Univerzitet u Sarajevu

Elektrotehniki fakultet

Linearna algebra i geometrija

 predavanja 

Sarajevo, januar 2015.

Sadraj

Sadraj

ii

1 Uvod

2 Matrice i determinante

3 Sistemi linearnih jednaina

4 Linearni operatori

5 Vektorska algebra

6 Analitika geometrija

7 Analitika geometrija u ravni

8 Analitika geometrija u prostoru

9 Ispitivanje jednaina drugog reda u R2

10 Polinomi

10

POGLAVLJE 10
Polinomi
Neka je (K, +, ) polje i neka su 0 i 1 neutralni elementi tog polja u odnosu
na operacije + i , respektivno. Neka je operacija stepenovanja uvedena na
uobiajeni nain sa
x0 = 1, xk = xxk1 , (x K, k N).

Denicija 10.1. Ako x K i ak K (k = 0, 1, . . . , n), formalni izraz

n

P (x) = a0 + a1 x + + an x =

n
X

ak x k

(10.1)

k=0

naziva se algebarski polinom po x nad poljem K.

Za elemente ak kaemo da su koecijenti polinoma P (x). Ako je koecijent an 6= 0, za polinom P (x) kaemo da je stepena n i to oznaavamo sa
deg P (x) = n. esto se stepen polinoma naznaava u nazivu polinom, pa se
polinom n-tog stepena obiljeava sa Pn (x). Za koecijent an 6= 0 kaemo da
je vodei koecijent posmatranog polinoma.
Dakle, stepen polinoma P (x) je najvii stepen od x koji se pojavljuje u
izrazu za P (x) sa nenultim koecijentom.

Doc. dr. Almasa Odak

Najee se posmatraju situacije u kojima je polje K polje realnih ili

kompleksnih brojeva i u tom sluaju govorimo o algebarskim polinomima
nad poljem realnih, odnosno kompleksnih brojeva, respektivno ili krae o
realnim ili kompleksnim polinomima.

Denicija 10.2. Za polinom

O(x) = 0 + 0x + + 0xn1 + 0xn

kaemo da je nula polinom i oznaavamo ga sa 0.

Stepen nula polinoma O(x)( 0) se ne denira.
Elementi polja K se tretiraju kao polinomi stepena nula. Element x K
moe se interpretirati kao polinom prvog stepena denisan sa P (x) = x. Za
element x koristi se termin varijabla, promjenljiva ili nepoznata. Za polinom
P (x) denisan sa (10.1) kae se da je polinom po promjenljivoj x, preciznije
polinom n-tog stepena po promjenljivoj x nad poljem K.
Za polinom iji je vodei koecijent jednak jedinici kaemo da je jedinini
ili monian.
Skup svih polinoma nad poljem K po promjenljivoj x oznaavamo sa K[x].
Od interesa je posmatrati skup svih onih polinoma iji stepen nije vei od n.
Taj podskup skupa svih polinoma oznaava se sa Pn [x]. Proizvoljni polinom
iz Pn [x] je oblika
Pn (x) =

n
X

ak xk , (ak K),

k=0

pri emu ako je deg P (x) = m < n, tada je am+1 = = an = 0.

Znaajno je razmotriti koju algebarsku strukturu predstavlja posmatrani
skup sa adekvatno uvedenim operacijama sabiranja i mnoenja. Prvo uvedimo relaciju jednakosti.

Denicija 10.3. Polinomi

P (x) = a0 + a1 x + + an xn i Q(x) = b0 + b1 x + + bm xm

su jednaki ako i samo ako je ak = bk za svako k 0.

Operacije sabiranja i mnoenja se uvode sljedeom denicijom.
11

Doc. dr. Almasa Odak

Denicija 10.4. Za dva polinoma

P (x) = a0 + a1 x + + an xn i Q(x) = b0 + b1 x + + bm xm

zbir i proizvod deniu se sa

(P + Q)(x) = P (x) + Q(x) = c0 + c1 x + + cr xr

(P Q)(x) = P (x)Q(x) = d0 + d1 x + + ds xs ,

gdje su
ck = ak + bk , (0 k r = max(n, m))

i
dk =

k
X

ai bki , (0 k s = n + m).

i=0

Dakle, ako P (x) Pn [x] i Q(x) Pm [x], tada (P + Q)(x) Pr [x] i

(P Q)(x) Ps [x], gdje su r = max(n, m) i s = n + m. Jednostavno se
provjerava da za nenula polinome P (x) i Q(x) vai
deg(P Q)(x) = deg P (x) + deg Q(x),
deg(P + Q)(x) max{deg P (x), deg Q(x)},

kada je P (x) + Q(x) 6 0.

Treba primijetiti da je specijalan sluaj proizvoda polinoma proizvod polinoma P (x) sa skalarom K, koji se tretirati kao polinom nultog stepena,
kako smo ve napomenuli.
Pokazuje se da vrijedi sljedei teorem.

Teorem 10.1. Skup K[x] snadbjeven operacijama sabiranja i mnoenja polinoma ini komutativni prsten sa jedinicom.

Oduzimanje polinoma se moe denisati kao sabiranje sa suprotnim elementom. Operacija dijeljenja, kao inverzna operacija operaciji mnoenja, se
ne denie. Meutim, operacija dijeljenja sa ostatkom se moe denisati,
kako emo vidjeti u nastavku.
Naredna tvrdnja nam daje rezultat kojim je motivirano uvoenje pomenute operacije.
12

Doc. dr. Almasa Odak

Teorem 10.2. Za svaki polinom P (x) i svaki nenula polinom Q(x), postoje
jedinstveni polinomi S(x) i R(x) takvi da vai jednakost
P (x) = S(x)Q(x) + R(x),

(10.2)

pri emu je R(x) nula polinom ili deg R(x) < deg Q(x).
Tvrdnja posljednjeg teorema, po analogiji za sluaj prirodnih brojeva,
posluila je za uvoenje pojmova kolinika i ostatka pri dijeljenju polinoma.

Denicija 10.5. Za polinom S(x) koji zadovoljava (10.2) kaemo da je ko-

linik pri dijeljenju polinoma P (x) polinomom Q(x)(6 0), a za odgovarajui

polinom R(x) da je ostatak pri tom dijeljenju.

Ako je ostatak nula polinom, kaemo da je P (x) djeljivo sa Q(x) i polinom

Q(x) zovemo djelilac polinoma P (x). injenicu da je Q(x) djelilac polinoma
P (x) piemo kao Q(x)|P (x).

Pokazuje se da su osobine djeljivosti polinoma analogne osobinama djeljivosti cijelih brojeva.

Za polinome je posebno znaajno posmatrati nule polinoma. Uvodimo
pojam nula polinoma u nastavku i govorimo o njihovom odreivanju.
Neka je a K i P (x) = a0 + a1 x + + an xn . Tada je
P (a) = a0 + a1 a + + an an

jedan element u polju K. Za P (a) kaemo da je vrijednost polinoma u taki

x = a.
Za element a K kaemo da je nula polinoma P (x) K[x] ako je vrijednost polinoma u toj taki jednaka nuli, to jeste ako je P (a) = 0. U
tom sluaju, za polinom prvog stepena x a kaemo da je linearni faktor
posmatranog polinoma.
Vani rezultati o nulama polinoma sadrani su u sljedea dva teorema.
Drugi teorem je poznat pod nazivom Bzoutov stav.

Teorem 10.3. Ako je a nula polinoma P (x) K[x], tada je P (x) djeljiv
linearnim faktorom x a.
Dokaz. Kako je
xk ak = (xk1 + xk2 a + + xak2 + ak1 )(x a),

13

Doc. dr. Almasa Odak

to je
P (x) P (a) = a1 (x a) + a2 (x2 a2 ) + + an (xn an )
= (a1 + a2 (x + a) + + an (xn1 + + an1 ))(x a)
= Q(x)(x a),

gdje je Q(x) polinom stepena n 1.

S druge strane, po pretpostavci je P (a) = 0, pa slijedi da je P (x) =
Q(x)(x a), to znai da je polinom P (x) djeljiv linearnim faktorom x a,
pa je dokaz zavren.

Teorem 10.4. Ostatak pri dijeljenju polinoma P (x) sa x a jednak je vri-

jednosti polinoma P (x) u taki a, to jeste jednak je P (a).

Dokaz. Kako je Q(x) = xa polinom prvog stepena, na osnovu teoreme 10.2,

postoji jedinstveni polinom S(x) i konstanta R, to jeste polinom stepena nula,
takvi da je
P (x) = S(x)(x a) + R.
(10.3)
Stavljajui x = a u prethodnoj relaciji dobijamo da je R = P (a), to je i
trebalo pokazati.
Koritenjem prethodne teoreme, svaki polinom P (x) K[x] stepena n
moemo na jedinstven nain predstaviti (razloiti) po stepenima od x a,
odnosno napisati u obliku
P (x) = A0 + A1 (x a) + A2 (x a)2 + + An (x a)n ,

gdje su Ak , k = 0, 1, . . . , n elementi polja K.

Jedan jednostavan, ali vaan problem je izraunavanje vrijednosti polinoma za dato x = a. Cilj je to ekasnije izvriti pomenuto raunanje.
Pretpostavimo da je polinom zadat po opadajuim stepenima, to jeste neka
je napisan u obliku
P (x) = a0 xn + a1 xn1 + a2 xn2 + + an1 x + an .

(10.4)

Ako bismo izraunavali vrijednost polinoma P (a), na osnovu datog izraza

bilo bi potrebno 2n 1 mnoenja i n sabiranja. Meutim, ukoliko P (x)
predstavimo u neto drugaijem obliku tako to izvuemo promjenljivu x iz
14

Doc. dr. Almasa Odak

svih lanova koji je sadre, pa ponovno iz ostatka promjenljivu x iz svih

lanova koji je sadre i postupak nastavimo, dobijamo sljedei zapis
P (x) = ( ((a0 x + a1 )x + a2 )x + + an1 )x + an ,

(10.5)

gdje je potrebno samo n mnoenja i n sabiranja za izraunavanje traene

vrijednosti.
Za praktino raunanje moe se konstruisati i rekurzivni postupak za
traenje vrijednosti polinoma u nekoj taci. Sa b0 , b1 , . . . , bn1 oznaimo koecijente polinoma S(x) iz (10.3) i stavimo bn = R. Tada slijedi da je
a0 xn + a1 xn1 + + an1 x + an
= (b0 xn1 + b1 xn2 + + bn1 )(x a) + bn ,

odakle, uporeivanjem koecijenata uz odgovarajue stepene na lijevoj i desnoj strani prethodne jednakosti, dobijamo da vrijedi
a0 = b0 , ak = bk bk1 a, (k = 1, . . . , n).

Posljednje jednakosti impliciraju rekurzivne relacije koje daju postupak

za raunanje koecijenata bk , a time i izraunavanje vrijednosti polinoma za
x = a. Date su sa
b0 = a0 , bk = ak + bk1 a, (k = 1, . . . , n),

(10.6)

Uzastopnom primjenom gornjih relacija, nakon n koraka dobijamo vrijednost

posmatranog polinom za x = a, to jeste P (a) = bn . Primjetimo da su
koecijenti bk , u stvari, vrijednosti u odgovarajuim zagradama u relaciji
(10.5) izraunate za x = a.
Izloeni postupak (10.6) poznat je i pod nazivom Hornerova ema i moe
se zapisati u obliku sljedee tablice.
a

a0
b0

a1
b0 a
b1

a2
b1 a
b2

a3
b2 a
b3

an1
an
bn2 a
bn1 a
bn1 bn = P (a)

Prvu vrstu, dakle, zapoinjemo sa vrijednou x = a za koju izraunavamo

vrijednost polinoma, a zatim piemo koecijente polinoma (10.4), poev od
najstarijeg koecijenta. U treoj vrsti piemo koecijente bk , koje izraunavamo sabiranjem odgovarajuih elemenata prve i druge vrste, pri emu je
15

Doc. dr. Almasa Odak

b0 = a0 . Elemente druge vrste formiramo mnoenjem vrijednosti a sa pret-

hodnim elementom iz tree vrste. Elementi tree vrste su, dakle, koecijenti
polinoma S(x) i ostatak pri dijeljenju R = P (a).
esto se tablica pie i izostavljanjem drugog reda, to jeste u obliku koji
slijedi.
a

a0
b0

a1
b1

a2
b2

a3
b3

an1
bn1

an
bn = P (a)

Primjer 10.1. Neka je P (x) = 4x4 4x3 + 13x2 16x 12 R[x].

Primjenom Hornerove eme odredit emo vrijednost P (2). Tabela je oblika:

2 4 4
8
4 4

13 16
8
42
21 26

12
52
40

2 4 4
4 4

13 16
21 26

12
40

ili skraeno

Dakle, P (2) = 40. Kolinik pri dijeljenju polinoma P (x) sa x 2 je

polinom S(x) = 4x3 + 4x2 + 21x + 26, a ostatak dijeljenja je R = P (2) = 40.
Jasno, Hornerova ema se moe koristiti i za ispitivanje djeljivosti polinoma nekim faktorom oblika x a. Obzirom na navedene rezultate zahtjev
djeljivosti sa x a je ekvivalentan zahtjevu da je vrijedost posmatranog polinoma u taci a jednaka 0.
Uzastopnom primjenom opisanog postupka mogue je dobiti razlaganje
polinoma po stepenima odgovarajueg linearnog polinoma, kako je ilustrirano
u narednom primjeru.

Primjer 10.2. Polinom P (x) = 4x4 4x3 + 13x2 16x 12 razloiti po

stepenima polinoma x 2.
Koristit emo uzastopnu primjenu Hornerove eme.
2 4 4 13 16
4 4 21 26
4 12 45 116
4 20 85
4 28
4

16

12
40

Doc. dr. Almasa Odak

Prema tome,
P (x) = 40 + 116(x 2) + 85(x 2)2 + 28(x 2)3 + 4(x 2)4 .

U nastavku emo navesti neke osnovne rezultate o polinomima nad skupovima kompleksnih i realnih brojeva.
Jedan od najvanijih teorema je Osnovni stav algebre kojeg navodimo u
nastavku.

Teorem 10.5. Svaki polinom P (x) C[x] stepena n 1 ima bar jednu nulu.
Ovaj teorem moe se formulisati i neto drugaije.

Teorem 10.6. Svaki polinom P (x) C[x] stepena n 1 je proizvod n

linearnih faktora.

Oigledno iz teorema 10.6 slijedi teorem 10.5. Vrijedi i obrnuto, ako je x1

nula polinoma P (x) C[x], koja postoji na osnovu teorema 10.5, tada je, na
osnovu teorema 10.3, P (x) djeljiv linearnim faktorom x x1 , to jeste vai
P (x) = (x x1 )P1 (x),

gdje je P1 (x) polinom stepena n 1. Ako je n 2, tada ponovo primjenom

teorema 10.5, zakljuujemo da P1 (x) ima bar jednu nulu, recimo x2 , tako da
je
P1 (x) = (x x2 )P2 (x), deg P2 (x) = n 2.

Dakle,
P (x) = (x x1 )(x x2 )P2 (x).

Nastavljajui ovakav postupak dolazimo do faktorizacije

P (x) = (x x1 )(x x2 ) (x xn )Pn (x),

gdje je deg Pn (x) = 0, to jeste Pn (x) se svodi na konstantu, najstariji koecijent polinoma P (x).
Dakle, polinom
P (x) = an xn + an1 xn1 + + a1 x + a0 ,

(10.7)

sa kompleksnim koecijentima a0 , a1 , . . . , an i an 6= 0 ima n nula x1 , x2 , . . . , xn ,

i vai
P (x) = an (x x1 )(x x2 ) (x xn ).
(10.8)
Meu kompleksnim brojevima x1 , x2 , . . . , xn moe biti i jednakih i u tom
sluaju govorimo o viestrukim nulama. Taj pojam uvodimo u sljedeoj
deniciji.
17

Doc. dr. Almasa Odak

Denicija 10.6. Za nulu x1 polinoma P (x) C[x] kaemo da je viestruka

nula reda k N ako postoji polinom Q(x) takav da je

P (x) = (x x1 )k Q(x), Q(x1 ) 6= 0.

Ako je k = 1 kaemo da je nula x1 prosta ili jednostruka.

Prethodna razmatranja dovode do sljedeeg rezultata.

Teorem 10.7. Oznaimo sa x1 , x2 , . . . , xm meusobno razliite nule polinoma P (x) C[x] stepena n, neka jenjihova viestrukost k1 , k2 , . . . , km , respektivno. Tada vai faktorizacija
P (x) = an (x x1 )k1 (x x2 )k2 (x xm )km ,

(10.9)

gdje je k1 + k2 + + km = n, a an je najstariji koecijent polinoma P (x).

Faktorizacija (10.9) se naziva kanonska faktorizacija polinoma P (x) na
linearne faktore. Pokazuje se da je kanonsko razlaganje (10.9) jedinstveno.
Veza nula nekog polinoma i njegovih koecijenata moe se izraziti i formulama koje su poznate pod nazivom Vitova pravila ili Vitove formule.
Posmatrajmo polinom P (x) sa kompleksnim koecijentima stepena n koji
je dat sa (10.7). Neka su njegove nule redom x1 , x2 , . . . , xn . Iz jednakosti
polinoma, na osnovu (10.7) i (10.8), dobijamo Vitove formule
x1 + x2 + + xn =
x1 x2 + x1 x3 + + xn1 xn =

..
.

an1
,
an

an2
,
an

x1 x2 xn = (1)n

a0
.
an

Navedeni rezultati o nulama kompleksnih polinoma mogu se iskoristiti za

dobijanje rezulata o nulama realnih polinoma. Znaajan rezultat koji nam
koristi pri odreivanju fakorizacije polinom nad skupom realnih brojeva je
sljedei teorem.

Teorem 10.8. Ako je xj kompleksna nula reda kj realnog polinoma P (x),

tada je i xj takoe njegova kompleksna nula istog reda.
18

Doc. dr. Almasa Odak

Upravo ovaj teorem u kombinaciji sa prthodnim izlaganjima dovodi do

zakljuka da realni polinom moe imati realne nule i/ili parove konjugovano
kompleksnih nula.
Prema tome, realni polinom P (x) se moe faktorisati u obliku
P (x) = an

m
l
Y
Y
(x xj )kj
(x2 + pj x + qj )sj ,
j=1

(10.10)

j=1

gdje je an najstariji koecijent polinoma P (x), x1 , . . . , xm su realne nule viestrukosti k1 , . . . , km , respektivno i 1 i1 , . . . , l il su parovi konjugovano
kompleksnih nula viestrukosti s1 , . . . , sl posmatranog polinoma. U relaciji
(10.10) je
pj = 2j , qj = j2 + j2 , (j = 1, . . . , l).

19