogli dokazati majstori ljubavi i voditelji ena,
4
dok moderni plesovi ljudi iz mase, prema Leonovu miljenju, svojim ravnodunim
guranjem dozvoljavaju samo sueni prostor kretanja strojnom kasu neproduhovljenih
udova.
I onda, kad se Leonidas prisjea svojih prohujalih plesakih pobjeda, oko lijepih
mu usta, blistavih zubi i jo uvijek plavih i mekih bria, poigrava onaj karakteristi-
ni smijeak. Vie se puta dnevno smatra izrazitim miljenikom bogova, a ako bi htio
preispitati svoj svjetonazor, morao bi otvoreno priznati da svemir shvaa kao ure-
enje iji se jedini smisao i svrha sastoje u tome da miljenike bogova poput njega,
mazei ih i tetoei, podie s dna prema vrhu, obdarujui ih moi, au, sjajem i
luksuzom. Nije li njegov vlastiti ivot ivi dokaz tog uzvienoga smisla svijeta? U
sobi susjednoj njegovu bijednom studentskom konaitu odjekne pucanj. On naslje-
uje jo gotovo nov novari frak i dalje se sve zbiva kao u prii. Za vrijeme karneva-
la posjeuje nekoliko balova na kojima slavodobitno plee iako nikada nije uio ple-
sati. Pozivi pljute. Godinu dana kasnije ve je meu mladim ljudima za koje se svi
otimaju, a kada se prozove njegovo izrazito klasino ime, na licima svih prisutnih
pojavljuje se blagonakloni smijeak. Za takav dvostruki ivot miljenika vrlo je teko
smoi sredstava. No, njegovoj marljivosti, izdrljivosti i nezahtjevnosti to polazi za
rukom. Prije vremena polae sve ispite, a blistave preporuke otvaraju mu vrata dr-
avne slube u kojoj odmah stjee naklonost svojih pretpostavljenih koji ne mogu
dovoljno nahvaliti njegovu ugodnu okretnost i skromnost. Ve nakon nekoliko godi-
na slijedi premjetaj u sredinju upravu na kojem mu mnogi zavide, a koji je inae
rezerviran samo za najbolja imena i najprobraniju privilegiranu djecu. A k tome jo i
ta divlja zaljubljenost osamnaestogodinje prelijepe Amelie Paradini...
Blago uenje pri svakodnevnom buenju doista nije neopravdano. Paradini!?
Neemo pogrijeiti ako zastanemo pri spomenu tog imena, jer se doista radi o pozna-
toj svjetskoj kui Paradini koja u svim svjetskim gradovima ima svoje podrunice
(Dioniki kapital su otada, dakako, usisale velike banke.) No, prije dvadesetak godi-
na Amelie je bila najbogatija nasljednica u gradu. Nitko od sjajnih imena iz krugova
plemstva i veleindustrijalaca, ba nitko od tih, njemu neusporedivo nadmonih udva-
raa, nije osvojio mladu ljepoticu, nego upravo on, sin izgladnjela profesora latin-
skog jezika, mladi napuhana imena koji nije imao nita drugo osim samoubojiinog
fraka koji mu je dobro pristajao. Pritom je ve sama rije osvojio netona, jer, pra-
vo gledajui, on i u toj ljubavnoj prii nije bio taj koji se udvarao, ve onaj kojemu
su udvarali. Naime, ta je mlada djevojka nepopustljivom energijom uspjela izboriti
brak unato ogorenom protivljenju cijele njene rodbine, teke milijune i milijune.
A danas, kao i svakog jutra, ta mu Amelie, njegov veliki, njegov najvei ivotni
uspjeh, sjedi suelice. udno, ali temeljni se odnos izmeu njih nije promijenio. On
se jo uvijek osjea kao onaj kome se udvara, koji doputa i daje, i to unato njezinu
bogatstvu koje ga na svakom koraku okruuje irinom, toplinom i ugodom. Uosta-
5
lom, Leonidas nepotkupljivom strogou naglaava da Amelijina bogatstva nipoto

ne smatra svojima. Od samog je poetka postavio vrstu granicu izmeu tih vrlo ne-
jednakih moje i tvoje. U toj ljupkoj vili, naalost pretjerano prostranoj za dvoje,
on se smatra gotovo samo stanarom, pansionskim gostom i korisnikom koji plaa,
iako sav svoj prihod kao dravni slubenik bez ikakvih odbitaka daje za zajedniko
voenje domainstva. Ve od prvog dana braka neumoljivo je ustrajavao na toj razli-
ci. Koliko god se upueni u njihove obiteljske prilike smjekali, Amelie je bila ushi-
ena muevnim ponosom svoga ljubljenog, svoga odabranika. Leonidas je nedavno
dosegao vrhunac svoga ivota s kojeg se stepenice sada polako sputaju. Kao pede-
setogodinjak ima enu od trideset osam ili trideset devet godina koja jo uvijek sjaj-
no izgleda. Ispitivaki ju promatra.
Pod svjetlou listopadskog sunca koja otrenjava i raskrinkava, Amelijina se
gola ramena i ruke sjaje besprijekornom bjelinom, bez mrlja i dlaica. Ta mirisna
mramorna bjelina nije samo posljedica otmjena podrijetla, nego i neprestane kozme-
tike njege koju je Amelie shvaala ozbiljno poput bogosluja, elei za Leonidasa
ostati mladom, lijepom i vitkom. Da, prije svega vitkom. A to zahtijeva ustrajnu stro-
gost protiv sebe same. Amelie ne odstupa ni koraka sa strmog puta te vrline. Njezine
se male grudi vrsto i otro ocrtavaju ispod crnog trikoa. Te djevianske grudi plaa-
mo nepostojanjem potomstva, pomisli Leonidas i sam se udei toj pomisli, jer kao
odluan pobornik vlastite i nedjeljive udobnosti nikada nije gajio elju za djecom.
Na tren zaroni pogled u Amelijine oi koje su danas bile zelenkaste i vrlo svijetle.
Leonidasu je ta promjenjiva i opasna nijansa vrlo dobro znana. Njegova ena u odre-
ene dane ima meteoroloki promjenjive oi koje je sam jednom nazvao travanj-
skim oima. U tim razdobljima treba biti na oprezu, jer tada bez i najmanjeg razloga
moe doi do scene. Osim toga, jedino su Amelijine oi u udnovatom proturjeju s
njezinom mladolikou. Te su oi starije od nje same. Iscrtane obrve ine ih krutima,
a sjene i plavkasti umor odaju prvu slutnju propadanja. Tako se i u najiim prosto-
rijama na nekim mjestima nakuplja talog praine i ae. Ima ve neeg gotovo opus-
toenoga u enskom pogledu koji ga fiksira.
Leonidas odvrati pogled. Na to Amelie ree: Zar nee konano pregledati svoju
potu? Izuzetno dosadno, promrmljao je, iznenaeno pogledavi hrpu pisama na
kojoj je jo uvijek neodluno i nevoljko poivala njegova ruka. Tada je poput kartaa
prelistao tucet pisama motrei ih rutinom slubenika koji je kadar jednim jedinim po-
gledom utvrditi znaaj svog priliva. Bilo je jedanaest pisama od kojih je deset bilo
ispisano strojem, pa se blijedoplavi rukopis jedanaestoga pisma utoliko prijetee isti-
cao u jednolinom nizu. Bio je to krupan enski rukopis, pomalo strog i kos. Leoni-
das je nehotice pognuo glavu osjetivi da je problijedio. Trebalo mu je nekoliko tre-
nutaka da se pribere. Ruke su mu se ukoile od iekivanja da Amelie postavi pitanje
o blijedoplavom enskom rukopisu. Ali Amelie nije nita pitala, ve je paljivo gle-
6
dala u novine koje su leale pored njezina pribora za jelo poput nekoga tko se prisi-
ljava pratiti prijetee dogaaje vremena. Leonidas je neto rekao, tek toliko da neto
kae. Pritom se borio prikrivajui krivotvorenost svoga glasa: Ima pravo... samo
glupe estitke...
Tada je skupio pisma i opet je to bio potez prepredena kartaa i uzornom le-
ernou ih gurnuo u dep. Njegova se ruka ponaala daleko iskrenije od njegova
glasa. Amelie nije dizala pogled s novina govorei: Ako nema nita protiv, mogu
umjesto tebe odgovoriti na svu tu gnjavau, Leone...
Ali Leon se ve digao, potpuno zagospodarivi sobom. Poravnao je svoj sivi sako,
izvukao manete iz rukava i stavivi ruke na vitak struk nekoliko se puta zaljuljao na
vrhovima nonih prstiju kao da na taj nain ispituje i uiva u gipkosti svoga sklad-
nog, dobro razvijenog tijela:
Previe mi vrijedi da bi mi obavljala tajnike poslove, draga, osmjehnuo joj se
oduevljeno i podrugljivo. To e u tren oka obaviti moji mladi slubenici. Nadam se
da danas nema besposlen dan. I molim te, nemoj zaboraviti da veeras idemo u ope-
ru.
Nagnuo se nad nju i naglaenom je iskrenou poljubio u kosu. Amelie ga je po-
gledala pogledom starijim od nje same. Njegovo usko lice bilo je ruiasto, svjee i
predivno izbrijano. Zrailo je glatkoom, onom neunitivom glatkoom koja ju je
oduvijek uznemiravala i opinjavala.
7
Drugo poglavlje
PONAVLJANJE ISTOGA
Nakon to se oprostio od Amelie, Leonidas nije odmah iziao iz kue. Pismo s

blijedoplavim enskim rukopisom previe ga je peklo u depu. Na ulici nije obiavao
itati ni pisma ni novine. To nije dolikovalo ovjeku njegova poloaja i ugleda u dos-
lovnome smislu rijei. S druge pak strane nije bio niti toliko neduno strpljiv da bi
mogao priekati da doe u svoju radnu sobu u ministarstvu, gdje ga nitko nije sme-
tao. Stoga je uinio ono to je kao djeak esto inio kad je valjalo sakriti neku tajnu,
promatrati neku kakljivu sliku ili itati zabranjenu knjigu. Pedesetogodinjak kojeg
nitko nije uhodio bojaljivo se osvrnuo na sve strane i potom se oprezno, poput neg-
danjeg petnaestogodinjaka, zakljuao u najskrovitiju prostoriju kue. Ondje je za-
prepatenim pogledom dugo zurio u strogi, kosi enski rukopis, neprestano vaui u
ruci lagano pismo koje se nije usuivao otvoriti. tedljivi potezi pera promatrali su
ga sa sve osobnijom izraajnou i kao da su itavo njegovo bie postupno ispunja-
vali otrovom za srce koji paralizira otkucaje bila. Ni u najteoj nonoj mori nije dr-
ao moguim da e se jo jednom morati sresti s Verinim rukopisom. Kakav li je to
bio neshvatljiv i nedostojanstven ok kad je malo prije, usred svoje ravnodune pote
odjednom ugledao njezino pismo? Bio je to ok iz samih poetaka njegova ivota.
Mukarac koji je dosegao vrhunac svog ivota i koji je skoro okonao svoj ivotni
put ne bi se smio tako uasnuti. Na svu sreu, Amelie nije nita primijetila. Zato li
samo u svim udovima jo osjea taj uas? Pa, to nije nita drugo do li stara, glupa
pria, ludost njegove mladosti koja je valjda ve dvadeseterostruko zastarjela. A on
na savjesti ima mnogo vie toga nego to je pria s Verom. Kao visoki dravni slu-
benik svakodnevno je prisiljen donositi odluke o ljudskim sudbinama, a nerijetko su
te odluke i izuzetno neugodne. ovjek na njegovu poloaju pomalo je poput Boga.
Odreuje sudbine. Stavlja ih ad acta. Te sudbine putuju od pisaeg stola ivota do
svog rjeavanja, a s vremenom sve, hvala Bogu, neujno nestaje u nitavilu. inilo
se da je i Vera ve neujno nestala u tom nitavilu....
Mora da je prolo barem petnaestak godina otkad je posljednji put u rukama drao
Verino pismo, ba kao to to uostalom ini i sada, u slinoj situaciji i na nimalo ma-
nje kukavnom mjestu. Amelijina ljubomora tada, dakako, nije znala za granice, a
njezina nepovjerljiva tankoutnost uvijek je njuila neki trag, pa mu nije preostalo
nita drugo nego da uniti pismo. Tada! To to ga je unitio neotvorena bilo je, istina,
8
neto posve drugo, bio je to bijedni kukaviluk i svinjarija bez premca. U tom se tre-
nu miljenik bogova Leonidas nije zavaravao. Tadanje sam pismo neproitano pode-
rao a i dananje u neproitano poderati jednostavno zato da nita ne znam. Od
onoga koji nita ne zna ne moe se nita ni zahtijevati. Ono to prije petnaest godina
nisam pustio da dopre do moje svijesti, to danas pogotovo ne trebam uiniti. Gotovo
je, stavljeno ad acta i vie ne postoji. Njegovo nepostojanje drim bezuvjetnim obi-
ajnim pravom. Neuveno je da mi ta ena jo jednom na ovakav nain stavlja do
znanja svoje postojanje. Kakva li je sada, kako sada izgleda?
Leonidas nije sebi uope mogao predoiti kako bi Vera sada mogla izgledati. Jo
gore, nije znao ni kako je izgledala tada, u vrijeme njegovog jedinog pravog ljubav-
nog zanosa u ivotu. Nije se mogao prisjetiti ni pogleda njezinih oiju, ni sjaja njezi-
ne kose, ni njezina lica, ni oblija. to se vie trudio da u sjeanje dozove njezinu sli-
ku, iezlu na tako udesan nain, to je praznina koju mu je kao nekom podrugljivom
namjerom ostavila, postajala beznadnijom. Vera kao da je bila muna iznimka njego-
va inae dobro njegovanog i kaligrafski glatkog sjeanja. K vragu, zato nije ostala
ono to je ve petnaestak godina bila dobro zaravnani grob koji vie ne moemo
pronai.
ena koja je nevjernom ljubavniku uskratila svoju sliku, oevidnom je podmuk-
lou materijalizirala svoju osobu u nekoliko rijei adrese. Fini potezi pera bili su
puni njezina uasavajueg prisustva. Predstojnik odjela poeo se znojiti. Drao je pi-
smo u ruci poput poziva na sud za krivine predmete ili bolje reeno, poput otprav-
ljene presude istoga tog suda. Odjednom se pred njegovim oima pojavio onaj sr-
panjski dan prije petnaest godina, svijetao i ist u svim svojim najpovrnijim pojedi-
nostima.
Praznici! Najdivnije alpsko ljeto u Sankt Gilgenu. Leonidas i Amelie bili su tek
nedavno vjenani. Stanuju u zanosnom hoteliu na obali jezera. Danas su se s prija-
teljima dogovorili da odu na ugodno planinarenje. Za nekoliko e trenutaka na pris-
tanitu tik uz hotel pristati brodica koja e ih odvesti do polazne toke planirane et-
nje. Predvorje gostionice nalikuje velikoj seoskoj izbi. Kroz reetkaste, divljom lo-
zom obratene i zasjenjene prozore prodire sunce svojim tedljivim zrakama, gustim
poput itkih kapi meda. Sama prostorija je mrana, ali zasiena nekom tamom koja
udno zasljepljuje. Leonidas prilazi recepciji i trai svoju potu. Stigla su tri pisma,
jedno od njih ispisano blijedoplavom tintom, kosim i strogim enskim rukopisom. U
tom trenu osjeti da iza njega stoji Amelie, umiljato mu stavljajui ruku na rame. Pita
ga je li stiglo neto za nju. Ni sam nije znao kako je uspio sakriti Verino pismo i pos-
premiti ga u dep. Pomoglo mu je svjetlo boje ambre. Na sreu su se pojavili prijate-
lji koje su oekivali. Leonidas je nakon vedrog pozdravljanja neopaeno nestao.
Imao je jo pet minuta da proita pismo. Nije ga proitao, ve ga je neotvorenog vr-
tio u ruci. Vera mu pie nakon tri godine smrtne utnje i to nakon to se prema njoj
9
ponio prostije i odvratnije nego to se bilo koji mukarac ikada ponio prema svojoj
ljubavnici. Prije svega ta najpodlija od svih kukavikih lai ve je tri godine bio
oenjen, a da joj to nije priznao. A potom onaj prevarantski rastanak na prozoru va-
gona: Zbogom, ivote moj! Jo dva tjedna i bit emo zajedno! S tim je rijeima
jednostavno nestao, ne primajui vie na znanje da gospoica Vera Wormser postoji.
Ako mu je danas bie poput Vere odluilo pisati, tada iza toga stoji strano samosav-
ladavanje. Dakle, to pismo ne moe biti nita drugo osim poziva u pomo u najveoj
nevolji. A tek ono najgore? Vera ga je napisala ovdje. Tu je, u Sankt Gilgenu, stoji
crno na bijelom na poleini omotnice. Stanuje u pansionu na drugoj obali jezera. Le-
onidas je ve izvadio depni noi da jednostavno razree omotnicu, in isto toliko
smijene koliko i izdajnike pedanterije. No, nije otvorio depni noi. Proita li pi-
smo i postane li ono to naslutiti ne smije izvjesnim, vie nema uzmaka. Nekoliko
trenutaka razmatrao je mogunosti i izglede ispovijedi. Ali, koji bi to bog mogao od
njega traiti da svojoj mladoj eni, jednoj Amelie Paradini koja ga fanatino voli i
koja se za njega udala unato uenju cijeloga svijeta, da tom osobitom i jedinstve-
nom stvorenju bez okolianja i iz vedra neba prizna da ju je ve nakon godinu dana
braka na najpromiljeniji nain prevario. Samo bi unitio vlastitu egzistenciju i Ame-
lijin ivot, a da Veri pritom ne bi mogao pomoi. Bespomono je stajao u uskoj pros-
toriji, a sekunde su jurile. Pozlilo mu je od vlastita straha i niskosti. Lagano ga je pi-
smo jako titalo. Kroz tanki papir nepodstavljene omotnice nejasno su se ocrtavali
retci. Pokuao ih je na nekim mjestima odgonetnuti. Ali uzalud! Bumbar je dozujao
kroz otvoreni prozori u kojem je ostao ulovljen. Bio je ispunjeni prazninom, tu-
gom, krivnjom i iznenadnim estokim bijesom na Veru. Ta, inilo se da je shvatila.
Bila je to kratka, luda srea zahvaljujui milosti sluaja i njegovim laima. Nije pos-
tupio drugaije od antikog boga koji se u preobraenu obliju spustio do ovjejeg
stvora. Ima u tome ipak neeg plemenitog i lijepog. inilo se da je to Vera prebrodi-
la, u to je ve bio potpuno siguran. Jer, to god da se s njome zbilo u ove tri godine
od njegova nestanka nije se javila ni rijeju, ni retkom, niti bilo kakvom osobnom
porukom. Sve je bilo preboljeno i dovedeno u red na najbolji mogui nain. Kako li
je samo cijenio to neizbjeno dovoenje u red, puno razumijevanja. A sada to pismo!
Samo sretnim sluajem nije dospjelo u Amelijine ruke. I ne samo pismo. Ona je ov-
dje, proganja ga i pojavljuje se ovdje na planinskom jezeru gdje se okuplja itav svi-
jet, i to sada, u odvratno familijarnom mjesecu srpnju. Ozlojeeno je pomislio: Vera
je ipak samo jedna intelektualna Izraelianka. Koliko god se ti ljudi razvili, na kra-
ju ipak na neemu zapnu. Uglavnom je to takt, ta fina umjetnost nenanoenja duev-
nih neugodnosti svojim blinjima. Zato se, primjerice, njegov prijatelj i kolega koji
mu je ostavio onaj uspjeni frak, morao ustrijeliti u osam sati uveer, dakle, u vrije-
me drutvenog ivota i k tome jo u sobi pored njegove? Zar to nije mogao napraviti
negdje drugdje, ili u vrijeme kada njega nema u blizini? Ali ne! Svaka radnja, pa i
ona najoajnija mora biti naglaena i stavljena u gorke navodnike. Uvijek neko pre-
10
vie ili premalo to dokazuje to karakteristino pomanjkanje takta. Neizrecivo je

netaktino od Vere to u srpnju dolazi u Sankt Gilgen, gdje on s Amelie namjerava
provesti dva tjedna svog teko zaraenog dopusta, to joj je zacijelo moralo biti poz-
nato. to da uini u sluaju da ju sretne na brodu? Dakako da zna to e uiniti
nee je ni prepoznati, ni pozdraviti, bezobzirno vedro e gledati kroz nju i ne trep-
nuvi okom veselo askati s Amelijom i drutvancem. Ali, koliko e ga stajati to
gnjusno briljantno dranje! Stajat e ga snage ivaca i samopouzdanja za itav tjedan
njegovog ionako prekratkog dopusta. Izgubio je tek, a naredni su mu dani bili pokva-
reni. Smjesta e Ameliji morati smisliti neki uvjerljivi razlog i najkasnije do sutra u
podne prekinuti boravak u draesnom Sankt Gilgenu. Ali kamo god krenuli, u Tirol,
na Lido ili na Sjeverno more, svugdje e ga progoniti mogunost na koju se ne usu-
uje niti pomiljati. Od uurbanog, munjevitog slijeda misli zaboravio je na pismo u
ruci. No, sada ga je spopala iznenadna znatielja. Htio bi znati na emu je. Moda su
te mrane slutnje i strahovanja samo izrodi njegove lako razdraljive hipohondrije.
Moda e olakano odahnuti kad proita pismo. Debeli je ljetni bumbar, njegov zato-
eni sudrug, odtutnjio na slobodu. Odjednom u uskom sobiku zavlada uasna tiina.
A tad zatrubi prastara klopotava brodica, poput djeje igrake iz prohujalih vremena.
Kota s lopaticama ujno je zapjenio vodu. Nakon kraeg mirovanja, sjene vinove
loze iznova su zapoele svoju igru na zidu. Nema vie vremena! Amelie e ve ner-
vozno povikati: Leone! Srce mu tue dok dere pismo na male komadie i puta ih da
nestaju...
Vjeno ponavljanje istoga! To, dakle, doista postoji, udio se Leonidas. Dananje
ga je Verino pismo dovelo u isti sramotni poloaj kao i ono od prije petnaest godina.
Bio je to prapoloaj njegovog grijeha prema Veri i Ameliji. Sve se poklapalo na dla-
ku. Danas, kao i onda, primio je pismo u nazonosti svoje ene. Tek sada je na pole-
ini pisma proitao adresu poiljatelja: Dr. Vera Wormser loco, nakon ega je uslije-
dilo ime hotela Park koji se nalazi u neposrednoj blizini, udaljen svega dvije ulice
odavde. Vera je dakle dola, danas kao i onda, da ga nae i pozove na red, samo s
tom razlikom to je njegovo zatoenitvo umjesto ljetnog bumbara sada dijelilo ne-
koliko ostarjelih jesenjih muha to su asmatino zujale. Leonidas je, ne bez uenja,
uo samoga sebe kako se tiho nasmijao. Uas od protekloga trenutka, to zastajanje
srca, nije bilo samo nedostojno, ve i glupo. Zar nije mogao pred Amelijom mirne
due razderati pismo, bez obzira proitao ga prije toga ili ne?! Obino uznemirava-
nje, peticije iz publike, poput stotina drugih, nita drugo. Petnaest godina... ne, nego
petnaest godina plus tri godine! Lako je to rei. Ali osamnaest godina znai nepojm-
ljivu preobrazbu. To je vie od pola ljudskoga vijeka, vrijeme za koje se ovjek goto-
vo potpuno izmijeni, to je vremenski ocean koji istinske zloine razvodnjava i pre-
tvara u nitavilo, a kamoli nee kukaviko ljubavno nepotenje. Kakav li je on to
samo mekuac kad se nije kadar osloboditi te mumificirane prie zbog koje je izgu-
11
bio divni duevni mir svoga prijepodneva? On, pedesetogodinjak na vrhuncu svoje
karijere? Zakljuio je da sve to prokletstvo dolazi od neodlunosti njegova srca koje
je s jedne strane premekano, a s druge strane previe olako. itavog je svog ivota
patio od pokvarena srca. Taj se izraz, i sam je to osjeao, protivio dobrom ukusu,
ali je tono oznaavao neprimjereno stanje njegove due. Ne dokazuje li ta uasna
osjetljivost na blijedoplavi enski rukopis njenu kavalirsku prirodu, punu obzira,
koja ni nakon beskrajno dugog vremena nije kadra preboljeti i sebi oprostiti moralnu
pogreku? Leonidas je na to pitanje bez oklijevanja odgovorio potvrdno, melankoli-
no hvalei samog sebe to je kao priznato lijep mukarac i zavodnik, osim te stras-
tvene epizode s Verom u svom braku sebi mogao predbaciti samo jo devet do jeda-
naest bespredmetnih avantura.
Duboko je uzdahnuo i nasmijeio se. Sada je s Verom jednom zauvijek htio preki-
nuti. S Verom Wormser, gospoicom doktoricom filozofije, ua specijalnost filozofi-
ja. Ve se u tom izboru zanimanja dala naslutiti prkosna sklonost superiornosti. (Gos-
poica doktor? Ne, nadajmo se gospoa doktor. Udata i nije udovica.) Kroz otvoren
prozori nadvilo se naborano i oblano nebo. Leonidas je odluno zarezao pismo.
No, nije zarezao ni dva centimetra, kad mu zastadoe ruke. Dogodilo se upravo su-
protno onomu od prije petnaest godina u Sankt Gilgenu tada je htio otvoriti pismo,
a razderao ga je. Sada ga je htio poderati, a otvorio ga je. S ozlijeena lista papira po-
drugljivo ga je promatrao pribrani autor blijedoplava enskog rukopisa, koji se sada
protegao na vie redaka.
U gornjem zaglavlju pisma nalazio se datum ispisan brzim i tonim potezima:
sedmog listopada 1936. Odmah se vidi matematiarka, procijenio je Leonidas.
Amelie u itavom svom ivotu nije izdiktirala niti jedno pismo. A onda je proitao:
tovani gospodine predstojnie odjela! Dobro! Tom se suhoparnom oslovljavanju
nema to prigovoriti. Savreno je taktino, iako se iza njega moe naslutiti slabana,
ali neumitna poruga. U svakom sluaju, taj tovani gospodine predstojnie odjela
ne daje nasluti nita prebliskoga: No, itajmo dalje!
Prisiljena sam Vam se danas obratiti s jednom zamolbom. Pritom se ne radi o
meni, ve o nadarenom mladiu koji iz ope poznatih razloga ne smije nastaviti po-
haati gimnaziju u Njemakoj i stoga je eli zavriti u Beu. Mogunost takvog pre-
laska i njegovo odobravanje je, kao to ujem, u Vaoj posebnoj nadlenosti, tovani
gospodine. Budui da u svom negdanjem gradu i gradu mojega oca vie nikoga ne
poznajem, smatram svojom dunou da Vam se obratim u ovom meni izuzetno va-
nom sluaju. Ukoliko ste spremni udovoljiti ovoj zamolbi, bit e dovoljno da me iz-
vijestite putem Vaeg ureda. Mladi e Vas u eljeno vrijeme posjetiti i dati Vam po-
trebne informacije. S izrazima tovanja. Vera W.
Leonidas je dva puta proitao pismo, od poetka do kraja, bez prekida. Tada ga je
oprezno, poput dragocjenosti, iznova stavio u dep. Osjeao se tako klonulim i
12
umornim da nije smogao dovoljno snage otkljuati vrata i izii iz svog zatvora. Nje-
gov djetinjasti bijeg u tijesni sobiak sada mu se uinio smijeno suvinim. Ni u kom
sluaju nije morao sakrivati pismo u smrtnom strahu od Amelie. Mogao ga je ostaviti
otvorenog, ak joj ga i mirne due pruiti preko stola. To je najbezazlenije pismo na
svijetu, to najpodmuklije pismo na svijetu. Mjeseno je primao na stotine takvih za-
molbi za proteiranje i interveniranje. A ipak, ti oskudni i uspravni reci odisali su ne-
kom daljinom i hladnoom, zaokruenom promiljenou od koje je osjeao da mo-
ralno kopni. Moda e se jednom, tko zna, na Sudnji dan, pojaviti slian, podmuklo
uravnoteen pismeni podnesak, razumljiv samo vjerovniku i duniku, ubojici i nje-
govoj rtvi, iji e se sadraj svima drugima initi neznatnim, dok e za dotinoga
njegova prikrivenost biti dvostruko uasavajua. Sam Bog zna kakvim sve neozbilj-
nim idejama i prohtjevima moe biti izloen ozbiljan dravni slubenik usred bijela
listopadskog dana! Odakle se samo u inae tako bistrom mozgu pojavio Sudnji dan?
Leonidas je pismo ve znao napamet. U Vaoj je posebnoj nadlenosti, tovani gos-
podine. Tako je, tovani gospodine! Smatram svojom dunou da Vam se obratim
u ovom meni iznimno vanom sluaju. Suhoparni stil podneska, a ipak, reenica
mramorne teine i pauinasto njene finoe za onoga tko zna, za krivca. Mladi e
Vas u eljeno vrijeme posjetiti i dati Vam potrebne informacije. Potrebne informaci-
je! Te dvije rijei razjapile su bezdan koji su prekrivale. Njihove se nemilosrdne dvo-
smislenosti ne bi posramio ni jedan dravni pravnik, ni krunski jurist.
Leonidas je bio oamuen. Nakon vjenosti od osamnaest godina, onoga koji se
osigurao sa svih strana ipak je sustigla istina. Za njega vie nije bilo izlaza i povlae-
nja. Vie se nije mogao othrvati istini koju je u trenutku slabosti pustio da mu prie.
Svijet je odsada za njega postao iz temelja drukiji, a i on za svijet. Znao je da su po-
sljedice te promjene nesagledive, a da ih u svom tjeskobnom duhu jo nije bio kadar
procijeniti.
Bezazlena zamolba! U toj mu je bezazlenoj zamolbi Vera obznanila da ima odras-
log sina i da je taj sin njegov.
13
Tree poglavlje
ASNI SUDE
Iako je vrijeme ve bilo poodmaklo, Leonidas je mnogo polaganije no inae ho-

dao alejom etvrti Hietzing. Zamiljeno je koraao oslonjen na svoj kiobran, ali se
istodobno paljivo ogledavao oko sebe da ne propusti niti jedan pozdrav. esto je bio
prisiljen podizati svoj polucilindar kad bi mu umirovljeni slubenici i sitni graani te
licemjerne konzervativne etvrti iskazivali potovanje. Prebacio je kaput preko ruke,
jer je neoekivano zatoplilo.
U tih nekoliko trenutaka u kojima je Verino pismo iz temelja promijenilo njegov
ivot, iznenadno se promijenilo i vrijeme tog listopadskog dana. Nebo je posvuda
bilo zastrto oblacima ne pokazujui vie svoja besramno gola mjesta, a oblaci puni
bijele pare i otrih bridova vie nisu urili nebom, ve su, spustivi se nisko, nepo-
mino visjeli poprimivi prljavu boju starih presvlaka za namjetaj. Svugdje unaoko-
lo vladalo je zatije koje kao da je bilo sazdano od debelog flanela. Brujanje motora,
cviljenje elektrinoga tramvaja, udaljena i bliska buka s ceste, sve je to muklo odzva-
njalo, kao da je tapecirano. Svaki je zvuk bio iskrivljen i nejasan kao da svijet punim
ustima pripovijeda priu toga dana. Vrijeme je bilo neprirodno toplo i podmuklo,
onakvo kakvo kod starijih ljudi izaziva strah od iznenadne smrti. Moglo se dogoditi
svata: nevrijeme ili tua, mrzovoljna dugotrajna kia ili je ak moglo doi i do lije-
nog pomirenja nevremena s jesenjim suncem. Leonidas je svim srcem prezirao takvo
vrijeme koje mu je pritiskalo dah i dvosmisleno djelovalo na stanje due.
Ali najgora posljedica tog bolesnog zatija bila je u tome to je predstojnika odje-
la ometalo u logikom razmiljanju i donoenju odluka. inilo mu se da njegov aka-
demski obrazovani mozak ne radi slobodno i okretno kao obino, ve kao da je odje-
ven u debele i neudobne vunene rukavice kojima nije mogao tono obujmiti i shvatiti
pitanja koja su se gomilala velikom brzinom.
Danas je, dakle, podlegao Veri. Nakon osamnaestogodinje nijeme borbe koja kao
da se odigravala negdje izvan njegova ivota, a da zbog toga nije bila nimalo manje
stvarna. Samo ga je njezina snaga prisilila da proita pismo, umjesto da ga podere i
time jo jednom umakne istini. Sad jo nije mogao znati je li to bilo pogreno, ali u
svakom je sluaju bilo porazno, ak tovie, bio je to potpuni obrat njegova ivota.
Otprije etvrt sata taj je ivot protjecao novim kolosjekom u nepoznatom smjeru. Jer,
14
unazad etvrt sata imao je sina. Taj sin imao je otprilike sedamnaest godina. Svijest o
tome da bi mogao biti ocem nepoznata mladia nije ga neoekivano zaskoila iz za-
sjede nitavila. U polumraku njegovih osjeaja krivnje, straha i znatielje, Verino je
dijete od nepoznatog dana svoga roenja vodilo prijetee sablasan ivot. Ta sablast je
sada, nakon gotovo beskrajno duge inkubacije u kojoj se plod ve gotovo raspao,
odjednom postala krv i meso. Bezazleno podmuklo prikrivanje istine u Verinome pi-
smu nipoto nije ublailo Leonidasovu zaprepatenu zbunjenost. Iako o karakteru
svoje negdanje ljubavnice nije znao nita vie no ranije, sada je nervozno grizui
usne pomislio: To je prava Vera, to njezino lukavstvo! Neodreena je. Je li to samo
zato da me ne kompromitira ili mi jo daje neku nadu? Pismo mi oigledno daje mo-
gunost da jo i sada uteknem. Ukoliko ste spremni udovoljiti mojoj zamolbi... A
to ako nisam spreman? Boe, pa u tome i jest stvar! Svojom me neodreenou
dvostruko vee. Ne mogu due ostati pasivan. Upravo zato to ne pie istinu, ona je
verificira. Predstojniku odjela je u svezi s Verom uistinu na pamet pao struni izraz
verificirati.
Ogrijeivi se o svoje dobre manire, Leonidas je prelazei preko ulice zastao na-
sred kolnika, uzdahnuo, skinuo svoj polucilindar i obrisao znoj sa ela. Dva automo-
bila su se bijesno oglasila. Policajac mu je negodujui zaprijetio. Leonidas je zabra-
njenim skokovima dospio na drugu stranu ulice. Naime, palo mu je na pamet da je
njegov sin u velikoj mjeri izraelitski mladi. U Njemakoj, dakle, vie ne moe po-
haati kolu. Ta ovdje se ivjelo u najopasnijem susjedstvu Njemake i nitko nije
znao kako e se stvari u ovoj zemlji razvijati. Bila je to neravnopravna borba. Isti za-
koni koji ondje vladaju, u jednom bi danu i ovdje mogli stupiti na snagu. Za visokog
dravnog slubenika drutveni je dodir s Verinom rasom, izuzev nekolicine sjajnih
iznimaka, izuzetno nedolian. Daleko su vremena kada se smjelo nasljeivati frak
nesretnoga kolege koji se nije ustrijelio iz uvjerljivijeg razloga od onoga to vie nije
mogao podnijeti prokletstvo koje je oboavani Richard Wagner dosudio njegovom
vlastitom plemenu. A sada, kao pedesetogodinjak, i sam odjednom ima dijete iz
toga plemena. Kakav nevjerojatan obrat! Njegove se posljedice nisu dale zamisliti.
Amelie? Ne, nismo jo tako daleko, uvjeravao je samoga sebe.
Stalno je pokuavao najsavjesnije razloiti sluaj u koji je bio jednakom mjerom
upleten i kao krivac i kao rtva. Ta, kolovani slubenici imaju tu vjetinu da za sva-
ko stvarno stanje donesu akt kojime e ga otrgnuti od procesa stapanja sa ivotom.
Leonidasu je teko polazilo za rukom da ponovo uspostavi to suhoparno stvarno sta-
nje stvari, a kamoli da se prisjeti onih est tjedana svoje arke ljubavi prema Veri.
Vera je sebi to uspjela zabraniti, ba kao to je njega liila sjeanja na svoj izgled.
Ono to je preostalo bilo je prilino oskudno. U tim se munim trenucima ni pred su-
dom (pred kojim to sudom?) ne bi bio kadar prisjetiti slike svog inkriminirajueg pri-
jestupa, osim, moda, ovoga koji slijedi:
15
Dogodilo se to u trinaestom mjesecu moga braka, asni sude tako je mogao za-
poeti svoj pledoaje kad je Amelie dobila obavijest da joj se baka s majine strane
teko razboljela. Ta baka, inae Engleskinja, bila je najvanija osoba te umiljene i
snobovske milijunake obitelji Paradini. Oboavala je svoju najmlau unuku, pa je
Amelie bila prisiljena zbog obrane znatnoga dijela svoga nasljedstva otputovati u
Devonshire na seoski posjed bake na umoru. Intriganti i lovci na nasljedstvo bili su
na djelu. Drao sam neophodnim da moja ena staroj gospoi u posljednjim trenuci-
ma bude stalno pred oima. Naalost, ti su se posljednji trenuci otegli na puna tri
mjeseca. Vjerujem da bez ikakvog naknadnog krivotvorenja injenica mogu rei da
smo oboje, i Amelie i ja, zbog tog prvog rastanka u naoj vezi bili iskreno oajni. Da
budem potpuno otvoren, moda sam ja istodobno osjeao ugodnu napetost to sam
opet nakratko mogao biti slobodan i svoj vlastiti gospodar. Ispoetka je Amelie bila
jo mnogo napornija, udljivija, neraspoloenja i ljubomornija nego danas, jer se
unato svojoj prvobitnoj neobuzdanosti morala nauiti prilagoavati mom umjere-
nom ritmu ivota. Zahvaljujui svom bogatstvu vladala je mnome i nije joj bilo teko
izigravati kapricioznu vilu. Okrutnost temeljnih odnosa meu ljudima nije mogue
razoriti osobnom kulturom, obrazovanjem, odgojem i slinim luksuznim dobrima. U
svakom sluaju, na Zapadnom kolodvoru smo proslavili teak rastanak prepun suza.
U to isto vrijeme moje je ministarstvo donijelo odluku da me poalje u Njemaku
kako bih se tamo, na licu mjesta, upoznao s uzornom organizacijom visokog kols-
tva. Struktura i uprava sveuilita su, kao to znamo, moja prava struka i posebna do-
mena. U tom sam pitanju dosta doprinio, to se iz odgojne povijesti moje zemlje
nee dati tako lako izbrisati. Amelie je bila prilino zadovoljna to u za nae raz-
dvojenosti otputovati u Heidelberg. Jako bi patila da me je morala ostaviti u velikom
i zavodljivom Beu, pa su joj se iskuenja lijepog malog njemakog sveuilinog
gradia uinila neznatnima. ak sam se morao zakleti da u ve sljedeeg dana na-
kon njezina odlaska otputovati iz Bea i neodlono se posvetiti svom novom zadat-
ku. Tono sam odrao svoje obeanje, jer moram priznati da mi Amelie jo i danas
ulijeva odreeni strah. Nisam znao nadvladati njezin superiorni poloaj. To to je
sebi utuvila u glavu da se unato svim otporima uda za malog vjebenika-slubenika
kakav sam tada bio, bila je ekstravagancija njezine prevelike razmaenosti kojoj se
morala ispunjavati svaka elja. Tko ima, tomu se i daje. Ja sam, bez ikakve dvojbe,
preao u Amelijin posjed. Vrlo su velike prednosti pripadati prebogatoj eni koja po-
tjee iz financijski i drutveno mone kue. No, ni nedostaci nisu nita manji. ak ni
strogo odvajanje dobara na kojem sam oduvijek naelno ustrajavao, nije moglo spri-
jeiti da i ja, prirodnom zakonitou koja vlada velikim kapitalom, postanem neka
vrst dragovoljno ogranienog vlasnitva. Prvenstveno: izgubim li ja Amelie, izgubit
u zasigurno vie no to ona gubi izgubi li mene. (Uostalom, ne vjerujem da bi Ame-
lie mogla preivjeti taj gubitak.) Svi su me ti razlozi od prvoga dana inili nesigur-
nim i bojaljivim. Stoga sam se morao neprestano kontrolirati, biti na oprezu i ne po-
16
kazivati te poniavajue slabosti, kao i ostati uvijek razigrano vedar mukarac koji
svoj uspjeh prihvaa leernim slijeganjem ramena kao da je on sam po sebi razum-
ljiv. Dvadeset i etiri sata nakon naeg dirljivog rastanka doputovao sam u Heidel-
berg. Okrenuo sam se na ulazu u tamonji luksuzni hotel. Odjednom mi se raskoni
stil ivota u koji me je doveo moj brak poeo gaditi. Bilo je to neto poput nostalgije
za gorinom i skromnou vlastitog naukovanja. I k tome jo zadatak koji mi je bio
postavljen trebao sam, naime, prouavati ivot i rad tamonjih studenata. Smjestio
sam se, dakle, u tijesan i jeftin studentski pansion. Ve kod prvog obroka za zajed-
nikim stolom ugledao sam Veru. Opet sam vidio Veru Wormser.
asni sude, molim Vas da imate obzira prema svemu to u sada iznijeti. Naime,
radi se o tome da se ja, zapravo, ne mogu sjetiti svih inkriminiranih zbivanja, iako su
mi, dakako, vrlo dobro poznata kao vlastiti ozloglaeni doivljaji. O njima znam
onoliko koliko znamo o neemu to smo negdje davno proitali. U sluaju potrebe
moemo ih prepriati, ali oni vie ne ive u naoj nutrini kao vlastita prolost. Aps-
traktni su i prazni. Neugodna je to praznina od koje uzmie svaki pokuaj ponovnog
osjeajnog oivljavanja. Tu prvenstveno ubrajam svoju ljubavnicu, gospoicu Veru
Wormser, u ono vrijeme studenticu filozofije. Znam da je za vrijeme naeg ponovnog
susreta imala dvadeset i dvije godine, dakle, devet je godina mlaa od mene i tri go-
dine starija od Amelie. Znam da nikada nisam poznavao finije i njenije stvorenje od
gospoice Wormser. Amelie je jako visoka i vitka. Ali za tu se vitkost mora nepresta-
no boriti, jer je njezina kneevska graa po prirodi sklonija punini. Iako nikada nije
pala neka primjedba, Amelijin je instinkt tono proniknuo u injenicu da me sve
pompozno enstveno ostavlja hladnim, dok za djetinje, eterine, prozirne, dirljivo-
njene i krhke ene gajim nesavladivu sklonost, poglavito onda kad su te osobine
udruene s razboritim i neustraivim duhom. Amelie je imala plavu kosu tamnije ni-
janse, a Verina je kosa bila glatka i crna kao no s razdjeljkom po sredini, to je u
dirljivoj suprotnosti s njezinim tamnoplavim oima. O tome izvjetavam jer to znam,
a ne zato to bih to vidio pred sobom. Gospoicu Veru Wormser, koja je bila moja
ljubavnica, ne vidim svojim unutarnjim okom. Na isti nain u sebi nosimo svijest o
nekoj melodiji, a da je nismo kadri ponoviti. Ve godinama ne mogu zamisliti Veru
iz Heidelberga. Stalno mi se namee neka druga. To je etrnaestogodinja ili petnaes-
togodinja Vera, onakva kakvu sam je kao siromaan student prvi puta ugledao.
Obitelj Wormser ivjela je ovdje u Beu. Otac je bio vrlo zaposlen lijenik niska
rasta i krhke grae s crno-sijedom bradicom. Govorio je malo i kod stola obiavao
neopaeno vaditi medicinske asopise ili broure u koje bi se zadubio ne obraajui
panju na ostale. U njemu sam upoznao intelektualnog Izraelka bez premca. Obo-
avao je tiskani papir i bio duboko uvjeren u bezuvjetnu znanost koja kod ljudi toga
kova zamjenjuje prirodne instinkte i oputenost. Kako mi je samo tada imponirala ta
nestrpljiva strogost koja ne prihvaa bez pogovora ni jednu priznatu istinu. Pred tom
17
sam se analitikom i ralanjujuom britkou osjeao nitavno i smueno. Ve je

dugo vremena bio udovac, a na sjetnim crtama njegova lica bio je neizbrisivo po-
drugljiv osmijeh. Kuanstvo je vodila starija gospoa koja je istodobno obavljala i
poslove sestre u ordinaciji. Prialo se da je doktor Wormser lijenik koji svojim zna-
njem i sigurnou u postavljanju dijagnoza nadmauje mnoge fakultetske zvijezde. U
tu sam kuu doao preko preporuke da sedamnaestogodinjeg Jacquesa, Verinog bra-
ta, pripremam za ispite. Jacques je zbog dugotrajne bolesti propustio nekoliko mjese-
ci kole, pa su se na brzinu trebale popuniti nastale rupe. Bio je to bljedunjav i pos-
pan djeak koji je prema meni bio neprijateljski zatvoren i svojom me smetenou i
unutarnjim otporom (kojemu danas znam razlog) znao krvavo namuiti. Kasnije je u
prvim tjednima rata poginuo kao dobrovoljac kod Rawaruske. Kako li sam samo u
tom najteem razdoblju svoga ivota bio sretan to sam na due vrijeme pronaao
stalno mjesto kunog uitelja. Preda mnom nije bilo budunosti. Ni robusnija priroda
nego to je bila moja ne bi ni u snu mogla zamisliti da e mi samo jedan semestar
kasnije uspjeti skok iz mranog podzemlja na svjetlo dana. Ve sam smatrao kako
sam izvukao veliki dobitak kad su me u kui Wormserovih svakodnevno zadravali
na ruku, a da to nije bilo ugovoreno. Doktor Wormser je obino dolazio kui oko je-
dan sat. Jacques i ja jo bi uvijek sjedili nad udbenicima. Potom bi nas obojicu po-
zvao za stol, pri emu mu je moje nesretno ime sluilo za parodije na poznati epitaf
antikog Leonidasa i njegovih junaka:
Putnie, doe li u Spartu

obznani ondje da si nas
vidio kako se gostimo
kao to to zakon nareuje.
Bila je to umjerena ala, ali me je uvijek znala udnovato posramiti i povrijediti.

Objed kod Wormserovih za mene je postao obiajno pravo. Vera je skoro uvijek kas-
nila. I ona je bila gimnazijalka kao i njezin brat, ali se njezina kola nalazila u udalje-
noj etvrti, pa je njezin put do kue trajao due. U to je vrijeme jo nosila dugu kosu
koja joj je padala na slabana ramena. Njezinim liem, koje kao da je bilo izrezbare-
no iz mjeseeva kamena, 1 dominirale su velike, dugim trepavicama zasjenjene oi,
ije se iritantno plavetnilo pod crnim obrvama i trepavicama doimalo kao izgubljeno
u nekoj ledenoj tuini. Samo bi me rijetko oinula svojim pogledom, tim najoholijim
i najodbojnijim djevojakim pogledom koji sam ikada morao podnositi. Bio sam
kuni uitelj njezina brata, mali bljedunjavi student s pritevima i uvijek upaljenim
oima, utjelovljenje nitavnosti i nesigurnosti. Ne pretjerujem. Sve do tog nevjerojat-
nog obrata u svom ivotu bio sam bez ikakve dvojbe ruan i nespretan mladi koji je
18
mislio da ga svi preziru i da ga sve ene ismijavaju. Na neki sam nain dosegnuo
najdublje dno svoga postojanja. Nitko ne bi dao ni novia za ivotni put tog bijed-
nog studenta. Ni ja. Sve moje samopouzdanje bilo je iscrpljeno. Tih nesretnih mjese-
ci nisam mogao ni slutiti kako u uskoro sam sebe bezgranino zapanjiti? (Sve kao
da se zbilo bez mog sudjelovanja.) U svojoj bijedi s dvadeset i tri godine nisam jo
bio ni potpuno razvijeni lemur. A Vera, koja je jo bila dijete, za svoje se godine do-
imala mnogo zrelijom i vrom. Svaki puta kad bi me za stolom okrznula svojim
pogledom, ukoio bih se od arktike studeni njezine ravnodunosti. U tim sam se tre-
nucima elio pretvoriti u nitavilo kako pred svojim lijepim oima ne bi vie trebala
imati najdegutantnijeg i najantipatinijeg ovjeka na svijetu.
Uz roenje i smrt ovjek na svom zemaljskom putovanju doivljava i trei katas-
trofalni stupanj. Taj bih stupanj elio nazvati drutvenim oslobaanjem, a da se ni
sam u potpunosti ne slaem s tim poneto preumnim izrazom. Time mislim na gre-
vit i buran prijelaz mladog ovjeka iz potpune beznaajnosti u njegovo prvo samodo-
kazivanje u okviru postojeeg drutva. Koliko ih pritom oslobaanju propadne ili u
najmanju ruku ostane doivotno oteenima. Ve je pravi podvig navriti pedeset go-
dina, pa k tome jo i u slavi i dostojanstvu. S dvadeset i tri godine kao zakanjeli slu-
aj svakodnevno sam prieljkivao smrt, pogotovo kad bih sjedio za obiteljskim sto-
lom doktora Wormsera. Svaki puta bi mi srce divlje lupalo u iekivanju Verina lepr-
avog dolaska. Kada bi se pojavila na vratima, u meni bi to izazivalo neopisivu mili-
nu od koje mi se stezalo grlo. Poljubila bi oca u elo, potapala brata, a meni odsutno
pruila ruku. Tu i tamo bi mi ak uputila i pokoju rije. Uglavnom se tada radilo o
pitanjima koja su se ticala nekih predmeta o kojima je toga dana bilo govora u koli.
Tada bih se ushienim glasom raspriao o tome i nastojao zablistati, to mi nikada
nije polazilo za rukom. Vera je, naime, uvijek znala postavljati takva pitanja za koja
joj ni u kojem sluaju nije bila potrebna nepogrjeiva sveznalica, kakvom sam sebe
smatrao. Kao da sam ja ispitanik, a ona ispitiva... Ni u to ne bi olako povjerovala.
U tome je bila prava ki svojega oca. A kada bi iznenada prekinula moju tatu propo-
vijed bezobzirnim pitanjem: Zato je to tako, dok bi joj oi pritom gledale preko
mene, njezin bi me smisao za istinu znao toliko smesti, da sam ostajao bez rijei. Ja
osobno nikada nisam zapitao zato, ni najmanje ne sumnjajui u konanu tonost
svega nauenog. Nisam uzalud bio sinom kolnika koji je memoriranje gradiva
smatrao najboljom metodom. Vera mi je ponekad znala postavljati i zamke u koje
sam u svojoj revnosti i upadao. Doktor Wormser bi se tada umoran od ironije ili iro-
nian od umora nasmijeio (tko bi to kod njega mogao znati). Verinu inteligenciju,
kritinost i nepodmitljivost jo vie je nadmaivala nedostina dra njezine pojave
koja me je uvijek ostavljala bez daha. A doivljavajui poraze, sve sam je oajnije
volio. Proivio sam nekoliko tjedana najogavnije sentimentalnosti. Nou sam plakao
da mi je jastuk znao biti posve mokar. Ja, koji sam nekoliko godina kasnije postao
19
beki ljepotan kojem se najvie udvaralo, tih sam nesretnih tjedana bio uvjeren da ni-
kada neu biti dostojan te stroge kolarke. Bio sam opijen beznaem. Dvije su me
osobine oboavane djevojke neprestano bacale u bezdan vlastite bezvrijednosti bis-
trina njezina uma i slatka zaudnost koja me je ushiivala do granica jeze. Moja se
jedina pobjeda sastojala u tome to nisam doputao da se to primijeti. Jedva da sam
ju i gledao, trudei se da za stolom poprimim ukoeno blazirani izraz. Kao to se to
sentimentalnim nesretnicima obino i dogaa, dogaalo se i meni. Stalno su mi se
potkradale neke nespretnosti zbog kojih sam ispadao smijean. Jednom mi je na pod
pala jedna venecijanska aa koja je Veri bila osobito draga, prolio sam crno vino po
istom stolnjaku, ili sam iz iste zbunjenosti i glupog ponosa odbijao jelo i ustajao
od stola bez izgleda na veeru, isto tako gladan kao to sam za njega i sjeo. Bilo je to
besmisleno, ali junako liavanje, koje na Veru nije ostavljalo ni najmanjega dojma.
Jednom sam joj donio najljepe rue na dugim stabljikama zbog kojih sam se zadu-
io za stanarinu ali joj ih nisam imao hrabrosti predati, ve sam ih odmah u pred-
soblju gurnuo iza ormara gdje su neslavno uvenule. Ukratko, ponaao sam se poput
srameljiva ljubavnika iz starinskih komedija, samo jo zadrtije i smuenije. Drugi
put, kad smo ve bili kod deserta, osjetio sam kako su mi se moje preuske hlae ras-
pukle na najdelikatnijem mjestu, a sako, koji sam prerastao, to mjestu nije prekrivao.
Kako, za ime Boga, da neopaeno proem pokraj Vere i spasim se? Nikada prije, a ni
kasnije, moje samopouzdanje nije pretrpjelo takav pakao kao u tih nekoliko trenuta-
ka.
asni sude, vidite kako se moje sjeanje rasplinjuje kad ga usmjerim na kuu
Wormser i doba moje prve i posljednje nesretne ljubavi. Ne bih mogao uloiti prigo-
vor na opomenu: Usredotoite se na predmet, optuenie! Mi nismo psihijatri, ve
suci! Zato nam dosaujete izljevima srca mladia koji jo nije nadrastao zakanjele
posljedice spolne zrelosti? Morate priznati, u meuvremenu ste se rijeili svoje stid-
ljivosti. Kada ste naslijedili samoubojiin frak i pred ogledalom shvatili da vam do-
bro pristaje, uinivi od vas mladog i zgodnog mukarca, jednim ste udarcem postali
netko drugi. Time ste, tako rei, postali vi sami. Koga, dakle, elite ganuti tim dosad-
nim priama? Zar u djetinjastom sanjarenju koje nam izlaete vidite izgovor za svoje
kasnije ponaanje? Ne traim izgovor, asni sude. Utvruje se da tijekom vaeg
slubovanja u kui Wormser niim niste pokazivali svoje osjeaje prema etrnaesto
ili petnaestogodinjakinji. Niim Optuenie, moete nastaviti! Potom ste se u
Heidelbergu nastanili u studenskom domu gdje ste ponovo sreli svoju rtvu. Da,
nastanio sam se u tom malom pansionu i nakon punih sedam godina, odmah pri pr-
vom objedu, sreo sam Veru Wormser. Nakon to je Jacques uz moju pomo poloio
maturu, obitelj Wormser se preselila u Njemaku, gdje je gospodinu Wormseru bilo
ponueno mjesto ravnatelja neke privatne klinike u Frankfurtu i on je tu ponudu pri-
hvatio. Kada sam Veru ponovo vidio, njezin otac i brat vie nisu bili na ivotu. Bila
20
je potpuno sama na svijetu, ali je tvrdila da se ne osjea naputenom, ve slobodnom

i samostalnom. Sluaj je htio da za dugim stolom sjedim pored nje...
Prekidam se, asni sude, jer uviam da moj nain izraavanja poinje sve vie za-
pinjati i da postaje sve drveniji. to vie elim biti pribraniji, to me neugodnije izdaje
moj dar predoavanja. Pribliavam se tabuu i zabranjenoj odaji svog sjeanja. Na
primjer, tu je odmah ta svaa, koja je planula ve pri prvom obroku. Znam da je sva-
a izbila zbog nekog znanstvenog predmeta koji je ba tada bio u modi. Znam i to da
je Vera bila moja najea protivnica. Unato mome, inae izuzetno pouzdanom
pamenju, vie se uope ne sjeam sadraja te svae. Pretpostavljam da sam protiv
Verine otre kritike zastupao konvencionalni stav i time sebi osigurao odobravanje
veine. Da, zaista, ovaj put nisam bio poraen kao neko za obiteljskim stolom do-
brog doktora Wormsera. Imao sam trideset i jednu godinu, bio sam djelatnik minis-
tarstva, sjajno odjeven, tog sam dana ve bio vien u drutvu njegove magnificijenci-
je gospodina rektora, imao sam novca u izobilju pa sam, dakle, i izvana i iznutra bio
u poziciji izvanredne nadmoi nad svim tim mladim ljudima kojima je pripadala i
Vera. Posljednjih sam godina izuzetno mnogo nauio od svojih sam pretpostavlje-
nih nauio oponaati kako ljubazno i uljudno biti u pravu i imati mo, to je mudra
osobitost nae staroaustrijske slubenike tradicije. Znao sam govoriti, a govorio sam
tako sigurno i oputeno da su svi drugi utjeli. Doao sam u bliski doticaj s mnogim
znaajnim linostima ijim sam stavovima i miljenjima znao tono potkrijepiti svo-
je stavove. Elitu, dakle, nisam samo poznavao, ve sam joj i sam pripadao. Prije
nego se socijalno oslobode, mladi ljudi iz graanstva precjenjuju tekou odskoka u
svijet. Ja osobno ne mogu za svoju zaudnu karijeru zahvaliti nekim izvanrednim
osobinama, ve trima umjetnikim talentima; finom sluhu za ljudsku tatinu, osjea-
ju za takt i, kao najvanijem od svih triju talenata, prilagodljivoj umjetnosti oponaa-
nja koja, dakako, vue korijene iz slabosti moga karaktera. Kako bih inae u mladim
danima postao jednim od najomiljenih plesaa valcera, a da nisam imao pojma ni o
dvokoraku? Sad sam se nekada oboavanoj suprotstavio kao veliki gospodin, a ne
vie kao negdanji smijeni kuni uitelj. Mislim da znam da me je Vera nakon po-
etnog neodobravanja poela sve zauenije promatrati, sve veim i sve plavljim
oima. A to da je moja stara zaljubljenost jednim udarcem iznova buknula, to ne
samo da mislim da znam, to znam. U meuvremenu sam nauio igru meuljudskih
odnosa, igru izmeu mukaraca i ena. Ali to nije bila samo opaka igra, ve mahnita
prinuda, korak po korak ususret krivnji koja je postojala od samoga poetka. Mislim
da znam kako sam se dobro svladavao i kako nisam pokazivao svoju uspaljenost, i to
ne iz otuna ponosa kao nekada, ve iz poudne usredotoenosti na cilj. Tono sam
promiljao na koji nain da se svakim danom sve bolje istaknem, kako svojom nje-
govanom vanjtinom, tako i duhom. Vie nego dobro promiljenim malim panjama
koje sam joj ukazivao, uspio sam je pridobiti time to sam joj dao do znanja da u
21
dui dijelim njezina bezbrino radikalna stajalita, ali da me visoki poloaj i dravni
interesi prisiljavaju na odravanje srednje linije. Mislim da je porumenjela od radosti
kad je bila sigurna kako me je izlijeila od konvencije lai. Stoga sam oprezno e-
kao pravi trenutak, onaj trenutak koji na neki nain instinktivno prepoznajemo. Taj je
trenutak doao bre no to sam se usudio nadati. Vera mi se podala etvrtog ili petog
dana mog boravka u Heidelbergu. Pred sobom vie ne vidim njezino lice, ali osjeam
ukoeno zadivljenje koje ju je ispunilo prije no to je u potpunosti postala moja. Ne
vidim ni mjesto na kojem se to dogodilo. Sve je crno. Je li to bila soba? Ili su se gra-
ne micale pod nonim nebom? Nita ne vidim, ali u sebi nosim osjeaj tog predivnog
trenutka. Nije to bila Amelijina zapovjednika i zahtjevna estina. To je na poetku
bila preplaena ukoenost koja se potom pretvarala u zadihanu oputenost mekih
usana, sneno poputanje djetinjih udova koje sam drao u naruju, da bi kasnije pos-
tala stidljivim pribliavanjem, blagim povjeravanjem i obiljem povjerenja. Nitko nije
znao tako bezuvjetno, tako glupo vjerovati poput te otre kritiarke. Usprkos njezi-
nom slobodnom govoru i esto mukobanjastom ponaanju, u tom sam trenutku
shvatio da sam joj bio prvi. Do tog trena nisam ni slutio da djevianstvo, branjeno
oporou i boli moe biti neto toliko sveto...
Ovdje se, asni sude, moram zaustaviti. Svakim daljnjim korakom zapliem se u
praumu u koju sam tada svjesno i namjerno prodro, ali iz koje sada vie ne pronala-
zim izlaz. Da, naa je ljubav bila neka vrst praume. Gdje li sam sve bio sa svojom
dragom u ono vrijeme? U koliko tornjevima ukraenih gradia i mjesta u Taunusu, u
Schwarzwaldu i Rajnskoj oblasti, u kolikim gostionicama, vrtovima, vinskim podru-
mima, klijetima, sobama kupolasta stropa? Sve se to izgubilo. Sve ostaje prazno. Ali
sud ne pita za to. Pita me: Osjeate li se krivim? Osjeam. No, moja krivnja nije u
jednostavnoj injenici zavoenja. Uzeo sam djevojku koja je bila spremna biti uzeta.
Moja se krivnja sastojala u tome to sam je, mala fide tako u potpunosti uinio svo-
jom enom, kao nikad niti jednu drugu enu, ak ni Amelie. Tih est nedostupnih tje-
dana s Verom bili su istinski brak mog ivota. Velikoj sam nepovjerljivici usadio sil-
no povjerenje u mene, samo zato da bih ga kasnije izigrao. To je moj zloin. Oprosti-
te mi, molim vas! Vidim da ovaj asni sud ne cijeni velike rijei. Ponio sam se poput
obinog enidbenog varalice. Poelo je u velikom stilu i s najtrivijalnijom gestom.
Sakrio sam vjenani prsten. Prva je la egzaktnom nunou povukla za sobom dru-
gu i stotine ostalih. Ali tek sad stie pravi zain moje krivnje. Sve te lai i povjerenje
ene kojoj sam lagao na nezamisliv su nain samo jo draili moju poudu. Pred Ve-
rom sam najuvjerljivijom revnou izgraivao nau zajedniku budunost. Razvio
sam besprijekorno temeljit smisao za kuanstvo koji ju je oduevljavao. U svojim
planovima nisam nita zanemario, od rasporeda i ureenja naeg budueg stana, iz-
bora etvrti u kojoj emo stanovati koja bi nam nudila najvie prednosti, ni izbora
ljudi koje sam smatrao dostojnima da se s njom drue; meu njima su se, dakako, na-
22
lazili najbistriji umovi i najnedostupniji opozicionari. Moja je mata nadmaila samu

sebe. Nita nisam ostavio nedomiljenim. Do najmanje pojedinosti razradio sam
dnevni raspored naeg sretnog branog ivota. Vera e prekinuti svoj studij u Heidel-
bergu i nastaviti ga uz mene u Beu. U Frankfurtu smo ili u najljepe trgovine. Po-
eo sam kupovati za nae domainstvo, te sam, samo da uveam tu strast, kupovao
svakojake intimne predmete za nae najue ivotno okruenje. Obasuo sam je daro-
vima da bi mi ona jo vie vjerovala. Unato njezinim divljim prosvjedima, nakupo-
vao sam sav miraz. Jedini sam put u ivotu bio rasipan. Ostao sam bez novca, pa sam
dao da mi se telegrafski poalje vea svota novca. itave sam dane fanatino kopao
po damastu, lanu, svili, ipki i gomilama prozirno njenih enskih arapa. Kako li
me samo zagolicalo kada sam vidio da se u Veri rastapa led inteligencije i da se ushi-
ena enka pomalja u svoj svojoj gordoj udesnosti i bezuvjetnoj predanosti mukar-
cu, svojstvenoj tom plemenu. asni sude, ja ju ne vidim, ali osjeam kako hodamo
ulicama drei se za ruke, isprepletenih prstiju. Jo osjeam melodiju naih spora-
zumnih koraka! Nisam doivio nieg ljepeg od tog hodanja rukom u ruci i korakom
uz korak. I dok me taj doivljaj u potpunosti proimao, istodobno sam s dubokim
uasom uivao u zloinakoj smrti koju sam se spremao nanijeti naem zajednitvu.
Onda je jednoga dana dolo vrijeme rastanka. Veri je to bio veseo rastanak, jer sam
ju nakon kratkog razdvajanja trebao zauvijek uzeti k sebi. Ne vidim njezino lice pred
prozorom vagona. Mora da mi se smijeilo iz obilja svoga mirnog povjerenja. Dovi-
enja, ivote moj, rekao sam. Jo etrnaest dana i doi u po tebe. Ali kad sam
ostao sam u svom kupeu, shrvan nakon toliko tjedana napetosti, zaspao sam nekom
vrstom narkotinog sna. Satima sam spavao, tako da me nisu mogli probuditi, pa sam
propustio izai na nekoj velikoj postaji i presjesti na drugi vlak. Nakon besmislenog
putovanja, nou sam doputovao u neki grad po imenu Apolda. Toga se sjeam. Veru
vie nisam vidio pred sobom, ali tono se sjeam otune kolodvorske krme u kojoj
sam morao doekati jutro...
Ovako je Leonidas trebao govoriti. Pred svakim je sudom trebao ovako suvislo
prikazivati dogaaje, jer je u njegovoj svijesti postojao svaki kameni tog mozaika.
Bio je tu osjeaj njegove ljubavi i njegove krivnje, samo to su slike i prizori ieza-
vali kad ih je htio uhvatiti. Nije ga naputao osjeaj neoekivanog sudskog postupka.
Vrijeme, i to uasno zatije ijim se sreditem osjeao hodajui ulicama, unitavali
su svaki pokuaj sreivanja. Sve je tuplje osjeao svoje misli. Nije li krajnje vrije-
me za donoenje odluke? Nije li presuda visokog suda, koji birokratskom upornou
zasjeda negdje u njemu i izvan njega, ve doneena? Ispravljanje krivnje prema dje-
tetu glasio je prvi lanak te presude. anak drugi bio je jo stroi: Objavljivanje is-
tine. No, je li Ameliji mogao rei istinu? Ta bi istina zauvijek razorila njegov brak.
Unato proteklih osamnaest godina, bie kao to je Amelie ne bi moglo oprostiti i
preboljeti njegovu prijevaru, a jo manje njegovu doivotnu la. U tim je trenucima
23
svojoj eni bio privreniji no ikada. Postalo mu je slabo. Zato nije poderao Verino
prokleto pismo?
Leonidas je podigao pogled. Upravo je prolazio pored proelja hotela Park u Hiet-
zingu, u kojem je stanovala gospoica doktor Wormser. Nizovi balkona po kojima se
penjala divlja loza u stotinjak crvenkastih nijansi ljubazno su ga pozdravljali. Mora
da je sad u listopadu ovdje draesno. Prozori su gledali na park Schonbrunn, dok se s
desne strane prostirao Tiergarten, a s lijeve takozvani Kavaliersstockl biveg car-
skog dvorca. Zastao je pred ulazom u hotel. Moglo je biti oko deset sati. Uistinu, to
nije vrijeme da dobro odgojeni mukarac posjeuje gotovo nepoznate dame... Unu-
tra! Ugovori sastanak! Improviziraj rjeenje bez puno razmiljanja! Iz ulaza u hotel
iziao je neki gospodin iz uprave pozdravivi predstojnika odjela sa strahopotova-
njem. Nebesa, zar se ovjek vie nigdje ne moe neopaeno prouljati, a da ga ne za-
teknu na djelu?
Leonidas je utekao prijeko, u Dvorski park. Bilo mu je svejedno to danas, unato
svojoj tonosti, kasni i to se ministar valjda ve raspitivao o njemu. Perivoj od ba-
rokno iane tisove ograde beskonano je vijugao u nejasnu daljinu. Tamo negdje u
zaparenoj praznini visjela je Glorietta, graevno astralno tijelo i sablast pobjedo-
nosnog slavoluka koji se doimao kao da bez ikakve povezanosti sa zemljom, lienom
ari, vodi u dobro ureeno nebo starog reima. Sve unaokolo mirisalo je na raznoliku
ocvalost, prainu i pelene dojenadi. Pored njega su prolazile duge povorke djejih
kolica. Majke i dadilje vodile su tro i etverogodinjake za ruku, a njihovo je brblja-
nje i cmoljenje ispunjavalo zrak. Leonidas je vidio kako dojenad u kolicima sa svo-
jim stisnutim aicama, napuenim usnicama i duboko zaokupljeni djejim snom na-
likuje jedni drugima kao jaje jajetu.
Nakon stotinjak koraka svalio se na klupu. U tom se trenu probio traak svjetlosti
listopadskoga sunca, poprskavi pritom tratinu preko puta blagim drhtajem. Moda
precjenjuje itavu tu priu. Na koncu konca, moda Verin mladi uope ni nije nje-
gov sin. Pater semper incertus tumai ve samo rimsko pravo. Verifikacija njego-
va sina, konano, ne ovisi samo o Veri, ve i o njemu. Pred svakim bi sudom mogao
porei to oinstvo. Leonidas je uputio pogled svome susjedu na klupi. Taj susjed bio
je usnuli stari gospodin, koji zapravo nije bio stari gospodin, ve samo star ovjek.
Njegov ugavi polucilindar i pretpotopni visoki ovratnik ukazivali su na onu vrst r-
tava vremena koje su, kako se to nemilosrdno kae, poznavale i bolja vremena. To je
mogao biti i ve godinama nezaposleni sobar. vorovite ruke starca poput tekih su
predrasuda poivale na njegovim upalim bedrima, Leonidas jo nikada nije vidio ta-
kav san kakvim je spavao njegov susjed. Njegova bezuba usta bila su malo otvorena,
ali se po njima nije dalo zakljuiti da ovjek die. Nabori i duboke bore na tom pros-
tom licu odasvud su se koncentrino slijevale na podruje oko oiju. Bile su to kozje
staze, kolni putovi i prilazne ceste, to su potpuno prekrile i obrasle tu naputenu
24
zemlju na kojoj se nita vie nije pomicalo. Prema unutra zaokrenute oi tvorile su
dvije zasjenjene pjeare u kojim je sve prestalo. Taj se san od smrti razlikovao samo
utoliko to je u sebi jo zadrao ostatak gra, straha i slabe obrane. Neopisivo...
Leonidas je skoio s klupe i vratio se alejom. Ve nakon nekoliko koraka iza sebe
je zauo posrtanje i mrmljanje:
Gospodine barune, najpokornije molim, ve tri dana nisam nita toplog oku-
sio...
Koliko godina imate? upitao je predstojnik odjela spavaa, ije su se oi i u
budnom stanju doimale poput dvaju praznih i jalovih iskopa.
Pedeset i jednu, gospodine grofe, jadikovao je starac kao da ve samim time ot-
kriva gotovo nedopustivu starost, koja s pravne strane ve vie ne moe raunati s
potporom. Leonidas je iz novanika izvukao poveu novanicu i predao je brodo-
lomcu ne osvrnuvi se vie za njim.
Pedeset i jednu godinu! Dobro je uo. Upravo je sreo svog dvojnika, brata blizan-
ca i drugu mogunost u svom ivotu kojoj je za dlaku uspio umai. Prije pedesetak
godina ostarjelog su spavaa i njega, koji su kao dojenad jedan drugome nalikovali
kao jaje jajetu, u kolicima gurali alejom parka. Ali, on je jo uvijek bio lijepi Leon,
dotjeran i izglaan sa svojim plavim briima, besprijekorno okupan, uzor muke
svjeine i vrsta stasa. Prilazne ceste ivota na njegovom licu nisu bile ni zatrpane ni
prazne, ve vedro prohodne. Njima su urile sve vrste osmjeha, ljubaznosti, poruge,
dobrog i loeg raspoloenja i lai u svim njezinim varijantama. On nije spavao povr-
nim snom punim agonije na nekoj klupi u parku, ve zdravim, otvorenim i redovi-
tim snom u svom velikom francuskom krevetu. Koja ga je to ruka, njega, kunog
uitelja kod Wormserovih, tog bijednika poderanih hlaa, istrgla iz sigurnih ralja pro-
pasti i u njih gurnula drugog kandidata? Svoju sreu i uspon nije vie, kao prije,
shvaao osobno zasluenim skladom odreenih darovitosti. Lice oronula vrnjaka
pokazalo mu je bezdan koji je njemu bio isto tako namijenjen kao i tom starcu, poka-
zalo mu je lice kojega je iz iste nedokuive nepravednosti ostao poteen.
Leonidasa je obuzeo uas. Ali taj je uas imao i nejasnu svijetlu mrlju. Ta je mrlja
rasla i izrasla u spoznaju kakva se nikada ne prikrada umjereno religioznom ovjeku.
Imati dijete nije mala stvar. Imajui dijete ovjek se tek nepovratno zaplie u svijet i
u nemilosrdni lanac uzroka i posljedica. I postaje kanjiv. Ne prosljeujemo samo i-
vot, nego i smrt, la, bol i krivnju. Prvenstveno krivnju! Priznao ja toga mladia ili
ne, niime ne mijenjam objektivno stanje stvari. Pred njim se mogu sakrivati, ali mu
ne mogu umai. Neto se smjesta mora dogoditi, proaptao je odsutno dok ga je is-
punjavala neka neizrecivo zaprepaujua jasnoa.
Na ulazu u park nestrpljivo je domahnuo taksistu:
U Ministarstvo prosvjete!
25
Dok je u njemu rasla smiona odluka, Leonidas se poput slijepca zagledao u samo
malo podnoljiviji dan.
26
etvrto poglavlje
LEONIDAS SKRBI ZA SVOGA SINA
Odmah po ulasku u ured Leonidasa su obavijestili da ga gospodin ministar oeku-

je u crvenom salonu u jedanaest sati i deset minuta. Predstojnik odjela smeteno je
pogledao tajnika koji mu je prenio tu poruku, ostavi mu duan odgovor. Nakon krat-
ke, udnovate stanke mladi je slubenik oprezno odloio mapu na pisai stol, doli-
nom skromnou izjavivi da e se na sazvanoj sjednici raditi o popunjavanju upra-
njenih mjesta na katedrama sveuilita. Gospodin predstojnik odjela sav e materijal
s tim u vezi nai uobiajeno sloen u mapi.
Najljepa Vam hvala, dragi moj, rekao je Leonidas, a da mapu nije udostojio ni
jednim jedinim pogledom. Tajnik je oklijevajui nestao. Oekivao je da e njegov
ef, kao i obino, u njegovoj nazonosti prolistati spis, postaviti neka pitanja i napra-
viti biljeke kako se kod ministra ne bi pojavio nespreman. Ali Leonidasu to danas
nije bilo ni na kraj pameti.
Poput ostalih najviih dravnih slubenika, ni predstojnik odjela nije gajio neko
osobito potovanje prema gospodi ministrima. Oni su se, naime, mijenjali ovisno o
omjerima odnosa politikih snaga, dok su on i njegove kolege ostajali. Ministre su
uvijek iznova doplavljivale i otplavljivale politike stranke. Oni su uglavnom bili pli-
vai to se, hvatajui zrak, oajniki dre za daske moi. Nemaju pravi uvid u labi-
rinte poslovnih tijekova, niti tankoutnost za sveta pravila igre birokratske samosvr-
hovitosti. I preesto je bilo rije o jeftinim simplifikatorima koji nisu nita drugo na-
uili osim da na masovnim skupovima podiu svoje prostake glasove i kroz stranja
vrata svojih ureda obavljaju dosadne intervencije za svoje stranake kolege i njihovu
svojtu. Leonidas i njemu slini nauili su upravljati na temelju dugogodinje nepres-
tane vjebe, kao to glazbenici ue kontrapunkt. Stekli su nervoznu tankoutnost za
tisue nijansi upravljanja i odluivanja. Koliko god diktatorski nastupali u skladu sa
stilom vremena, ministri su u njihovim oima igrali ulogu politikih marioneta, dok
su oni, resorni efovi, te tirane zasjenjivali svojim neumitnim sjenama. Kakav god
stranaki mulj da je preplavljivao urede, oni su drali konce u rukama. Bili su po-
trebni, ali su tatom oholou mandarina uvijek skromno ostajali u pozadini. Prezira-
li su javnost, novine i osobnu promidbu tih junaka dana, a Leonidas, budui da je
bio bogat i neovisan, prezirao ih je vie nego svi drugi.
27
Odgurnuvi mapu daleko od sebe, Leonidas je skoio sa stolca i snanim kora-

kom poeo etati svojom velikom radnom sobom. Kakve li su samo snage iz te stro-
go ureene prostorije prelazile u njegovu duu! Njegovo je carstvo bilo ovdje, a ne u
Amelijinoj luksuznoj kui. Golem, otmjeno prazan pisai stol, dva crvena naslonjaa
izlizanih konih presvlaka, polica s knjigama na koju je iz bog zna kojih razloga sta-
vio grke i rimske klasike i filoloke asopise svog oca, ormari za spise, visoki pro-
zori, polica na kaminu s pozlaenim stajaim satom iz vremena Bekoga Kongresa,
na zidovima potamnjele slike nekakvih iezlih nadvojvoda i ministara svi ti istro-
eni i bezlini predmeti s dvorskog deponija bili su poput potpornja koji su njego-
vim nesigurnim osjeajima pruali oslonac. U pranjavom dostojanstvu ove prostori-
je mogao je slobodno disati. Njegova je odluka bila neopoziva. Jo e danas svojoj
eni priznati cijelu istinu. Da! Za stolom! Najbolje za desertom ili uz crnu kavu. Po-
put politiara koji sprema svoje govore, unutarnjim je uhom sebe uo kako govori:
Draga, ako se slae ostat emo jo koji trenutak sjediti. Nemoj se prestraiti, ali
na srcu mi je neto to me mui ve dugi niz godina. Sve do dananjeg dana nisam
smogao hrabrosti da ti to kaem. Zna ti mene, podnosim sve osim katastrofa, izljeva
osjeaja i scena, ne mogu podnijeti da te vidim kako pati... Volim te danas kao to
sam te oduvijek volio i uvijek u te voljeti kao to te danas volim. Na brak je sveti-
nja moga ivota. Zna da ne volim biti patetian. Nadam se da svojom ljubavlju ni-
sam mnogo skrivio. To jest, osim te jedne jedine velike krivnje. Do tebe je da me
kazni, da me vrlo otro kazni. Na sve sam spreman, najdraa moja Amelie, i tvojoj
u se presudi bezuvjetno pokoriti. Zapovjedi li tako, napustit u nau, to jest tvoju
kuu i potraiti mali stan negdje u tvojoj blizini. No, prije no to presudi, molim te
da ipak promisli od te je moje krivnje prolo barem osamnaest godina, a da od
tada ni jedna stanica naih tijela, ni jedan osjeaj naih dua nisu ostali isti kao neka-
da. Ne elim nita uljepavati, ali danas znam da te za vrijeme nae odvojenosti ni-
sam toliko prevario, koliko sam djelovao kao pod nekom avoljom prisilom. Vjeruj
mi! Zar na dug i sretan brak nije ivi dokaz? Zna li da emo za pet, est godina sla-
viti srebrni pir? Naalost, moja je neshvatljiva pogreka urodila posljedicama. Rodilo
se dijete, to jest mladi od sedamnaest godina. To sam tek danas saznao, kunem ti se.
Molim te, Amelie, da sada ne izgovori niti jednu nepromiljenu rije, niti da donosi
preuranjene i gnjevne odluke. Sada u izai iz sobe i ostaviti te samu da moe u
miru razmisliti. to god o meni odluila, ja u se morati zauzeti za tog mladia...
Ma ne, ne tako! To je ljigavo i bijedno! Morat u zboriti turo, otrije i muevnije,
bez okolianja i zadrke, a ne tako kukavno, prosjaki i sentimentalno. Kod mene
uvijek na povrinu izranja ta stara odvratna sentimentalnost. Amelie ni na trenutak
ne smije vjerovati da me progonstvom moe najokrutnije kazniti i da sam u svojoj
razmaenosti, ugodnosti i raznjeenosti nepovratno ovisan o njezinu novcu. Ni za to
si ne smije umisliti da u se bez nae kue, naa dva automobila, posluge, nae fine
28
kuhinje, druenja i putovanja, osjeati potpuno izgubljenim, iako u se bez tih prok-
leto ugodnih smetnji zaista osjeati izgubljenim.
Leonidas je traio novu i kratku formulaciju svoje ispovijesti, ali mu to nije pola-
zilo za rukom. Kad je zastao na etvrtoj verziji, odjednom je bijesno udario akom o
stol. Ogavne li slubenike ovisnosti da se sve mora motivirati i dokazivati! Ne sas-
toji li se pravi ivot od nepredvidivosti, od nadahnua trenutka? Ta, zar je pokvaren
do sri od uspjeha i blagostanja ve s pedeset godina zaboravio istinski ivjeti? Taj-
nik je zakucao na vratima. Jedanaest sati! Vrijeme je. Leonidas je nemilosrdnim za-
mahom zgrabio mapu i napustio svoj ured, uputivi se raskonim stubama u minis-
trovo carstvo, dok su njegovi koraci odzvanjali dugim hodnicima stare palae...
Crveni salon bio je prilino mala i zaguljiva prostorija koju je gotovo u potpu-
nosti ispunjavao zeleni stol za vijeanje. Ovdje su se uglavnom odravale intimnije
sjednice ministarstva. etvero je gospode ve bilo na okupu. Leonidas ih je pozdra-
vio svojim stereotipnim, oduevljeno-podrugljivim osmijehom. Tu je, kao prvo, bio
prezidijalist, ef kabineta Jaroslav Skutecky, ovjek od ezdesetak godina i jedini
koji je po poloaju bio iznad Leonidasa. Skutecky koji se pojavio u svom starinskom
odijelu, metalno sijede iljate bradice, crvenih ruku i tvrdog izgovora, bio je prava
suprotnost predstojniku odjela, tom mukarcu po modi. Odmah je dvojici mlaih mi-
nistarskih savjetnika i crvenokosom profesoru Schummereru stao strastveno razlagati
kako je ovoga ljeta sjajno aranirao svoj godinji odmor sa itavom svojom, naalost
sedmolanom, obitelji, kao to je to stalno naglaavao:
Na najljepem jezeru u zemlji, molit u lijepo, u podnoju naeg najimpozantni-
jeg planinskog masiva, molit u, mjesto poput krinjice za nakit, bez elegancije, ali
zato sono i snano s otvorenim bazenom i mogunou plesa za dragu mlade, s
autobusom u svim smjerovima, molit u lijepo, i ureenim promenadama za kosto-
bolju i anginu pectoris. Tri krasne sobe u gostionici, nikakav luksuz, ali s tekuom
toplom i hladnom vodom i svime to je potrebno. Gospoda nee pogoditi koliko je to
stajalo. Slovom i brojkom pet ilinga po glavi. A tek hrana, molit u, briljantno obil-
na ruak s tri jela, veera s etiri. Sluajte: juha, predjelo, peenje s dvije vrste po-
vra, desert, sir, voe, sve spremljeno na maslacu ili na najboljoj masti, asti mi, ne
pretjerujem... Tu je himnu s vremena prekidalo odobravajue roktanje oduevljenih
sluatelja, od kojih se posebno isticalo jedno mlae gnjecavo lice s prastim nosi-
em. Leon je priao prozoru i zagledao se u zidovlje gotike minoritske crkve koja se
nalazila nasuprot palai ministarstva. Zahvaljujui Amelie i tome to nisu imali dje-
ce, Leonu nije bilo potrebno da potone u bezgraninu banalnost malograanskog i-
vota kao to je to bio sluaj sa Skuteckim i svim drugim kolegama koji su svoje viso-
ke poloaje morali ispatati izuzetno mravim primanjima. (Slubenik nita nema, ali
to nita sigurno ima, kae jedan beki komediograf.) Leonidas je elom dodirnuo
hladno prozorsko staklo. Uz lijevu stranu pognute crkve priljubio se oskudni mali vrt
29
iz ijeg je tla poniklo nekoliko prilino izgladnjelih stabala akacije. Njihovi nepo-
mini listovi doimali su se kao da oponaaju prirodu nainjenu od voska. Lijepi je trg
danas nalikovao mranom svjetlarniku neke stambene vojarne. Nije se vidjelo nebo.
U sobi je postajalo sve mranije. Leonidas se toliko zadubio u prazninu svoje smete-
nosti da uope nije primijetio ministrov dolazak. Tek ga je visok, pomalo priguen
glas Vincenca Spittelbergera prenuo:
Pomoz Bog, gospodo, svima skupa. Servus, servus...
Ministar je bio nizak ovjek u izguvanu odijelu koje je pobuivalo sumnju da je
njegov vlasnik u njemu prospavao vie noi. Na tom je Spittelbergeru sve djelovalo
sivo i nekako udnovato isprano. Kosa mu je strala uvis poput etke, obrazi su bili
loe obrijani, usne jako ispupene, oi su ekscentrino kiljile ovdje se to zvalo
zuriti. Da, ak je i njegov iljati trbuh izravno i neosnovano iskakao iz njegova
skromnog prsnog koa. Bio je podrijetlom iz jedne od alpskih pokrajina i u svakoj je
drugoj reenici samoga sebe nazivao seljakom, to nipoto nije bio, ve je kao ui-
telj, a naposljetku kao direktor neke veernje kole, itav svoj ivot proveo u velikim
gradovima od toga dvadesetak godina u glavnome gradu. Spittelberger je odavao
dojam none ivotinje, slijepe na danjoj svjetlosti. inilo se da mu njegov staromod-
no-samovoljni cviker ispred buljavih oiju nije nimalo doprinosio poboljanju vida.
im je za stolom za vijeanje zasjeo na svoje predsjedniko mjesto, velika mu je gla-
va, puna ravnodunog oslukivanja, pala na desno rame. Slubenici su znali da je mi-
nistar posljednjih dana odrao niz politikih skupova u itavoj zemlji i da je tek ju-
tros nonim vlakom doputovao iz neke udaljene provincije. Spittelberger je bio na
glasu kako ima neunitivu narav, neprestano eljnu sna.
Gospodo, pozvao sam vas, zapoeo je ministar promuklo uurbanim glasom,
jer bih na sutranjoj sjednici ministarskoga vijea rado priveo kraju pitanja imeno-
vanja. Gospoda me znaju. Znaju da sam ekspeditivan. Dakle, dragi Skutecky, ako
vas smijem zamoliti...
Polovinim i gotovo odbacujuim pokretom ruke pozvao je slubenike da sjednu,
dok je profesora Schummerera posjeo sebi s desna. Crvenokosi je Schummerer u mi-
nistarstvu igrao ulogu sveuilinog povjerenika i povrh toga je smatran posebnim ti-
enikom Spittelbergera, te politike sfinge, kako su ministra neki nazivali. Na ne-
volju predstojnika odjela Leonidasa, Schummerer se u ministarstvu uvijek pojavlji-
vao oko podneva, povlaio se po raznim uredima i smetao slubenike u poslu tako
to je akademske traeve razmjenjivao za one politike. Po struci je bio prapovjesni-
ar, a njegova je povijesna znanost poinjala upravo tamo gdje povjesno znanje pres-
taje. Njegov je istraiteljski duh, takorei, lovio u mutnom. Schummererova ljubopit-
ljivost nije bila usmjerena samo k prolom, ve i k sadanjem kamenom dobu. Imao
je najistananiji osjeaj za zamreno manipuliranje odnosima, za utjecaje, simpatije i
intrige. Na njegovom su se licu kao na barometru mogli oitavati titraji na politikoj
30
sceni. Na koju bi se stranu nagnuo, na toj bi strani bila sutranja mo...

Gospodine predstojnice odjela, biste li bili toliko dobri i..., rekao je stari Sku-
tecky, bacajui pritom udni pogled na mapu koja je leala ispred Leonidasa.
A, da..., nakaljao se Leonidas, otvorio mapu i tehnikom spretnou, steenom
u dvadeset i pet godina, zapoeo izvjetaj. Na razliitim sveuilitima u zemlji mora
se popuniti est mjesta voditelja katedri. Predstojnik odjela je po redu i navodima bi-
ljeaka koje su bile pred njim izvjetavao o pojedinim znanstvenicima koji su bili
predloeni za ta mjesta. inio je to s posve podvojenom svijeu. Glas mu je udno-
vato promicao pored njega. Vladala je potpuna tiina. Nitko od gospode nije imao
prigovora na kandidate. Svaki put kada bi neki sluaj bio rijeen, Leonidas je odgo-
varajui spis predavao mladom slubeniku gnjecava lica koji je usluno stajao iza
ministra i vrlo paljivo stavljao spis u ministrovu veliku torbu za spise. No, sam Vin-
cenc Spittelberger stavio je svoj cviker na stol i zaspao. Spittelberger je sakupljao
san gdje i kako god je mogao, ili bolje reeno, nagomilavao ga je. Tu pola sata, tamo
deset minuta, sve skupa se mogla nakupiti poprilina koliina koju se, bez neke bitne
tete, moglo odbiti od noi. No trebamo za prijatelje, za stalne goste u gostionici, za
nadoknaivanje zaostataka, za putovanja, a prvenstveno za veliku strast prema zavje-
rama. U nonom drutvu klija ono to je danju zasaeno, njeni izdanak intrige. Sto-
ga se ak ni politiari u slubi i na dunosti ne mogu odrei noi koja je, istina cigan-
ski, ali i produktivni element. Danas jo glume ministre pojedinih struka, ali sutra e
moda prigrabiti svu mo, ako su ispravno shvatili i prepoznali znakove vremena i
ako se nisu neoprezno vezali uz neku od stranaka. Spittelberger je spavao osobitim
snom, koji je bio poput zavjese prepune rupa i poderotina, ali zato nita manje okrep-
ljujui. Iza tog sna vrebao je spava koji je bio spreman u svakom trenu zaskoiti i
zgrabiti.
Leonidas je ve dvadeset minuta govorio iitavajui ivotopise i djela profesora
koje je trebalo imenovati i iz priloenih izvjetaja utvrivao znaajke njihove politi-
ke i graanske podobnosti. Njegov glas odzvanjao je ugodno i povrno. Nitko nije
primijetio da je taj glas istodobno djelovao i u vlastitu korist, ali i na vlastitu pogi-
belj, te da se odvojio od govornikova duha. Upravo je spis s primjedbama o peton
mudracu zavrio u ruci gnjecavoga. Postalo je tako mrano da je netko upalio strop-
nu rasvjetu.
Sada prelazim na na medicinski fakultet, rekao je ugodni glas napravivi pri-
tom znaajnu stanku. Ordinarius za internu medicinu, gospodine ministre, podsje-
tio je Skutecky lagano povienim, gotovo pobonim glasom, kao da se nalaze u crk-
vi. No taj oblik buenja uope nije bio potreban, jer je Spittelberger ve odavno
otvorio svoje isprane oi i bez traga zbunjenosti ili pospanosti kruio naokolo. Taj je
umjetnik u spavanju, bez ikakve sumnje, u svakom sluaju bolje od Leonidasa, mo-
gao nepogrjeivom tonou nabrojiti imena i osobine petorice kandidata o kojima se
31
raspravljalo.
Medicina, nasmijao se, tu moramo biti oprezni. Medicina zanima narod. Ona
je prijelaz znanosti u vidovnjatvo. Ja sam samo obian ovjek, bezazleni seljak, kao
to gospoda znaju, pa stoga, kad mi nije dobro radije idem travarima, nadrilijenici-
ma ili ranarima. Ali nita mi ne nedostaje...
Prapovjesniar Schummerer zahihotao se pretjerano udvorno. Dobro je znao za
umiljenost Vincenca Spittelbergera kad je rijei o toj vrsti humora. I Skutecky, pot-
pomognut podanikim dodvoravanjem mlae gospode istrao je sa Sjajno... brzo
dodavi:
Gospodin ministar e se dakle vratiti na prijedlog za profesora Lichda...
Uvjeren u svoju priznatu duhovitost, Spittelberger se smijuljio ujno usisavi sli-
nu:
Zar nemate neko vee crkveno svjetlo od tog Lichda? Bude li mi mogao poslui-
ti, i samog u vraga postaviti na mjesto ordinariusa interne medicine...
Leonidas je u meuvremenu odsutno zurio u malobrojne spise koji su se jo nala-
zili ispred njega. Proitao je ime uvenog specijalista za srce: profesor Alexander
Bloch. Preko tog imena njegovom je vlastitom rukom i crvenom bojom bila ispisana
rije nemogue. Zrak je oteao od dima cigareta i sutona. Jedva se moglo disati.
Fakultet i akademski senat su se jednoglasno i u potpunosti izjasnili za Lichda,
potkrijepio je Schummerer Skuteckijev poticaj kimnuvi glavom, uvjeren u pobjedu.
Ali u to je predstojnik odjela podigao glas i rekao: Nemogue.
Svi su naglo podigli pogled. Spittelbergerovo po prirodi premoreno lice sada je
napeto kiljilo: Kako molim, grubo je upitao stari prezidijalist, uvjeren da je svog
kolegu pogreno shvatio. Ta jo juer je s njime razgovarao o tom osjetljivom slua-
ju, kao i o tome da u dananje vrijeme nije pametno da se profesoru Blochu, pa bio
on i najvei kapacitet, povjeri tako vana katedra. Kolega je u potpunosti dijelio nje-
govo miljenje, a povrh toga nije ni krio svoju odbojnost prema profesoru Blochu i
svim njegovim dobro poznatim pristaama. A sada? Gospoda su bila zapanjena, pa i
preneraena tom napadno dramatinom rijeju nemogue, a od svih ponajvie sam
Leonidas. Dok je njegov glas oputeno obrazlagao primjedbu, druga je osoba u nje-
mu, gotovo veselo shvatila: Odjednom sam sebe sama iznevjerio i time ve poinjem
skrbiti za svoga sina... Nemam nita protiv profesora Lichtla, rekao je glasno,
moe biti da je on dobar lijenik i predava, ali dosada je djelovao samo u provinci-
ji, njegove publikacije su malobrojne i o njemu se ne zna mnogo. Profesor Bloch je,
meutim, svjetski poznat, nositelj Nobelove nagrade za medicinu, poasni doktor
osam europskih i amerikih sveuilita. On je lijenik kraljeva i dravnih vladara.
Ba prije nekoliko tjedana su ga pozvali u London, u Buckinghamsku palau u kon-
zilij. Svake godine u Be dovodi najbogatije pacijente, argentinske nabobe i indijske
32
maharade. Mala zemlja kao to je naa ne moe sebi dopustiti da zaobie i povrijedi
takve veliine. Tim inom bismo, osim toga, protiv sebe nahukali javno mnijenje i-
tavoga Zapada...
Sjenka poruge preletjela je preko govornikovih usta. Sjetio se da su ga nedavno,
na nekoj sjajnoj drutvenoj veeri pitali o sluaju Bloch. Iste argumente koje je ma-
loas iznio, tom je prigodom najodlunije odbijao, izjavivi da se takvi meunarodni
uspjesi kao to su uspjesi Blocha i njemu slinih ne zasnivaju na zbiljskim vrijednos-
tima i sposobnostima, ve na meusobnoj potpori Izraelaca u svijetu, na tisku koji im
je sklon kao i na poznatom sustavu snjenih gruda bezobzirne promidbe. To nisu
samo bile njegove izriite rijei, ve i njegovo uvjerenje.
Prapovjesniar je neugodno iznenaen brisao elo:
Pa dobro, tovani predstojnie odjela... Ali privatni ivot tog gospodina, naa-
lost, nije ba besprijekoran. Gospoda znaju da je Bloch strastveni kockar, da svake
noi igra poker i baccaru. Pritom se radi o ogromnim svotama o emu posjedujemo
tajni policijski izvjetaj. A da taj gospodin uistinu zna zaraunati honorare, to se zna.
Jedan jedini pregled kod njega stoji izmeu dvjesto i tisuu ilinga. Za svoju brau
po vjeri, dakako, ima srca, njih besplatno lijei, a pogotovo ako mu u ordinaciju do-
laze u kaftanu... Ja pak mislim da zemlja poput nae sebi ne moe priutiti jednog
Abrahama Blocha...
U to je stari Skutecky preuzeo rije od prerevnosnog prapovjesniara. Uinio je to
uviajnim i potpuno objektivnim tonom:
Zamolit u vas da promislite o tome kako je profesoru Alexanderu Blochu ve
ezdeset i sedam godina i da mu, ne uzmemo li u obzir poasnu godinu, ve samim
time kao predavau predstoje jo samo dvije godine.
Leonidas, koji je uporno stajao na pogrenoj strani kolosjeka nije mogao a da ne
odrecitira alu koja je u odreenim krugovima kolala gradom:
Tako je, gospodo! Prije je za ordinarijat bio premlad, sada je prestar. A u meu-
vremenu je imao tu nesreu da se zove Abraham Bloch...
Nitko se nije nasmijao. Namrtena lica rjeavatelja zagonetki strogo su promatrala
otpadnika. to se ovdje zbilo? Kakvi su se to mrani utjecaji upleli u igru? Dakako!
Mu jedne Paradini! S toliko novca i veza taj sebi moe priutiti da pliva protiv stru-
je. Paradinijevi spadaju u meunarodnu novarsku aristokraciju. Aha, odatle vjetar
pue! Taj je Abraham Bloch dakle uistinu pokrenuo brda i doline, a k tome vjerojat-
no jo i englesku kraljevsku kuu. Masonska spletkarenja i spletkarenja svjetskih
novarskih klika, dok na ovjek ne zna odakle da namakne novac za novo odijelo...
Crvenokosi je dounik na to useknuo svoj porozni nos i zabrinuto u rupiu pro-
matrao ishod svoga ina:
33
Na je veliki susjed, odvratio je sjetno i istodobno prijetei, radikalno oistio

sveuilita od svih stranih elemenata. Htio bih podsjetiti gospodina ministra da bi do-
djela katedre Blochu, i to katedre za internu medicinu, znaila demonstraciju, a Car-
stvu udarac u lice. A mi bismo, pak, u obrani nae neovisnosti tim ljudima htjeli pot-
kresati krila ili uzeti im vjetar iz jedara, zar ne...
Poredba o vjetru koji se buduim kormilarima uzima iz jedara tih je dana bila oso-
bito omiljena. Netko je uzviknuo: Vrlo ispravno! Tom se upadicom zanio gnjecavi
podreeni iza ministrove fotelje. Leonidas ga je otro pogledao. Slubenik je pripa-
dao odsjeku s kojim je predstojnik odjela rijetko dolazio u dodir. Neuraunjivi ga je
Spittelberger prihvatio meu svoje tienike, radi ega ga je i pozvao na dananje sa-
vjetovanje. Vodenoplavi pogled tusta slubenika zraio je takvom mrnjom da ga je
Leonidas jedva podnosio. Ve samo ime Abraham Bloch bilo je dovoljno da to
flegmatino iroko lice bukne gnjevnim rumenilom. Iz kojih se to izvora nakupila ta
pretjerana mrnja? I zato se tom bezobraznom otvorenou okrenuo protiv njega,
najiskusnijeg ovjeka u kui, koji se smio podiiti sa svojih dvadeset i pet asnih go-
dina slubovanja? On osobno nije nikada pokazivao ni najmanju sklonost tipovima
kao to je profesor Bloch. Ba naprotiv! Izbjegavao ih je, ili pak strogo osuivao. Ali
sada se odjednom osjetio bila su to vraja posla upletenim u tu sumnjivu zajedni-
cu. Sve je to mogao zahvaliti dijabolikom pismu Vere Wormser. Sigurni temelji nje-
gove egzistencije inili su se poljuljanima. Bio je prisiljen protiv svoga uvjerenja
zastupati kandidaturu pomodnoga medicinskog idola. A sad uz sve to jo mora pod-
nositi drske primjedbe i besramne poglede tog gnjecavog blesana, i to ne samo kao
da je Blochov branitelj, ve kao da je on sam Bloch. Sve se zbivalo velikom brzi-
nom. Leonidas je prvi spustio pogled pred neprijateljem kojeg je odjednom stekao.
Tek je tada osjetio da ga Spittelberger pozorno promatra iza svog nakoenog cvikera:
Vi ste upadljivo promijenili svoje stajalite, gospodine predstojnie odjela...
Da, gospodine ministre, u svezi s tim pitanjem promijenio sam svoje stajalite...
U politici je, dragi prijatelju, ponekad sasvim u redu izazivati neprilike, ali je
vano kome ih stvarate...
Gospodine ministre, ja nemam tu ast da budem politiar. Ja po najboljoj savjesti
sluim dravi...
Zavladala je ledena stanka. Skutecky i drugi slubenici povukli su se u sebe, dok
se inilo da Spittelberger tu uvredljivu reenicu uope nije krivo shvatio. Pokazavi
svoje loe zube oputeno je izjavio:
No, no, ja sam to rekao kao obian ovjek, kao stari seljak...
Na itavome svijetu to je Leonidas sada osjeao nije bilo ovjeka koji bi bio
sloeniji, zamreniji i zadrtiji od tog starog seljaka. Po viekatnim su kolosjecima te
ekinjaste debele glave i iza njena neosjetljiva ela zamjetno jurili tramvaji i pod-
34
zemne eljeznice njegove neumorne ambicioznosti. Spittelbergerov se oportunizam

poput oblaka nadvio nad prostoriju, sada jo muniji od Schummererova neprijatelj-
stva, kao i neprijateljstva gnjecavoga. Nestao je i posljednji daak zraka koji se dao
udisati.
Ako gospodin ministar doputa, zaustio je Leonidas i otvorio prozor. Istog se
trena spustio pljusak. Vodeni je zid zagradio svijet. Vie se nije vidjela minoritska cr-
kva. Buka nalik konjikom napadu odzvanjala je krovovima i plonicima. Posred di-
vovskog kinog zdanja protutnjao je grom kojemu nije prethodila munja.
Bilo je krajnje vrijeme, rekao je Skutecky svojim grubim izgovorom. Spittel-
berger je ustao i svojim tromim korakom, ruku u depovima izguvanih hlaa i po-
dignutog lijevog ramena krenuo prema Leonidasu. Sada je zaista sliio seljaku koji
na tjednom sajmu pokuava prodati svoju kravu iznad cijene:
Gospodine predstojnice odjela, kako bi bilo da tom Blochu dodijelimo veliki
zlatni kri za umjetnost i znanost i naslov dvorskog savjetnika...
Ovaj je prijedlog dokazao da ministar svog predstojnika odjela ne smatra birokrat-
skim nadniarem kao poslunog Jaroslava Skuteckog, ve utjecajnom osobom iza
koje se kriju nepredvidive sile koje se ne smiju povrijediti. Spittelberger je bio dosto-
jan rjeenja tog problema. Katedra i klinika predstavljaju realni poloaj moi i stoga
domaoj znanosti ne smiju biti uskraene. A visoko odlikovanje koje se dodjeljuje
samo u rijetkim sluajevima predstavlja ast takvog ranga da pripadnici protivnike
strane vie ne smiju ni pisnuti. Time su zadovoljene obje strane.
to mislite o tom rjeenju? izazivao je Spittelberger.
To rjeenje smatram nedolinim, gospodine ministre, rekao je Leonidas.
Vincenc Spittelberger, sfinga, raskreio je svoje snane noge i poput jarca pognuo
svoju sijedu ekinju. Spustivi pogled na elavo mjesto na Spittelbergerovu razdjelj-
ku, Leonidas je uo kako politiar skuplja slinu prije no to je oputeno naglasio:
Vi znate da sam ja vrlo ekspeditivan, dragi prijatelju...
Ne mogu sprijeiti gospodina ministra da poini greku, kratko je rekao Leoni-
das dok je njime prostrujala omamljujua svijest o nekoj njemu neznanoj hrabrosti.
O emu se radilo? O Alexanderu Blochu? Smijeno! Pa taj je nesretni Bloch bio
samo sluajan povod. Leonidas je sebi umiljao da je sada dovoljno jak za istinu i za
obnovu svog ivota.
Ministar Spittelberger je u pratnji Skuteckog i ministarskih savjetnika ve napus-
tio crveni salon. Kia je nesmanjenom estinom nastavila pljutati.
35
Peto poglavlje
ISPOVIJED, ALI NE ONA PRAVA
Kad je Leonidas stigao kui, kia je jo uvijek ustrajno padala, iako sada neto
umornijom estinom. Sluga je javio kako se milostiva gospoa jo nije vratila s vo-
nje. Iznimno se rijetko deavalo da Leonidas za podnevnog povratka iz ureda mora
ekati na Amelie. Vjeajui svoj kiom natopljeni kaput na vjealicu jo je uvijek bio
pod dojmom svog dananjeg ponaanja. Prvi se put u ivotu u svom ponaanju pre-
ma ministru dao izbaciti iz slubenikog takta. Otvorena borba nije bila stvar slube-
nika. Oni su vjeto koristili struje vremena i oprezno im se preputali, te izbjegavaju-
i nepoeljne hridi teili za poeljnim uporitima. A on se ogrijeio o tu profinjenu
umjetnost time to je brutalizirao sluaj Alexandera (Abrahama) Blocha i doveo ga
do krize, do problema na razini cijelog kabineta. (Uostalom, od tog mu se dosadnog
sluaja zijevalo.) No kad je ve tajnim Verinim i sinovljevim utjecajem bio upleten u
tu borbu, trebao ju je voditi po starom obiaju negativne metode. Umjesto da bude
za profesora Blocha, trebao je biti protiv profesora Lichtla, i to nipoto stvarnim ar-
gumentima, ve isto formalnim prigovorima. Skutecky se ponovo pokazao kao maj-
stor svoga zanata, ne navodei protiv Blocha otvorene antisemitske razloge, nego
objektivne i pravedne razloge njegove poodmakle ivotne dobi. Na slian je nain
trebao iskonstruirati dokaz da Lichtlova kandidatura ne odgovara objektivnim zahtje-
vima. Ako ministar sutra pozitivno odlui o imenovanju tog anonimusa, tada je on
kao predstojnik odjela, sebi priskrbio teak poraz na vlastitu terenu. Ali sada je bilo
prekasno. Dananje ponaanje i sutranji poraz bezuvjetno e ga prisiliti da ode u mi-
rovinu. Sjetio se pogleda punog mrnje koji mu je uputio gnjecavi. Bila je to mrnja
nekog novog narataja koja je fanatino odluila da nesigurne poput njega nemilo-
srdno istrijebi. Vidi, vidi! Bilo je dovoljno da uvrijedi osvetoljubivog Spittelbergera i
otro se usprotivi gnjecavome i mladei, pa da svemu doe kraj. Leonidas, koji je jo
jutros zaudno radostan razmiljao o svojoj karijeri, rtvovao ju je sada, u pola jedan
popodne, bez borbe i aljenja. Preobraaj kojeg je zahtijevao preostali dio dana bio
je pregolem. Odve ga je titila pomisao na trenutak ispovijedi do kojega je trebalo
doi. Ali tako je moralo biti.
Polako se stubama popeo na gornji kat. Njegov udobni kuni ogrta ekao ga je
kao i uvijek, prebaen preko stolice. Skinuo je sivi sako i u kupaonici temeljito oprao
lice i ruke. Potom je eljem i etkom popravio svoj pomno poeljani razdjeljak. I
36
dok je u ogledalu promatrao svoju jo uvijek mladenaki gustu kosu, obuzelo ga je

neko izuzetno udno uvstvo. Saalijevao je samog sebe zbog te dobro ouvane i
privlane mladolikosti. Neshvatljiva pristranost prirode koja je spavaa s klupe u
parku Schonbrunn s pedeset godina osudila da bude ljudska ruevina, a njega blagos-
lovila mladenakom svjeinom, sada mu se uinila besmisleno rasipnikom. Usprkos
gustoj i mekoj kosi i ruiastim obrazima, Leonidas je bio izbaen sa ivotnog kolo-
sjeka. Bilo bi mu lake oko srca da ga je iz ogledala promatralo staro i opustoeno
lice umjesto dobro poznatih crta koje je volio, a koje su mu davale do znanja to je
sve izgubljeno, iako je sunce na nebu jo uvijek tako krasno i tako visoko...
S rukama na leima Leonidas je tumarao prostorijama kue. Njukajui je zastao
u Amelijinoj sobi za presvlaenje. U taj je dio kue iznimno rijetko zalazio. Parfem
koji je Amelie upotrebljavala sada ga je tupo zapuhnuo, poput optube koja ba zbog
toga to je neujna, tim jae djeluje. Miris je patnjama njegova srca pridodavao nove,
a sporedni su ga mirisi paljene kose i pirita samo jo vie rastuivali. U sobi je jo
vladao blagi nered to ga je Amelie za sobom ostavila. Nekoliko pari malih cipela
bile su otuno razbacane po sobi. Na nepospremljenu toaletnom stoliu nalazilo se
mnotvo boica, kristalnih flakona, posudica, kutijica, karica, turpijica i kistia.
Amelijina je nazonost lebdjela prostorijom poput otiska njena tijela na jastuku. Na
pisaem je stolu pored knjiga, ilustriranih asopisa i modnih revija nemarno leala
hrpa otvorenih pisama. Suludo, ali Leonidas je u tom trenu poelio da je Amelie skri-
vila neto to bi mu pomoglo da zbog njezine krivnje osjeti neobjanjivu bol, veu
od svoje krivnje, koja bi razdirala njezinu savjest, a njegovoj bi savjesti iznova vrati-
la nedunost. Potom je po prvi put u ivotu uinio ono to mu se oduvijek gadilo.
Navalio je na hrpu otvorenih pisama, uzbueno prekapajui po starom papiru, sad
ovdje itajui neki redak, sad ondje neku reenicu, hvatajui se za svaki muki ruko-
pis i zbunjeno tragajui za dokazima njezine nevjere, poput neuvjerljivog kopaa
blaga vlastite sramote. Nezamislivo je da mu je Amelie svih tih dvadeset godina bila
vjerna njemu, tatoj kukavici i najupornijem od svih laljivaca, bjelosvjetskom o-
vjeku koji je pod napuklom ocaklinom vjeito skrivao jad svoje bijedne mladosti?
Nikada nije mogao prevladati bogomdanu razliku izmeu sebe i nje, razliku izmeu
jedne roene Paradini i jednog roenog seronje. Samo je on znao da je oponaajui
druge postigao svoju sigurnost, svoje oputeno dranje i leernu eleganciju. Bilo je
to naporno prenemaganje kojemu ak ni u snu nije mogao umai. Ustreptala srca tra-
io je pisma mukarca koji ga je uinio rogonjom. No ono to je naao bile su puke
orgije bezazlenosti koje su mu se dobroduno podrugivale. Potom je naglo otvorio
ladice Amelijina malenog pisaeg stola iz kojih mu se ukazao draestan kaos enskih
zaboravnosti. Meu krpicama od baruna i svile, pravim i lanim nakitom, prstenjem
od galalita, rasparenim rukavicama, okamenjenim okoladnim bombonima, posjetni-
cama, cvijeem od tkanine, ruevima za usne i kutijicama za lijekove, u malenim su
37
se zaveljajima nalazili stari rauni, bankovne iskaznice i opet pisma, koja su mu se

svojom nedunou smijala u lice. Naposljetku mu je u ruke dospio kalendari. Pre-
listao ga je besramno oskrnavivi i tu tajnu. Povrne Amelijine biljeke koje je pone-
kad unosila: Danas sam opet sama s Leonom! Konano! Hvala Bogu! Prelijepa
no nakon kazalita. Leon zanosan kao nekad u svibnju. Ta mala knjiica sadrava-
la je dirljivo toan saldo njihove ljubavi. Posljednji je zapis obuhvaao vie redaka:
Mislim da se Leon u posljednje vrijeme malo promijenio. Postao je pomalo uvred-
ljivo galantan, ohol i pritom nepaljiv. Opasna dob za mukarce. Moram paziti. Ne!
vrsto mu vjerujem. Rije vrsto bila je tri puta podcrtana.
Ona mu je vjerovala! Kako li je samo, usprkos svojoj ljubomori, bila naivna. Pre-
varila ga je njegova apsurdna i podmukla straho-nada. Nijedna krivnja njegove ene
nije ga rastereivala njegove vlastite, ve mu je, tovie, poput posljednjeg i najteeg
utega, stavljala na duu svoje povjerenje u njega. Pravo mu budi! Leonidas je sjeo za
pisai stol i bez ikakvih misli zurio u slatki nered koji je svojom prostakom rukom
obeastio i poveao.
Nije se prenuo, ve je ostao sjediti kad je Amelie ula u sobu. to ti tu radi?
upitala ga je. Plaviaste sjenke ispod njezinih oiju postale su otrije. Leonidas nije
odavao ni najmanji trag zbunjenosti. Kakav li sam ja samo prepredeni laov, pomis-
lio je. Zaista nema te situacije koja bi mene mogla izbaciti iz takta. Okrenuo joj je
svoje umorno lice:
Traio sam kod tebe neko sredstvo protiv glavobolje. Aspirin ili piramidon...
Kutija piramidona je pred tobom.
Boe moj, a ja je ne vidim...
Moda si bio prezaokupljen mojom korespondencijom.... Dragi moj, dok je god
ena tako neuredna kao ja, sigurno je da nita ne taji...
Ne, Amelie, ja znam kakva si i bezgranino ti vjerujem...
Ustao je htijui je uhvatiti za ruku, ali ona je uzmakla i prilino naglaeno rekla:
Nije ba osobito laskavo kad je mukarac previe siguran u svoju enu...
Leonidas je akama pritisnuo sljepooice. Glavobolja, koju je maloas izmislio,
istog se trena pojavila. Naslutio je da ju neto mui. Ve ju je danas ujutro neto mu-
ilo, a to neto se u meuvremenu, ini se, jo samo pogoralo. Napravi li mi sada
jednu od svojih scena, bude li me vrijeala i uzrujavala, olakat e mi priznanje.
Bude li, pak, prema meni dobra i puna ljubavi, tad ne znam hou li smoi snage... K
vragu, nema vie ni ako ni ali! Moram joj rei!
Amelie je svukla svoje ljubiaste rukavice, skinula tanki ljetni perzijaner, utke
uzela tabletu iz kutije, otila u svoju kupaonicu i vratila se s aom vode. Ah, dobra
je prema meni. Naalost! Dok je otapala lijek u lici, upitala ga je:
38
Danas si imao neprilika?

Da, imao sam. U uredu.
Sigurno zbog Spittelbergera?! Mogu misliti.
Pustimo to sad, Amelie...
Taj Vincenc izgleda kao osuena krastaa prije kie. A gospodin Skutecky, taj e-
ki seoski uitelj! Kakva li je danas razina tih ljudi koji mogu vladati...
Negdanji kneevi i grofovi su, dodue, bolje izgledali, ali su jo gore vladali. Ti
si nepopravljivi esteta, Amelie...
Ne bi se trebao uzrujavati, Leone! Tebi ne treba to prosto drutvo! Pusti ih...
Prinijela mu je licu ustima i pruila au s vodom. Srce mu se steglo od iznenad-
ne tuge. Htio ju je privui k sebi. Okrenula je glavu u stranu. Primijetio je da je danas
provela barem dva sata kod frizera. Njezina je kosa poput oblaka bila besprijekorno
valovita i mirisala je na ljubav samu. To je ludo, to ja uope imam s tom sablasti po
imenu Vera Wormser? Amelie ga je strogo pogledala:
Leone, odsad u zahtijevati da se svakoga dana poslije objeda jedan sat odmara.
Konano, sad si u opasnoj mukoj dobi...
Leonidas se uhvatio za njezine rijei kao da bi mu one mogle posluiti u obrani:
Ima pravo, najdraa... Od danas znam da pedesetogodinji mukarac ve star...
Ludo, nasmijala se Amelie, ne bez neke otrine. Meni bi vjerojatno bilo milije
da konano postane stariji gospodin, a ne da bude i dalje vjeni mladi i priznati
muki ljepotan u kojega bulje sve enske...
Oglasio se gong za objed. Dolje, u velikoj blagovaonici, uz prozor je bio postav-
ljen mali, okrugli stol. Velika obiteljska trpeza u sredini prostorije i njenih dvanaest
stolaca visokih naslona stajali su prazni i zamrli, ili jo gore, stajali su mrtvi, a da ni-
kada nisu ni ivjeli. Leonidas i Amelie nisu bili obitelj. Prognani od vlastitoga obi-
teljskog stola kao da su sjedili za ubogarskim stolom vlastite jalovosti. inilo se da
je i Amelie to progonstvo danas osjeala jae no juer i prekjuer, jae nego svih
ovih proteklih dana i godina, jer je rekla:
Ako se slae, od sutra u narediti da se slui gore, u primaoj sobi...
Leonidas je rastreeno kimnuo. Sva su njegova ula bila napeta zbog prvih rijei
ispovijedi koja se bliila. Protrnuo je od smione zamisli. Kako bi bilo da u svojoj is-
povijedi ne moli za oprotenje, nego da obijesno i jednostavno zatrai od Amelie da
njegovog sina primi u kuu, pa da on s njima ivi i objeduje za zajednikim stolom.
Njegovo i Verino dijete nesumnjivo bi moralo imati neke kvalitete. Ne bi li takvo
mlado, sretno lice razvedrilo itav njihov ivot?
Poslueno je prvo jelo. Leonidas je napunio tanjur, ali je ve kod treeg zalogaja
39
odloio vilicu. Ameliji sluga uope nije ni ponudio tu zdjelu, ve je pored njezina
pribora za jelo postavio posudu sa sirovim celerom. I umjesto drugog jela dobila je
samo majuni, naglo peeni kotlet, bez ikakvih dodataka i zaina. Leonidas ju je za-
panjeno gledao:
Amelie, jesi li bolesna. Zar nema teka?
Njezin pogled nije mogao zatajiti podrugljivo ogorenje:
Umirem od gladi, rekla je.
Ali od tog se obroka za vrapce nee zasititi.
Amelie je vilicom nabadala po zelenoj salati koja je za nju bila posebno zainje-
na, bez ulja i octa, sa samo nekoliko kapi limuna:
Zar si tek danas primijetio da ivim poput pustinjaka? upitala ga je otro.
Leon je prilino tupo i nevjesto odvratio:
Kakvo si to carstvo nebesko eli zasluiti?
Naglim pokretom gaenja gurnula je salatu od sebe:
Smijeno je to carstvo nebesko, dragi moj. Jer je tebi ionako potpuno svejedno
kako ja izgledam... Ne znai ti nita ako izgledam kao povea bava ili pak kao silfi-
da...
Leonidas, koji je danas imao teak dan, samo se jo vie zapleo u praumu svoje
nevjetosti:
Svia mi se onakva kakva jesi... Precjenjuje moju vanjtinu... Zbog mene zais-
ta ne mora ivjeti kao svetica...
Njezine oi, koje su bile starije od nje same, oinule su ga runim, ak prostim i
gnjevnim pogledom:
Aha, za tebe sam ve s onu stranu dobra i zla. Po tvome miljenju meni vie ni-
ta ne moe pomoi. Za tebe nisam nita drugo nego stara i loa navika koju samo
vue za sobom. Loa navika koja ipak ima svoje praktinosti...
Zaboga, Amelie, daj promisli malo to govori...
Ali Amelie nije niti pomiljala na to da promisli to govori. Ne, iz nje je samo
prokuljalo:
A ja, glupa guska, maloprije sam se gotovo veselila to si tako ogavno pijunirao
po mojim pismima... Mislila sam da si ipak ljubomoran... Ali ni traga ljubomori...
Vjerovatno je tvoja znatielja bila upuena vrijednijim stvarima, a ne ljubavnim pi-
smima, jer si izgledao tako dvosmisleno da sam se prepala... Poput dentlmena-vara-
lice, prevaranta i nedjeljnog zavodnika sluavki...
Hvala, rekao je Leonidas gledajui u tanjur. No Amelie se vie nije mogla svla-
davati i stala je glasno jecati. Scena je, dakle, tu. Potpuno besmislena i sramotna. Jo
40
nikada u ivotu nije izrazila takvo materijalno sumnjienje. I to protiv mene koji sam
oduvijek ustrajavao na strogom razdvajanju, mene koji naputam sobu kad ona prima
svoje bankare i advokate. Pa ipak, zapravo je promaivi pogodila metu. Nedjeljni
zavodnik sluavki. Njezin mi bijes nita ne olakava. Nemam mogunosti da zapo-
nem... Leonidas je izmueno ustao, priao Amelie i uzeo je za ruku:
Uope ne elim razumjeti sve te gluposti koji si sada izbrbljala... Jo e ti stradati
ivci zbog tih uasnih gluposti s kalorijama... Molim te, saberi se... Neemo pred lju-
dima izvoditi komedije...
Ta ju je opomena osvijestila. Sluga je svakog trenutka mogao ui:
Oprosti mi Leone, molim te, promucala je jo uvijek jecajui. Danas se tako
bijedno osjeam, to vrijeme, pa frizer, i onda...
Amelie je ponovno vladala sobom. Obrisala je maramicom oi i stisnula zube.
Sluga, stariji mukarac, donio je crnu kavu i sa stola sklonio pladanj s voem i posu-
dice za pranje ruku. inilo se da nije nita primijetio. Ozbiljnom je ravnodunou
prilino dugo ureivao stol. Za to vrijeme oboje je utjelo. Kad su ponovno ostali
sami, Leonidas je leernim glasom upitao: Postoji li neki odreeni razlog zbog ko-
jeg sumnja u mene?
Dok je, uzburkane due, postavljao to pitanje, osjeao se kao da je preko mrane
provalije prebacio dasku preko koje e pokuati prijei na drugu stranu. Amelie ga je
uplakanih i crvenih oiju oajno pogledala:
Da, postoji odreeni razlog, Leone...
A smijem li saznati taj razlog?
Znam da ne podnosi kad te ispitujem. Pusti me! Moda to prebolim...
A to ako ja to ne prebolim? rekao je tiho, ali naglaavajui svaku rije. Amelie
se jo neko vrijeme borila sa samom sobom, a onda pognula glavu:
Danas ujutro dobio si neko pismo...
Danas ujutro dobio sam jedanaest pisama...
Ali jedno je od njih bilo pismo neke ene... Taj prijetvorni i laljivi enski ruko-
pis...
Zar zaista misli da je taj rukopis tako laljiv? upitao je Leonidas polaganim po-
kretom vadei iz depa lisnicu i iz nje corpus delicti. Pomaknuo je stolac od stola
prema prozoru i pustio da kiom zamueno svjetlo padne na Verino pismo. U sobi je
za trenutak zastala vaga sudbine. Kako sve ipak ide svojim vlastitim putem! Ne tre-
bamo se brinuti. Ne trebamo ak niti improvizirati. Sve se dogaa drukije, ali se do-
gaa samo od sebe. Naa e budunost ovisiti o tome hoe li Amelie umjeti itati iz-
meu redaka. Postavi odjednom hladnokrvnim promatraem, ispruio je ruku i
Amelie dodao uski list papira.
41
Uzela ga je. itala je. Poluglasno: tovani gospodine predstojnie odjela! Ve

kod prvih rijei oslovljavanja njezine su se crte lica tako oigledno opustile kako to
Leonidas nikada dotad nije zamijetio. Amelie je ujno odahnula. Tada je sve glasnije
nastavila itati:
Prisiljena sam Vam se danas obratiti s jednom zamolbom. Pritom se ne radi o
meni, ve o nadarenom mladiu...
O nadarenom mladiu. Amelie je odloila list na stol, a da ga nije nastavila itati.
Iznova je poela jecati. I smijati se. Smijeh i jecaj su se isprepleli. Zatim joj se licem
stao iriti osmijeh ispunivi ga poput rasplamsale vatre. Naglo je skoila i bacivi se
na Leonidasa unula pokraj njegovih nogu, stavivi mu glavu u krilo. Bila je to ges-
ta svojstvena njezinim trenucima popustljivosti i predanosti. No, kako je bila vrlo vi-
soka i imala duge noge, ta bi nagla gesta samoponiavanja na njega uvijek djelovala
pomalo zastraujue, pa i potresno.
Da si neki primitivac, promucala je Amelie, sada bi me tukao ili davio, ili tko
zna to sve ne, jer sam te toliko mrzila, najdrai, kao to jo nikad nita nisam mrzila.
Nemoj rei ni rijei, ni za boga, pusti da ti se ispovjedim...
Nije rekao ni rijei. Pustio ju je da se ispovjedi. Zurio je u njezinu meko oblikova-
nu plavu kosu, a ona je, ni jedan jedini put ne podigavi pogleda, uurbano govorila
kao da govori u zemlju:
Kad ovjek sjedi kod frizera, s glavom ispod kromiranog suila, sate i sate, umi
ti u uima, zrak postaje sve topliji, a svaka ti vlas vriti od nervoze... no radi vodene
ondulacije to se mora izdrati naveer opera, a po ovom vremenu kosa se uvijek
opusti. Gledala sam slike u asopisima Vogue i Jardin des Modes, a da nita ni-
sam vidjela, samo da ne poludim, jer zna, bila sam neopisivo uvjerena da si doivot-
na varalica, obini prevarant, pravi nedjeljni zavodnik sluavki, uvijek tip-top ure-
en, ti skliska jeguljo, ve me dvadeset godina vara svojim lanim prikazima, to
se u sudnici tako zove, zar ne, jer si od dana naih zaruka glumio da si ono to jesi, a
meni je trebao itav ivot da shvatim i potratila sam mladost da otkrijem da ima lju-
bavnicu po imenu Vera Wormser loco, jer sam njezino pismo vidjela na stolu malo
prije nego to si ti doao na doruak; bila je to grozna spoznaja te sam morala skupiti
svu snagu da ne ukradem pismo, to je bilo nepotrebno, jer mi je odjednom kristalno
jasno sinulo da si jedan od onih koji vode dvostruki ivot; ta znamo to iz filmova
imate zajedniki stan, idilino domainstvo, ti i Vera Wormser loco, jer to ja znam
to ti radi za vrijeme radnog vremena i silnih konferencija koje traju do dugo u no,
a imate i zajedniku djecu, dvoje ili moda ak troje... Vidjela sam i va stan, dajem
ti rije, negdje u Doblingu u blizini parkova Kugler ili Weertheimstein, kako bi djeca
uvijek bila na svjeem zraku, bila sam direktno unutra, u tom ugodnom stanu koji si
uredio toj enetini i tamo sam otkrila pokoju sitnicu koja mi nedostaje, vidjela sam ti
42
i djecu tono, bila su to tri nedorasla, odurna derita koja su skakala oko tebe i po-
nekad te zvala strie, a ponekad potpuno besramno tata, i ti si ih ispitivao zadae
dok se ono najmanje veralo po tebi, jer ti si bio sretni tata kao iz knjige. I sve sam to
morala doivjeti i podnijeti u svojoj glavi, zatvorenoj pod suilom za ondulaciju, i ni-
sam mogla pobjei, nego sam jo morala ljubazno odgovarati na pitanja kad bi se po-
javio ljigavi gazda i razgovarati s njime. Gospoa predstojnikovica odjela sjajno iz-
gleda, morala bi se pojaviti kao carica Marija Terezija u krinolini i visokoj bijelog
vlasulji, niti jedna dama iz visoke aristokracije ne moe se mjeriti s gospoom pred-
stojnikovicom odjela, gospodin predstojnik odjela bit e oduevljen... A ja mu nisam
mogla rei da uope ne elim odueviti gospodina predstojnika odjela, jer je on gad i
sretni tata u Doblingu... Nemoj rei ni rijei, dopusti da ti se ispovjedim, jer ono naj-
gore tek dolazi. Ne samo da sam te mrzila, Leone, ve sam te se uasno plaila. Tvoj
je dvostruki ivot stajao preda mnom poput... poput... ma, ne znam poput ega, ali
sam istodobno bila tako neizmjerno sigurna, to si sada vie uope ne mogu zamisli-
ti, da me eli ubiti, jer se mene na svaki nain hoe rijeiti, a Veru Wormser ne mo-
e ubiti, jer je ona majka tvoje djece, to je svakome razumljivo, dok si sa mnom ve-
zan samo vjenanim listom, komadom papira, dakle, ubit e me i to e izvesti izu-
zetno vjeto, otrovom posve polaganog djelovanja, u dnevnim obrocima, najbolje na-
kapano u salatu, kao to smo nauili od ljudi iz doba renesanse, Borgia itd. ovjek
gotovo nita ne osjea, samo iz dana u dan postaje sve slabokrvniji i aneminiji, sve
dok ne bude gotovo. Oh, kunem ti se, Leone, vidjela sam sebe kako leim u lijesu,
predivno izloena pred tobom, tako mlada i zanosna s mojom svjeom valovitom fri-
zurom, sva u bijelom, plisiranom krepdeinu, samo nemoj misliti da to kaem ironi-
no ili da se alim, jer mi je prepuklo srce kad sam prekasno, i ve kao mrtva, shvatila
da je moj voljeni i onaj kojemu sam vjerovala, podmukli ubojica ena. A onda su, ra-
zumije se, doli svi ministri i predsjednik vlade i vrh poglavarstva i korifeji drutva
da ti izraze suut, a ti si se odvratno besprijekorno drao, jer si bio u fraku kao i prvi
put kad smo se sreli, sjea li se jo, tada na novinarskom balu, a onda si pored pred-
sjednika vlade hodao iza mog lijesa, ne, nego hodao i namigivao Veri Wormser koja
je sa svojom djecom sve to promatrala s tribine... Eto, Leone, i sada samo zamisli, s
tim sam slikama u glavi dola kui i nala te pred mojim pismima, to se u ovih dva-
deset godina jo nikada nije dogodilo. Nisam mogla vjerovati svojim oima, to vie
nije bila tlapnja, jer ti vie nisi bio ti, nego potpuni stranac, ovjek s dvostrukim i-
votom, suprug neke druge ene, dentlmen-varalica kad ga nitko ne vidi. Ne znam
hoe li mi moi oprostiti, ali u tom trenutku kao da me je grom oinuo: On ne eli
nita drugo nego da nakon moje smrti sebi osigura veliko bogatstvo. Da Leone, to-
no si tako izgledao, gore pred mojim pisaim stolom otvorenih ladica, poput krivo-
tvoritelja oporuke i lovca na nasljedstvo uhvaenog na djelu. A ja nikada nisam po-
mislila da napravim oporuku. Ta sve je tvoje. uti! Pusti me da sve to izgovorim,
sve, ba sve! Poslije me, kao moj strogi ispovjednik, mora kazniti. Zadaj mi stranu
43
pokoru! Na primjer, sam otii Aniti Hojos koja je luda za tobom i koju prodire oi-
ma, a ja u strpljivo ostati kod kue i neu te nervirati, jer, naravno, tono znam da
nisi ti kriv zbog tih uasnih primisli od danas prijepodne, ve samo ja i pismo te ne-
dune gospoe Wormser koja, usput reeno, ima antipatian rukopis. Ni najpreprede-
niji mukarac nikada ne moe tako, tako, za to uope nema rijei, tako sanjariti kao
to to moe ena kod frizera ispod kromiranog suila. A pritom uope nisam histeri-
na, ak sam i prilino inteligentna, sam si to jednom bio rekao. Mora me shvatiti,
tono sam znala da ne moe voditi dvostruki ivot i da te novac nikada nije zani-
mao, da si najotmjeniji ovjek i priznati odgajatelj mladei, da te cijeli svijet cijeni i
da si visoko iznad mene. Ali sam istodobno tono znala da si prepredeni varalica i
moj slatki, ljubljeni trova. Vjeruj mi, to nije bila ljubomora, ve kao da je izvana
ulo u mene, kao neko nadahnue. A onda sam ti donijela au vode i svom trovau
vlastitom rukom dala da popije piramidon dok mi je srce krvarilo od ljubavi i gae-
nja, istina je Leone, kad sam samu sebe preispitala... Evo, sad sam ti ba sve ispovje-
dila. Ne razumijem to mi je to danas bilo. Moe li mi ti to moda objasniti?
Ne podiui pogled, bez toke i zareza, neprestance gledajui u zemlju, Amelie je
istresla svoju ispovijed, prekidajui je samo tu i tamo, zbog bolnog srama nekom iro-
ninom frazom. Leonidas nikada nije uo slino samorazotkrivanje, niti je slutio da
je ova ena za to sposobna. Pritisnula mu je lice o koljena dok su joj suze nemilice
tekle. Kroz tanku tkaninu hlaa Leonidas je poeo osjeati toplu vlanost njezinih
suza. Bilo je to neugodno i istodobno vrlo dirljivo. Ima pravo, dijete moje! Bilo je
to ba pravo nadahnue koje te je jutros obuzelo i itavog te prijepodneva nije napu-
talo. Nadahnulo te Verino pismo. Kako li si samo blizu leprala oko plamena istine!
Ne mogu ti objasniti tvoju vidovitost. To znai da bih sada konano trebao progovo-
riti. Trebao bih zapoeti: Ima pravo, dijete moje. Kako god to bilo udno, imala si
pravu inspiraciju... Ali, mogu li sad tako govoriti? Bi li netko daleko karakterniji od
mene mogao tako govoriti?
Zaista ba nije lijepo od tebe, rekao je glasno, da tvoja stara ljubomora opet
protiv mene kuje takve stvari. Ali, kao pedagog, a konano i zbog slube, pomalo se
razumijem u due. Ve odavno osjeam tvoju razdraljivost. Ve gotovo dvadeset
godina ivimo zajedno i samo smo jedan jedini put bili odvojeni na due, ti i ja. Kri-
ze su neizbjene danas jednome, sutra drugome. Izuzetno je moralno od tebe da si
svoju povrijeenu podsvjest upravo meni povjerila. Zavidim ti na ispovijedi. Zamis-
li, ve sam gotovo i zaboravio da sam trova i krivotvoritelj oporuka...
Dosadne su se lai nastavljale. Nita nisam zaboravio. Nedjeljni zavodnik sluav-
ki, to je istina! Amelie je podigla glavu, a lice joj je ozario blaeno oslukujui izraz:
Nije li smijeno da je ovjek, nakon to se ispovjedio i dobio oprost grijeha, tako
neopisivo sretan? Sada je odjednom sve nestalo...
44
Leonidas je napregnuto gledao u stranu dok mu je ruka polako milovala njezinu

kosu:
Da, mora da je ispovijest iz dna due ogromno olakanje. A pritom nisi poinila
ni najmanji grijeh...
Amelie je ostala zabezeknuta, odjednom ga pogledavi hladnim i ispitivakim po-
gledom:
Zato si tako uasno dobar, tako mudar, ravnoduan i dalek, pravi tibetanski re-
dovnik? Zar ne bi bilo plemenitije da se odui vlastitom ispovijedi?...
Sigurno da bi bilo plemenitije, pomislio je Leonidas, dok je u sobi zavladala tii-
na. Iz usta mu se oteo samo neodluan hroptaj. Amelie je ustala, pomno napudrala
lice i namazala usne. Bilo je to enski predah kojim je okonala uzbudljivi ivotni
nastup. Pogledom je jo jednom preletjela Verino pismo, tu bezazlenu zamolbu to je
stajala na stolu:
Nemoj se ljutiti, Leone, rekla je oklijevajui, ali ima jo neto to me smeta...
Zato od sve pote koju si danas primio nosi u lisnici ba pismo te potpuno strane
osobe?
Ta gospoa mi nije strana, odvratio je ozbiljno i kratko, poznajem je jo iz
davnih dana. U najtunijim danima svoga ivota bio sam zaposlen kao uitelj u kui
njezina oca...
Potom je grubim, pa i opakim pokretom uzeo pismo i vratio ga natrag u svoju lis-
nicu.
Onda bi trebao neto uiniti za njezina nadarenog mladia, rekla je Amelie, dok
su njezine travanjske oi sjajile nekom sanjarskom toplinom.
45
esto poglavlje
VERA SE POJAVLJUJE I NESTAJE
Leonidas je odmah nakon objeda iziao iz kue i odvezao se u ministarstvo. Tu je

sada sjedio, glave poduprte rukama, i kroz visoki prozor gledao preko stabala Volk-
sgartena to su obavljeni sedefastom kinom parom strali u nebo koje se doimalo
kao da je sazdano od pamuka. Srce mu je bilo puno uenja i divljenja za Amelie.
ene koje vole imaju esto ulo. Poput lutajue divljai, i one mogu nepogreivo na-
mirisati svoje neprijatelje. ene su vidovite za mukarevu krivnju. Amelie je sve
pogodila, iako je, dosljedna samoj sebi, pretjerala, iskrivila stvari i krivo ih protuma-
ila. Moglo bi se ak posumnjati da se izmeu dviju ena zbila neka neobjanjiva
urota, koju je jedna od njih ostvarila u blijedoplavom rukopisu, a koja je drugu sa-
mim povrnim pogledom na to pismo pogodila ravno u srce. Vera je u nekoliko reda-
ka adrese drugoj eni doapnula istinu koju je Amelie morala osjetiti kao iznenadno
nadahnue koje se pojavilo ni iz ega. Kakvog li proturjeja u injenici da je tu vido-
vitost upropastio suhoparan ton pisma. No njemu je, ne slutei skinula masku s lica.
Nedjeljni zavodnik sluavki! Nije li danas sam sebe nazvao enidbenom varali-
com? I nije li on to uistinu i bio, u inkriminiranom znaenju te rijei? Amelie je to
mogla iitati s njegova lica. A on je to lice maloas promatrao u ogledalu ne otkrivi
u njemu nita obinog, ve samo dobro oblikovanu otmjenost koja je u njemu budila
neko udnovato saaljenje nad samim sobom. I kako se onda moglo dogoditi da se
njegova odluka prometnula u svoju suprotnost, a da on tomu niime nije pridonio, te
se ispovjedila Amelie, a ne on? Ta je ispovijed bila velik i nezasluen dokaz ljubavi!
On nikada nije imao takvu radikalnu, pa i besramnu odvanost za priznavanje istine.
To je vjerojatno zbog nieg podrijetla i negdanjeg siromatva. Njegova je mladost
bila ispunjena strahom, poletom i drhtavim precjenjivanjem vieg stalea. Leonidas
je sve morao grevito nauiti i usvojiti i oputenost pri ulasku u salon, i suvereno
askanje (to bi se reklo: konverzaciju), i slobodno ponaanje za stolom, i pravu mje-
ru kod primanja poasti kao i onu kod odavanja poasti, sve te profinjene i same
po sebi razumljive vrline s kojima se raaju pripadnici gospodske kaste. Pedesetogo-
dinjak je jo pripadao svijetu u kojemu su vladale napete staleke razlike. Snagu
koju dananja mlade troi na sport, on je morao troiti na posebnu atletiku, na prev-
ladavanje vlastite srameljivosti i na pobjeivanje svog stalnog osjeaja nedostatnos-
ti. Oh, nezaboravna li trenutka kada je u samoubojiinom fraku prvi put stao pred
46
ogledalo vidjevi sebe kao pobjednika! I premda je u potpunosti nauio sva ona fina i
samorazumljiva umijea i ve ih desetljeima nesvjesno primjenjivao, ipak je bio
ono to su Rimljani nazivali osloboenikom. A osloboenik nema tu prirodnu
odvanost za istinu kao jedna roena Paradini, kao ni tu drsku nadmo nad svekoli-
kim stidom. Povrh toga, Amelie je osloboenika spoznala znamo dublje nego to je
on spoznao samoga sebe. Da, bilo ga je strah Amelijinoga gnjeva, njene osvete ako
prizna svog i Verinog sina. Bojao se da e ona odmah pokrenuti brakorazvodni pos-
tupak. Niega se nije toliko bojao koliko gubitka bogatstva u kojem je tako nona-
lantno uivao. Kao plemenit ovjek kojemu novac nije nita predstavljao, ovaj je
visoki slubenik i odgajatelj naroda sada znao da ne bi mogao podnijeti skuen ivot
svojih kolega i svakodnevnu borbu sa sve veim potrebama i prohtjevima. Novac ga
je previe pokvario, kao i ugodna navika da sebi ne mora uskratiti ni najmanji nago-
vjetaj elje. Sada je shvatio zato toliko njegovih uredskih kolega podlijee iskue-
nju i uzima mito ne bi li svojim zahtjevnim enama tu i tamo mogli prirediti neko ve-
selje. Glava mu je pala na mapu za pisanje. Osjetio je goruu elju da bude redovnik
i da pripada nekom strogom redu...
Leonidas je glasno i prazno uzdahnuo, bodrei se rijeima to se ne da izbjei.
Potom je uzeo list papira i poeo skicirati promemoriju za ministra Vincenca Spittel-
bergera u kojoj je povjeravanje prazne katedre i klinike izvanrednom profesoru me-
dicine Alexanderu Blochu nastojao obrazloiti neizbjenom nunou za dravu. Ni
sam nije znao zato je i dalje ustrajavao u svojoj tvrdoglavosti i prizivao presudno
odmjeravanje snaga. No ve nakon nekoliko napisanih redaka odloio je pero i po-
zvonio svom tajniku:
Dragi prijatelju, budite tako dobri i nazovite hotel Park u Hietzingu i obavijestite
gospou ili gospoicu doktor Veru Wormser da u je osobno posjetiti oko etiri
sata...
U nervoznim trenucima Leonidas je kao i obino govorio muklim i neprirodnim
glasom. Tajnik je pred njega stavio prazni komadi papira:
Mogu li zamoliti gospodina predstojnika odjela da mi zapie ime te gospoe,
rekao je. Leonidas je pola minute nijemo buljio u njega, a zatim je zapoeti memo-
randum stavio u mapu, poravnao predmete na svom pisaem stolu i ustao:
Ne hvala! Nije potrebno. Idem sada.
Tajnik je smatrao svojom dunou podsjetiti ga na to da gospodina ministra oe-
kuju oko pet sati u ministarstvu, no Leonidasa, koji je upravo uzimao svoj eir i ka-
put s vjealice, ta se obavijest, inilo se, uope nije dojmila:
Ako gospodin ministar pita za mene, nemojte mu nita rei. Recite mu jednos-
tavno da sam otiao...
Potom je laka koraka, zaobiavi mladog slubenika, iziao iz ureda.
47
Jedna od dobro promiljenih navika predstojnika odjela bila je ta da svojim veli-

kim kolima nikada nije dolazio pred ulaz u ministarstvo nego je, ako ih je uope ko-
ristio, iz njih izlazio ve u Herrengasse. Vie nego zavisti svojih kolega, Leonidas se
bojao da ne ispadne netaktian (osobito za radnog vremena) pokazujui svoje sret-
no materijalno stanje, jer bi time upadljivo prekoraio spartanske granice slubeni-
kog stalea. Ministri, politiari i filmski glumci slobodno su se mogli epiriti u svo-
jim sjajnim limuzinama jer su oni stvorenja reklame, dok je predstojnik odjela, za
razliku od njih i uz svu doputenu eleganciju, imao obvezu na neki nain pokazati
odreenu tedljivu oskudnost. Ta naglaena oskudnost bila je moda jedan od najnes-
noljivijih oblika ljudske oholosti. Koliko je puta samo najopreznije pokuavao uvje-
riti Amelie da njezina vedro-neiscrpna rastronost glede nakita i odjee ne odgovara
u potpunosti njegovu poloaju. Uzaludne li propovijedi! Amelie ga je ismijala. Bio je
to jedan od ivotnih sukoba koji su Leonidasa esto zbunjivali... Ovaj je puta iao
tramvajem iz kojeg je siao u blizini dvorca Schonbrunn.
Kia je, dodue, ve prije sat vremena bila popustila, a sada je i potpuno prestala.
Ali, bilo je to poput stanke u nekoj dugotrajnoj bolesti, nalik na sumoran trenutak
bez bola izmeu dva napadaja. Oblani je dan mokro i mlitavo visio na pola koplja te
se inilo kao da svaka, udnovato usporena minuta postavlja pitanje: Stigli smo dov-
de, a to sad? U svim ivcima Leonidas je utio promjenu koju je od jutros svijet
morao otrpjeti. No uzrok te promjene postao mu je jasan tek kad je pourio uz visoki
zid dvorca irokom, platanama omeenom ulicom. Pod nogama mu je izuzetno ne-
ugodno izmicao debeli, kiom natopljeni sag od opala lia. Listovi platana koji su
naglo promijenili boju bili su naplavljeni u tolikoj koliini i pucketali pod svakim
korakom da se inilo kao da se na zemlju spustio prolom oblaka pun aba krastaa.
U nekoliko proteklih sati popadalo je vie od polovice lia sa stabala, dok je ono
preostalo mlitavo visjelo s grana. Ono to je ujutro zapoelo kao travanjsko jutro, u
tren se oka prometnulo u predzimsku veer.
U cvjearnici na drugom uglu ulice Leonidas se nedopustivo dugo kolebao izme-
u bijelih i krvavocrvenih rua. Naposljetku se odluio za osamnaest rua dugih
stabljika iji ga je blag i pomalo natruo miris privukao. Kad se potom u hotelu dao
najaviti gospoi doktor Wormser, odjednom se prepao izdajnikog broja osamnaest
kojeg je potpuno nesvjesno odabrao. Osamnaest godina! Sjetio se i onog kobnog bu-
keta rua kojega je neko, kao smijeni zaljubljenik donio maloj Veri, a da nije smo-
gao hrabrosti predati joj ga. Sada mu se inilo kao da se i tada radilo o svijetloutim
ruama ajnjaama i da su isto tako mirisale, tako blago i zaokrueno poput mirisa
nekog rajskog vina to ne postoji na Zemlji.
Gospoa je zamolila gospodina predstojnika odjela da je ovdje prieka, ponizno
je rekao portir otprativi gosta u jednu od drutvenih prostorija u prizemlju. Od ho-
telskog se salona ne moe nita bolje ni oekivati, smirivao je samog sebe Leonidas,
48
kojega su mrana prostorija i nain na koji je bila ureena izuzetno ivcirali. Odvrat-
no je sresti ljubav svoga ivota u javnoj intimnosti te dnevne sobe u kojoj se okuplja
itav svijet. Svaki bi bar bio bolji, pa ak i dupkom puna kavana s glazbom. Leoni-
das je sada nekom neobjanjivom sigurnou osjeao da je Vera uistinu bila ljubav
njegova ivota.
Soba je bila krcata gomilom tekoga pokustva to je poput natmurenih bedema
stralo kao neka neodreena slika prohujale reprezentativnosti. Stajalo je tu poput
predmeta na drabi koju je napustio drabovatelj, meu koje e se na sat ili dva ugni-
jezditi dvoje sluajnih prolaznika. Raskone sjedee garniture, japanski ormari, kari-
jatide koje su nosile svjetiljke, orijentalni spremnik za ugljen, izrezbarene krinje, ta-
burei itd. Uz zid se nalazio klavir, odozgo do dolje smjerno prekriven barunastim
prekrivaem crne boje, nalik odru za mrtvu glazbu. Taj prekriva su dodatno pridra-
vali svakojaki predmeti od bronce i mramora, poredani kao za prodaju: pijani silen
koji je onglirao pliticom za posjetnice, gipka plesaica bez neke zamjetne praktine
svrhe, raskona tintarnica, dovoljno velika i ozbiljna da poslui svrsi pri potpisivanju
mirovnog sporazuma i jo tota to je ovdje, ini se, imalo zadatak da mrtvu ili pri-
vidno mrtvu glazbu sprijei da pobjegne. Leonidas je posumnjao da je tom klaviru
izvaena utroba i da je on samo puka dostojanstvena kulisa, jer bi uprava hotela kod
svakodnevnih plesnih ajanki koristila ivo glazbalo ije bi se ugaanje vani ulo. U
toj su prostoriji odavala neke znakove ivota samo dva rasklopljena stola za igru na
kojima su jo leale karte za brid pruajui na taj nain prizor ugodne razonode i
nepomuenog duevnog mira koji je neprestano privlaio njegov zavidan pogled.
Razumije se da je Leonidas bio majstor te igre...
Neprestano je koraao amo-tamo, pri emu se morao provlaiti pored uglatih ru-
bova pokustva i stolova. U ruci je jo uvijek drao rue zamotane u svileni papir,
iako je osjeao da su se njihovi osjetljivi cvjetovi poeli umarati od njegove tjelesne
topline. No nije imao snage odloiti ih. A i godio mu je njihov slabani miris koji ga
je pratio. U ravnomjernom koraanju amo-tamo ustanovio je: Srce mi kuca. Vie se
ne sjeam kad mi je srce posljednji put tako osjetno kucalo. To me ekanje jako uz-
buuje. Potom je ustanovio: Nemam ni jedne jedine misli u glavi. Ovo me ekanje
potpuno ispunjava. Ne znam kako u poeti. Ne znam ak ni kako da Veru oslovim. I
naposljetku: Puta me da ju jako dugo ekam. Ni jednog ministra ne moram toliko
dugo ekati. Ve je prolo barem dvadeset minuta otkako hodam amo-tamo po tom
odurnom salonu. U svakom sluaju neu pogledati na sat da ne bih znao koliko dugo
ve ekam. Dakako, njezino je pravo da me puta ekati, onoliko dugo koliko ona to
smatra ispravnim. Uistinu, to je siuna kazna. Ne smijem niti pomisliti koliko je ona
u Heidelbergu mene ekala. Tjednima, mjesecima, godinama... Nije prekidao svoju
etnju. U dvorani je zasvirala plesna glazba. Leonidas se stresao. Jo i to! Najbolje bi
bilo da uope ne doe. Ja bih ju mirno ekao pun sat, pa i dva, i onda otiao bez rije-
49
i. Na taj bih nain uinio svoje i ne bih sebi nita vie mogao predbaciti. Nadam se
da nee doi. Ni njoj nije nimalo ugodan ponovni susret sa mnom. Osjeam se kao
da sam pred tekim ispitom ili ak pred operacijom... Eto tako, sad je sigurno prolo
ve pola sata. Pretpostavljam da je napustila hotel da me ne bi morala sresti. No, e-
kat u puni sat. Uostalom, ovi zvukovi deza ni nisu tako uznemiravajui. ini se da
ubrzavaju vrijeme. A i smrkava se...
Vani je upravo svirao trei ples kada je sitna gospoa neopaeno ula u salon:
Morali ste me dugo ekati, rekla je Vera Wormser ne obrazloivi tu reenicu
nekom isprikom i pruila mu ruku. Leonidas je poljubio njezinu veoma krhku ruku u
crnoj rukavici, osmjehnuo se oduevljeno-podrugljivo i zanjihao se na vrcima prsti-
ju:
Ali molim Vas, protisnuo je kroz nos, to nita ne smeta... Danas sam se poseb-
no... Oklijevajui je dodao: Milostiva... i pruio joj buket ne odmotavi ga iz pa-
pira. Oputenim pokretom oslobodila je ajnjae. Uinila je to paljivo i vrlo polako.
Potom se ogledala po runoj i stranoj prostoriji u potrazi za nekom posudom i odmah
pronala neku vazu. Vr s vodom za pie stajao je na jednom od stolia s ogledalom.
Paljivo je napunila vazu vodom i, jednu po jednu, stavila rue u vazu. ute su rue
zaplamsale u sutonu. Nita nije rekla. inilo se da ju taj neznatni posao potpuno za-
okuplja. Pokreti su joj bili nekako usmjeravani iznutra, kao to je to obino sluaj
kod kratkovidnih ljudi. Odnijela je vazu s njenim ruama do sjedee garniture uz
prozor, stavila je na okrugli stoli i, leima okrenuta svjetlu, sjela u kut sofe. Soba je
bila preobraena. I Leonidas je sjeo, nakon to je prethodno, uz prilino besmislen
naklon, zamolio za doputenje da to uini. Na nesreu, bjeliasta izmaglica kasnog
popodneva koja je prodirala kroz prozor potpuno ga je zasljepljivala.
Milostiva je eljela..., zapoeo je tonom kojeg se i sam gnuao, tek sam danas
primio pismo i odmah sam... Razumije se da vam u potpunosti stojim na usluzi...
Prolo je neko vrijeme prije no to se iz ugla sofe zauo odgovor. Glas joj je jo
uvijek bio svijetao, jo uvijek djetinji, a inilo se da je zadrao isti odbojni prizvuk:
Niste se trebali osobno truditi, gospodine predstojnice odjela, rekla je Vera
Wormser, uope to nisam oekivala. I telefonski poziv bio bi dostatan...
Leonidas je uinio pokret koji je istodobno izraavao i aljenje i strah, kao da je
time htio rei kako mu dunost nalae da za milostivu pod bilo kakvim okolnostima
prevali i vee udaljenosti nego to je ova od Ministarstva za kulturu i prosvjetu na
Minoriten trgu do hotela Park u Hietzingu. Tu je njihov nimalo ivahan razgovor
zastao, a Verino je lice stiglo do svoje prve postaje. Bilo je to ovako ne samo da je
u Leonidasovu sjeanju ve godinama bila unitena slika voljene, nego su i njegove
astigmatine oi u mranim prostorima i u trenucima uzbuenja ono vieno isprva
odraavale samo kao zamagljene povrine. Do sada Vera jo nije imala lica, ve je
50
bila samo njena pojava u sivom putnom kostimu na kojem se nejasno isticala ljubi-
asta svilena bluza i ogrlica od zlatnosmeih kuglica ambre. Koliko god ta djevoja-
ka prilika bila krhka, samo se inila djevojakom. Ustvari je pripadala njenoj osobi
neodreene dobi u kojoj Leonidas ne bi mogao prepoznati svoju voljenu iz Heidel-
berga. Tek je sada Verino lice, kao iz daljine, poelo prodirati kroz praznu, svijetlu
povrinu. Kao da je netko neuk vrtio amo-tamo po vijku dalekozora ne bi li izotrio
udaljeni cilj. Upravo tako. Najprije se u jo uvijek mutnoj lei pojavila njezina kosa,
crna kao no, priljubljena uz lice i s razdjeljkom po sredini. (Jesu li se to vidjele sije-
de vlasi i pramenovi, kad se ovjek paljivije zagledao u nju? Potom su se pojavile
oi boje razlika, zasjenjene kao i neko dugim trepavicama. Ozbiljno, ispitivaki i
zaueno zaustavile su se na Leonidasu. Prilino velike usne imale su strog izraz,
kao to se to moe primijetiti kod ena koje se ve dugo bave nekim poslom i u i-
jem se kolovanom razmiljanju rijetko kad pojave neozbiljne matarije. Kakve li su-
protnosti prema prkosnoj punini Amelijinih usana. Leonidas je odjednom shvatio da
se Vera za njega nije uljepala. Vrijeme, koje ga je pustila da ju eka nije iskoristila
za ureivanje. Obrve joj nisu bile iupane i nacrtane (oh, Amelie!), niti su joj vje-
e bile osjenene plavim tuem, niti obrazi naminkani. Moda su joj samo usne do-
le u neznatan dodir s ruem. to je radila dok ju je ekao? Vjerojatno je, pomislio je
Leonidas, gledala kroz prozor...
Verino je lice sada bilo dovreno, pa ipak Leonidas jo nije bio otkrio njegovu
skrovitu sliku. To je lice nalikovalo priblinoj reprodukciji, prijevodu izgubljenog
lica na strani jezik neke druge stvarnosti. Vera je oputeno i uporno utjela. On se
pak, sve drugo samo ne oputen, trudio da u nastavku konverzacije pronae ono to
je inae zvao odgovarajuim tonom. Nije ga naao. Kakav bi ton ovakvom susretu i
mogao odgovarati. Iznova je samog sebe uo kako govori kroz nos, potpuno nepri-
mjereno oponaajui velikog bekog gospodina koji se nepodnoljivom sigurnou
pokazuje doraslim i najneugodnijoj situaciji:
Milostiva e, vjerojatno, sada due vremena ostati kod nas...
Nakon tih ga je rijei Vera jo zauenije pogledala. Sada joj nije jasno kako se
ikada mogla upustiti u to s takvim glupanom kao to sam ja. Njezina je nazonost
oduvijek budila moje slabosti. Ruke su mu postale hladne od neugode. Odvratila je:
Ostat u jo samo dva ili tri dana dok sve ne sredim...
Oh, rekao je gotovo preplaenim glasom, onda se milostiva ponovno vraa u
Njemaku. Nije mogao sprijeiti, a da kadenca tog pitanja ne odjekne prizvukom
olakanja. Sad je prvi put vidio da je njezino jasno elo boje bjelokosti bilo puno rav-
nih bora.
Ne naprotiv, gospodine predstojnie odjela, odvratila je. Ne vraam se u Nje-
maku...
51
Neto u njemu sad je prepoznalo njezin glas, taj zajedljivo nemilosrdni glas petna-
estogodinjakinje za oinskim stolom. Leonidas je uinio gestu kao da moli za opro-
tenje, kao da je nehotice izustio neku neoprostivu glupost:
Pardon, milostiva, razumijem. Mora da sad nije osobito ugodno ivjeti u Nje-
makoj...
Zato? Za veinu ljudi vrlo je ugodno, zakljuila je hladno. Samo naima
nije...
Leonidas je uzeo rodoljubni zalet.
U tom bi sluaju milostiva ipak trebala pomisliti na preseljenje u staru domovi-
nu... Kod nas se sada mnogo toga pokrenulo...
Gospoa je bila drugaijega miljenja. Odbila je:
Ne, gospodine predstojnie odjela. Ovdje sam, dodue, samo kratko vrijeme i ne
usuujem se donositi sudove. Ali i mi bismo napokon htjeli udisati slobodan i ist
zrak...
Dakle, evo je opet, stare oholosti tih ljudi, te grozne nadutosti. ak i onda kad ih
se zakljua u podrum, prave se kao da sa sedmoga kata gledaju na nas. Njima su
stvarno dorasli samo primitivni barbari koji s njima ne raspravljaju, ve ih bez puno
okolianja mlate pendrecima. Jo bih danas trebao nazvati Spittelbergera i rtvovati
mu Abrahama Blocha. Slobodan i ist zrak. Ba je nezahvalna prema meni. Leonidas
je neodobravajuu i ljutim reakciju svoga srca osjeao kao pravo dobroinstvo. No
istodobno je gospoino lice iz ugla sofe dostiglo drugu, krajnju postaju. Sada to vie
nije bila ni reprodukcija ni prijevod, ve sam izvornik, iako izotreniji i zatamnjen. I
gle, jo je uvijek zadrao ono oporo svjetlo istoe i zaudnosti koja je nekadanjeg
siromanog kunog uitelja i kasnije mladog supruga neke druge ene stajala razu-
ma. istoa? Iza tog bijelog ela nije bilo niti jedne jedine misli koja nije bila uskla-
ena sa itavim njezinim biem. Samo je to sada izbijalo na vidjelo jo odrjeitije i
bezuvjetnije nego prije. Zaudnost? Tko bi je mogao izraziti? Njezina je zaudnost
postaja jo zaudnijom, ali i manje ljupkom. Iznova je zatutnjala plesna glazba. Le-
onidas je morao povisiti glas dok je neka udna prinuda oblikovala njegove rijei.
Odzvanjale su suho i neprirodno, da ovjek iskoi iz vlastite koe:
A kamo milostiva namjerava premjestiti svoje boravite?
inilo se da je Vera duboko uzdahnula odgovarajui:
Prekosutra sam u Parizu, a u petak mi ide brod iz Le Havrea...
Milostiva, dakle, putuje u New York, rekao je Leonidas bez upitnika, i potvrd-
no, ak pohvalno kimnuo glavom. Slabano se osmjehnula, kao da ju zabavlja to
mu i danas moe protusloviti, jer je dosad gotovo sve svoje odgovore zapoinjala s
ne.
52
Oh ne! New York? Boe sauvaj, to nije tako jednostavno. Ni ne elim ii tako
visoko. Idem u Montevideo...
Montevideo, obradovao se Leonidas priglupim tonom, pa to je uasno dale-
ko...
Daleko od ega? mirno je upitala Vera citirajui time melankolino aljivo pita-
nje prognanika koji su izgubili svoje geografsko teite.
Ja sam zadrti Beanin, priznao je Leonidas. Ma to govorim, nepopravljivi sta-
novnik Hietzinga. Meni bi ve i sama odluka da odselim u neku drugu etvrt teko
pala. ivjeti tamo dolje na ekvatoru? Bio bih smrtno nesretan, unato svim kolibrima
i orhidejama...
enino je lice u sutonu postalo jo trunku ozbiljnije:
A ja sam vrlo sretna to su mi ponudili katedru u Montevideu. Na jednom tamo-
njem velikom koledu. Mnogi mi na tome zavide. Nai moraju biti vie nego zado-
voljni ako negdje nau sklonite ili ak i posao... Ali, vas to uope ne zanima...
Ne zanima me ? uplaeno joj je upao u rije. Za mene nema nieg zanimljivi-
jeg na svijetu... Tiho je dovrio: Uope vam ne mogu rei koliko vam se divim...
Ovaj put to nije bila la. Stvarno joj se divim. Ima velianstvenu ivotnu hrabrost
i zaraznu nevezanost svoje rase. to bih postao uz nju? Moda bi od mene uistinu ne-
to i bilo. U svakom sluaju, neto potpuno drukije od predstojnika odjela neposred-
no pred mirovinom. Ali, ne bismo se slagali niti jedan jedini as. Njegova je potite-
nost sve vie rasla. Odjednom mu se u prostoriju ugurala neka druga, svjetlija prosto-
rija. Soba u kojoj je stanovala u Bingenuna Rajni. Sve stoji na svom mjestu, tako mi
svega, vidim starinsku kaljevu pe. Kao da mu je veo sjeanja pao s oiju.
emu se tu treba diviti, upitala je Vera zlovoljno.
Pa, mislim, sve ostavljate ovdje u Starom svijetu gdje ste roeni, gdje ste proveli
itav svoj ivot...
Ja nita ne ostavljam, odgovorila je suho. Sama sam, na sreu nisam udata...
Kakav se to novi teret pojavio na vagi? Ne! Leonidas je to nisam udata osjetio
kao tihi trijumf koji mu je ugodno probridio ilama. Duboko se naslonio unazad. Ne
bi valjalo produavati ovaj razgovor. Rijei su pomalo zapinjui izile iz usta:
Mislio sam da brinete o nekom mladiu... Bar sam tako razabrao iz Vaega pi-
sma...
Vera Wormser je naglo oivjela. Promijenila je dranje i nagnula se naprijed. Ui-
nilo mu se kao da joj je glas porumenio:
Ako bi bilo mogue da mi pomognete u ovom sluaju, gospodine predstojnice
odjela...
53
Leonidas je prilino dugo utio prije nego to je nesvjesno toplo i duboko iz njega
prokuljalo:
Ali Vera, pa to se podrazumijeva...
Nita se na svijetu ne podrazumijeva, rekla je i poela skidati rukavice. Bilo je
to poput geste blage susretljivosti, poput dragovoljnog pokuaja da se uini malo
vie od puke vlastite prisutnosti. Leonidas je sada vidio njezine male, prenjene ruke,
te povjerljive partnere negdanjeg hodanja ruku za ruku. Koa na rukama malo je po-
utjela i isticale su se sitne ilice. Prstena ni na jednom prstu. Mukarev je glas zati-
trao:
Stostruko se podrazumijeva da u Vam ispuniti elju, Vera, i smjestiti mladia u
najbolju ovdanju gimnaziju, kod Skota, ako se slaete, semestar je tek poeo, ve
prekosutra e se moi ukljuiti u maturantski razred. Pobrinut u se za njega, brinut
u o njemu koliko god mogu...
Jo je vie pribliila lice. Oi su joj sjale:
Hoete li to doista uiniti?... Ah, sad mi je jo lake napustiti Europu...
Njegovo inae tako pravilno rasporeeno lice potpuno se raspalo. Gledao ju je
preklinjuim pseim pogledom:
Zato me hoete posramiti, Vera? Zar ne primjeujete kako mi je...
Pribliio je ruku njezinoj ruci koja je leala na stolu, ali ju se nije usudio dodirnu-
ti:
Kad ete mi poslati djeaka? Priajte mi neto o njemu! Recite kako se zove...
Vera ga je iznenaeno pogledala :
Zove se Emanuel, rekla je oklijevajui.
Emanuel? Emanuel? Nije li se Va pokojni otac zvao Emanuel? To je lijepo i
neotrcano ime. Oekujem Emanuela sutra u pola jedanaest kod mene, to jest u minis-
tarstvu. Nee ii bez tekoa. tovie, bit e velikih tekoa. Ali spreman sam ih
podnijeti, Vera. Spreman sam na najradikalnije odluke...
Odjednom mu se uinilo da je ponovno postala hladna i da se povlai:
Da, znam, rekla je, ve su mi priali o tim tekoama koje se u Beu ak i tako
visokoj protekciji isprjeuju na putu...
Leonidas ju nije paljivo sluao. Grevito je stiskao ake:
Ne mislite na te potekoe! Istina, nemate razloga da vjerujete mojim uvjerava-
njima, ali Vam dajem rije da e stvar biti sreena...
No, to je u potpunosti u Vaoj moi, gospodine predstojnie odjela...
Leonidas je spustio glas, kao da je htio saznati tajne:
54
Priajte mi, priajte o Emanuelu, Vera! Vrlo je nadaren. Ta, i ne moe biti druga-
ije. U emu je najbolji?
U prirodnim znanostima, mislim...
To sam mogao i misliti. Pa Va je otac bio veliki prirodoslovac. A kakav je Ema-
nuel inae, mislim, kakve je vanjtine, kako izgleda?...
Ne izgleda tako, odvratila je gospoica Wormser s nekom osornou, da bi
mogao osramotiti Vau protekciju, ako se moda toga bojite...
Leonidas ju je pogledao ne shvaajui. akom je pritiskao eludac kao da e time
ublaiti svoje uzbuenje:
Nadam se da Vam je slian, Vera, otelo se Leonidasu.
Njezin je pogled polako ispunjavao razumljiv uitak. Produila je neizvjesnost.
Zato bi Emanuel trebao nalikovati ba na mene?
Leonidas je bio toliko ganut da je poeo aptati:
Oduvijek sam bio uvjeren da je Vaa slika i prilika...
Nakon to je uivala u dugoj stanci, Vera je konano rekla:
Emanuel je sin moje najbolje prijateljice...
Sin Vae najbolje prijateljice..., promucao je Leonidas prije no to je uspio
shvatiti. Vani je zasvirala raspojasana i preglasna rumba. Verino lice prekrila je neka
zastraujua tvrdoa:
Moja prijateljica, rekla je i pritom se moglo primijetiti da se prisiljava biti mir-
na, moja najbolja prijateljica umrla je prije mjesec dana. Nadivjela je svoga mua,
jednog od najznaajnijih fiziara, samo za devet tjedana. Na smrt su ga izmuili.
Emanuel im je bio jedino dijete. Povjerili su ga meni...
Pa to je uasno, rekao je Leonidas prekinuvi kratku utnju, a da pritom nije
osjeao ni najmanji trag tog uasa. Naprotiv, njegovo su bie ispunili uenje, spoz-
naja i naposljetku neopisivo olakanje: Nemam djece s Verom. Nemam osamnaesto-
godinjeg sina za kojeg bih trebao odgovarati Amelie i Bogu. Hvala ti, dobrostivi
Boe! Sve ostaje po starom. Sav moj strah i sve moje patnje bile su puko prizivanje
sablasti. Nakon osamnaest godina ponovno sam sreo prevarenu ljubavnicu. Nita
vie! Teka situacija, dijelom neugodna, a dijelom melankolina. No, bilo bi pretjera-
no govoriti o nekom neokajanom grijehu, asni sude! Meu nama mukarcima ree-
no, nisam ja nikakav don Juan, to je jedini takav sluaj u mom inae prilino bespri-
jekornom ivom. Tko e prvi baciti kamen na mene? Sama Vera vie ne pomilja na
to, ta moderna, samostalna, radikalno slobodoumna ena usred uspjene karijere,
koja je presretna da ju tada nisam poveo sa sobom...
Uasno, to se sve dogaa, rekao je jo jednom to je gotovo zazvualo kao
55
poklik. Skoio je, nagnuo se nad Verinu ruku i goruim joj usnama otisnuo dug po-
ljubac. Odjednom je bio buno govorljiv:
Vera, dajem Vam najsvetije obeanje da u o sinu Vae jadne prijateljice brinuti
kao o Vaem vlastitome, kao o svom vlastitom sinu. Nemojte mi zahvaljivati. Ja tre-
bam zahvaliti Vama. Poklonili ste mi najvelikoduniji dar...
Vera mu nije zahvalila. Nije rekla ni rijei. Ustala je, zauzevi stav rastanka, kao
da je time htjela sprijeiti da razgovor prijee granicu. U pretrpanom salonu bilo je
ve poprilino mrano. Neman od pokustva rastopila se u bezoblinu gomilu. Lani
suton pred kiu toga listopadskog dana zamijenio je sada pravi suton. Samo su jo
rue ajnjae zraile stalnim svjetlom. Leonidas je osjetio da bi sada bilo najpamet-
nije otii. Sve izrecivo bilo je izreeno. Svaki daljnji korak vodio bi na skliski teren u
moralnom pogledu. Verino ukoeno i strano dranje zabranjivalo je i najmanju senti-
mentalnu aluziju. Najosnovniji je takt nalagao da neodloivo krene i s njome se ras-
tane bez ikakvih tekih rijei. Ako je ona nekadanju epizodu izbrisala iz svoga ivo-
ta, zato bi se on trebao vraati na to? Naprotiv, trebao bi se radovati to je trenutak
kojeg se bojao proao tako glatko i brzo krenuti k asnom zavretku. No, uzalud je
samog sebe upozoravao. Bio je previe uzbuen. Saznanje i srea da se oslobodio
svakog ivotnog sukoba prostrujala je njime poput ozdravljenja, poput pomlaivanja.
Pred sobom vie nije vidio malu krhku gospou, uzrok vlastite grinje savjesti i vlas-
tite ponovno pronaene krivnje, ve Veru punu sadanjice koje se vie nije bojao.
Kako je iz njega iezla prisila za promjenom svoga ivota, njegovim je ivcima po-
novno prostrujala zaigrana nadmo koju je jutros izgubio. A s njom i neka suluda
njenost kratka daha prema toj eni koja se pojavila poput duha da bi za vijeke vje-
kova nestala iz njegovog osjeaja krivnje, ozbiljno, plemenito i bez i najmanjeg zah-
tjeva. Zgrabio ju je za njezine besteinske ruke i pritisnuo ih o svoje grudi. Uinilo
mu se kao da svoj davni doivljaj sada spaja na onom mjestu gdje ga je prije osam-
naest godina tako bezobzirno prekinuo:
Vera, najdraa, najdraa Vera, uzdahnuo je, loe sam se ponio prema Vama.
Nema rijei koje bi to mogle iskazati. Jeste li mi oprostili? Jeste li mi mogli oprosti-
ti? Moete li oprostiti?
Vera je pogledala u stranu, jedva vidljivo okrenuvi glavu. Kako je taj mali odbi-
jajui okret oivio njegovu duu! Neshvatljivo, nita se nije izgubilo. Sve se zbivalo
u mistinoj istovremenosti. Njezin je profil za njega bio otkrivenje. Ki doktora Wor-
msera, djevojka iz Heidelberga bila je zbiljski tu, vie nije bila izbrisana iz sjeanja.
Sijedi pramen, usta to odriu, bore na elu, samo su poveavali taj slatko-gorki
ushit:
Oprost je fraza, nadovezala se Vera na njegovo pitanje. Ja je ne volim. Ono za
ime ovjek ali, moe jedino oprostiti samome sebi...
56
Da Vera, sto puta ste u pravu! Kad Vas ujem da tako govorite, tek tada shvaam
kakvo ste Vi jedinstveno stvorenje. Dobro ste uinili to se niste udali. Vera, sama is-
tinoljubivost predobra je za brak. Svaki bi mukarac uz Vas postao lacem, ne samo
ja...
Leonidas je u sebi osjetio zadovoljstvo muke neodoljivosti. Sada bi mogao imati
hrabrosti da Veru privue k sebi, ali je radije nastavio jadikovati:
Ja sebi nikada nisam oprostio i nikada ni neu, nikada...
Ali, prije nego to je to izgovorio ve si je oprostio, jednom zauvijek izbrisavi
krivnju sa svoje savjesti. Zbog toga je ta tvrdnja i zvuala tako radosno. Gospoica
Wormser mu je laganim pokretom izvukla ruke, uzevi sa stola svoju torbicu i ruka-
vice:
Moram ii, rekla je.
Ostanite jo koji trenutak, Vera, zaklinjao ju je. U ovom se ivotu vie neemo
vidjeti. Poklonite mi jo jedan lijepi rastanak da Vas se mogu sjeati kao onaj kojeg
su u potpunosti pomilovali...
Jo uvijek je gledala u stranu, ali je zastala, zakopavajui rukavice. Leonidas je
sjeo na rub naslonjaa, tako da je svoje lice morao okrenuti prema njezinome, pribli-
ivi mu se pritom vie no dosad:
Znate li, najdraa Vera, da u ovih osamnaest godina nije bilo dana, a da zbog Vas
i sebe nisam nijemo patio poput psa...
To priznanje vie nije imalo veze ni s istinom ni s neistinom. Nije bilo nita drugo
osim prpone melodije olakanja i divne sjete, osjeaja koji su ga ispunjavali, a da se
nisu meusobno proimali. Iako je bio vrlo blizu njezinu licu, nije zapazio kako je
Vera odjednom izgledala umorno i blijedo. Rukavice su bile zakopane, a torbicu je
ve drala ispod ruke:
Ne bi li bilo bolje, rekla je, da se sada raziemo?
Ali Leonidas se nije dao prekinuti:
Znate li, najdraa, da sam danas itav dan, svaki sat bio zaokupljen Vama. Bili
ste mi od jutros jedina misao. I znate li da sam jo do prije nekoliko minuta bio vr-
sto uvjeren da je Emanuel Va i moj sin. I znate li da sam zbog tog Emanuela bio bli-
zu odluci da odem u mirovinu, zatraim razvod od svoje ene, napustim nau zanos-
nu kuu i da neposredno pred ciljem zaponem nov, mukotrpan ivot?
U Verinom se odgovoru prvi put zaula njezina prava stara podrugljivost, ali je
zvuala kao s ruba duboke iscrpljenosti:
Sva srea da ste bili samo blizu, gospodine predstojnie odjela...
Leonidas sada vie nije mogao sam sebi zapovjediti da prestane. Iz njega je po-
57
udno navrla ispovijed:

Posljednjih je osamnaest godina, od onog asa kada sam Vam posljednji put pru-
io ruku s prozora kupea, u meni drijemalo nepromjenjivo uvjerenje da se neto do-
godilo, da imamo zajedniko dijete. Ponekad je to uvjerenje bilo vrlo snano, zatim
bi na dugo vrijeme oslabilo, da bi tu i tamo zaplamsalo poput vatre ispod pepela. Ali
to me je uvjerenje neraskidivo povezivalo s Vama, vie no to ete ikada moi i nas-
lutiti. S Vama me je povezivao moj nevjerni kukaviluk koji me je sprjeavao da Vas
potraim i naem. Vi na mene zacijelo niste mislili godinama, Vera. A ja sam sva-
kodnevno mislio na Vas, iako sa strahom i grinjom savjesti. Moja je nevjera bila
najvea tuga u mome ivom. Konano mogu priznati da sam s Vama ivio u nekoj
udnoj zajednici. Znate li da sam jutros od kukaviluka gotovo poderao Vae pismo,
a da ga nisam proitao, kao to sam to neko uinio u Sankt Gilgenu...
Tek to je to izgovorio, Leonidas se ukoio. Mada to nije namjeravao, ogolio je
samog sebe do temelja. Iznenadni osjeaj srama zagrebao mu je poput etke preko
zatiljka. Zato nije na vrijeme otiao? Koji ga je vrag naveo da se ispovijeda? Uperio
je pogled u prozor iza kojega su propitale plinske svjetiljke. Kia je iznova poela
sipiti. Siune kine kapi kruile su pleui poput muica oko svjetleih kugli. Gos-
poica Vera Wormser nepomino je stajala. Vladao je potpuni mrak. Njezino je lice
bilo jo samo blijedi odsjaj. U ugaslom liku od kojega se okrenuo, Leonidas je osje-
tio neto sveeniko. Ali glas, trezven i hladan, kakav je bio od samog poetka, sada
se doimao udaljenim:
Bilo je to vrlo praktino od Vas, rekla je, to tada niste proitali moje pismo.
Nisam ga smjela ni napisati. Ali u to sam vrijeme bila posve sama i bez ikakve po-
moi, kad je dijete umrlo...
Leonidas nije okretao glavu. inilo mu se kako mu je tijelo odjednom odrvenjelo.
Rije meningitis poela je bujati u njemu. Da, tono, te je godine epidemija pokosi-
la toliko djece u Salzbukoj oblasti. Taj mu se dogaaj iz nepoznatih razloga usjekao
u pamenje. Iako je bio odrvenjeo, oi su mu poele plakati, ali nije osjeao bol, ve
neku posve stranu vrst zbunjenosti i jo neto neobjanjivo to ga je prisiljavalo da
zakorakne prema prozoru. Time se jasni glas jo vie udaljio.
Bio je djeai, rekla je Vera, od dvije i po godine. Zvao se Joseph, po mome
ocu. ao mi je to sam ga sada spomenula. vrsto sam odluila da o njemu neu go-
voriti, ne s Vama! Jer Vi nemate pravo...
Odrvenjeli je ovjek zurio kroz prozor. Bio je uvjeren da osim upljeg protjecanja
sekundi ne osjea nita drugo. Duboko se zagledao u zemlju seoskog groblja u Sankt
Gilgenu. Usamljena, teka planinska jesen. Tamo u crnom, mokrom glibu bile su raz-
bacane male kosti koje su bile dio njega. Sve do Sudnjega dana. Htio je neto rei.
Primjerice: Vera, samo sam Vas volio! Ili: Biste li jo jednom pokuali sa
58
mnom? Ali sve je to bilo smijeno, tupo i lano. Nije rekao ni rijei. Pekle su ga
oi. Kad se kasnije, mnogo kasnije okrenuo, Vera je ve bila otila. Nita od nje nije
ostalo u mranoj prostoriji. Jedino je osamnaest njenih ajnjaa na stolu jo uvijek
zadralo svoju preostalu svjetlost. Njihov se miris, ohrabren mrakom, irio prostori-
jom jae no prije u oblim, pomalo nagnjilim valovima. Leonidasa je pogodilo to to
je Vera zaboravila ili prezrela njegove rue. Podigao je vazu sa stola da ih odnese
portiru, ali se na vratima salona predomislio ostavivi samrtno cvijee u potpunoj
tmini.
59
Sedmo poglavlje
U SNU
Leonidas stoji iza Amelie u loi u operi. Nagnuo se nad njezinu kosu, koja zahva-
ljujui dugim mukama pod kromiranim frizerskim suilom poput nestvarnog oblaka,
poput tamnozlatne pare obavija njezinu glavu. Amelijina velianstvena lea i njezine
besprijekorne ruke su gole. Samo tanke naramenice pridravaju meki, kao more zele-
ni velur njezine haljine koju je danas prvi put obukla. Vrlo skupocjen pariki model.
Amelie je zbog toga sveano raspoloena. U raskoi svoje samodopadljivosti pret-
postavlja da je i Leon, zahvaljujui njezinoj blistavoj pojavi takoer sveano raspolo-
en. Okrzne ga pogledom i primijeti elegantnoga mukarca koji iznad sjajnoga popr-
sja u fraku nosi nakalemljeno sivo i izguvano lice. Sjenka zebnje nadvije se nad nju.
to se to zbilo? Je li izmeu ruka i opere iz vjeito mlada plesaa nastao otmjeni
stariji gospodin ije mirkajue oi i oputeni kutovi usana jedva prikrivaju ivotni
umor veeri?
Jesi li se danas jako namuio, jadniku moj, pita Amelie i istog je trena ponov-
no rastresena. Leonidas marljivo radi na svom oduevljeno-podrugljivom osmijehu,
ali ga ne moe u potpunosti izvesti:
Nije spomena vrijedno, draga! Jedna jedina konferencija. Inae sam cijelo po-
podne ljenario...
Mazno ga je dodirnuta svojim mramornobijelim leima:
Je li te moje glupo brbljanje izbacilo iz takta? Jesam li ja kriva? Ima pravo, Le-
one. Sve nevolje dolaze od tog gladovanja. Ali reci, to da radim, ako sa skoro tride-
set i devet godina ne elim teturati kroz ivot i s prekrasnim dvostrukim podbratkom,
obloena salom i nogu debelih poput onih klavirskih? Ti bi mi bio zahvalan, ti fanati-
e ljepote! Ve sada jedva da mogu nositi neki model bez malih preinaka, samo to
nemoj nikome rei. Nemam ja tu sreu da izgledam poput suhonjave lutke, kao tvoja
Anita Hojos. Kako ste vi mukarci nepravedni! Da si se vie bavio mnome duhovno,
ne bih bila ostala takva bezobzirna hulja, ve bih postala tako taktina i tankoutna i
zanosno stidljiva poput tebe...
Leonidas odmahne rukom:
Neka te to ne zabrinjava! Dobar ispovjednik zaboravlja grijehe svojih ispovjeda-
nika...
60
Eh, pa nije mi ba drago da tako brzo zaboravlja moje brane patnje, duri se
Amelie, ali to odmah zaboravlja, zabavljajui se gledanjem kroz kazalini dalekozor:
Kako je opera danas lijepa!
Opera je uistinu lijepa. Sva su se uvaena imena veeras okupila u operi. Oekuje
se neki visoki strani odlinik. Istodobno se jedna obljubljena pjevaica oprata s pu-
blikom pred odlazak na odmor u Ameriku. Amelie neumorno baca mreu svojih poz-
dravljajuih osmijeha, i isto je tako neumorno izvlai, natopljenu svjetlom uzvrae-
nosti. Poput lijepe Helene na gradskim zidinama Troje, uzbuenom je snobistikom
teihoskopijom 2 nabrajala okupljene linosti:
Evo Chvietickyjevih, loa broj 3 u parteru, princeza ve drugi put pozdravlja, za-
to ne odgovori, Leone? Pored njih Bosenbauerovi, vrlo smo se loe ponijeli prema
njima, moramo ih jo jednom ovaj mjesec pozvati na partiju brida en petit comit, 3
molim te, budi posebno ljubazan. Sad je i engleski veleposlanik pogledao prema
nama, mislim, Leone, da to mora primiti na znanje. U vladinoj loi sjedi onaj nemo-
gui kolos od ene, Spittelbergerova baba, mislim da na sebi ima vuneni demper,
to bi ti rekao kada bih ja tako izgledala, uope se s time ne bi sloio, dakle, potuj
moje skrovito junatvo! Mau nam Torre-Fortezzijevi; kako mlada kneginja samo za-
nosno izgleda, a pune je tri godine starija od mene, preklinjem te, zahvali se, Le-
one...
Leonidas se okree na sve strane i malim, iscerenim naklonima pozdravlja nasum-
ce, kao to to ine slijepci kojima se na uho doaptavaju imena onih koji im prilaze.
Takvi su ti Paradinijevi, prolazi mu glavom, i pritom zaboravlja da inae i njega, ba
kao i Amelie, prolaze ugodni marci od uzviene bujice imena... Neprestano samog
sebe podsjea da mora biti sretan, jer se sve tako neoekivano i savreno rijeilo, jer
se ne mora odluivati na teka priznanja i odluke, ukratko, jer je nestalo njegove
mrane tajne, a on smije biti slobodniji i laganiji nego ikada. Naalost, nije u stanju
prihvatiti vlastiti poziv da bude sretan. ak tvrdokorno pati to Emanuel nije njegov
sin. Jednog je sina izgubio. O, kad bi Emanuel bio onaj sad ve odrasli mladi, mali
Joseph Wormser koji je prije osamnaest godina u Sankt Gilgenu umro od meningiti-
sa! Leonidas si ne moe pomoi. U glavi mu tutnji jurei vlak, a tim vlakom putuje
Vera, iz zemlje u kojoj ne moe disati u zemlju u kojoj je to mogue. Tko bi rekao da
u zemljama u kojima ti umiljenci ne mogu disati, bez imalo obzira nasmrt mue vi-
sokoobrazovane ljude poput Emanuelova oca? To su samo uasne prie. Ne vjeru-
jem. Ne vjerujem u to, iako je Vera utjelovljenje istine. Ali, to je to? ini mi se da ni
ja ovdje ne mogu disati. Kako? Ja, kao roeni Beanin, ovdje ne mogu disati? To nije
mogue! Bit e najbolje da ovih dana odem pregledati srce. Moda ve prekosutra, u
tajnosti, da Amelie nita o tome ne sazna. Ne, tovani kolega Skutecky, neu hodo-
astiti gospodinu Lichtlu, tom trijumfirajuem mediokritetu, ve Alexanderu Blochu,
i to bez ikakva ustruavanja. Ali u se prije toga, ve sutra ujutro, najaviti kod Vin-
61
cenca Spittelbergera: Pokorno molim gospodina ministra da mi oprosti to sam juer

stvarao tekoe. Mirno sam razmislio o poticajima gospodina ministra. Gospodin mi-
nistar je i opet jednom otkrio kolumbovo jaje. Evo, donio sam i zahtjev za dodjelu
odlija profesoru Blochu i rjeenje o imenovanju profesora Lichtla. Naposljetku, mo-
ramo misliti na nae nacionalne veliine i pomoi im da se dokau u meunarodnim
krugovima. Gospodin ministar je izuzetno ekspeditivan, pa e na dananjoj sjednici
vladina kabineta te dokumente dati na potpis gospodinu saveznom kancelaru. Hvala
Vam, gospodine predstojnice odjela, hvala! Nisam ni jednog trenutka posumnjao u to
da se u itavoj kui mogu osloniti samo na Vas. U povjerenju, ako u budunosti pre-
selim u ured kancelara, povest u Vas sa sobom kao prezidijalistu. Ne morate se bri-
nuti radi onog juer. Zbog vremena ste bili malo iznervirani. Da, svakako, radi vre-
mena! Olujnog vremena. Leonidasu je u uhu odzvanjala vremenska prognoza s radi-
ja. Ukljuio je radio dok se presvlaio za operu: Depresija nad Austrijom. Priblia-
va se olujno nevrijeme. To je razlog zato ne moe disati. Leonidas jo uvijek me-
haniki klima u prazno. Pozdravlja unaprijed kako bi udobrovoljio Amelie.
Pojavili su se gosti koje su danas bili pozvali u kazalite. Frak i srebrno-crna
oprava s veernjim ogrtaem metalizirane boje. Gospode grle jedna drugu. Leonidas
pritie svoje usne o namirisanu, debelu ruku s nekoliko smeih madea. Gdje li si,
produhovljena, slatko-gorka ruko i tvoji krhki prsti bez prstenja?...
Milostiva je svaki put sve mlaa...
Ako se tako nastavi, gospodin predstojnik odjela e me uskoro moi pozdravljati
kao bebu...
to je nova, dragi prijatelju? to kae visoka politika?
S politikom, hvala Bogu, nemam nikakve veze. Ja sam obian kolnik.
Ako si ve i ti postao tako tajanstven, vrijedni moj predstojnie, mora da je pri-
lino gadno. Nadam se da e Engleska i Francuska imati razumijevanja za nas. I
Amerika, prvenstveno Amerika! Konano, mi smo posljednji bedem kulture u Sred-
njoj Europi...
Leonidas ni sam nije znao zato su ga rijei njegova gosta tako razdraile.
Imati kulturu, rekao je ljutito, znai, drugaije reeno, biti luckast. Sam Bog
zna da smo svi mi ovdje ludi. Ja ne raunam ni s jednom silom, ak ni s najveom.
Bogati Amerikanci ljeti rado dolaze u Salzburg. No, kazalini posjetitelji nisu savez-
nici. Sve ovisi o tome jesmo li dovoljno jaki da revidiramo sami sebe prije no to
nastupi velika revizija...
Duboko je uzdahnuo, znajui da sam nije dovoljno jak, a i zbog toga to je nera-
lanjivo lice gnjecavoga pred njim stalo titrati, puno mrnje.
Velianstveni pljesak! Na ogradi sveane loe pojavio se inozemni odlinik, okru-
62
en domaim uglednicima. Dvorana se zamraila. Dirigent je, obasjan osamljenim

svjetlom s pulta odluno zgrio svoj profil i poput ogromnoga gavrana rairio krila.
Sada se taj gavran pravilnim kretnjama razmahao nad neobjanjivo poletnim orkes-
trom, a da se pritom nije pomakao s mjesta. Poinje opera. To sam neko zaista vo-
lio. Jedna prilino debela muka uloga iskoila je iz raskonog kreveta jo deblje pri-
madone. Osamnaesto stoljee. Primadona, starija gospoa, melankolina je. ena u
mukoj ulozi, mladenakom gipkou naglaavajui svoje izuzetno enske obline, na
posluavniku joj donosi jutarnju okoladu. Odvratno, pomisli Leonidas.
Na vrcima prstiju povlai se u pozadinu loe i klone na plianu klupu. Strasno zi-
jeva. Sve je izvrsno prolo. Stvar s Verom je konano rijeena. Nevjerojatno bie, ta
Vera. Niti jednom rijeju nije inzistirala. I da mi je vrag dao mira i da nisam postao
sentimentalan, ne bih bio nita ni saznao, nita, i rastali bismo se na besprijekoran
nain. teta! Bolje bih se osjeao da nisam saznao istinu! Nitko ne moe ivjeti dva
ivota. Barem ja nemam snage za dvostruki ivot koji mi Amelie pripisuje. Draga i
dobra Amelie od prvog me je dana precjenjivala. Ali, pustimo to, prekasno je. Vie
sebi ne smijem dozvoliti tako netaktine izjave, kao onu o velikoj reviziji. K vragu,
kakva revizija? Nisam ni mrani Heraklit, niti intelektualni Izraelit, ve javni du-
nosnik lien poslovine mudrosti. Kad u konano nauiti biti isto magare kao i svi
drugi?! Na kraju krajeva, ovjek treba biti zadovoljan. Trebamo se neprestano prisje-
ati to smo postigli. Na ovom lijepom mjestu okupilo se onih prvih tisuu, a ja se
ubrajam meu prvih stotinu. Dolazim odozdo. Ja sam pobjednik ivota. Kada je moj
jadni otac tako rano preminuo, majka i mojih petero brae i sestara morali smo ivje-
ti od mirovine koja je iznosila tisuu dvjesto guldena. A kada je tri godine kasnije
umrla i jadna mama, nije vie bilo ni mirovine. Nisam propao. Koliko ih je samo os-
talo na razini kunih uitelja kod Wormserovih, koji nisu ostvarili ak ni onaj smioni
san da kao kolnici u nekoj provincijskoj zabiti smiju sjediti u poasnoj sobi gosti-
onice? A ja?.! Iskljuivo je moja zasluga to sam samo s naslijeenim frakom postao
priznato privlaan mladi i famozni plesa valcera, i to je Amelie Paradini inzistira-
la da se za mene uda, ba za mene, i to sam postao ne samo predstojnik odjela, nego
i veliki gospodin za kojeg Spittelberger, Skutecky i kolege tono znaju da nisam ovi-
san o svim tim glupostima, nego sam nonalantna iznimka koju Chvietckyji i Torre-
Fortezzijevi, najstarije feudalno plemstvo, prvi pozdravljaju i dobacuju mi osmijehe,
a sutra ujutro u iz ureda nazvati Anitu Hojos i najaviti se na aj. No samo jedno bih
htio znati: jesam li danas zaista plakao za malim djeakom ili sam to sebi tek nak-
nadno umislio...
Glazba je sve veom teinom navirala prema Leonidasu. Visoki tonovi enskih
glasova sudarali su se jedni s drugima. Monotono i pretjerano! Zaspao je, ali je i u
snu znao da spava. Spava na klupi u parku. Slabaan traak listopadskoga sunca pr-
e tratinu. Pored njega prolaze kolone djejih kolica. U tim bijelim vozilima to kri-
63
pe po ljunku spavaju posljedice uzroka i uzroci posljedica ispupenih ela, napue-

nih usana i stisnutih aica svojim duboko zaokupljenim djejim snom. Leonidas
osjea da mu lice postaje sve sue. Trebao sam se jo jednom obrijati za operu. Sad
je kasno. Lice mu je velika pusta istina. Staze, kolni putovi i prilazne ulice polako
se sjedinjuju u tu osamljenu istinu. Je li to ve smrtna bolest koja nije nita drugo
do li tajanstveno logini ekvivalent ivome krivnje? I dok spava pod otealom kupo-
lom te neprestano razdraljive glazbe, Leonidasu je neizrecivo jasno da mu je danas
bilo ponueno izbavljenje, tamno, poluglasno i neodreeno, kao to ve jesu sve po-
nude takve vrste. Zna da je tu ponudu propustio. Kao to zna da vie nikada nee us-
lijediti nova.
BalkanDownload.org
64
FRANZ WERFEL
KRONOLOGIJA
1890. Franz Viktor Werfel rodio se u Pragu 10. rujna kao prvo dijete tvorniara ruka-
vica Rudolfa Werfela i njegove supruge Albine Werfel, roene Kussi.
1896. Pohaa privatnu osnovnu kolu u Pragu.
1904. Upisuje K.u.k njemaku gimnaziju Neustadt u Pragu.
1909. Maturalni ispit. Stjee prijatelje meu kojima su Willy Haas, Ernst Deutsch,
Max Brod i Franz Kafka. Povremeno odlazi na sveuilina predavanja. Sporadino
objavljuje prve pjesme.
1910. Stjee izobrazbu u jednoj hamburkoj pediterskoj tvrtki.
1911. Godinu dana slui vojsku u topnikoj regimenti u Pragu. Objavljuje zbirku pje-
sama Der Weltfreund (Prijatelj svijeta).
1912. Najesen postaje lektorom u izdavakoj kui Kurta Wolfa, u Leipzigu. Prijatelj-
stvo s Walterom Hasencleverom.
1913. Leipzig. Boravi u Malcesineu na jezeru Garda. Susree se s Rainerom Mari-
jom Rilkeom u Hellerau. Poetak sukoba s Karlom Krausom. Wirsind (Mi jesmo),
zbirka pjesama.
1914. Prag. Privremeno je osloboen ratne slube. Einander (Meusobno) zbirka
pjesama.
1915. Doivljava nesreu na iari u Bozenu. Ponovo ga proglaavaju nesposobnim
za vojsku. Zaljubljuje se u Praanku Gertrudu Spirk, enu kose boje snijega, ali iz-
razito mladenakog i izvanredno lijepog lica. S nekoliko istomiljenika osniva Ge-
heimbund (Tajno drutvo) protiv slubene demagogije i militarizma. lanovi dru-
tva su, meu ostalima, Martin Buber, Gustav Landauer i Max Scheler.
1916. Slui kao vojnik na istonogalicijskom frontu, u Galiciji, u Hodowu, kod Jezi-
erna. Praizvedba drame Die Troerinnen des Euripides (Euripidove Trojanke) 22.
travnja u Lessing Theateru u Berlinu.
1917. U oujku dobiva dopust radi vjenanja sestre Hanne s tvorniarem papira. Kra-
65
jem ljeta dobiva mjesto u bekom odjelu za ratni tisak. Sprijateljuje se s Ottom Gro-
ssom. Prvo poznanstvo s Almom Mahler Gropius. Objavljuje esej Die Christliche
Sendung. Uiva bomeski ivot po bekim kavanama.
1918. Dri pacifistika predavanja u vicarskoj. Praizvedba drame Der Besuch
ausdem Elysium 9. lipnja u Deutsches Theatre, u Berlinu. Rodio mu se prvi sin, Mar-
tin Carl Johannes 2. kolovoza. Sudjeluje u bekoj novembarskoj revoluciji.
1919. U godinama koje slijede do egzila stalno mu je prebivalite u Beu; due bora-
vi u Breitensteinu, na Semmeringu, u Santa Margherita Ligure i u Veneciji. Sin mu
umire 15. svibnja. Objavljuje zbirku pjesama Der Gerichtstag (Dan suda).
1920. Objavljuje pripovijetku Nicht der Morder, der Ermordete ist schuldig (Nije
kriv ubojica, kriv je ubijeni) i roman Die schwarze Messe (Crna misa).
1921. Praizvedba drame Spiegelmensch (Dvojnik) u Alte Theater u Leipzigu 15. lis-
topada.
1922. Praizvedba drame Bockgesang (Jareva pjesma) u Reimundtheater u Beu 10.
oujka.
1923. Praizvedba drame Schweiger (utljivac) u Neue Deutsche Theater 6. sijenja u
Pragu. Radi na romanu o operi, Verdi. Umire mu prijatelj Franz Kafka 3. lipnja. Zbir-
ka pjesama Beschwerungen (Zazivanja).
1925. Prvo putovanje na Bliski istok. Praizvedba drame Juarez und Maximilian u
Stadttheater u Magdeburgu, u Njemakoj 20. travnja, koju postavlja Max Reinhardt.
1926. Dobiva Grillparzerovu nagradu za dramu Juarez und Maximilian 15. sijenja.
Praizvedba drame Paulus unter den Juden (Pavle pod idovima) dogaa se istovre-
meno u Bonnu, Bratislavi, Kolnu i Mnchenu. U rujnu se susree sa Sigmundom
Freudom. Na jesen postaje lanom Pruske akademije znanosti i umjetnosti na Odsje-
ku za pjesnitvo.
1927. Dobiva Dravnu nagradu ehoslovake i Schillerovu nagradu (zajedno s Her-
mannom Burteom i Fritzom von Unruchom). Objavljuje zbirke pripovijedakaDer
Tod des Kleinbrgers (Smrt malograanina) i Geheimnis eines Menschen (Tajna jed-
nog ovjeka).
1929. Vjenanje s Almom Mahler-Gropius 6. srpnja. Istupa iz idovske zajednice.
Objavljuje roman Barbara oder Die Frommigkeit. (Barbara ili poniznost).
1930. Putuje u Palestinu, Egipat i Siriju. Dobiva ideju za epski roman o Armeniji.
Praizvedba drame Das Reich Gottes in Bohmen (Kraljevstvo Boje u ekoj) u Bur-
gtheatreu, u Beu 6. prosinca.
66
1931. U oujku seli sa ranije beke adrese u Elizabethenstrasse u veliku vilu u Stein-
feldgasse. Arthur Schnitzler, njegov prijatelj, umire 31. listopada. Objavljuje romane
Der Abituriententag (Proslava mature) i Die Geschivister von Neapel (Sestre iz Na-
pulja).
1932. Poinje raditi na romanu Musa Dagh.
1933. Iskljuuju ga iz Pruske akademije znanosti i umjetnosti. Objavljuje roman Die
vierzig Tage des Musa Dagh (etrdeset dana Muse Daga).
1934. Februarski nemiri u Beu. U Italiji radi na romanu Der Weg der Verheissung
(Put obeanja). Pokerka Manon Gropius oboljeva od djeje paralize.
1935. Manon Gropius umire 22. travnja. Objavljuje zbirku pripovjedaka Schlafund
Erwachen (Spavanje i buenje). U studenom putuje u New York. Zajedno s Maxom
Reinhardtom i Kurtom Weilom radi na uprizorenju djela Der Weg der Verheissung.
1936. Vraa se u Europu. Priprema se za Jeremias roman (Roman o Jeremiji).
1937. Objavljuje roman Hore die Stimme (ujte glas). Der Weg der Verheissung do-
ivljava praizvedbu 7. sijenja u Manhattan Opera House u New Yorku. Praizvedba
drame In einer Nacht (U jednoj noi) 5. listopada u Theater in der Josephstadt, u
Beu. Dobiva austrijski Kri za zasluge na polju znanosti i umjetnosti prvog reda.
1938. Boravi u Capriju u vrijeme kad Austriju okupira Hitlerova vojska. Bjei u Sa-
nary sur Meer. Doivljava teke srane napade.
1939. U sijenju postaje predsjednikom austrijskog Pen-a u izbjeglitvu. U rujnu po-
inje Drugi svjetski rat. Objavljuje romaneGedichte aus dreissig Jahren (Prie iz tri-
desetih godina) i Der Veruntreute Himmel (Iznevjereno nebo).
1940. Bjei kroz Francusku, pjeke prelazi Pirineje. Njegov prijatelj Walter Hasen-
clever poinja samoubojstvo. Dolazi u New York 13. listopada. Krajem godine seli u
Los Angeles.
1941. Objavljuje romane Das Lied von Bernardette (Pjesma o Bernardette) i Eine
Blassblaue Frauenschrift (Njeno plavi enski rukopis). Njegov otac umire u junoj
Francuskoj 31. srpnja.
1942. Seli na Beverly Hills. Radi u Santa Barbari naJacobowsky und der Oberst (Ja-
kobowsky i pukovnik). Pie Die wahre Geschichte vom wiedergestellten Kreuz (Isti-
nita pria o ponovo podignutom kriu).
1943. Snima se filmska adaptacija romana Bernardette. Ponovo dobiva teke srane
napade. Radi na romanu Stern der Ungeborenen (Zvijezda neroenih) u potpunoj po-
67
vuenosti u Santa Barbari. Postaje poasnim doktorom kalifornijskog Sveuilita u

Los Angelesu.
1944. Nastaje Theologumena, zbirka teoloko filozofskih spisa. Praizvedba drame
Jacobowsky and der Ungeborener (na engleskom u obradi S. N. Behrmana) u kazali-
tu Martin Beck u New Yorku.
1945. U kolovozu zavrava utopistiki roman. Umire na Beverly Hillsu 26. kolovo-
za.
68
Literatura:
Werfel, Franz: Proslava mature, roman. Zagreb (Binoza) 1935.
Werfel, Franz: Smrt malograanina, kratki roman. Zagreb (Zora) 1951.
Werfel, Franz: Verdi: roman o operi. Zagreb (Mladost) 1953.
Verfel, Franc: Musa Dag, roman. Sarajevo (Svjetlost) 1955.
Verfel, Franc: Nije kriv ubica, kriv je ubijeni, pripovijetke. Sarajevo (Depna knji-
ga) 1958.
Werfel, Franz: Pjesma o Bernadici, roman. Zagreb (Martin Kranjec) 1970.
Werfel, Franz: Nije kriv ubojica, kriv je ubijeni, Tuzla-Sarajevo-Klagenfurt (Wi-
eser) 1998.
Werfel, Franz: Smrt malograanina, Tuzla-Sarajevo-Klagenfurt (Wieser) 1998.
Werfel, Franz: Musa Dag. Tuzla-Sarajevo-Klagenfurt (Wieser) 1998.
Werfel, Franz: Izmeu gore i dolje, filozofsko-teoloki eseji. Zagreb (Moderna
vremena), 1999.
Priredio Saa Drach
69
Zabiljeke
1 Mjeseev kamen = adular, vrst dragulja, bijele ili plaviaste boje. ( op. prev.)
2 Teihoskopija = (grki teichoskopia = pogled sa zidina) dramaturki postupak, u kojem glumac promatra i
prepriava prizore koji se zbivaju izvan scene. ( op. prev.)
3 En petit comit = u uskom krugu, u malom drutvu (op. prev.)
70
Sadraj
Blijedoplavi enski rukopis 2
Prvo poglavlje 3
Drugo poglavlje 8
Tree poglavlje 14
etvrto poglavlje 27
Peto poglavlje 36
esto poglavlje 46
Sedmo poglavlje 60
FRANZ WERFEL 65
Zabiljeke 70
71

Blijedoplavi Zenski Rukopis - Franz Werfel

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Blijedoplavi Zenski Rukopis - Franz Werfel

Uploaded by

Document Information

Original Description:

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Blijedoplavi Zenski Rukopis - Franz Werfel

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

www.balkandownload.

Pota je stajala na stolu za dorukovanje. Bijae to pozamana hrpa pisama, jer je

koasti ljetni ugoaj. Mali objeenjaki povjetarci nestano su se poigravali liem

lom, Leonidas nepotkupljivom strogou naglaava da Amelijina bogatstva nipoto

Nakon to se oprostio od Amelie, Leonidas nije odmah iziao iz kue. Pismo s

vie ili premalo to dokazuje to karakteristino pomanjkanje takta. Neizrecivo je

Iako je vrijeme ve bilo poodmaklo, Leonidas je mnogo polaganije no inae ho-

sam se analitikom i ralanjujuom britkou osjeao nitavno i smueno. Ve je

Putnie, doe li u Spartu

Bila je to umjerena ala, ali me je uvijek znala udnovato posramiti i povrijediti.

je potpuno sama na svijetu, ali je tvrdila da se ne osjea naputenom, ve slobodnom

lazili najbistriji umovi i najnedostupniji opozicionari. Moja je mata nadmaila samu

Odmah po ulasku u ured Leonidasa su obavijestili da ga gospodin ministar oeku-

Odgurnuvi mapu daleko od sebe, Leonidas je skoio sa stolca i snanim kora-

sceni. Na koju bi se stranu nagnuo, na toj bi strani bila sutranja mo...

Na je veliki susjed, odvratio je sjetno i istodobno prijetei, radikalno oistio

zemne eljeznice njegove neumorne ambicioznosti. Spittelbergerov se oportunizam

dok je u ogledalu promatrao svoju jo uvijek mladenaki gustu kosu, obuzelo ga je

se zaveljajima nalazili stari rauni, bankovne iskaznice i opet pisma, koja su mu se

Danas si imao neprilika?

Uzela ga je. itala je. Poluglasno: tovani gospodine predstojnie odjela! Ve

Leonidas je napregnuto gledao u stranu dok mu je ruka polako milovala njezinu

Leonidas je odmah nakon objeda iziao iz kue i odvezao se u ministarstvo. Tu je

Jedna od dobro promiljenih navika predstojnika odjela bila je ta da svojim veli-

udno navrla ispovijed:

cenca Spittelbergera: Pokorno molim gospodina ministra da mi oprosti to sam juer

en domaim uglednicima. Dvorana se zamraila. Dirigent je, obasjan osamljenim

pe po ljunku spavaju posljedice uzroka i uzroci posljedica ispupenih ela, napue-

vuenosti u Santa Barbari. Postaje poasnim doktorom kalifornijskog Sveuilita u

You might also like