Ibn Kesir Tefsir-Hfz

1 El-Fatiha / Prolog
27

"U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!"
"Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Svemi -
losnom, Milostivom. Vladaru Dana sudnjeg.
Samo Tebi robujemo i samo od Tebe pomo}
molimo. Uputi nas na Pravi put. Na put onih
kojima si blagodati podario. A ne onih na koje
se srd`ba izlila i koji su zalutali."

Nazivi sure Fatiha

Po~etak Knjige", kojom po~inje kur'anski tekst i
kojom se otvara i po~inje u~enje u namazima.
"Majka Knjige" i "Majka Kur'ana", tj. sr`, budu}i da
se sva zna~enja Kur'ana odnose na ono {to ona sadrì;
"Sedam sli~nih ajeta" (ili onih koji se ponavljaju) te
"Kur'an ~asni". U Sahihu Tirmizije potvr|uje se kao
vjerodostojno predanje kako je Ebu-Hurejre rekao:
"Bo`ji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /5/
'Hvala Allahu, Gospodaru ssvjetova' jeste Majka
Kur'ana, Majka Knjige, Sedam sli~nih ajeta, Kur'an
~asni." Naziva se i "Zahvala" i "Molitva", u skladu s
rije~ima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, od
Allaha, d`.{.: /6/ "Namaz sam podijelio izme|u Sebe i
Svog roba na dva dijela. Kada Moj rob kaè: 'Hvala
Allahu, Gospodaru svjetova', Allah kaè: 'Moj rob Mi
se zahvaljuje.' Fatiha je dobila i naziv "Namaz",
budu}i da je ona uvjet namaza.

Objavljena nakon sure "El-Muddessir".

Pored toga, naziva se i "Lijek", na osnovu predanja
Darimija od Ebu-Seida el-Hudrija izravno od Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem: /7/ "Po~etak Knjige je lijek
od svakog otrova", kao i "Du{evni lijek", na osnovi
hadisa Ebu-Seida el-Hudrija, prema kome se jedan
bolestan ~ovjek njom izlije~io, nakon ~ega mu je
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /8/
"Otkuda zna{ da je ona lijek?" Naziva se i "Osnova
Kur'ana", na temelju predanja [a'bija od Ibn-Abbasa,
koji ju je nazvao "Osnova Kur'ana" rekav{i: "Njena
osnova su rije~i: 'U ime Allaha, Svemilosnog,
Milostivog.'"
1
EL-FATIHA / PROLOG
OBJAVLJENA U MEKI, IMA 7 AJETA

Sufjan ibn Ujejne nazvao je ovu suru "[tit -nik", a
Jahja ibn ebi-Kesir "Dovoljna", na osnovi sadràja
nekih mursel hadisa: /9/ "Majka Knjige zamjenjuje
drugo, a drugo ne zamjenjuje nju." Usto, naziva se i
"Molitva" i "Riznica", {to navodi Zamah{eri u
Ke{{afu.
Objava
Prema predanju Ibn-Abbasa, Katade i Ebul-Alije,
sura "El-Fatiha" objavljena je u Meki. Dakle, to je me -
kanska sura, iako ima mi{ljenja da je medinska,
odnosno, da je objavljena dva puta, prvo u Meki, a
zatim i u Medini.
4

Vrijednosti Fatihe
Imam Ahmed ibn Hanbel prenosi od Ebu-
Hurejrea da je rekao: /10/ "Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, do{ao je jednom prilikom kod Ubejja
ibn Ka'ba dok je ovaj klanjao namaz i rekao mu: 'O
Ubejje!' Ubejj se okrenuo ne odazvav{i se, a on mu je
ponovio: 'O Ubejje!' Ubejj je tada brè zavr{io namaz i
pohitao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, rekav{i:
'Mir s tobom, Allahov Poslani~e!' Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao je: 'I s tobom mir! [ta te je
navelo da se ne odazove{ kada sam te pozvao?' On
je odgovorio: 'Allahov Poslani~e, bio sam u namazu.'
Na to mu je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao: 'Zar ti u onome {to je Allah meni objavio nije
poznato:
'Odazovite se Allahu i Poslaniku kada vas
pozovu onome {to }e vam ìvot osigurati.'
(8:24)
On je rekao: 'Dakako, Allahov Poslani~e! Odazivam
se.' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zapitao ga je:
'Ho}e{ li da te upoznam sa surom kojoj sli~na nije ob-
javljena, ni u Tevratu, ni u Indìlu, ni u Zeburu, niti u
Furkanu?!' Rekao je: 'Da, Allahov Poslani~e.' Poslanik,

4
Tanije je, meutim, da je objavljena u Meki. Allah, d.., kae: Mi
smo ti dali sedam ajeta koji se ponavljaju." (15:87) Tj., ajeta koji se
ponavljaju u namazu i ue na svakom rekatu. Prema tome, budui da
je Allah naredio namaz u Meki, evidentno je da je i ova sura
objavljena u Meki, budui da se ona ui na svakom rekatu namaza
otkada je namaz nareen kao obavezna dunost. Na to upuuje i
hadis: "...Namaz sam podijelio... itd." Fatiha se sastoji od sedam
ajeta, a ulema se razilazi oko toga da li je bismilla ajet Fatihe ili ne!
1 El-Fatiha / Prolog 1
28
sallallahu alejhi ve sellem, tada je rekao: 'Ne bih htio
izi}i na ova vrata prije nego {to je sazna{.'
Zatim pri~a: 'Allahov. Poslanik me je uzeo za ruku
govore}i, dok sam ja usporavao boje}i se da ne
do|emo do vrata prije nego zavr{i. Kada smo se
pribliìli vratima, upitao sam: 'Allahov Pposlani~e! Koja
je to sura koju si mi obe}ao?' Rekao je: 'Ona {to je
u~i{ u namazu...!' Prou~io sam mu 'Majku Kur'ana', a
on je rekao: 'Tako mi Onog u îjoj ruci je moj ìvot,
Allah nije objavio niti u Tevratu, niti u Indìlu, niti u
Zeburu, niti u Furkanu suru kao {to je ova! To je
sedam ajeta koji se ponavljaju!' "
Prenosi ga Tirmizi i navodi: /11/ "To je sedam po-
sebnih ajeta i Kur'an ~asni koji ti objavljujemo." Zatim
kaè: "Hadis je hasen-sahih."
Imam Ahmed ibn Hanbel, r.a., u svom Musnedu
navodi da je Ebu-Seid ibnul-Mu'alla rekao: /12/ "Dok
sam klanjao, pozvao me je Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, ali mu se nisam odazvao dok nisam
zavr{io namaz." Zatim kaè: "Oti{ao sam kod njega,
pa mi je rekao: '[ta te je sprije~ilo da mi do|e{?' Rekao
sam: 'Allahov Poslani~e, klanjao sam.' On je na to
rekao: 'Zar Allah Uzvi{eni nije kazao:
'O vjernici! Odazovite se Allahu i Poslaniku
kada vas pozovu Onome {to vas oìvljava!'
(8:24) Zatim je kazao: 'Prije nego izi|e{ iz dàmije,
re}i }u ti koja je najvrednija sura u Kur'anu!' Zatim me
je uzeo za ruku, a kada je htio izi}i iz dàmije, ja
rekoh: 'Allahov Poslani~e, kazao si da }e{ mi re}i koja
je naj vrednija sura u Kur'anu?' Odgovorio je:
'Hvala Allahu, Gospodaru svjetova!' To je sedam
posebnih ajeta i Kur'an ~asni, koji sam ti donio."
Ovako prenose Buhari, Ebu-Davud, Nesa'i i Ibn-
Madè.
Drugi hadis
Muslim prenosi u svom Sahihu, te Nesa'i u svom
Sunenu sa lancem prenosilaca od Ibn-Abbasa da je
rekao: /13/ "Dok je jednom prilikom kod Allahovog
Poslanika bio Dèbrail, za~ula se neka {kripa. Dèbrail
je pogledao prema nebu rekav{i: 'To se otvaraju vrata
nebeska {to nikada nisu otvarana!' Zatim je dodao:
'Otuda je si{ao melek, do{ao Poslaniku i rekao mu:
'Obraduj sa dva svjetla koja su ti, mimo drugih
vjerovjesnika, dana, a to su: 'Po~etak Knjige' i
'Posljednji ajeti sure El-Bekare'."
Navedeno prema Nesa'iju, a Muslim hadis prenosi
u sli~noj verziji.
Slijede}i hadis
Muslim prenosi od Ebu-Hurejre, r.a., koji
navodi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao: /14/ "Ko klanja namaz u kome nije
prou~io 'Majku Kur'ana', namaz mu nije potpun!"
Neko je pri~ao Ebu-Hurejri: "Kada smo za
imamom, kako da postupimo?", pa je rekao:
"U~ite Fatihu u sebi!", a ja sam ~uo Allaho-
vog.Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako
govori: "Uzvi{eni Allah kaè: "Namaz sam podijelio
izme|u Sebe i Svog roba, na dva dijela: Mom
robu pripada ono {to moli! Kada on kaè: "Hvala
Allahu, Gospodaru svjetova!",Allah kaè: "Moj
rob Mi zahvaljuje!"; kada kaè: "Svemilosnom,
Millos -tivom", Allah kaè: "Moj rob Me hvali";
kada kaè: "Vladaru Dana sudnjega", Allah
kaè: "Moj rob Me veli~a!", odnosno nekada kaè:
"Moj rob se Meni predaje" ; kada kaè:
Samo Tebi robujemo i od Tebe pomo}
molimo!", Allah kaè: "Ovo je izme|u Mene i Mog
roba. Njemu pripada ono {to moli!" ; kada kaè:
"Uputi nas na Pravi put! Na put onih koje si
blagodario!
A ne na put onih na koje se srd`ba izlila i koji
su zalutali", Allah kaè: "Ovo pripada Mom robu, jer
Njegovo je ono {to on moli!" (Ovako hadis prenosi
Nesa'i...)

Stav o u~enju Fatihe u namazu
Postoje tri mi{ljenja u~enjaka:
1. Obavezno je da Fatihu u~i imam i muktedija
(koji klanja za imamom) kao i onaj koji klanja
pojedina~no, i to potvr|uje glavnina hadisa koji se
odnose na ovo pitanje:. /15/ "Nema namaza ko ne
prou~i Fatihu!" /16/ "Ko klanja namaz u kojem ne
prou~i Fatihu, namaz mu nije potpun." /17/ "Ne}e
biti nagrade za namaz u kojem se ne prou~i Majka
Kur'ana." Ovo je mi{ljenje [afije, r.a.
2. Nije obavezno za muktediju da u~i Fatihu ili bilo
{ta drugo u namazu, bez obzira da li se radi o namazu
u kome se u~i naglas ili u sebi. Ahmed ibn Hanbel u
svom Musnedu prenosi od Dàbira ibn Abdullaha,
koji navodi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao: /18/ "Ko bude klanjao za imamom,
u~enje imama bit }e i njegovo u~enje." Me|utim, u
senedu (lancu ovog hadisa) postoji slabost, a prenosi
ga Malik od Vehba ibn Kejsana, koji to prenosi od
Dàbira kao njegove rije~i. Ovaj hadis tako|er se
prenosi direktno od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve
sellem, u vi{e verzija ali ni jedna nije vjerodostojna.
Allah to najbolje zna!
3. Obavezno je da muktedija u~i za imamom u
namazu u kojem se u~i u sebi, za razliku od namaza u
kome se u~i naglas, kada nije obavezno u~iti Fatihu.
To je utvr|eno na osnovi predanja Ebu-Musaa el-
E{'arije u Sahihu Muslimovu, gdje se navodi da je
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
/20/ "Imam je tu da ga slijedite, pa kada izgovori
"tekbir", i vi izgovorite,. kada u~i, vi slu{ajte... i
spomenuo je hadis do kraja. Ovako ga prenose Ebu-
Davud, Tirmizi, Nesai i Ibni-Madè/ Ehlus-sunen u
svojim "Sunenima" od Ebu-Hurejre, da je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "...a kada
u~i, vi {utite!" Muslim ibn Hadàd` ovaj hadis smatra
vjerodostojnim.
Gornja dva hadisa ukazuju na vjerodostojnost
ovog mi{ljenja koje je, ustvari, i mi{ljenje [afije, Allah
29
mu se smilovao.
5

Tuma~enje "isti'aze" i propisi
u vezi s tim

Uzvi{eni Allah kaè:
"

A ako te pogodi smutnja {ejtanova, ti potraì
za{titu od Allaha! On, uistinu, sve ~uje i zna!"
(7:200) Zatim kaè:
"Kada hoe da ui Kur'an, zatrai od Allaha
zatitu od prokletog ejtana! On doista nema
nikakve vlasti nad onima koji vjeruju i koji se u
Gospodara svoga uzdaju! Njegova je vlast
jedino nad onima koji njega za zatitnika
uzimaju i koji druge Njemu ravnim smatraju"
(16:98), tj. njihovom Gospodaru, Allahu
ravne smatraju. Neki u~a~i Kur'ana tvrde da
se za{tita traì nakon u~enja, temelje}i to na
bukvalnom zna~enju ajeta, te na
izbjegavanju samodopadljivosti nakon {to
se zavr{i s ibadetom, {to Ebu-Bekr ibn El-
Arebi smatra neobi~nim. Me|utim, postoji i
drugo mi{ljenje, po kome je "isti'aza"
potrebna i na po~etku i na zavr{etku
u~enja. Op}e je poznato, me|utim,
mi{ljenje koje prihva}a ve}ina u~enjaka - da
je "isti'aza" potrebna prije u~enja kako bi se
onemogu}ilo djelovanje {ejtana i dekon-
centracija. Prema tome mi{ljenju, ajet ima
slijede}e zna~enje "Kada ho}e{ da u~i{
Kur'an, zatraì da te za{titi Allah od
prokletog {ejtana", kao {to je i u rije~ima
Allaha Uzvi{enog:
"Kada ho}ete klanjati namaz, operite svoja
lica i svoje ruke..." itd. (5:6) Dakle, kada ho}ete
na namaz, to u~inite! Dokaz za to su i hadisi Allah
ovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:
- Ahmed ibn Hanbel prenosi od Ebu-Seida el-
Hudrija da je rekao: /21/ "Kada bi Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ustao nou
da klanja, poeo bi namaz s tekbirom i uenjem:
"Veli~ina i hvala pripada Tebi, moj Allahu! Blago-
slovljeno je Tvoje ime, neizmjerna Tvoja veli~ina!
Nema drugog boga osim Tebe!",
zatim: "Nema boga osim Allaha", tri puta, a zatim:
"Utje~em se Allahu, Koji sve ~uje i zna, od prokletog
{ejtana!",
"od njegova davljenja, nje -gove oholosti i pjesama!"
6

To prenose ~etverica prire|iva~a Sunena prema
predanju Dàfera ibn Sulejmana od Alija ibn Alije er-
Rifai el-Je{kerija. Tirmizi kaè: "To je najpoznatije u
ovoj oblasti!", a Ebu-Hanife, r.h., i Muhammed isti~u
da se "isti'aza" odnosi isklju~ivo na u~enje, dok Ebu-
Jusuf na vodi da se odnosi na namaz.

5
Uporedi str. 13, gdje se, takoer, razmatra ovo pitanje!
6
Rije (el-hemize) znai: smrt, padavica, davljenje, (en-nefih) znai
oholost i puhanje, a (en-nefes) vraarsko zapuhivanje, aranje,
pjesnitvo (ejtansko).
Jedna od lijepih stvari u vezi s "isti'azom" jeste ~is -
tota usta u pogledu nepotrebnog i bestidnog govora.
Ona je za u~enje Allahovog govora, traènje uto~i{ta i
za{tite kod Allaha, priznavanje Njegove svemo}i
naspram slabosti roba, odnosno nemo}i
suprotstavljanja unutarnjem neprijatelju kojeg moè
sprije~iti i onemogu}iti samo Allah, Koji ga je stvorio,
jer Njega ne moè prevariti niti podmititi, za razliku
od neprijatelja iz ljudske vrste. Stoga, budu}i da {ejtan
tretira ~ovjeka kao onoga koji ga ne vidi, ~ovjek traì
za{titu kod Onoga Koji njega vidi, a Kojeg {ejtan ne
vidi. Rije~i: "Utje~em se Allahu od prokletog {ejtana",
dakle, zna~e: traìm uto~i{te kod Allaha Uzvi{enog od
prokletog {ejtana kako mi ne bi nanio {tetu u vjeri, ni
na ovome svijetu, odnosno, kako me ne bi odvratio
da ~inim ono {to mi je nare|eno ili me naveo da
~inim ono {to mi je zabranjeno. Budu}i da {ejtan vidi
~ovjeka, a on ne vidi njega, ~ovjek traì za{titu kod
Onoga Koji {ejtana vidi, a on Njega ne vidi.
Ve}ina u~enjaka smatra da je "isti'aza" poèljna, a
ne obavezna, u smislu da onaj koji je ne u~ini ipak nije
grje{nik. Ibn-Sirin isti~e: "Ako ~ovjek jednom u ìvotu
zatraì za{titu kod Allaha, s njega je spala obaveza!"
U~enjaci navode da je Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, bio ustrajan u u~enju isti'aze jer to odbija
{ejtana, a [afija navodi da se to moè u~initi i naglas i
u sebi. Stoga je ono ~ime se zadovoljava obaveza i
samo obavezno.
7

Rije~ "{ejtan" izvedena je od infinitiva glagola
"{etane", {to zna~i biti udaljen, i on je (po svojoj
prirodi i nedjelima) daleko od svakog dobra. Rije~ "er-
redìm" zna~i proklet, tj. udaljen od svakog dobra.

"U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!"/1/

Prema predanju Ebu-Davuda s vjerodostojnim
lancem prenosilaca, od Ibn-Abbasa se navodi da
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije poz -
navao razdvajanje sura, jedne od druge, sve dok mu
nije objavljena bismilla. U~enjaci se slaù da ona
predstavlja dio ajeta sure "En-Neml", iako se ne slaù
da li je to poseban ajet na po~etku svake sure, ili je
poseban samo u okviru Fatihe, odnosno ajet za
razdvajanje pojedinih sura. Najvjerovatnije je da je to

7
Kada kaem: "Utjeem se Allahu od prokletog ejtana!", to znai:
utjeem se Allahu, kod Njega traim zatitu od zla ejtana
odstranjenog od Allahove milosti i svakog dobra, kako mi ne bi nanio
tetu u mojoj vjeri ili ivotu, odnosno, kako me ne bi odvratio da
inim ono to mi je nareeno, a naveo da inim to mi je zabranjeno.
Jer, ejtana moe sprijeiti samo Allah Uzvieni!
30
ajet kojim se razdvajaju pojedine sure, kao {to smo
vidjeli iz rije~i Ibn-Abbasa, koje prenosi Ebu-Davud.
Oni, pak, koji smatraju da je to ajet na po~etku Fatihe,
smatraju da se u~i naglas, u namazu, za razliku od
drugih, koji bismillu u~e u sebi. Me|utim, svako od
ova dva navedena mi{ljenja ima potporu skupine
ashaba, a pouzdano se zna da su prva ~etverica halifa
bismillu u~ili u sebi, {to su potom ~inili i tabiini,
odnosno nasljednici tabiina. Usto, ovo je stav i Ebu-
Hanife, Sevrija i Ibn-Hanbela, dok Imam Malik smatra
da se bismilla ne u~i, ni naglas, ni u sebi.
Ukratko, moè se re}i da predanje od Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u vezi s kojim se
slaù svi autoriteti, upu}uje na ispravnost i onih koji
u~e naglas i onih koji to ~ine u sebi.
Vrijednosti bismille
Imam Ebu-Muhammed Abdurrahman ibn Ebi-
-Hatim, r.h., u svom komentaru, s lancem prenosilaca
od Osmana ibn Affana, prenosi da je rekao: /22/
"Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem,
postavljeno je pitanje u vezi s bismillom, tj. rije~i:U
ime Allaha , Svemilosnog, Milostivog
na {to je on odgovorio: "To je jedno od imena Allaha
Uzvi{enog, a izme|u toga i Najvi{eg Imena udaljenost
je koliko izme|u crnila i bjelila o~iju."
Veki', sa svojim lancem prenosilaca, navodi od Ibn-
Mes'uda da je rekao: "Ko èli da ga Allah sa~uva od
devetnaest zebanija (~uvara Dèhennema), neka u~i
bismillu", pa }e mu Allah u~initi svako slovo {titom od
njih. To navode Ibn-Atijje i El-Kurtubi. Ibn-Atijje
odabira ovo mi{ljenje i navodi slijede}i hadis: /23/
"Vidio sam trideset i nekoliko meleka kako prihva}aju
rije~i nekog ~ovjeka koji je u~io:
"Na{ Gospodaru, Tebi pripada zahvala, velika, lijepa i
blagodarna!" Poznato je da te rije~i sadrè trideset i
nekoliko slova.
U hadisu Bi{ra ibn Ammare, koji prenosi od Ed-
Dahhaka, a on od Ibn-Abbasa, navodi se: "Prvo {to je
Dèbrail saop}io Muhammedu, sallallahu alejhi ve
sellem, bile su rije~i: /24/ Muhammede, reci: 'Utje~em
se Onome Koji istinski ~uje i zna, od prokletog
{ejtana!', a zatim je rekao: 'Reci:
U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog'." En-
Nesa'i u knjizi
"Dan i no}", te Ibn-Merdevejh u svom komentaru
hadisa Halida el-Hazzai, koji prenosi od El-Hudèjmija,
on od Ebu-Meliha ibn Usame, ovaj od Umejra, a on
od svoga oca, navodi da je rekao: /25/ "Bio sam iza
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je posrnuo,
pa sam rekao: 'Propao {ejtan!', a on mi je odgovorio:
'Ne govori tako, jer on se time samo pove}ava i
postaje kao ku}a velik! Zato reci: 'Bismillah', jer time se
on smanjuje i postaje sitan kao mu{ica!' "
To je uticaj beri}eta rije~i bismille!
Lijepo je bismillu prou~iti prije ulaska u zahod, na
po~etku abdesta, zatim na po~etku jela i klanja, iako
neki u~enjaci smatraju da je pri klanju to obavezno.
Lijepo je, tako|er, prou~iti bismillu i prije spolnog
odnosa, jer se u oba Sahiha navodi da je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /26/ "Uko -
liko neko od vas, kada èli pri}i supruzi, izgovori
bismillu i kaè:
'U ime Allaha! Moj Allahu, ukloni od nas {ejtana!
Ukloni ga i od onoga {to nam podari{!' - ako iz toga
odnosa bude ro|eno dijete - {ejtan mu nikada ne}e
nanijeti {tetu!"
Ime Allah, vlastito je ime za Gospodara, od -
nosno, to je ime Uzvi{enog Gospodara. Navodi se da
je to Njegovo najve}e ime EL-ISMUL-A'ZAM, budu}i
da sadrì sva svojstva Uzvi{enog. Allah Uzvi{eni kaè:
"
-
-

On je Allah, osim Kojeg drugog boga nema.
On je Znalac Nevidljivog i Vidljivog svijeta. On
je Svemilosni, Milostivi. On je Allah, osim Ko
jeg drugog boga nema. Vladar, Sveti, bez ne -
dostatka, Onaj Koji sve osigurava, Koji nad
svim bdije, Uzvi{eni, Silni, Gordi; hvaljen neka
je Allah i ~ist od svega {to Mu ravnim pridru
ùju. On je Allah, Tvorac, Koji iz ni~ega stvara,
Koji oblike daje! On ima najljep{a imena, a
hvale Ga i oni na nebesima i oni na Zemlji! On
je Silni i Mudri!" (59:22-24) Buharija i Muslim
navode od Ebu-Hurejrea, r.a., da je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /27/ "Allah ima
devedeset i devet imena, dakle jedno manje od
stotinu. Ko ih razumije i radi po njima, u}i }e u
Dènnet."
8
predstavljaju dva imena izvedena iz rije~i "milost"
sa poja~anim zna~enjem. Ime "Svemilosni" ima
op}enitije zna~enje od (rahim) milostivi. Ono je
izvedeno, iako ima mi{ljenja da je neizvedeno, o
~emu }e biti rije~i kasnije, u tuma~enju Allahovih
uzvi{enih rije~i u okviru Fatihe, ako Bog da! Molim da
nas Allah uputi i na Njega se oslanjamo!

"Hvala Allahu, Gospodaru svjetova" /2/

"Hvala Allahu" - pretpostavlja iskrenu zahvalnost
Allahu na blagodatima koje je podario Svojim
robovima bez obzira na zasluge, a ~iji broj zna samo
On, d`.{., isklju~uju}i pri tome klanjanje bilo kome ili
~emu {to je On stvorio. Njemu pripada zahvala prije i
poslije svega drugoga!
Odre|eni ~lan uz rije~ zna~i obuhvatnost svake

8
Rije znai: "Ko ih istinski razumije i radi po njima." Raditi po
njima znai iskazivati Allahovu Jednou i iskazivati Njegovu
Jednou u Biu, Svojstvima, rububijjetu (da je On Gospodar) i
uluhijjetu (da je On Bog Koji se obova). Ovo treba iskazivati svojim
biem i duom, a ko umre sa iskrenim tevhidom i sa svim njegovim
znaenjima a nije radio i govorio suprotno tevhidu, ui e u Dennet.
to se tie toga da rije znai pamenje tih imena, moemo rei da
mnogo ljudi naui ta imena napamet, ali bez razumijevanja, a usto
postupaju suprotno tome, to predstavlja kontradiktornost sa rijeima.
Za ovakvog ovjeka ne moe se rei da je "nauio" ta imena jer se
ovdje misli na razumijevanje tih imena i djelovanje shodno njima,
onako kako to Allah eli i kako nam je Poslanik dostavio.
31
vrste zahvale Uzvi{enom Allahu, {to potvr|uje i hadis:
/28/ "Boè! Tebi pripada svaka hvala; Tebi pripada sva
vlast; u Tvojim je rukama svako dobro; Tebi se sve
vra}a...!"
"Gospodaru svjetova." - Rije~ ozna~ava Onoga
Koji posjeduje i raspolaè, i ne upotrebljava se s
odre|enim ~lanom, izuzev kada se odnosi na Allaha
Uzvi{enog. Stoga, nije dozvoljeno da se rije~
upotrebljava za ne{to drugo bez genitivne veze. Tako
npr. mi kaèmo: "doma}in ku}e", "vlasnik ma~a", dok
rije~ s odre|enim ~lanom upotrebljavamo samo za
Allaha Uzvi{enog.
"Svjetova" - mnoìna je u genitivu od rije~i
"svijet", koja ozna~ava sve {to postoji, izuzev Allaha
Uzvi{enog. To je u arapskom jeziku zbirna imenica,
koja nema ~iste jednine. Svjetovi vrste su bi}a na
nebesima i na Zemlji, na kopnu i moru. U tom smislu,
ljudi predstavljaju svijet, dìni predstavljaju svijet,
meleci predstavljaju svijet... itd. Bi{r ibn Ammare, sa
svojim lancem prenosilaca, navodi od Ibn-Abbasa:, a
to zna~i: "Hvala Allahu, Kojemu pripada sve {to je
stvoreno na nebesima i Zemlji, u njima i izme|u njih,
sve {to znamo i ne znamo!"

"Svemilosnom, Milostivom" /3/
"Svemilosnom, Milostivom" dva su imena
izvedena iz rije~i "milost" u vidu poja~anog zna~enja;,
me|utim, ima ja~e zna~enje od. Dakle, imenica
izvedena je, uprkos mi{ljenju neke uleme da je
neizvedena. To pokazuje i predanje Tirmizijeve, koje
on ocjenjuje kao sahih (vjerodostojno) od
Abdurrahmana ibn Avfa, r.a., koji navodi da je ~uo
Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako
kaè: /29/ - Uzvi{eni Allah kaè: "Ja sam Svemilosni.
Stvorio sam rodbinske veze i dao im ime prema Svom
Imenu.
9
Ko ih odràva - Ja }u prema njemu biti
dobar, a ko ih kida, Ja }u ga napustiti!" Zatim navodi:
"Ovo je tekst koji potvr|uje da je Er-Rahman izvedeno
i nema mjesta neslaganju i raspravi."

Ibn-Dèrir, sa svojim lancem prenosilaca, navodi
od Azremija slijede}e: prvo ime "Svemilosni" odnosi
se na sve stvoreno,
10
a drugo "Milostivi" odnosi se
posebno na vjernike.

9
Allahovo ime je ER-RAHMAN a rodbina se na arapskom kae er-
rahim. (Prim. rec.)
10
Ja bih rekao: "Svemilosni" znai da je milostiv prema
stanovnicima ovoga svijeta i ahireta, a "Milostivi" odnosi se
posebno na vjernike na Sudnjem danu. Naime, Allah Uzvieni
milostiv je na ovome svijetu podjednako i prema vjernicima i prema
nevjernicima u pogledu pitanja njihovoga ivota i svega to osigurava
uvjete ivota na ovome svijetu. U odnosu na to, Njegova milost je
sveopa. Da to nije tako, ne bi bilo nikakvih uvjeta za bilo kakvu
obavezu razuma koji im je podaren da razlikuju istinu od neistine,
odnosno, obavezu potinjavanja svega u kosmosu, kako bi od toga
imali koristi stanovnici Zemlje, i ljudi i dini, budui da je
"On Onaj Koji vam je sve na Zemlji stvorio." (2:29) Stoga,
postojanje uvjeta za obavezu na ovome svijetu omoguuje polaganje
rauna na ahiretu.
U vezi s tim, neki kaù: - Zato je On rekao:
"Zatim se nad Ar{om uzvisio Svemilosni!"
(25:59); zatim:
"Svemilosni nad Ar{om se uzvisio!" (20:5)
Glagol "uzvisiti se" ovdje je naveden uz ime
"Svemilosni", {to zna~i da obuhva}a milo{}u sva
stvorenja. Allah Uzvi{eni kaè: "Prema vjernicima
je milostiv" (33:43), tako da ovo Svoje Ime vezuje
samo za vjernike. U vezi s tim neki u~enjaci tvrde da je
to dokaz da ime "Svemilosni" zna~i poja~an intenzitet
milosti, budu}i da se odnosi na oba svijeta.
11

El-Kurtubi kaè: "On, d`.{., opisao je sebe rije~ima
"Svemilosnom, Milostivom" nakon rije~i
"Gospodar svjetova" kako bi dao olak{anje i podsticaj
nakon zastra{ivanja! Naime, "Svemilosnom,
Milostivom" rije~i su koje sadrè podsticaj koji dolazi
nakon sintagme:
"Gospodaru svjetova", koja nosi za -stra{ivanje i
strepnju, kao i u slijede}em ajetu:
"Kaì robovima Mojim da Sam Ja, zaista, Onaj
Koji pra{ta, da sam Milostiv i da je Moja kazna
bolna!" (15:49) U Sahihu Muslimovom navodi se
od Ebu-Hurejre da je rekao: - Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /31/ "Kada bi
vjernik znao kolika je Allahova kazna, niko se ne bi
nadao Njegovom Dènnetu; kada bi nevjernik znao
kolika je Allahova milost, niko ne bi izgubio nadu u
Njegovu milost!" Ime "Svemilosni" jeste ime koje ljudi
ne smiju prisvajati za sebe, niti se ono moè dati bilo
kome s obzirom da je ono isklju~ivo ime Allaha
Uzvi{enog. Stoga, kada je Musejleme el-Kezzab
(Musejleme La`ni) to sebi javno dozvolio uzev{i ime
"Svemilosni Jemame", Allah mu je dao ogrta~ laì,
proglasio ga la{cem. Uz njegovo ime otada obavezno
ide i kvalifikativ "Kezzab", "Laàc", {to je postalo lo{im
primjerom, kako me|u gra|anima, tako i me|u
beduinima, koji ~e{to kaù: "Ve}i je laàc i od
Musejleme!"

"Vladaru Sudnjega dana" /4/
Neki u~a~i ~itaju ovako: "meliki jeumiddin" a drugi
"maliki jeumiddin", i jedan i drugi kiraet su sahih i
spadaju u sedam pouzdanih (mutevatir) predanja.
Usto, nekada se navodi i ~itanje "vlast" sa kesrom na
"mimu" i sakinom na "lamu"! Vlast se ne odnosi samo
na Sudnji dan ve} i na ovaj svijet. On (Allah, d`.{.)

11
Ja bih rekao: "to se tie teksta dove... /30/
"O Svemilosni~e ovoga svijeta i ahireta, Milostivi!", rije
"Milostivi" ovdje znai da je milostiv prema vjernicima na ovome
svijetu, s obzirom na nji-hovu pokornost i vjeru u Allaha, izvravanje
Njegovih naredbi i izbjegavanje zabrana, kako bi im olakao puteve
takvog djelo -vanja. Pored toga, On e biti milostiv prema njima i na
Sud -njem danu uvodei ih u Dennet, nagraujui ih time za
vjerovanje i pokornost koje su pokazali. Prema tome, njihova
pokornost prema Allahu Uzvienom na ovome svijetu stvar je
Njegove milosti prema njima, a nagrada Dennetom, takoer, rezultat
Njegove milosti. To je i smisao rijei Allaha Uzvienog:
"Milostivi", a Allah to najbolje zna!
32
vladar je ovoga ali i budu}eg svijeta, a prethodno je
bilo spomena da je On gospodar svih svjetova, a u to
spadaju i ovaj a i budu}i svijet (ahiret). Ovdje je rije~
"Vladar, Posjednik" pridodana uz sintagmu "Dan
suda" (tj. Sudnji dan) budu}i da toga dana niko ne}e
mo}i polagati pravo na bilo {to mimo Allaha
Uzvi{enog, kao {to niko ne}e mo}i ni govoriti bez
Njegove dozvole. Allah Uzvi{eni kaè:
"Na Dan kada Dìbril i meleci budu u redove
poredani, kada bude govorio samo onaj kome
Svemilosni dozvoli, tako da govori istinu"
(78:38). Ed-Dahhak prenosi od Ibn-Abbasa:
"Vladaru Dana suda" zna~i da toga dana niko ne}e
imati vlast niti posjeda kao {to je imao na ovome
svijetu, pa da dozvoli sebi i kaè: "Ovo je moje,
odnosno ovo je moj posjed!" Jer, tamo na Sudnjem
danu, niko ne}e imati vlasti niti imetka!
"Dan suda (Sudnji dan)" ozna~ava Dan obra~una za
stvorena bi}a, Sudnji dan na kome }e oni odgovarati
za svoja djela, za dobro - dobrim, a za zlo - zlim,
izuzev onih kojima Allah oprosti. Moj Boè, Ti si Onaj
Koji pra{ta, Ti voli{ pra{tanje, pa oprosti i nama!

"Samo Tebi robujemo i samo od Tebe pomo}
molimo!" /5/
Spojena zamjenica "Samo Tebe" pred -stavlja
objekat koji je do{ao ispred glagola u funkciji
preciznog odre|enja, kako bi se jasno odredila na -
mjera subjekta i izraz bio jasan.
"Samo Tebi robujemo" zna~i, dakle, "ne
oboàvamo nikog drugog osim Tebe, ne uzdamo se
ni u koga drugog osim u Tebe", {to predstavlja izraz
vrhunca pokornosti. Rije~ ibadet semanti~ki je usko
vezana za rije~, koja zna~i poniznost, podlo`nost,
pot~injenost itd. Tako se npr. Kaè da je put utrt i
dotjeran, da je deva poslu{na, odnosno, pot~injena i
pokorna. U [erijatu se time izraàva savr{ena ljubav,
pokornost, odanost i strahopo{tovanje. Neki
pripadnici ispravne tradicije (Selefa) govore: "Fatiha je
su{tina Kur'ana, a njena su{tina je u ovim rije~ima:
Prvi dio, tj. "Samo Tebi robujemo" predstavlja
ogradu od svakog oblika politeizma ({irka), a drugi
dio: "i samo od Tebe pomo} traìmo" predstavlja
ogradu od svake druge mo}i, sile ili snage i predanosti
osim Allahu Uzvi{enom.
U ovom ajetu govor prelazi iz tre}eg u drugo lice
zamjenicom "Tebe", {to je u skladu s ukupnim
zna~enjem teksta. Naime, nakon {to se Allahov rob
Njemu zahvali, nakon {to izrazi pohvalu i Njegovu
veli~inu, da bi se potom ogradio od oboàvanja bilo
koga drugog, odnosno od traènja pomo}i od bilo
koga drugog osim od Allaha, time se on pribliìo
Allahu Uzvi{enom, do{av{i pred Njega, tako da Mu se
moè direktno obratiti zamjenicom drugog lica
"Tebi" rije~ima:
"Samo Tebi robujemo i samo od Tebe pomo}
molimo!"
Ibn-Abbas, Allah njime bio zadovoljan, rekao je: tj.
samo Tebi tevhid (monoteizam) iskazu -jemo, samo
od Tebe strahujemo i u Tebe nade pola -èmo, i ni u
koga drugog. Tj. samo od Tebe pomo} traìmo u
pogledu pokornosti Tebi a i u pogledu svih drugih
stvari. je do{lo prije, jer je ibadet cilj, a traènje
pomo}i je sredstvo da se ibadet ostvari.

"Uputi nas na Pravi put!" /6/
Nakon {to je iskazana pohvala Onome od Kojega
se pomo} traì, slijedi molba u skladu s rije~ima Uzvi -
{enog: /32/ "... polovina pripada Mom robu, budu}i
da njemu pripada ono {to on traì." Onaj koji moli
najprije je duàn pohvaliti Onoga od Koga moli, a
zatim uputiti molbu za sebe i svoju bra}u vjernike, kao
{to je i kazano rije~ima: "Uputi nas na Pravi put!"
Time se sugerira obra}anje Allahu uz pomo} Njegovih
uzvi{enih Svojstava i dobrih djela, s obzirom da,
nakon zahvale i pohvale, slijedi veli~anje Njega
isticanjem atributa kao {to su: "Gospodar svjetova",
Svemilosni, Milostivi, Vladar Dana suda, da bi se
potom izrazilo oboàvanje samo Njemu i obra}anje
za pomo} samo Njemu. Prema tome, nakon {to su
pred Gospodarom svjetova istaknute navedene vrline,
upu}uje Mu se molba za vlastitu uputu kao i uputu
svoje bra}e na Pravi put, {to - bez dodatka ili
nedostatka - predstavlja autenti~ni islam, ~ist od svake
novotarije i praznovjerja. To je put koji je najbliì
postignu}u onoga {to Allah voli i ~ime je On
zadovoljan, a {to je u skladu s nare|enjima i Objavom
s kojom je do{ao Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem. Kada se musliman zadubi u kur'anske ajete,
vidjet }e da svim ajetima kojima se upu}uje dova
obavezno prethodi obra}anje Allahu Uzvi{enom, bilo
ukazivanjem na Njegova bitna svojstva, Njegova
lijepa imena, Uzvi{ena svojstva ili na dobra djela
kojima je mogu}e pribliìti se svome Gospodaru,
odnosno obra}anje bra}e vjernika Njemu dovom za
sebe ili svojom dovom za njih.
Uzvieni Allah kae jezikom Zunnuna, a.s.:
"Nema boga drugoga osim Tebe;
Uzvi{en si ; ja sam, uistinu bio silnik"
(21: 87), jer on (Zunnun), nakon to ga je
progutala riba, nije naao pogodniji nain za
obraanje Allahu od potvrde Njegove jednoe i
istote, odnosno priznanja grijeha kojim je sebi
uinio nepravdu i nasilje. Ovo priznanje grijeha,
povezano s kajanjem za uinjeni prijestup, ima
ulogu tevbe (pokajanja) upuene Allahu
Uzvienom, to je, bez sumnje, jedno od
osnovnih dobrih djela koje Allah prima kao
sredstvo obraanja Njemu. Primjeri ove vrste u
Kur'anu su brojni, a jedan od njih su i rijei
33
Allaha Uzvienog, iskazane jezikom naih
praroditelja, Adema i Have, nakon to su uinili
grijeh:
"Gospodaru na{, reko{e oni, prema sebi smo
u~inili nasilje i ako nam Ti ne oprosti{ i ne
smiluje{ nam se, sigurno }emo propasti!"
(7:23) To su rije~i koje je Adem, a.s., primio od svoga
Gospodara (da njima dovu ~ini), da bi mu, potom,
bilo opro{teno. Takve su i rije~i Allaha Uzvi{enog:
"Gospodaru na{, mi smo uistinu ~uli glasnika
koji poziva u vjeru, da vjerujete u Gospodara
svoga, pa Mu se odazvasmo: Vjerujemo!" (3:
193)
Nema sumnje da je vjera u Allaha, d`.{., i Njegova
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, osnov svih dobrih
djela. Stoga, nakon {to su Allahu uputili ovo dobro
djelo, tj. vjeru u Njega i Poslanika Njegova, spomenuli
su svoje potrebe traè}i oprost rije~ima:
"Gospodaru na{, oprosti nam grijehe na{e,
pokrij na{e hr|ave postupke i usmrti nas sa
dobrim." (3:193) Ovo je pouka od Allaha Uzvi{e -
noga, da bismo znali kako }emo Mu se obra}ati.
12

"Na put onih kojim si blagodati podario, a ne
na put onih na koje se srd`ba izlila i koji su
zalutali"/7/
"
-

Na put onih kojim si blagodati podario."
Ovim se obja{njavaju rije~i:
"Pravi put." Oni kojima je Allah blagodati podario
spominju se tako|er i u poglavlju (En-Nisa), gdje Allah
Uzvi{eni kaè:
"Oni koji su pokorni Allahu i Poslaniku, to su
oni koji }e biti u dru{tvu vjerovjesnika, pra
vednika, {ehida i dobrih ljudi kojima je Allah
blagodati podario. A, lijepo li je to dru{tvo! To
je dobro od Allaha i dovoljno je da to samo
Allah zna!" (4:69-70)
Ed-Dahhak navodi da je Ibn-Abbas rekao:
"...Na put onih kojim si blagodati
podario...", jer su bili pokorni i samo se Tebi klanjali
kao {to to ~ine i Tvoji meleki, vjerovjesnici, pravednici,
{ehidi i dobri ljudi. To je u skladu s rije~ima na{ega
Gospodara:
A oni koji su pokorni Allahu I Poslaniku, ti su
sa onima kojima je Allah blagodati podario.
(4: 69)
Rije~i Allaha Uzvi{enog:
"A ne onih na koje se srd`ba izlila i koji su
zalutali" zna~e: a ne na put onih na koje se srd`ba
izlila, jer oni na koje se srd`ba izlila su, ustvari, oni ~ija
je namjera lo{a, koji znaju {to je istina, ali je i pored
toga napu{taju. Isto tako, ne ni na put onih koji su
zalutali i izgubili znanje koje im je dano. I oni lutaju u
zabludi ne nalaze}i pravoga puta prema istini.
Negacija ovdje ima funkciju poja~anja zna~enja, kako
bi se pokazalo da postoje dva iskvarena (izgubljena)
puta, put ìdova i put kr{}ana.

"
12
Vidjeti nae djelo
PUT VJERNIKA pretpostavlja spoznaju istine i dje -
lovanje u skladu s tom spoznajom. Budu}i da su
ìdovi izgubili praksu, na njih se odnosi srd`ba, a na
kr{}ane zabluda, zato {to onaj koji ima znanje, a ne
postupa po njemu, zasluùje srd`bu. Onaj ko nema
znanje luta u zabludi. Stoga, kr{}ani, kada ne{to èle
u~initi, nisu u stanju na}i Pravi put po{to nemaju
odgovaraju}i pristup koji osigurava put do istine, pa
lutaju. I jedni i drugi zbog toga zasluùju srd`bu, iako
se ona posebno odnosi na ìdove, u skladu s rije~ima
Allaha Uzvi{enog: "...onaj koga Allah prokune i
na koga se rasrdi" (5: 60), a na kr{}ane zabluda -
u skladu s rije~ima:
Oni koji su jo{ ranije zalutali, {to su
mnoge u zabludu doveli, te i sami sa Pravog
puta skre -nuli." (5:77) Hammad ibn Seleme
prenosi od Adijja ibn Hatima da je rekao: /33/ "Pitao
sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u
vezi s rije~ima Uzvi{enog:A ne onih koji su protiv
sebe srdbu izazvali, pa je rekao: "@idovi", te i usto
dodao:Niti onih koji su zalutali "kr{}ani!
Oni su zalutali!"
Ovako prenosi Sufjan ibn Ujejne, sa svojim lan -
cem prenosilaca, od Adijja ibn Hatima, a u predanju
Ibn-Merdevejha od Ebu-Zerra se navodi: /34/ "Pitao
sam Allahovog Poslanika u vezi s rije~ima:
"na koje se srd`ba izlila", pa je rekao: "To su ìdovi",
a ja dodao: "Niti onih koji su zalutali!", pa je rekao:
"To su kr{}ani!"
Zaklju~ak
Ova ~asna sura sastoji se dakle od sedam ajeta,
koji sadrè: zahvalu Allahu Uzvi{enome , zahvalu
Allahu, veli~anje i pohvalu Allahu, d`.{., navo|enjem
Njegovih lijepih imena i Uzvi{enih atributa, ukazivanje
na Povratak kao Dan suda , uputu Njegovim
robovima da Ga mole i oboàvaju Ga, ogradu od
vlastite sile i mo}i, iskrenu predanost sluènju Allahu
(ibadet) i ~istom, mono-teisti~kom oboàvanju, te
~istotu od svakog oblika idolopoklonstva ({irka),
odnosno drànja da je neko ravan ili sli~an Njemu,
Uzvi{en je On! Nakon svega toga, slijedi molba koja
se upu}uje samo Allahu za uputu na Pravi put,
odnosno Pravu vjeru, te u~vr -{}ivanje na tom putu,
kako bi se uspje{no pre{ao put do Sudnjeg dana, koji
vodi do dènetskog blaèn -stva, u dru{tvo
vjerovjesnika, pravednika, {ehida i dobrih ljudi.
Usto, ova sura sadrì i podsticaj za ~injenje dobrih
djela, kako bi nosioci tih djela bili na Sudnjem danu u
dru{tvu onih koji su ~inili dobra djela, ali sadrì i
zastra{ivanje i upozorenje na slije|enje putova neisti -
ne, da ne bismo bili oìvljeni na Sudnjem danu u
dru{tvu onih koji su slijedili te putove, a na koje se
34
izlila srd`ba i koji su zalutali.
Ukazivanje na blagodati od Allaha Uzvi{enog
ovdje je izuzetno lijepo iskazano rije~ima:

"Na put onih kojima si podario blagodati, a ne
onih na koje se izlila srd`ba..." Ovdje je u
rije~ima: "a ne onih na koje se izlila srd`ba" izostavljen
subjekat srd`be, budu}i da je poznat. Allah Uzvi{eni
kaè:
"Koga Allah uputi, on je na Pravom putu, a
kome da da zaluta, ti mu ne}e{ na}i za{tit -
nika koji }e ga uputiti!" (18:17) Zatim kaè:
"Kome Allah da da zaluta, niko ga ne}e na
Pravi put uputiti. Njih }e ostaviti u nevjerstvu
da u njemu lutaju." (7: 186). Vi{e drugih ajeta,
tako|er, potvr|uju da samo Allah upu}uje na Pravi
put i daje da se do|e u za -bludu, nasuprot tvrdnji
kaderija (indeterminista) i njihovih sljedbenika, koji
kaù da Allahovi robovi sami prave svoj izbor po
kome postupaju, dokazuju}i svoj bidat nejasnim
ajetima iz Kur'ana, ostavljaju}i, pritom, po strani ono
{to je izri~ito i sasvim jasno navedeno. To je pozicija
zabludjelih i zalutalih! Me|utim, u jednom sahih
hadisu stoji: /35/ "Kada vidite one koji iz Kur'ana
slijede nejasne ajete, znajte da su to oni koje je Allah
imenovao u Kur'anu i budite oprezni s njima." To su
oni koje je Allah, d`.{., opisao rije~ima:
"[to se ti~e onih u ~ijim srcima je nastranost,
oni slijede nejasne ajete iz Kur'ana, prièlj
kuju}i smutnju i teè}i za svojim tuma~e
njem." (3:7) Prema tome, u Kur'anu nema upori{ta
za bilo kakve novotarije, bidate, budu}i da je on
objavljen s ciljem da rastavi istinu od neistine, da
uspostavi razliku izme|u Pravog puta i zablude; u
njemu nema proturje~nosti niti neslaganja, jer to je
Objava od Allaha, Mudrog i Hvale Dostojnog.
-
-

13

i

13
Ja bih tome jo dodao: "Nema sumnje da je i uputa i zabluda od
Allaha Uzvienog i ne postoji nita a da nema svoj uzrok. Meutim,
poto su tvrdoglavost (inad) i nevjerstvo (kufr) nastavljeni meu
idolopoklonicima i nevjernicima i nakon to im je doao jasni dokaz,
normalno je da ih Allah kazni za to odgovarajuom kaznom, to je i
uinio ostavivi ih u zabludi. Allah Uzvieni kae: "A kad oni
skrenu{e ustranu, Allah u~ini da i njihova srca skrenu ustranu."
(61:5), zatim:
"A onome ko {krtari i osje}a se neovisnim, smatraju}i ono najljep{e
la`nim, njemu }emo put zla olak{ati" (92:8-10), to je primjerena
kazna.
to se, pak, tie vjernika, poto su oni posluali istinu,
prihvativi je s iskrenou i razumijevanjem, normalno je da budu i
oni nagraeni odgovarajuom nagradom. Njima je Allah olakao da
krenu Pravim putem, darivajui ih razumijevanjem, pameu i vjerom.
Kao to Allah Uzvieni kae:
"A onome koji udjeljuje i boji se Allaha, potvruju}i istinitost onoga
{to je najljep{e, lagodnost }emo omogu}iti." (92:5-7) To je
odgovarajua nagrada za njih.
Kao to je poznato, i uputa i zabluda su od Allaha, Koji je sve
stvorio; On je Onaj Koji upuuje vjernike njihovim inom
prihvaanja vjere, a daje zabludu nevjernicima zbog njihove
tvrdoglavosti i odbojnosti, to predstavlja, kao to smo spo-menuli,
odgovarajuu nagradu, odnosno kaznu. To je ono to eli rei i na
komentator, Ibn-Kesir, r.h., rijema: "...a ne kao to tvrde kaderije
(indeterministi) i njihovi sljedbenici da ljudi sami prave svoj izbor i
postupaju prema tome", tj. da oni biraju izmeu Pravog puta i
Za onoga koji u~i Fatihu lijepo je da po zavr{etku
u~enja kaè: "Amin!", {to zna~i: "Boè, usli{aj!" Ta~no
je da je to lijepo (mustehab) za onoga ko to ~ini izvan
namaza, dok je pritvr|eno za onoga ko klanja sam ili
kao imam ili za imamom. Zapravo pritvr|eno je u oba
zadnja slu~aja, prema jednom hadisu koji se nalazi u
oba Sahiha, gdje se od Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je
/36/ "Kada imam kaè 'Amin!' i vi to kaìte, jer onome
~ija rije~ 'Amin' bude istovremena aminanju meleka,
bit }e opro{teni prethodni (sitni) grijesi." U
Muslimovom Sahihu navodi se da je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /37/ "Ako neko od
vas u namazu kaè 'Amin!' istovremeno dok i meleci
govore na nebu, i to se jedno s drugim poklopi,
njemu }e biti opro{teni sitni grijesi koje je ranije ~inio."
Od Enesa se navodi da je rekao: /38/ "Meni je dano
'Amin!' u namazu i dovi, {to prije mene nikome izuzev
Musau nije dano. Jer, dok je Musa upu}ivao dovu,
Harun je govorio 'Amin!' Zato i vi zavr{avajte svoje
dove s 'Amin' da bi vam ih Allah usli{ao." Otuda i neki
u~enjaci raspravljaju}i o ovom pitanju navode slijede}i
ajet:
- I Musa re~e: Gospodaru na{, Ti si dao
Faraonu i glave{inama njegovim rasko{ i bo-
gatstvo u ` votu na dunjaluku, da bi zavodili s
Puta Tvojega. Gospodaru na{, uni{ti bogat
stva njihova i zape~ati srca njihova da vjeru ne
prihvate dok ne doìve patnju nesnosnu! On
je rekao: Usli{ena je molba va{a! Vas dvojica
na Pravom putu ostanite i nipo{to ne slijedite
put onih koji ne znaju! (10:88-89)
Ovdje je navedena samo Musaova dova, ali se iz
konteksta razumije da je Harun aminao, {to je,
tako|er, imalo stupanj dove na osnovu rije~i:
"Usli{ena je molba va{a." To pokazuje da onaj koji uz
dovu amina, kao da je i u~i. Na osnovu istog
argumenta navodi se i da onaj ko klanja za imamom
ne u~i Fatihu, budu}i da njegovo aminanje na kraju
Fatihe ima stupanj u~enja ove sure. Time se ujedno
potvr|uje da onaj koji klanja za imamom, ne u~i za
njim u namazu u kojem se u~i naglas. Allah to
najbolje zna!
14

zablude, jer Onaj Koji upuuje, odnosno ini da se ide u zabludu,
jeste iskljuivo Allah Uzvieni, dok Njegovi robovi samo pripremaju
povod za to, razumijevanjem i djelovanjem u skladu s vjerom
(vjernici), odnosno tvrdo-glavou i odbojnou (nevjernici). To su
isklju

ivo stvari izbora koji stoji kao pretpostavka nagrade, odnosno kazne,
dok je pitanje Pravog puta ili zablude stvar Allaha Uzvienog. Jer,
kada bi pitanje Pravog puta bilo iskljuivo u nadlenosti vjernika i
njegovog izbora, on se ne bi obraao Allahu,.d.., rijeima:
"Uputi nas na Pravi put!", odnosno, rijeima: "Na{
Gospodaru, ne u~ini da na{a srca skrenu nakon {to si nas uputio!"
(3:8) Allah Uzvieni to najbolje zna i On upuuje na Pravi put!
14
Ovo je sasvim u skladu s rijeima Allaha Uzvienog:. "Kada se u~i
Kur'an, vi ga slu{ajte i {utite da bi vam se smilovalo." (7:204)
Sluanje i panja ovdje se nama nareuju od Allaha, d.., kako
bismo stekli Njegovu milost, jer samo sluanjem i panjom srce moe
35

razumjeti. Tek kada shvatimo poruku, bit emo svjesni i zahtjeva i
sadraja, pa e nam se i Allah smilovati, nagraujui tako nau
spoznaju, odnosno razumijevanje. Ako, meutim, imam ui naglas i
mi ponavljamo za njim, tada nee biti mogue da i razumijemo ono
to uimo i sluamo. Ako to ne postignemo, neemo ni djelovati u
skladu s tim. Time e nam i Allahova Milost biti uskraena, to je,
takoer, u skladu s rijeima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem: /39/ "Imam je odreen da bi se za njim klanjalo. Kada on ui
tekbir, i vi ga uite, a kada on ui Kur'an, vi utite..." Ovo se odnosi
na namaz u kojem se ui naglas. Meutim, u namazu u kojem se ui u
sebi, obavezno je Fatihu uiti za imamom u skladu s hadisom: /40/
"Nema namaza za onoga koji ne proui Fatihu." To Allah najbolje
zna!
2 El - Bekare /Krava

37

To je prva sura objavljena u Medini
nakon sure "Oni koji pri mjerenju
zakidaju", koja je posljednja
objavljena u Meki
*

Vrijednosti sure "El-Bekare"
Ahmed, Muslim, Et-Tirmizi i En-Nesa'i
prenose hadis od Sehla ibn Ebi-Saliha,
koji to navodi od svoga oca, prema
predanju Ebu-Hurejrea, r.a., prema
kojem je Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao: /41/ "Ne
pravite od svojih domova groblja! U
kuu u kojoj se ui sura 'El-Bekare'"
"nee ui ejtan!" Et-Tirmizi navodi da
je to hasen-sahih hadis.
Et-Tirmizi, En-Nesa'i i Ibn-Made
donose predanje od Abdul-Hamida ibn
Dafera, s lancem prenosilaca od Ebu-
Hurejre, r.a., da je rekao: /42/
"Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, slao je jednu deputaciju od
nekoliko ljudi, pa je tom prilikom
provjerio svakoga od njih da vidi
koliko zna iz Kur'ana. Doavi do
jednoga od njih, koji je bio najmlai,
rekao je: "Koliko ti zna?" On je
odgovorio: "Znam to i to, te suru 'El-
Bekare'." Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao je: "Zna li suru 'El-
Bekare'?", a on je odgovorio "Da." Na
to mu je rekao: "Idi! Ti e im biti
predvodnik (emir)." Jedan od uglednih
meu njima na to je rekao: "Tako mi
Allaha, nita me nije pomelo da nauim
suru 'El-Bekare' do strah da ne
postupam prema njoj!" Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:
"Nauite Kur'an i itajte ga
(prouavajte)! Ko naui Kur'an, ui ga
i postupa po njemu, slian je buhurdaru
punom mirisa koji se iri na sve
strane, dok je onaj koji naui Kur'an i
zanemari ga, slian buhurdaru iji se
miris ne osjea." (Ovaj hadis je
hasen.)
El-Buhari prenosi od Usejda ibn
Hudajra, r.a., da je priao: /43/ "kako
je uio suru El-Bekare jedne noi dok
je njegova kobila pored njega bila
svezana, pa se uznemirila. Kada je
uutio, ona se smirila. Ponovo je,
potom, poeo uiti, pa se kobila ponovo

*
Objavljena nakon sure El-Mutaffifin.
uznemirila. Nakon toga prestao je.
Poto je njegov sin Jahja bio blizu, on
se pobojao da ga ne udari, pa ga je
uzeo podigavi glavu prema nebu, da je
ne gleda. Kada je svanulo, razgovarao
je s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi
ve sellem, koji mu ree: "Ui, sine
Hudajrov!", a on mu ree: "Pobojao sam
se, Allahov Poslanie, za Jahju, koji
je bio blizu kobile, pa sam podigao
glavu prema nebu okrenuvi se prema
njemu i ugledah neto poput nastrenice
s lampama.Potom sam iziao da to ne
gledam." Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, upitao ga je: "A zna li ta je
to bilo?" "Ne" - odgovori on. "To su
bili meleki, koji su se bili pribliili
da uju tvoj glas. Da si nastavio
uiti, i ljudi bi ih vidjeli, jer se od
njih ne bi sakrili!"
Neki uenjaci usto navode da ova sura
sadri hiljadu obavijesti, hiljadu
naredbi i hiljadu zabrana.
Podaci o posebnoj vrijednosti
sura
"El-Bekare" i "Ali-Imran"
U Sahihima je potvreno da je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
na jednom rekatu u namazu uio ove
dvije sure, suru El-Bekare i suru Ali
ImranImam Ahmed prenosi od Ebu-Umame da
je rekao: /44/ "uo sam Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,
kako kae: "Uite Kur'an, jer on e se
zauzimati za svoje sljedbenike na
Sudnjem danu! Uite 'dvije svjetlice',
'El-Bekare' i 'Ali Imran', jer e ove
dvije sure na Sudnjem danu doi kao dva
bijela oblaka, dvije sjenke ili dva
jata ptica zbijenih u redove (sawaf) i
zastupati svoje privrenike na Sudnjem
danu.
Potom je rekao: " Uite suru 'El-
Bekare', jer je u tome blagodat, dok
je, u suprotnom, propast. Njoj
arobnjaci nita ne mogu!" /Prenosi
Muslim/ znai "dvije svjetlice",
oznaava "ono to odozgo pravi sjenku",
znai "komad neega", "zbijeni u
redove", "arobnjaci".
Rijei: "ne mogu joj" znae da se od
nje ne mogu zatititi, a ima miljenja
da znae: "Ne mogu uticati na onoga
koji je ui." Allah to najbolje zna!
Objava
Sura "El-Bekare" objavljena je skoro u
potpunosti u Medini i to je prva sura
koja je objavljena u ovome gradu.
Izuzetak ine:
ajet .."uvajte se Dana kada ete
se Allahu vratiti..." (2:281), za koji
se tvrdi da je posljednji objavljeni
ajet, te "ajet o kamati", koji je
2
EL - BEKARE / KRAVA
OBJAVLJENA U MEDINI, IMA 286 AJETA
*

2 El - Bekare / Krava

38
takoer jedan od posljednjih
objavljenih ajeta.
Ibn-Abbas, Abdullah ibn Zubejr i Zejd
ibn Sabit tvrde da je sura "El-Bekare"
objavljena u Medini. To navode mnogi
drugi islamski autoriteti (uenjaci i
komentatori Kur'ana). Dakle, u tome
nema razilaenja.

"U ime Allaha Svemilosnog,
Milostivog"

Elif-Lam-Mim/1/

Komentar:
U pogledu simbolinog poetka ove sure
slovima kao i svih drugih slinih
poetaka sura, komentatori Kur'ana se
razilaze. Ima nekoliko miljenja:
1. To su nejasni ( ) ajeti, ije
znaenje zna samo Allah Uzvieni; On
jedino zna njihov unutranji smisao
i svrhu.
2. To su imena Allaha Uzvienog.
3. To su vie znani ajeti koje Allah
nije objavio sluajno, niti bez
razloga, iako ima miljenja laika da
u Kur'anu ima ajeta kojima je
izraena pobonost bez apsolutno
ikakvog znaenja, to je sasvim
netano. Dakle, ovi poeci sura
imaju poseban smisao i o tome se
moe suditi samo na osnovi sigurnog
znanja koje je do nas dolo od
Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem. U suprotnom sluaju duni
smo rei: "U to vjerujemo, jer sve
je od Gospodara naeg." (3:7)
4. to se tie posebnog smisla
navoenja ovih kratica, neki
uenjaci navode da je njihov cilj
upozorenje idolopoklonika kako bi
uli Allahov govor. Ovo je, meutim,
vrlo slabo miljenje, budui da
poeci s ovim slovima ne postoje u
svim surama, a i ove dvije sure,
"El-Bekare" i "Ali Imran", objav-
ljene su u Medini, gdje nije bilo
idolopoklonika.
15

5.Ima miljenja da ovi ajeti ukazuju na
nedostinost (i'daz) Kur'ana,
odnosno, da su stvorena bia nemona
da ga dostignu i odupru mu se. To
smatra veliki broj islamskih

15
Ja bih dodao: "Slabost ovog miljenja potvruje i injenica da je
dokaz istine u pojedinim surama nekada u sredini, a nekada na kraju,
zavisno od konkretne situacije i potrebe dokazivanja, te da se tu ne
navode posebna odvojena slova kako bi se uila (itala) u cilju
upozorenja idolopoklonika na istinu koja e se navesti.
autoriteta, meu kojima je i ejhul-
islam Ibn-Tejmijje. Kao dokaz tome
istie se da se iza svih poetaka
sura sa pojedinanim slovima u
Kur'anu spominje Kur'an i njegova
objava od Gospodara svjetova, kao na
primjer:
.. Elif - lam mim. To je Knji-
ga...;
Ha mim. Tako mi jasne
Knjige...;
Elif - lam mim Allah,
osim Kojega drugog boga nema, ivi
je i Vjeni On tebi objavljuje
Knjigu.;
.. Elif - lam mim. Knjiga koju
tebi objavljujemo..itd.

"Ova Knjiga, u koju nema sumnje, Uputa
je onima koji se Allaha boje." /2/
"to, taj" znai "ova, ovo", to se
esto koristi u arapskom jeziku.
Kur'an, koji je jedinstveno stjecite
arapskog jezika, upotrebljava dakle
ovaj nain izraavanja. Allah Uzvieni
kae:
"ni stara, ni mlada, nego izmeu ovo
dvoje"(2:68) Zatim kae: "Ovo vam
je Allahova odredba kojom sudi meu
vama" (60:10), zatim: "Ovo vam je
Allah, Gospodar va." (6:102)
"Knjiga": Ima komentatora koji svojim
tumaenjima tvrde da se to odnosi na
Tevrat i Indil, to je dosta slobodno
tumaenje, odnosno neutemeljena
interpretacija. Tano je da se odnosi
na Kur'an.
Znai "u koju nema sumnje".
Meutim, ima i ovakvih itanja: "Ova
Knjiga nema sumnje" s takom, stajanjem
na rijei , a zatim: "U njoj je uputa
bogobojaznim." Ispravno je, meutim,
stajanje na "u kojoj nema sumnje", a
potom se nastavlja: "Uputa je
bogobojaznim", to je ispravnije ako se
ima u vidu da je rije ovdje atribut,
ime je postignut bolji stilski efekt
od sintagme "u kojoj je uputa",
odnosno u kojoj je neto.
"Uputa bogobojaznim", tj. svjetlo za
bogobojazne, vjernike koji se uvaju
idolopoklonstva (irka), koji vjeruju
samo u Allaha Jedinoga, koji djeluju
pokoravajui Mu se, boje se Njegove
kazne, nadaju se Njegovoj milosti i
uvaju se od Njegovih zabrana. To je
sasvim u skladu sa znaenjem ajeta
koji slijedi iza ovoga i sadri
svojstva bogobojaznih vjernika kako
ih Allah opisuje rijeima:
"Onima koji u gajb vjeruju, koji
obavljaju namaz i dijele od onoga ime
smo ih Mi opskrbili."

39

Onima koji u gajb vjeruju" /3/

Iman (vjerovanje) predstavlja in
potvrivanja istinitosti rijeju,
djelom i uvjerenjem, poveava se
djelima pokornosti,a smanjuje
grijeenjem. Vjerovanje, u navedenom
smislu, rezultira strahopotovanjem
prema Allahu, d.., tako da onaj koji
to prihvati nee uiniti bilo to,
prihvatiti bilo kakvo uvjerenje ili
kazati neto suprotno Allahovoj
naredbi.
Vjera u nevidljivo () ustvari je vjera
u ono to je vidu nedostupno; to je
potvrda, odnosno vjerovanje u ono to
ti je dostavljeno. U erijatskom
smislu, vjera u gajb je vjera u Allaha,
Njegove meleke, Njegove Knjige, Njegove
poslanike, vjera u Sudnji dan, Njegovo
odreenje dobra i zla, vjera u
oivljenje poslije smrti, u Dennet i
Dehenem. Sve to je "gajb", nedostupno
oku ljudskom, transcedentno.

"i koji namaz obavljaju i dijele od
onoga ime smo ih Mi opskrbili" /3/
"i namaz obavljaju" Rije jeziki
znai "dova", a erijatski to je
poseban vid klanjanja Allahu (ibadeta)
koji se sastoji od: rukua (naklo-
na),.sedde (klanjanja niice) i drugih
posebnih dijelova,odreeno vrijeme, s
odreenim uvjetima, specifinostima i
vrstama, to je Allah Uzvieni naredio
kao obavezu pet puta u toku dana i
noi. To je druga osnovna islamska
dunost.
Namaz (salat) obavlja se, tj. ini
redovno, u posebnim vremenskim
terminima, uz uzimanje abdesta,
stajanje , naklon , usklaenost
pokreta , klanjanje niice , uenje
Kur'ana, sjedenje i posvjedoenje i
blagosiljanje Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem. Time se obavlja
namaz.
"i dijele od onoga ime smo ih Mi
opskrbili"
Rije u poetku islama je
oznaavala troak koji je ovjek
inio za svoju porodicu prije nego je
propisan zekat. Na ovome mjestu, izraz
znai dijeljenje sadake i zekata koje
se prije svega odnosi na blinje,
lanove porodice i sluge, a potom na
druge. Ovaj vid troenja mora biti
obavljen zasigurno u ime Allaha, d..,
sa ciljem izraavanja pokornosti Njemu,
elje za nagradom i Njegovim
zadovoljstvom, te iz bojazni od Njegove
srdbe i kazne, a ne zbog bilo ega
drugog. Gornjim rijeima:
"i dijele od onoga ime smo ih Mi
opskrbili" obuhvaene su sve vrste ovih
trokova, bili oni dobrovoljni ili
obavezni (farz). To potvruje i
predanje od Ibn-Omera, r.a., navedeno u
oba Sahiha, da je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
/45/ "Islam je zasnovan na pet temelja:
svjedoenju (ehadetu) da nema drugog
boga osim Allaha i da je Muhammed
Allahov poslanik, obavljanju namaza,
davanju zekata, postu mjeseca ramazana
i hodoau Kabi (hadu)." O zekatu e,
inallah, kasnije biti govora.

"i onima koji vjeruju u ono to je
objavljeno tebi i to je objavljeno
prije tebe, i koji u ahiret vrsto
vjeruju/4/. To su oni koji su na uputi
Gospodara svoga i to su oni koji su
spaeni."/5/
"I onima koji vjeruju u ono to je
objavljeno tebi", tj. koji potvruju
istinitost Kur'ana koji je od Gospodara
tvoga objavljen,
i to je objavljeno prije tebe", tj.
prihvaaju istinitost Tevrata, Indila,
Zebura i drugih spisa koje su dostavili
poslanici prije tebe, ne pravei
razliku izmeu njih i ne nijeui nita
to su ovi dostavili od Gospodara
svoga.
"i koji u ahiret vrsto vjeruju" vrsto
uvjerenje suprotno je sumnji, tako da
se ne dozvoljava ni najmanja sumnja
kako u ahiret, tako ni u oivljenje,
Sudnji dan, Dennet, Dehenem, polaga-
nje rauna i mizan (mjerenje dobrih i
loih djela). Ahiret je dobio ovaj
naziv budui da dolazi kao drugi
svijet, nakon ovoga svijeta.
Oni koji vjeruju u Poslanika, to su
openito vjernici, kako Arapi tako i
sljedbenici Knjige. Svi ljudi i dini
koji vjeruju u Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, potvrujui
istinitost te vjere i ostvarujui
osobine vjernika navedene u prethodnim
ajetima do Sudnjega dana, "na uputi
su svoga Gospodara" odnosno, na putu
svjetla, izvjesnosti i spoznaje Allaha
Uzvienog
"To su oni koji su spaeni", tj. oni e
uspjeti svojim djelima i vjerom u
Allaha, Njegove knjige i poslanike,
stei sevap i vjeni boravak u

40
Dennetu, odnosno spas od kazne
pripremljene za Allahove neprijatelje.

"Onima koji ne vjeruju, doista je
svejedno, opominjao ti njih ili ne
opominjao, oni ne vjeruju." /6/
.."doista, oni koji ne vjeruju..."
znai, koji su pokrili i zatamili
istinu i ne vjeruju u ono to je
objavljeno Muhammedu, sallallahu alejhi
ve sellem. Allah Uzvieni zna da oni
nee vjerovati kada im dou ajeti, pa
to ovdje i potvuje ukazujui da oni
nee vjerovati, "svejedno da li ih ti,
Muhamede, opominjao ili ne opominjao"
jer su oni odabrali nevjerstvo umjesto
vjere, negirajui time jasne ajete koje
im je dostavio Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, od svoga
Gospodara.
Ovaj ajet predstavlja jednu vrstu
rastereenja za Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, i daje mu utjehu
poto je on elio da svi ljudi budu
vjernici i slijede ga na Pravom putu.
Allah, d.., ovdje mu saopava da e
biti vjernici samo oni za koje u
vjenom Allahovom znanju stoji da e
vjerovati u Poslanika, sallallahualejhi
ve sellem, i da im slijedi srea i
svako dobro. Isto tako, zalutat e samo
oni za koje u prethodnom Allahovom
znanju stoji da e biti nevjernici.ko-
jima.slijedi nesrea, da nas Allah
sauva. Stoga se navodi:
"Ne alosti se zbog njih", jer
tvoje je samo da im poruku prenese!;
jer tvoje je samo da prenese, a Nae
je da traimo polaganje rauna."
(13:40)
"Ti si samo opominja, a Allah o
svemu brine." (11: 12)

"Zapeatio je Allah srca njihova i ui
njihove, a na oima im je koprena;
njima pripada kazna golema." /7/

U vezi s ovim ajetom Katade kae:
"Njima je zavladao ejtan s obzirom da
su mu bili pokorni; Allah je zapeatio
njihova srca i ui, a na oi im stavio
koprene tako da ne vide, ne uju, ne
shvaaju, niti razumiju. To potvruju
rijei Allaha, d..:
"A kad oni skrenue, Allah uini
da i njihova srca skrenu." (61:5) Za-
tim rijei:
"i Mi srca njihova i oi njihove
preokrenut emo kao to nisu vjerovali
prvi put, te ih ostavljamo da u zabludi
svojoj smeteni lutaju"(6:110). Slinih
ajeta u Kur'anu ima mnogo, to pokazuje
da Uzvieni Allah peati srca
uspostavljajui izmeu njih i Pravog
puta prepreke adekvatnom kaznom,
ostavljajui ih s neistinom time to
sami naputaju istinu, to je takoer
izraz Njegove praved nosti.
U hadisu stoji: /46/ "O Ti, Koji
preokree srca! Uvrsti srca naa u
Tvojoj vjeri!" Et-Tirmizi, En-Nesa'i i
Ibn-Made prenose od Ebu-Hurejrea,
r.a., da je Allahov Poslanik,
/47/ "Kada vjernik napravi greku, na
njegovom srcu nastane crna takica
(mrlja. Ukoliko se pokaje i povrati,
njegovo srce se oisti, a ukoliko
povea grijeenje, i ta mrlja se
poveava sve dok sasvim ne prekrije
srce. To je hra za koju Allah Uzvieni
kae:"Ne, naprotiv. Ono to su stjecali
kao hra prekrilo je njihova srca."
(83:14)
Prema tome, u prvim navedenim
ajetima Allah, d.., ukazuje na status
vjernika, potom u posljednja dva
navedena ajeta na status
nevjernika.Nakon toga slijedi
objanjenje statusa licemjera
(munafika), koji javno ispovijedaju
vjeru skrivajui u sebi nevjerstvo.
Budui da to lii poziciji mnogih
ljudi, Allah, d.., to istie na vie
mjesta ukazujui na brojne osobine koje
karakteriziraju licemjera. U tom smislu
Allah Uzvieni kae:

"Ima ljudi koji govore: 'Vjerujemo u
Allaha i drugi svijet', a nisu
vjernici!/8/ Oni (svojim djelima misle
da) varaju Allaha i one koji vjeruju,
iako, ne osjeajui to, sami sebe
varaju."/9/
"licemjerje" u osnovi znai
"pokazivanje dobra i prikrivanje zla".
Ima ga dvije vrste:
- vjersko, koje vodi u vjenu vatru
i
- praktino, koje spada u najvee
grijehe.
Svojstva licemjera (munafika)
objavljena su u medinskim surama budui
da u Meki nije bilo licemjera.
Naprotiv, bilo je ljudi koji su

41
pokazivali nevjerstvo (kufr) prezirui
i mrzei ga, iako su intimno bili
vjernici!
Meutim, kada je Poslanik,
sallallahu alejhi ve sel-lem, preselio
u Medinu, gdje su ivjele Ensarije iz
plemena Evs i Hazred, koji su u
vrijeme paganstva oboavali kipove kao
i drugi arapski idolopoklonici, te
idovi, sljedbenici Knjige, koji su
ivjeli u skladu sa tradicijom svojih
predaka, podijeljeni u tri plemena:
1. Benu Kaynuka', saveznici plemena
Hazred, 2. Benu Nedir i 3.Benu
Kurejza, saveznici plemena Evs. Kada je
doao u Medinu, islam je primio dio
pripadnika plemena Evs i Hazred, te
mali broj idova, poput Abdullaha ibn
Selama, r.a. U to vrijeme takoer ni u
Medini nije bilo licemjerja, poto
muslimani jo uvijek nisu imali silu
koja bi zadavala strah. Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, imao je
mirovne sporazume sa idovima i brojnim
arapskim plemenimau okolici Medine.
Meutim, kada je dolo do velike Bitke
na Bedru i kada je Allah uzvisio Svoju
Rije uzdigavi islam i njegove
pripadnike - tada je Abdullahibn Ubejj
ibn Selul, prvak Medine iz plemena
Hazred, prvak navedenih dviju skupina
iz vremena paganstva (koje su ga
nastojale postaviti za vladara /kralja/
prije nego im je dolo Veliko Dobro),
koje su potom primile islam i
napustile Ubejja, koji je osjetio
prezir prema islamu i muslimanima -
poslije Bitke na Bedru rekao je: "Ova
bitka je odredila smjer (put)!" Zatim
je objavio svoje prihvaanje islama
zajedno sa svojim sljedbenicima i
potovaocima, te nekim drugim sljedbe-
nicima Knjige. Tako je dolo do pojave
licemjerja meu graanima Medine i
okolnim beduinima. Meu Muhadirima
(doseljenicima) u to vrijeme nije bilo
licemjerja s obzirom na to da oni nisu
napustili Meku pod prisilom, nego su to
uinili po svom izboru, ostavljajui
imetak, djecu i zemlju, u tenji za
onim to je kod Allaha Uzvienog, na
ahiretu.
Dakle, licemjeri (munafici) bili su
iz dva plemena, Evs i Hazred, te jedan
broj meu idovima. Stoga Uzvieni
Allah ukazuje na licemjere, kako se
vjernici ne bi zavarali njihovom
vanjtinom, to bi unijelo nered na
irem planu, u samom vjerovanju, budui
da su oni u osnovi nevjernici.
Zato treba biti oprezan i ne misliti
o nemoralnim
ljudima dobro! Allah Uzvieni kae:
"Ima ljudi koji kau:
'Vjerujemo u Allaha i drugi svijet', a
nisu oni vjernici", odnosno:
"Kada ti dou licemjeri, oni kau:
'Svjedoimo da si ti Allahov Poslanik!'
Allah zna da si ti zasigurno Njegov
Poslanik!" (63:1) Dakle, oni to
izgovaraju svojim ustima, ali Allah,
zasigurno, zna da oni lau. Zato kae:
"A Allah svjedoi da su
licemjeri uistinu laci" (53:1),
odnosno
"da nisu vjernici" (2:8).
Rijei Allaha Uzvienog: .."Oni
(svojim djelima misle da) varaju Allaha
i one koji vjeruju..." znae: u svom
nevjerovanju oni su uvjereni da varaju
Allaha, d.., kada kau: "Vjerujemo",
raunajui pritom da e im to
koristiti, odnosno da to kod Njega
prolazi kao to prolazi kod pojedinih
vjernika. Allah Uzvieni kae:
"Na Dan, kada ih Allah sve oivi, oni
e se Njemu zaklinjati kao to se vama
zaklinju mislei da e im to koristiti.
Oni su doista pravi laljivci." (58:18)
Zbog takvog njihovog vjerovanja Allah
Uzvieni ih identificira rijeima:"
iako, ne osjeajui to, sami sebe
varaju." Znai, ukoliko vjernike i
budu prevarili na kratkotrajnom
dunjaluku, oni time samo sebe varaju.
Oni naime svojoj dui udovoljavaju
ovim inom, napajajui se aom
radosti, iji izvordaje sokove
propasti, poto onaj koji ih pije
ispija au bola kao srdbu Allaha
Uzvienog i Njegovu kaznu, koja ne
utoljava e. Time licemjer vara samog
sebe, mislei da sebi ini dobro! Allah
Uzvieni kae:
"iako, ne osjeajui to, sami
sebe varaju."

"U srcima njihovim je bolest i Allah im
poveava bolest.Njih eka patnja bolna
za ono to su lagali."/10/
"U srcima njihovim je bolest."
Prema nekim miljenjima, ovdje "bolest"
predstavljasumnju, licemjerje i
prljavtinu. To je sve tano, budui da
je bolest koja je u srcima licemjera i
sumnja i licemjerje i prljavtina
Sumnja je zato jer oni sumnjaju u
poslanstvo Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem; licem-
jerje je, jer javno pokazuju vjerovanje
(iman), a ustvari su nevjernici;
prljavtina je, jer oni ne vjeruju u
ono to je Allah, d.., objavio
Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem;

42
nevjerstvo je, bez sumnje, prljavtina!
"...pa im je Allah bolest
poveao." Znai poveao im je sumnju,
licemjerje i prljavtinu. Dakle,
nagrada, odnosno kazna, primjerene su
vrsti djela, kao to Allah Uzvieni
kae:
"A to se tie vjernika,
njima je vjerovanje poveano i oni se
raduju[to se, pak, tie onih u ijim je
srcima bolest, ona im je prljavtinu
poveala." (9:125)
Rijei Allaha Uzvienog: "...za
ono to su lagali" znae to su
lagali Allahu i vjernicima nastojei
ih prevariti rijeima: "Mi
vjerujemo!" - dok, ustvari, nisu
vjerovali. Allah Uzvieni obavijestio
je Svog Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem, o jednom broju licemjera
(munafika) zadravi za Sebe znanje o
ostalima i ne obavjetavajui ga o
njima. On kae:
"Meu beduinima oko vas ima licemjera,
a ima ih i meu stanovnicima Medine
koji su u licemjerstvu spretni! Ti ih
ne poznaje, ali ih Mi znamo!" (9:101)
Moda e neko rei: "Zato Allahov
Poslanik,
sallalhu alejhi ve sellem, nije ubijao
licemjere poto je znao neke od njih?"
Odgovor na ovo pitanje nalazi se u
Sahihima, gdje se navodi da je on,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao
Omeru ibn Hattabu: /48/ "Ne volim da
kau Arapi kako Muhammed ubija svoje
drugove (ashabe)!" Znai, on se bojao
da ne doe do bilo kakvih promjena u
veze sa prihvaanjem islama od beduina,
jer oni nisu znali da su pojedinci
licemjerni, pa bi mogli pomisliti da ih
on ubija unato njihovom imanu, odnosno
mogli bi kazati: "Muhammed ubija svoje
drugove (ashabe)!"
Malik u vezi s tim kae: "Allahov
ustezao se od licemjera kako bi pokazao
svojim sljedbenicima da vladar ne
osuuje samo po svom znanju!"
14

afija kae: - Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem,zabranio je
ubijanje licemjera budui da su oni
javno prihvaali islam, iako je on znao
da su licemjeri.
Meutim, ono to su javno pokazivali
iznad je onoga drugog. To potvruje i
hadis: /49/ "Meni je nareeno da se
borim protiv ljudi sve dok ne kau:

14
U vezi s tim, treba rei slijedee: Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, ne govori iz strasti, za razliku od vladara koji nije
vjerovjesnik i ne dobija Objavu. Zato nema razloga da gledamo
drugaije na odgovor Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem: "Ne volim da govore Arapi kako Muhammed ubija svoje
drugove!" to se tie stava da vladar ne sudi po onome to zna, to se
odnosi na vladare koji nisu vjerovjesnici, jer vjerovjesnici imaju
znanje, odnosno nareenje od Allaha Uzvienog, to se mora izvriti.
'Nema boga osim Allaha.' Kada to
kau..." itd.
15

Meutim, treba kazati da se ovo
odnosi na onoga koji poznaje prvake
licemjera i njihova imena. Za one o
ijem licemjerju Allah Uzvieni nije
upoznao Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, u Kur'anu stoji:
"Ako se licemjeri i oni u ijim je
srcima bolest, te oni koji po Medini
lai ire, ne okane, Mi emo ti sigurno
vlast nad njima prepustiti i oni e
samo kratko vrijeme kao komije tvoje
ostati.Oni su prokleti i gdje god se
nau bit e uhvaeni i poubijani."
(33:80-81)
U ovim je ajetima dokaz da Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, nije
podstican protiv njih, niti je bio
upoznat ko su im bili prvaci! Njemu se
ukazuje na njihove osobine koje on
primjeuje kod nekih od njih. U tom
smislu i Allah Uzvieni kae:
"A da hoemo, Mi bismo ti ih uistinu
pokazali, i ti bi ih sigurno po
biljezima njihovim prepoznao..Ali ti
e ih doista prepoznati po nainu
njihova govora!" (47:30)

"Kada im se kae: 'Ne pravite nered na
Zemlji! odgovaraju: 'Mi samo red
uspostavljamo!' /11/ Zar tako! Oni su
uistinu pravi smutljivci, ali to oni i
ne opaaju."/12/

"nered" ovdje znai nevjerovanje,
licemjerje i grijeenje. Rijei Allaha,
d..:
"Kada im se kae: 'Ne pravite
nered na Zemlji!'" znae: ne pravite
nered kroz nevjerstvo, licemjerje i
grijeenje na Zemlji, jer onaj ko prema
Allahu grijei ili nareuje da se
grijei, ini na Zemlji nered, poto je
uspostavljanje reda mogue samo uz
pokornost Allahu, d..
Licemjeri misle da oni javnim
pokazivanjem imana varaju vjernike,
tako da ih oni uzimaju za svoje
prijatelje umjesto vjernika, iako su
licemjeri. Meutim, Allah, d.., to
ovdje razotkriva kako se vjernici ne bi
prevarili i uzimali licemjere za svoje

15
Ja bih dodao: U prirodi je licemjera da kau "Nema boga osim
Allaha!", dok to, istovremeno, njihovo srce negira. Da je Allah
naredio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da ih ubija, on bi to
inio i ne bi stao samo zbog toga to govore: "Nema boga osim
Allaha!", budui da svojim ponaanjem pokazuju suprotno, odnosno
pokazuju nevjerstvo i licemjerje. Stoga se postavlja pitanje: "Zato
odstupamo od rijei Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: 'Ne volim
da kau Arapi kako Muhammed ubija svoje drugove!?' "

43
prijatelje (zatitnike.
Naime, uzimanje ovih ljudi za bliske
prijatelje (zatitnike), umjesto
vjernika, vrijeme kada oni spadaju meu
najvee neprijatelje vjernika,
predstavlja in stvaranja velikog
nereda na Zemlji. Jer, poto oni javno
ispoljavaju vjeru (iman), vjernici o
njima stjeu pogrean sud. Tako
licemjeri uspijevaju ostvariti nered,
zavaravajui ih rijeima koje su daleko
od istine i ostajui istovremeno u
prijateljskim odnosima s nevjernicima
protiv vjernika. Zato Allah, d..,
kae:
Kada im se kae: "Ne pravite nered na
Zemlji!", oni odgovaraju: "Mi samo red
uspostavljamo!", tj. mi elimo samo
pomirenje izmeu dvije skupine -
vjernika, s jedne strane, i nevjernika
(meu kojim su i idolopoklonici i
raniji sljedbenici Knjige), s druge
strane." Meutim, Allah zna ono to je
u njihovim duama i to kriju u svojim
prsima, pa kae:
"Nikako! Oni uistinu nered
prave, ali to i ne opaaju." /12/ Ono
to oni namjeravaju smatrajui to
uspostavljanjem reda ustvari je pravi
nered, a to oni ne osjeaju zbog svog
neznanja.
"Moj Boe! Uvrsti nas u Tvojoj vjeri i
pokornosti i uini nas vjernicima ija
spoljanost nije suprotna njihovoj
unutarnjosti!"

"Kada im se kae: 'Vjerujte kao to ovi
ljudi vjeruju!', oni odgovaraju: 'Zar
da vjerujemo kao to maloumnici
vjeruju!?' A doista su oni maloumnici,
ali to oni ne znaju!"/13/

Uzvieni Allah kae: - Kada se
licemjerima kae: "Vjerujte kao to ovi
ljudi vjeruju!", tj. kao to oni
vjeruju u Allaha, Njegove meleke,
Knjige, poslanike, oivljenje, Dennet,
Dehenem i sl., odnosno, budite pokorni
Allahu i Njegovom Poslaniku
izvravanjem Njegovih naredbi i
Njegovih zabrana, oni kau:
"Zar da vjerujemo kao to
maloumnici vjeruju!?" mislei pod
maloumnicima ovdje na ashabe Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem!
Oni govore: "Zar da budemo s ovim
maloumnicima na istom stupnju!"
Meutim, Allah Uzvieni odgovara na
ovo:
"A doista su oni
maloumnici,.ali to oni ne znaju", tj.
oni ne znaju stanje u kojem se nalaze,
to upuuje na zabludu i neo-
bavijetenost. Neznanje je ovdje
najgore po njih i ono najrjeitije
govori o njihovom sljepilu i
udaljenosti od Pravog puta. Ta zabluda
poveava se uz istovremeno poveanje
Allahove srdbe i kazne prema njima,
to je primjereno djelima koja ine,a
Allah Uzvieni nikome nee nepravdu
uiniti!

- Kada susretnu one koji vjeruju, oni
govore: "Vjerujemo!", a im ostanu
nasamo, sa ejtanima svojim, govore:
"Mi smo s vama. Mi se samo rugamo."/14/
"Allah se njima izruguje i ostavlja ih
da u svom nejerovanju lutaju." /15/

Uzvieni Allah kae da kada ovi
licemjeri susretnu vjernike, oni kau:
Vjerujemo!, pokazujui pred njima
iman, bliskost i privrenost, i
obmanjujui ih tako licemjerno se
dodvoravajui i krijui svoje uvjerenje
kako bi time osigurali koritenje doba-
ra i dobiti koje pripadaju vjernicima.
Meutim,
"kada se osame sa svojim
ejtanima", odnosno kada odu kod svojih
elnika, prvaka i velikana meu
idovskim rabinima i voama
idolopoklonika i licemjera, oni govore:
"Mi smo s vama!" u nevjerstvu i
idolopoklonstvu, "a mi se samo
izrugujemo" sa pristalicama
Muhammedovim, sallallahu alejhi ve se-
llem..Uzvieni Allah njima odgovara
uzvraajui na takve njihove
postupke:"Allah se njima izruguje i
ostavlja da lutaju u svom
nevjerovanju", tj. izruguje im se
pokazujui im Svoje odredbe na ovome
svijetu, odnosno ukazujui na ne-
povredivost njihove imovine i krvi time
to javno ispoljavaju iman i rijei
Svjedoanstva:"Nema boga osim Allaha;
Muhammed je Allahov poslanik!", za
razliku od onoga to im pripada na
drugom svijetu (ahiretu), kao to je
kazna i teka patnja. Ovo je i
miljenje Ibn-Derira, budui da su
spletke, varke i izrugivanje kroz igru
i dokolicu, po miljenju svih uenjaka,
nespojive s Allahom.d.., ali su
prihvatljive kao vid revana i zadovo-
ljavanja pravde putem nagrade, odnosno

44
kazne. To potvruju i rijei Ed-
-Dahhaka koje prenosi od Ibn-Abbasa..U
tom smislu, rijei Allaha, d..:
"Allah se njima izruguje" znae:
Allah se njima podsmijeva
nagovjetavajui im kaznu "podrava
ih da u nevjerovanju lutaju" U vezi s
ovim dijelom ajeta, Ibn-Abbas i Ibn-
Mes'ud navode predanje od nekih ashaba
Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem, da rije "podrava ih"
znai ostavlja ih da ostanu dugo.
Mudahid istie da to znai: "poveava
im, produava im", dok neki drugi navo-
de.da to znai: "kad god oni uine
grijeh, Allah im za to da blagodat",
to, u osnovi, predstavlja odgo-
vor.kaznom, u skladu s rijeima Allaha,
d..:
"I kada bi zaboravili ono ime su
opominjani, Mi bismo im kapije svega
otvorili, sve dok se onome to im je
dano ne bi obradovali! Tada bismo ih
iznenada kaznili i oni bi odjednom
svaku nadu izgubili!" /44/ "Tako bi se
zameo trag narodu koji ini nasilje; a
hvala pripada samo Allahu, Gospodaru
svjetova." (6:44-45) Ibn-Derir ovo
tumai, pa kae da to znai: - Dajemo
.im da ostanu dugo u
svojoj.uobraenosti i drskosti, kao
to Uzvieni Allah kae: "i Mi srca
njihova i oi njihove okrenemo, kao to
nisu vjerovali ni prvi put i ostavimo
ih da u zabludi svojoj smeteni lutaju."
(6:110)
Rije znai "zabluda" dok znai
"sljepilo".Zabluda u navedenom smislu
dogaa se u srcu, ali se i sljepilo,
takoer, koristi za srce.
16

"To su oni koji su Zabludu uzeli
umjesto Upute, ali im njihova trgovina
nije donijela dobiti; oni nisu
upueni!" /16/

Dakle, ti licemjeri uzimaju
nevjerstvo i zabludu, a ostavljaju
vjeru i uputu, to im daje zadovoljstvo
slino onom izraenom u slijedeim
rijeima:
"to se tie Semuda, njima smo
na Pravi put ukazivali, ali im je
sljepoa bila milija od Pravog puta."
(41:17) Dakle, u zamjenu za Pravi put
oni su uzeli krivi put (zabludu),
spustili nisko cijenu vjerovanju i dali
ga za nevjerstvo. Zato Allah, d..,

16
Napomena: Dakle kao "sljepilo srca" (nap. prev.).
kae:
"Njihova trgovina nije im
donijela dobiti i oni nisu upueni",
tj.u ovoj kupoprodaji, njihova
transakcija nije im donijela dobit i
oni nisu na Pravom putu. S Pravog puta
oni su dakle otili u zabludu, iz
zajednitva u grupaenje, iz sigurnosti
u nesigurnost, iz sunneta u bidat
(novotariju).

"Oni su slini onima koji potpale
vatru, a kada ona osvijetli njihovu
okolicu, Allah im oduzme svjetlo i
ostavi ih u mraku, pa nita ne vide."
/17/ "Gluhi, nijemi i slijepi su oni!
Nikako da se povrate (osvijeste)!"/18/

Naime, nakon to su licemjeri uzeli
zabludu umjesto Pravoga puta, postali
slijepi iako imaju oi, oni su postali
slini onome koji potpali vatru (tj.
eli osvjetljenje.vatrom) kako bi vidio
svijet oko sebe. Ali nakon to je vatra
osvijetlila okolicu, omoguivi mu da
vidi i desno i lijevo oko sebe (to
daje posebno zadovoljstvo),.ona se
ugasila, a on je ostao u tekoj tami,
bez vida i Putokaza. Usto, on je gluh i
ne uje, nijem i ne govori, i slijep
bez obzira na svjetlo koje je ugledao,
pa se ne moe vratiti u stanje u kome
je bio. U tom smislu, ovi licemjeri
koji su uzeli krivi umjesto Pravog
puta, opredijelivi se za zabludu
umjesto Upute, postali su primjer
izgubljenosti, zablude i sljepila.
Slijedei ajet pokazuje da su oni prvo
prihvatili vjeru da bi je potom
napustili, jer Uzvieni Allah kae:
"To je zato to su oni bili vjernici,
pa nevjernici postali, a onda su im
srca zapeaena tako da ne shvaaju."
(63:3)
U gornjim ajetima uporedba je
izuzetno primjerena, jer su licemjeri u
poetku, kao vjernici, stekli svjetlo,
ali su ga potom pokvarili licemjerjem,
ostajui zbunjeni. A zbunjenost u vjeri
vea je od svake zbunjenosti!

45

"Ili su oni slini onima koji za
vrijeme silnog pljuska s neba, u kojem
su tmine, tutnjava i munje zbog
gromova, stavljaju prste u ui bojei
se smrti! A Allah obuhvaa nevjernike!"
/19/ "Munja samo to ih ne zaslijepi:
kad god im ona blijesne, oni krenu, a
im utonu u tamu, zastanu! A da Allah
hoe, On bi im oduzeo i sluh i vid!
Allah, uistinu, sve moe!"/20/

Ovo je drugi primjer koji Allah
Uzvieni navodi za jednu drugu vrstu
licemjera. To su oni kojima se po-kae
istina, pa je jednom prihvate, ali
drugi put sumnjaju u nju. Njihova su
srca obuzeta sumnjom, nevjerstvom i
dilemama. Rije ovdje znai "plju-sak",
tj. kia koja se u trenu izlijeva;
rije "tama" oznaava sumnju,
nevjerstvo i licemjerje; rije
"grmljavina" oznaava ono to u srca
utjeruje strah, pa je poznato da
licemjere karakteriziraju veliki strah
i panika, kao to Allah Uzvieni kae:
Oni misle da je svaki zvuk protiv
njih. (63:4) Rije munja
oznaava ono to zasija u srcima ovih
licemjera, kao to je to ponekad
svjetlo vjere. Allah Uzvieni kae:
.
"Zbog gromova oni stavljaju prste u ui
bojei se smrti! A Allah obuhvaa
nevjernike!" Dakle, njihov oprez nita
im ne koristi jer Allah njih obuhvaa
Svojom Moi i oni su podreeni Njegovoj
Moi i Htijenju. Nakon toga, Allah,
d.., kae:
"Munja samo to ih ne zaslijepi",
tj.ona je snana i intenzivna, dok je
njihov vid slab i nedovoljno uvren
vjerom.
Od Ibn-Abbasa se prenosi: "Svojom
jasnoom Kur'an dokazuje skoro sve
slabosti licemjera";
"Kad god im munja blijesne, oni krenu,
a kada utonu u tamu, oni stanu." U
vezi s tim Ibn-Abbas kae: "Tj., oni
znaju istinu, pa o njoj govore, ime
postaju stabilni, da bi potom zbunjeno
zastali im padnu u nevjerstvo." To se
prenosi od ashaba i najjasnije je i
najispravnije to je reeno u
komentaru ovog ajeta. Dakle, tako e im
biti i na Sudnjem danu, kada ljudi
dobiju svjetlo primjereno njihovom
imanu. Nekome e biti dano svjetlo to
osvjetljava njegov hod u duini manje
ili vie od jednog fersaha; neije e
se svjetlo, s vremena na vrijeme,
paliti i gasiti; neko e ii Pravim
putem jedno vrijeme, a zatim stati; a
neije e svjetlo biti potpuno ugaeno.
To su oni najokorjeliji licemjeri, za
koje Allah Uzvieni kae:
Na Dan kada e licemjeri i licemjerke
govoriti vjernicima: "Priekajte nas da
se svjetlom vaim posluimo!" Rei e
im se: "Vratite se nazad, pa drugo
svjetlo potraite!" (57:13) O
vjernicima Allah Uzvieni kae:
"Na Dan kada bude vidio vjernike i
vjernice, kako se njihovo svjetlo
ispred njih, kao i sa desne strane
njihove, kree..." (62:12) Zatim
Allah, d.., kae:
"Blago vama danas u denetskim baama
kroz koje rijeke teku" (57:12), zatim:
"Na Dan u kojem Allah nee osramotiti
Vjerovjesnika i one koji su zajedno s
njim vjerovali; svjetlo njihovo e ii
ispred njih, te s njihove desne strane.
'Gospodaru na', govorit e oni,
'upotpuni svjetlo nae i oprosti nam,
jer Ti doista sve moe!' " (66:8)
"A da Allah hoe, On bi im oduzeo i
sluh i vid! Allah doista sve moe!"
Ibn-Abbas kae: "To je zato to su
napustili istinu nakon spoznaje." Uz
rijei:
"Allah doista sve moe!" on kae:
"tj. Moan je da odgovori kaznom ili da
Svojim robovima oprosti." Ibn-Derir
istie: "Allah, d.., na ovome mjestu
opisuje Sebe svojstvom Svemoi nad
svim, pa upozorava licemjere na Svoju
snagu i strogost obavjetavajui ih da
On njih obuhvaa, da je moan oduzeti
im i sluh i vid." Rije "moan" znai
koji ima mo.

O ljudi, budite u ibadetu Gospodaru
svome, Koji je stvorio vas i one prije
vas, da biste bili bogobojazni"/21/;
"Koji vam je Zemlju posteljom, a Nebo
zdanjem uinio; Koji s Neba sputa kiu
i s njom izvodi plodove, opskrbu vau.
Zato ne inite druge Allahu ravnim - a
vi znate!"/22/

46

Muhammed ibn Ishak, sa svojim lancem
prenosilaca, navodi od Ibn-Abbasa:
"O ljudi, budite u ibadetu Go-
spodaru svome..." Govor je upuen
objema grupama i nevjernicima i
licemjerima. To znai: "Vjerujte samo
u vaeg Jedinog Gospodara, Koji je
stvorio vas kao i one prije." Ovaj ajet
Allah, d.., zapoinje objanjenjem
Jednoe Njegove Boanstvenosti, budui
da On daruje blagodati Svojim robovima
time to ih izvodi iz nitavila u
postojanje; On im je darovao vidljive i
nevidljive blagodati time to im je
"Zemlju uinio posteljom", odnosno
kolijevkom, koja je poput postelje
postavljena i utvrena planinama
uzdignutim, a "Nebo zdanjem uinio",
koje predstavlja krov, kao to kae:
"A Nebo smo zatienim krovom uinili,
pa opet se oni od znamenja naih
okreu." (21: 32)
On s Neba kiu sputa..., tj.
sputa oblak kada im je potreban i tako
izvodi razliite vrste sjemenja i
plodova, to je opskrba njihova i
opskrba njihove stoke. On je Tvorac i
Opskrbitelj, Posjednik svake kue i
stanovnika njenih, njihov Opskrbitelj.
Stoga On zasluuje da se samo Njemu
klanja. Njemu nema ravna. Allah, d..,
ovdje kae:
"I ne inite nikoga Allahu
ravnim - a vi znate", tj.ne pridruujte
Mu nikoga ko ne moe ni koristiti, ni
tetiti, kao Njemu ravna, jer ste
svjesni da nema drugoga gospodara koji
e vas opskrbiti osim Njega. U dva
Sahiha se prenosi od Ibn-Mes'uda da je
rekao: /50/ - Pitao sam: "Allahov
Poslanie! Koji je kod Allaha najvei
grijeh?" Odgovorio je: "Da Allahu, Koji
te je stvorio, uini nekoga ravnim."
Isto tako, u jednom hadisu od Muaza
stoji: /51/ "Zna li koje je pravo
Allaha prema Njegovim robovima?" - "Da
Mu budu u ibadetu i nita Mu ne
pridruuju!" U drugom hadisu stoji:
/52/ - Neka niko od vas ne kae: "to
hoe Allah i taj i taj", nego neka
kae: "to Allah hoe, a tek potom i
taj i taj"
U vezi s rijeima Allaha,
d..:"Allahu ne inite nikoga ravnim!"
navodi se da je Ibn-Abbas rekao: -
Izraz "ravnopravni, partneri,
suparnici" predstavlja izraz irka
skrivenijeg od hoda mrava po crnom
kamenu u tamnoj noi." To se ini
kada se kae: "Allaha mi i ivota
mi moga i tvoga", ili "Da nije ovog
psa, doli bi nam lopovi", ili "Da nije
guska u kui, doli bi lopovi", ili
kada ovjek kae: "to Allah i ti
hoete!" ili "Da nije Allaha i tog i
tog", i sl. Sve je to irk. U hadisu
stoji: /53/ - Neki ovjek je rekao
Allahovom Poslaniku: "to ste
Allah i ti htjeli!", pa mu je rekao:
"Hoe li da me Allahu ravnim uini?"
U drugom hadisu stoji: /54/ - Divni
biste vi bili ljudi da drugog Allahu
ravnim ne inite govorei: "to Allah i
taj i taj hoe!"
"...a vi to znate", tj. vi znate da
vam nema drugoga gospodara koji vas
opskrbljuje do Allaha Uzvienoga.
Ovaj ajet ukazuje na ibadet samo
Allahu, Kome nema ravna. I dok je
mnotvo komentatora Kur'ana
dokazivalo time postojanje Tvorca,
ovdje se to izravno kazuje. Jer, ko se
udubi u razmiljanje o niim i viim
biima, o razlikama njihovih oblika,
boja, prirodnih odlika i koristi od
njih, odnosno o njihovome mjestu i
svrsi shodnosti, on e spoznati mo
njihovog Tvorca, Njegovu mudrost,
znanje, umjenost i velianstvenu
vlast.Neki beduini kau: - Kada je
nekom ovjeku postavljeno pitanje:
"Koji je dokaz postojanja Allaha,
d....?", rekao je: "Subhanallah!
ubrivo deve upuuje na devu, trag
stopala upuuje na prolazak nekoga!
Nebo je okieno sazvijeima, Zemlja
puna klanaca, a more valova! Zar to sve
ne upuuje na postojanje Sveznajueg i
Onoga Koji je obavijeten o svemu!?"

"A ako sumnjate u ono to smo Mi
objavili robu Svome, donesite vi jednu
suru slinu tome; pozovite i boanstva
vaa, ako istinu govorite." /23/ "Pa
ako to ne uinite, a neete uiniti,
onda se uvajte vatre ije e gorivo
biti ljudi i kamenje, a pripremljena je
za nevjernike."/24/
Nakon to je Allah, d.., u prethodnim
ajetima potvrdio da nema drugog boga
osim Njega, On poinje sa potvrdom
vjerovjesnitva Svoga roba i Poslanika,
Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem,
obraajui se nevjernicima:"A ako
sumnjate u ono to smo Mi objavili
Svome robu...", tj. Muhammedu,
sallallahu alejhi ve sellem, dajte vi
makar jednu suru slinu onim to ih je
on donio. Ako mislite da je to od
nekoga drugoga, a ne od Allaha,
suprotstavitemu se neim slinim i po-
mozite se pritom ako hoete vaim

47
boanstvima, vaim stilistima i orato-
rima,vaim najistaknutijim spisateljima
i bilo kojim drugim,ukoliko ste iskreni
onome to mislite.
Ovo je izazov nevjernicima od
Allaha Uzvienog, to se ponavlja na
vie mjesta u Kur'anu. U suri
"Kazivanje" Allah, d.., kae:
"Reci: Pa donesite vi od Allaha
knjigu koja bolje, nego li ove dvije,
na Pravi put upuuje; slijedio bih
je, ako istinu govorite!" (28:49)
U suri "Subhane..." (El-Isra')
kae:
"Reci: Kada bi se svi ljudi i dini
udruili da saine neto slino ovom
Kur'anu, ne bi sa-inili knjigu kao to
je ova, pa makar jedni druge i
pomagali!" (17:88)
U suri "Hud" Allah, d.., kae:
"Ili, pak, oni govore da ga on
izmilja! Reci: Pa donesite vi deset
izmiljenih sura, slinih Kur'anu, i
koga god hoete, osim Allaha, u pomo
pozovite, ako je istina to tvrdite!"
(11:13)
U suri "Junus" kae:
"Ili oni govore: 'On ga izmilja!'"
Reci: Pa, dajte vi jednu suru slinu
njemu, a u pomo pozovite koga god
hoete, osim Allaha, ako istinu go-
vorite." (10:38)
Svi su prethodni ajeti mekanski,
iako se njima izazov upuuje i u
Medini. Allah Uzvieni kae:
A ako sumnjate u ono to Mi
objavljujemo Svome robu..." (2:23), tj.
Muhammedu,
"donesite vi slinu suru" i
"pozovite vaa boanstva, osim Allaha,
ako istinu govorite!" .(2:23), tj.
donesite vi suru slinu ovom Kur'anu!
Ovim Allah, d.., upuuje izazov svima
njima, i pojedinano i grupno, bez
obzira da li su pismeni ili ne. To je,
dakle, opi izazov, koji se ne svodi
samo na nepismene pojedince koji ne
posjeduju znanje, nisu obrazovanii ne
znaju pisati! Taj izazov ponovljen je
vie puta kako u Meki tako i u Medini,
uprkos estokom neprijateljstvu
idolopoklonika i licemjera prema
Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve
sellem, odnosno mrnji prema njegovoj
vjeri. U tome su oni bili nemoni, to
Allah, d.., i potvruje, pa kae:
"Pa ako to ne uinite, a
neete uiniti, uvajte se Vatre!"
(2:24) Znai: ako to ne mognete uiniti
- a nikada neete moi!
udo na koje Allah ovdje izaziva
nevjernike nedostino je, i oni su
nemoni da saine slinu suru do Dana
sudnjega. Znai, to nisu mogli, niti e
moi ikada uiniti! Tako je bilo tada i
tako je ostalo do dana dananjega, a
tako e i vjeno biti, budui da
Allahov govor, niti formalno, niti
sadrajno, nije slian govoru Njegovih
stvorenja.
"Elif - lam ra. Ovo je
Knjiga, iji se ajeti pomno niu i od
vremena do vremena objavljuju, od Mud-
rog i Sveznajueg." (11:1)
Allah Uzvieni njima kae: "Ako to
ne uinite, a neete uiniti" - to
znai da nikada neete dostii Kur'an
niti sainiti neto njemu slino,
preostaje vam jedino da se nemoni
predate i priznate da je to Allahov
govor, da vjerujete i djelujete prema
Njegovim uputama, te da se usto uvate
vatre koja je za nevjernike
pripremljena.
Uzvieni Allah kae:
"Ako to ne uinite, a neete uiniti,
uvajte se vatre za nevjernike
pripremljene, ije e gorivo biti ljudi
i kamenje." Rije ovdje znai
"uvati se, izbjegavati, kloniti se",
pa to znai: klonite se vatre ije e
gorivo na Sudnjem danu biti ljudi, tj.
oni koji nisu vjerovali u ovaj Kur'an;
rije "kamenje" jeste, ustvari, ono
kamenje koje nevjernici oboavaju
umjesto Allaha. Uzvieni Allah kae:
.
"I vi i oni kojima se pored Allaha
klanjate, bit ete gorivo u Dehennemu
i u njega ete doista ui. Da su oni
bogovi, ne bi u nju uli. Svi ete u
njemu vjeno boraviti." (21:98-99) To
znai, pored kipova gorjeti e i
fosforno kamenje, kojim se vatra
potpaljuje da bi gorjela jae, kako bi
kazna bila ea, to navode Ibn-Mes'ud
i neki ashabi. Rijei Allaha Uzvienog:
"...koja je za nevjernike priprem-
ljena", znae: koja je pripremljena i
spravljena za nevjernike kao to ste
vi! Ovim ajetom mnogi islamski
autoriteti dokazuju da ta vatra i sada
postoji, poto se kae:
"koja je pripremljena za
nevjernike", tj. koja je ve
postavljena i pripremljena. Allahov
kae: /55/ "Dennet i Dehennem
meusobno su se raspravljali...", to
je dokaz njihova postojanja. Uz to
postoje i drugi vjerodostojni hadisi
koji to dokazuju.
Dakle, Allah upuuje izazov
nevjernicima nudei im da donesu
makar jednu suru slinu onim u
Kur'anu i obavjetavajui ih
istovremeno da to oni nee moi
uiniti, bez obzira bilo to malo ili
mnogo, bila kratka ili duga sura,
budui da sve sure u Kur'anu
predstavljaju uda nedostina koja
pripadaju Gospodaru svjetova. U tom

48
smislu u predanju se navodi da je Amr
ibn el-As prije nego je primio islam
posjetio Musejlemmu-Kezzaba,koji mu
je rekao: "ta je to ovih dana
objavljeno vaem prvaku u Meki?" Amr
mu je kazao: "Objavljena mu je jedna
kratka i lijepa sura." On je upitao:
"Koja?", a Amr je prouio: "Tako mi
vremena! Doista je svaki ovjek na
gubitku! Osim onih koji vjeruju i
dobra djela ine. Koji jedni drugima
istinu i strpljenje preporuuju."
(Ibid.,103:1-3) On se zamislio jedan
as, zatim podigao glavu i rekao:
"Meni je objavljena slina sura!"
"Koja?", upitao je Amr. On je
odgovorio:
"O Veber, o Veber, ti si samo ui i
prsa, a ostatak tvog tijela je mra."
17

Zatim je upitao: "ta kae, o Amr?"
Amr je na to rekao: "Tako mi Allaha! Ti
dobro zna da ja znam da lae!"

"A one koji vjeruju i dobra djela ine
obraduj da njima pripadaju denetske
bae kroz koje rijeke teku! Kad god se
iz njih opskrbe kakvim plodom, oni
kau: 'Ovim smo i prije bili
opskrbljeni!' A bivaju im davani samo
njima slini! U njima im pripadaju ene
iste i oni e u njima vjeno
boraviti."/25/
Nakon to je Allah Uzvieni naveo
kazne i patnje koje je priredio za
Svoje neprijatelje, licemjere i
nevjernike, prirodno je da naspram
toga ukae i na poziciju vjernika,
koji su svoju vjeru potvrdili dobrim
djelima, za koja su im pripremljene
blagodati. Na ovaj nain u Kur'anu se
primjenjuje metod podsticaja i pri-
jetnje, to je, prema miljenjima
najkompetentnijih uenjaka, i smisao
naziva "posebni (parni) ajeti" za
Kur'an, budui da se u njima uz
poziciju vjernika i blagodati njima
pripremljene navodi obavezno i
pozicija nevjernika, odnosno kazne za
njih pripremljene. Allah Uzvieni
kae:
"A one koji vjeruju i dobra djela
ine obraduj da njima pripadaju
denetske bae, kroz koje rijeke
teku!", dajui opis bai kroz koje
rijeke teku, dakle ispod drvea i

17
ivotinja slina zecu.
soba u njima. U jednom hadisu stoji
da "rijeke teku izvan svojih korita",
dok se o rijeci Kevser navodi da su
joj "obale biserne koljke
izdubljene", to meusobno nije
proturjeno, budui da je mulj tih
rijeka, kao to se navodi, fini
mous, a pijesak - biserje i drago
kamenje! Molimo Allaha Uzvienog da
nas uputi na Pravi put, kako bismo,
uz Njegovu Dobrotu i Milost, dospjeli
u ove bae.
Rijei Allaha Uzvienog:
"Kad god se iz njih opskrbe kakvim
plodom, oni kau: 'Ovim smo bili
opskrbljeni i prije.'" U vezi s tim,
veliki broj ashaba, prema predanju
Es-
-Suddija, sa lancem prenosilaca koji
see izravno do njih, kazuje da e se
ovi plodovi davati u Dennetu te da
e ovi ljudi, kada to vide, rei:
"Ovim smo bili opskrbljeni i na
dunjaluku!" Ovi plodovi su, meutim,
kako se istie, iste boje, ali
potpuno razliitog okusa!
Rijei Uzvienog:
"U njima e imati supruge iste i tu
e vjeno boraviti" znae: osloboene
menstruacije, nude, sluzi, pljuvake,
sperme, raanja, a rijei:
"...i tu e vjeno boraviti"
izraavaju savrenstvo sree. Jer, s
ovim blagodatima, oni e biti na
stupnju osiguranom od smrti i prestanka
ivota, bez kraja i konca, u vjenom
blaenstvu, koje nikada nee prestati.
Samo nas Allah moe oiviti zajedno s
njima, jer On je Dareljivi i
Plemeniti!

"Doista se Allah ne ustruava za
primjer navesti muicu ili neto
siunije od nje; oni koji vjeruju - ta
oni znaju da je to Istina od Gospodara
njihova; a oni koji ne vjeruju govore:
'ta to Allah hoe ovim primjerom?'
Ovim On mnoge u zabludu stavlja, a
mnoge na Pravi put upuuje, odnosno On
u zabludu stavlja samo razvratnike!"
/26/ "One to kre od Allaha
prihvaenu obavezu nakon njene ovjere,
prekidaju ono to je Allah naredio da

49
se odrava i nered na Zemlji prave; To
su gubitnici!"/27/
U Komentaru, s lancem prenosilaca od
Ibn-Abbasa, Ibn-Mes'uda i vie ashaba,
Es-Suddi kae: - Kada je Allah Uzvieni
naveo ova dva primjera, tj. ajet:
"Oni su kao onaj to potpali
vatru..." (2:17) te ajet:
"Ili su slini onima koji za vri-
jeme silnog pljuska..." (2:19),
licemjeri su tada rekli: "Allah je
daleko uzvieniji i vei da bi navodio
takve primjere!", da bi uskoro bio
objavljen slijedei ajet:
"Doista se Allah ne ustruava
za primjer navesti...", zakljuno s
rijeima: .. "...i to su gubitnici."
(2:27) Allah Uzvieni tako saopava da
On, d.., ne potcjenjuje nita da to
ne bi naveo kao primjer, pa makar to
bilo sitno i malehno kao to je muica.
Jer, On, d.., kao to se nije
sustezao stvoriti to, isto tako se ne
sustee navesti to kao primjer, pa u
tom smislu uzima za primjer muhu i
pauka na vie mjesta u Kur'anu!
Rijei: znae "ne ustruava se",
a ima miljenja i da znae "ne boji se
navesti za primjer bilo to, malo ili
veliko". Rijeica ovdje se koristi za
umanjenje, kao npr., kada se kae:
"Udarit u ga sigurno, pa koliko god
bilo", ime se potvruje neto
najmanje. Rijei: "pa i neto
iznad nje" znae "ili neto siunije
i nie od nje", to je isto kao kada
se neki ovjek opisuje kao lo i
krt, a onaj koji to slua kae: "Da,
on je i vie od toga u pogledu la-
komosti tvrdiluka!" To je miljenje
El-Kisa'ija i Ebu-Ubejda, koje navode
Er-Razi i vie drugih autoriteta.
"A oni koji vjeruju, oni znaju
da je to Istina od Gospodara
njihovog..." - znai da oni koji
vjeruju, vjeruju u primjeer koje
Allah navodi bili oni mali ili
veliki, znaju da je to Istina od
Gospodara njihova, kojom Allah put
pokazuje jer to je govor Svemilosni-
ka, Milostivog.
- Oni koji ne vjeruju, govore:
"ta to Allah hoe ovim primjerom?",
potcjenjujui ove primjere i navodei u
zabludu, kao to Uzvieni Allah navodi
u suri "El-Mudessir" (Pokriveni):

.
- Mi smo uvarima vatre meleke
postavili i odredili njihov broj kao
iskuenje onima koji ne vjeruju, kako
bi se oni kojima je Knjiga dana
uvjerili, kako bi se onima koji vjeruju
vjera poveala, kako oni kojima je
Knjiga dana i koji vjeruju ne bi pali u
sumnju, te kako bi oni u ijim je
srcima bolest, kao i nevjernici,
govorili: "ta je Allah htio ovim
primjerom?" Tako Allah stavlja u
zabludu onoga koga On hoe, a na Pravi
put ukazuje onome kome to On hoe. A,
vojske Gospodara tvoga samo On zna..."
(74:31) Isto tako, na ovome mjestu On,
d.., kae:

"Ovim On mnoge u zabludu stavlja, a
mnoge na Pravi put upuuje, On u
zabludu stavlja samo razvratnike!" Es-
Suddi u svom Komentaru navodi predanje
od Ebu-Malika, zatim Ibn-Abbasa, pa
Murre, potom Ibn-Mes'uda i nekih
ashaba, da je Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao da se rijeima:
"mnoge u zabludu stavlja" misli na
licemjere, a rijeima: "a mnoge na
Pravi put upuuje" misli na vjernike.
Licemjerima Allah poveava zabludu zato
to oni negiraju ono to iz primjera
koje On navodi istinski i provjereno
znaju, jer je i primjer koji se navodi
odgovarajui onome ime ih Allah
stavlja u zabludu. Na Pravi put On,
d.., upuuje mnoge, odnosno
pripadnike vjere, poveavajui im iman
i uputu koju slijede jer oni potvruju
i priznaju ono to istinski i
posigurno znaju da odgovara primjerima
koje Allah navodi. To je
takoer stvar Allahove upute!
"...a u zabludu stavlja samo
razvratnike" "razvratnik, nemoralan
ovjek" u arapskom jeziku znai "onaj
koji izlazi iz okvira pokornosti".
Arapi, npr., kau: "Hurma je raspukla"
kada plod izie iz ljuske. Razvratnik
(fasik) moe biti i nevjernik i
grjenik, iako je razvratnost (fisk) u
sluaju nevjernika daleko tea i gora.
U navedenom ajetu pod razvratnikom se
misli na nevjernika, a Allah najbolje
zna! To pokazuje i injenica da ih On,
d.., opisuje slijedeim rijeima:
"One to kre od Allaha prihvaenu
obavezu nakon njene ovjere, prekidaju
ono to je Allah naredio da se odrava
i nered na Zemlji prave; to su
gubitnici!" /27/ Ovo su svojstva
nevjernika koja su potpuno oprena
svojstvima vjernika! Rijei:
"od Allaha prihvaenu obavezu"
znae ono to im je dao u obavezu u
Kur'anu i to su oni prihvatili da bi
potom to negirali i
prekrili"...prekidaju ono to je Allah
naredio da se odrava" ukazuje na sve
to je Allah naredio da se odrava i
obavlja, a to su oni prekrili i
napustili, "i nered na Zemlji prave",
znai svojim nevjerstvom i
nepridravanjem onoga to je Allah
naredio oni nered ine, dozvoljavajui
ono to je zabranjeno i zabranjujui

50
dozvoljeno i tako ire irk (mnogo-
botvo) i nevjerstvo meu ljudima,
predstavljajui im to kao ispravno i
istinito.
"To su gubitnici" na drugom svijetu!
Ed-Dahhak navodi od Ibn-Abbasa
slijedee: "Svaki naziv koji je Allah
pridao onima koji nisu pripadnici
islama predstavlja primjer gubitnika
pod kojim se misli na nevjerstvo, dok
pridavanje takvog naziva pripadnicima
islama oznaava grijeh." Ime
"gubitnici" predstavlja plural od
rijei "gubitnik", a to su oni koji su
svojim grijeenjem prema Allahu sami
sebi uskratili Njegovu Milost. Navedena
rije "gubitnici" znai gubitnici na
drugom svijetu, to pokazuju
prethodna svojstva, tj. svojstva
nevjernika koji su izgubili drugi
svijet. A taj svijet izgubit e samo
nevjernici!

"Kako ne vjerujete u Allaha, vi koji
ste bili mrtvi pa vas je On oivio,
zatim e vas usmrtiti, zatim ponovo
oiviti, potom ete Njemu biti
vraeni?!"/28/

Allah Uzvieni navodi dokaze Svoga
postojanja i moi istiui da je On
Tvorac Koji raspolae Svojim robovima,
pa kae:"Kako vi ne vjerujete u
Allaha", tj. kako negirate Njegovo pos-
tojanje i mo, te da je On Tvorac i
Gospodar, odnosno kako Mu pridruujete
suparnika i klanjate se nekom drugom?!
"vi koji ste bili mrtvi, pa vas je On
oivio" Prema predanju Ibn-Mes'uda,
Ibn-Abbasa i nekih ashaba, ovo tumai
slijedei ajet:
"Na Gospodaru, Ti si nas dva
puta usmrtio i dva puta oivio!"
(40:11) On kae: "Bili ste zemlja prije
nego vas je stvorio - to je mrtvo,
zatim vas je oivio i stvorio vas - to
znai ivot, zatim umrtvio, kako biste
se Njemu u kaburima vratili - to
predstavlja drugu smrt, a zatim e vas
ponovo oiviti na Dan suda - to
predstavlja drugi ivot. To su te dvije
smrti i dva ivota koje tumae rijei
Uzvienog:
'Kako vi ne vjerujete...?!'

"On je za vas sve na Zemlji stvorio,
zatim se prema nebu usmjerio i kao
sedam nebesa ga uredio; On svaku stvar
zna!"/29/

Nakon to je Uzvieni Allah naveo
dokaze stvaranja ljudi ukazujui im i
na ono to u sebi vide, On navodi
drugi dokaz, dokaz stvaranja nebesa i
Zemlje i kae:
zatim se prema nebu usmjerio i kao
sedam nebesa ga uredio..." Mudahid
kae: - Allah je stvorio Zemlju prije
neba. Kada je Zemlju stvorio, iz nje je
pokuljao dim uz Njegovo doputenje, pa
kae:
"...zatim se prema nebu usmjerio...",
tj. okrenuo prema nebu. Rije
"uzvisiti se, uputiti se prema" ovdje
sadri znaenje nauma i usmjerenosti
budui da se prijelaznost ostvaruje
prijedlogom "ka, prema" "i kao
sedam nebesa ga uredio", tj. stvorio je
sedam nebesa. Komentatori Kur'ana
razilaze se u vezi sa pitanjem
stvaranja Zemlje prije neba, odnosno,
neba prije Zemlje. Svaka od dvije
strane nudi svoje dokaze, ali je dokaz
onih koji smatraju da je Zemlja
stvorena prije nebesa jai, u skladu s
rijeima Uzvienog:
zatim se prema nebu usmjerio..." jer
rije "zatim" pretpostavlja
redoslijed. To znai da je Allah
stvorio Zemlju i sve to je na njoj, a
zatim, nakon toga, uputio se prema
nebesima i stvorio ih sedam. Dokaz onih
koji tvrde da je Allah prvo stvorio
nebesa, a zatim Zemlju, jesu rijei
Uzvienog:
"A ta je tee: vas stvoriti ili nebo
sazdati? On je svod njegov visoko
podigao i uredio; noi njegove mranim,
a zore svijetlim uinio. Poslije toga
je Zemlju poravnao, iz nje vodu i
panjake izveo i brda uvrstio."
(79:27-32) Ovo navodi Ibn-Derir od
Katade, iako je ovo miljenje, tj. da
je nebo stvoreno prije Zemlje, netano.
Tano je suprotno, tj. stvaranje Zemlje
prije nebesa. U El-Buharijinom Sahihu
navodi se da je u vezi s ovim
postavljeno pitanje Ibn-Abbasu, pa je
odgovorio da je Zemlja stvorena prije
nebesa, a da je Zemlja samo ureena
(poravnana) nakon stvaranja neba. To
znai da se "ureenje" tumai rijeima
Uzvienog Allaha:

"Poslije toga je Zemlju poravnao, iz
nje vodu i panjake izveo i brda
uvrstio", tako da ovdje znai
"izvoenje voda pohranjenih u Zemlji"
pomou kojih niu biljke razliitih
vrsta, osobina, boja i oblika.

51

- A kada Gospodar tvoj ree melecima:
"Ja u na Zemlji halifu postaviti! ",
oni upitae: "Zar e na Zemlji
postaviti onoga koji e na njoj nered
iriti i krv prolijevati?! A mi Tebe
veliamo hvalom i kako Tebi dolikuje
tujemo!" On ree: "Ja znam ono to vi
ne znate."/30/
Kao znak Svoje milosti prema ovjeku
Allah Uzvieni ukazuje na poloaj
ovjeka prije stvaranja i kae:
"A kada Gospodar tvoj ree
melecima...", tj. priaj to, Muhammede,
svom narodu!: "Ja u na Zemlji halifu
postaviti", znai ljude koji e jedni
druge stoljeima i generacijama
nasljeivati kao to Uzvieni kae:"On
je Onaj Koji vas je meusobnim
nasljednicima na Zemlji uinio" (35:39)
i to je ispravan komentar rijei , za
razliku od miljenja onih koji kau da
je Adem Allahov namjesnik na Zemlji, na
osnovi rijei Allaha Uzvienog:
"Ja u na Zemlji halifu postaviti."
18

18
Ja bih rekao: znaenje rijei "(nasljednik)", u smislu zastupanja,
nuno pretpostavlja odsustvo onoga koga zastupa, bilo potpuno ili
djelimino, zbog smrti, puta, izoliranosti, vlastitog udaljavanja, ili
nekog drugog razloga koji onemoguava da onaj koji je zastupan ne
obavlja svoj posao, kao npr. sluaj Ebu-Bekra, zastupnika Allahova
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nakon njegove smrti, ili kao
kada se kae: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, postavio
je Aliju, r.a., za svog zastupnika u Medini, tj. za vrijeme svog
odsustva u toku jedne od bitaka. Kada to postane jasno i kada postoji
zadovoljstvo, onaj ko tako misli shvatit e greku onoga koji kae da
je "Allah Uzvieni uinio Adema, a.s., Svojim zastupnikom na
Zemlji", i to iz slijedeih razloga:
1. Nemogue je da Allah bude, bilo sasvim ili djelimino, odsutan
od onog to je u Njegovom posjedu, jer On je Vjeni na nebesima i
Zemlji; Njegovu znanju ne moe ni trunka promai na nebesima, niti
na Zemlji. Prema tome, On nema potrebe za zastupnikom,
opunomoenikom, zamjenikom ili nekim drugim, jer On je neovisan
od svjetova.
2. Da bi Adem ili ljudska vrsta bili podesni za zastupnitvo, oni
moraju imati ista ili slina svojstva koja ima i Allah Uzvieni. A
budui da je ovjek stvoren i da nema svojstva slina Allahovim,
nego, naprotiv, ima nedostatke u svim svojim svojstvima, za razliku
od Allaha, Koji je savren u svim Svojim svojstvima, dolazi do
potpune proturjenosti. Stoga se postavlja pitanje: Kako je mogue da
onaj koji ima nedostatke zastupa Onoga Koji je savren? Allah je
uzvien od svega slinoga jer
"Nita nije kao On; On sve uje i zna!" (42:11)
3. Potvreno je da ovjek ne moe biti Allahov zastupnik, niti
predstavnik. Naprotiv. Allah, d.., istinski je zatitnik i halifa. U tom
smislu govore i rijei Allaha Uzvienog: "Nama je samo Allah
dovoljan i divan je On zatitnik!" (3:173);
"a Allah sve nadgleda i titi!" (11:12); "Onome koji se u Allaha
uzda, On mu je dosta." (65:3); "A Allah je dovoljan kao zatitnik!"
(33:48); Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u dovi za put
kae: /56/ "Moj Allahu! Ti si saputnik na putu i zatitnik porodice!"
U vezi s rijeima Allaha Uzvienog:
"Zar e na njoj postaviti onoga
ko e nered iriti?" Abdurrezzak navodi
od Mamera, a on od Katade: - Kao da ih
Allah obavjetava da, ukoliko na Zemlji
bude stvorenja koja nered ire i krv
prolijevaju, pa kae:
"Oni rekoe: 'Zar e na njoj
postaviti onoga ko e nered iriti i
krv prolijevati, to su rijei meleka
i to ne kao izraz suprotstavljanja
Allahu, kako se to nekad ini, jer
Allah meleke predstavlja takvima da oni
ne izlijeu svojim govorom ispred Njega
i ne postavljaju bilo kakvo pitanje bez
Njegove dozvole."
Ibn-Durejd kae: - Oni su samo
kazali ono to ih je Allah obavijestio
u vezi sa stvaranjem Adema pa su rekli:
"Zar e na njoj postaviti onoga ko e
nered na njoj iriti i krv prolijevati"
U vezi s tim, Ibn-Derir kae: - Neki
navode da su meleci kazali to to su
kazali jer im je Allah dozvolio da
postave pitanje nakon to ih je
obavijestio da e potomci Adema
(ovjeka) takvi biti, pa su zato
kazali: "Zar e na njoj postaviti
onoga koji e nered iriti i krv
prolijevati?"
ukazujui da u ovoj vrsti ima takvih
koji e to initi. To je pitanje kojim

4. U Allahovoj Knjizi niti u sunnetu ne postoji nijedan dokaz, bilo
eksplicitan, implicitan ili izveden, da je ovjek Allahov zastupnik na
Zemlji! On, d.., kae: "Ja u na Zemlji namjesnika/nasljednika
postaviti." Da, to je rekao. Meutim, On nije rekao: "Ja u na Zemlji
Sebi namjesnika postaviti", niti: "Ja u na Zemlji namjesnika
postaviti Sebi", ili "Svog namjesnika". Zato se postavlja pitanje:
Odakle smo zakljuili da je Adem, a.s., ili, pak, ljudska vrsta, Allahov
namjesnik na Zemlji...?! Zar nije Allahova uloga i mjesto vie i vee
od toga!? Jer, On je Uzvien nad svim tim! Neki komentatori Kur'ana
kau: "Iz stoljea u stoljee, iz generacije u generaciju, narodi
nasljeuju jedni druge!", dok drugi navode: "To su
namjesnici/nasljednici dina ili drugih stvorenja prije njih, za koje se
pretpostavlja da su bili na Zemlji prije ljudske vrste!" Prvo tumaenje
je svakako jasnije, a potvruju ga i Kur'an i sunnet. to se pak tie
miljenja da se "pod namjesnitvom / hilafetom misli samo na
namjesnitvo u pogledu odredbi (ahkam) i sl., to je neprihvatlljivo
budui da se odredba (propis) uzima iz Objave na osnovi koje se
donosi sud, i to nije ljudska odredba. To je odredba Allaha
Uzvienog. To je in klanjanja Allahu. Velika je razlika izmeu
klanjanja (ibadeta) i izmeu zastupanja (nijabet) i namjesnitva
(hilafet)! Na taj nain postaje jasno da onaj ko donosi sud, to ini po
Allahovoj odredbi, a ne u ime Njega!
Meutim, oni koji zastupaju ovo miljenje, tj. stav o Allahovom
namjesniku na Zemlji u pogledu odredbi (ahkama), nemaju nikakav
dokaz za to, niti u Kur'anu niti u sunnetu. Naprotiv, kao to je
navedeno, dokazi su suprotni, a tim ljudima je preostalo da zakljuuju
prema vlastitom miljenju, odnosno po principu vjerovatnoe.
Poznato je, meutim, da je zakljuivanje prema vlastitom miljenju i
principu vjerovatnoe jedna stvar, a govor Allaha i Njegova
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, druga stvar, odnosno da nema
zakljuivanja prema vlastitom miljenju pored izvornog teksta. Kada
se uvai princip vjerovatnoe, dokazivanje izgubi vrijednost. To se,
posebno, moe rei za pitanja poput ovih, koja se dokazuju jedino
rijeju od Allaha Uzvienog ili Njegova Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem, koji ne govori po svom nahoenju, nego iskljuivo po
Objavi koja mu se dostavlja. A Allah je Onaj koji upuuje na Pravi
put.


52
se eli neto saznati, ali i otkriti
smisao (mudrost). Odgovarajui na to,
Allah Uzvieni je rekao:
- On je rekao: "Ja znam ono
to vi ne znate", tj. Ja znam vii
interes u stvaranju ove vrste unato
loim stvarima koje spominjete, a to vi
ne znate. Jer, Ja u meu njima
postaviti vjerovjesnike, poslanike,
dobre ljude, bogougodne. U vezi sa
smislom rijei
"Ja doista znam ono to vi ne
znate!" navest emo kasnije, inaallah,
predanja Ibn-Mes'uda, Ibn-Abbasa i jo
nekih ashaba.

- I poui On Adema svim imenima, a onda
ih predoi melecima i ree: "Kaite Mi
imena njihova, ako istinu govorite!"
/31/ "Subhanallah!", rekoe oni, "mi
znamo samo ono emu si nas Ti pouio!
Samo si Ti Znalac Mudri."/32/ "O
Ademe", ree On, "kai im njihova
imena!" I kada im on kaza imena
njihova, Allah ree: "Zar vam nisam
rekao da samo Ja znam tajne nebesa i
Zemlje i da samo Ja znam ono to
pokazujete i to krijete?"/33/

Ovo je pozicija u kojoj Allah
spominje Adema dajui mu ast nad
melecima jer ga je Allah Uzvieni
pouio onome emu nije pouio meleke,
pa kae:
"On je Adema svim imenima pouio!",
tj. pouio ga je imenima svih
stvorenja, od najviih do najniih. Ovo
potvruju i rijei Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, u vezi sa
"velikim efaatom": /57/ - Oni e doi
Ademu i kazati mu: "Ti si praotac
ljudskog roda! Allah te stvorio Svojom
rukom, uinio da ti meleci seddu
uine, i pouio te imenima svake
stvari" (iz hadisa u Sahihu El-Buhari-
jevom), to pokazuje da ga je Allah
pouio imenima svih stvorenja, i kae:

"...a onda ih predoi melecima", tj.
predoio im je nazive. Rijei:
"predoio ih je" dolaze u obliku
"openitosti", to obuhvaa i razumna i
nerazumna bia, kao to Allah Uzvieni
kae: "Allah sve ivotinje od vode
stvara, pa neke od njih na trbuhu puze,
a neke na dvije noge idu..." (24:45) U
svome komentaru Es-Suddi navodi
predanje od Ebu-Malika, odnosno Ebu-
Saliha, Ibn-Abbasa, Murre, Ibn-Mes'uda
i nekih ashaba:
"Adema je pouio svim imenima, a
zatim ih je predoio melecima", tj.
izloio je stvoreni svijet melecima.
"Kaite Mi imena njihova ako
istinu govorite!", tj. kaite Mi imena
stvorenja koja sam vam predoio. Budui
da su meleci mislili da Allah nee
stvoriti nijedno stvorenje koje zna
vie od njih, On im kae: "ako istinu
govorite kada tvrdite da znate vie od
svakog Mog stvorenja, pa i Adema,
kaite Mi imena stvorenja koja sam vam
predoio!" To navode Hasan i Katade Es-
Suddi navodi od Ebu-Saliha, on od Ibn-
Abbasa, a ovaj od Murre, Ibn-Mes'uda i
nekih ashaba: "...ako istinu
govorite", mislei da e svi potomci
Ademovi nered iriti i krv prolijevati!
Ibn-Derir prenosi od Ibn-Abbasa da
to znai: Zar e na njoj postaviti
onoga koji e nered iriti i krv
prolijevati mimo nas, ili nekoga od
nas?! Mi Tebe veliamo, hvalimo i
tujemo! Znai, oni su mislili da e
svi ljudi krv prolijevati i nered na
Zemlji iriti, ne znajui da e meu
njima biti i vjerovjesnika i
bogougodnih i dobrih! Zato Allah
Uzvieni kae:
"Kaite Mi imena njihova!",
pokazujui njihovu nemo - "ako istinu
govorite", tvrdei da e oni krv
prolijevati i nered na Zemlji iriti.
Ako ne znate imena ovih koje sam vam
predoio i koje vidite, vi pogotovo ne
moete znati stvari skrivene!
"Subhanallah!", rekoe oni, "mi znamo
samo ono emu si nas Ti pouio; Ti si,
doista, Znalac Mudri", tj.-Znalac svake
stvari, Mudar u Svom stvaranju i
naredbi, u pouci i zabrani po Svojoj
volji. U svemu tome, Ti posjeduje
mudrost i savrenu pravednost! Rije
znai da je ist od svakog
nesavrenstva. Omer je rekao Aliji:
"Nema drugog boga osim Allaha", mi
smo to spoznali, a ta to znai
"Subhanallah!?" Alija je odgovorio: "To
je govor koji Allah voli, kojim je
zadovoljan, voli da se izgovara." Neki
je ovjek pitao Mejmuna ibn Mehrana o
rijeima
(Subhanallah!), pa je on
odgovorio: "To je govor kojim se
Allah velia i kojim se sve ostalo
izdvaja kao nie od Allaha. Znanje o
tome prepustite Njemu i Njegovoj

53
Veliini, jer On je Znalac Mudri!"
Zatim Allah kae:
"O Ademe", ree On, "kai im njihova
imena!" I kada im on kaza imena
njihova, Allah ree: "Zar vam nisam
rekao da samo Ja znam tajne nebesa i
Zemlje, i da samo Ja znam ono to
pokazujete i to krijete?!" /33/
Zejd ibn Eslem navodi: - Rekao im
je: "Ti Debraile, ti Mikaile, ti
Israfile...", dok nije nabrojao imena
svih, a Mudahid kae: "Znai ime svake
stvari!" Od Seida ibn Dubejra, Hasana
i Katade navodi se slino
predanje..Poto se u govoru kojim je
Allah Uzvieni obavijestio meleke o
imenima pokazala prednost Adema, a.s.,
nad melecima, Allah je rekao:
"Zar vam nisam rekao da samo Ja znam
tajne nebesa i Zemlje i da samo Ja znam
ono to pokazujete i to krijete?!"
/33/ Ibn-Derir navodi: "U vezi s tim
najjae je miljenje Ibn-Abbasa, a to
je da se znaenje rijei Uzvienog
Allaha:
"Ja znam ono to vi pokazujete" -
odnose na njihove rijei:
"Zar e na njoj postaviti
onoga koji e nered iriti i krv pro-
lijevati?!" Ustvari oni su preutjeli
ono to su znali o Iblisovom
suprotstavljanju Allahovim naredbama,
te njegovoj oholosti i nepokornosti
prema Njemu, osobinama s kojim ga je
Allah stvorio. to se tie sumnje u
vezi sa rijeima Allaha, d..:
"i to krijete", tj. da je glagol
ovdje u mnoini, iako se odnosi na
Iblisa, koji je u sebi krio grijeh
prema Allahu, a to je jednina, moemo
rei: Arapi su obiavali rei: "Pobije-
na je vojska i poraena...", iako je
pobijena ili poraena jedna (jedinica)
ili njen dio. Na isti nain izraava se
i Kur'an u nekim ajetima, kao npr.:
"Doista oni koji te dozivaju
ispred soba." (49:4) Ovdje je glagol
"oni koji te dozivaju" u mnoini iako
se odnosi na jednog lana plemena Benu-
Temim, koji je zvao. Isto je i u
navedenom ajetu:
"Ja znam ono to vi pokazujete i
to krijete."

"A kad rekosmo melecima: 'Niice
padnite Ademu!', oni niice padoe svi
izuzev Iblisa. On ne htjede, uzoholi se
i postade nevjernik."/34/

Ovo je velika poast Ademu, a.s., od
Allaha Uzvienog, ime je odlikovao
njegov porod. Allah obavjetava da je
melecima naredio da niice padnu Ademu
kao to se navodi i u naprijed
navedenom "hadisu efaata": /58/
"...Tebi su niice pali Njegovi
meleci", kao znak poasti, velianja,
potovanja, predanosti i pokornosti
Allahu Uzvienom, budui da je to stvar
izvrenja Njegovog nareenja. Katade
kae: - Rijei Uzvienog Allaha:
"A kad rekosmo melecima:
Niice padnite!'", znae pokornost
Allahu i padanje niice Ademu.
Izraavajui pokornost Allahu, svi
meleci izuzev Iblisa pali su niice
Ademu.
"Oni niice padoee svi
izuzev Iblisa. On ne htjede, uzoholi se
i postade nevjernik."
Postoji vie opisa Iblisa prije nego
je uinio ovaj grijeh. Za ilustraciju
navest emo neke: navodi se da je on
bio jedan od meleka, poznat kao din,
da je bio prvak dina i uvar Denneta,
da je imao vlast na zemaljskom nebu kao
i na Zemlji i sl. Meutim, Ibn-
-Derir navodi lanac predanja od Hasana
da je rekao: "Iblis uope nije bio
melek. On predstavlja osnov dina, kao
to Adem predstavlja osnov ljudi." Ovo
je vjerodostojno (sahih) predanje od
Hasana.
Dakle, poto je Allah naredio
melecima da se poklone, to se odnosilo
i na Iblisa, koji je prije te
neposlunosti bio dobar Allahov rob,
meleci su (izuzev Iblisa) to
uinili izraavajui pokornost Allahu.
Iblis je to odbio i, kao Allahov
neprijatelj, uzoholio se zbog zavisti
na poasti koju je Allah ukazao Ademu,
rekavi: "Ja sam od vatre, a on je od
zemlje!" Ova neposlunost, iji je
neposredan uzrok oholost, predstavlja
poetak njegovih drugih pogreaka, jer
i u sahih hadisu je potvreno: /59/ "U
Dennet nee ui onaj u ijem srcu bude
oholosti makar i koliko zrno goruice!"
Budui da su u srcu Iblisa bili i
oholost, i nevjerstvo, i tvrdoglavost
(inad), bilo je nuno da se udalji i
odstrani od Allahove milosti, tako da
je on zbog svoje nepokornosti postao
nevjernikom. Ima miljenja da se
poklonjenje (sedda) odnosilo isklj-
uivo na zemaljske meleke, iako je
ispravnije da su se poklonili svi
meleci, i zemaljski i nebeski. I
slijedei ajet ima openito znaenje:
"Svi su se meleci zajedno poklonili
izuzev Iblisa..." (15:30)

54

- I Mi rekosmo: "O Ademe, ivite ti i
ena tvoja u Dennetu i jedite u njemu
gdje god elite, ali se ovome drvetu ne
pribliujte, pa da time nepravdu
uinite!" /35/ "Ali, ejtan ih navede
na grijeh u zbog njega (drveta) i
izvede ih iz onoga u emu su bili!"
"Siite!" - rekosmo Mi"Jedni drugima
ete neprijatelji biti, do odreenog
vremena vae je boravite i uivanje
neko vrijeme!"/36/

Obavjetavajui o onome ime je
poastio Adema, Allah Uzvieni kae da
je On, d.., naredio melecima da mu se
poklone, to su oni i uinili, izuzev
Iblisa, te da mu je dao da stanuje u
Dennetu gdje hoe i da u udobnosti i
izobilju tamonjem jede to hoe i gdje
hoe. Hafiz Ebu-Bekr ibn Merdevejh
prenosi od Ebu-Zerra, r.a., da je
priao: /60/ - Rekao sam: "Allahov
Poslanie, ta misli o Ademu? Je li on
bio vjerovjesnik?" Rekao je: "Da, bio
je vjerovjesnik i poslanik s kojim je
Allah razgovarao, licem u lice", tj.
lino (direktno).
Zatim kae:"ivite, ti i ena tvoja,
u Dennetu" Postoje razilaenja u
pogledu mjesta Denneta u kojem je
Allah dao da ivi Adem, tj. da li je
Dennet na nebu ili na Zemlji?! Veina
smatra da je na nebu, dok muteziliti i
kaderije istiu da je na Zemlji! To e
se, inaallah, objasniti u suri
"Bedemi" Muhammed ibn Ishak istie da
se iz konteksta ajeta vidi da je Hava
stvorena prije Ademovog ulaska u
Dennet, iako ima miljenja da je Hava
stvorena nakon njegovog ulaska u
Dennet. To istie Es-Suddi u haberu
koji navodi od Ebu-
-Malika, zatim od Ebu-Saliha, potom od
Ibn-Abbasa, pa od Murre, Ibn-Mes'uda i
nekih ashaba, a glasi: - Adem je jedno
vrijeme hodao sam, bez ene, po
Dennetu. Jednom je zaspao, a kada se
probudio, pored glave bila mu je ena
koju je Allah stvorio od njegovog
rebra. On je upitao: "Ko si ti?", pa mu
je odgovorila: "ena." Rekao je: "Zato
si stvorena?" Ona je kazala: "Da ti
nae smiraj kod mene." Gledajui sve
to on zna, meleci su mu rekli: "Ademe,
kako joj je ime?" "Hava" - odgovorio je
on. Oni su upitali: "Zato Hava?" On je
odgovorio: "Jer je stvorena od neega
ivog!"
19

to se tie rijei: "ali se
ovome drvetu ne pribliujte", to je
obavijest od Allaha Uzvienog i ispit
za Adema, postoje razilaenja u pogledu
toga: kakvo je to drvo? Ima miljenja
da je to okot groa , da je penica,
da je drvo smokve, da je trn, trma
*
,
palma i sl. Tano je, meutim, da je to
u Dennetu, neko drvo iju vrstu nije
naveo ni Kur'an niti sunnet, te da
poznavanje koje je vrste ne donosi
korist, kao to nepoznavanje ne donosi
tetu. Ovako navodi Ibn-Derir, a
slino misli i Er-Razi, koji u svom
Komentaru takoer ne daje precizno
tumaenje.
Rijei Uzvienog: "Ali, ejtan
ih navede na grijeh u vezi sa njime",
dakle, zbog toga to su jeli s tog
drveta Allah ih je udaljio, jer su
posrnuli u grijeh i nepokornost prema
Allahovoj naredbi "i izvede ih iz
onoga u emu su bili!", tj. iz
odjee, udobnog stana, rahatluka i
blagostanja.
"Siite!" rekosmo Mi "Jedni drugima
ete neprijatelji biti, do odreenog
vremena vae je boravite i uivanje do
odreenog vremena!" /36/, tj. boravak,
opskrba i ivotne sudbine, "do
odreenog vremena" kada e, potom,
nastupiti Dan sudnji. Postoje razliita
predanja u pogledu mjesta silaska
Adema, Have i ejtana: ima miljenja da
je siao u Indiji zajedno sa Crnim
kamenom, te da se Hava spustila u
Diddi, a Iblis u mjestu Destimisan
nedaleko od Basre. To prenosi Ibn-
HatimAbdurrezzak navodi slijedee: -
Mamer kae: "Izvijestio me je Awf, a
lanac prenosilaca se vee za Ebu-
Musa'a, koji kae: 'Kada je Allah dao
da sie Adem iz Deneta na Zemlju, On
ga je pouio vjetinama pravljenja
svega i opskrbio plodovima denetskim!
Dakle, vai plodovi ovdje su denetski
plodovi, samo to se ovi mijenjaju, a
oni tamo ne mijenjaju!'" Muslim i En-
Nesa'i od Ebu-Hurejrea prenose da je
rekao: - Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao je: /61/
"Najbolji dan u kome izlazi sunce jeste
petak.Tog dana stvoren je Adem, uveden
je u Dennet i toga dana izveden je iz
Denneta." Er-Razi kae: "Znaj da ovaj
ajet sadri prijetnju za svaki grijeh!"

19
U svakom sluaju ovaj eser ne dosee svojim senedom do
Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem (prim. rec.).
*
Botaniki se zove: Lavendula vera (prim. rec.).

55

"I Adem primi neke rijei od Gospodara
svoga, pa mu On oprosti; On, doista,
prima pokajanje; On je milostiv."/37/

Navodi se da su ove rijei
protumaene rijeima Allaha
Uzvienog:
"Gospodaru na", rekoe oni "sami smo
sebi nepravdu uinili i ako nam Ti ne
oprosti i ne smiluje nam se, sigurno
emo biti izgubljeni." (7:23) Ovo se
prenosi od Mudahida, Seid ibn
Dubejra, Ebu-Alije, Rebi' ibn Enesa,
Hasana, Katade, Muhammeda ibn Ka'ba el-
Kurezija, Halida ibn Mi'dana, Ata' el-
Horasanija i Abdurrahmana ibn Zejda ibn
Eslema Sufjan es-Sevri navodi od Abdul-
aziza ibn Refi'a: - ovjek koji je uo
od Mudahida, koji prenosi od Ubejda
ibn Umejra, navodi da je rekao: "Adem
je kazao: 'Moj Gospodaru, da li si gri-
jeh koji sam poinio zapisao meni prije
nego si me stvorio ili sam ga ja
izmislio?' Odgovorio mu je: "To sam ti
zapisao prije nego sam te stvorio!"
Rekao je: "Oprosti mi, kao to si mi
zapisao!" Zatim kae: "U vezi s tim su
rijei Uzvienog:
"I Adem primi neke rijei od
Gospodara svoga, pa mu On oprosti!" Od
Ibn-Abbasa se navodi: - Adem, a.s., je
rekao: "Nisi li me Ti Svojom rukom
stvorio?" Njemu je odgovoreno:
"Dakako." "I udahnuo mi ivot?" Reeno
mu je "Da." "I zapisao mi da uinim
ovo?" Odgovoreno mu je: "Da." Zatim je
rekao: "Ako se pokajem, hoe li me
vratiti u Dennet?" Rekao mu je: "Da."
Ovako prenose El-Avfi, Seid ibn
Dubejr, Seid ibn Ma'bed, a El-Hakim u
svom Mustedreku to pripisuje Ibn-
Abbasu.
Merfu' hadis, slian ovome,
prenosi Ibn Ebi -Hatim od Mudahida i
kae: - Te rijei su:
"Moj Boe! Nema drugog boga osim Tebe;
Tebi pripada veliina i zahvala,
Gospodaru moj; Sebi sam doista uinio
nepravdu, pa oprosti mi, jer Ti doista
najvie prata. Moj Boe! Nema drugog
boga osim Tebe; Tebi pripada veliina i
hvala, Gospodaru moj; Sebi sam doista
nepravdu uinio, pa primi moje
pokajanje; Ti zbilja prima pokajanje i
milostiv si."
20

20
Sve to je navedeno potvruju rijei Allaha Uzvienog:
"Gospodaru na", rekoe oni, "sami smo sebi nepravdu uinili i ako
nam Ti ne oprosti, sigurno emo biti izgubljeni." (7:23) To znai da
su Adem i Hava priznali svoj grijeh i ovo priznanje koje je sadrano u
onome to ih je Allah Uzvieni pouio iznijeli kao molbu, zatim se

obratili s molbom za oprost, usrdno se molei svojim pokajanjem da
im oprosti grijeh, pa je primio njihovo pokajanje, jer On doista prima
pokajanje i milostiv je.
to se tie predanja Bejhekija u djelu "Dokazi vjerovjesnitva" od
Omera ibnul-Hattaba da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao: - Kada je Adem uinio grijeh, rekao je: "Gospodaru
moj, molim Te hakom Muhammeda da mi oprosti!" Allah Uzvieni
mu je rekao: "Ademe, kako zna za Muhammeda prije nego sam ga
stvorio?" On je kazao: "Gospodaru moj, kada si me stvorio, podigao
sam glavu i na stupovima Ara vidio sam napisano:
'Nema drugog boga osim Allaha; Muhammed je Allahov
poslanik', a znao sam da Ti nee, uz Svoje ime, dodati drugo do ime
Tvog najdraeg stvorenja." Allah Uzvieni je rekao: "Istinu si kazao,
Ademe. On je Meni najdrae stvorenje. Kada Me zamoli njegovim
hakom, oprostit u ti, jer da nije Muhammeda, ni tebe ne bih stvorio."
Prenosi El-Hakim i navodi da je sahih. Uz ovaj hadis navodi se i ime
Abdurrahmana ibn Zejda ibn Eslem, a El-Hejhsemi kae: "Prenosi ga
Et-Taberani, a u lancu ima i imena koja ne poznajem." Hakimova
potvrda vjerodostojnosti pogrena je, jer on sam navodi slabost
Abdurrahmana ibn Zejda ibn Esleme u svom djelu: "Slabi".
Postavlja se pitanje: kako on moe potvrditi da je predanje sahih, ako
u lancu ima ime koje on proglaava slabim...!? Tano je da su rijei
koje je Adem primio od svoga Gospodara one ranije navedene:

nam Ti ne oprosti i ne smiluje nam se, sigurno emo biti
izgubljeni." (7:23) Ne prihvata se ono to je suprotno tome, budui da
se dokaz moe potvrditi onim to se navodi od ashaba, od pouzdanih
pripadnika ummeta i autoriteta (tj. iz zdrave tradicije), a nedopustivo
je Kur'an tumaiti patvorenim i nevjerodostojnim stavovima,
neprovjerenim od uenjaka, poznavalaca hadisa i njihove
vjerodostojnosti. Isto tako, jedna neistinita hikaja se pripisuje Maliku,
r.a., u vezi s Ebu-Da'ferom el-Mensurom, prema kojoj je on pitao
Malika: "Ebu-Abdullah, da li treba da se okrenem prema kibli ili
prema Allahovom Poslaniku i molim Allaha?" On je navodno
odgovorio: "Zato da okree lice od njega, koji ti je zagovara kao
to je i zagovara tvog pretka Adema, a.s., do Sudnjeg dana?! Okreni
mu se i moli za efaat!" / Prenosi Ibn-Humejd od Malika./ Poznati
hafizi odbacuju ovu hikaju Ibn-Humejda navodei da je njen lanac
predanja taman i prekinut, te da sadri elemente koji optuuju za
neistinu. U vezi s neistinom, poznati autoriteti istiu da ovog Ibn-
Humejda spominje vie imama, od kojih mu neki pripisuju la. Jakub
ibn ejbe es-Sedusi kae: "Muhammed ibn Humejd Er-Razi puno je
prenosio munker (neprihvatljive) hadise pa se njegovi hadisi moraju
prihvatiti s rezervom." Buhari istie: "Uz njegove hadise mora biti
rezerva!"; En-Nesa'i navodi: "Nije pouzdan"; Devzedani kae:
"Loeg pravca, nepouzdan!"; Fadl er-Razi kae: "Imam od njega
pedeset hiljada hadisa, ali ni harf od njega ne prenosim"; Ebul-Abbas
Ahmed ibn Muhammed el-Ezheri navodi: - ûo sam Ishaka ibn
Mensura kako kae: "Svjedoim da su Muhammed ibn Humejd er-
Razi i Ubejd ibn Ishak al-Attar ibn Yedejillahi, laci." O njima slino
govore i drugi hafizi hadisa. Salih ibn Muhammed el-Hafiz kae: "U
svemu to bi nam govorio Ibn-Humejd nalazili smo mjesta za
optubu."
O prekidu lanca predanja Ibn-Tejmije, r.h., kae: "Ova hikaja ima
prekinut lanac predanja. Naime, Muhammed ibn Humejd er-Razi nije
ivio u vrijeme Malika, pogotovu ne u vrijeme Ebu-Dafera el-
Mensura. Ebu-Dafer el-Mensur umro je 158. god., Malik 179. god.,
a Muhammed ibn Humejd er-Razi 248. god. a da nije za vrijeme
kolovanja nikada iziao iz gradia u kojem se rodio sve dok nije
odrastao, kada je iziao s ocem. Pored toga, za veinu uenjaka
hadisa on je slab. Neistinitost njegovu navode Ebu-Zur'a i Ibn-Vare, a
Salih ibn Muhammed el-Esedi kae: "Od njega nisam vidio drskijeg
prema Allahu i vjetijeg u lai!" Posljednji koji navodi predanje
Muvetta'a bio je Ebu-Mus'ab (umro 242. god.), a posljednji ko navodi
predanje od Malika uope bio je Ebu-Huzejfe Ahmed ibn Ismail es-
Sehmi (umro 259. god.) i to prema lancu u kojem se nalaze
prenosioci ije biografije nisu poznate, a pogotovu to je mezheb
Malika suprotan ovoj hikaji. Naime, poznato je iz mezheba Malika i
drugih autoriteta i predstavnika zdrave tradicije da, ukoliko onaj koji
upuuje dovu Allahu, donosi salavat na Vjerovjesnika, sallallahu
alejhi ve sellem, okree se prema njegovom kaburu i moli za njega.
Ako, pak, upuuje dovu za sebe, okree se prema kibli i ui dovu.
Prema tome, iz navedenog se moe vidjeti da je ono emu je Allah
pouio Adema, el-wesile, kako bi mu oprostio grijeh, priznanje

56
Rijei Allaha Uzvienog:"On doista
prima pokajanje i milostiv je", tj. On
prima pokajanje od onoga ko se Njemu
pokaje i zatrai oprost. Ovo je
sastavni dio Njegove milosti prema
Svojim robovima.

- Mi rekosmo: "Silazite iz njega svi!
Od Mene e vam uputa dolaziti, i oni
koji uputu Moju budu slijedili niega
se nee bojati, niti e za im
tugovati." /38/ "A oni koji ne budu
vjerovali i ajete Nae budu poricali
bit e stanovnici Dehennema (Vatre),
gdje e vjeno ostati."/39/

uinjenog grijeha i pokajanje za ovo nasilje, a zatim pribliavanje
Allahu ovim priznanjem i tevbom. Uzvieni Allah kae:
nam Ti ne oprosti i ne smiluje nam se, sigurno emo biti
izgubljeni." (7:23) Iz navedenog se takoer moe vidjeti da su hadisi
koji se navode da Adem, a.s., moli posrednitvo naeg Vjerovjesnika,
sallallahu alejhi ve sellem, apokrifni i da se pomou njih apsolutno ne
moe izvoditi zakljuak. Jer pribliavanje Allahu Uzvienom mogue
je jedino onim to je On, d.., odredio putem Njegovih imena,
atributa i Bia , ili putem dobrih djela koja su sredstvo pribliavanja
Allahu. Uzvieni Allah kae:
"ôvjeku pripada samo ono to sam stekne." (Ibid.,
53:39) Zato, djela nekog drugog ne mogu ti koristiti, niti se moe
njima posluiti budui da to tebi ne pripada. Moi e koristiti samo
ona dobra djela koja sam uini. Naprimjer: molba stanovnika peine
svakog putem svojih djela, ili molba tvog brata vjernika za tebe, jer je
dova vjernika za vjernika dozvoljena. Tako se u Kur'anu kae:
"Jedni drugima pomaite u dobroinstvu i bogobojaznosti (estitosti),
a nemojte se pomagati u grijehu i neprijateljstvu." (5:2) Primjer
molbe vjernika upuene za svoga brata vjernika poznat je od
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je uio dovu za slijepca, na
koju je Allah odgovorio vraajui mu vid. Zatim dova za kiu koju su
vjernici upuivali pozivajui se na Abbasa, tj. dovu Abbasovu. On je
svojevremeno uio dovu na osnovi zahtjeva vladara vjernika Omera
ibnul-Hattaba, koji je rekao: "Moj Boe! Molili smo uz pomo Tvog
Poslanika, pa si nam udovoljio molbi. Svog vjerovjesnika si uzeo
Sebi, pa sada molimo putem njegovog amide Abbasa. Proui dovu,
Abbase!" Abbas je podigao ruke i rekao: "Moj Boe! Mi znamo da Ti
nee dati kaznu bez grijeha, niti e podii kaznu bez pokajanja. Mi
Ti se evo kajemo! Moj Boe! Daj nam kiu i ne uini nas da
oajavamo!" Poslije toga je kia poela padati. Iz ovoga
zakljuujemo: da je cilj halife bio Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, on bi rekao: "Moj Boe! Mi Te molimo Tvojim
Vjerovjesnikom!", ali je rekao: "Svog Vjerovjesnika uzeo si Sebi, tj.
Vjerovjesnik je molio za nas dok je bio iv, ali sada si ga uzeo Sebi i
on sada ne ui dovu za nas. Zato mi molimo preko njegovog amide
Abbasa, tj. dovom njegovog amide Abbasa, jer on je iv i moe
moliti. Abbas je uputio dovu, kao to je spomenuto, nakon to mu je
Omer rekao: "Moli Allaha!" On je Abbasa odabrao za dovu jer je on
amida Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. to se tie
dove posredstvom dua (biti) stvorenja, za to nema dokaza u Kur'anu
niti u sunnetu i nije sahih. Svi hadisi koji se navode u prilog dozvole
tog ina apokrifni su i lani. A Allah upuuje! Ukoliko elite vie
saznati o tome, pogledajte nau knjigu: "Dostizanje sutine
tevessula".
Navodei opomenu koju je uputio
Ademu i njegovoj supruzi, te Iblisu,
prilikom njihovog udaljavanja iz
Denneta, kao i svim njihovim
sljedbenicima, Uzvieni Allah kae da
e On slati knjige i poslanike s
objanjenjima i jasnim uputama, tako da
za "onoga koji bude slijedio uputu",
odnosno, one koji prihvate knjige koje
budu objavljene i poslanike koji budu
izaslani, "za njih nee biti straha"
za ono to ih eka na Sudnjem danu,
"niti e oni tugovati" za onim to im
je prolo na dunjaluku (ovome svijetu),
kao to Allah Uzvieni kae u suri
Taha:

"Izlazite iz njega svi", ree On,
"jedni drugima ete neprijatelji
biti! Od Mene e vam uputa dolaziti,
i onaj koji bude slijedio uputu Moju,
nee zalutati i nee nesretan biti."
(20: 123) Zatim: "A oni koji nisu
vjerovali i ajete Nae su poricali,
bit e stanovnici Vatre, u kojoj e
vjeno ostati." (64:10) Dakle, nema
izlaza niti spasa.U vezi s tim, Ibn-
Derir navodi hadis s neprekinutim
lancem, koji see do Ebu-Seida el-
Hudrija, r.a., koji kae: - Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve selle-
m, rekao je: /62/ " to se tie
stanovnika Vatre, kojima to i
pristoji, oni tamo nee umrijeti,
niti e ivjeti! To su ljudi koje je
zbog njihovih grijeha zadesila Vatra,
koja ih umrtvljuje, pa kada postanu
ugljenisani, tada im se dozvoli
efaat." /Hadis prenosi Muslim od
u'be, koji to navodi od Ebu-Seleme./

"O sinovi Israilovi, sjetite se
blagodati Moje koju sam vam podario, i
ispunite zavjet koji ste Mi dali, pa u
i Ja ispuniti Svoj zavjet koji sam vam
dao! I samo se Mene bojte!" /40/
"Vjerujte u ono to sam objavio
potvrujui da je istinito ono to vi
imate i ne budite prvi koji u to ne
vjeruju! Ne prodajite rijei Moje za
bagatelnu cijenu i samo se Mene boj-
te!"/41/

Pozivajui sinove Israilove na ovaj

57
nain, Allah Uzvieni ih podsjea i
kae: "O sinovi Israilovi!", tj.: O
sinovi dobrog, Allahu pokornog roba,
budite kao to je bio i va otac
pokoran Allahu, na Putu istine! Kao to
je uobiajeno rei: "O sine plemenitog,
budi plemenit kao i tvoj otac!" To
znai: O sinovi Israilovi, vjerujte u
i slijedite Istinu, koja vam je dola
posredstvom njegovim! Israil je ovdje
Jakub, a.s"I sjetite se blagodati Moje
koju sam vam podario",
, tj. sjetite se Allahove
blagodati kojom vas je spasio od
ropstva kod Faraona, koji je rascijepio
kamen, spustio manu i prepelice te
uinio izmeu vas vjerovjesnike i
poslanike.
"I ispunite zavjet koji ste Mi
dali, pa u i Ja ispuniti Svoj zavjet
koji sam vam dao!" Ovim se trai da
ispune obavezu koja je dana u Tevratu,
tj. da slijede Muhammeda, sallallahu
alejhi ve sellem, pa ako to budu
uinili, i Allah Uzvieni e izvriti
Svoju obavezu u pogledu grijeha koje su
poinili i uvest e vas u Dennet.
"I samo se Mene bojte!", tj
imajte strah jedino od Mene! Sa
"podsticanja" Allah ovdje prelazi na
"prijetnju" odgovorima koje je dao
onima prije njih, u vidu kazne koja im
je poznata, pozivajui ih uz podsticaj
i prijetnju kako bi se eventualno
vratili Istini i slijedili Muhammeda,
sallallahu alejhi ve sellem
"Vjerujte u ono to sam
objavio potvrujui da je istinito ono
to vi imate", tj. vjerujte u Kur'an,
koji sadri vjeru u Allaha i
Njegova Poslanika, kao to imate i u
Tevratu zapisano ime Muhammedovo,
sallallahu alejhi ve sellem, gdje vam
je nareeno da u njega vjerujete, da ga
podravate i slijedite Kur'an, koji je
njemu objavljen. Stoga, "nemojte biti
prvi koji ne vjeruju" , tj. prvi
meu sinovima Israilovim koji ne
vjeruju. Misli se iskljuivo na idove
iz Medine, kojima je prvim izmeu
idova dostavljen Kur'an, iako ne i
prvim uope, budui da su arapski
mnogoboci bili prvi koji nisu
vjerovali. Ovdje se, meutim, misli
iskljuivo na idove Medine. Zatim
slijedi: "I ne prodajite moje ajete za
bagatelnu cijenu!"
, tj. za vjeru u Moje ajete i
potvrdu poslanstva Mog Poslanika ne
uzimajte u zamjenu ovaj svijet i
strasti njegove, jer to je malehno i
prolazno. Abdullah ibn Mubarek u vezi s
rijeima Uzvienog: "bagatelnu
cijenu" kae: "Bagatelna cijena ovdje
se odnosi na ovaj svijet i njegovo
obilje, to znai da zamjenjujete
vjerovanje u Kur'an i djelovanje u
skladu s njim, a to vam je nareeno,
za ovaj svijet i njegove ukrase. Zato
"se samo Mene bojte" Rije
"bogobojaznost" znai djelovanje u
pokornosti prema Allahu nadajui se
Njegovoj milosti, prema Allahovu
svjetlu, i izbjegavanje grijeha u
skladu s Allahovim, d.., svjetlom i
iz straha od Njegove kazne. To dakle
znai: Allah doista prijeti za sve to
ine skrivajui Istinu i
manifestirajui nepokornost Allahu i
suprotstavljanje Njegovome Poslaniku,
sallallahu alejhi ve sellem.

"I ne mijeajte istinu s neistinom,
tajei istinu iako vi znate." /42/
"Namaz obavljajte, zekat dajite i
zajedno s onima koji namaz obavljaju i
vi ga obavljajte."/43/

Allah Uzvieni zabranio je dvije
vane stvari, a to su: krivotvorenje i
prikrivanje istine, pa im nareuje da
ne mijeaju istinu s neistinom i da
jasno pokau ta je istina. To znai:
Ne mijeajte idovstvo i kranstvo s
islamom, koji je istinska Allahova
vjera, a vi znate da ste iskrivili i
jedno i drugo. Ibn-Abbas prenosi:
"Prikrivanje istine ovdje znai
prikrivanje istine od idova o
Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem,
i onome to on donosi, iako im je to
bilo zapisano u Tevratu, koji se
nalazio pred njima.
"Namaz obavljajte", znai da im
se naredi da namaz obavljaju, i to
nakon to prihvate vjeru u jasne ajete
koje donosi Allahov Poslanik, salla-
llahu alejhi ve sellem, jer namaz kao i
post i had nisu mogui bez vjerovanja,
budui da vjera u Muhammedovu,
sallallahu alejhi ve sellem, misiju
predstavlja osnov svakog djelovanja.
"I zekat dajite!" znai nareuje
im da daju zekat, Vjerovjesniku,
sallallahu alejhi ve sellem, i "i
zajedno s onima koji namaz obavljaju i
vi ga obavljajte!", tj. budite zajedno
s vjernicima pri izvravanju najljepeg
i najsavrenijeg djela, a to je namaz,
koji se ovdje navodi kao kolektivni
in, tj. obavljajte namaz u dematu.
Mnogi uenjaci na osnovu ovog ajeta
dokazuju obavezu klanjanja namaza u
dematu.

58

"Zar od drugih traite da dobroinstvo
ine, a pri tome sebe zaboravljate, dok
Knjigu uite? Zar se opametiti
neete?"/44/

Allah Uzvieni kae: - Kako moete vi,
sljedbenici Knjige, nareivati
dobroinstvo kao in univerzalnog
dobra, a sebe pritom zaboraviti ne
nareujui i sebi ono to nareujete
drugim ljudima!? Pa, i pored toga, vi
uite Knjigu i znate stav prema onome
ko ne izvrava Allahove zapovijesti!
Zar neete pameti doi?! ta to vi
radite sa sobom, pa se ne osvrete na
svoju usnulost i ne uviate svoje
sljepilo! Prema tome, u ovom ajetu
Allah prekorava sljedbenike Knjige
rijeima:
"Zar da od drugih traite da
dobroinstvo ine, a da pri tome sebe
zaboravljate, vi koji Knjigu uite? Zar
se opametiti neete!", jer su oni
traili od ljudi da ine dobro, a sami
to nisu inili, pa su stoga i zasluili
prijekor.
Ovdje nije namjera prijekor zato to
oni nareuju dobroinstvo i zato to ga
ovi ne ine, nego zato to ga ni sami
ne ine. Jer, nareivanje dobra je ope
poznato i to je obaveza svakog
uenjaka. Meutim, njegova je osnovna
obaveza da i on sam ini dobro zajedno
s onim kome to nareuje, odnosno da u
tome sam ne zaostaje, kao to uajb,
a.s., kae:
, .
"Ja ne elim initi ono to vama
zabranjujem; jedino elim raditi na
popravljanju stanja koliko ja mogu, a
uspjeh moj zavisi samo od Allaha;
u Njega se uzdam i Njemu se obraam."
(11:88)
Naprijed navedene rijei ne znae
da, ukoliko uenjak ini loa djela,
sam ne moe traiti da se to ne ini..U
tom smislu, Malik od Rebi'e navodi: -
uo sam Seida ibn Dubejra kako kae:
"Kada ovjek ne bi nareivao dobro, a
odvraao od zla dok sam to ne ini, ne
bi bilo toga ko bi nareivao dobro, a
odvraao od zla." Malik na to kae: "To
je tano. Jer, ko je taj ko nema pri
sebi togod loe?!" Ja bih dodao (tj.
Ibn-Kesir): Meutim, u ovom sluaju, za
uenjaka posebno, pokudno je ne biti
pokoran i initi grijeh samim tim to
zna da je grijeh, i radi suprotno
spoznaji. Jer, onaj koji zna nije
jednak onome koji ne zna! Stoga hadisi
u vezi s tim i donose prijetnje.
Imam Ahmed u svom Musnedu navodi od
Enesa ibn Malika da je rekao: - Allahov
rekao je: /63/ "U noi mog uzdignua
proao sam pored ljudi ije su usne
rezane makazama od vatre. Upitao sam:
'Ko su ovi?' Odgovoreno mi je: 'To su
hatibi (govornici) iz tvoga ummeta na
dunjaluku, koji su ljudima nareivali
da ine dobro zaboravljajui sebe dok
su itali Knjigu! Zar se oni nee
opametiti?!'"
Imam Ahmed prenosi s lancem koji
see do Ebu-Va'ila da je ovaj priao: -
Neko je rekao 'Usametu dok sam jahao
iza njega: "Zar ti nee razgovarati s
Osmanom?" 'Usame je odgovorio: "Sami
vidite da ja ne govorim s njim, osim
pred vama! Ja nikada ne razgovaram s
njim o naim odnosima, a da ne ponem s
neim to ja volim prvi inicirati. Tako
mi Allaha, ja mu ne kaem nikada da je
on najbolji ovjek iako je on moj
vladar, nakon to sam uo ta kae
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem."
Oni zapitae: "ta si uo da kae?" On
odgovori: - uo sam kako kae: /64/ "Na
Sudnjem danu ovjek e biti doveden i
baen u vatru, pa e pred njega ispasti
njegova utroba, oko koje e on
obilaziti kao to magarac obilazi pri
vridbi. Tada e mu pristupiti
stanovnici Vatre i pitati: 'ta te to
pogodilo? Zar nam ti nisi nareivao da
inimo dobro i odvraao nas od zla?' On
e rei: 'Traio sam od vas da inite
dobro, a ja to nisam inio, odvraao
sam vas od zla, a sam ga inio!'
/Prenose El-Buhari i Muslim./
Allah Uzvieni kae:
"Zar su isti oni koji znaju i oni koji
ne znaju? Samo oni koji pameti imaju
pouku primaju" (39:9) Ibn-Asakir navodi
u biografiji Velida ibn Ukbe da je
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sel-
lem, rekao: /65/ - Stanovnici Denneta
e pogledati u stanovnike Dehenema i
govoriti: "ta vas je uvelo u Vatru?
Jer, mi smo uli u Dennet samo
zahvaljujui onome to smo od vas
nauili!" Oni e rei: "Govorili smo,
ali po tome nismo radili!"

"Traite pomo strpljenjem i namazom.
To je doista teko, osim poslunima."
/45/ "Onima koji su uvjereni da e se
sresti sa Gospodarom svojim i da e se
Njemu vratiti."/46/

Allah Uzvieni nareuje Svojim
robovima da sa strpljivou i namazom
trae od Njega dobro koje na ovom
svijetu prieljkuju. O tome Ibn Ebi-

59
Hatim, s lancem koji see do Omera ibn
Hattaba, r.a., kae: "Strpljivosti
imaju dvije vrste: strpljivost pri
nesrei, koja je dobra, i strpljivost
pri izbjegavanju Allahovih zabrana,
koja je jo bolja." Ibn-Mubarek s
lancem prenosilaca prenosi od Seida ibn
Dubejra da je rekao: "Strpljivost je
prihvaanje onoga to pogodi Allahova
roba, uzdajui se da e to nai kod
Allaha. Nekada ovjek podnosi tekoe
pokazujui to iskljuivo kroz
strpljivost."
to se tie rijei Uzvienog:
"namaz, molitva", ona ima jednu od
glavnih uloga da ovjek bude postojan.
Od Huzejfe ibn Jemana prenosi se: /66/
"Kada bi Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, neto
zadesilo, on bi pristupio namazu." Od
Alije, r.a., prenosi se da je rekao:
/67/ "Posmatrao sam nas u noi uoi
Bedra. Svi smo spavali izuzev Allahovog
koji je klanjao i molio dovom sve do
sabaha." Ibn-Derir navodi lanac
prenosilaca koji see do Ujejne ibn Ab-
durrahmana, odnosno njegovog oca, da je
Ibn-Abbas, kada je na putu uo za smrt
svog brata Qathema, prvo izgovorio: "Mi
smo Allahovi i Njemu se vraamo!", a
zatim skrenuo s puta i sjeo da se
odmori. Klanjao je dva rekata ostajui
dugo na sjedenju (teehhud), a potom
ustao i idui prema svojoj jahalici
(devi) rekao:
"Traite pomo strpljenjem i namazom.
To je doista teko, osim poslunima."
/45/ Ibn-
-Derir navodi znaenje ajeta: "O vi,
sveenici Sljedbenika Knjige, traite
pomo posveujui se pokornosti Allahu
i obavljanjem namaza, koji zadrava
ovjeka od sramotnih i nevaljalih djela
i pribliava Allahovom zadovoljstvu,
ije obavljanje nije teko samo
pokornim, tj. skromnim i predanim
pokornosti iz straha od Njega."
Jasno je da navedeni ajet, iako
predstavlja obraanje u kontekstu
opomene Izraelianima, nije upuen
iskljuivo njima, nego ima opi smisao
kako za njih tako i za druge ljude. A,
Uzvieni Allah kae:
"Onima koji su uvjereni da e se
sresti sa Gospodarom svojim i da e
se Njemu vratiti", /46/ to dopunjava
ranije navedene rijei, jer namaz
nije teak samo Allahu odanim
ljudima, onima koji su uvjereni da e
sresti Gospodara svoga, tj. koji
znaju da e biti oivljeni na Sudnjem
danu, doi pred Njega i vratiti Mu
se.Dakle, oni e biti zavisni od Al-
lahove volje jer On e o njihovim
djelima suditi u skladu sa Svojom
pravednou. Stoga, poto su uvjereni
u povratak i nagradu, odnosno kaznu,
za njih je lahko da predano djeluju i
ne ine loa djela.U vezi s rijeima:
"Onima koji su uvjereni da e se
sresti sa svojim Gospodarom", Ibn-
Derir prenosi od Mudahida: "Svako
miljenje spomenuto u Kur'anu znai
uvjerenje", odnosno "znanje" prema
drugom predanju.
Ibn-Kesir kae: - U sahih hadisu
navodi se da e Allah Uzvieni
kazati Svome robu na Sudnjem danu: /68/
"Zar ti nisam dao suprugu? Zar ti nisam
dao ast? Zar tebi nisam podvrgao i
konje i deve, i pustio te da vlada i
upravlja drugima?!" On e rei: "Da."
A Allah Uzvieni e kazati: "Jesi li
mislio da e se sa Mnom sresti?" On e
kazati: "Ne." A Allah e mu na to rei:
"Danas u te zaboraviti kao to si ti
Mene zaboravio." O ovome e opirnije
biti govora kod rijei Uzvienog:
"Zaboravljali su Allaha, pa je i On
njih zaboravio!" (9:67)

"O sinovi Israilovi! Sjetite se
blagodati Moje koju sam vam podario i
to sam vas nad drugim svjetovima bio
odlikovao."/47/

Allah ih podsjea na ranije
blagodati koje je podario njihovim
oevima i precima, ukljuujui i to to
ih je odlikovao nad drugim narodima u
to vrijeme aljui im poslanike i
objavljene knjige, kao to kae:
"I znajui kakvi su, odabrali smo ih
izmeu drugih svjetova." (44:32) Ebul-
Alije kae: "To znai davanjem vlasti,
slanjem poslanika i objavljenim
knjigama, to im je dano vie u odnosu
na njihove suvremenike, jer svako
vrijeme ima svoj svijet (suvremenost)."
Od Mudahida i drugih navodi se
slijedee predanje: "Ovo treba
protumaiti jer ovaj islamski ummet
vredniji je od njih!", na to ukazuju i
rijei Uzvienog:
"Vi ste narod najbolji od svih koji se
ikada pojavio: traite da se ine dobra
djela, a odvraate od nevaljalih, i u
Allaha vjerujete! A kada bi sljedbenici
Knjige ispravno vjerovali, bilo bi
bolje za njih..." (3:110) Nedopustivo
je da se mijenja znaenje rijei da su
oni odlikovani nad drugim svjetovima,
tj. u smislu da se to odnosi i na one
prije njih i one poslije njih, jer,
Ibrahim, a.s., bio je prije njih i on
je vei od svih njihovih vjerovjesnika.

60
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem,
bio je poslije njih, a on je vredniji
od svih stvorenja i prvak Ademova
potomstva na dunjaluku i ahiretu, neka
su Allahov blagoslov, mir i bereket na
njega!

"I bojte se Dana kada niko ni za koga
nita nee moi uiniti, kada se niiji
zagovor nee prihvaati, kada se ni od
koga otkup nee primati i kada nikome
niko nee u pomo pritei."/48/

Nakon to ih je Allah Uzvieni
najprije podsjetio na Svoje blagodati,
upoznao ih je s duinom Svoje kazne
kojom e ih kazniti na Sudnjem danu, pa
kae:
"Bojte se Dana", tj. Sudnjeg dana,
"kada niko ni za koga nita nee
moi uiniti", tj. kada niko ni od koga
nee zavisiti.Uzvieni kae:
"O ljudi, bojte se Gospodara svoga i
strahujte od Dana kada roditelj djetetu
svome nee moi pomoi, niti e se
dijete moi imalo zauzeti za svoga
roditelja!" (31:33) To je krajnji
stupanj, kada nijedan roditelj niti
njegovo dijete nee moi jedni drugima
nita pomoi,
"kada se od njih nee primati
zagovor" znai od nevjernika. Uzvieni
dalje kae:
"I njima zagovaranje zagovornika
nee biti od koristi." (74:48) Rijei
Uzvienog:
"kada se ni od koga otkup nee
primati" znae "fidju, otkup", u
skladu s rijeima:
"Ni od jednog nevjernika, koji umre kao
nevjernik, doista se nee primiti kao
otkup ni sve blago ovog svijeta!"
(3:91) Ovaj ajet tumae rijei
Uzvienog:
"Danas se nikakva otkupnina od vas
nee primiti, kao ni od onih koji nisu
vjerovali! Vatra e biti prebivalite
vae; ona ba vama odgovara!" (57:15)
Allah Uzvieni saopava da oni nisu
vjerovali u Njegovog Poslanika da bi ga
slijedili u misiji koju mu je Allah
odredio i u takvom stanju se sreli na
Sudnjem danu, pa - zbog toga - oni nee
imati koristi od blinjeg, niti
zagovora od nekog dostojanstvenika,
niti e se od njih primiti otkup, pa
makar to bilo sve blago ovog svijeta.
Od Allahovog Poslanika prenosi se da ga
je neko pitao: /69/ "Allahov Poslanie,
ta je to otkup ()?" On je rekao: "To
je otkupnina (fidja)."
"kada im niko nee u pomo
pritei", tj. niko se nee moi za njih
zauzimati niti im pomoi i izbaviti ih
od kazne. U vezi s tim rijeima
Uzvienoga, Ibn-Derir kae: "To znai
da im toga dana nee niko moi pomoi,
niti se za njih zauzeti bilo koji
zagovornik; od njih nee biti primljena
nikakva otkupnina niti naknada budui
da tada nee vrijediti meusobno
prijateljstvo, mito, niti zagovor, a
nee biti ni meusobnog pomaganja niti
suradnje. Sud e biti u rukama Silnog i
Pravednog, pred Kojim nema koristi od
zagovaranja niti od pomoi drugoga. Za
svako loe djelo kazna e biti
odgovarajua tom djelu, a za dobro
takoer, ili uveana. To je u skladu s
rijeima Uzvienog:
.
"I zaustavite ih, jer oni e biti
pitani: 'ta vam je, zato jedni
drugima ne pomognete?' Ali, toga dana
oni e se sasvim predati." (37:24-26)

"I kada smo vas izbavili od Faraonovih
ljudi koji su vas najgorim mukama
muili: muku vam djecu klali, a ensku
u ivotu ostavljali - to vam je bilo
veliko iskuenje od Gospodara vaeg."
/49/ "I kada smo zbog vas more ras-
tavili i vas izbavili, a Faraonove
ljude na oi vae potopili!"/50/

Allah Uzvieni kae: O sinovi
Israilovi, sjetite se blagodati koju
sam vam podario kada vas je izbavilo od
sljedbenika Faraonovih i spasilo iz
njihovih ruku to to ste se pridruili
Musau, a.s. Oni su vas kanjavali
najeim kaznama i to zato to je
Faraon, Allah ga prokleo, u snu se
prestraio vidjevi vatru kako izlazi
iz Svetog hrama i ulazi u kue Kopta u
Egiptu, a ne u kue Izraeliana, iji
je smisao da e njegovo kraljevstvo
biti srueno od nekog Izraeliana.
Navodi se da je to bilo nakon nonog
razgovora prema kojem Izraeliani
oekuju izmeu njih ovjeka koji e im
osnovati dravu i vratiti veliinu.
Ovako se navodi u hadisu "El-futun",
koji emo navesti uz komentar sure
Taha, inaallah! Zato je Faraon naredio
da se ubije svako muko dijete koje
se kod Izraeliana nakon toga rodi, a
da se ostave enska djeca. Izraeliane
je istovremeno koristio za najtee i

61
najnie poslove, o emu e vie biti
govora u komentaru sure "El-Kasas", ako
Bog da.
Rijei "koji su vas najgorim mukama
muili", znae "koji su vam stalno
produavali kaznu", a zatim ovdje kae:
"muku vam djecu klali, a ensku u
ivotu ostavljali", kako bi to bio
komentar blagodati naprijed navedene u
rijeima:
"O sinovi Israilovi! Sjetite
se blagodati Moje koju sam vam
podario", u smislu da su Faraon i
njegovi sljedbenici bili ti koji su ih
najteim mukama muili, pa su klali
njihove sinove, a u ivotu ensku djecu
ostavljali.Allah Uzvieni podsjea ih
na Svoje blagodati koje im je podario
time to ih je izbavio od njih nakon
estokog iskuenja. Faraon je ovdje
primjer vladara nevjernika u Egiptu u
to vrijeme. Navodi se da je to bio
jedan od velikih vladara Egipta, po
imenu El-Welid ibn Mus'ab ibn Reyyan,
odnosno, Mus'ab ibn Reyyan. Bilo kako
bilo, on je od Allaha proklet!
21

Uz rijei Uzvienog: "To vam
je bilo veliko iskuenje od Gospodara
vaeg" /49/ Ibn-Derir kae: "To je u
tome to smo vas izbavili od kazne
Faraonove, koja je za vas veliko
iskuenje od Gospodara vaega, odnosno
velika blagodat prema vama." Ovako
navode Ibn-Abbas i drugi, kao to su
Mudahid, Ebul-Alije, Ebu-Malik, Es-
Suddi itd. Osnovno znaenje rijei
jeste "iskuenje - ispit", to biva u
dobru i u zlu, kao to Uzvieni Allah
kae:

21
Ja bih rekao: Ovaj Faraon je govorio: "Ja sam va najvii
gospodar!" Ovaj Faraon je tvrdio da je gospodar, kanjavao je
vjernike Izraeliane... Stoga svaki musliman svjedoi da je Fa -raon
bio nevjernik, odnosno da e on vjeno ostati u vatri dehenemskoj,
gdje mu se nee smanjiti kazna, to potvruju kur'anski ajeti i
vjerodostojni hadisi. Pa i pored toga, postoje pojedine grupacije, koji
tvrde da su muslimanske, a smatraju da e Faraon biti spaen od
vatre, da e ui u Dennet, da je prihvatio vjeru i sline stvari
suprotne jasnom slovu Kur'ana i vjerodostojnih hadisa. To svoje
vjerovanje oni zasnivaju na njegovim rijeima, kada se guio u vodi,
kada se borio sa sobom i kada mu je njegova pokvarena dua dola u
grlo, odnosno kada je vidio svojim oima ta je radio kao nevjernik.
Tada je on vidio svoje mjesto u vatri i rekao:
"Ja vjerujem da nema drugog boga osim Onoga u Kojeg vjeruju
sinovi Israilovi." (10:90) Tada mu je Allah Uzvieni odgovorio: "Zar
sada...?", tj. zar sada, kada je prolo vrijeme?! Jer on je bio obavezan
vjerovati u Allaha srcem, bio je svjedok Njegova postojanja, a nije
vjerovao. Njegov vid tada je posvjedoio, pa je on nakon ovog
osvjedoenja povjerovao, to nije dovoljno, jer je vjerovanje u vieno
prihvatljivo za svakog ovjeka i to niko ne negira zato to to vidi
(svjedoi), dok je prava vjera - vjera u nevieno, odnosno vjera u
neto to ne vidi potpuno. U tome je veliina potvrde vjere uz
objavu koju donosi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Zato mi
molimo Allaha Uzvienog da uputi i one koji vjeruju u spas Faraona
na Pravi put i da posvjedoe njegovo nevjerstvo. Ako to odbiju, mi
molimo Allaha da ih oivi s Faraonom, tamo gdje e on biti oivljen.
Neka je Allahovo prokletstvo na Faraona i njegove prve sljedbenike...
i druge..., da nas Allah sauva od nevjerstva, ponienja i loe
sudbine!
"Mi vas stavljamo na kunju i u
zlu i u dobru." (21:35) Ibn-
-Derir kae: - Kada je u pitanju zlo,
najee se kae: "Iskuavao sam ga
ili iskuavam ga kunjom", a kada je u
pitanju dobro: "Stavljam ga na kunju
ili iskuenje." "I kada smo zbog vas
more rastavili i vas izbavili",
znai, nakon to smo vas izbavili od
sljedbenika Faraonovih i nakon to
ste izili s Musaom, a.s., i Faraon
je, tragajui za vama, krenuo. Mi smo
vama more razdvojili, tj. objavili
smo Musau: "da svojim tapom udari
po moru"
(26:63), pa kada je on svojim
tapom udario po moru, ono se
razdvojilo, i svaki dio bio je kao
veliko brdo. Nakon toga, krenuli su
Musa i njegovi sljedbenici, a zatim za
njima i Faraon s vojskom dok ih nije
sustigao. Tada ga je Allah potopio pred
njima, pa kae:
"a Faraonove smo ljude na oi
vae potopili!" /50/ To navodi i vie
pripadnika zdrave tradicije (Selefa).
Ima predanje da je taj dan, tj.dan
potapanja Faraona i izbavljenja Izra-
eliana bio na Auru, tj. desetog dana
muharrema, kao to navodi predanje
Ahmeda ibn Hanbela od Ibn-Abbasa, koji
je rekao: /70/ - Kada je Allahov
doao u Medinu i vidio tamo da idovi
poste na dan Aure, pitao je: "Koji je
to dan to ga postite?", oni su rekli:
"Ovo je dobar dan. To je dan na koji je
Allah Uzvieni izbavio Izraeliane od
neprijatelja. Taj dan je postio i Musa,
a.s. Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao je: "Ja imam
vee pravo na Musaa od vas!" Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, takoer je
postio taj dan i naredio je da se
posti(Prenose El-Buhari, Muslim, En-
Nesa'i i Ibn-Made od Ejjuba Es-
Sehtijanija).

"I kada s Musaom susret odredismo,
etrdeset noi vi ste nakon njega tele
uzeli (da oboavate), inei tako sami
sebi nepravdu." /51/ "Zatim smo vam i
poslije toga oprostili, da biste
zahvalni bili." /52/ "I kada smo dali
Musau Knjigu i uputu za razlikovanje
istine od neistine, da biste pravim
putem ili."/53/

Uzvieni Allah kae: Sjetite se

62
Moje blagodati prema vama kada sam vam
oprostio oboavanje teleta, nakon to
je Musa, a.s., bio na susretu sa svojim
Gospodarom po isteku obeanog roka od
etrdeset dana. To se navodi u
rijeima Uzvienoga u poglavlju
"Bedemi":
"Mi dadosmo obeanje Musau
trideset noi i dopunismo ih sa jo
deset." (7:142) Navodi se da je to cio
mjesec zul-kade, te deset noi mjeseca
zul-hideta, to je bilo neposredno
nakon njihovog izbavljenja od Faraona i
spaavanja na moru
Rijei Uzvienog:"I kada smo dali
Musau Knjigu", znai Tevrat, "i uputu
za razlikovanje", znai ono to
razdvaja i razlikuje istinu od neistine
i pravi put od zablude. Ima miljenja
da je "waw" ovdje suvian, to je
udno, a ima miljenja i da je to
veznik, iako obje rijei imaju isto
znaenje.
"da biste pravim putem ili",
znai u skladu s Tevratom, koji je
kriterij razlikovanja Pravog puta od
zablude. Obeanje je dano nakon
njihovog izlaska iz mora, na to
ukazuju kontekst poglavlja "Bedemi" i
rijei Uzvienog:

"I mi smo Musau Knjigu dali, nakon to
smo drevne narode unitili." (28:43)

- I kada je Musa rekao narodu svome:
"Narode moj, vi ste doista sebi
nepravdu uinili prihvativi tele; zato
se Stvoritelju svome pokajte i
poubijajte se! To vam je bolje kod
vaeg Stvoritelja, pa e vam oprostiti.
On prima pokajanje i milostiv je."/54/

U ovom ajetu ukazuje se na pratanje
Allaha Uzvienog Izraelianima za
oboavanje teleta dok je Musa, a.s.,
bio odsutan zbog susreta sa Gospodarom
svojim. Oni su osjeali veliinu
zloina (grijeha) koji su poinili (a
to je irk - pridruivanje Allahu
ortaka); uvidjevi da su zalutali,
govorili su:
.."Ako nam se ne smiluje
Gospodar na i ne oprosti nam..."
(8:149) Musa, a.s., rekao je:
"Narode moj, vi ste doista sebi
nepravdu uinili prihvativi tele; zato
se Stvoritelju svome pokajte."
22
/1/ U

22
Ja bih rekao: Klanjanje teletu predstavlja irk (in mnogobotva), a
rijeima Allaha Uzvienog: "prema
vaem Stvoritelju" nalazi se upozorenje
na veliinu njihova grijeha. To ih
upozorenje poziva da se pokaju Allahu,
Koji ih je stvorio, jer su pored Njega
oboavali drugoga.
En-Nesa'i, Ibn-Derir i Ibn-ebi-
Hatim navode predanje hadisa od Jezida
Ibn-Haruna, s lancem koji see do Ibn-
Abbasa, koji je rekao: "Allah Uzvieni
kae da je njihovo pokajanje u tome da
se svaki od njih razrauna s ocem ili
sinom kojeg sretne, tako to e ga
pogubiti. Pritom ne treba da brine onaj
koji je ubijen na tome mjestu, ako se
pokajao. To su oni sa ijim grijesima
Allah nije upoznao ni Musaa ni Haruna;
oni su to priznali inei ono to im je
nareeno, a Allah e oprostiti i ubici
i ubijenom!"
Ibn-Derir kae: - Obavijestio me je
Kasim ibn ebi-Berre kako je uo Seida
ibn Dubejra i Mudahida da kau u vezi
s rijeima Uzvienog: "pobijajte se":
"Oni su se digli s noevima, ubijajui
jedni druge bez saaljenja prema
blinjem ili daljnjem, sve dok Musa
nije podigao svoj haljetak, kada su se
zaustavili. Tada je utvreno sedamdeset
hiljada poginulih. Allah je objavio
Musau: 'za Mene je dovoljno', pa je
tada Musa podigao svoj haljetak."
23

Ibn-Derir navodi predanje s dobrim
lancem od ez-Zuhrija, koji je rekao
svoj stav o ovom pitanju, kako su se i
Musa i Izraeliani rastuili kada su
vidjeli koliko je bilo poginulih, pa je
Allah nakon toga objavio Musau: neka ga
to ne alosti, jer "koji su od njih
ubijeni, ivi su kod Mene i bit e
opskrbljeni, a koji su ostali u ivotu,
njihovo sam pokajanje primio." To je
obradovalo Musaa i Izraeliane, a Allah
kae:

"On vam je oprostio a zaista Allah
prima pokajanje i milostiv je."

- I kada ste vi rekli: "Musa, mi ti
neemo vjerovati dok Allaha jasno ne
vidimo!", pa vas je munja oinula a vi

to je najvea nepravda (zulum) kod Allaha. Zato Musa kae njima:
"Sebi ste sami nepravdu uinili" jer niste vodili rauna o pravima
Onoga Koji vas je stvorio, Koji vam je blagodat podario izbavljajui
vas od Faraona i potopa, pa kako moete klanjati se nekome drugome
mimo Njega!? Onaj Koji vas je stvorio, blagodat vam podario i
izbavio vas, On jedino zasluuje ibadet. To je Allah Uzvieni, Onaj
Koji nema ortaka; Njemu pripadaju vlast i hvala!
23
Ovo je dovoljnost koja odgovara Njegovoj Veliini i nije kao
dovoljnost stvorenja, jer Allah je nezavisan od svjetova.

63
ste gledali/55/ "Zatim smo vas poslije
smrti vae oivili, da biste zahvalni
bili."/56/
Uzvieni kae: Sjetite se, sinovi
Israilovi, Moje blagodati prema vama
kada vas je munja oinula, pa sam vam
poslao ono to je iznad moi vae i
vama slinih, nakon to ste traili da
me izravno vidite.
U vezi s ovim ajetom:
- I kada ste vi rekli: "Musa, mi ti
vidimo!" Ibn-Abbas kae da to znai:
"otvoreno". Rebi' ibn Enes navodi da je
bilo sedamdeset ljudi koje je Musa bio
odabrao i koji su idui s njim uli te
rijei, pa su kazali: "Mi ti
vidimo! "On kae: "Nakon toga su uli
glas, pa su se onesvijestili." Mervan
ibn Hakem u hutbi, koju je odrao na
minberu u Meki, kae: "Udar munje ili
groma" ovdje znai "krik iz neba". U
vezi s rijeima Uzvienog: "pa vas je
munja oinula", Es-Suddi kae da je to
"vatra".
24

Urve ibn Ruvejm u vezi s rijeima
Allaha:
"a vi ste gledali" kae: "Neki su
bili oamueni, dok su drugi gledali.
Potom su se jedni osvijestili, a drugi
oamutili."
25
Es-Suddi kae:
"pa vas je munja oinula" znai da
su umrli, pa je Musa ustao plaui i
molei Allaha: "Moj Gospodaru, ta u
rei sinovima Israilovim kada im doem,
poto si Ti unitio najbolje meu
njima"

"...da si htio, mogao si i njih i mene
unititi i prije! Zar da nas uniti za
ono to su uradili maloumni izmeu
nas?!" (7:155) Allah je objavio Musau
da je ovih sedamdeset ljudi koji su
uzeli tele (za boanstvo) oivio jednog
po jednog, a oni su gledali.
26
Es-Suddi
navodi da se na to odnose rijei
Uzvienog:
"Zatim smo vas, nakon smrti
vae, oivili, da biste zahvalni bili."
/56/ Rebi' ibn Enes kae: "Smrt je bila
kazna za njih, pa su poslije toga
oivljeni, kako bi ostvarili odreene
im rokove." Neki smatraju da je to to
su Izraeliani vidjeli ove blagodati,
kao i naprijed navedena uda, skinulo s
njih obavezu, budui da su jasno

24
Miljenja Mervana i Es-Suddija mogu se usuglasiti, a to znai da
taj udar /sa'iqa/ ima zvuk, ali i vatru koja dolazi s neba. A Allah to
najbolje zna!
25
Ja bih rekao: Ovo je daleko od pravog znaenja, jer se razumije da
je "udar munje" bio odjedanput za sve. Vjerovatno su rijei Es-
Suddija tanije. Allah, d.., najbolje zna!
26
Ja bih rekao: To su rijei Allaha Uzvienog: "a vi ste gledali", to
je najblie rijeima Urve ibn Ruvejma. Allah to najbolje zna!
doivjeli to i bili prisiljeni da to
prihvate. Neki drugi navode da je to
neprihvatljivo miljenje, jer ih
doivljaj uasa ne oslobaa od obaveza,
poto su Izraeliani kao narod bili
svjedoci velikih uda, pa su ipak
ostali pod obavezom. Ova dva miljenja
navodi El-Maverdi, a El-Kurtubi se
slae s drugim miljenjem, jer
ispravnije je da se pametan ovjek ne
oslobaa obaveze. Allah to najbolje
zna!
27

- I Mi smo vam od oblaka hladovinu
nainili i manu i prepelice vam
slali"Jedite lijepa jela, kojima vas
opskrbljujemo! Oni Nama nisu naudili,
nego su sami sebi nepravdu nanijeli!"
/57/

razloge zbog kojih ih je kaznio, On,
d.., takoer ih podsjea na blagodati
koje im je podario, pa kae:
"I mi smo vam od oblaka hladovinu
nainili", gdje je rije "oblaci"
izvedena od jednine "oblak", koji
sakriva nebo, tj. pokriva ga. To je
bjeliasti oblak kojim im je osigurana
hladovina u pustinji, da bi ih zatitio
od sunane ege. Ibn-Derir, kao i
drugi prenosioci tradicije kau: "Ovi
oblaci su bjelji i prijatniji od
obinih i to nisu oblaci od vrsta koje
mi poznajemo." Ibn-ebi-Hatim, s lancem
prenosilaca, od Mudahida navodi da je
on rekao: "To nisu oblaci, nego su to
posebne vrste zastora, koje e Allah
koristiti na Sudnjem danu i koji nisu

27
Postoji i drugi dokaz koji potvruje drugo miljenje, a to je da su i
vjerovjesnici, neka je na njih mir i spas, zasigurno bili svjedoci veih
stvari nego to su to bili Izraeliani. Tako su oni vidjeli Dibrila, bilo
im je saopeno da su oni Boiji poslanici poslani ljudima, slana im je
objava, Allah ih je podravao, viali su stvari iz svijeta nevidljivog
(gayb) kao na javi, kao to se desilo naem Vjerovjesniku, sallallahu
alejhi ve sellem, kada je susreo vjerovjesnike u Noi uzdignua i
predvodio ih kao imam, vidjeli su Najvie nebo i to ima na njemu,
Dennet, Dehennem, Sirat, vidjeli su neke osobe u Dennetu i
Dehennemu, razgovarali o tome sa svojim prijateljima, razgovarao je
sa Allahom u Noi uzdignua bez posrednika i vienja, zatim se
vratio na Zemlju prije nego je nastupila zora, te itav niz drugih uda
koja su mogla biti osnovom za skidanje obaveze, ukoliko je prvo
miljenje ispravno. Meutim, pored svega toga, ni jednome od njih
nije skinuta obaveza (teklif).
âk kada mu je bilo reeno da mu je Allah oprostio i ranije i
kasnije grijehe, pa zato se zamara ibadetom, jer su ga nekada boljele
noge od duine stajanja na namazu, on je odgovarao: /71/ "Zato da
ne budem zahvalan rob!" I, na kraju, rijei Uzvienog:
"I Gospodaru svome ibadet ini
sve dok ti ne doe smrt!" (15:99) to se tie njihovog uvida, to ih
obavezuje na prihvaanje, zasigurno. Allah najbolje zna!

64
koriteni osim za njih." Isto tako Ibn-
Derir i Es-Sevri prenose od Ibn-Abbasa
da su to oblaci s kojim su doli meleci
na Bedr. Ibn-Abbas kae: "S njima je to
bilo u pustinji!" Zatim slijede rijei
Uzvienog:
"i manu i prepelice vam slali"
Komentatori Kur'ana razilaze se u
pogledu znaenja rijei "mana" - medna
rosa!? Ima miljenja da je to magla
gusta kao tijesto slino mar- meladi.
28

Isto tako ima miljenja da je padala
kao snijeg, bjelji od mlijeka i slai
od meda, od zore do izlaska sunca, tako
da je svaki pojedinac mogao uzeti za
sebe koliinu koja mu je mogla biti za
taj dan. Ako bi uzeo vie, to bi se
pokvarilo i nestalo, izuzev u petak i
subotu, kada je mogao uzeti za
slijedei dan, jer su to bili dani
odmora. Jasno je, meutim, a Allah to
najbolje zna, da je sva hrana, pie i
drugo to im je Allah darivao, dolazilo
gotovo bez potrebe za bilo kakvim radom
i naporom. Tako je, npr., za manu
poznato da je hranjiva i slatka ukoliko
se jede sama; ukoliko se pomijea s
vodom, postaje ugodno pie; ukoliko se
pomijea s neim drugim, dobiva se
druga vrsta hrane. To, meutim, nije
jedini smisao ove rijei u navedenom
ajetu. Dokaz za to jeste predanje koje
navodi El-Buhari od Seida ibn Zejda,
r.a.: - Vjerovjesnik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao je: /72/ "Gomoljika je
od mane, ija je tenost ljekovita za
oi." To prenose Ahmed i vjerodostojne
zbirke, izuzev Ebu-Davuda.
29

U vezi s rijei "prepelica" Ali ibn
ebi-Talha navodi od Ibn-Abbasa da je
rekao: "To je ptica slina prepelici
//, koju su koristili za jelo." Ibn-
ebi-Hatim, s lancem od Ibn-Abbasa,
navodi da je on rekao: "To je
prepelica." Isto potvruju i Mudahid,
[a'bi, ed-Dahhak, Hasan, Ikreme i Rebi'
ibn Enes, r.h., a Katade kae: "To je
ptica ija je boja naginjala crvenoj i
koja je dolazila s junim vjetrom
ovjek bi ih zaklao toliko koliko bi mu
bilo potrebno za jedan dan. Ako bi to
bilo petkom, on bi uzeo i za subotu,
dan ibadeta, kada ne bi nita radio
niti uzimao."
"Jedite lijepa jela, kojima vas
opskrbljujemo!" Znai, jedite od onih
dobrih namirnica kojima vas
opskrbljujemo, to je i zapovijed, i
dozvola, i uputa, i sugestija. Zatim
slijede rijei:
"Oni Nama nisu naudili, nego su

28
Dakle slatkoj masi, poznatoj kao marmelada ili pekmez.
29
Rijei "Gomoljika je od mane..." pokazuju da mana nije
jednovrsna, nego da postoji vie vrsta gomoljike... Allah to najbolje
zna!
sami sebi nepravdu nanijeli!" /57/,
tj.naredili smo im samo da jedu od
onoga ime smo ih Mi opskrbili, te da
ibadet ine kao to, takoer, kae:
"Jedite iz opskrbe Gospodara svoga i
budite Mu zahvalni." (34:15) Zahvalnost
Allahu in je oboavanja Njega
(ibadet), kao to je i nareeno. Oni
su, meutim, suprotno radili, nisu
vjerovali i tako su sebi nepravdu
nanijeli, uzimajui nevjerstvo, koje su
odabrali nad vjerom, unato svim jasnim
znakovima, i neporecivim udima koja su
vidjeli, ukljuujui i brojne
neuobiajene stvari, tako da su
zasluili Allahovu kaznu vatrom, u
skladu s rijeima:
"Oni Nama nisu naudili, nego su
sami sebi nepravdu nanijeli!" Ovim
postaje jasnijom i vrijednost ashaba
Muhammeda, a.s., nad ashabima drugih
vjerovjesnika, jer su bili strpljivi,
postojani i dobronamjerni, a bili su s
njim na putovanjima ili u bitkama, meu
kojim su poznate nevolje na Tebuku za
vrijeme pljuska, velike ege i napora,
kada nisu oekivali nikakvo udo niti
posebnu zapovijed, to je Poslaniku
bilo lahko uiniti, izuzev to su
traili vie hrane poto ih je glad
bila iscrpila, odnosno e zbog
nedostatka vode. On je uputio molbu
Allahu da im da vode, pa je doao oblak
i pala kia tako da su se napili,
napojili deve i napunili svoje posude
za vodu. Zatim im je poveao koliinu
hrane tako da su napunili svoje torbe.
Ovo je najbolji primjer podnoenja
Allahove odredbe (kadera) te kako treba
uloiti svoj napor, slijedei Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

- I kada smo rekli: "Uite u ovaj grad
i jedite to god hoete! Na kapiju
uite klanjajui se i kaite:
'Oprost!', pa emo vam oprostiti
grijehe vae, a onima koji ine dobra
djela dat emo i vie." /58/ "Onda su
oni koji su nepravedni bili zamijenili
drugom Rije koja im je dana, pa smo Mi
na one koji su bili nepravedni s neba
kaznu spustili, zato to su
grijeili."/59/

Uzvieni Allah govori protiv
njihovog povlaenja iz borbe i ulaska u
svetu zemlju. Naime, nakon to su doli

65
iz Egipta s Musaom, a.s., kada im je
nareeno da uu u svetu zemlju, koju
oni nasljeuju od njihovog oca
Israila, a.s., i da se bore protiv
nevjernikih naroda koji su tu bili,
oni su odustali i oslabili. Stoga im je
Allah za kaznu dao da lutaju po
pustinji.
Komentatori se razilaze u odreenju
imena ovoga grada odnosno sela. Neki
kau da je to Eriha (Jerihon) u
Palestini, a neki da je Egipat.
Meutim, najtanije je da je to "Sveti
grad" (Jerusalem), to potvruju rijei
Allaha Uzvienog upuene Musau, a.s., u
suri / El-Maida ("Trpeza"):
.
Narode Moj, uite u svetu zemlju, koju
vam je Allah dodijelio, i ne uzmiite
nazad, pa da propadnete." (5:21) Kada
su oni izili iz pustinje nakon
etrdeset godina sa You' ibn Nunom,
a.s., Allah im je dao pobjedu, u petak
uveer. Kada su to ostvarili, Allah im
nareuje:
"Uite na vrata klanjajui se", tj.
uite na vrata svetog grada - Bejtul-
Makdisa klanjajui se, tj. poklonivi
se, zahvaljujui tako Allahu Uzvienom
na blagodati osvajanja i pobjede,
odnosno, izbavljenja iz pustinje i
zablude. Allah Uzvieni im nareuje
rijeima: "i kaite: Oprost!", tj.
"Oprost molimo, od Gospodara, za
grijehe koje smo poinili! Allahu na,
grijehe nae nam oprosti!"
30

Meutim, Izraeliani, umjesto da uu
u svetu zemlju klanjajui se, odnosno,
poklonivi se iz zahvalnosti Allahu,
uli su puui na stranjicama i
podsmijavajui se, a umjesto da kau:
"Oprost!", tj. oprosti nam grijehe, oni
su se podsmijevali govorei: "Penica!"
(iskreui znaenje Allahovih rijei).
Abdurrezzak prenosi od Ebu-Hurejrea
da je rekao: - Allahov Poslanik,
/73/ "Allah je kazao Izraelianima:
'Na kapiju uite klanjajui se i
kaite: Oprost!, pa emo vam oprostiti
grijehe vae.' Ali oni su to zamijenili
tako to su uli puui na stranjicama
i govorei: Zrno u penici!'" To je
sahih hadis koji prenosi El-Buhari od
Ishaka ibn Nasra, Muslim od Muhammeda
ibn Rafi'a i Tirmizi od Abdurrahmana
ibn Humejda, a sva trojica ga veu za
Abdurrezzaka
"Onda su oni koji su
nepravedni bili zamijenili drugom Rije
koja im je dana", tj. oni su zamijenili
naredbu Allahovu da budu posluni Njemu

30
U tome je dokaz da se moe od Allaha pomo traiti dobrim
djelima, jer Allah je od njih traio da priznaju grijehe kako bi ovo
priznanje bilo razlog za oprost grijeha.
i rijeju i postupcima, da bi se
podsmijevali, to predstavlja vrhunac
neposlunosti i inada! Zbog njihove
perfidnosti i neposlunosti Allah je na
njih spustio Svoju silu i kaznu, pa
kae:

"pa smo Mi za one koji su bili
nepravedni s neba kaznu spustili, zato
to su bili neposluni." /59/ Ed-Dahhak
prenosi od Ibn-Abbasa: "Sve to se u
Boijoj Knjizi spominje kao
("neistoa, mnogobotvo, grijeh,
kazna"), odnosi se na kaznu." Pored
toga, "ridz" oznaava i kugu, to se
vidi iz rijei Ibn-ebi-Hatima, s lancem
vezanim za Sada ibn Malika, Usame ibn
Zejda i Huzejme ibn Sabita, r.a., koji
kau: - Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao je: /74/ "Kuga
je ridz (neistoa), kazna kojom su
kanjavani oni prije vas."

- I kada je Musa za narod svoj vodu
molio, Mi smo rekli: "Udari tapom
svojim po kamenu!" Iz njega je dvanaest
vrela provrelo, i svi ljudi su vrelo iz
kojeg e piti znali! Jedite i pijte
Allahovu opskrbu i ne inite zlo po
Zemlji nered pravei."/60/

Uzvieni Allah podsjea Izraeliane
na Svoje blagodati prema njima time to
je odgovorio molbi Musaovoj, a.s., da
ih napoji davi im vodu. To im je
osigurao iz kamena, uinivi da provru
dvanaest vrela, i da svako bratstvo zna
svoje vrelo. Rekao im je:
"Jedite i pijte!", tj. jedite
manu i prepelice i pijte ovu vodu to
vam je Allah darivao bez vaeg truda i
napora, te ibadet inite Allahu, Koji
vam je sve to dao na raspolaganje;
"i ne inite zlo na Zemlji nered
pravei!", tj. ne odgovarajte na bla-
godati grijesima, pa da to izgubite!
Uenjaci se razilaze u pogledu vrste
kamena iz kojeg je provrelo dvanaest
vrela. Da li je to odreena vrsta
kamena ili bilo kakav kamen?! Ima vie
miljenja..El-Hasan kae: "Nije mu
naredio da udari u odreeni kamen", a
zatim dodaje: "Time se pokazuje
udesnost (mudiza) i objanjava Mo,
jer on je udario tapom po kamenu, pa
je voda provrela, a zatim ponovo
udario, pa je prestala." To je najblie
istini, a Allah to najbolje zna!

66

- I kada ste rekli: "Musa, mi ne moemo
vie jednu te istu hranu jesti. Zato,
moli za nas Gospodara svoga da nam
podari od onoga to zemlja raa: povra
i krastavca, penice, lee i luka
crvenog!" On je rekao: "Zar da ono to
je bolje zamijenite onim to je loije?
Idite u (neku) zemlju, imat ete ono
to traite!"

na Svoje blagodati koje im je darivao
dajui im manu i prepelice kao vrstu
kvalitetne i prijatne hrane, zatim ih
podsjea na njihovo nezadovoljstvo ovom
lahkom, jednostavnom hranom i njihovo
pitanje upueno Musau, a.s., da to
zamijeni, rijeima:

"Musa, mi ne moemo vie jednu te istu
hranu jesti. Zato, moli za nas
Gospodara svoga da nam podari od onoga
to zemlja raa: povra i krastavca,
penice, lee i luka crvenog!" Jer oni
nisu mogli izdrati da jedu jednu te
istu hranu, manu i prepelice, ne
izmjenjujui to neim drugim poto im
je to bilo postalo jednolino i mrsko.
Oni spominju svoj ivot prije nego su
dospjeli u pustinju, ukazujui da su
bili narod koji je imao i grahorice, i
luk i itarice. Traili su raznovrsnu
hranu od plodova koji rastu iz zemlje i
koje oni obrauju. Povre, krastavci,
grahorice i luk ope poznate su
namirnice. Meutim, u vezi sa znaenjem
pojma (penica, itarice) postoje
razliita miljenja kod pripadnika
tradicije (Selefa). Ima miljenja da je
to bijeli luk/ , u skladu sa itanjem
Ibn-Mes'uda, koji prvo slovo /"f" ita
kao /"th", kako to tumae Mudahid,
Rebi' i Ibn-Enes. Kada bi ovo bilo
tano, ovo slovo bi moglo biti
zamijenjeno i u rijei "ethafi" u
"ethathi" i slinim sluajevima gdje se
"th" mijenja u "f", i "f" u "th" zbog
bliskosti u izgovoru. A Allah to
najbolje zna! Neki kau da je -
penica, kao to kae Ibn-Abbas: znai
penica/ u dijalektu plemena Benu-
Haim, a neki kau da oznaava sve od
ega se hljeb pravi, tj. itarice. El-
Buhari i neki drugi navode: "Sve
itarice koje se koriste za jelo su ."
31

"Idite u (neku) zemlju" Rije
/"grad/zemlja" ovdje je navedena s
nunacijom, dakle promjenljiva i
napisana s "elifom" u akuzativu u
mushafima h Osmana i to je itanje
(kiraet) veine.Ibn-Derir kae: "Nije
dozvoljeno itati drugaije poto su
svi mushafi tako napisani." To znai da
idu u jedan od gradova/pokrajina, a ne
u Faraonov Egipat, jer je Musa,
a.s., njima rekao: "Ovo to ste traili
nije nedostino. NaprotivU svakoj
zemlji u koju doete, nai ete to.
Imajui u vidu priprostost i mnoinu
toga, nema potrebe da za to molim Alla-
ha." Zato on kae:
"Zar da ono to je bolje zamijenite
onim to je nie (loije)? Idite u
(neku) zemlju, imat ete ono to
traite!", tj.ono to ste traili.
Meutim, budui da su oni traili iz
obijesti i nezahvalnosti, nije bilo
potrebe da im se udovolji. Allah to
najbolje zna!

"I ponienje i bijeda na njih padoe i
Allahovu srdbu oni na sebe navukoe,
zato to u Allahove dokaze vjerovali
nisu i to su vjerovjesnike nevine
ubijali, zato to su neposluni bili i
sve granice zla prelazili." /61/

Uzvieni Allah kae: "I ponienje
i bijeda na njih padoe", tj. njima
dopadoe, erijatski i sudbinski im je
to nametnuto
32
; neprekidno su

31
Moda je tumaenje rijei rjeju "penica"/. odnosno sve od ega
se pravi hljeb blie istini od tumaenja da je to "bijeli luk" i to iz dva
razloga:
1/ Iz redoslijeda stvari navedenih u ajetu vidi se da Allah, d..,
navodi povre i krastavce jedno do drugoga zbog njihove meusobne
bliskosti i porijekla od sjemenki, zatim spominje penicu i leu
(grahorice) jer su to itarice. Da je bijeli luk, on bi bio spomenut
kasnije, uz luk, zbog njihove meusobne bliskosti u pogledu mirisa.
2/ Penica i sve od ega se pravi hljeb, spada u ivotne potreptine
daleko vie nego bijeli luk jer je potreba ljudi za penicom i svim od
ega se pravi hljeb (kao to su jeam, kukuruz i sl.) daleko vea nego
za bijelim lukom. Allah to najbolje zna! Tome treba dodati i da znai
penicu u dijalektu Benu-Haima! Zato, kada su Izraeliani traili
ovo..., oni su kazali da im je to drae nego mana i prepelice, zbog
ega ih Allah prekorava, pa kae:
"Zar da ono to je bolje zamijenite onim to je loije? Idite u (neku)
zemlju, imat ete ono to traite!"
32
- erijatski, znai: zbog vjerolomstva i grijeha koje su uinili oni
su, nakon to su pokazali nevjerstvo, ostali neprekidno ponieni;
svako s kim se susretnu omalovaava ih i poniava.
- Sudbinski, znai: u skladu s njihovom sudbinom u pogledu izbora
nevjerstva umjesto imana, nakon to im je dana mogunost od Allaha,
d.., da izaberu, kako stoji u prethodnom Allahovom znanju. Za
svoje nevjerstvo oni e biti kanjeni ponienjem, bijedom i srdbom.

67
ponieni i ko god ih sretne omalovaava
ih i poniava, navodei ih kao primjer
niskosti. Usto, oni su i sami intimno
ponieni i bijedni zbog grijeha koje su
poinili. Hasan kae: "Allah ih je
ponizio i za njih nema zatite; doli
su pod stopala muslimana;
33
ovaj ummet
ih je zatekao, a vatropoklonici su od
njih uzimali dizju (glavarinu)."
"I Allahovu srdbu oni na sebe
navukoe" - znai, vratili su se sa
svojim grijesima nosei Allahovu srdbu
i ljutnju, koju su na sebe navukli zbog
grijeha koje su poinili

"zato to u Allahove dokaze nisu
vjerovali i to su vjerovjesnike nevine
ubijali". Uzvieni Allah kae da je
nagrada, odnosno kazna, za njih
ponienje, bijeda i Allahova srdba
zato to su bili oholi i nisu slijedili
istinu, to su omalovaavali nosioce
erijata, vjerovjesnike, sallallahu
alejhi ve sellem, koje nisu slijedili.
Oni su negirali njihovu misiju do te
mjere da su ih ubijali bez razloga, bez
ikakvog poinjenog prijestupa. Od toga
nema veeg niti otvorenijeg nevjerstva.
Imam Ahmed navodi od Abdullaha ibn
Mesuda da je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhim ve sellem, rekao:
/75/ "Na Sudnjem danu bit e najee
kanjen ovjek kojega je vjerovjesnik
ubio ili koji je vjerovjesnika ubio, te
imam koji je zavodio, odnosno njegov
predstavnik." U jednom hadisu, koji
biljee El-Buhari i Muslim, stoji: /76/
"Oholost je stvar odbijanja istine i
potcjenjivanja ljudi", tj. odbijanje
istine, omalovaavanje i potcjenjivanje
ljudi, odnosno uzdizanje nad njima.
Zato Allah dozvoljava da se na njih
srui Njegova sila koja se ne moe
odbiti, pa im odreuje ponienje i na
ovom svijetu i na ahiretu, kao vid
odgovarajue kazne.
"...zato to su neposluni bili i
sve granice zla prelazili" Postoji i
drugi razlog da oni budu kanjeni za
svoj prijestup zato to su inili
grijehe krei Allahove zabrane i

Stoga su oni pred sobom, u svom biu, ponieni i bijedni.
33
Da, stavio ih je, zajedno s drugim slinim njima, pod stopala
muslimana, poto su muslimani dobili dravu u kojoj vlada Allahov
zakon, i bili dostojni da nose islamsku misiju koju su tada ponijeli s
iskrenim odnosom prema Allahu, Njegovoj Knjizi i Poslaniku, ne
odstupajui od toga ni za trunku. Meutim, kada su oni Boiju
Knjigu i sunnet Njegovog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem,
bacili za lea prihvaajui zakone Allahovih i njihovih neprijatelja,
Allah im je dao ponienje uinivi njihovu zemlju Palestinu da bude
pod stopom idova, iako su idovi do juer bili pod stopom
muslimana, ne zato to su idovi bolji od njih jer na njih se izlila
srdba, nego zato to su muslimani napustili svoje odgovornosti
nosilaca islamske misije vladajui se po zakonima koje im Allah nije
objavio. Stoga se postavlja pitanje: da li e se muslimani vratiti
Allahu kako bi vratili svoju slavu, odnosno kako bi se idovi vratili
tamo gdje su i bili, pod vlasti muslimana?!
prelazei granice zabranjenog. Allah to
najbolje zna!

"One koji su vjerovali, te one koji su
bili idovi, krani i Sabejci, a koji
su vjerovali u Allaha i drugi
svijet i dobra djela inili - doista
eka nagrada od Gospodara njihova; za
njih nema straha i oni nee
tugovati."/62/

Poto je Allah Uzvieni dao
objanjenje u prethodnim ajetima u vezi
s poloajem nevjernika, licemjera,
idova i drugih koji se suprotstavljaju
Njegovim naredbama, djelujui preko
granica dozvoljenih od Allaha, d..,
zatim objasnio kazne koje im pripadaju,
On upozorava da kod prethodnih zajed-
nica ima takoer i dobra, ima onih koji
su se pokoravali Allahovim naredbama
onako kako je On, d.., zapovjedio, pa
njima pripada lijepa nagrada. Tako e
biti do Dana sudnjega. Jer svima onima
koji budu slijedili Allahovog
poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi
ve sellem, Vjerovjesnika nepismenog,
pripada vjena srea; za njih nema
straha za budunost na drugome svijetu,
niti e se alostiti zbog onoga to
ostavljaju na ovome svijetu.
"One koji su vjerovali", a to su
pripadnici Muhammedove, sallallahu
alejhi ve sellem, zajednice (ummeta),
koja ima naziv "vjernici"/ zbog
njihove velike vjere, i jakog
uvjerenja, ali i zato to oni vjeruju u
sve prole vjerovjesnike i budue
stvari nevidljive.
34

"...te one koji su bili idovi, krani
i Sabejci, a koji su vjerovali u Allaha
i drugi svijet", tj.one koji su
vjerovali meu idovima, kranima i
Sabej-cima
35
, svejedno bili oni meu

34
Svejedno je pritom da li je to onaj koji je vjerovao u Muha -
mmeda prije njegovog poslanstva ili poslije poslanstva, kao npr. : Qis
ibn Saide al-Ijadi, Zejd ibn Omer ibn Nufejl, Vereqa ibn Newfel, El-
berra e-eni, Ebu-Zerr el-Gaffari, Selman el-Farisi, Buhajr er-Rahib
ili en-Nedaijeva deputacija. Meu njima ima onih koji su doekali
Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i slijedili ga, a i onih koji
ga nisu doekali. Svi oni spadaju u Muhammedovu zajednicu, tj. one
koji spadaju u osobe koje Allah istie do Dana sudnjega Svojim
rijeima: "One koji su vjerovali". Allah to najbolje zna!
35
idovi i krani, kao to je poznato, predstavljaju dvije zajednice
(ummeta), koje su vezane za Musaa, a.s., i Isaa, a.s. To su dva imena
koja se odnose na idove i krane u vrijeme Musaa, a.s., u svemu u
emu su slijedili istinu ostajui joj privreni, kao to se islam odnosi
na zajednicu Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Meutim, u

68
narodima prolim koji su vjerovali u
vjerovjesnike i objavljene knjige, koji
ih nisu mijenjali niti zamjenjivali
neim drugim i koji su kao takvi umrli,
ili koji su od njih zatekli Allahovog
Poslanika (kao to su bili: Abdullah
ibn Selam, Nedai i Selman el-Farisi),
te vjerovali u Allaha i Njegovog
Poslanika i dobra djela inili. Njima
pripada nagrada kod Gospodara njihova,
za njih nema straha i oni nee
tugovati. Jer Allah nee ni od koga
primiti djelo ako to nije u skladu sa
zakonom Njegovog Vjerovjesnika,
sallallahu alejhi ve sellem, kao to
kae:
"A onaj koji eli neku drugu vjeru
osim islama, nee mu biti primljena i
on e na drugome svijetu propasti."
(3:85)

"I kada smo od vas zavjet uzeli i brdo
Tur iznad vas podigli. Snano
prihvatite ono to smo vam dali i neka
vam je na umu ono to je u Knjizi, da
biste se kazne sauvali." /63/ "Zatim
vi ste nakon toga odustali, i da nije
bilo Allahove dobrote prema vama i
milosti Njegove, vi biste uistinu
stradali." /64/

na sporazum i obaveze koje je dao, da
slijede Tevrat s vjerom u Jednog Boga
(et-tewhid) i propisima u skladu s tim.
Ali, poto su oni odbili pokoriti se
Njegovoj naredbi, Allah je naredio brdu
da se digne iznad njih, tako da ih je
prekrilo poput sjenke. Oni su mislili
da e pasti na njih, pa su pali na

vezi sa Sabejcima postoje razliita miljenja meu komentatorima...
Neki kau da su to ljudi koji su ivjeli prirodni ivot ne slijedei ni
jednu odreenu vjeru. Zato su mnogoboci nazivali svakog ko bi
primio islam Sabejcem, tj. kao da je iziao izvan drugih vjera. Drugi
kau da su Sabejci bili oni do kojih nije dopro poziv Vjerovjesnika.
Ima miljenja da su oni oboavali zvijezde i planete, zatim da su
nazvani Sabejcima poto su napustili idovsku vjeru klanjajui se
melecima (anelima) i zvijezdama. Ibn-Tejmijje, r.a., ije je miljenje
najtanije, a Allah to najbolje zna, u svom djelu "Odgovor
logiarima" kae slijedee: "Harran je bio boravite Sabejaca. Tamo
je bio hram Prvog uzroka, hram Prvog uma, hram Univerzalne due,
hram Saturna, hram Jupitera, hram Marsa, hram Sunca, kao i Venere,
Merkura i Mjeseca.
To je bila njihova vjera i prije kranstva. Zatim se meu njima
pojavilo kranstvo, ali je ostao jedan broj mnogoboakih Sabejaca,
iji je veliki hram bio na mjestu damije u Damasku, okrenut prema
Sjevernom polu. Sabejaca imaju dvije vrste: 1. henifije, monoteisti i
2. Sabejci mnogoboci. Prvi su oni kojima je izraena pohvala u
ovom ajetu, gdje Allah hvali one koji vjeruju u Allaha i drugi svijet i
koji ine dobra djela."

seddu jednom polovinom ela, dok su
drugim okom gledali gore kajui se
Allahu. Zatim je Allah odmaknuo od
njih brdo, kao to kae:
"I brdo Tur iznad vas smo uzdigli",
a zatim ste vi nakon toga odustali i
prekrili ste obavezu koju ste Allahu
dali.
"...i da nije bilo Allahove
dobrote prema vama", nakon vaeg
pokajanja, te slanja Njegovih
vjerovjesnika i poslanika, vi biste
ovim svojim krenjem zavjeta bili
sigurno gubitnici i na ovom i na drugom
svijetu.

- Vama je poznato to se dogodilo onima
od vas koji su se o subotu ogrijeili,
pa smo im Mi rekli: "Budite majmuni
prezreni!" /65/ "To smo uinili
opomenom suvremenicima i pokoljenjima
njihovim, a poukom onim koji se Allaha
boje."/66/

Uzvieni Allah kae: "Poznata vam
je, skupino idova, sila i kazna koja
se sruila na stanovnike Ejle, koji su
bili neposluni prema Allahovoj naredbi
da se slavi subota i ne rade nita toga
dana." Toga dana oni su se sluili
varkom u lovu na mnogobrojnu ribu koja
im je dolazila samo subotom,
postavljajui joj udice, mree i
jezerca s vodom iz kojih ne bi mogla
izii u toku cijeloga dana subotom, da
bi doli naveer uoi nedjelje da je
uzmu, uvjereni da je nisu ulovili u
subotu, kada su joj pravili navedenu
zamku, iako je sam lov bio u subotu
zajedno s onim to bi uinili prije
subote. Stoga ih je Allah izobliio
pretvarajui ih u majmune.
Postojale su dvije vrste stanovnika
ovoga grada: vrsta koja se sluila
lukavstvom i vrsta koja to nikada nije
inila. Ovi posljednji dijelili su se
takoer na dvije vrste: onu koja je
zabranjivala lov subotom i onu koja to
nije inila. Kada je nastupila kazna,
pogodila je one koji su se sluili
lukavstvom, kao i one koji nisu
zabranjivali, kao vid kazne za to to
nisu zabranjivali. Spasili su se samo
oni koji su zabranjivali da se ini
ovaj grijeh. Ata el-Horasani kae: -
Oni su pozvani ovako: "Stanovnici
grada, budite majmuni prezreni!" Zatim
je dao da oni koji su im to
zabranjivali uu kod njih i kau im:
"Zar vam nismo to zabranjivali?" Oni su

69
to potvrdili klimajui glavama, tj.
kazali su: "Da." Poto je to trajalo
samo tri dana, oni su ostali kao
majmuni tri dana i za to vrijeme nisu
ni jeli, ni pili, niti su se parili.
Nakon toga su pomrli." Ibn-Abbas kae:
"Da Allah nije spomenuo da je spasio
one koji su zabranjivali zlo, svi bi
stanovnici grada propali. U rijeima
Uzvienog:
"Pa smo ga uinili opomenom",
povratna zamjenica se odnosi na grad, a
ima miljenja da se odnosi na
izoblienje i kaznu, mada je tano da
se odnosi na grad. Dakle, Allah je dao
stanovnicima ovoga grada kaznu zato to
su se ogrijeili o subotu, to znai:
"Kaznili smo ih i uinili tako pounim
primjerom, kako za Izraeliane, tako i
za okolne gradove/sela." Rijei
Uzvienog:
"...a poukom onima koji se
Allaha boje" znae: poukom onima
koji se Allaha boje nakon njih, do
Dana sudnjega, odnosno to znai
upozorenje bogobojaznima da paze ta
ine, kako ih ne bi pogodilo ono to
je ove pogodilo. To je bilo u vrijeme
Davuda, a.s. Uzvieni Allah kae:
"Jezikom Davuda i Isaa, sina
Merjemina, prokleti su oni od sinova
Israilovih koji nisu vjerovali, zato
to su neposluni bili i Allahove
naredbe krili i granice zla
prelaziliJedni druge nisu odvraali
od loih djela, ve ih sami inili.
Loe li je to to su oni radili!"
(5:78,79)
Ibn-Betta prenosi, putem
neprekinutog lanca, od Ebu-Hurejre, da
je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao: /77/ "Ne inite
grijehe koje su inili idovi
dozvoljavajui sebi niskim varkama ono
to je Allah zabranio." Ovaj hadis ima
dobar lanac predanja u kojem je i Ahmed
ibn Muhammed ibn Muslim, kojega hafiz
Ebu-Bekr el-Hatib el-Bagdadi smatra
pouzdanim, dok su ostali prenosioci u
lancu predanja poznati i ispunjavaju
uvjete vjerodostojnosti. Allah to
najbolje zna!

- I kada Musa ree narodu svome: "Allah
vam doista nareuje da kravu
zakoljete", oni upitae: "Zbija li to
ti s nama alu?", a on ree: "Ne dao mi
Allah da budem neznalica!"/67/ - Oni
rekoe: "Zamoli Gospodara svoga u nae
ime da nam objasni kakva ona treba
biti!" "On kae", odgovori on, "da
krava ne smije biti ni stara, ni mlada,
nego izmeu toga, srednje dobi, pa
uinite to to se od vas trai!" /68/
"Zamoli Gospodara svoga", rekoe oni,
"da nam objasni kakve boje treba biti!"
"On kae", ree on, "da ta krava treba
biti svijetloute boje, da se svidi
onima koji je vide." /69/ "Zamoli
Gospodara svoga", rekoe oni, "da nam
objasni kakva jo treba biti, jer nama
krave izgledaju sline, a mi emo nju,
ako Allah htjedne, sigurno
pronai."/70/ "On kae", ree on, "da
krava ne smije biti iscrpljena oranjem
zemlje i natapanjem usjeva; treba biti
bez ikakve mahane i biljega." "E, sad
si kazao istinu!", rekoe oni, pa je
zaklae, i jedva to uinie!/71/

Ibn ebi-Hatem, s lancem
prenosilaca koji see do Muhammeda
ibn Sirina, prenosi od Ubejde es-Sel-
manija da je rekao: "Neki ovjek meu
sinovima Israilovim bio je bezdjetan,
a imao je dosta imetka. Nasljednik mu
je bio njegov brati koji ga je ubio
i iznio iz kue nou, ostavivi ga
pred vratima nekog ovjeka. Ujutro je
tuio tog ovjeka, pa su se ljudi
naoruali krenuvi jedni protiv
drugih. Mudar i odluan ovjek meu
njima ree: "Zato da jedni druge
ubijamo, a meu sobom imamo Allahovog
Poslanika?" Oni su, potom, otili kod
Musaa, a.s., i iznijeli mu to. On je
rekao:

70
"Allah vam doista nareuje da kravu
zakoljete." Oni upitae: "Zbija li to
Allah da budem neznalica!" On kae: -
Da se nisu protivili, dao bih da
zakolju najslabiju kravu. Ali, poto su
oni cjepidlaili, Allah je prema njima
bio strog, tako da im je na kraju bilo
nareeno da zakolju odreenu kravu koju
su nali kod ovjeka koji je imao samo
nju, pa im je rekao: "Tako mi Boga, za
nju ne traim manje od koliine zlata
koja moe stati u njenu kou!" Uzeli su
je za tako visoku cijenu i zaklali, a
potom ubijenoga udarili dijelovima od
nje. Nakon toga je oivio, pa su ga
upitali: "Ko te je ubio...?", a on je
odgovorio: "Ovaj", pokazujui na svoga
bratia, a zatim je mrtav pao. Od
njegove imovine ovome nije dano nita i
od tada ubica ne nasljeuje.
Jasno je da je ova pria uzeta iz
knjiga sinova Israilovih i ona se moe
prenositi, s tim da se ne mora ni
prihvatiti, ni negirati. Zato se ona ne
moe uzeti kao argument, osim u onoj
mjeri u kojoj se slae s istinom kod
nas. Allah to najbolje zna!
Uzvieni Allah kae:
- I kada Musa ree narodu svome: "Allah
vam doista nareuje da kravu
zakoljete", oni upitae: "Zbija li to
Allah da budem neznalica!" /67/
Allah, d.., podsjea sinove
Israilove na Svoju blagodat prema
njima, koja predstavlja udo u vezi s
kravom i time kako je otkriven ubica.
Kada su se oni poalili Musau, a.s., on
je rekao:
"Allah vam doista nareuje da kravu
zakoljete." Oni upitae: "Zbija li to
ti s nama alu?", tj. da li se ti s
nama ismijava, itd...?, pa im je odgo-
vorio: "Ne dao mi Allah da budem
neznalica!" Dakle, on trai utoite
kod Allaha, kako ne bi bio kao oni koji
se ismijavaju i nita ne znaju, to je
neprimjereno vjerovjesniku..Kada su se
oni uvjerili u ozbiljnost rijei Musaa,
a.s., rekli su: "Zamoli Gospodara
svoga u nae ime, da nam objasni kakva
ona treba biti!"
Allah im nije nita drugo naredio do
da zakolju bilo kakvu kravu, ali su ih
njihov inad i preveliko ispitivanje
vjerovjesnika natjerali da kau:
"Zamoli Gospodara svoga, u nae ime,
da nam objasni kakva ona treba biti!",
"On kae", odgovori on, "da krava ne
smije biti ni stara, ni mlada, nego
izmeu toga, srednje dobi, pa uinite
to to se od vas trai!", tj. ni stara,
ni mlada, toliko da nije otelila
nijedno tele, nego najbolje kako moe
biti. "Pokorite se Allahovoj naredbi i
zakoljite kravu!" Oni su na to kazali:
"Zamoli Gospodara svoga da nam objasni
kakve boje treba biti!" "On kae", ree
on, "da ta krava treba biti
svijetloute boje, da se svidi onima
koji je vide."
El-Avfi, u svom komentaru, navodi od
Ibn-Abbasa slijedee: "svijetloute
boje" - znai svijetloute boje koja
skoro da prelazi u bijelu, a rijei
"da se svidi onima koji je vide"
znae da im se dopadne."Zamoli
Gospodara svoga", rekoe oni, "da nam
objasni kakva jo treba biti, jer nama
krave izgledaju sline, a mi emo nju,
ako Allah htjedne, sigurno pronai."
/70/ Ovo je, takoer, zbog njihovog
jakog inada i suprotstavljanja, pa
kae:
"On kae", ree on, "da krava ne smije
biti iscrpljena oranjem zemlje i
natapanjem usjeva; treba biti zdrava,
bez ikakve mahane i biljega." "E, sad
si kazao istinu!", rekoe oni, pa je
zaklae, i jedva to uinie! /71/
Rijei Uzvieno "ne smije biti
iscrpljena oranjem zemlje" znae da
nije oslabila zbog oranja "i
natapanja usjeva", tj. da nije
upregnuta u kolo za natapanje zemlje,
nego da je dobra, ouvana i svjea,
zatim "bez ikakve mahane", znai da je
zdrava, bez mahana, "bez biljega",
tj. da nema nikakve druge boje osim
svoje vlastite.
"E sad si kazao istinu!", rekoe
oni, tj. opisao je onako kako su je oni
vidjeli kod tog ovjeka "...pa je
zaklae, i jedva to uinie!" Ed-
Dahhak od Ibn-Abbasa navodi: "Bili su u
situaciji skoro da to ne uine", i to
nije bilo to su oni htjeli, budui da
su htjeli da je ne zakolju. Znai da
oni, uz sve ovo, uz sva pitanja i
odgovore, sva objanjenja, nisu kravu
zaklali bez velikog napora, to
predstavlja poseban prijekor, jer
njihov cilj nije bio nita drugo do
inad. Zato su je jedva i zaklali.
Ibn-Durejd kae: - Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao je: /78/ "Njima je,
doista, bilo nareeno da zakolju
najslabiju kravu, ali poto su oni bili
tvrdoglavi, i Allah je prema njima bio
strog. Tako mi Allaha, da oni nisu
rekli 'inaallah', nikada im ne bi bila
opisana." Ovaj ajet, u kome se
navoenjem osobina odreuje krava, tj.
precizira nakon opeg opisa, uzima se
kao dokaz za ispravnost kupoprodaje
ivotinja po opisu /selem/. Taj stav
zastupaju Malik, El-
Evza'i, El-Lejs, E-[afi'i i Ahmed te
veina uenjaka, kako starijih, tako i
kasnijih. To potvruje hadis koji se

71
navodi u oba Sahiha, a glasi: /79/
"ena enu ne smije opisati svome muu
tako precizno kao da je gleda", odnosno
sluaj Vjerovjesnikova, sallallahu
alejhi ve sellem, opisa deve za otkup
kod ubistva grekom i nenamjerno,
svojstvima navedenim u hadisu. Ebu-
Hanife, Es-Sevri i uenjaci iz Kufe
kau: "Nije dozvoljena kupoprodaja
ivotinja po opisu, budui da je
nepoznato u kakvom su stanju." Slino
se navodi i od Ibn-Mes'uda, Huzejfe ibn
Jemana, Abdurrahmana ibn Semure i
drugih.

"I kada ste jednog ovjeka ubili, pa se
oko njega prepirati poeli, Allah je
dao da izie na vidjelo ono to ste
bili sakrili." /72/ - Pa smo mi rekli:
"Udarite ga jednim njezinim dijelom!" I
eto, tako Allah mrtve vraa u ivot i
prua vam dokaze Svoje, da biste
shvatili./73/

Rijei Uzvienog: "I kada ste
jednog ovjeka ubili, pa se oko njega
prepirati poeli", upozoravaju:
"Sjetite se dana kada ste ubili jednog
ovjeka, pa ste se oko njega poeli
prepirati!" El-Buhari kae: "pa se
oko njega prepirati poeli" znai kada
ste se razili u vezi s tim. Ibn-
Durejd istie da to znai da su jedni
rekli: "Vi ste ga ubili", a drugi: "Ne,
nego ste ga vi ubili", dakle svaka je
grupa od sebe odbacivala zloin pa je
"Allah dao da izie na vidjelo ono to
ste bili sakrili";
Mudahid navodi da to znai:
"ono to u sebi krijete"
- Pa smo Mi rekli: "Udarite ga
jednim njezinim dijelom!" Ovaj dio
predstavlja bilo koji dio njenog tijela
i time bi bilo pokazano udo. Da u
odreenju ovoga dijela postoji neka
korist za nas s vjerskog ili
ovosvjetskog stanovita, Allah bi nam
to jasno pokazao. On je to, meutim,
dao u nejasnoj formi, a nije objanjeno
ni od asnog Poslanika, pa stoga i mi
to ostavljamo!
Rijei Uzvienog: "I eto, tako
Allah mrtve vraa u ivot" znae: oni
su udarali ubijenog nekim dijelovima
krave, pa je on oivio...! Allah
Uzvieni ukazuje na Svoju mo da oivi
mrtve, u to su se oni uvjerili u
sluaju tog ubijenog ovjeka. Allah im
je to dao kao dokaz za povratak Njemu,
ukazujui istovremeno na njihov inad i
prekinuo njihovo meusobno
neprijateljstvoEbu-Davud et-Tajalisi
prenosi od Ebu-Rezina al-Akilija, r.a.,
da je rekao: - Kazao sam: "Allahov
Poslanie, kako e Allah oiviti
mrtve?!", pa je on odgovorio: /80/ "Da
li si proao kada kroz neku dolinu bez
rastinja, i nakon toga kada je
ozelenjela...?" Rekao sam: "Da." Na to
je Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao: "Isto tako je sa
oivljavanjem! Tako Allah i mrtve
oivljava."
Sljedbenici malikijskog mezheba za
svoj stav uzimaju kao dokaz rijei
smrtno ranjenog ovjeka: "Taj i taj me
ubio!" Smatrajui da u ovom kazivanju
postoji polovian dokaz, jer je
ubijeni, poto je oivljen, upitan o
tome ko ga je ubio, pa je odgovorio:
"Taj i taj!" Taj je odgovor od njega
bio prihvatljiv, jer je on u tom
trenutku kazao istinu i ne moe se u
ovom sluaju optuiti za laOvaj svoj
stav smatraju najispravnijim zbog
hadisa koji prenosi Enes /81/, u kojem
se kae: - Neki je idov ubio svoju
slukinju zbog srebrenog nakita
36

stavivi joj glavu izmeu dva
kamena..Slukinja je ubistvo
preivjela, pa joj je postavljeno
pitanje: "Ko ti je to uinio? Je li taj
ili taj, itd." Kada je spomenut idov,
ona je klimnula glavom. Nakon toga
idov je priveden i ispitivan dok nije
priznaoTada je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, naredio da
se i njegova glava stavi izmeu dva
kamena.
Ako dokaz nije potpun, po Maliku je
potrebno da zastupnici ubijenog daju
zajedniku zakletvu
37
, dok se veina
uenjaka u tome ne slae, i ne smatraju
rijei smrtno ranjenog kao nepotpun
dokaz.

"Ali srca vaa, poslije toga, postala
su tvrda kao kamen ili jo tvra! A ima
kamenja iz kojega rijeke izbijaju; ima
ga koje puca i iz kojeg izlazi voda; a
ima, doista, i onoga koje se iz straha
pred Allahom rui! A Allah ne
zanemaruje ono to vi radite!"/74/

36
plural je od rijei , a oznaava nakit od srebra (vidi: El-Kamus).
37
Veina uenjaka trae zakletvu prihvaajui je ili koristei to za
svjedoenje.

72

Prekoravajui i osuujui sinove
Israilove nakon svih znamenja koja su
vidjeli, ukljuujui i Njegovo
oivljavanje mrtvih, Allah Uzvieni
kae:
"Ali srca vaa, poslije toga,
postala su tvrda", pa su ona poput
kamena koji po sebi nikada nije
mekahan. Zato Allah zabranjuje
vjernicima da budu takvi, pa kae:
"Zar nije vrijeme za one koji vjeruju
da im se srca skrueno raznjee pred
spomenom (zik -rom) Allaha i istine
objavljene; da ne budu kao oni kojima
je dana Knjiga pa su, kako je vrijeme
prolazilo, srca njihova tvrdnula i
mnogi od njih postali prijestupnici!"
(57:16)
Rijei Uzvienog: "kao kamen
ili jo tvra!" znae da su srca sinova
Israilovih vremenom postala tvrda i ne
prihvataju savjet nakon znamenja
Allahovih i uda iji su svjedoci bili,
pa su ona poput kamena za ije
omekanje nema lijeka,
"ili jo tvra", jer "ima kamenja
iz kojega rijeke izbijaju; ima ga koje
puca i iz kojeg izlazi voda; a ima,
doista, i onoga koje se iz straha pred
Allahom rui!"
.
kao to kae:

"Njega veliaju sedam nebesa i Zemlja,
i oni na njima; i ne postoji nita to
Ga ne velia, hvalei GaAli vi ne
razumijete velianje njihovoOn je
doista blag i mnogo prata." (17:44)
Mudahid kae: "Svaki kamen iz kojeg
izbija voda ili koji puca od vode,
odnosno, skotrlja se s vrha brda, to
ini iz straha pred Allahom, kako
objavljuje Kur'anOvo je kamenje
njenije od srca sinova Israilovih,
koji su negirali istinu nakon to su je
sami vidjeli!" Neki komentatori Kur'ana
kau da je ovaj opis kamena samo
metaforaAli Er-Razi, El-
Kurtubi i drugi autoriteti islama kau:
- Ovdje nema potrebe za metaforom
budui da Allah Uzvieni stvara to
svojstvo kod kamenja, kao to kae:

"Mi smo nebesima, Zemlji i planinama
emanet ponudili, pa su se sustegli i
pobojali da ga ponesu" (33:72), kao i:

"Njega veliaju sedam nebesa i Zemlja,
i oni na njima", zatim: "I trava i
drvee se pokoravaju" (55:6), zatim:
.
"Da smo ovaj Kur'an nekom brdu
objavili, ti bi vidio kako je
strahopotovanja puno i kako bi se od
straha pred Allahom raspalo." (59:21) U
sahih hadisu stoji: /82/ "Ovo brdo nas
voli i mi njega volimo." Kao to
postoji mutevatir predanje, u kojem se
spominje jecanje palminog panja.
A Allah ne zanemaruje to vi
radite.
38

"Zar se vi nadate da e vam oni
povjerovati, iako su neki od njih
Allahov govor sluali, da bi ga, nakon
to su ga shvatili, svjesno iskrivili?"
/75/ - Kada sretnu vjernike, oni go-
vore: "Mi vjerujemo!", a im se osame
jedni s drugima, kau: "Zar ete im
kazivati ono to je Allah vama objavio,
pa da im to bude optuba protiv vas
pred Gospodarom vaim? Zar se neete
opametiti?" /76/ "A zar oni ne znaju da
Allah zna i ono to kriju i ono to
pokazuju?!"/77/

Uzvieni Allah kae: "O vjernici, zar
se vi nadate da e vam oni
povjerovati", tjza vama pokorno
krenuti..? Ne!..Jer, doista, ove
zabludjele skupine idova iji su preci
bili svjedoci jasnih Allahovih znakova,
a potom im srca otvrdnula, tako da su
neki od njih i Allahov govor sluali i
zatim ga izvrtali, tj. tumaili ga na
neprimjeren nain nakon to bi ga
shvatili i razumjeli izvorno, to
svjesno kre znajui da su grjeni zato
to ga iskrivljavaju i tumae po svom
nahoenjuOvo je pozicija slina onoj
naznaenoj u rijeima:

"Ali zato to su zavjet svoj prekrili,
Mi smo ih prokleli i srca njihova
okrutnim (tvrdim) ui -nili, pa su
rijei sa mjesta njihova uklanjali
(iskrivljavali)." (5:13) Es-Suddi kae:
"Jedna grupa izmeu njih sluala bi
Allahov govor, a zatim ga
iskrivljavala!", a potom dodaje: "To je
bio Tevrat, koji su iskrivljavali." Uz
rijei:

38
/1/ Tj. ne zanemaruje vidljive i nevidljive prijestupe koje ovi ljudi
ine, jer kako bi ih zanemario kada je On Onaj Kome ne moe
izmaknuti ni koliko trunka, ni na Zemlji ni na nebesima.
/2/ Siddik Hasan Han, Allah mu se smilovao, kae:
sadri neskriveni naglasak i prijetnju. Jer, ako Allah Uzvieni zna ta
oni rade i ne zanemaruje to, pred njima je zamka velika. Allah to
najbolje zna!

73
"da bi, nakon to su
shvatili, svjesno ga iskrivili" Katade
kae: "To su bili idovi koji su
sluali Allahov govor, a potom ga
iskrivljavali, nakon to bi ga
razumjeli i upamtili, dozvoljavajui
zabranjeno (haram), zabra-njujui
dozvoljeno (halal), proturajui
neistinu i negirajui istinu."
Od Ibn-Abbasa navodi se:
- Kada sretnu vjernike, oni
govore: "Mi vjerujemo!", tjvjerujemo da
je va drug Allahov Poslanik, ali
specijalno va, a im se osame jedni s
drugima, kau: "Zar ete im kazivati
ono to je Allah vama objavio, pa da im
to bude optuba protiv vas pred
Gospodarom vaim? Zar se neete
opametiti?"
.
tjkada se osame, oni jedni drugima
govore: "Ne kazujte ovo Arapima, jer
ste vi oekivali svoga poslanika, koji
e vas povesti protiv njih, a on se po-
javio meu njima!", pa je Allah objavio
ajet:
"Kada sretnu vjernike..." To znai:
Vi priznajete da je on vjerovjesnik i
znate da ste dali zavjet da ga
slijediteZatim ih obavjetava da je on
vjerovjesnik, a njihove rijei su: "Mi
smo ga oekivali i o njemu itali u
naoj Knjizi, ali ga vi negirajte i
nemojte ga priznati!" Na to im Allah
Uzvieni odgovara rijeima:
"A zar oni ne znaju da Allah zna i
ono to kriju i ono to pokazuju?!" U
vezi s tim, Ebul-Alije kae: "To znai
da Allah zna da oni ne vjeruju u
da ga u la ugone iako to nalaze
zapisano u Knjizi njima objavljenoj."

"Neki od njih su nepismeni i ne znaju
za knjigu, nego samo za gatke. Oni se
samo domiljaju."/78/ - A teko onima
koji svojim rukama piu knjigu, a zatim
govore: "Ovo je od Allaha", da bi za to
korist neznatnu izvukli. I teko njima
zbog onoga to ruke njihove piu, i
teko njima to na taj nain
zarauju./79/

Uzvieni Allah kae: "Neki od njih
su nepismeni", tj. neki od sljedbenika
Knjige /"Nepismen" je kod Arapa onaj ko
ne zna pisati niti raunatiPoslanik,
a.s., kae: /83/ "Mi smo nepismena
zajednicaNe piemo niti raunamo.
Mjesec, jeste ovako i ovako..itd.", to
znai da meu sljedbenicima Knjige ima
onih koji su nepismeni i ne znaju ni
itati ni pisati, nego znaju samo gatke
, tj. lane rijei i prie koje
priaju, govor zasnivaju na
pretpostavkama onoga ega nema u
Allahovoj Knjizi, govorei da je to u
njoj "Oni se samo domiljaju",
tjlau ne znajui ta je u njoj, tako
da i tvoje vjerovjesnitvo uzimaju
kao pretpostavku

- Zato, teko onima koji svojim rukama
piu knjigu, a zatim govore: "Ovo je od
Allaha", da bi za to korist neznatnu
izvukli." To je druga vrsta idova,
odnosno to su njihovi rabini koji su
laima, lanim zakletvama i neosnovanim
prisvajanjem imovine ljude pozivali u
zabludu.
Es-Suddi kae: "Neki su idovi bili
napisali knjigu koju su prodavali za
bagatelnu cijenu Arapima, tvrdei da je
od Allaha." U jednom hadisu koji donosi
El-Buharija od Zuhrija i drugih
prenosilaca, to see do Ibn-Abbasa,
stoji "da su sljedbenici Knjige zamije-
nili Allahovu Knjigu, da su je
promijenili i sami napisali, da bi je
prodavali za bagatelu, govorei da je
od Allaha."

"I teko njima zbog onoga to ruke
njihove piu, i teko njima to na taj
nain zarauju", tjteko njima zbog
lai, objede i potvore to su ih svojim
rukama napisali i teko njima zbog
svega to su nelegalno pojeliA Allah to
najbolje zna!

- Oni govore: "Vatra nas nee doticati
vie od nekoliko dana." Reci: "Da li
ste za to od Allaha dobili obeanje?",
jer Allah nee prekriti Svoje
obeanje, ili na Allaha iznosite ono
to ne znate! /80/

@idovi su tvrdili da ih dehenemska
vatra nee ni dotai vie od onoliko
dana koliko su oni tele oboavali, a to
je samo etrdeset dana. Na to im Allah
odgovara pitanjem: "Da li ste za
to od Allaha dobili obeanje?" Jer, ako
im je Allah dao obeanje, On ga nee
prekriti. Meutim, poto se to
zasigurno nije dogodilo, / "ili",
tjnego "vi na Allaha iznosite ono to
ne znate"

74
,tj. iznosite lai i izmiljotineU
hadisu koji prenosi Ebu-Bekr ibn Mer-
devejh s lancem prenosilaca vezanim za
Ebu-Hurejrea stoji da je Allahov
/84/ "meu pitanjima koja je postavio
idovima, nakon osvajanja Hajbera,
postavio i pitanje: '...Ko su to
stanovnici Vatre?' Oni su kazali: 'Mi
emo biti kratko, a zatim ete nas vi
smijeniti!' Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, na to im
je rekao: 'Propali ste! Tako mi Allaha,
mi vas nikada neemo smijeniti!' "

"A nije tako! Jer oni koji budu zlo
inili i grijesi ih njihovi budu sa
svih strana stizali stanovnici
Dehennema bit e i u njemu e vjeno
ostati." /81/ "A oni koji budu
vjerovali i dobra djela inili, oni e
stanovnici Denneta biti i u njemu e
vjeno boraviti."/82/

Allah Uzvieni odgovara sinovima
Israilovim koji su tvrdili: "Vatra nas
nee doticati vie od nekoliko dana" da
to nije tako kako vi smatrate i elite,
niti kako prieljkujete, nego to stoji
ovako: Ko uini zlo njega e stii
njegov grijeh, a ko izie na Sudnji
dan, a nema uz sebe nikakvo dobro, nego
su mu sva djela loa, on e biti
stanovnik Vatre.
"A oni koji budu vjerovali i dobra
djela inili", tjkoji budu vjerovali u
Allaha, Njegovog Poslanika i inili
dobra djela u skladu sa erijatom, oni
e biti stanovnici Denneta. Ibn-Abbas
kae: - Rijei: "A nije tako! Jer
oni koji budu zlo inili" znae: ko
bude radio kao to vi radite, ne bude
vjerovao kao to vi ne vjerujete, pa ga
stigne njegovo nevjerstvo, on nema
dobra. Imam Ahmed prenosi s lancem
prenosilaca od Ibn-Mes'uda, r.a., da je
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao: /85/ "uvajte se
neznatnih grijeha, jer oni se
sakupljaju kod ovjeka dotle dok ga ne
upropaste." Ibn-Abbas kae:
"A oni koji budu vjerovali i dobra
djela inili, oni e stanovnici
Denneta biti i u njemu e vjeno
boraviti." To znai da onima koji budu
vjerovali u ono to ste vi poricali i
radili ono to ste vi ostavili u vjeri,
pripada DennetOvim ih obavjetava da
e nagrada za dobro i zlo stii
poinioce vjeno i bez prekidaA Allah
to najbolje zna!

"I kada smo od sinova Israilovih zavjet
uzeli da ete jedino Allahu u ibadetu
biti, i roditeljima, i blinjima, i
siroadi, i siromasima, dobroinstvo
initi, a ljudima lijepe rijei govo-
riti; i namaz obavljati i zekat davati,
vi ste se poslije, izuzev nekolicine,
izokrenuli i to iznevjerili." /83/

Uzvieni Allah navodi ovdje da su
sinovi Israilovi namjerno i svjesno
iznevjerili naredbe koje im je dao i
zavjet koji je od njih uzeo. On im je
naredio da se Njemu klanjaju i ne
pridruuju Mu pri tome nikoga, to je
naredio svim Svojim stvorenjima, zbog
ega ih je i stvorio, kao to kae:
- Prije tebe nismo poslali ni jednog
poslanika, a da mu nismo objavili:
"Nema drugog boga osim Mene, pa Meni
ibadet inite." (21:25) Prema tome,
pravo je Allaha Uzvienog da se samo
Njemu klanja i niko da Mu se ne
pridruuje, a potom dolaze obaveze
prema stvorenjimaOn im, zatim,
naglaava: Najprea su od njih prava
roditelja. Zbog toga Allah, d..,
spominje zajedno Svoje pravo i pravo
roditelja, pa kae:
..
"Gospodar tvoj zapovijeda da se samo
Njemu ibadet inite i da roditeljima
dobro inite..." (17:23) U oba Sahiha
od Ibn-Mes'uda prenosi se: /86/ -
Rekao sam: "Allahov Poslanie, koje je
djelo najbolje?", pa je rekao: "Namaz u
svoje vrijeme." "Zatim?", upitao sam,
pa je odgovorio: "Dobroinstvo prema
roditeljima." Upitao sam: "A zatim...?"
Odgovorio je: "Borba na Boijem putu."
U drugom sahih (vjerodostojnom) hadisu
stoji: /87/ da je neki ovjek rekao:
"Allahov Poslanie! Kome da inim
dobroinstvo?" Odgovorio je: "Svojoj
majci." Rekao je: "A kome zatim?"
Odgovorio je: "Svojoj majci." Upitao
je: "A kome zatim?", pa je odgovorio:
"Svome ocu, a zatim nie i nie."
"Siroadi"/maloljetnoj djeci, koja
nemaju oeva da ih opskrbljuju, pa /
"siromasima", onima koji nemaju
sredstava za izdravanje sebe i svoje
porodice.

75
U vezi s rijeima Uzvienog:
"...a ljudima lijepe rijei govorite",
Hasan el-Basri kae: "Lijepa rije" ()
ovdje znai da nareuje dobro i odvraa
od zla, da blago postupa, prata i bude
irokogrud, te da ljudima govori lijepe
rijei kao to kae Allah UzvieniTo je
svaki nain ophoenja kojim je Allah
zadovoljanImam Ahmed prenosi od Ebu-
Zerra, r.a., da je Vjerovjesnik,
/88/ "Nijedno dobro nemoj
potcjenjivati, jer ako nita ne moe,
onda makar nastoj susresti svoga brata
vedrog lica." /Navodi ga Muslim./
Nakon to im je naredio dobroinstvo
prema ljudima, ukljuujui i djela i
rijei, bilo je normalno da im naredi
da lijepe rijei govore, a zatim da to
naglasi obavezom ibadeta prema Njemu i
dobroinstva prema ljudima, pod im se
ovdje podrazumijevaju namaz i
zekatSinovi Israilovi su, kako Allah
spominje, bili to, izuzev malog broja,
napustili i to namjerno i nakon to su
stekli znanje o tome. To je stepen ove
zajednice, tj. sinova IsrailovihZa
razliku od njih, zajednica muslimana,
nakon to je dobila isto nareenje,
poela je s izvrenjem kako nije ni
jedna zajednica prije nje, to treba
Allahu zahvaliti. A Allah to najbolje
zna!
39

39
Da, tano je da je zajednica muslimana, kao to navodi komentator,
Allah mu se smilovao, tako djelovala u poetku islama, dok je
upravljala u skladu s objavom Allaha, d.. Meutim, kako je vrijeme
prolazilo, oni su sve manje izvravali Allahove naredbe, pa je istom
mjerom i Allah smanjivao njihovu mo i dravu sve dok nije dola u
dananje stanje (etrnaesto stoljee po Hidri), kada je zajednica
muslimana razbijena na male i nemone dravice...!!! Sve one, ili
najvei dio njih pod vlau su nevjernika, direktno ili indirektno. I
zajednica muslimana nee se vratiti u stanje kako ga je predstavio na
komentator, r.h., sve dok se ne vrati vlasti u skladu s Allahovom
Objavom, kao to je to bilo u prvom periodu, budui da je obaveza
muslimana da uspostavi Allahovu vlast u sebi i drutvu u kojem ivi,
odnosno u cijelom svijetu, kako bi time ispunio obavezu koja mu je
od Allaha dana na ovome svijetu. Zato, kada odstupi od ove obaveze
kojom je zaduen, Allah mu d da ga pogodi nesrea koja odgovara
vrsti grijeha, pa mu oduzme vlast i d da nad njim drugi vladaju dok
se on Allahu ne vrati.

"I kada smo od vas zavjet uzeli da krv
jedni drugima neete prolijevati i da
jedni druge iz domova vaih neete
izgoniti, vi ste to prihvatili i
posvjedoili." /84/ "Nakon toga, vi
ipak jedni druge ubijate, a pojedine od
vas i iz zaviaja njihovog istjerujete,
pomaui se protiv njih uz grijeh i
nasilje, pa ako vam kao sunji dou, vi
ih otkupljujeteA zabranjeno vam je da
ih izgonite! Zar vi u jedan dio Knjige
vjerujete, a drugi negirate?! One od
vas koji tako ine na svijetu samo
ponienje moe stii, a na Sudnjem danu
bit e stavljeni na muke najtee! Allah
doista ne proputa motriti to vi
radite." /85/ "To su oni koji su ivot
na ovome svijetu pretpostavili onome na
drugome svijetu; zato se njima patnja
nee olakati, niti e im se u pomo
pritei."/86/

Allah Uzvieni ovo kae prekoravajui
idove, koji su u vrijeme Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, ivjeli u
Medini, zbog toga to su vodili borbu
protiv plemena Evs i Hazred u
vrijeme paganstva. U to vrijeme oni su
oboavali kipove i meusobno vodili
vie ratovaU Medini su ivjela tri
idovska plemena: Benu-Kajnuka' i Benu-
Nadir, saveznici plemena Hazred, i
Benu-Kurejza, saveznici plemena EvsKada
bi meu njima izbio rat, svaka skupina
je bila uz svoje saveznike tako da se
deavalo da neki idov ubije drugoga iz
druge skupine, to je zabranjeno
propisima njihove vjere i izriitim
tekstom Svete knjige. Istjerivali su
ih, takoer, iz domova pljakajui iz
njih pokustvo, stvari i imovinu. Po
zavretku rata, oni bi nastojali
otkupiti zarobljenike od pobijeene
strane u skladu s propisima Tevrata.

76
Zato Allah Uzvieni kae: "Zar vi u
jedan dio Knjige vjerujete, a drugi
negirate?!" Kao to, takoer, kae:
"I kada smo od vas zavjet uzeli da krv
jedni drugima neete prolijevati i da
jedni druge iz domova vaih neete
izgoniti", tjda neete jedni druge
ubijati, iz stanova istjerivati, niti
se organizirati protiv njih s obzirom
da su pripadnici jedne vjerske
zajednice kao jedan organizamZatim
kae:
"vi ste to potom prihvatili i
posvjedoili", tjpriznali ste da znate
za ovaj zavjet i njegovu ispravnost kao
direktni svjedoci, a "Nakon toga, vi
ipak jedni druge ubijate, a pojedine od
vas i iz zaviaja njihovog izgonite", i
to u elji za ovosvjetskim
poastimaZbog toga su im Arapi
prigovarali govorei: "Kako je mogue
da ratujete protiv njih, a zatim ih
otkupljujete?!" Jevreji su govorili da
im je nareeno da ih otkupljuju, a
zabranjeno da se protiv njih bore. Pa
su ih upitali: "Zato se onda protiv
njih borite?" Oni su odgovarali: "Teko
nam je da nai saveznici budu
ponieni." Istina je, meutim, da su to
inili iz elje za ovosvjetskim dobrima
i au.
Kao to se vidi, ovaj ajet upuuje
prijekor idovima zato to su
izvravali naredbe iz Tevrata koje su
smatrali ispravnim, krei
istovremeno njegove erijatske
propise, iako su to dobro znali i
osvjedoili se u istinitost.
40
Zato se
njima ne moe vjerovati u ono to
tvrde o sadraju i prenoenju ove
Knjige, niti im se bilo ta moe
vjerovati s obzirom na sve to su
skrivali o Vjerovjesniku, sallallahu
alejhi ve sellem, u pogledu njegovih
svojstava, poslanstva, mjesta poja-
vljivanja i Hidre, o emu
obavjetavaju drugi vjerovjesnici,
a.sJer idovi, Allahovo prokletstvo
neka je na njih, krili su to i meu
sobomZato Allah, d.., kae:
"One od vas koji tako ine, na ovome
svijetu samo ponienje moe stii" i
zbog toga to su krili Allahov zakon i
nareenje
"i oni e na Sudnjem danu biti
kanjeni najteom kaznom", jer su se
ponaali suprotno Tevratu.
"Allah doista ne proputa motriti ta
vi radite." /85/ "To su oni koji su
ivot na ovom svijetu pretpostavili
onome na drugom svijetu", tjoni su vie

40
Allah se na njih rasrdio zato to su znali istinu i osvjedoili se u to,
ali su to krili. Time su oni zasluili Allahovu srdbu i mrnju. On ih
je prokleo odreujui im vjeni boravak u Dehennemu, gdje im se
kazna nee smanjivati, niti e im se u pomo pritei.
voljeli ovaj svijet, koji su za sebe
odabrali, nego drugi (ahiret)"Zato se
njima patnja nee olakati" , tj.
nee im se ni asak kazna skinuti,
"niti e im se u pomo pritei"Dakle,
oni nee imati nikoga ko e im pritei
u pomo, spasiti ih, i zatititi od
vjene kazne koja im pripada. A Allah
to najbolje zna!

"I Mi smo Musau Knjigu dali i, poslije
njega, jednog za drugim, poslanike smo
slaliI Isau, sinu Merjeminom, jasne smo
dokaze dali, Dibrilom ga pomogli! I
kad god vam je koji poslanik donio ono
to nije godilo duama vaim, vi ste se
uzoholili, pa ste neke u la ugonili, a
neke ubijali."/87/

Allah Uzvieni opisuje sinove
Israilove kao uob-raene, tvrdoglave,
da se suprotstavljaju i ohole pred
vjerovjesnicima, odnosno da se povode
za svojim strastima, pa navodi da je
poslao Musau, a.s., Knjigu, tjTevrat,
koji su oni iskrivili i izmijenili,
koji su krili i po svom nahoenju
tumaili, te da je slao poslanike i
vjerovjesnike nakon njega kako bi
upravljali u skladu s Njegovim zakonom,
kao to kae:
"Mi smo objavili Tevrat, u kome
je uputa i svjetlo po emu sude
vjerovjesnici..." (5:44), zatim:"i,
poslije njega, jednog za drugim,
poslanike smo slali", potom:
"Zatim smo poslanike, jedne za
drugim slali" (23:44), dok nije poslao
peat vjerovjesnicima sinova
Israilovih, Isaa, sina Merjeminog, koji
je doao s nekim propisima suprotnim
Tevratu. Zato mu je Allah dao jasne
dokaze, odnosno uda nedostina, kao
to je oivljavanje mrtvih, stvaranje
od zemlje lika ptice u koji bi puhnuo,
pa bi to uz Allahovu pomo oivjelo,
lijeenje bolesnih, znanje nevidljivih
stvari i podrka Dibrilom, a.s., to
je njima pokazivalo da je istinito ono
to on donosi. Meutim, time su sinovi
Israilovi jo vie njega utjerivali u
la, zavidjeli mu i tvrdoglavo se
opirali zbog toga to se on u nekim
stvarima suprotstavljao Tevratu.
Obavjetavajui o Isau, a.s., Uzvieni
Allah kae:

77
...
"i da vam dozvolim neto od onoga to
vam je bilo zabranjeno, jer, donosim
vam znamen od Gospodara vaega..."
(3:50) Sinovi Israilovi ophodili su se
s vjerovjesnicima na najgori nain,
tako da su neke od njih u la ugonili,
a neke ubijali i to samo zato to su
donosili stvari koje su bile suprotne
njihovim strastima i miljenjima, od-
nosno traili da se pridravaju
Tevrata, kojeg su u praksi krili.
Stoga je to za njih bilo teko, pa su
ih u la ugonili ili neke ubijali, pa
Allah Uzvieni kae:
.
"I kad god vam je koji poslanik donio
ono to nije godilo duama vaim, vi
ste se uzoholili, pa ste neke u la
ugonili, a neke ubijali."
Kao to smo naprijed spomenuli,
jeste Dibril, a.s., to dokazuju i
rijei Allaha, d..:

"Donio ga je Duh povjerljivi", "na srce
tvoje, da opominje." (26:193-194) Ibn-
Hibban prenosi od Ibn-Mes'uda da je
sellem, rekao: /89/ "Dibril (Ruhul-
Kudus) nadahnuem mi je priopio da
nijedna dua nee umrijeti dok ne
upotpuni svoju opskrbu i svoj rok. Pa,
bojte se Allaha i lijepo molite." Od
Aie, r.a., prenosi se da je Allahov
postavio postolje (minber) Hassanu ibn
Sabitu u damiji i rekao je: /90/ "Moj
Boe, podri Hassana Ruhul-Kudusom
(Dibrilom)!" /Prenosi El-Buhari/ kae
Hassan:
A Dibril je Allahov poslanik nama,
I Duh sveti, to skriveno nije.
Ibn-Derir kae: - Najblie
tumaenje istini jeste ono koje
glasi: "Duh je na ovome mjestu
Dibril", jer Allah, d..,
obavjetava
41
da je njime podrao
Isaa, a.s., kao to kae: .."Kada
sam te Dibrilom (Ruhul-Kudusom)
pomogao..." (5:110) Prema miljenju
nekih komentatora Kur'ana, to nije
bio Indil, to se vidi iz rijei
Uzvienog:
"Kada sam te Dibrilom pomogao, pa si s
ljudima u beici i kao zreo mu
razgovarao; kada sam te Knjizi
mudrosti, Tevratu i Indilu pouio."
(5:110) Jer, da je Ruhul-Kudus -
Indil, naprijed navedene rijei bile
bi samo ponavljanje bez smisla, a Allah
Veliki i Uzvieni daleko je od toga da
se Svojim robovima obraa na nain od
kojega nema koristi.
42
A Allah to

41
Tj. u ovom ajetu:
42
Ruhul-Kudus od Allaha je stvoren, dok je Indil Allahov govor,
najbolje zna.

- Oni govore: "Naa srca su u omotu." A
nije tako, nego je Allah njih prokleo
zbog nevjer-stva, jer malo je njih koji
vjeruju."/88/

Oni govore za svoja srca da su u
omotu (ljuture), tj. da su napunjena
prethodno dobijenim znanjem, pa u njima
nema prostora za ono to donosi ti,
Muhammede. Ona su poput zatvorenih i
zapeaenih komora, pa u njih ne moe
doi nita od onoga to ti kae Allah,
d.., kae:
"Srca naa su", govore oni,
"pod pokrivaima"(41:5) Za ovo
tumaenje opredjeljuje se i Ibn-Derir
doka-zujui to predanjem od Amra ibn
Murre el-Hadelija, odnosno,El-
Buhturija, a zatim Huzejfe, koji je
rekao: "Srca ima etiri vrste..." Meu
njima je spomenuo i "srce okorjelo"
(zamotano) na koje se srdba izlila; to
je srce nevjernika. Zato Allah Uzvieni
kae:
"A, nije tako, nego je Allah
njih prokleo zbog nevjerstva, jer malo
je njih koji vjeruju", tj. nije to
onako kako oni tvrde, nego su srca
njihova prokleta i zapeaena, kao to
Allah kae u suri "ene" ("En-Nisa"):

- Oni govore: "Naa srca su u omotu."
"Ne, nego im je Allah zbog nevjerovanja
srca zapeatio, pa ih je samo malo
vjerovalo" (4:155), tjmeu njima je
bila samo nekolicina vjernikaAllah to
najbolje zna!

"A kada im od Allaha doe Knjiga koja
potvruje istinitost onoga to oni
imaju - a jo otprije su pomo protiv
nevjernika molili - kada im doe ono
to im je poznato, oni to nee da
vjeruju! Pa neka Allahovo prokletstvo
stigne nevjernike!"/89/

Allah Uzvieni kae: "A kada im
doe...", tjidovima "od Allaha
Knjiga", a to je Kur'an, koji je

koji nije stvoren. Rijei Poslanika: "Moj Boe, pomozi Hassana
Ruhul-Kudusom....!" ne znae "pomozi ga Indilom...!" A rijei
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "da me je Dibril nadahnuo..."
ne znae da je Indilom nadahnut... !!! Sve ovo pokazuje da Ruhul-
Kudus nije Indil, nego da je to Dibril, a.s.

78
objavljen Muhammedu, sallallahu alejhi
ve sellem,
"koja potvruje istinitost onoga to
oni imaju", tjTevrataZatim kae:
"a jo otprije su pomo protiv
nevjernika molili" Znai, prije dolaska
Poslanika s ovom Knjigom oni su se
pozivali na njegov dolazak protiv
svojih neprijatelja, idolopoklonika,
kada bi ih napali, i govorili su kako
e na kraju ovosvjetskog vremena biti
poslan Vjerovjesnik uz iju e ih pomo
likvidirati, kao to su likvidirani
pripadnici Ada i IremaMuhammed ibn
Ishak, s lancem prenosilaca od Ikreme
ili Seid ibn Dubejra, prenosi od Ibn-
Abbasa da je rekao: "da su se idovi u
svojim molitvama protiv Evsa i Hazreda
pozivali na Allahvog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, prije nego
je doao kao poslanik." Poto je on
poslan izmeu Arapa, nisu povjerovali,
nego su negirali sve to su o njemu
govorili, pa su im Muaz ibn Debel,
Bir ibn Bera ibn Ma'rur i Davud ibn
Seleme rekli: "Skupino idova, bojte se
Allaha i primite islam, jer vi ste se
protiv nas pozivali na Muhammeda,
sallallahu alejhi ve sellem, dok smo mi
bili idolopoklonici, govorei nam da e
on biti poslan i opisujui nam ga
posebnim atributima."
Selam ibn Mekem, brat Benu-Nedira,
rekao je: "On nam nije donio nita to
nam je poznato i on nije onaj o kojemu
smo vam govoriliU vezi s rijeima:
"A kada im od Allaha doe
Knjiga koja potvruje istinitost onoga
to oni imaju..." A Allah to najbolje
zna!

"Jadno je to zato su se prodali: da ne
vjeruju u ono to Allah objavljuje,
zbog zlobe to Allah daje od Svoje
dobrote kome On hoe od Svojih robova;
pa su na sebe gnjev za gnjevom navukli!
A nevjernicima pripada patnja sramna!"
/90/

Es-Suddi kae: "Jadno je to to za
sebe uzimaju kao naknadu s kojom su
zadovoljni i to se vraaju u
nevjerstvo, u poreenju s onim to je
Allah Muham-medu, sallallahu alejhi ve
sellem, objavio kao potvrdu
istinitosti, podrku i pomoNa to su ih
navele njihova zavist, zloba i mrnja
to Allah od Svoje dobrote alje
robovima kojima On hoe, od ega nema
vee zavisti." U vezi s rijeima
"gnjev nad gnjevom" Ibn-Abbas kae:
"Allah se na njih rasrdio zbog toga to
su izgubili dio Tevrata, koji je
njihova Knjiga, te zbog njihovog
nevjerovanja u Vjerovjesnika,
sallallahu alejhi ve sellem, koji im je
poslan." Zato su oni zasluili "gnjev
nad gnjevom".
"A nevjernicima pripada patnja
sramna!" Budui da su uzrok njihovog
nevjerovanja zloba i zavist, proistekle
iz oholosti, njima je namijenjeno
ponienje i omalovaavanje i na ovom i
na drugom svijetu, kao to Allah
Uzvieni kae:

"Doista oni koji iz oholosti nee da Mi
se klanjaju, u Dehennem e sigurno ui
ponieni." (40:60)

- A kada im se kae: "Vjerujte u ono
to Allah objavljuje!", oni odgovaraju:
"Mi vjerujemo samo u ono to je nama
objavljeno", i nee da vjeruju u ono
to se objavljuje poslije, a to je
Istina, koja potvruje da je istinito i
ono to oni imajuReci: "Pa zato ste
jo ranije Allahove vjerovjesnike
ubijali, ako ste vjernici bili?" /91/
"I Musa vam je jasne dokaze bio donio,
pa ste, ipak, nakon njega tele prihva-
tili inei tako nepravdu."/92/

Uzvieni Allah kae:"A kada im se
kae", tjidovima i njima slinima meu
sljedbe -nicima Knjige, "vjerujte u ono
to je objavljeno Muhammedu, sallallahu
alejhi ve sellem, prihvatite to i
slijedite", oni odgovaraju: "Mi
vjerujemo samo u ono to je nama objav-
ljeno", tjdovoljno nam je da vjerujemo
u ono to je Allah nama objavio u
Tevratu i Indilu i mi ne priznajemo
nita drugo.
"I nee da vjeruju u ono to se
objavljuje poslije", tj. nakon toga,
"a to je Istina koja po -tvruje
da je istinito i ono to oni imaju",
tj. oni znaju da ono to je objavljeno
potvruje istinitost onog to oni
imaju. Prema tome, time se dokaz
postavlja protiv njih, kao to Uzvieni
kae:
"Pa zato ste jo ranije

79
Allahove vjerovjesnike ubijali, ako ste
vjernici bili?" Dakle, ako ste bili
iskreni u vaim tvrdnjama da vjerujete
u ono to vam je objavljeno, zato ste
ubijali Allahove vjerovjesnike, koji su
vam dolazili da potvrde Tevrat, koji je
bio kod vas, da se upravljate po njemu
i ne mijenjate ga, iako ste znali da
oni istinu donose? Ubijali ste ih iz
zlobe, inada i oholosti prema Allahovom
Poslaniku slijedei pri tome samo svoje
strasti, miljenja i nagone.
"I Musa vam je jasne dokaze bio
donio", tjdonio vam je Jasne znakove i
neporecive dokaze da nema drugog boga
osim Allaha i da je on Allahov
PoslanikJasni su znakovi: potop,
skakavci, pijavice, abe, krv, tap,
ruka, rastup mora, hlad od bijelih
oblaka, mana, prepelice, kamen i drugi
znakovi iji ste svjedoci bili, "pa
ste, ipak, nakon njega tele
prihvatili", tjnakon to je on otiao
na brdo Tur da bi se obratio Allahu, vi
ste za oboavanje, umjesto Allaha,
uzeli tele "inei tako nepravdu",
tjnepravdu ste uinili ovim to ste
napravili, iako znate da nema drugog
boga osim Allaha.

- I kada smo od vas va zavjet primili
i brdo Tur iznad vas podigli: "^vrsto
prihvatite ono to vam dajemo i
sluajte!", oni su odgovorili: "ûjemo,
ali posluati neemo", jer srca su
njihova zbog nevjerovanja njihovog
nadojena teletom bila! Reci: "Runo je
to na to vas vae vjerovanje navodi,
ako ste vi uope vjernici."/93/

Uzvieni i Veliki Allah ovdje
nabraja njihove grijehe i prekraje
zavjeta te njihovu nepokornost i odbi-
janje, zbog ega je brdo Tur iznad njih
podignuo da bi prihvatili zavjet a
potom ga prekrili. Zato On kae:
"oni su odgovorili: 'ûjemo, ali
posluati neemo'", to je ve ranije
objanjeno.
43

"jer srca njihova su, zbog
nevjerovanja njihova, nadojena teletom
bila!" Abdurrezzak navodi od Katade da
je rekao: "Bila su zanesena / nadojena
ljubavlju koja im je u srce prodrla."
Isto kazuju i Ebul-Alije i Er-Rebi' i

43
Pogledati ajete 63-64.
Ibn-Enes, a Ahmed sa svojim lancem
prenosilaca prenosi od Ebu-Derda'a da
je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao: /91/ "Tvoja ljubav prema
neemu zasljepljuje i zagluuje."
/Prenosi Ebu-Davud./
Rijei Uzvienog:
- Reci: "Jadno je to na to
vas vae vjerovanje navodi", tjruno je
to to se, od davnih vremena do danas,
opredjeljujete za nevjerovanje u
Allahove Znakove i suprotstavljate
vjerovjesnicima, za nevjerovanje u
poslanstvo Muhammmeda, sallallahu
alejhi ve sellem To je va najvei
grijeh i prijestup, budui da ne
vjerujete u peat Poslanika, prvaka
vjerovjesnika i poslanika svim ljudima.
Zato se postavlja pitanje: kako tvrdite
za sebe da vjerujete, a istovremeno
inite ova runa i sramotna djela poput
krenja zavjeta koji ste dali,
nevjerovanja u Allaha i oboavanja
teleta?!!!

- Reci: "Ako je kod Allaha Dennet
osiguran samo za vas, mimo ostalog
svijeta, onda vi smrt poelite, ako
istinu govorite." /94/ "A oni je nee
nikada poeljeti zbog onoga to ine, a
Allah dobro zna nasilnike." /95/ "I
vidjet e sigurno da vie ude za
ivotom od drugih ljudi, pa ak i od
idolopoklonika; svaki od njih volio bi
poivjeti hiljadu godina, mada ga to, i
kada bi toliko dugo ivio, ne bi od
kazne udaljilo! A Allah dobro vidi ono
to oni rade!"/96/

Muhammed ibn Ishak prenosi od Ibn-
Abbasa, r.a.: "Allah Uzvieni kae Svom
vjerovjesniku Muhammedu, sallallahu
alejhi ve sellem:
.
- Reci: "Ako je kod Allaha Dennet
osiguran samo za vas, mimo ostalog
svijeta, onda vi smrt poelite, ako
istinu govorite", tjpozovite da umru
oni koji od dvije skupine lauOni to
nisu prihvatili od Allahovog Poslanika:
"jer, oni je nee nikada
poeljeti zbog onoga to ine, a Allah

80
dobro poznaje nasilnike", pa ih
upoznaje s onim to sami znaju,
odnosno, u to ne vjeruju. Jer, da su
oni to eljeli, onoga dana kada im je
to rekao, niko od idova iv na Zemlji
ne bi ostaoIbn-Derir prenosi od Ibn-
Abbasa da je Vjerovjesnik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao: /92/ "Da su
idovi eljeli smrt, oni bi pomrli i
vidjeli bi svoje mjesto u vatri; a da
su izili oni koji su proklinjali
ve sellem, kada bi se vratili, oni ne
bi nali ni porodice, ni imovine." Tome
odgovaraju i rijei Uzvienog u suri
"El-Dum'a"/ "Petak":

.
- Reci: "O idovi, ako tvrdite da ste
vi od svih ljudi jedini Allahovi
tienici (miljenici), onda smrt
poelite, ako istinu govorite." "A oni
to nikada nee poeljeti, zbog onoga
to njihove ruke ineAllah dobro zna
nevjernike." - Reci: "Smrt od koje
bjeite, zaista, stii e vasZatim ete
vraeni biti Onome Koji zna i
Nevidljivi i Vidljivi svijet i On e
vas o onome to ste radili
obavijestiti." (61:6-8) Poto su oni,
Allah ih prokleo, smatrali da su Boiji
sinovi i miljenici, govorili su: "U
Dennet nee ui niko ko nije idov ili
kranin", prizivajui prokletstvo na
skupinu koja lae, meu njima i
muslimanimaKada su od toga odustali,
postalo je jasno da oni nasilje ineJer
da su bili odluni (iskreni) u tome, to
bi uiniliPoto su to izbjegli, vidjelo
se da lauTo je, takoer, bio sluaj i
s kranima - Nedrancima, nakon to je
dokazano kroz polemiku s njima da su
oholi i krutiMuhammed, sallallahu
alejhi ve sellem, pozvao ih je na
meusobno proklinjanje
Allah Uzvieni kae:

- A onima koji se s tobom o njemu budu
raspravljali, poto si ve o tome
istinu saznao, reci: "Hodite da
pozovemo sinove nae i sinove vae, i
ene nae i ene vae, i mi emo doi i
vi ete doi, pa emo se usrdno pomoli-
ti i Allahovo prokletstvo na one koji
neistinu govore prizvati." (3:61) Kada
su to vidjeli, rekli su jedni drugima:
"Tako mi Allaha, ako budete proklinjali
ovog Vjerovjesnika, meu vama nee
ostati nijedno oko koje trepe." Zatim
su prihvatili mir uz glavarinu i
lojalnostTako su idovi, Allahovo
prokletstvo na njih do Dana sudnjega,
nakon to su vidjeli lou posljedicu
tih njihovih djela poslije smrti,
prestali s kletvom jer ivot je njima
drag i dragocjenZato Uzvieni kae:

"A oni je nee nikada poeljeti zbog
onoga to ine", odnosno "I vidjet
e sigurno da vie ude za ivotom od
drugih ljudi", tjda ude za dugim
ivotom, zato to znaju svoj lo
zavretak i pogubnu posljedicu kod
Allaha, budui da je ovaj svijet zatvor
za vjernika, a Dennet za nevjernikaOni
zato i vole da, koliko je mogue
kasnije, dou na drugi svijet, iako e
ih bez sumnje stii ono to
izbjegavajuU tome su oni briniji ak i
od idolopoklonika koji ne posjeduju ni-
kakvu objavljenu knjigu, tako da se
javljaju kao specifian sluaj u odnosu
na njih
"Svako od njih eli poivjeti
hiljadu godina", tj. svaki taj idov
eli ivjeti hiljadu godina. Mudahid
kae: "Njihovo grijeenje omililo im je
dug ivot", pa i kada bi toliko dugo
ivjeli, to ih ne bi od kazne udaljilo!
, tj. ne bi ih spasilo od kazne jer
idolopoklonici vole dug ivot i ne
prieljkuju oivljenje poslije smrti.
Naime, idov zna kakvo ga ponienje
eka na drugom svijetu zato to je
izgubio znanje koje je imao. El-Avfi
prenosi od Ibn-Abbasa: - Rijei:
"i kada bi toliko dugo ivio, to ga ne
bi od kazne udaljilo!" odnose se na
one koji su bili neprijatelji Dibrila.
Ebul-Alije i Ibn-Omer istiu: "To mu
nee pomoi niti spasiti ga od kazne."
"A Allah dobro vidi ono to oni
rade", tj. On je dobro obavijeten,
vidi i dobro i zlo to ga ine njegovi
robovi i svakoga e nagraditi prema
njegovom radu.

- Reci: "Ko bude neprijatelj Dibrilu,
pa on Allahovom voljom tebi na
srce stavlja Kur'an potvrujui
istinitost onoga otprije, kao putokaz i
radosnu vijest vjernicima." /97/ "Ko je
neprijatelj Allahu, melecima Njegovim i
poslanicima Njegovim i Dibrilu i
Mikailu - pa, Allah je, doista,
neprijatelj onima koji ne vje-
ruju!"/98/


- Reci: "Ko je neprijatelj Dibrilu, pa
on Allahovom voljom tebi na srce
stavlja Kur'an?", tjko se kao

81
neprijatelj postavio prema Dibrilu,
Duhu povjerljivom, koji je tebi na
srce, uz doputenje od Allaha, donio
Mudru opomenu i koji je jedan od Al-
lahovih poslanika, melekaJer ko se
neprijateljski odnosi prema jednom
poslaniku, on je neprijatelj svim
poslanicima, odnosno ko vjeruje u
jednog poslanika, obavezan je vjerovati
u sve poslanike. Allah Uzvieni kae:

- Oni koji u Allaha i poslanike Njegove
ne vje-ruju i ele razdvojiti Allaha od
poslanika Njegovih pravei razlike meu
njima, pa govore: "U neke vjerujemo, a
u neke ne vjerujemo..." (4:150),
tretiraju se kao osvjedoeni nevjernici
jer oni vjeruju u neke poslanike, a ne
vjeruju u druge. Isto tako, ko se
neprijateljski odnosi prema Dibrilu,
on je neprijatelj i Allahov, jer
Dibril ne dolazi po svom nahoenju,
nego iskljuivo po Allahovoj naredbi,
kao to Allah Uzvieni kae:
.."Mi silazimo samo uz naredbu
Gospodara tvoga..." (19:64) El-Buhari u
svom Sahihu prenosi od Ebu-Hurejrea da
je rekao: - Allahov Poslanik,
/93/ "Ko se neprijateljski ponese prema
mom tieniku, taj mi je objavio rat!"
Zato se Allah srdi na one koji su se
prema Dibrilu odnosili kao ne-
prijatelji, pa kae:
"Ko je neprijatelj Dibrilu, koji
Allahovom voljom tebi na srce stavlja
Kur'an potvrujui istinitost onoga
otprije?", tjranije objavljenih knjiga:
"kao putokaz i radosnu vijest
vjernicima", tj. putokaz za njihova
srca i radosnu vijest Denneta, to se
nagovjetava samo vjernicima u skladu s
rijeima Uzvienog:
- Reci: "To je za one koji
vjeruju putokaz i lijek..." (41:44) Za-
tim:

"Ko je neprijatelj Allahu, melecima
Njegovim i poslanicima Njegovim i
Dibrilu i Mikailu - pa Allah je doista
neprijatelj onima koji ne vjeruju!",
to znai: "Ko se neprijateljski odnosi
prema Meni, Mojim melecima i
poslanicima!", jer izraz "Njegovim
poslanicima" obuhvaa Njegove
poslanike od meleka i od ljudi, u
skladu s rijeima:
"Allah odabire poslanike meu
melecima i ljudima." (22:75) Rijei:
"Dibrilu i Mikailu" vezane su kao
posebne uz prethodne ope. Oni (Dibril
i Mikail) spadaju u meleke poslanike,
ali se ovdje posebno spominju budui da
navedeni kon-tekst sadri podrku
Dibrilu kao izaslaniku Allahovim
vjerovjesnicima. Mikail se ovdje navodi
uporedo s njim zato to su idovi
smatrali da je Dibril njihov
neprijatelj, a Mikail zatitnik! Zato
Allah Uzvieni istie da je onaj koji
se neprijateljski odnosi prema jednome
od njih, neprijatelj i drugoga, odnosno
on je takoer neprijatelj AllahovU
rijeima Uzvienog:
"Allah je doista neprijatelj onima
koji ne vjeruju!" navodi se ime
Allahovo izriito (eksplicitno),
umjesto da se podrazumijeva
(implicitno), jer nije reeno: "On
je doista neprijatelj", nego:
"Allah je doista neprijatelj onima
koji ne vjeruju!"
Allah ovdje istie Svoje ime da bi
pojaao znaenje jer se isticanjem
nagovjetava da onome ko se
neprijateljski odnosi prema Njemu,
Allah objavljuje ratU hadisu (kudsiji)
stoji: /94/ "Ja u se doista osvetiti
za svoje tienike kao to se bijesni
lav sveti", a u sahih (kudsi) hadisu
stoji: /95/ "îji neprijatelj Ja budem,
savladat u ga."
Imam Ebu-Dafer Ibn Derir et-Taberi
kae: - Uenjaci se slau u tumaenju
da je ovaj ajet objavljen kao odgovor
idovima koji su smatrali da je Dibril
njihov neprijatelj, a Mikail zatitnik,
povodom ega je objavljeno:
.."Reci: Ko je neprijatelj Dibrilu..."

"A Mi tebi jasne dokaze objavljujemo, u
koje jedino teki grjenici nee
vjerovati." /99/ "Zar svaki put kada
neku obavezu preuzmu, neka skupina od

82
njih je odbaci, jer ih veina ne
vjeruje." /100/ "A kada im je od Allaha
Poslanik doao, potvrujui da je
istinito ono to ve imaju, dio onih
kojima je Knjiga dana za lea svoja
Allahovu Knjigu su odbacili, kao da oni
ne znaju." /101/ "Oni se povode za onim
to su ejtani o Sulejmanovoj vladavini
kazivaliA Sulejman nije bio nevjernik,
nego su nevjernici ejtani koji ljude
ue vradbini u Babilonu, Haruta i
Maruta, a to nije objavljeno dvojici
melekaNjih dvojica nikoga nisu uili
dok mu ne bi rekli: 'Mi samo
iskuavamo, a ti nemoj biti nevjernik!'
I ljudi su od njih dvojice uili kako
e mua od ene rastaviti, ali oni nisu
mogli nikome bez Allahove volje
nauditi. Uili su ono to e im nauditi
i od ega koristi nee imati, iako su
znali da onaj ko to sebi pribavi, na
drugome svijetu nikakve sree nee
imatiA doista je jadno ono za to su se
prodali, kada bi samo oni to znali."
/102/ "A da oni vjeruju i boje se,
nagrada od Allaha bi im bila bolja,
kada bi samo znali!"/103/

Rijei Uzvienog:
"A Mi tebi jasne
ajete/dokaze objavljujemo, u koje
jedino teki grjenici nee vjerovati",
tjMuhammede, Mi smo ti objavili jasne
dokaze koji potvruju tvoje poslanstvo;
to su tajne i izvijea o idovima koje
sadri Kur'an i koje nije znao niko
osim njihovih sveenika i uenjaka, kao
i iskrivljavanjima Tevrata koja su
uinili oni, kako oni od ranije, tako i
danasAllah je upoznao Svog
vjerovjesnika Muham-meda, sallallahu
alejhi ve sellem, o svemu tome, tako da
mu idovi nisu postavili nijedno
pitanje u vezi sa Tevratom, a da mu
Allah to nije objavio kako bi im
odgovorioUvidjevi to, oni su govorili:
"On zna bolje od nas ono to nam je
Allah objavio!" Ovi jasni dokazi
obavezni su za svakoga sa zdravom
pameu i oni potvruju da je ono to je
donio Muhammed, sallallahu alejhi ve
sellem, istinito i da ga tome nije
pouio niko od ljudiPogotovu to se kod
njih znalo da je on nepismen i da nije
znao itati KnjiguNema sumnje da su ovi
jasni ajeti bili dokaz protiv njih,
iako su oni to negirali i nisu
vjerovali.
Ibn-Abbas kae: - Ibn-Surija el-
Kutvini rekao je Allahovom Poslaniku,
sallallahu alejhi ve sellem:
"Muhammede, nisi nam donio ono to
znamo i tebi nije objavljen nijedan
jasni ajet/dokaz koji bismo slijedili!"
Nakon toga, Allah je objavio:
"A Mi tebi jasne ajete/dokaze
objavljujemo, u koje jedino teki
grjenici nee vjerovati." Kada je
doao Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, i naveo im zavjet na
koji su se Allahu obavezali, te obavezu
njihovu koju su prihvatili prema Muham-
medu, sallallahu alejhi ve sellem,
Malik ibn Sajf je rekao: "Tako mi
Allaha, mi nismo obavezni prema
Muhammedu..i mi nismo dali zavjet...",
pa je Allah objavio: "Zar svaki put
kada neku obavezu preuzmu, neka skupina
od njih je odbaci?!" U vezi s rijeima
Allaha Uzvienog: "jer ih veina ne
vjeruje", Hassan je rekao: - Ovim On
kae da "Na Zemlji nema obaveze koja im
je dana..da je oni nisu prekrili i
odbacili! Danas bi prihvatili obavezu,
a sutra bi je prekrili!"
Dakle, Allah njih prekorava kao
narod zbog krenja prihvaenih obaveza,
zbog utjerivanja u la Allahovog
koji im je poslan kao i svim drugim
ljudima, i o ijim su opisima i
osobinama nalazili izvijea u svojim
knjigama u kojima im je nareeno da ga
slijede, podravaju i pomau, kao to
Allah Uzvieni kae:

"Onima koji e slijediti Poslanika i
Vjerovjesnika nepismenog, kojeg kod
sebe, u Tevratu i Indilu zapisana
nalaze..." (7:157) Ovdje Allah, d..,
kae:
"A kada im je od Allaha Poslanik doao,
pot-vrujui da je istinito ono to ve
imaju, dio onih kojima je Knjiga dana
za lea svoja Allahovu Knjigu je
odbacio, kao da oni ne znaju", tjjedna
skupina izmeu njih odbacila je Knjigu
koju je imala za lea, jer je u njoj
bila radosna vijest o Muhammedu,
sallallahu alejhi ve sellem, ostavivi
to kao da nita o svemu ne znaju! Oni
su se prihvatili uenja vradbina i
njihove primjene u elji da naprave
spletku Allahovom Poslaniku sallallahu
alejhi ve sellem, pa su ga omaijavali
eljem, dlakom koja pada poslije
eljanja i aki pupoljka muke palme,
pod ploom bunara ErvanTo je u njihovo
ime izveo Lebid ibnel A'sam, Allah ga
prokleo i unakazio, ali je Allah
upoznao Svog Poslanika s ovim,
izlijeio ga i spasio, kao to se to
jasno potvruje u Sahihima, El-
Buharijevu i Muslimovu od Aie, majke
vjernika, radijallahu 'anha.

"Oni se povode za onim to su ejtani o
Sulejmanovoj vladavini kazivaliA
Sulejman nije bio nevjernik, nego su
nevjernici ejtani koji ljude ue
vradbini..." Es-Suddi kae: - [ejtani
su se penjali na nebo da bi

83
prislukivali govor pa su sluali
rijei meleka u vezi sa smrti, gajbom
(nevidljivim) ili naredbe, pa bi zatim
dolazili gatarima da ih o tome
izvijesteGatari su to kazivali ljudima,
koji bi potom vidjeli da je tako kako
su ovi kazaliKada bi gatari stekli
njihovo povjerenje, onda bi im lagali
ubacujui u to neto drugo, odnosno uz
svaku rije dodavali bi sedamdeset
novihTo su ljudi zapisivali u knjige, a
meu sinovima Israilovim rairilo se da
dini poznaju nevidljivo (gajb)Nakon
toga, poslan je ljudima kao poslanik
Sulejman, sakupio je te knjige, stavio
ih u jedan sanduk i zakopao ispod svog
prijestolja, pa se nijedan od ejtana
nije mogao pribliiti ovoj stolici a da
ne bude spaljenOn je rekao: "Svakome za
koga ujem da govori kako ejtani znaju
nevidljivo (gajb), glavu u odrezati!"
Kada je Sulejman, a.s., umro i kada je
nestalo uenjaka koji su to znali, te
doli njihovi nasljednici, ejtan je
uzeo ljudski lik, zatim je doao jednoj
skupini sinova Israilovih i rekao im:
"Hoete li da vas upoznam s riznicom
koju nikada neete moi iscrpiti?" Oni
su rekli: "Da", a on im je kazao:
"Kopajte ispod prijestolja!" Zatim je
otiao s njima, pokazao im mjesto i
stao pored njega. Oni su rekli:
"Priblii se!", a on im je odgovorio:
"Ne, ali u biti ovdje uz vas, pa ako
to ne naete, ubijte me!" Oni su kopali
i nali su te knjige. Kada su ih
izvadili, ejtan je rekao: "Sulejman je
ovom vradbinom upravljao ljudima,
ejtanima i pticama." A zatim je
poletio i nestao u narodu se tako
proirilo da je Sulejman bio vra, a
sinovi Israilovi su uzeli te knjige.
Kada je doao Muhammed, a.s., oni su mu
se tim knjigama suprotstaviliZato Allah
Uzvieni kae:
"A Sulejman nije bio nevjernik,
nego su nejernici ejtani." Ibn-ebi-
Hatim, s lancem prenosilaca od Seida
ibn Dubejra, prenosi od Ibn-Abbasa da
je rekao: Pisar (vezir) Sulejmanov bio
je Asaf i on je znao najuzvienije ime.
On je sve pisao po naredbi
Sulejmanovoj, a zatim zakopavao pod
njegovo prijestolje. Kada je Sulejman
umro, to su ejtani povadili, a zatim
izmeu svaka dva reda upisali po jednu
aroliju i nevjerstvo (kufr) govorei:
"Evo ta je Sulejman radio s ovim."
Zatim on kae: "Neuki ljudi su ga zato
proglasili nevjernikom proklinjui ga,
dok su ue ni to mirno posmatrali."
Tako je ostalo da ga neuki ljudi
proklinju, pa je Allah Uzvieni objavio
Muhammedu, a.s., ajet:

"Oni se povode za onim to su ejtani o
Sulej -manovoj vladavini kazivaliA
Sulejman nije bio nevjernik, nego su
nevjernici ejtani, koji ljude ue
vradbini..." U tom smislu mnogi su
iznijeli miljenja koja su bliska ovome
i u njima nema proturjeja za razumne
i pametne ljudeA Allah upuuje! Sutina
je tih miljenja u tome da su idovi
kojima je dana Knjiga, nakon to su
napustili ono to im je dano i
suprotstavili se Allahovom poslaniku
poeli slijediti ono to su im govorili
ejtani, odnosno ono to su ejtani
prenosili, saopavali i isticali o
kralju Sulejmanu (Salomonu).
44
Glagol /
"ui, ita, govori" ovdje je prelazan
sa prijedlogom /"na, prema", to
implicira znaenje "lae", jer su to
"uenja i rijei" ejtana, koje nisu
nita drugo do lai!

"u Babilonu, Haruta i Maruta, a to nije
ob-javljeno dvojici meleka Njih dvojica
nikoga nisu uili dok mu ne bi rekli:
'Mi samo iskuavamo, a ti nemoj biti
nevjernik!' I ljudi su od njih dvojice
uili kako e mua od ene rastaviti."
Naime, idovi su smatrali da su
Debrail i Mikail, a.s., donijeli
vradbine Sulejmanu, a.s., pa zato
Allah Uzvieni pokazuje da to nije
istina, saopavajui Svom vjerovjesniku
Muhammedu, a.s., da oni nisu donijeli
vradbine i da je Sulejman, a.s., ist
od vradbina koje mu pripisujuOn im
saopava da su vradbine djelo ejtana
koji ljude tome pouavaju u Babilonu,
te da su oni koji ih pouavaju tome dva
ovjeka po imenu Harut i MarutPrema
tome, rijeca u rijeima:
"a to nije objavljeno dvojici
meleka" negativna je, a ne odnosna u
znaenju "koji".
El-Kurtubi kae: - Ovdje je rijeca
negativna, a vezana je za rijei
"Sulejman nije bio nevjernik", nakon
kojih slijede rijei:

"nego su nevjernici ejtani koji ljude
ue vradbini, a nije objavljeno ni
dvojici mele-ka...", budui da su
idovi smatrali da su to donijeli
Debrail i Mikail, to Allah Uzvieni
pokazuje neistini -tim, pa rijei:
"Harutu i Marutu", navodi kao apozicija
(zamjena) za ejtana." On kae: "To je
ispravno iz dva razloga: ili zato to
se plural navodi za dvojinu kao u

44
Po Ibn-Kesiru, pod sintagmom "Sulejmanovo kraljevstvo"
najvjerovatnije se misli na njegove podanike, posebno sveenstvo
sinova Israilovih /Allah to najbolje zna!/, a pod rijeima "koje su im
govorili", , tj. "o emu su im lagali". U tom smislu, znaenje je
gornjeg ajeta: "Sinovi Israilovi slijedili su lai koje su im iznosili
ejtani u vezi s podanicima Sulejmana, iako on nije mogao biti
nevjernik budui da je bio asni i bezgrjeni Allahov vjerovjesnik,
nego ejtani nisu vjerovali jer su se bavili arolijama i laima."

84
rijeima: 'A ako bude imao brae',
(4:11), ili zato to su njih dvojica
imali sljedbenike, odnosno navode se
meu ejtanima zbog njihove
neposlunosti." To znai: ejtani
pouavaju ljude u Babilonu vradbinama,
i to Haruta i Maruta, a zatim dodaje:
"ovo je najvjerovatnije i najispravnije
znaenje ajeta" ne obazirui se na
druga znaenja!
Ibn-Derir, s lancem prenosilaca
preko El-Avfija, prenosi od Ibn-Abbasa:
"...a nije objavljeno ni dvojici meleka
u Babilonu", "znai da nisu objavljene
vradbine"U lancu Ibn-Derira od Rebi'
ibn Enesa prenosi se:
"a nije objavljeno ni dvojici
meleka", tjAllah nije njima dvojici
objavio vrad-bineIbn-Derir kae:
'Ajet se tumai na ovaj nain :
"Oni se povode za onim to su
ejtani o Sulejmanovoj vladavini
kazivali", tjza vradbinamaSulejman
nije bio nevjernik, a ni Allah nije
objavio vradbine dvojici meleka, nego
su ejtani bili nevjernici i pouavali
su u Babilonu ljude, Haruta i Maruta,
vradbinamaRijei "u Babilonu, Haruta i
Maruta" ovdje su navedene na kraju,
iako imaju znaenje kao da su navedene
na poetku.
Postoje, takoer, i druga miljenja,
kao to su:
- sa "kesrom" na "lamu" ime rije
dobija znaenje "kralj", pa bi znailo
da se to odnosi na dvojicu kraljeva,
Davuda i Sulejmana, a.s., tjpod
pretpostavkom da je rijeca " ovdje
negativna, pa bi to znailo: "da Allah
Uzvieni nije objavio vradbine niti
pouio tome dvojicu kraljeva, Davuda i
Sulejmana",
- da su Harut i Marut dva istaknuta
dina (dva plemena), odnosno, da su ta
dva ovjeka, jedan po imenu Harut, a
drugi po imenu Marut, bili ustvari
predstavnici ljudi. Ispravnije je,
meutim, da su Harut i Marut, kao to
navodi Kurtubi, zamjena (apozicija) za
ejtane, jer to je, kao to on kae,
najvjerovatnije i najispravnije
znaenje ajeta, ne obazirui se na
druge,
45

45
Mi se slaemo s Ibn-Kesirom u vezi sa Kurtubijevim tumaenjem,
izuzev miljenja Kurtubija da Harut i Marut predstavljaju apoziciju za
ejtana, budui da u prirodi ejtana nije da daje savjete ljudima u
stilu: "Mi smo za vas iskuenje, pa nemojte nevjernici biti!" Naprotiv,
jedna od njihovih najvanijih funkcija i osobina prirode koja im je
dana, jeste da iskuavaju ljude i zavode ih. Zato ja smatram da je
vjerovatnije da su Harut i Marut apozicija za ljude, pa bi, u skladu s
tim, znaenje ajeta bilo slijedee: "Nije Sulejman bio nevjernik, niti je
dvojici meleka objavljen sihr (vradbina), nego su ejtani nevjernici
zato to oni ljude pouavaju vradbini, tj. to pouavaju Haruta i
Maruta, dva ovjeka koji, potom, pouavaju druge ljude. Oni,
meutim, nikoga ne poue, a da mu ne kau: "Mi smo iskuenje i
nemoj biti nevjernik!" Prema tome, Harut i Marut simboliziraju ljude
u ijoj je prirodi savjetodavstvo, a time se ujedno odrie da je Allah
- da su dva meleka u vezi s tim
navodi se pria o Veneri i dva meleka,
Harutu i Marutu prenosioci ove prie
smatraju da su Harut i Marut dva
meleka, koje je Allah spustio s neba
davi im strast ljudsku, zatim je pred
njih stavio neku izuzetno lijepu enu,
koju su oni pokuali zavestiOna im je
odgovorila da e pristati pod uvjetom
da irk uine (Allahu suparnika
pridrue), to su oni odbili.. Zatim je
ponovo dola pred njih uvjetujui tada
da nekoga ubiju, to su oni odbiliZatim
je dola i trei put, pa su je ponovo
pokuali zavesti, a ona ih je stavila
pred izbor: ili da irk uine (prihvate
neto uz Allaha za boanstvo) ili da
nekoga ubiju, ili da popiju au
vinaOni su izabrali najmanje od tri zla
(grijeha), vino, pa su popili auNakon
toga, vino je odigralo svoju ulogu, pa
su poinili irk, ubili ovjeka, a
potom poinili preljub! Kada su se
otrijeznili, ena im je saopila ta su
uinili pod utjecajem vina, nakon ega
su se oni gorko pokajali.. Poeljeli su
da se vrate na nebo, ali nisu mogli.
Osjeali su svu gnusnost zlodjela koja
su poinili Allah ih je potom stavio
pred izbor: da odaberu kaznu na ovome
ili na drugome svijetuOni su odabrali
ovosvjetsku privremenu umjesto
onosvjetske vjene kazne ena ih je
tada upitala da li znaju rije uz ije
se izgovaranje mogu popeti na nebo ili
sii s njega, i oni su joj kazali tu
rije. Ona je to izgovorila i odletjela
na nebo. Tamo se, meutim, pretvorila u
zvijezdu...!!! To je bila Venera..!!!?
Ova pria ima oko dvadeset predanja,
ali nijedna od njih i pored brojnosti
ne vee se za Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem. Mnogi
znalci hadisa, hafizi i komentatori
Kur'ana ovu priu odbacuju, a razlog je
tome to ona u cijelosti pripada izvi-
jeima Izraeliana, jer ne postoji
sahih (vjerodostojno predanje) s lancem
vezanim direktno za Iskrenog i asnog,
koji ne govori po svom hiru.. Iz
sadraja Kur'ana moe se vidjeti
osnovni smisao prie bez detalja i
objanjenja, a mi vjerujemo u ono to
stoji u Kur'anu, jer Allah najbolje zna
to stvarno Njemu pristoji, a to ne
pristoji ni Njemu ni Njegovim mele-
cima.
46

objavio sihr dvojici meleka, te da su oni, potom, tome pouavali
ljude. Jer, u osnovi sihra je nevjerstvo, pa to ne moe pouavati onaj
ko nije nevjernik, kao to to ni uenik ne moe nauiti a da
istovremeno ne pogazi svoju vjeru. To nije primjereno melecima, koji
su isti od nevjerstva, pa ga oni niti pouavaju niti ue od koga. Allah
nije zadovoljan da Njegovi robovi budu nevjernici!
46
Ova pria nema vjerodostojan osnov, to navode mnogi znalci
hadisa i komentatori Kur'ana, jer nema vjerodostojnog hadisa koji to
potvruje. Prema tome, ona je i u pogledu lanca predanja i u pogledu

85
- Njih dvojica nikoga nisu uili dok
mu ne bi rekli: "Mi samo iskuavamo, a
ti nemoj biti nevjernik!" Ebu-Dafer
er-Razi, s lancem prenosilaca, prenosi
od Ibn-Abbasa da je rekao: - Kada bi im
doao neko ko eli sihr (aroliju), oni
bi ga sprijeili govorei mu: "Mi smo
samo iskuenje, pa ne budi nevjernik,
jer su znali ta je dobro, ta zlo, ta
je nevjerstvo, a ta iman, a znali su i
da je sihr izraz nevjerstva." Zatim
kae: - Kada bi njima ovjek doao, oni
bi mu rekli da doe na to i to mjesto,
a kada bi doao, ugledao bi ejtana,
koji bi ga pouioIz njega bi izilo
svjetlo koje bi vidio kako sija na
nebu, pa bi rekao: "Teko meni, ta
uradih!" Es-Suddi kae: - Kada bi im
doao neki ovjek sa eljom da ga poue
sihru, oni bi ga savjetovali govorei:
"Ne budi nevjernik, jer mi smo samo
iskuenje...!", a kada ne bi odustao,
rekli bi mu: "Otii do onog pepela i
pomokri se na njega!" Kada bi to
uinio, iz njega bi bljesnulo svjetlo
imana do neba, zatim bi se pojavilo
neto crno poput dima to bi nestalo na
nebuTo je bio imanZatim bi se ponovo
pojavilo neto tako i to bi dolo do
njegovih uiju i do svega drugogTo je

teksta nepouzdana, i to iz vie razloga:
1. Oni navode da je Allah objavio dvojici meleka sihr (arolije), to
je kao takvo izraz nevjerstva. Postavlja se pitanje: kako da Allah
dozvoli svojim bezgrjenim melecima da se ponaaju kao nevjernici i
pouavaju ljude aroliji i nevjerstvu, kad Allah kae "da On nije
zadovoljan da Njegovi robovi budu nevjernici". (39:7)
2. Pretvaranje ovjeka u zvijezdu nemogue je i nije u skladu s
Boijim zakonima na Zemlji.
3. Iz ove se prie vidi da su Harut i Marut odabrali kaznu na ovome
svijetu, to pretpostavlja da e oni tu ivjeti do Sudnjeg dana, kako bi
proivjeli ovosvjetsku kaznu, da e biti u bunaru u Babilonu i
pouavati ljude arolijama bez prestanka.
To je neprihvatljivo iz vie razloga:
a) Na osnovi rijei Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem: /96/ "Nakon stotinu godina nee ostati na Zemlji oni koji su
na njoj danas." Prema tome, ukoliko pretpostavimo da su oni ivjeli u
Poslanikovo vrijeme, trebalo je da umru nakon sto godina od kada je
on to izgovorio, to je suprotno njihovoj ovosvjetskoj kazni, koja e
prema ovoj prii trajati do Dana sudnjega.
b) Ako su oni jo uvijek u babilonskom bunaru i ako pouavaju
ljude
aroliji, bilo bi neophodno da to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
spomene, ili izvijea o tome ili ljudima koje su pouili aroliji u
svojoj koli da dou do nas!!!?
c) Ako je njihova pozicija u odnosu na druge ljude odreena time
da ih poue aroliji, trebalo bi da to mjesto bude poznato u Babilonu,
koji se nalazi u Iraku. Meutim, do sada nije otkriven ovaj bunar u
Babilonu niti bilo ta o njemu.
4. Ova je pria sastavni dio tradicije sinova Israilovih, odnosno,
lai njihovih sveenika.
Neumitno je za priu kao ova, za koju pouzdani uenjaci i
komentatori navode da potjee od idovskih sveenika, da nije
istinita, odnosno da je moda dio pradavnog simbolizma, kao to
navodi Al-Hatib. ejh Ibn-Hader el-Hejtemi el-Mekki, u svom djelu
"Ez-Zewadir", ovu priu odbacuje, a Kurtubi navodi da je sve to
nepouzdano i daleko od Ibn-Omera, odnosno da nita nije tano. Al-
Hafadi kae: "Znalci hadisa kau da su svi prenosioci u lancu ove
prie nepouzdani, zato je ova pria lana, neistinita, patvorena i
izmiljena, te nema osnova da se navodi ili prepisuje osim s ciljem da
se ukae na njenu neutemeljenost, to smo i mi uinili.
bila Allahova srdbaKada bi im to
saopio, oni bi ga pouili arolijiTo
je smisao rijei Allaha Uzvienog:

"Mi samo iskuavamo, a ti nemoj biti ne
-vjernik!", te rijei :
"I ljudi su od njih dvojice
uili kako e mua od ene rastaviti."
Tako bi ljudi od Haruta i Maruta
nauili aroliju uputajui se u
pokuena djela i idui ak dotle da
rastavljaju mueve od ena, bez obzira
na njihovu vezanost i bliskostTo je
djelo ejtansko, kao to prenosi Muslim
u svom Sahihu od Dabir ibn Abdullaha,
r.a., koji navodi da je Poslanik,
/97/ - [ejtan svoj prijesto postavlja
na vodi, a zatim alje svoje izaslanike
ljudimaOnaj ko je svojim poloajem
njemu najblii, taj predstavlja najvee
iskuenjeTada neki od njih dolaze i
govore: "Bio sam s jednim ovjekom, pa
kada sam ga napustio, on govori to i
to..." Iblis tada kae: "Ne, nita nisi
uinio!" Zatim drugi dolazi, pa kae:
"Nisam ga napustio dok ga nisam
rastavio od njegove porodice!" On ga
tada priblii sebi i kae mu: "Da, tako
treba!" Uzrok rastavljanja mua od ene
u tom je sluaju samo privienje
ovjeku ili eni, kojim im se prikazuju
ruan lik ili postupci druge osobe, ili
neto drugo to moe dovesti do
rastave!
"...ali oni nisu mogli
nikome bez Allahove volje naudi-
ti"Sufjan es-Sevri kae: "Osim Boijom
odredbom"Hasan al-Basri to tumai
ovako: "Da, ko eli, Allah im da vlast
nad njim, a ko ne eli i ne da."
Zatim: "Uili su ono to e im
nauditi i od ega koristi nee imati",
tjto e im nanijeti tetu u vjeri, a
nee donijeti korist ravnu toj teti,
"iako su znali da onaj ko
to sebi pribavi, na drugom svijetu
nikakve sree nee imati"Dakle, idovi
koji su uzeli aroliju umjesto da
slijede Poslanika, salallahu alejhi ve
sellem, znali su da - onaj ko to bude
inio - na drugome svijetu nee imati
nikakve sree, odnosno, nikakvog
dobitkaTo navode Ibn-Abbas, Mudahid i
Es-Suddi.
"A doista je jadno ono za to su se
prodali, kada bi samo oni to znali."
/102/ "A da oni vjeruju i boje se,
nagrada od Allaha bi im bila bolja,
kada bi samo znali!" /103/ Uzvieni
kae: Kada bi oni znali ta im je
savjetovano, vidjeli bi da je doista
jadna zamjena za vjeru arolija koju su
uzeli umjesto da vjeruju i
slijede Poslanika! Jer da oni vjeruju u
Allaha, Njegovog poslanika Muhammeda,

86
sallallahu alejhi ve sellem, i ranije
Njegove poslanike, te da se uvaju
zabrana Allahovih, oni bi od Allaha
dobili nagradu, to bi im bilo bolje od
onoga to su sebi odabrali i sa
zadovoljstvom prihvatiliA rijei:
"A da oni vjeruju u Allaha i boje
se" potvruju nevjerstvo arobnjaka
(vraeva)Omer ibnul-Hattab, r.a., pisao
je "da ubiju svakog arobnjaka, bio
mukarac ili ena", pa to navodi i El-
-Buhari u svom SahihuDesilo se,
takoer, da jedna slukinja zaara
Hafsu, majku Vjernika, r.a., pa je ona
naredila da bude ubijenaAllahov
rekao je: /98/ "Kazna za arobnjaka
jeste pogubljenje maem." To prenosi
Et-Tirmizi, a navodi i Et-Taberani u
drugom predanju od Dunduba i direktno
od Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellemârolija se ne moe odstraniti
slinim (arolijom), nego je
najkorisnije kao to Allah objavljuje
Svom Poslaniku da se to odstrani surama
"El-Mu'awizeteyn" (Al-Feleq i En-Nas),
jer i u hadisu stoji: /99/ "Oni koji se
hoe od toga zatititi, ne mogu to
initi niim kao ovim dvjema surama",
zatim uenjem "Ajetul-Kursije", jer i
ona odstranjuje ejtana.
arolija (sihr) stvarno postoji,
iako to neki poput mutezilita i nekih
drugih odbacuju arolija je in
nevjerovanja (kufr) kao to je in
nevjerovanja i pou -avanje aroliji,
pa su i vra i onaj koji tome pouava
nevjerniciMeu uenjacima postoje
razilaenja u pogledu davanja
mogunosti traenja pokajanja od toga,
pa neki smatraju da je potrebno da se
pozovu na pokajanje, a ako odbiju - da
se ubiju, dok drugi smatraju da nema
potrebe za pokajanjem, nego ih valja
obavezno pogubiti. To je zasnovano na
rijeima Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem: "Kazna za vraa jeste
pogubljenje maem", to je uinila i
Hafsa, r.a., sa svojom slukinjom koja
ju je oparala. Ona je naredila da bude
pogubljena, to je i uinjeno. Nigdje
se ne spominje da je prije toga traeno
da se pokaje. Isto je i u sluaju pisma
Omera ibn Hattaba, r.a., koji je pisao
svojim namjesnicima "da pogube svakog
arobnjaka."
47

Ima vie vrsta sihra i svi su zli

47
Smatramo da nema potrebe traiti da se vra pokaje. Naprotiv,
potrebno ga je odmah pogubiti i to iz slijedeih razloga:
1. na osnovi ajeta iz Kur'ana i hadisa Allahovog Poslanika, salla -
llahu alejhi ve sellem, i
2. u cilju onemoguavanja uenja arolije, pouavanja drugih,
prakticiranja i irenja u narodu. Jer grijee svi koji smatraju da treba
dozvoliti arolije kako bi se od nekoga odstranio sihr. Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, pouio nas je da to inimo uz pomo dviju
sura "El-Mu'awwizeteyni".
jer se obavljaju uz traenje pomoi od
ejtana ili uz aranje, zapise, ha-
majlije,
48
lijekove ili paru (dim), to
je loe Allah to najbolje zna!

- O vjernici, ne govorite "Raina!",
nego recite "Unzurna!" i sluajteA
nevjernicima bolna patnja pripada/104/
"Sljedbenici Knjige koji ne vjeruju a
ni idolopoklonici, ne vole da se vama
od Gospodara vaeg bilo kakvo dobro
objaviAllah milost Svoju daruje kome On
hoe; Allah je neizmjerno dobar."/105/

Allah Uzvieni zabranio je Svojim
robovima, vjer-nicima, da oponaaju
nevjernikeOvaj se ajet odnosi na idove
koji su se pretvarali kada su govorili
elei tako omalovaiti Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellemTako su oni, Allahovo prokletstvo
na njih, umjesto da kau "Sluaj
nas", govorili "ûvaj nas",
pretvarajui se da ne razumijuIsto
tako, kada bi htjeli pozdraviti,
govorili su "Neka je na vama sam!",
tjsmrt! Zato je nama nareeno da im
odgovaramo "I na vas!" - jer na e
odgovor biti prihvaen, a njihov
neeCilj je, dakle, u tome to je
Allah, d.., vjernicima zabranio da
oponaaju nevjernike, bilo u govoru ili
u djelimaZato Allah Uzvieni kae:

- O vjernici, ne govorite "Raina!",
nego recite: "Unzurna!" U hadisu imama
Ahmeda, sa lancem prenosilaca od Ibn-
Omera, r.a., stoji: - Allahov Poslanik,
/100/ "Doao sam pred Sudnji dan sa
sabljom kako bi se samo Allahu
klanjalo, bez ikakvog suparnikaOn je
dao da mi opskrba bude u sjenci moga
koplja, a bit e ponien i omalovaen
svako ko mi se suprotstaviA ko bude
oponaao neki narod taj mu i pripada."
(Prenosi Ebu-Davud.) Ovim se otro
zabranjuje i prijeti svakom onom ko
oponaa navjernike u svemu to
erijatom nije propisano. Ata kae:
Rijei "ne sluite se rijeima 'uvajte
nas!' bile su u upotrebi kod Ensarija,

48
Tj. zapise i hamajlije koje nemaju erijatske osnove.

87
pa je to Allah ovim ajetom zabranio." U
vezi s tim postoje i druga bliska
miljenjaTako Ibn-Derir navodi da je
tano da je time Allah zabranio
vjernicima da govore Vjerovjesniku,
sallallahu alejhi ve sellem, "ûvaj
nas!", budui da su to rijei koje
Allah ne voli.
*
Slino je i s rijeima
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:
/101/ "Groe nemojte nazivati el-
kermu, nego ga nazivajte "el-hable"
(trs ili okot)Nemojte govoriti "Moj
rob", nego govorite "Moj mladi".

"Sljedbenici Knjige koji ne vjeruju,
a ni idolopoklonici, ne vole da se vama
od Gospo -dara vaeg bilo kakvo dobro
objavi." Ovim Allah Uzvieni pokazuje
koliko su idolopoklonici i sljedbenici
Knjige koji ne vjeruju, neprijatelji
vjernicima koje Allah upozorava da ih
ne oponaaju i da prekinu ljubav prema
njima, a zatim ukazuje na blagodati
koje je dao vjernicima u vidu
kompletnog i savrenog [erijata, koji
im je poslao preko Svoga Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, pa kae:

"Allah milost Svoju daruje kome On
hoe; Allah je neizmjerno dobar."

"Mi nijedan ajet ne mijenjamo, niti ga
u za -borav ostavljamo, a da bolji od
njega ili slian njemu ne donesemo! Zar
ti ne zna da Allah sve moe?"/106/
"Zar ti ne zna da Allahu pripada vlast
i na nebesima i na Zemlji i da, osim
Allaha, ni zatitnika ni pomagaa
nemate?" /107/

Izraz / "dokidanje, derogiranje" u
arapskom jeziku dolazi od glagola /
"prepisati, otisnuti knjigu",
tjprenijeti je sa jadne na drugu
kopiju[erijatski, to je dokidanje jedne
odredbe drugom koja je dola poslije
nje, na osnovi erijatskog
argumentaNekada je derogiranje ()
potvrda odreenog teksta uz dokidanje
zakonske odredbe, kao to su, npr.,
dokidanje obaveze milostinje (sadake)
prije nego to pitaju Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, dokidanje
odredbe da musliman istraje u borbi

*
I to zato to taj izraz kod idova ima loe znaenje pa su se na taj
nain izrugivali Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem,
(prim. rec.).
protiv deset nevjernika i svoenje tog
broja na dvaOvdje spada i proglaenje
neega to je dozvoljeno (halal)
zabranjenim (haram) i zabranjenog
dozvoljenim, kao i onog to je pohvalno
(mubah) nedopustivim, odnosno neega
nedopustivog pohvalnim..To se odnosi
iskljuivo na pitanja nareenja i
zabrana, dopustivosti ili nedopus-
tivosti, spreavanja ili pohvalnog
odobravanja i ne odnosi se na ono to
se saopava ili konstatuje gdje nema
niti onoga to se dokida, niti onoga
to dokida.
49
Nekada je to, meutim,
potvrda odreene erijatske odredbe uz
dokidanje napisanog teksta, kao to
kae: /102/ "Ako starac ili starica
poine blud, obavezno ih kamenujte.."
"Mi nijedan ajet ne mijenjamo",
tj. ne zamjenjujemo njegovu erijatsku
odredbu,
"niti ga u zaborav
ostavljamo"Rijei itaju se na dva
naina (kiraeta): / "niti ga u zaborav
ostavljamo" i / "niti ga
odgaamo"Prema prvom kiraetu to, dakle,
znai "niti ga u zaborav ostavljamo", a
prema drugom "niti ga odlaemo".
"Mi nijedan ajet ne mijenjamo niti ga u
zaborav ostavljamo", Abdurrezzak navodi
predanje od Ma'mera, a ovaj od Katade,
koji je rekao: "Allah Uzvieni je davao
da Poslanik, sallallahu alejhi ve sel-
lem, zaboravi to On hoe, a dokidao
to On hoe." Abd ibn Umejr, Mudahid i
Ata kau da rijei: znae "odlae ih
i ostavlja za kasnije", a Ibn-ebi-Hatem
s lancem od Ibn-Abbasa navodi da je on
rekao: - Obratio nam se jednom prilikom
Omer, r.a., i rekao: "Allah Uzvieni
kae:
'Mi nijedan ajet ne mije -njamo
niti odgaamo', tjodlaemo." Rijei
Uzvienog: "...a da bolji od
njega, ili slian njemu ne donesemo!"
znai, u pogledu erijatske odredbe u
odnosu na interes za -duenih vjernikaU
vezi s tim Katade kae: "U ovom ajetu
je olakica i povlastica, naredba i
zabrana."
Rijeima:
"Zar ti ne zna da Allah sve moe? Zar
ti ne zna da Allahu pripada vlast i na
nebesima i na Zemlji i da, osim Allaha,
ni zatitnika ni pomagaa nemate."
Uzvieni Allah ovim rijeima upuuje
Svoje robove pokazujui im da On
raspolae stvorenim svijetom po Svojoj

49
Isto je i s ajetima koji se odnose na "tevhid" (vjeru u Jednog i
Jedinog Allaha), gdje nema niti onoga to se dokida, niti onoga to
dokida, jer Allah je Jedan i Jedini i u pogledu gospodarenja i stvari
boanstva, i u pogledu imena i atributa, tako da nema mjesta za bilo
kakvo dokidanje.

88
volji, budui da je On i Tvorac i
NaredbodavacPrema tome, kao to je On
svjetove stvorio po Svojoj volji, kao
to daje sreu kome On hoe, a nesreu
kome hoe; kao to daje zdravlje kome
hoe, a bolest kome hoe; upuuje koga
hoe, a poniava koga hoe, isto tako
On donosi odredbe za Svoje robove po
Svojoj volji, dozvoljava ta On hoe, a
zabranjuje ta hoe, doputa kao
pohvalno ta hoe, a ne doputa ta
hoeOn je Onaj Koji odreuje ta hoe
bez naknadne posljedice i pitanja u
vezi s Njegovom odredbom, za razliku od
stvorenja koja su odgovornaOn iskuava
Svoje robove i njihovu pokornost
Njegovim poslanicima, inom dokidanja
odredbi tako da nareuje ono u emu je
interes koji On zna, a potom to
zabranjuje u skladu sa Svojim
znanjemStoga je za izvrenje Njegovih
naredbi nuna maksimalna pokornost i
slijeenje poslanika prihvaanjem svega
to oni donose, provoenjem u praksu
njihovih naredbi i izbjegavanjem svega
to zabranjuju i to spreavajuNa ovome
je mjestu odgovor idovima, objanjenje
njihovog nevjerovanja i raskrinkavanje
njihove sumnjiavosti u pogledu
"nedoputenosti" derogiranja
ajetaNaime, oni su negirali dokidanje
odredaba Tevrata, kao to su negirali i
vjerovjesnitvo Isaa, a.s., i
Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.
Zato njih Allah obavjetava da Njemu
pripada vlast na nebesima i na Zemlji,
da su stvorenja u Njegovoj vlasti i
pokornosti, te da i oni moraju sluati
i biti pokorni Njegovim zapovijedima i
zabranama, jer On moe narediti ta On
hoe, a zabraniti ta hoe; moe do-
kinuti ta hoe, a potvrditi ta hoe i
to sve onako kako On eli i hoe da
naredi, odnosno zabrani.
idovi su negirali in derogiranja
(nesh) zato to su bili nevjernici i
inadije, jer sam razum ne iskljuuje
mogunost derogiranja pojedinih
odredaba, budui da Allah donosi
odredbe po Svojoj volji i ini to sam
hoe.
Derogiranja je bilo i u ranije
objavljenim knjigama i erijatskim
propisimaTako je Ademu bilo dozvoljeno
da se njegove kerke udaju za njegove
sinove, a potom je to zabranjeno; Nuhu
je bilo dozvoljeno da jede meso svih
ivotinja nakon izlaska iz lae, a
potom je to zabranjeno; Israilu i
njegovim sinovima bilo je dozvoljeno
stupanje u brak sa dvije sestre, a u
Tevratu i nakon njega zabranjeno;
Ibrahimu je nareeno da zakolje svoga
sina, a potom je to dokinuto prije nego
je on to uinio idovi su sve ovo znali
i priznavali, ali su sami to odbijali,
dok se muslimani slau da je in
derogiranja pojedinih Allahovih odredbi
doputen, imajui u vidu veliku mudrost
sadranu u tome.

"Zar da traite od svog Poslanika kao
to su prije od Musaa traili?! A ko
vjerovanje za -mijeni nevjerovanjem,
taj je s Pravog puta zalutao."/108/

Allah Uzvieni zabranjuje
vjernicima da mnogo ispituju
Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve
sellem, o stvarima prije nego se
dogode, pa takoer kae:

"O vjernici, ne zapitkujte o onome to
e vam priiniti neprijatnosti ako vam
se objasni; a ako budete pitali za to
dok se Kur'an objavljuje, bit e vam
objanjeno." (5:101) Dakle, ako budete
pitali o detaljima u vezi s tim nakon
to bude objavljeno, to e vam biti
objanjeno Zato, ne pitajte za neto
prije nego se dogodi (pojavi) jer moe
biti zabranjeno upravo zbog tog
zapitkivanja! U tom smislu, u jednom
vjerodostojnom (sahih) hadisu stoji:
/103/ "Najvei prestupnik meu
muslimanima jeste onaj koji bude pitao
o neemu to nije zabranjeno, pa zbog
njegovog zapitkivanja to bude
zabranjeno." U Sahihima El-Buharije i
Muslima navodi se hadis od Mugire ibn
[u'beta koji kae da je Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, /104/
"zabranjivao prie u stilu rekla-
kazala, bespotrebno troenje imovine i
preveliko zapitkivanje"U Muslimovom
Sahihu stoji: /105/ "Ne zapitkujte me
puno, jer oni prije vas propali su zbog
prevelikog zapitkivanja i neslaganja s
vjerovjesnicima koji su im bili
poslani! Ako vam neto naredim, uradite
to onako kako moete, a ako vam neto
zabranim, izbjegavajte to!"
..
"Zar da traite od svog Poslanika
kao to su prije od Musaa traili?!"
Ove rijei odnose se i na vjernike i na
nevjernike budui da je Allahov
poslan svima, to se vidi i iz
slijedeeg ajeta:
"Sljedbenici Knjige trae od tebe da im
s neba spusti Knjigu. Pa, od Musaa su
traili i vie od toga kada su
govorili: 'Pokai nam Allaha zorno!'
Zato ih je, zbog sile njihove, munja
oinula!" (4:153) Iz ovoga se vidi da
Allah upuuje prijekor onima koji
Poslaniku, sallallahu alejhi ve
sellem, postavljaju pitanja

89
dodijavajui mu i izmiljajui kojeta
(zbog svoje tvrdoglavosti i
izmiljanja), kao to su i sinovi
Israilovi postavljali pitanja Musau,
a.s., zbog tvrdoglavosti, lai i
inadaAllah Uzvieni kae:
"A ko vjerovanje zamijeni
nevjerovanjem, taj je sa Pravog puta
zalutao", tjko kupi nevjerstvo za
vjerovanje, "taj je sa Pravog puta
zalutao" ,
, odnosno krenuo na put neznanja i
zablude.

"Mnogi sljedbenici Knjige voljeli bi,
iz line zlobe svoje, da vas, nakon
vaeg vjerovanja, vrate u nevjernike,
nakon to im je istina jas -nom
postala! Ali vi oprostite i preko toga
prijeite, dok Allah Svoju odluku ne
donese Allah je doista svemoan." /109/
"I namaz obavljajte i zekat dajite, a
dobro koje za sebe date, nai ete kod
AllahaAllah doista vidi ta vi
radite."/110/

Allah ovdje upozorava vjernike da ne
idu putem kojim ih navode nevjernici
izmeu sljedbenika Knjige. On im
ukazuje na njihovo prikriveno i
otvoreno neprijateljstvo, odnosno na
zlobu i zavist njihovu prema
vjernicima, iako oni znaju njihove
vrijednosti kao i vrijednosti
sellemOn nareuje Svojim robovima da
prijeu preko svega toga, oproste i to
podnesu dok im Allah ne da pomo i
pobjedu, te im nareuje da obavljaju
namaz i daju zekat.
Ima miljenja da je ovaj ajet
objavljen kao odgovor Hujejj ibn Ahtabu
i Ebu-Jasir ibn Ahtabu, koji su meu
idovima pokazivali najvie zlobe i
zavisti prema Arapima, zbog toga to ih
je Allah odlikovao i poslao im Svog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem
Zato Allah, d.., saopava da bi
idovi, iz zavisti, voljeli da se
muslimani ponovo vrate u nevjerstvo,
nakon to su se uvjerili u istinitost
Muhammedovog, sallallahu alejhi ve
sellem, poslanstva, iju potvrdu nalaze
u Tevratu i Indilu. Oni nisu vjerovali
u njega (Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem) iz zavisti i zlobe, jer je
pripadao drugom narodu.
"Ali vi oprostite i preko toga
prijeite", tj. oprostite onima koji
podstiu i potpaljuju neprijateljstvo.
To je, meutim, bilo u poetku, ali je
dokinuto rijeima Uzvienog :
"...i mnogoboce ubijajte gdje god
ih naete"(9:5) Tako su, kako navode
Ebul-Alije, Rebi' ibn Enes, Katade i
Serrij, ovaj i neki drugi ajeti
dokinuli pratanje i prelaenje preko
navedenih djelaTo je dokinuto "ajetom
sablje" ( ).
Na to ukazuju i rijei Uzvienoga:
"dok Allah Svoju odluku ne
doneseAllah je, doista, svemoan", tj.
dok Allah ne dozvoli njima da stupe u
borbu.

"I namaz obavljajte i zekat dajite, a
dobro koje za sebe date, nai ete kod
Allaha." Ovim rijeima Allah Uzvieni
sugerira njima da se bave onim to e
im donijeti koristi i ija e
posljedica biti pozitivna na Sudnjem
danu, odnosno da obavljaju namaz i daju
zekat, kako bi im Allah osigurao pomo
i pobjedu na ovome svijetu, ali i na
Dan svjedoenjaZato Uzvieni Allah
kae: "Allah doista vidi to vi
radite." Znai, On, d.., nee
zanemariti, niti e se izgubiti ijedno
djelo koje neko uini, bilo dobro ili
zlo, svakog e nagraditi prema njegovim
djelima. Ibn-Derir kae da Allah,
d.., ovim saopava ljudima da On
izuzetno dobro vidi sve to oni ine,
kako bi Mu bili u cijelosti pokorni i
kako bi bili oprezni da ne grijee.

- Oni govore da u Dennet nee ui niko
osim onoga ko bude idov ili kranin!
To su puste elje njihove! - Reci:
"Dajte svoj dokaz, ako istinu
govorite!" /111/ "A nije tako! Onome ko
se bude Allahu predao i usto dobra
djela inio, pripada nagrada kod
Gospodara njegova; takvi se nee niega
bojati, niti e za bilo im tugovati."
/112/ "@idovi govore: 'Krani nisu na
pravom putu', a krani kau: 'idovi

90
nisu na pravom putu', a oni Knjigu
itaju! Tako govore oni koji ne znaju."
Allah e im na Sudnjem danu presuditi u
onome o emu se oni ne slau/113/

Allah Uzvieni objanjava oholost
idova i krana, jer i jedni i drugi
samo za sebe tvrde da niko osim
njihovih pripadnika nee ui u Dennet
u Suri "El-Maida ("Trpeza") On
saopava kako oni govore:
"Mi smo djeca Allahova i miljenici
Njegovi." (Ibid.,5:18) Allah Uzvieni
pokazuje da je to lana tvrdnja,
navodei da e ih kazniti za grijehe
njihove a da je istina to to tvrde,
On ih ne bi kaznio! Zato ovdje kae:
"To su samo njihove elje puste."
Ebul-Alije u vezi s tim kae: "To su
elje koje su oekivali od Allaha bez
osnova." Zatim Allah kae:
"Dajte svoj dokaz, ako istinu
govorite!", tjdajte svoj dokaz i
objanjenje ako je istina ono to
tvrdite!
A zatim kae "A nije tako! Onome ko
se bude Allahu predao i usto dobra
djela inio." Seid ibn Dubejr u vezi s
tim kae: "Svakako, ko se iskreno bude
Allahu predao i dobra djela inio, tj.
slijedio Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem"Da bi neije djelo bilo
primljeno, mora ispuniti dva uvjeta: da
bude iskreno predan samo Allahu i da
postupa ispravno i u skladu sa [eri-
jatomPrema tome, ako bude iskren ali ne
postupa ispravno, nee mu biti
prihvaenoU tom smislu i Allahov
kae: /106/ "Ko uradi neto to nije u
skladu s naom stvari (tjs islamom), to
se odbacuje." (Prenosi Muslim od Aie,
r.a.)
Allah Uzvieni kae:
"I Mi emo pristupiti djelima
njihovim to su ih inili i u prah i
pepeo ih pretvoriti." (25:23) Ukoliko,
pak, djelo bude u skladu sa [erijatom,
ali bude bez iskrene namjere uraeno,
ono e takoer biti odbaeno i bit e
tretirano kao djelo licemjera i
dvolinjakaZato Uzvieni kae:

"Ko udi da se susretne s Gospodarom
svojim, neka dobra djela ini i nikoga
Mu u ibadetu ne pridruuje kao
suparnika." (18:110) Zatim, kae:
"Takvi se nee niega
bojati, niti e za bilo im tugovati."
Za to su njima osigurane nagrade, a
sigurni su i od straha, jer oni se nee
niega to predstoji bojati, niti e
tugovati za bilo ime to je prolo i
to su ostavili iza sebe.
"idovi govore: "Krani
nisu na pravom putu", a krani kau:
"idovi nisu na pravom putu", a oni
Knjigu itaju!..." Allah Uzvieni
objanjava meusobnu
suprotstavljenost, mrnju,
neprijateljstvo i tvrdokornost idova
i kranaU tome smislu i Ibn-Ishak
prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: -
Kada su krani iz plemena Nedran
doli kod Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, tu su
doli i idovski rabini koji su s
njima polemizirali pred Boijim
Poslanikom, sallallahu alejhi ve
sellem Rafi' ibn Harmele je rekao:
"Vi niste na pravom putu", a zatim je
negirao Isaa i IndilJedan od
nedranskih krana rekao je
idovima: "Vi niste na pravom putu",
a zatim je negirao vjerovjesnitvo
Musaovo i TevratU vezi s tim, Allah
je objavio rijei:
"idovi govore: "Krani nisu na
pravom putu", a krani kau: "idovi
nisu na pravom putu", a oni Knjigu
itaju!...", tj. navodi da svaki od
njih u svojoj Knjizi itaju potvrdu
onoga to su negirali.
"Tako govore oni koji ne
znaju"U vezi s rijeima: "...oni
koji ne znaju" postoje meu uenjacima
razilaenjaAta kae: "To su narodi koji
su ivjeli prije idova", dok Es-Suddi
istie da su to Arapi koji su govorili:
"Muhammed nije na Pravom putu!" Ibn-
-Derir se meutim opredijelio za
miljenje da je to opi pojam koji se
moe odnositi na sve, budui da ne
postoji vrst argument koji bi potvrdio
samo jedno od navedenih miljenja.
50

"Allah e im na Sudnjem danu presuditi
u onome o emu se oni ne slau", tjOn
e meu njima presuditi Svojom
pravednom presudom.

50
Rijei Allaha Uzvienog: "...oni koji ne znaju govore", smatram da
je najispravnije, a Allah najbolje zna, da se ovo odnosi na Arape, to
se razumije i iz konteksta gdje se navode idovi i krani, sljedbenici
Knjige, koji na osnovi Knjige znaju da rade suprotno onome to
znaju, odnosno da to negiraju. Za razliku od njih, Arapi nisu bili
sljedbenici Knjige, pa su prema tome oni ti "koji ne znaju". Zato ih
Allah spominje rijeima: "Tako govore oni koji ne znaju", tj. oni
govore "da Muhammed nije na Pravom putu". to se, pak, tie
miljenja da se to odnosi na narode koji su ivjeli prije idova, to je
teko prihvatiti s obzirom da nema osnova za njihovo isticanje.
Postavlja se pitanje: zato ostaviti realnost Arapa u to vrijeme koja je
bila slina realnosti idova, kada su u pitanju rijei: "Muhammed nije
na Pravom putu". Najvjerovatnije je da su oni bili slini idovima i
kranima koji su jedni drugima govorili "da nisu na Pravom putu",
nastavljajui potom da se sami pridravaju onoga to su narodi prije
njih slijedili u vrijeme za koje ne znamo kako su se oni odnosili
prema vjerovjesnicima koji su im slani. Na osnovi svega ovoga, ini
mi se najvjerovatnijim miljenje Es-Suddija, koji istie da se pod
rijeima
"oni koji ne znaju" misli na Arape. A Allah to, ipak, najbolje
zna i On upuuje na Pravi put!

91

"Ima li veeg nasilnika od onoga koji
brani da se u Allahovim mesdidima ime
Njegovo spominje i koji radi na tome da
se oni porue? Takvi bi trebalo da u
njih samo sa strahom ulazeOni e na
ovome svijetu ponienje doivjeti, a na
drugom ih eka kazna velika."/114/

Meu komentatorima Kur'ana postoje
dva mi -ljenja u pogledu odreenja
onih koji brane da se u Allahove
hramove ulazi i koji rade na njihovu
ruenju: jedni smatraju da su to
krani koji su pomogli Nabukodonosora
da srui Sveti hram (u Jerusalemu), a
drugi, da su to idolopoklonici koji su
se na dan ugovora na Hudejbiji
postavili pred Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, da ne bi
sa svojim ashabima uao u Meku, pa je
on zaklao svoj kurban u dolini Tuva i
sklopio s njima sporazumTada im je
rekao: "Niko nije spreavao da se ulazi
u ovu Kuu ni onda kada bi sreo ovjeka
koji je ubio njegovog oca i brata!" Oni
su mu odgovorili: "Kod nas ne moe ui
onaj koji je ubijao nae oeve u bici
na Bedru dok je ijedan od nas iv." U
vezi s rijeima: "...i koji radi na
tome da se oni porue", oni kau: "one
koji su spreavali da ulaze u njih kako
bi Allahovo ime spominjali prilikom
dolaska na had i umru." Ibn-Derir se
opredjeljuje za prvo miljenje
dokazujui da Kurejije nisu radili na
ruenju Kabe, za razliku od
Bizantinaca, koji su radili na ruenju
Svetog hrama. Drugo miljenje koje se
prenosi od Ibn-Abbasa (a Allah to
najbolje zna!) najispravnije je, jer su
krani - dok su spreavali idove i
bili blii nego idovi da obavljaju
molitvu u Svetom hramu - slijedili
ispravniju vjeruU to vrijeme spomen
Allaha kod idova nije bio prihvatljiv,
budui da su oni ranije prokleti od
Davuda i Isaa, sina Merjemina, zbog
toga to su grijeili i neprijateljski
se prema njima odnosili Idolopoklonici
su protjerali Allahovog Poslanika i
njegove ashabe iz Meke zabranjujui im
obavljanje namaza u hramu Kabe. U vezi
sa stavom da Kurejije nisu radili na
ruenju Ka'be, treba postaviti pitanje:
koje je ruenje vee od onoga to su
oni uinili? Jer oni su protjerali
i njegove ashabe, a Kabu uzeli za svoje
kipove, kumire i idolopoklonstvo, kao
to Uzvieni kazuje:

"[ta preostaje, nego da ih Allah kazni,
jer oni brane pristup asnom hramu iako
nisu njegovi uvariNjegovi uvari su
oni koji se Allaha boje, ali veina
njih to ne zna." (8:34)
51
Zatim:
.
"Idolopoklonici nisu dostojni Allahove
damije odravati kad sami svjedoe da
su nevjerniciTo su oni ija e djela
biti ponitena i koji e u vatri vjeno
ostati." "Allahove damije odravaju
oni koji u Allaha i drugi svijet
vjeruju, koji obavljaju namaz i daju
zekat, i koji se nikoga osim Allaha ne
boje." (9:17,18)
Ako su ti i takvi odstranjeni i
zabranjeno im da uu u damiju,
postavlja se pitanje: ima li veeg
ruenja od toga? Jer, pod odravanjem
se ne misli samo na gradnju i podizanje
damija, nego se misli na odravanje uz
spominjanje Allaha u njima, na
provoenje Njegovog erijata i na
istou od prljavtine i
idolopoklonstva.
52
"Takvi bi trebalo
da u njih samo sa strahom ulaze." Ovo
je informativna reenica koja ima
smisao imperativa i znai: ne
dozvolite, ako budete u mogunosti, da
ovi u njih ulaze, osim ako s vama imaju
sporazum o miru i plaaju dizjuStoga
je i Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, nakon to je osvojio Meku,
naredio da se od slijedee, devete
godine, oglasi na Mini: /107/ "...da od
te godine ne moe nijedan idolopoklonik
had obavljati, da oko Kue/Kabe ne
moe obilaziti onaj ko je goA onaj koji
je pod ugovorom vai mu do isteka." To
je, dakle, prihvaanje i provoenje u
praksu rijei Uzvienog:
"O vjernici, mnogoboci su sama pogan i
neka vie ne dolaze hodoastiti âsni
hram poslije ovogodinjeg hada."
(9:28) Kao to se vidi iz naprijed
navedenog, ovo obeanje Allah je
ispunio zabranjujui pristup
idolopoklonicima asnom hramu. Allahu
hvala i Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, ostavio je oporuku da
na Arabijskom poluotoku ne mogu ostati
dvije vjere, te da se idovi i krani
odatle imaju odstranitiTo je samo izraz
poasti asnom hramu i istota zemlje
kojoj je Allah poslao Svoga Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, svim
ljudima, da ih obraduje i opomene.
To je dakle ponienje na ovome

51
Rijei Allaha, d..: "Tako govore oni koji ne znaju" odnose na
Arape idolopoklonike, a ne na Bizantince, niti narode koji su ivjeli
prije idova, budui da se ukazuje da oni brane pristup âsnom
hramu. Nema sumnje da su to bili Arapi idolopoklonici.
52
Ovo, takoer, ukazuje da se to odnosi na Arape idolopoklonike, a
Allah upuuje na Pravi put!

92
svijetu budui da je nagrada, odnosno
kazna primjerena djelu. Prema tome, kao
to su oni zabranjivali vjernicima
pristup asnom hramu, i njima je
zabranjen pristup; kao to su oni
vjernike protjerali iz Meke, i oni su
odatle protjeraniNa drugom svijetu
njima pripada kazna bolna za prijestupe
koje su uinili u asnom hramu
postavljajui u njemu kipove i
prizivajui druga boanstva osim
Allaha, to su tavaf inili, obilazili
ga goli.

"Allahu pripadaju i istok i zapad; kuda
god se okrenete, tamo je Allahovo
liceAllah je, doista, neizmjerno dobar
i On sve zna."/115/

Ovaj ajet sadri, a Allah to
najbolje zna, jedan vid utjehe za
i njegove ashabe koji su istjerani iz
Meke i odvojeni od svoje damije i
mjesta obavljanja namaza. Allahov
Poslanik, dok je bio u Meki, okretao se
prema Svetom hramu u Kudsu, a pred
njim je bila Kaba, a kada je doao u
Medinu, okretao se od Kabe prema Kudsu
esnaest ili sedamnaest mjeseci. Zatim
mu je Allah dozvolio da se okree prema
Kabi. Zato ovdje kae:
"Allahu pripadaju i istok i
zapad; kuda god se okrenete, tamo je
Allahovo lice." Ebu-Ubejd el-Kasim
ibn Sellam u svom djelu "Derogirajue
i derogirano" kae: "Hadad ibn
Muhammed nam prenosi izvijee uz lanac
od Ibn-Abbasa da je rekao: - Prvo to
je dokinuto u Kur'anu i nama saopeno
jeste pitanje kible, a Allah to
najbolje znaAllah Uzvieni kae:
Allahovo lice." Dakle, prvo je
Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi
ve sellem, odreena kibla i on je
klanjao okrenuvi se prema Svetom hramu
u Kudsu, a napustio Drevni hram, Kabu,
a potom mu je odreeno da se okree
Drevnom hramu, Kabi, tako to Allah,
d.., kae:
"I iz svakog mjesta u koje doe, ti
lice svoje âsnom hramu okreni, i gdje
god se nalazili, vi lica svoja prema
toj strani okrenite." (2:150)
Mudahid kae: "Allahu
pripadaju i istok i zapad; kuda god se
okrenete, tamo je Allahovo lice."
Znai: gdje god bili, Kaba vam je kibla
prema kojoj ete se okretati Ibn-Derir
kae: "Neki kau da je ovaj ajet Allah
objavio prije nego je naredio okretanje
prema Kabi." Drugi navode: "Objavljen
je uz dozvolu od Allaha da se klanja
dobrovoljni namaz okreui se prema
istoku ili prema zapadu, na putu i u
sluaju velikog strahaEbu-Kurejb
prenosi s lancem od Ibn-Omera, da je on
klanjao, pa mu se jahalica okrenula, te
navodi da je i Allahov Poslanik to
inio tumaei ajet:
Allahovo lice." To prenose: Muslim,
Et-Tirmizi, En-Nesa'i, Ibn Ebi-Hatem i
Ibn-Merdevejh sa vie predanja od
Abdul-Melika ibn ebi-Sulejmana. Osnova
je ovoga hadisa u dva Sahiha od Ibn-
Omera i Amira ibn Rebie, gdje se ne
spominje ajet.
Neki kau da je objavljen ljudima
koji nisu znali kiblu, odnosno stranu
na kojoj se nalazi, pa su klanjali
okreui se u razliitim pravcima.
Muhammed ibn Ishak el-Ehvazi navodi
predanje sa lancem prenosilaca koji
see do Amira ibn Rebie, odnosno
njegovog oca, da je rekao: "Bili smo sa
Allahovim Poslanikom jedne crne i tamne
noi i otili u neko mjesto gdje je
jedan ovjek pravio od kamenja mesdid
gdje bi klanjaoKada je svanulo, vidjeli
smo da smo klanjali okreui se u
pravcu koji nije bio prema kibliRekli
smo Poslaniku, sallallahu alejhi ve
sellem: Allahov Poslanie, sino smo
klanjali a nismo bili okrenuti prema
kibli." Nakon toga, Allah je objavio
ajet:

"Allahu pripadaju i istok i zapad; kuda
god se okrenete, tamo je Allahovo
lice." Prenose Et-Tirmizi i Ibn-ebi-
Hatim sa slabim predanjem, a postoje i
brojna druga predanja s lancima u
kojima ima slabih mjesta, ali koje ipak
jedni drugu podupiru[to se tie
ponavljanja namaza u sluaju da se
utvrdi da je kibla bila pogreno
odreena, tu ima razliitih
miljenja(Ovi dokazi, tj. sam ajet i
naprijed navedeni hadisi govore u
prilog tome da ponavljanje nije pot-
rebno, a Allah to najbolje zna!)
Ibn-Derir navodi predanje s lancem
od Muda -hida da je rekao: - Kada je
objavljen ajet:
"Pozovite Me, i zamolite i ja u
vam se odazvati", oni su pitali: "U
kome pravcu?", a zatim je objavljeno:
"Kuda god se okrenete, tamo je
Allahovo lice." Ibn-Derir kae:
"Rijei:
"Allah je, doista, neizmjerno
dobar i On sve zna" znae da On
obuhvaa Svoja stvorenja neizmjernom

93
Dobrotom i Dareljivou, dok rije: /
"Sveznajui" znai da On izuzetno dobro
zna ta oni rade, da nita ne nedostaje
niti promie Njegovu znanju, nego da
sve savreno dobro zna."

- Nevjernici govore: "Allah je sebi
dijete uzeo." Uzvien neka je On!
Naprotiv, Njemu pripada sve to je na
nebesima i Zemlji i Njemu se sve
pokorava." /116/ "On je Stvoritelj
nebesa i Zemlje, a kada neto odlui,
On samo kae: 'Budi!' - i to biva."
/117/

Ovaj i slijedei ajet sadre odgovor
kranima, kao i njima slinim,
idovima i Arapima idolopoklonicima,
koji smatraju da su meleci (aneli)
kerke AllahoveAllah istie da su
njihove tvrdnje i rijei da Allah ima
djecu neistinite i lane, a zatim kae:
"Naprotiv, Njemu pripada sve to
je na nebesima i Zemlji", odnosno, nije
tako kako oni izmiljaju; Njemu pripada
vlast na nebesima i na Zemlji; On time
raspolae, jer ih je On stvorio, On ih
opskrbljuje, odreuje sve, podvrgava
Sebi, upravlja i raspolae svim po
Svojoj volji. Oni su svi Njegovi robovi
i u Njegovoj vlasti, pa kako e biti
Njegova djeca kada djecu raaju
parovi!? On, meutim, Velianstven i
Uzvien, nema para niti ortaka u
pogledu veliine i dostojanstva, kao
to nema ni druge, pa kako da ima
dijete?!
On kae:
"On je Stvoritelj nebesa i Zemlje,
otkuda Njemu dijete, a On nema druge? -
a stvorio je svaku stvar i On sve zna"
(6:101), kao i:

- Oni Govore: "Svemilosni je uzeo
dijete", /88/ "Vi doista teko i
odvratno govorite." /89/ "Gotovo da se
nebesa raspadnu i Zemlja provali i
planine zdrobe" /90/ "[to Svemilosnom
dijete pripisuju!" /91/ "Jer nema
potrebe da Svemilosni dijete ima." /92/
"Ta svi oni, i na nebesima i na Zemlji,
doi e Svemilosnom kao robovi." /93/
"On ih sve pamti i tano zbraja." /94/
"I svi e Mu, na Danu sudnjemu,
pojedinano doi." /95/ (19:88-95)
Allah Uzvieni kae:

- Reci: "On je Allah! JedanAllah je
utoite svakome. Nije rodio i roen
nije i niko Mu ravan nije." (112:1-4)
U ovim asnim ajetima Allah
potvruje da je On Veliki Gospodar,
Kojemu nema ravnoga ni slinoga, te da
je sve osim Njega stvoreno i podvrgnuto
Njegovom gospodarenju, pa je nemogue
da ima dijete! U tom smislu, uz
komentar ovoga ajeta iz sure "El-
Bekara", tj. "Krava", El-Buhari navodi
predanje od Ibn-Abbasa u kome se navodi
Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve
sellem, komentar: /108/ - Allah
Uzvieni kae: "Sin Ademov (ovjek) u
la Me ugoni, a to nema pravo; On Me
huli, a to nema pravo! On Me negira,
tvrdi da Ja nisam u stanju ponovo
oiviti kao to je bio, i huli Me
tvrdnjom da imam sina! A Ja sam doista
Uzvien, da bih imao drugu ili sina!" U
Sahihima (El-Buharijinom i Muslimovom)
se navodi da je Allahov Poslanik,
/109/ "Niko od Allaha nema vie
strpljenja da slua uvrede! Oni Mu
pripisuju sina, a On ih opskrbljuje i
dobro daje."
U vezi s rijeima: "Njemu se svi
pokoravaju" Ibn-ebi-Hatim, s lancem
prenosilaca od Ibn-Abbasa navodi:
"pokoravaju se", znai "klanjaju ";
Ikreme i Ebu-Malik kau:
"Njemu se svi pokoravaju", znai
"Priznaju Ga klanjajui Mu se", a
Mudahid istie da to znai:
"Pokoravaju Mu se".
Rijei: "On je Stvoritelj nebesa i
Zemlje", znae da ih On stvara bez pret
-hodnog primjera Ibn-Derir navodi da
to znai: "On je Velik i Uzvien da bi
imao sina; On je vladar nebesa i
Zemlje, na kojima sve svjedoi Njegovu
Jednou i priznaje pokornost Njemu. Jer
On je Tvorac svega iz niega, Stvaralac
i Davalac egzistencije bez prethodnog
osnova i primjera prema kojemu bi to
uinio." Allah ovim saopava robovima
Svojim da je meu onima koji to Njemu
svjedoe i Mesih, za kojega tvrde da je
Njegov sin, pa im kazuje da je Onaj
Koji je stvorio nebesa i Zemlju bez
prethodnog primjera i osnova (iz
nita), stvorio i Mesiha bez oca i to
samo Svojom Moi.

- A oni koji ne znaju, govore: "Trebalo
bi da Allah s nama razgovara ili da nam

94
kakav znak (ajet) doe!" Tako su gotovo
istim rijeima govorili i oni prije
njih, ija su srca slina njihovim! A
Mi ajete objanjavamo ljudima koji
vrsto vjeruju." /118/

El-Kurtubi kae: "Trebalo bi da
Allah s nama razgovara", znai da s
nama razgovara o tvom vjerovjesnitvu,
Muhammede. To su govorili Arapi koji
nisu vjerovali.
"Tako su, gotovo istim
rijeima, govorili i oni prije njih."
Uenjaci navode da se to odnosi na
idove i kraneTo potvruje i to to
su Arapi idolopoklonici govorili ovako
kao u rijeima:
- Oni govore: "Neemo ti
vjerovati sve dok nam iz Zemlje izvor
ne izvede" (17:90), do rijei:
.. - Reci: "Uzvien neka je
Gospodar moj! Pa zar ja nisam samo
ovjek, Poslanik?!" (17:93) Zatim:
- Oni koji ne ude da se s Nama sretnu,
govore: "Zato nam se ne poalju meleci
i zato svog Gospodara ne vidimo?!"
(25:21), te drugim ajetima koji ukazuju
na nevjerovanje arapskih
idolopoklonika,
53
na njihovu
tvrdokornost, inad i zapitkivanja u
vezi sa stvarima za kojima nemaju neke
potrebe, kao to su to inili narodi
prije njih koji nisu poznavali Knjigu
objavljenu ili pak neki drugiAllah
Uzvieni kae:

- Sljedbenici Knjige trae od tebe da
im s neba spusti Knjigu. Pa, od Musaa
su traili i vie od toga kada su
govorili: "Pokai nam Allaha zorno!"
"...ija su srca slina njihovim",
tj. srca arapskih idolopoklonika lie
srcima onih prije njih u pogledu
nevjerovanja, tvrdokornosti i inada
"A Mi ajete objanjavamo ljudima
koji vrsto vjeruju", tj. Mi smo
objasnili dokaze o istinitosti
Poslanika svakome ko to prihvaa i
vjeruje.

"Mi smo te poslali sa Istinom, da
radosne vijesti i opomene donese, a ti
nee biti pitan za one koji e u
Dehenemu biti."/119/

Ibn-ebi-Hatim navodi predanje s
lancem preno -silaca od Ibn-Abbasa da

53
Ve je vie puta ponavljano nevjerovanje arapskih idolopoklonika,
to potvruje na stav u komentaru na str. 88 u vezi s rijeima
Uzvienog: zatim ovdje, u vezi sa ajetom 2:118.
sellem, rekao: /110/ - Objavljeno mi
je:
"Mi smo te poslali s Istinom, da
radosne vijesti i opomene donese", a
zatim je rekao - to je da obraduje
Dennetom i upozori na Dehenem. Rijei
Uzvienog:
"a ti nee biti pitan za one koji
e u Dehenemu biti" najvie uaa
ita: "Ti nee biti pitan", tjMi te
neemo pitati za nevjerstvo onoga ko u
tebe nije vjerovao, poto Allah
Uzvieni kae:
"Jer, tvoje je da prenese, a
Nae da traimo polaganje rauna"
(13:40);

"Ti opominji, jer tvoje je da
opominje." /21/ "Ti vlasti nad njima
nema."/22/ (88:21-22) Neki to itaju
ovako: "A ti ne pitaj za one koji e u
Dehenemu biti", dakle, sa "fethom" na
"ta" i negativnim imperativom, to
znai: ne pitaj kako im je! Abdurrezzak
prenosi od Muhammeda ibn Ka'ba el-
Kurezija, koji kae: - Allahov
govorio je: /111/ "Da mi je znati ta
su moji roditelji radili! Da mi je
znati ta su moji roditelji radili! Da
mi je znati ta su moji roditelji
radili!" pa je, potom, objavljeno:
"A ti ne pitaj za one koji e u
Dehenemu biti." Poslije toga, on ih
nije do smrti spomenuoMeutim, hadis
koji se prenosi o ivotu njegovih
roditelja, sallallahu alejhi ve sellem,
ne nalazi se u est priznatih zbirki
niti u drugima, a lanac prenosilaca mu
je slabAllah to najbolje zna! Mogue da
ve sellem, molio oprost za svoje
roditelje prije nego je znao ta je s
njima, a kada je to saznao, ogradio se,
jer mu je saopeno da su stanovnici
Vatre, kao to je potvreno u sahih
hadisu.
54

54
Muslim u svom Sahihu navodi predanje od Enesa da je neki ovjek
rekao: /112/ "Allahov Poslanie, gdje je moj otac?", a on mu je
odgovorio: "U Vatri (Dehenemu)", a kada je krenuo, pozvao ga je i
rekao mu: "I moj i tvoj otac su u Vatri." Muslim u svom Sahihu
navodi od Ebu-Hurejre, r.a., da je rekao: /113/ "Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, posjetio je kabur svoje majke, pa je
zaplakao, to je rasplakalo i druge oko njega. Tada je rekao: "Molio
sam svoga Gospodara da joj oprosti, pa mi nije molbu usliao, pa
sam Ga zamolio da posjetim njen kabur, to mi je dozvolio.
Posjeujte kabure jer to podsjea na smrt." U vezi s ovim postoje
brojni hadisi, a mi navodimo samo ono to je navedeno u Sahihu
Muslimovom. Iz svih se vidi da su roditelji Poslanika umrli kao
idolopoklonici. A nema snage niti moi osim kod Allaha Velikog i
Uzvienog!

95

- Ni idovi, ni krani, nee biti
tobom zado -voljni sve dok ne bude
slijedio vjeru njihovuReci: "Allahov
put je jedini pravi put!" A ako bi se
ti poveo za eljama njihovim, nakon
znanja koje si dobio, od Allaha te niko
ne bi mogao zatititi, niti pomoi."
/120/ "Oni kojima smo objavili Knjigu,
pa je itaju istinito i ispravno, to su
oni koji u nju vjerujuA oni koji u nju
ne budu vjerovali, to su sigurni gu-
bitnici."/121/

Ibn-Derir kae: - Rijei Uzvienog:

"Ni idovi, ni krani, nee biti tobom
zadovoljni sve dok ne bude slijedio
vjeru njihovu", znae: Muhammede! Ni
idovi ni krani s tobom nikada nee
biti zadovoljni, sve dok ne bude
slijedio ono to njih zadovoljava i to
im odgovara! Zato, trai da Allah bude
zadovoljan istinom s kojom te je
poslao.
- Reci: "Allahov put je jedini
pravi put!", tj. reci, Muhammede,
doista je Allahova Uputa s kojom me
poslao prava uputa, tjto je prava
vjeraZatim:
"A ako bi se ti poveo za eljama
njihovim, nakon znanja koje si dobio,
od Allaha te niko ne bi mogao
zatititi, niti odbraniti." U ovim je
rijeima prijetnja i ukazivanje na
veliku opasnost za ummet od slijeenja
puta idova i krana, nakon spoznaje
dobivene iz Kur'ana i sunneta, Allah
nas sauvao toga! Rijei su upuene
Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem,
a zapovijed njegovim sljedbenicima
(ummetu).
55

Uzvieni Allah kae: "Oni kojima
smo objavili Knjigu, pa je itaju
istinito i ispravno..." U vezi s tim
Seid i Katade kau: "To su ashabi

55
Ovim se rijeima zabranjuje da se slijede nevjernici, da se
oponaaju njihova vjerovanja, rituali i postupci, odnosno da se oni
uzimaju za uzor kao to se to danas ini, da nas Allah sauva! Stoga
je neophodno da se trai zatita od Allaha, osobito u pitanjima
vezanim za ono to Allah nije objavio, naravno uz svijest o
odredbama koje su objavljene u Kur'anu i sunnetu. Ko navedene
zabrane kri, toga niko nee moi zatititi niti odbraniti od kazne
Allahove.
ve sellem", a Ibn-Mes'ud istie: "Tako
mi Onoga u ijoj je ruci moj ivot,
/ 'istinsko itanje' jeste ono kojim se
halal doputa, a haram zabranjuje,
itanje kako je to Allah objavio, pri
emu se nijedna rije ne moe
iskriviti, niti bilo to slobodno
tumaiti, tj na nain suprotan osnovnom
smislu." Ibn-Abbas slino navodiOd
sellem, prenosi se /114/ da je on, kada
bi naiao na "ajet milosti", molio
Allaha za milost, a kada bi naiao na
"ajet kazne", traio zatitu od Allaha.
Rijei Uzvienog: "..To su oni koji
u nju vjerujuA oni koji u nju ne budu
vjerovali", predstavljaju predikat za
naprijed navedene rijei:
"Oni kojima smo objavili Knjigu,
pa je itaju istinito i ispravno." To
znai: onaj ko bude istinski postupao u
skladu s knjigama objavljenim ranijim
poslanicima i vjerovao u ono sa ime
sam te poslao, Muhammede", to je opet
u skladu s rijeima Uzvi-enog:
- Reci: "O Sljedbenici Knjige, vi niste
nikakve vjere ako se ne budete
pridravali Tevrata i Indila, i onoga
to vam je objavljeno od Gos-podara
vaega." (5:68) Dakle, ako ih se budete
istinski pridravali, u njih istinski
vjerovali, potvrdit ete i prihvatiti
izvijea koja se u njima nalaze u vezi
s poslanstvom Muhammedovim, sallallahu
alejhi ve sellem, njegovim osobinama i
svojstvima, odnosno zapovijed da se on
slijedi, pomae i prihvati, to e vas
dovesti do istine i dobra i na ovome i
na drugom svijetu, kao to Allah
Uzvieni kae:

"Oni koji slijede Poslanika,
Vjerovjesnika nepismenog, kojega oni
kod sebe u Tevratu i Indilu nalaze..."
(8:157) Zatim:
"Ako oni prime islam, onda su na Pravom
putu, a ako odbiju, tvoje je jedino da
saopti A Allah dobro vidi robove
Svoje." (3:20) U tom smislu Allah
takoer kae:
"A oni koji u nju ne budu
vjerovali, to su sigurno gubitnici",
odnosno:"A onim saveznicima koji u
njega ne vjeruju, boravite je Vatra."
(11:17) U sahihu hadisu stoji: /115/
"Tako mi Onoga u ijoj je ruci moj
ivot, svako iz ovoga naroda, bio idov
ili kranin, ko bude za mene uo, a ne
bude vjerovao, ui e u Vatru."

96

"O sinovi Israilovi, sjetite se
blagodati Moje koju sam vam darovao, i
toga to sam vas nad drugim ljudima bio
odlikovao." /122/ "I bojte se Dana kada
niko ni za koga nee moi nita
uiniti, kada se ni od koga otkup nee
primiti, kada nikome zagovor nee
koristiti i kada im niko nee
pomoi."/123/

Ve je naveden ajet slinog sadraja
u dosadanjem komentaru ove sure, a
ovdje se to ponavlja u cilju
potvrivanja i podsticanja slijeenja
odnosno da sinovi Israilovi ne zavide
svojim amidiima, Arapima, to im je
Allah dao poslavi im Peat svih
poslanika (Muhammeda, sallallahu alejhi
ve sellem) izmeu njih, da ne budu
nepovjerljivi prema njemu.
56

- I kada je Ibrahima Gospodar njegov s
nekoliko rijei na iskuenje stavio, pa
ih je on potpuno izvrio, Allah je
rekao: "Uinit u da ti bude ljudima
voa." On je upitao: "A i neki iz mog
potomstva?" Odgovorio mu je: "Obeanje
Moje ne obuhvaa silnike!"/124/

Znai: Spomeni ti, Muhammede, tim
idolopoklonicima i sljedbenicima dviju
Knjiga koji svojataju vjeru Ibrahimovu,
a sami je ne slijede, nego je slijede
oni koji su na Pravom putu, ti i
vjernici koji su uz tebe - spomeni im
iskuenje Ibrahimovo, njegov ispit kome
je bio podvrgnut kada je dobio
zapovijedi i zabrane, "pa ih je on
potpuno izvrio" , tj. u cijelosti ih
je proveo u praksu, kao to Uzvieni
kae:
"i Ibrahimovim, koji je obaveze
potpuno ispunjavao" (53:37), tj. koji
je ispunjavao iskreno sve to mu je
Allah [erijatom propisaoAllah Uzvieni
kae:

56
U vezi s ovim vidjeti ajete 40, 41 i 42 iz ove sure.
"Ibrahim nije bio ni idov ni kranin,
nego je bio pravi vjernik, musliman, a
nije bio ni ido-lopoklonik."/67/
"Ibrahimu su od ljudi najblii oni koji
su ga slijedili, ovaj Vjero-vjesnik i
oni koji vjerujuA Allah je zatitnik
vjernika." /68/ (3:67-68) Rijei
Uzvienog: / "s nekoliko (rijei)"
znae "s nekoliko erijatskih odredbi,
zapovijedi i zabrana "Ovdje se
upotrebljava izraz u smislu
"sudbinskih rijei", kao to Allah
Uzvieni kae za Merjemu, a.s.:
"I ona je u Rijei Gospodara
svoga i Knjige Njegove vjerovala i bila
od onih koji su Mu klanjajui pokorni."
(66:12) Ova rije se upotrebljava,
dakle, u erijatskom smislu, kao i u
slijedeem primjeru: "Rije
Gospodara tvoga vrhunac je istine i
pravde" (6:115), tjNjegove su rijei u
funkciji [erijata ili izvijea
istinita, ili zahtjevi pravedni, bez
obzira bili zapovijedi ili zabraneU tom
smislu dolazi i ovaj ajet:
"I kada je Ibrahima Gospodar
njegov s nekoliko rijei na iskuenje
stavio, pa ih je on potpuno izvrio",
tjon ih je u praksu proveoZatim kae:
"Uinit u da ti bude ljudima
voa." To mu je nagrada za sve to je
uinio izvravajui zapovijedi i
izbjegavajui zabrane, pa ga je Allah
za to uinio voom ljudi i primjerom na
koji se ugledaju.
Postoje razilaenja u pogledu
odreenja rijei kojima je Allah
iskuao Ibrahima, a.sMuhammed ibn Ishak
prenosi predanje s lancem od Ibn-Abbasa
da je rekao: - Rijei kojima je Allah
iskuao Ibrahima, a.s., i koje je on
"potpuno izvrio" jesu: zapovijed da
napusti svoje sunarodnike, to je on, u
ime Allaha, potpuno izvrio; rasprava
sa Nemrudom, u ime Allaha, kada ga je
on izloio velikim opasnostima ukoliko
se ne bude s njim slagao; strpljivost
kada su ga bacili sa ciljem da ga spale
u vatri kako bi pokazali svoju silu;
naputanje svoje domovine u ime Allaha,
Koji mu je zapovjedio da to uini;
zapovijed da bude gostoprimljiv i
strpljiv i lino i u pogledu imovine;
iskuenje kojem ga je izloio
zapovijeu da zakolje svoga sinaPoto
je kroz sve to proao i potvrdio da je
iskreno odan u nevoljama, Allah
Uzvieni je rekao:
"Budi predan", a on je rekao: "Ja
sam predan Gospodaru Svjetova." (2:131)
Ibn Ebi-Hatim, s lancem prenosilaca
od Ibn Ebi-Nudejha prenosi od
Mudahida da je rekao:
- I kada je Ibrahima Gospodar
njegov s nekoliko rijei na iskuenje
stavio, pa ih je on potpuno izvrio,

97
rekao mu je: "Ja u te staviti na
kunju, ali koju?" On je rekao: "Da me
postavi da ljudima budem voa." Rekao
mu je: "Da", a on je upitao: "A moji
potomci?" Allah mu je rekao:
"Obeanje Moje ne obuhvaa
silnike!" Zatim mu je rekao: "Hram
(Kuu) uinit e utoitem za ljude."
On je rekao: "Da." Zatim mu je rekao:
"sigurnim mjestom"Odgovorio je: "Da."
Zatim je rekao: "I uinit e nas
predanim Tebi, a da i moji sljedbenici
budu ummet predanih (muslimana)." Rekao
mu je: "Da." Zatim je rekao: "One
njegove stanovnike koji budu Allaha
vjerovali opskrbit e plodovima."
Rekao je: "Da." Ibn-Derir u vezi s tim
kae da je mogue da se izraz /
"rijei" odnosi na sve to je navedeno,
a mogue je da to bude tako samo
djelimino, ali da je nedopustivo da se
ogranii na neto odreeno bez
odgovarajueg hadisa ili slaganja uleme
o tome miljenju nije preneseno nijedno
vjerodostojno predanje pojedinaca niti
skupina koje bi se moralo prihvatiti.
- Rekao mu je: "Obeanje
Moje ne obuhvaa silnike!" Kada je
Allah Ibrahima uinio voom, on je
zamolio Allaha da voe nakon njega budu
iz njegovoga roda, pa mu je udovoljeno,
ali je i obavijeten da e u njegovu
rodu biti silnika i da im Allahovo
obeanje nee biti dostupno, te prema
tome oni nee biti imami i na njih se
ne moe ugledati. Dokaz da je
udovoljeno njegovoj molbi jesu i rijei
Uzvienog u suri "El-Ankebut", tj.
"Pauk":
"I uinili smo u potomstvu
njihovom, vjerovjesnitvo i Knjigu."
(57:26) Prema tome, svaki vjerovjesnik
kojega je Allah poslao i svaka knjiga
koju je Allah objavio nakon Ibrahima,
doli su njegovim potomcima.

- I kada Mi Hram uinismo utoitem i
si -gurnim mjestom za ljude: "Neka vam
mjesto na kojem je Ibrahim stajao bude
prostor gdje ete namaz obavljati!" I
Ibrahimu i Ismailu stavili smo u
obavezu "da Hram Moj oiste za one koji
ga budu obilazili, koji u njemu budu
boravili, ruku i seddu inili." /125/
- A kada je Ibrahim zamolio: "Gospodaru
moj, uini ovo mjesto sigurnim
boravitem i snabdij plodovima
stanovnike njegove, one izmeu njih
koji budu u Allaha i drugi svijet
vjerovali!", On je rekao: "Onome koji
ne bude vjerovao, dat u da neko
vrijeme uiva, a onda u ga prisiliti
da u paklenu vatru ue. A grozno je to
boravite!" /126/ - I dok su Ibrahim i
Ismail temelje Hrama podizali, (molili
su): "Gospodaru na, primi to od nas,
jer Ti, uistinu, sve uje i zna."
/127/ "Gospodaru na, uini nas dvojicu
Tebi odanim (muslimanima), i porod na
neka bude Tebi odan, pokai nam obrede
nae i oprosti nam, jer Ti prima
pokajanje i milostiv si."/128/

U vezi s rijeima: "I kada Mi
Hram uinismo utoitem" El-Avfi navodi
od Ibn-Abbasa da je rekao: "Kada bi tu
dolazili, ne bi se nikada do kraja
zadovoljili, te bi se ponovo vraali na
to mjesto." U vezi s ovim rijeima
Allaha Uzvienog, Ibn-Derir navodi
predanje s lancem od Abde ibn ebi-
Lubabe: "Niko odatle ne bi otiao a da
u njemu ne ostane ar za novim
povratkom." Kurtubi navodi stihove u
kojima pjesnik o tome lijepo kae:
Hram je uinio stjecitem molitve za
njih,
a trenutak konanog zadovoljstva
nedokuivim.
Prema tome, iz komentara ovog ajeta
vidi se da Allah Uzvieni navodi
znaaj Hrama, te njegovu erijatsku i

98
sudbinsku dimenziju, budui da je to
zborite za ljude, odnosno mjesto prema
kojem due ljudske iskazuju svoju
privrenost i tenje, koje se nikada ne
mogu zadovoljiti, pa makar dolazili
svake godine, odazivajui se pozivu
Allaha Uzvienog, iskazanome kroz dovu
Njegovog miljenika, Ibrahima, a.s.:
"Pa uini srca nekih ljudi da
eznu za njima" (14:37), a zatim:
"Gospodaru moj, Ti moju dovu primi."
(14:40) Ovaj Hram zatim On, d..,
predstavlja kao sigurno mjesto za
svakoga ko tu doe, bez obzira ta
prije toga inio. Allah Uzvieni kae:
.
"Prvi Hram podignut za ljude jeste onaj
u Meki, blagoslovljen je on i putokaz
svjetovima." /96/ "U njemu su znamenja
oevidna, mjesto na kojem je stajao
Ibrahim i onaj ko ue u nj, treba da
bude siguran..." (3:96-97) U ovom
asnom ajetu Allah, d.., ukazuje na
Mekami-Ibrahim i nareuje da se pored
njega klanja:
"Neka vam mjesto na kojem je
Ibrahim stajao bude prostor gdje ete
namaz obavljati!" Komentatori Kur'ana
razilaze se u pogledu odreenja
MekamaIbn-Hatim, s lancem od Ibn-
Abbasa, navodi : - U rijeima:
"Neka vam mjesto na kome je Ibrahim
stajao bude prostor gdje ete namaz
obavljati!", izraz "Mekami-Ibrahim"
odnosi se na cio HaremOd njega se,
takoer, navodi da je rekao: "Mekami-
Ibrahim, koji se spominje ovdje, jeste
'Mekami-Ibrahim' u okviru Damije." Ima
miljenja da je Mekami-Ibrahim "cio
prostor hada"Tano je meutim da je to
kamen iza kojega je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, klanjao
dva rekata TavafaEl-Buhari navodi
predanje od Vjerovjesnika, preko Enesa
ibn Malika, koji kae: - Omer ibnul-
Hattab je rekao: "Sloio sam sa svojim
Gospodarom u tri stvari ili je rekao:
Sloio se moj Gospodar sa mnom u tri
stvari. Rekao sam: "Allahov Poslanie,
kada bi uzeo Mekami-Ibrahim za mjesto
namaza?!", pa je, nakon toga, objavljen
ajet:
"Neka vam mjesto na kojem je
namaz obavljati!" itd.
Hadis prenosi Muslim od Omera, koji
je rekao: "Sloio sam sa svojim
Gospodarom u tri stvari: u pogledu
hidaba (pokrivanja ene), zarobljenika
na Bedru i Mekami-Ibrahima." Ibn-
Durejd kae na osnovu lanca
prenosilaca od Dabira: /116/ "Allahov
Poslanik je brzo iao tri obilaska, a
etiri polahko, pa kada bi to zavrio,
otiao bi do Mekami-Ibrahima i iza
njega klanjao dva rekata, a zatim
prouio:
"Neka vam mjesto na kome je
namaz obavljati!"
Iz svega gore navedenog vidi se da
je Mekam kamen na kojem je Ibrahim,
a.s., stajao prilikom gradnje KabeKada
bi zavrio rad na jednom zidu, prenio
bi ga na slijedeu stranu dok nije
zavrio rad na zidanju Kabe, kao to e
biti pokazano u pripovijesti o
Ibrahimovoj i Ismailovoj gradnji
HramaOvaj Mekam bio je ranije povezan
sa zidom Kabe, a danas je, kao to je
poznato, na posebnom mjestu, uz ulazna
vrata, s desne straneOdvojio ga je Omer
ibnul-Hattab, r.a., imam i halifa
pravovjernih, kojega smo duni
slijediti, a protiv toga nije bio
nijedan od ashaba, r.a.
57

"I Ibrahimu i Ismailu stavili smo u
obavezu da Hram Moj oiste za one koji
ga budu obilazili, koji se u njemu budu
osamljivali, ruku i seddu inili."
"Stavili smo u obavezu" znai "naredili
smo" uz prijedlog "do, ka, prema", koji
glagolu omoguuje prijelaznost, ime
glagol dobija smisao "dali smo i
objavili"Zatim: "da Hram Moj oiste
za one koji ga budu obilazili", tjda
ga oiste od idolopoklonstva i
klanjanja drugim boanstvima mimo
Allaha. Znaenje "tavafa"/obilaska
poznato je, ali Seid ibn Dubejr u vezi
sa rijeima: "za one koji ga budu
obilazili" kae da znae: "ko bude
dolazio sa strane i obilazio ga"Rijei:
"koji se u njemu budu osamljivali"
znae "koji u njemu budu boravili", a
ima i miljenja da to znai: "ko ga
bude posjeivao iz svijeta i uz njega
boravio"Od Ibn-Abbasa navodi se da je
rekao: - Ako neko tu sjedi, spada u one
koji se u njemu osamljuju, a tu spadaju
ak i oni koji u mesdidu spavajuTo
navodi Ibn-Omer, za kojeg je utvreno
da je spavao u damiji Poslanikovoj,
sallallahu alejhi ve sellem, dok je bio
neoenjen.
"Koji ruku i seddu budu inili" - u
vezi s tim Ibn-Abbas kae: "Ako neko
klanja, ve time on spada u one koji
ruku i seddu ine. Poznavaoci
erijatskog prava razilaze se u pogledu

57
Ja bih rekao: Ukoliko neko eli upoznati se s razlozima prenoenja
i postavljanja ovoga kamena na mjesto gdje se danas nalazi, vidjet e
da je Omer ibnul-Hattab to uinio u elji da muslimanima olaka
obilazak Kabe, poto je primijetio da imaju potekoa, i nijedan od
ashaba nije iskazao protivljenje tome to je Omer uinio. Ovih dana,
dakle, 1385. h. godine, odnosno, neto prije i poslije toga, broj
hadija se dosta poveao, tako da je danas dostigao milion i po ljudi.
Zato dolazi do guvi i stiske u kojoj dio hadija i preseli na ahiret. To
je posebno primjetno bilo prole godine. Zato se nadamo da e
odgovorni ovaj objekat jo pomaknuti, kao to je to svojevremeno
uinio Omer ibnul-Hatab, kako bi olakali muslimanima.

99
odgovora na pitanje: "[ta je bolje,
namaz kod Kabe/u Haremu, ili obilazak
oko njega?!" Malik kae da je "tavaf"
(obilazak) za strance bolji, dok veina
uenjaka smatra da je uopeno namaz
bolji.
Dakle, to znai: Ibrahimu smo dali u
obavezu, odnosno, Ibrahimu i Ismailu
objavili smo da oiste Hram "za one
koji ga obilaze, tu se osamljuju, ine
ruku i seddu", tj. da ga oiste
od idolopoklonstva i sumnji i uine ga
samo za Allaha, utoitem za one koji
ga obilaze, uz njega borave te ruku i
seddu obavljaju. Znaenje rijei
"ienje damija" uzima se na osnovu
ovoga ajeta te rijei Uzvienog:

"U damijama koje se voljom Allahovom
po -diu, u kojima se spominje Njegovo
ime, On se velia jutrom i veeri."
(24:36) Prema velikom broju hadisa,
sunnet je da se damije oiste od
neistoe svega to uznemiravaU tom
smislu Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, kae: /117/ "Damije su
podignute za odreenu svrhu." Postoje
razliita miljenja u pogledu toga ko
je prvi podigao Kabu. Neki navode da su
to bili meleci, neki da je Adem, a.s.,
neki da je it, a.s. Veina onih koji
to navode sljedbenici su Knjige i to su
miljenja koja se ne mogu niti
potvrditi niti odbaciti, ali se ne mogu
tek tako ni prihvatitiU sluaju da se
zasnivaju na vjerodostojnim hadisima,
mogla bi se prihvatiti.
- A kada je Ibrahim zamolio:
"Gospodaru moj, uini ovo mjesto
sigurnim boravitem", znae: uini ovaj
komad zemlje sigurnim boravitem, to
je sasvim odgovaralo situaciji budui
da jo nije bio poeo graditi Kabu.
Allah Uzvieni takoer kae u suri
"Ibrahim":
- A kada je Ibrahim
zamolio: "Gospodaru moj, uini ovo
mjesto sigurnim boravitem" (14:35)
kao da ponovo, nakon zavretka
gradnje Kabe, smjetanja svoje
porodice i roenja sina Ishaka, koji
je bio mlai od Ismaila trinaest
godina, upuuje dovu. Zato on, na
kraju dove kae:
"Hvala Allahu, Koji mi je u starosti
podario Ismaila i Ishaka; Gospodar moj,
uistinu, usliava molbe." (14:39)

"I snabdij plodovima stanovnike
njegove, one izmeu njih koji budu u
Allaha i drugi svijet vjerovali!" Ibn-
Abbas kae: - Ibrahim je to zadravao
za vjernike iskljuujui druge ljude,
pa je Allah objavio:

"On je rekao: 'Onome koji ne bude
vjerovao, dat u da neko vrijeme uiva,
a onda u ga prisiliti da u paklenu
vatru ue. A grozno je to boravite!'"
To znai: "I one koji ne budu vjerovali
Ja u opskrbiti kao to opskrbljujem i
vjernike. Zar da stvorim neko
stvorenje, a ne opskrbim ga!? Dat u im
kratkotrajno da uivaju, a zatim u ih
prisiliti na primjerenu kaznu vatrom
dehenemskom."
"A grozno li je to boravite", tj.
boravite i dohodite u dva Sahiha se
navodi predanje da je Enes ibn Malik
alejhi ve sellem, rekao je Ebu-Talhi:
/118/ "Dovedi mi jednoga od vaih
mladia koji e mi sluiti (pomagati)!"
Ebu-Talha je stavio mene iza sebe na
konja, pa sam sluio Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, kad god bi
sjahaoDalje kae: Zatim je jahao dok se
nije ugledalo brdo Uhud, a tada je
rekao: "Ovo je brdo koje nas voli i
koje mi volimo." Kada je doao nadomak
Medine, rekao je: "Allahu moj, pro-
glaavam svetim sve to je izmeu
njena dva brda, kao to je to Ibrahim
uinio s Mekom. Blagoslovi ih u
njihovim uvjerenjima i mjerenjima" (tj.
trgovini). U drugoj verziji stoji:
"Boe, blagoslovi ih u svim mjerama, u
mikalu, sa'u i muddu!" (odreene mjere
koje su najee bile u upotrebi u to
vrijeme); El-Buhari dodaje: "tj.
stanovnike Medine".
Od Abdullaha ibn Zejda ibn Asima,
r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik,
/119/ "Ibrahim je doista Meku smatrao
za sveto mjesto i Allaha je molio za
taj grad, pa i ja poput njega, Medinu
smatram svetim mjestom i Allaha molim
da je osigura u svemu, kako najmanjem
muddu, tako i sa'u." /Prenosi El-
Buhari/
Ove smo hadise naveli budui da
imaju snagu dokaza svetosti Meke. U
takve dokaze spada i miljenje da je
ona sveta od kada je stvorena sa
Zemljom, to je vjerovatnije i jae.
Allah to najbolje zna! Postoje drugi
hadisi koji potvruju da je Meku Allah
uinio svetom i prije stvaranja nebesa
i Zemlje. U tom smislu, u dva sahiha se
navodi predanje od Abdullahaibn Abbasa,
r.a., da je rekao: - Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao je
na dan osvojenja Meke: /120/ "Ovaj grad
je Allah uinio svetim onoga dana kada
je stvorio nebesa i Zemlju, i on je
svet Allahovom odredbom do Sudnjega
dana. Prije mene u njemu nije
dozvoljena borba nikome, a ni meni nije
bilo dozvoljeno vie od sata u jednom
danu. Prema tome, on je Allahovom

100
odredbom svet do Dana sudnjega i u
njemu se ne moe ni trn posjei, ne
moe se loviti, niti ita uzeti to se
nae na zemlji da se ne obznani, niti
se smije upati (zeleno) bilje, Abbas
je rekao: "Allahov Poslanie, osim
mekanskog nara (despik), jer ga koriste
kovai za potpirivanje vatre i za
kue", pa je rekao: "Osim nara
mekanskog"Navedeno prema Muslimu, a
slino predanje postoji i od Ebu-
Hurejreta.[to se tie isticanja
vrijednosti Meke u odnosu na Medinu ili
obratno, to e biti kasnije izloeno,
inaallah.

I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama
podizali, molili su: "Gospodaru na,
primi to od nas, jer Ti uistinu sve
uje i zna." Rije "temelji"
mnoina je od imenice "temelj, os-
nov", odnosno, stup, osnovUzvieni
Allah kae: Ti, Muhammede, podsjeti
svoj narod na Ibrahimovu i Ismailovu
gradnju Kabe i postavljanje temelja,
kada su govorili:
"Na Gospodaru, primi to od
nas, jer Ti uistinu sve uje i zna",
molei tako Allaha Uzvienog da to od
njih primiTo potvruju i njihove rijei
koje dolaze poslije navedenih:

"Gospodaru na, uini nas dvojicu Tebi
odanim (muslimanima)." Oni su uinili
dobro, pa mole Allaha da im to
primi, odnosno podigli su hram pa
Allahu upuuju molbu da primi njihovo
djelo, plaei se istovremeno da ne
bude primljenoTako ine pravi i iskreni
vjernici, koje Allah Uzvieni spominje:
"I oni koji od onoga to im je
dano udjeljuju i ija su srca puna
straha..." (23:60), dakle, iz straha da
to ne bude primljeno od njih.
U Sahihu El-Buharijevom navodi se da
je Ibn-Abbas rekao: /121/ - Prva ena
koja je upotrijebila pojas, tj. komad
platna kojeg je vezala za pas a koji je
sezao do zemlje briui tragove hoda,
bila je majka Ismailova. Ona je stavila
pojas kako bi sakrila tragove od Sare.
Nakon toga, Ibrahim je otiao s njom i
njihovim sinom Ismailom, kojeg je
dojila, ostavivi je kod Hrama i to kod
jednog drveta iznad Zemzema, na
najviem dijelu damije. U to vrijeme u
Meki nije bilo nikoga, niti je bilo
vodeOn ih je ostavio na navedenome
mjestu, ostavivi pored njih torbu s
hurmama i mjeinu s vodomPotom je
Ibrahim krenuo, a za njim i ona
govorei: "Ibrahime, gdje e ti, a nas
ostavlja u ovoj dolini u kojoj nema ni
prijatelja ni bilo ta drugo?" To mu je
ponovila vie puta. Ali se on nije
obazirao. Zatim je rekla: "Je li ti to
Allah naredio?" Odgovorio je: "Da." A
ona je kazala: "Dakle, nee nas
ostaviti!", i vratila seIbrahim je,
potom, iao dok nije doao do prijevoja
odakle ga nisu mogli vidjeti. Tada se
okrenuo Hramu i podigavi ruke Allahu
uputio ovu dovu:
"Gospodaru na, ja sam neke potomke
svoje naselio u kotlini u kojoj se
nita ne sije, kod Tvoga asnog
hrama..da bi zahvalni bili." (14:37)
Majka Ismailova dojila je svoga sina
i pila vodu iz mjeine dok je nije
potroila, a onda su oednjeli i ona i
njen sin. Gledala ga je kako se savija,
odnosno, kako se prevre, kao to kae
(prenosilac)Ne mogavi da to gleda,
krenula je prema breuljku Safa, koji
joj je bio najblii. Uspela se na
breuljak, a zatim okrenula prema
kotlini, gledajui da li e koga
vidjetiPoto nikoga nije ugledala,
napustila je breuljak i ponovo se
spustila u dolinu, podigla jedan kraj
svoje koulje, a zatim urno krenula
kroz dolinu do Merve. Tu je zastala
nastojei da koga ugledaPoto nikoga
nije vidjela, to je uinila sedam
putaIbn-Abbas kae da je Vjerovjesnik,
"Zato ljudi urno idu izmeu ova dva
mjesta." Kada se pribliila Mervi, ula
je glas i rekla sebi: "Sluaj!", a
zatim slualaPotom je ponovo ula glas
i rekla: "ûla sam te, ima li kod Tebe
pomoi?" Zatim se nala kod mjesta
Zemzem s melekom koji je krajem ili,
kako kae, krilom neto traio, dok se
nije pojavila voda. Ona je poela da to
ograuje ureujui svojim rukama
ogradu, a zatim je zagrabila vode i
stavila u svoju mjeinuDok je ona
grabila, voda je izvirala. Ibn-Abbas
kae: "Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao je: "Allah se
smilovao majci Ismailovoj, jer da nije
ogradila Zemzem to bi bio izvor vode
tekuice!" Zatim kae: "Pa se ona
napila vode i podojila dijete, a melek
joj je rekao: 'Ne boj se izgubljenosti,
ovdje e biti Hram koji e sagraditi
ovaj djeak i njegov otac. Allah doista
ne ostavlja Svoje pripadnike da budu
izgubljeni.'" Hram je bio podignut
iznad zemlje poput breuljka, a vode su
ga plavile i s desne i s lijeve strane.
Tako je bilo dok nije dola jedna grupa
ljudi iz plemena Durhum (odnosno jedna
porodica iz Durhuma), koji su bili na
putu, pa su odsjeli u dnu Meke. Vidjeli
su pticu kako krui, pa su kazali: "Ova
ptica krui zbog vode. Koliko znamo, u
ovoj kotlini nema vode !?"
Nakon toga, oni su poslali jednoga ili
dvojicu ljudi, te su nali vodu.
Vratili su se i obavijestili ih, pa su
otili tamo. Zatim kae: - Majka

101
Ismailova je bila kod vode, pa su je
upitali: "Dozvoljava li nam da
odsjednemo kod tebe?" Odgovorila je:
"Da, ali nemate pravo na vodu kod nas."
Oni su rekli: "Uredu." Ibn-Abbas kae:
- Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao je: "To je obradovalo
majku Ismailovu, jer ona je voljela
prijateljstvo." Oni su potom odsjeli,
zatim su poslali po svoje porodice,
koje su dole tu zajedno sa dijelom
ljudi iz tamonjih nastambi. Djeak je
odrastao i od njih nauio arapski
jezikSvima se sviao i cijenili su ga.
Kada je dolo vrijeme za enidbu,
oenili su ga jednom enom izmeu njih.
Majka Ismailova je umrla. Nakon to se
Ismail oenio, Ibrahim je doao da vidi
sina kojega je tu ostavio. Nije ga
naao. Upitao je suprugu za njega, pa
mu je rekla: "Otiao je da nam neto
donese..." Zatim je pitao kako ive,
pa mu je rekla: "Mi smo u loim
prilikama. U tekoama smo i nevolji."
Poalila mu se. On je rekao: "Kada ti
doe suprug, prenesi mu selame i reci
mu da promijeni prag pred vratima."
Kada je Ismail doao, kao da je neto
predosjetio, upitao je: "Je li ko
dolazio?" Ona je rekla: "Da, dolazio je
neki starac, pitao me za tebe i odgo-
vorila sam mu ta je pitao. Pitao je
kako ivimo. Odgovorila sam da imamo
potekoa i nevolja." On je tada upita:
"Je li ti dao kakav savjet?" "Da",
odgovorila je ona"Rekao mi je da ti
prenesem selam i da promijeni prag
pred vratima." On tada ree: "To je moj
otac. Naredio mi je da se od tebe
rastavim, pa otii svojima !" Nakon
toga se razveo i oenio drugu iz istog
plemena. Nakon podueg vremena Ibrahim
je ponovo doao. Poto opet nije naao
sina kod kue, enu je upitao gdje se
nalazi "Iziao je da nam neto donese",
odgovorila je ona"Kako ste?", upitao
je. Pitao je, potom, kako ive i kako
im je "Dobro nam je", odgovorila je ona
i zahvalila se Allahu, d. "ta
jedete?" upitao je Ibrahim "Meso",
odgovorila je"A ta pijete?" "Vodu",
odgovorila je. On je potom rekao:
"Boe, blagoslovi meso i vodu (kojima
se hrane)!" Vjerovjesnik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao je: "U to
vrijeme oni nisu imali ita, jer da su
ga imali, on bi zamolio Allaha da im to
i dalje podari." Zatim je rekao: "Niko
izvan Meke ne bi doao, a da se njih
dvoje ne bi s njim sreli." "Kada ti
doe mu, prenesi mu selam i kai da
uvrsti prag!" Kada je doao Ismail,
upitao je: "Je li ko dolazio?" "Da",
rekla je ona i pohvalila se "Dolazio
nam je jedan fini starac. Pitao me za
tebe, pa sam ga izvijestila, pitao me
kako ivimo, pa sam mu rekla da ivimo
dobro." "Da li ti je ta savjetovao? ",
zapitao je on "Da, on ti alje selame i
kae ti da uvrsti prag pred vratima",
odgovorila je. Ismail je potom rekao:
"To je moj otac, a ti si taj prag.
Rekao mi je, dakle, da te drim." Zatim
je prolo odreeno vrijeme, pa je
Ibrahim ponovo doao. U tom asu Ismail
je sebi iljio strijele pod drvetom u
blizini vrela Zemzem. Kada ga je
ugledao, ustao je i doekao ga pa su se
pozdravili kao to dolikuje ocu i sinu.
Zatim je on rekao: "Ismaile! Allah mi
je neto naredio." On mu je odgovorio:
"Pa uini ono to ti je Gospodar tvoj
naredio." "Hoe li mi pomoi?", upitao
je"Da, pomoi u ti", odgovorio je
Ismail. Ibrahim je rekao pokazujui na
uzvisinu oko njih: "Allah mi je naredio
da ovdje izgradim Hram." Zatim su njih
dvojica postavili temelje Hrama. Ismail
je donosio kamenje i dodavao ga
Ibrahimu, koji je zidao. Kada je
graevina postala visoka, donio je ovaj
kamen,
58
postavio ga i on je na njemu
stajao dok je zidao, a Ismail mu
dodavao kamenje. Pritom su
govorili:
"Na Gospodaru, primi ovo od nas. Ti,
doista, sve uje i zna." Oni su tako
gradili Kabu kruei oko nje i
izgovarajui:
Komentatori Kur'ana razilaze se u
pogledu "temelja Hrama", tj. da li su
to temelji koje je postavio Ibrahim,
a.s., ili su tu ranije bili, odnosno da
li je njemu bilo nareeno da na njima
izgradi Hram? Najvjerovatnije - a Allah
to najbolje zna - da su temelji bili
postavljeni prije Ibrahima, a da je
pokazano gdje se nalaze, kao to
Uzvieni Allah kae:
"I kada smo kao utoite Ibrahimu
pokazali mjesto Hrama..(22:26) Dakle,
Hram je ranije postojao, a njemu je
pokazano njegovo mjesto..
Ibn-Derir kae: - Izvijestio nas je
Hennad ibn Serijj, koji lanac
prenosilaca vezuje za Halida ibn Arare,
koji kae: Neki ovjek je doao Aliji,
r.a., i upitao: "Hoe li mi neto rei
o ovome Hramu? Da li je to prvi hram
koji je podignut na Zemlji?" On je
odgovorio: "Ne." Ali prvi hram koji je
postavljen u Meki jeste Mekami-
Ibrahim. Ko u njega ue, siguran jeAko
eli, rei u ti kako je podignut.
Allah je objavio Ibrahimu "da Mu
sagradi Hram na Zemlji"Ibrahim je
osjeao da tome nije dorastao, pa mu je
Allah dao "Sekinu" - samopouzdanje koje
je dolo u vidu estokog vjetra s dvije
glave. Jedna ga je pratila dok nije

58
To je kamen na kojem je Ibrahim stajao dok je gradio Kabu,

odnosno, to je Mekami-Ibrahim, o kome je bilo govora na str. 95.

102
doao u Meku, na mjesto Hrama, gdje se
savila poput zdjele. Ibrahimu je
naredio da gradi tamo gdje se zaustavi
Sekina. Ibrahim je tu izgradio Hram i
ostalo mu je samo jo da ugradi jedan
kamen. Zatim je djeak poao da trai
kamen, a Ibrahim je rekao: "Ne, hou
kamen kakav ti ja kaem"Zatim je djeak
krenuo, naao kamen i donio ga. Kada se
vratio, vidio je da je on na tome
mjestu ve postavio Crni kamen. Rekao
je: "Oe, ko ti je donio taj kamen?" On
je odgovorio: "Donio mi ga je onaj koji
se nije oslanjao na tvoju gradnju.
Donio ga je Debrail, a.s., s neba."
Tako su ga dovrili.

* * *
Navodi se da je ovaj kamen bio
bijeli hijacint (dragulj) poput cvijeta
drveta "segam", da ga je Adem donio sa
sobom iz Denneta i da je pocrnio od
grijeha ljudskih. Navodi se, takoer,
da je Hram sagraen od materijala
etiri brda: Hira, Turi Sina, Turzita i
El-Dudi Allah to najbolje zna.
Ibn Ebi-Hatim navodi predanje s
lancem od Seida ibn Musejjeba, koji je
rekao: "Kazivao nam je Ali ibn ebi-
Talib da je Ibrahim doao iz Jermenije
sa Sekinom, koja mu je pokazala mjesto
Hrama, kao to pauk pravi kuu." Zatim
kae: "Pa su tu nali takvo kamenje da
jedan ne moe podii trideset ljudi."
Rekao sam mu: - Ebu-Muhammede, Allah
Uzvieni kae:
"I dok su Ibrahim i Ismail
temelje Hrama podizali", a on je
odgovorio: "To je bilo poslije."
59

KUREJIJSKA GRADNJA KABE
nakon Ibrahima, a.s., i prije
poslanstva
Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem

Pet godina prije poslanstva
ve sellem, pripadnici plemena Kurej

59
Na osnovi ukupnog teksta Kur'ana i postojeih predanja, usprkos
tome to poznavaoci hadisa tvrde da nije utvren pouzdano nijedan
hadis, dakle, na osnovi svih ovih predanja, ini se najvjerovatnijim da
su temelji Hrama postojali prije Ibrahima, jer i Allah Uzvieni kae: I
kada smo kao utoite Ibrahimu pokazali mjesto Hrama... (22:26),
zatim kae:
"I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali." Jasno se vidi da
je Allah uputio Ibrahima na mjesto Hrama, te da temelji Hrama, tj.
etiri osnovna temelja nisu kompletni temelji na kojim je stajao
Hram. Naime, prethodna predanja ukazuju da jedan kamen iz temelja
ne moe ponijeti trideset ljudi dok Ibrahim, a.s., kae: "kod Tvoga
Svetog hrama" i to vie godina prije nego je podignut Hram, to
dokazuje da je Hram postojao na poznatom lokalitetu. Nerazumno je
da Hram postoji bez temelja. U predanju takoer stoji: "Na mjestu
Hrama u to vrijeme bio je crveni okruglasti breuljak, koji je
vjerovatno bio ostatak ranijeg hrama." Allah to najbolje zna!
sloili su se da porue Kabu i iznova
je izgrade, zbog njenog tronog stanja.
Sporazumjeli su se da u njenu gradnju
uloe samo pravovaljano steena
sredstva, u koja ne spada novac od
otkupnine za blud, zarada od zelenake
kamate, niti nasilno otuena imovina
bilo kojeg ovjeka. U to vrijeme Kaba
je bila podijeljena meu ograncima
plemena Kurej, odnosno svaki dio ili
ugao pripadao je odreenom plemenskom
ogranku Kureja, to se odnosilo i na
onaj dio gdje se nalazio kamen, te
gornji dio Kabe
Svi su se oni meutim plaili
ruenja Kabe, pa se oko toga nisu odmah
sloili. Velid ibn Mugira je rekao: "Ja
u poeti s ruenjem." Uzeo je krampu,
doao na Kabu i rekao: "Gospodaru! Mi
ne elimo nita drugo, osim dobro."
Zatim je poruio dio do Rukna. Tu veer
ljudi su u zebnji proveli govorei:
"Vidjet emo..Ako mu ta bude, mi
neemo dalje nita ruiti. Izgradit
emo to iznova kako je i bilo. A ako mu
nita ne bude, to znai da je Allah
zadovoljan onim to smo uinili." Od te
noi Velid je nastavio svoj posao,
ruei dio po dio zajedno s drugim
ljudima sve dok nije doao do temelja
koje je postavio Ibrahim, a.s., gdje su
nali zeleno kamenje, koje je bilo
poput zuba povezano jedno s drugim
Muhammed ibn Ishak kae: "Jedan od
prenosilaca hadisa mi je priao da je
neki ovjek iz plemena Kurej, dok je
ruio Kabu, stavio polugu izmeu dva
kamena kako bi jedan od njih
izvadioKada se taj kamen pomakao,
cijela Meka se zatresla, tako da su
ostavili te temelje."
Svi su uestvovali u sakupljanju
kamenja i gradnji Kabe, a kada su doli
do "Haderul-esveda" / Crnog kamena,
sukobili su se i umalo nije dolo do
tue, jer svako je pleme eljelo tu
ast da postavi ovaj kamen na njegovo
mjesto..Tada je Ebu-Umejje ibn Mugire
el-Mahzumi rekao: "Skupino Kurej!
Dajte neka stane izmeu vas onaj koji
prvi ue na vrata Hrama, pa neka on
presudi!" Tako su i uinili, a prvi
koji je uao na vrata bio je Muhammed,
sallallahu alejhi ve sellem, Kada su ga
ugledali, oni su rekli: "To je Emin,
ôvjek od povjerenjaZadovoljni smo da
to uini Muhammed!" Kada su ga
izvijestili o emu se radi, on je
rekao: /122/ "Donesite mi jedno
platno!" I oni su ga odmah donijeliTada
je on uzeo Crni kamen, stavio ga na
platno, a potom rekao: "Neka svako
pleme uzme za jedan kraj platna, pa ga
zatim svi zajedno podignite!" Tako su i
uinili, a kada su ga podigli do mjesta
gdje se treba postaviti, on ga je
postavio na to mjesto. Nakon toga, Kaba

103
je s takvim izgledom ostala sve do
poara koji se desio poetkom
vladavine Abdullaha ibn Zubejra 60
godine po Hidri, odnosno krajem
vladavine Jezida, sina Muavije. Dok su
drali pod opsadom Ibn-Zubejra, on je
sruio Kabu i iznova je izgradio na te-
meljima Ibrahima, a.s. Tom prilikom je
ugraivao kamenje promjera pet lakata,
postavio istona i zapadna vrata koja
su vezana za zemlju u skladu s
predanjem koje je uo od svoje tetke
Aie, majke vjernika, koja je to ula
od Allahovog Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem. U tom obliku Kaba je
ostala sve dok ga Hadad nije smaknuo.
On je, kako u Sahihu navodi Muslim od
Ata'a, po naredbi halife Abdul-Melika
ibn Mervana, sve to vratio u prvobitno
stanje.
Sunnet je bio da se prihvati to to
je uinio Ibn-
Zubejr, r.a., jer je on bio taj kojega
je Allahov Poslanik posebno
volioMeutim, Abdul-Melik ibn Mervan
nije znao za ovaj sunnet. Zato je on,
kada je potvreno predanje Aie od
ve sellem, rekao: "Voljeli smo da smo
njega ostavili i ono to je uradio."
Muslim u svom Sahihu od Ebi-Kuz'e
prenosi da je Abdul-Melik ibn Mervan
rekao dok je obilazio oko Kabe: - Allah
unitio Ibn-Zubejra to je slagao na
Majku vjernika govorei: Od nje sam uo
kako kae: /123/ "Aia! Da tvoj narod
nije do juer bio u kufru, poruio bih
Kabu, pa bih u njoj postavio jo
kamenja, jer tvoj narod nije sve
potpuno izgradio." Al-Haris ibn
Abdullah ibn ebi-Rabi'a je rekao: "Ne
govori to, vladaru vjernika, jer i ja
sam uo Majku vjernika kako to govori."
On je rekao: "Da sam to uo prije nego
sam je poruio, ostavio bih je onako
kako je to izgradio Ibn-Zubejr." Ovaj
hadis je pouzdan od Aie, r.a., budui
da se od nje prenosi u vie
vjerodostojnih predanja, to ukazuje na
ispravnost postupka Ibn-
Zubejra, pa bi stoga bilo dobro da je
tako ostavljenoMalik ibn Enes je
zabranio Reidu, odnosno njegovom ocu
Mehdiju, da porui Kabu i izgradi je
ponovo na temeljima Ibrahima, a.s.,
kako ona ne bi bila predmet
razraunavanja meu vladarima, pa da je
svaki rui po svom nahoenju.

Prema tome, ona e u ovom obliku
ostati do kraja ovosvjetskog vremena,
sve dok je ne porui Zu-Sevikatejn iz
Abesinije, to se prenosi u oba Sahiha
od Ebu-Hurejrea, r.a., koji kae: -
sellem, rekao je: /124/ "Kabu e
poruiti Zu-Sevikatejn iz Abesinije."
Prema predanju Abdullaha ibn Amra ibn
Asa navodi se da je Allahov Poslanik,
/125/ "Kabu e poruiti Zu-Sevikatejn
iz Abesinije, pa e opljakati njene
ukrase i odnijeti prekrivae. Kao da ga
gledam kako elav i kvrgavih ruku
60

udara po njoj lopatom i krampom."
Allah najbolje zna, ali to e
najvjerovatnije biti nakon pojave
Jeduda i Meduda (Goga i Magoga),
jer u jednom predanju od Ebu-Seida el-
Hudrija, r.a., u Sahihu El-
Buharije stoji: - Allahov Poslanik,
/126/ "Hodoastit e se Kaba i
obavljati umra i nakon dolaska Jeduda
i Meduda."

"Gospodaru na, uini nas dvojicu
Tebi odanim (muslimanima), i porod na
neka bude Tebi odan, pokai nam obrede
nae i oprosti nam, jer Ti prima
pokajanje i milostiv si."
Ibn-Derir kae: Pod tim oni misle:
"Uini nas dvojicu odanima Tvojoj
naredbi, samo Tebi pokornima, da u toj
pokornosti nikoga Tebi ne pridruujemo,
da ibadet ne inimo nikome drugome do
Tebi." U vezi sa rijeima: "i
porod na neka bude Tebi odan." Es-
Suddi kae: "Oni ovim misle na Arape",
a Ibn-Derir kae: "Tano je da to
obuhvaa i Arape i druge narode, jer su
potomci Ibrahima i sinovi Israilovi."
Meutim, stav Ibn-Derira nije u
suprotnosti s rijeima Es-Suddija
budui da izdvajanje Arapa posebno ne
negira druge narode.
Kontekst se, meutim, odnosi na
Arape, jer nakon toga kae:
"Gospodaru na, poalji im poslanika,
jednog od njih" (2:129), to se odnosi
na Muhammeda, a.s., koji je jedan od
njihU tom smislu, Allah Uzvieni kae:
"On je Onaj Koji je nepismenim
poslao poslanika izmeu njih samih"
(62:2), to, pored svega, ne negira da
je poslan i crnim i crvenim, kao to i
Uzvieni Allah kae:
- Reci: "O ljudi, ja sam
Allahov Poslanik svima vama" (7:158), a
za to postoji niz neoborivih dokaza.
"Pokai nam obrede nae" znai:
pokai nam ih i poui nas tim obredima!
Od Seida ibn Mensura, s lancem
prenosilaca od Mudahida, prenosi se da
je rekao slijedee: "Debrail je rekao
Ibrahimu: 'Podigni temelje!', pa ih je
on podigao. Zatim mu je pokazao sve
obrede hadaIblis je pokuao da u te
obrede hada neto svoje doda, ali nije
uspioZato mu je Allah naredio da na

60
onaj koji ima iskrivljene lanke ruku ili nogu, odnosno,
iskrivljene zglobove...

104
njega baca kamenie tri puta, svaki
put po sedam kamenia, i to kod tri
demreta, to je on i uinio. Zatim ga
je doveo do Me'aril-Harama pa do
Arefata. Tu je rekao: 'Sada zna to
sam ti pokazao.' On je odgovorio:
'Da.'"

"Gospodaru na, poalji meu njih
poslanika, jednoga od njih, koji e im
ajete Tvoje kazivati, Knjizi i mudrosti
ih pouiti i oistiti ih, jer Ti si
doista Silni i Mudri."/129/

Ibrahimova molitva da Allah
stanovnicima Harema poalje poslanika
izmeu njih bila je sasvim u skladu s
ranije utvrenom Allahovom odredbom da
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem,
bude poslanik nepismenima,
61
odnosno
svima iz dva svijeta (ljudi i dina),
kako navodi predanje imama Ahmeda od
Irbada ibn Sarije, koji iznosi da je
sellem, rekao: /127/ "Ja sam kod Allaha
peat vjerovjesnika,
62
dok je Adem bio
ilovaa. O tome vas obavjetava dova
moga oca Ibrahima, radosni nagovjetaj
Isaa da u se pojaviti, snovi moje
majke kao i majki drugih
vjerovjesnika."
Njegove rijei: "radosni nagovjetaj
Isaa da u se pojaviti" odnose se na
rijei Allaha Uzvienog:
"I da vam donesem radosnu
vijest o poslaniku ije je ime
Ahmed..(61:6), a rijei: "i snovi koje
je usnila moja majka" pojanjene su u
njegovim rijeima u jednom drugom
hadisu koji prenosi Ahmed:/128/ "Moja
je majka u snu vidjela da je iz nje

61
Tj. Arapima.
62
Tj. kod Allaha je upisano u Knjizi Glavnoj da e on biti poslan kao
posljednji vjerovjesnik. Meutim, neke ekstremne sekte ovaj hadis
smatraju dokazom da je on, sallallahu alejhi ve sellem, prvo
stvorenje, iako o tome ovdje uope nema spomena. Naprotiv, ovaj
hadis ukazuje na njegovu opstojnost u znanju /znanstvenu
opstojnost/, a nikako i stvorenu opstojnost. U znanstvenoj opstojnosti
sva druga stvorenja jednaka su vjerovjesnikovoj opstojnosti, to
potvruju i rijei Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: /131/
"Allah je doista znao stvari pedeset hiljada godina prije nego je
stvorio nebesa i Zemlju." Allahovo znanje predstavlja Njegovo
nestvoreno svojstvo i u njemu nema prethoenja. Meutim, prvo to
je stvoreno bilo je Pero, to, takoer, potvruju rijei Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem: /132/ - Prvo to je Allah stvorio bilo je
Pero. Rekao mu je: "Pii!", a ono je upitalo: "Gospodaru moj, ta da
piem?" On mu je, d.., rekao: "Pii to e biti do Dana sudnjega!"
U vezi s ovim vidjeti nau raspravu:
"Muhammed, najvrednije, a ne prvo stvorenje", koja je tampana.
izilo svjetlo koje je obasjalo palae
[ama", to znai da je ona vidjela to u
snu dok je bila trudna, pa je is-
pripovijedala svojim najbliima, to se
potom meu njima proulo i postalo
poznato. Isticanje ama, Sirije,
Palestine i Libana, koje obasjava
njegovo svjetlo, ukazuje da e ova
regija na kraju ovosvjetskogvremena
biti stjecite islama i njegovih
pripadnika,odnosno da e se tu pojaviti
Isa.
U tom smislu u dva Sahiha stoji:
/129/ "Jedna grupa mojih sljedbenika
ostat e na Putu istine i njima nee
moi tetu nanijeti ko god ih htio
poniziti ili im se suprotstaviti, pa e
takvi ostati do dana kada Allah bude
dao da se ostvari Njegova naredba." U
Sahihu El-Buharijevom: /130/ "...i oni
e biti u amu."
Rijei Allaha Uzvienog: "Knjizi
ih pouiti" znae "Kur'anu ih pouiti",
a "mudrosti" znai sunnetu. Zatim: "i
oistiti ih" znai: uiniti da se
Allahu pokoravaju i budu Mu iskreni. U
vezi s rijeima: "Ti si, doista,
Silni i Mudri" Ibn-Abbas kae: "To
znai silni, koji sve moe, i mudri u
svojim djelima i rijeima, jer On
stavlja svaku stvar na svoje mjesto.

"Ko drugi vjeru Ibrahimovu izbjegava do
onaj koji ne dri do sebe! Mi smo njega
na ovome svijetu odabrali, pa e on i
na drugom svijetu biti meu dobrima."
/130/ - Kada je njemu Gospodar njegov
rekao: "Predan budi!", on je odgovorio:
"Ja sam predan Gospodaru svjetova."
/131/ - I Ibrahim je, kao i Jakub, to
ostavio u amanet sinovima svojim:
"Sinovi moji, Allah je vama vjeru
odabrao, i nipoto nemojte umrijeti
drukije nego kao musli-mani." /132/

Ovim rijeima Allah Uzvieni
odgovara nevjer-nicima na njihove
idolopoklonike izmiljotine suprotne
vjeri Ibrahima Halila, voe ednih
vjernika, koji je vjerovao samo u
Gospodara Uzvienog, ne ostavljajui tu
prostor za bilo to drugo i ni za
trenutak Mu ne pridruujui kao ravnoga
bilo koga, tako da se ogradio od

105
oboavanja bilo ega osim Allaha. U
tome se ponaao suprotno svojim
sunarodnjacima, to je dovelo do toga
da se distancira i od svoga oca...!
Allah Uzvieni kae:

- I kada Ibrahim ree ocu svome i
narodu svome: "Ja nita nemam s onima
kojima se vi klanjate", "nego samo s
Onim Koji me stvorio, jer e mi On,
doista, na Pravi put ukazati" (43:26-
27), zatim kae:

"A Ibrahim je traio oprosta za svoga
oca samo zbog obeanja koje mu je dao.
A im mu je postalo jasno da je on
neprijatelj Allahov, on ga se odrekao.
Ibrahim je, doista, bio pun saaljenja
i obazrivosti." (9:114)
Rijei Uzvienog:
"Ko drugi vjeru Ibrahimovu
izbjegava do onaj koji ne dri do
sebe!" odnose se na onoga koji sebi
ini nasilje ne brinui o sebi i loe
planirajui time to naputa Put istine
i pada u zabludu, odnosno ponaa se
suprotno onome kojega je Allah odabrao
jo od najranijih godina kao primjer
upute i pravilnog usmjerenja, uinivi
ga Svojim miljenikom na ovome, a jednim
od dobrih i sretnih na drugome
svijetuStoga se postavlja pitanje: Ima
li vee gluposti i nemara od
izbjegavanja puta Ibrahima, a.s., te
njegovog naina ivota i zajednice,
odnosno pristajanja uz put zablude i
stranputice? Zatim rijei Uzvienog:
- Kada je njemu Gospodar
njegov rekao: "Predan budi!", on je
odgovorio: "Ja sam predan Gospodaru
Svjetova", tjAllah Uzvieni mu je
naredio da bude iskren, te samo Njemu
predan i posluan, a on je na to
odgovorio u skladu sa erijatskom
odredbom i vlastitim predodreenjem
"I Ibrahim je, kao i Jakub, to
ostavio u amanet sinovima svojim...",
tju amanet im je ostavio ovu vjeru,
islam. Neki predstavnici zdrave
tradicije ime Jakub itaju u akuzativu
vezujui ga za prethodnu imenicu
"sinovima svojim", to znai da je
Ibrahim vjeru ostavio u amanet svojim
sinovima, kao i svom unuku Jakubu ibn
Ishaku, koji je tu bio prisutan.
Poznato je a Allah to najbolje zna
- da se Ishakov sin Jakub rodio dok je
Ibrahim, a.s., ivio sa Sarom, jer se i
"radosna vijest" odnosi na njih:
"Pa je Mi obradovasmo Ishakom,
a poslije Ishaka Jakubom." (11:71) Jer
da za vrijeme njihovog ivota nije bio
iv Jakub, ne bi bilo koristi
spominjati ga kao potomka Ishakova.
Zatim:

"Sinovi moji, Allah je vama vjeru
odabrao, i nipoto nemojte umrijeti
drukije nego kao muslimani", to
znai: înite dobro u ivotu i drite
se toga kako bi vam Allah dao da i
umrete kao takvi (muslimani) jer ovjek
obino i umire onako kako je ivio, a
bit e i oivljen prema tome kako je
umro.
Ove rijei nisu u suprotnosti s
hadisom: /133/ "Doista jedan ovjek
moe raditi za Dennet i doi do njega
na pedalj ili lakat duine, a potom ga
pretekne Knjiga i on uradi djela
stanovnika Dehenema, u koji zatim i
ue"..itd. U nekim predanjima ovoga
hadisa, takoer, stoji: /134/ "Radio je
za Dennet, kako to ljudima izgleda, a
radio je i za Dehennem, kako to njima
izgleda." A Allah Uzvieni, takoer,
kae:

"A onome koji dijeli i Allaha se
boji", "i ono najljepe smatra
istinitim", "njemu emo put dobra
olakati"; "a onome koji tvrdii i
osjea se neovisnim", "i ono najljepe
smatra lanim", "njemu emo put zla
olakati" (92:5-10).

- Da li ste prisutni bili kada je
Jakubu smrtni as doao i kad je sinove
svoje upitao: "Kome ete poslije mene u
ibadetu biti?" "Biemo u ibadetu",
odgovorili su oni, "Bogu tvome, Bogu
tvojih predaka, Ibrahima, Ismaila i
Ishaka, Bogu Jedinome! I mi se samo
Njemu predajemo!" /133/ "Taj je narod
proao; njemu pripada ono to je
zasluio, a vama to ste zasluili, i
vi neete biti pitani za ono to su oni
radili."/134/

Ukazujui arapskim idolopoklonicima,
sinovima Ismailovim, te nevjernicima
izmeu sinova Israilovih, na sluaj
Jakuba, sina Ishakovog, Allah Uzvieni
na ovome mjestu potvruje da je on u
smrtnom asu ostavio u amanet svojim
sinovima da se samo Allahu klanjaju i
nikoga Mu ravnim ne pridruuju, pa ih
je zapitao:

"Kome ete, poslije mene, u ibadetu
biti?" "Klanjat emo se", odgovorili
su oni, "Bogu tvome, Bogu tvojih oeva

106
(predaka), Ibrahima, Ismaila i
Ishaka..." Ovdje je naglasak na veini,
a Ismail je bio njegov amida. En-
Nahhas u vezi s tim kae: "Arapi esto
amidu nazivaju ocem." Ovaj ajet navode
kao argument oni koji djeda spominju
kao oca i njega ine zaprekom za
nasljedstvo brae, kako se to vidi iz
rijei Siddika, koje navodi El-Buhari
na osnovi predanja Ibn-Abbasa i Ibn-
Zubejra, to je u skladu sa mezhebom
Ebu-Hanife, o emu e ire biti govora
na drugome mjestu.
Rijeima: "Bogu jedinome" istie
se da samo Njemu pripada oboavanje i
da Mu se niko i nita ne moe
pridruiti; "i mi se samo Njemu
predajemo", tj. samo smo Njemu pokorni
i posluniNaime, islam je vjera svih
vjerovjesnika bez obzira na
raznovrsnost njihovih erijatskih
propisaO tome govore brojni ajeti i
hadisi "Taj je narod proao",
"njemu pripada ono to je
zasluio, a vama to ste vi zasluili",
tjvama ne vrijedi to se vezujete za
vjerovjesnike kao to su Ibrahim,
Ismail, Ishak, Jakub i njihovi potomci,
ako dobro ne inite, jer njima pripada
ono to su oni inili, a vama to vi
inite.
"i vi neete biti pitani za
ono to su oni radili"Zato u predanju
stoji: /135/ "Koga uspori djelo, nee
ga ubrzati porijeklo."

- Oni govore: "Budite idovi, odnosno
krani, bit ete na Pravom putu!" Ti
reci: "Ne, mi smo Ibrahimove prave
vjere, jer on nije nikoga Allahu ravnim
smatrao."/135/

Muhammed ibn Ishak, s lancem
prenosilaca od Ibn-Abbasa, prenosi: -
Abdullah ibn Surija el-E'ver je rekao
ve sellem: "Pravi put je samo ono to
mi slijedimo, pa nas i ti slijedi,
Muhammede, i bit e na Pravom putu!"
Slino su govorili i krani, pa je
nakon toga Allah objavio rijei: -
Oni govore: "Budite idovi, odnosno
krani, i bit ete na Pravom putu!"
Zatim:
- Ti reci: "Ne, mi smo Ibra-
himove prave vjere", tj. mi ne elimo
slijediti ni idovsku ni kransku
vjeru, emu nas vi pozivate, "nego" mi
slijedimo "Ibrahimovu pravu vjeru",
tj. ispravnu vjeru. Ebu-Kilabe kae:
"Pravi vjernik onaj je koji vjeruje u
sve poslanike, od prvog do
posljednjeg."

- Recite: "Mi vjerujemo u Allaha i u
ono to se objavljuje nama, i u ono to
je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i
Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono
to je dano Musau i Isau, i u ono to
je dano vjerovjesnicima od Gospodara
njihova; mi ne pravimo nikakve razlike
meu njima i mi se Njemu
predajemo."/136/

Allah Uzvieni upuuje Svoje robove,
vjernike, da vjeruju u ono to im je
objavio posredstvom Svoga poslanika
do u detalje, te ono to je objavio
vjerovjesnicima, a.s., prije njih, u
opim crtama. U tekstu je posebno
spomenuo neke poslanike, a na ostale je
samo uopeno ukazao. Usto, Allah,
d.., ukazuje im da ne prave razlike
izmeu vjerovjesnika, nego da u sve
njih vjeruju, te da ne budu kao oni o
kojima Allah, d.., kae:

- i koji ele izmeu Allaha i poslanika
Njegovih napraviti razliku, pa govore:
"U neke vjerujemo, a u neke ne
vjerujemo!", i ele izmeu toga nekakav
stav zauzeti /150/"Oni su, zbilja,
pravi nevjernici../151/ (4:150)
Ebul-Alije, Rebi' i Katade kau: -
Unuka Jakubovih bilo je dvanaest, a
svaki od njih izrodio je po cijelu
zajednicu, pa su zato poznati pod
imenom "unuci"Pod imenicom "unuci"
ovdje se misli na narode, odnosno,
potomke sinova Israilovih, te na objavu
koju je Allah objavio vjerovjesnicima
izmeu njih, kao to i Musa kae:

"Sjetite se Allahove blagodati prema
vama kada je neke od vas
vjerovjesnicima uinio, i uinio vas je
vladarima." (5:20) Ibn Ebi-
-Hatim s lancem prenosilaca od Ma'kila
ibn Jesara prenosi: - Allahov Poslanik,
/136/ "Vjerujte u Tevrat, Zebur i
Indil, a drite se Kur'ana!"

107
"Pa, ako oni budu vjerovali u ono u to
vi vje -rujete, na Pravom su putu; a
ako glave okrenu, oni su onda daleko od
Pravog puta i Allah e te sigurno od
njih zatititi, jer On sve uje i zna."
/137/ "Allahove vjere se drite! Zar
ima ljepe vjere od Allahove?! Mi se
samo Njemu pokoravamo." /138/

Uzvieni Allah kae: .."ako oni
budu vjerovali...", tjako budu
vjerovali nevjernici izmeu
idolopoklonika i sljedbenika Knjige,
kao to vi vjerujete u Allaha i Njegove
poslanike, ne pravei razlike meu
njima, "oni su na Pravom putu", tjoni
su na putu Istine "A ako glave
okrenu" od Istine i prihvate neistinu
nakon to budu imali dokaze za istinu,
"oni su onda daleko od Pravog
puta i Allah e te sigurno od njih
zatititi", tj. On e te pomoi protiv
njih i dati da ih pobijedi, "jer On
sve uje i zna" "Allahova vjera!", tj.
Allahova vjera ovdje je navedena u
akuzativu i znai: "Drite se Allahove
vjere, fitreta."
"Zar ima ljepeg vjere od
Allahove?!"; "Mi se samo Njemu
pokoravamo", tj. Njemu smo pokorni.

- Reci: "Zar s nama o Allahu
raspravljate, kad je On i na i va
Gospodar! Nama pripadaju naa djela, a
vama vaa djela! A mi smo prema Njemu
iskreni." /139/ "Kako moete govoriti
da su Ibrahim, Ismail, Ishak, Jakub i
unuci njihovi bili idovi ili krani?"
Reci: "Znate li bolje vi ili Allah?"
Zar je iko nepravedniji od onoga koji
skriva svjedoanstvo istine od Allaha!
A Allah motri na ono to vi radite."
/140/ "Taj je narod bio i nestao; njemu
pripada ono to je zasluio, a vama
pripada ono to ste zasluili; vi
neete biti pitani za ono to su oni
radili."/141/

Upuujui Svog Vjerovjesnika,
sallallahu alejhi ve sellem, da odbaci
rasprave idolopoklonika, Allah Uzvieni
kae: - Reci: "Zar s nama o Allahu
raspravljate?", tjzar s nama
raspravljate o Jednoi Allaha,
iskrenosti prema Njemu i prednosti u
slijeenju Njegovih naredbi i
izbjegavanju Njegovih zabrana, kada je
" On na i va Gospodar", tj. kada
je On Onaj Koji raspolae nama i vama,
Kojemu pripada svojstvo boanstva i
Koji nema ortaka.
"Nama pripadaju naa djela, a
vama vaa djela!", tj. mi smo daleko od
vas i onoga emu se klanjate, kao to
ste i vi daleko od nas, jer "mi smo
prema Njemu iskreni" u pobonosti i
predanosti. Nakon toga, Allah Uzvieni
negira njihove tvrdnje da su Ibrahim i
vjerovjesnici poslije njega pripadali
idovskoj, odnosno kranskoj vjeri, pa
kae:
- Reci: "Znate li bolje vi ili
Allah?", to znai: "Allah to svakako
najbolje zna!", a On saopava da oni
nisu bili ni idovi ni krani.
"Zar je iko nepravedniji od
onoga koji skriva svjedoanstvo istine
od Allaha!" U vezi s ovim rijeima
Hasan el-Basri kae: "Oni su u Boijoj
Knjizi, koja im je dana, itali da je
vjera islam, da je Muhammed Allahov
poslanik, te da su: Ibrahim, Ismail,
Ishak, Jakub i unuci bili daleko od
idovstva i kranstva - oni su to
posvjedoili pred Allahom i intimno to
priznali, ali su potom prikrili to
svjedoanstvo.
"A Allah motri na ono to vi
radite." Ove rijei sadre estoku
prijetnju i opomenu, ukazujui da
Njegovo znanje obuhvaa vae znanje,
odnosno da ete biti nagraeni u skladu
s tim. Zatim Uzvieni Allah kae: "To
je narod koji je proao", tj. prestao
postojati.
"Njemu pripada ono to je
zasluio, a vama pripada ono to ste
zasluili", tjnjima pripadaju njihova
djela, a vama vaa.
"Vi neete biti pitani za ono
to su oni radili", tj. vama ne vrijedi
vezivanje za njih, ako ih ne slijedite.
Stoga se ne ponosite samo time to
potjeete od njih, sve dok ne budete
njih slijedili izvravajui Allahove
naredbe i slijedei Njegove
poslanike, koji su poslani da obraduju
i opomenu, i to posebno na pojavu
prvaka vjerovjesnika i peata
Poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi
ve sellem, a potom i sve druge

108
vjerovjesnike.

Poetak II duza

- Rei e neki ljudi kratke pameti "[to
ih je odvratilo od kible njihove, prema
kojoj su se okretali?" Reci: "Allahu
pripadaju i istok i za -pad; On upuuje
na Pravi put onoga koga On hoe." /142/
"Tako smo vas uinili zajednicom
sredine, kako biste bili svjedoci
drugim ljudima, i kako bi Poslanik vama
bio svjedokI Mi smo promijenili kiblu
prema kojoj si se okretao samo zato da
bismo istakli one koji slijede
Poslanika od onih koji ne vjeruju, jer
to je doista teko bilo svima, izuzev
onih kojima je Allah ukazao na Pravi
putAllah nee dozvoliti da propadne
vjerovanje vae - a Allah je prema
ljudima doista blag i milostiv."/143/

Pod rijeju "maloumnici, ljudi
kratke pameti" misli se na
idolopoklonike Arape, te idovske
sveenike i licemjere, odnosno sve
njih, jer ajet ima openito znaenje.
Poto je Allahovom Poslaniku bilo
nareeno da se u namazu okree prema
Hramu u Svetom gradu (Kudusu), on je u
Meki klanjao izmeu dva ugla,
63
tako da
je Kaba bila ispred njega.
64
Poto nakon
preseljenja u Medinu nije imao
mogunosti klanjati izmeu ta dva ugla,
Allah mu je naredio da se okree prema
Svetom hramu. To navode Ibn-Abbas, kao
i veina uenjaka, koji se meutim
razilaze u vezi s pitanjem: kojim putem
je to nareeno, da li posredstvom
Kur'ana ili na drugi nain...? U tom
smislu postoje dva miljenja: Ikreme,
Ebul-Alije i Hasan el-Basri smatraju da

63
Pod dva ugla /rukna/ misli se na "jemenski" i "amski" /sirijski/
ugao.
64
Tj. stajao je na junoj strani, koja danas odgovara "Vratima
oprotaja", okrenut sjeverno, prema Svetom hramu, tako da su
ispred njega bili i Kaba i Sveti hram.
je okretanje prema Svetom hramu (u
Kudusu) bilo odreeno na osnovi
miljenja (idtihada) Allahovog
Naime, oni smatraju da je okretanje
prema Svetom hramu (u Kudusu) poelo
nakon dolaska Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, u Medinu,
a trajalo je neto vie od deset
mjeseci, tokom kojih je on molio Allaha
da mu da smjer Kabe, koja je bila kibla
i Ibrahima, a.s., to mu je udovoljeno
tako da mu je nareeno da se okree
Kabi. Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, o tome je obavijestio
muslimane, a prvi namaz koji je klanjao
okreui se prema Kabi bila je
ikindijaU vezi s tim u dva sahiha se
navodi hadis El-Berra'a, r.a., koji
istie /137/ da je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, klanjao
okreui se Svetom hramu esnaest ili
sedamnaest mjeseci, da je prieljkivao
da se okree prema Hramu u Meki, te da
je prvi namaz koji je klanjao okreui
se prema Meki bila ikindija. Tom
prilikom s njim je klanjala grupa
ljudi. Jedan od njih je iziao, pa je
prolazei pored ljudi u damiji koji su
bili na rukuu rekao: "Tako mi Allaha,
klanjao sam sa Vjerovjesnikom okrenuvi
se prema Meki", nakon ega su se i oni
u istom namazu okrenuli u pravcu Hrama
u Meki"En-Nesa'i navodi da je to bio
podne namaz koji je klanjan u damiji
"Benu-Seleme", dok u hadisu Nuvejle
bint Muslim navodi: /138/ " da im je
dola vijest o tome dok su klanjali
podne-namaz", a zatim kae: "Nakon toga
su mukarci doli na mjesto ena, a
ene na mjesto mukaraca."
Stanovnicima Kuba'a, meutim, vijest
nije stigla do sabah namaza, kada im je
doao jedan ovjek i rekao /139/ da je
ve sellem, te noi objavljen ajet u
Kur'anu kojim mu je nareeno da se
okree prema Kabi, pa su se i oni tada
okrenuli. Naime, u tom trenutku oni su
bili licem okrenuti prema amu, pa su
se tada okrenuli prema Kabi.
65
Ovo

65
Nema sumnje da je in okretanja prema kibli u namazu in ibadeta,
dok je stav da je smjer Kabe za muslimane kibla u namazu, u emu
postoji potpuna saglasnost, in vjerovanja. Ve je navedeno da su
ljudi u damiji prihvatili kao istinito izvijee koje su dobili, iako im
je samo jedan ovjek saopio da je kibla promijenjena u smjeru Kabe.
Budui da su oni u to vrijeme klanjali u smjeru Svetog hrama u
Kudsu, promijenili su smjer i okrenuli se u pravcu Kabe. Stoga,
njihovo prihvaanje izvijea u vezi s ovim pitanjem samo od jedne
osobe predstavlja bez sumnje in vjerovanja, koje je potvreno iz
izvijea samo jednog ovjeka koji se zakleo da je on klanjao sa
Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, okrenut u pravcu Kabe,
nakon ega su se i oni okrenuli u istom pravcu, to je zasigurno
potvreno. Ovo je jedan od dokaza protiv onih koji tvrde da se ahad-
hadis (hadis samo jedne osobe) ne moe prihvatiti kao dokaz u
akaidu, tavie, oni tvrde: "da je grjean svako ko prihvati bilo kakvo
uvjerenje posredstvom samo jedne osobe... !" Molimo Allaha da nas

109
pokazuje da ono to neto derogira, ne
moe biti prihvaeno prije nego se
spozna, bez obzira to je to ranije
objavljeno i dostavljeno, jer onima
koji su klanjali ikindiju, akam i
jaciju okrenuti u pravcu Svetog hrama
nije nareeno da to ponove. Allah to
najbolje zna! Kada se ovo desilo, neki
idolopoklonici, licemjeri, te
Sljedbenici Knjige doli su u sumnju i
ostali zbunjeni napustivi Pravi put,
66

govorei:
"to ih je odvratilo od
kible njihove, prema kojoj su se
okretali?", tjta je ovima, pa se
jednom okreu prema Svetom hramu, a
drugi put prema Kabi? Nakon toga, Allah
Uzvieni je objavio:
"Reci, Allahu pripadaju i istok
i zapad!", tj. Njemu pripada sve,
"pa, kud god se okrenete, tamo
je Allahovo lice." (2:115)

"Nije estitost u tome da okreete
svoja lica prema istoku i zapadu, nego
je estit onaj koji vjeruje u
Allaha..." (2:177), tj. kuda god nas
Uzvieni okrene, mi se tamo okreemo,
jer je savrena pokornost u izvravanju
Njegovih naredbi, ak i kada bi nam
svaki dan nareivao da se okreemo u
drugom smjeru, budui da smo mi Njegovi
robovi, odnosno pod Njegovom voljom.
Zato je stvar Njegove velike panje
prema ummetu Muhammedovom, sallallahu
alejhi ve sellem, to ih je uputio da
se okreu prema kibli Njegovog
miljenika Ibrahima, a.s., pa zatim i
kae:

- Reci: "Allahu pripadaju i istok i
zapad; On ukazuje na Pravi put onome
kome On hoe." Imam Ahmed donosi
predanje s lancem od Aie da je ona
rekla: - Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao je mislei na
pripadnike Knjige: /140/ "Ni na emu
nam oni ne zavide kao na petku na koji
nas je Allah uputio, a koji su oni
izgubili, na kibli na koju nas je Allah
uputio, a koju su oni izgubili, te na
rijeima koje mi izgovaramo za imamom:
'Amin!'"

"Uinili smo vas takoer zajednicom
sredine kako biste bili svjedoci protiv
drugih ljudi, i kako bi Poslanik bio
svjedok protiv vas." Rije "srednji,
sredinji, ugledni" ovdje znai isto
to i rije "najbolji, odabran,
ugledan"
Tako se, npr., kae: "Muhammed
je najbolji u svom rodu", tj"naj-

zatiiti od ponienja i loe posljedice!
66
Jer oni su i prije toga bili isti.
plemenitijeg roda", zatim:
"Kurejije su najugledniji
Arapi po porijeklu", tjnajboljiU to
spada i sintagma "srednji namaz", koja
znai "najvredniji namaz", a to je
ikindijaPrema tome, Uzvieni je uinio
ovu zajednicu najboljom "zajednicom
sredine" time to ju je odlikovao
najsavrenijim propisima, najboljim
metodama i najjas-nijim pravcem, kao
to i kae:

"On vas je izabrao i u vjeri vam nije
nita teko dao, u vjeri pretka vaeg
IbrahimaOn vas je ranije, a i na ovome
mjestu, muslimanima nazvao da bi
Poslanik bio svjedok vama, te da biste
vi bili svjedoci ostalim ljudima."
(22:78)
Imam Ahmed prenosi od Ebu-Seida
67

da je rekao: Allahov Poslanik,
/141/ - Na Sudnjem danu bit e pozvan
Nuh i tada e mu biti reeno: "Jesi li
dostavio objavu?", a on e odgovoriti:
"Da." Zatim e biti pozvan njegov narod
i postavit e mu se pitanje: "Je li vam
dostavio objavu?", a oni e odgovoriti:
"Nije nam dolazio nijedan poslanik,
niti bilo ko drugi!" Nuhu e tada biti
reeno: "Koga ima za svjedoka?", a on
e rei: "Muhammeda i njegov ummet."
Zatim kae: - Zato Allah Uzvieni kae:
"Tako smo vas uinili
zajednicom sredine." Rije "sredina"
znai pravednostVi ete biti pozvani i
njemu ete svjedoiti da je dostavio
objavu, a potom e on vama svjedoiti."
(Prenose: El-Buhari, Et-Tirmizi, En-
Nesa'i i Ibn-Made prema predanjima od
Ibn-E'mea)
U hadisu koji prenosi Ahmed od Ebu-
Seida el-
Hudrija stoji: /142/ - ...pa e zatim
biti pozvan Muhammed i njegov ummet i
postavit e im se pitanje: "Da li je
ovaj dostavio objavu svome narodu?", a
oni e odgovoriti: "Da." Tada e im
biti reeno: "Kako vi znate?", a oni e
odgovoriti: "Doao nam je na Poslanik
i izvijestio nas da su poslanici
dostavili objavu." U tom smislu Allah,
d.., kae:
"Tako smo vas uinili zajednicom
sredine", tj. pravednom zajednicom,

"kako biste bili svjedoci drugim
ljudima, i kako bi Poslanik vama bio
svjedok"
Rijei Uzvienog:

"I Mi smo promijenili kiblu prema kojoj
si se okretao samo zato da bismo
istakli one koji slijede Poslanika od

67
Tj. Ebu-Seida el-Hudrija.

110
onih koji se vraaju nazad, jer to je,
doista, teko bilo svima izuzev onim
kojima je Allah ukazao na Pravi put."
68

Dakle, Uzvieni Allah kae: "Muhammede,
Mi smo ti propisali da se prvo okree
prema Svetom hramu, a zatim smo ti
naredili da se okree prema Kabi, kako
bismo pokazali ko te slijedi, pokorava
ti se i okree se s tobom kuda god ti
krene, za razliku od onih koji se
vraaju nazad naputajui svoju vjeru."
"Iako je to, doista, teko",
tjtaj in okretanja od Svetog hrama
prema Kabi, odnosno, iako je to veliko
i teko u dui, izuzev za one ija je
srca Allah uputio i koji s uvjerenjem
priznaju istinitost Poslanika, te
priznaju da je sve to im je on donio
Istina, u koju nema sumnje, da Allah
ini to hoe, sudi kako hoe, te,
prema tome, On moe dati u obavezu
Svojim robovima ta hoe, derogirati
ta hoe, te da On posjeduje savrenu
mudrost i apsolutni dokaz za sve, za
razliku od onih u ijim je srcima
bolestJer, im se bilo to desi, kod
njih se javlja sumnja, dok se kod onih
koji vjeruju pojaaju uvjerenje i
potvrdni stav. Uzvieni Allah kae:

"I Mi objavljujemo u Kur'anu ono to je
lijek i milost vjernicima, a
nevjernicima to samo propast poveava."
(17:82)
Neki smatraju da su pretee, prvi
muhadiri i ensarije, bili ti koji su
klanjali prema dvije kible, to po-
kazuje da su pripadnici Muhammedova,
sallallahu alejhi ve sellem, ummeta
bili savreno pokorni Allahu i Njegovom
Poslaniku, te da su svi izvravali
Allahove naredbe. Neka Allah svima
njima bude zadovoljan.
"Allah nee dozvoliti da
propadne vjerovanje vae", tjda
propadne va namaz u kojem ste se
ranije okretali prema Svetom hramu,
odnosno da se izgubi nagrada koja vam
kod Allaha pripada za to. U jednom
sahih hadisu od Bera'a prenosi se da je
rekao: - Kada su neki ljudi koji su
klanjali prema Svetom hramu umrli, tada
su neki govorili: "Kakav je njihov
status u vezi s tim pitanjem?", pa je
Allah Uzvieni objavio:
"Allah nee dozvoliti da propadne
vjerovanje vae", tjdok ste se okretali
prvoj kibli, vjerovali u Vjerovjesnika
i slijedili ga u okretanju prema drugoj
kibli, naime, dat e vam nagradu i za
prvu i za drugu kiblu, jer "Allah je,

68
U ovom je ajetu dokaz da je Allah Uzvieni naredio Svom
Poslaniku da se okree prema Svetom hramu u Kudusu, odnosno, da
to on nije uradio na osnovu svog slobodnog zakljuivanja /idtihada,
kako to neki tvrde.
doista, blag i milostiv" .
U sahih hadisu stoji /143/ da je
sellem, vidio jednu zarobljenu enu,
odvojenu od svoga djeteta, kako ga
trai i kako svako dijete koje ugleda
kod neke od zarobljenica prislanja uza
svoja prsa, te kako je svoje dijete,
kada ga je nala, odmah prigrlila i
dala mu da doji. Allahov Poslanik je
rekao: "ta mislite, bi li ova ena
bacila svoje dijete u vatru ako bi bila
u stanju da to ne uini?" Prisutni su
odgovorili: "Ne bi, Allahov Poslanie!"
Na to je on kazao: "Kunem se Allahom da
je On (Allah) milostiviji prema Svojim
robovima nego ova ena prema svom
djetetu."

"Mi vidimo kako okree lice svoje
prema nebu i Mi emo ti sigurno dati da
se okree prema kibli koju ti eli;
pa, okreni lice svoje prema asnom
hramu! I gdje god bili, lice svoje
okrenite prema njemu. Doista oni kojima
je dana Knjiga znaju da je to istina od
Gospodara njihova. A Allah nije nemaran
prema onome to oni rade."/144/

Ali ibn Talha prenosi od Ibn-Abbasa:
- Prvo to je dokinuto u Kur'anu bilo
je okretanje u namazu (kibla). Na
poetku, kada je promijenjena kibla
69
,
nakon to je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, preselio u
Medinu, u kojoj je najvei dio
stanovnitva bio idovskog porijekla,
Allah je naredio da se okree prema
Svetom hramu (u Kudusu), to je
obradovalo idove. Allahov Poslanik
okretao se prema Svetom hramu vie od
deset mjeseci, ali je udio da se
okree prema kibli Ibrahimovoj, molei
Allaha Uzvienog i pogledajui u nebo,
pa je Allah objavio ajet:
"Mi vidimo kako okree lice svoje
prema nebu" do rijei:
"pa, okrenite lica svoja prema
asnom hramu", tj. u pravcu njega. Od
Ibn-Abbasa, r.a., prenosi se da je
sellem, rekao: /144/ "Hram je kibla za
one koji su u damiji, damija je kibla
za one koji su u Haremu, a Harem je

69
Tj. okretanje prema Svetom hramu u Kudusu.

111
kibla za stanovnike Zemlje, za moj
ummet i na zapadu i na istoku." U
hadisu Nuvejle bint Muslim stoji: /145/
"Dok su ljudi bili u damiji Benu-
Haris, umjesto da se okreu prema Sve-
tom hramu, promijenili su pravac u
smjeru Kabe nakon to im je doao jedan
ovjek s naredbom da promijene kiblu i
okreu se prema Kabi." Zatim kae:
Jedan ovjek iz plemena Benu-Harise
govorio mi je kako je Vjerovjesnik,
/146/ "To su ljudi koji vjeruju u
nevieno (gajb)",
70
a zatim:
"I gdje god bili, lice svoje
okrenite prema njemu." Dakle, Uzvieni
Allah nareuje da se okree prema kibli
sa svih strana svijeta, i istoka i
zapada i juga i sjevera. Izuzetak ini
jedino klanjanje nafila namaza na putu,
jer se tada klanja u pravcu u kojem ide
karavan (sredstvo prijevoza), a srcem
okrenutim prema Kabi, odnosno, kod
klanjanja za vrijeme sukoba i borbi,
kada se nema mogunosti traiti pravac.
Isto tako, onaj koji ne zna pravac
kible moe se okretati na osnovi
vlastite procjene (idtihad), makar ona
bila pogrena, jer Allah, d.., ne
obavezuje nikoga iznad njegovih
mogunosti.
erijatsko pitanje: Na osnovi rijei
Allaha Uzvienog "lica svoja
okrenite prema njemu", pripadnici
malikijskog mezheba dokazuju da onaj
koji klanja gleda ispred sebe, a ne u
mjesto gdje obavlja seddu, budui da
bi se pritom morao nagnuti, to je po
njihovom miljenju suprotno uspravnom
stajanju u namazu (kijam)Meutim,
veina uenjaka smatra da treba gledati
u mjesto gdje se obavlja sedda, to je
po njihovom miljenju izrazitiji vid
pokornosti i skruenosti o kojima
govori i hadis.
71

"Doista oni kojima je dana
Knjiga znaju da je to istina od
Gospodara njihova." To znai, idovi,
koji nisu prihvatili da se okreete
prema Kabi umjesto dotadanjeg
okretanja prema Svetom hramu u Kudusu,
znaju na osnovi opisa Allahovog
i njegovog ummeta u knjigama njima
objavljenim, da e Allah Uzvieni tebi
odrediti da se okree prema Kabi.

70
A ta rei za onoga koji tvrdi: - Onaj ko prihvati neko vjerovanje
na osnovi "ahad" hadisa, grjenik je, iako je Pos-lanik, sallallahu
alejhi ve sellem, posvjedoio za one koji su povjerovali u izvijee
jednog ovjeka da su oni ti koji vjeruju u nevieno (gajb)?...
71
/147/ "Kada bi klanjao, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, pogeo bi glavu i oborio pogled prema zemlji." /148/ Kada bi
uao u Kabu, on ne bi podizao pogled od mjesta gdje bi seddu
obavljao, sve dok ne bi iz nje iziao." (Prenose El-Bejheki i El-
Hakim, koji potvruje vjerodostojnost hadisa. To isto svjedoi i hadis
koji navode deseterica ashaba.)
Meutim, sljedbenici Knjige, zbog
zavisti, nevjerovanja i tvrdoglavosti
svoje, to kriju. Zato im Allah Uzvieni
upuuje prijetnje rijeima:
"A Allah nije nemaran prema
onome to oni rade."

"I kada bi ti onima kojima je dana
Knjiga sve dokaze donio, oni opet nee
prihvatiti tvoju kiblu, kao to ni ti
nee prihvatiti njihovu kiblu, niti e
iko od njih prihvatiti kiblu drugogaA
ako bi se ti za njihovim eljama poveo
nakon to ti je dolo znanje, tada bi
sigurno nepravedan bio."/145/

Allah Uzvieni obavjetava Svoga
Poslanika, salla llahu alejhi ve
sellem, da, bez obzira kako vjerodos
tojne dokaze on bude donio, idovi to
nee prihvatiti zbog nevjerovanja,
tvrdokornosti i suprotstavljanja onome
to i sami znaju o njegovom poslanstvu
Zatim kae: "kao to ni ti nee
prihvatiti njihovu kiblu".
72
To znai da
on ni na koji nain ne slijedi njihove
elje, odnosno da se on nije okretao
prema Svetom hramu zato to je to kibla
idova, nego je to inio po naredbi
Allaha Uzvienog. Navedene rijei
Uzvienog:

"A ako bi se ti za njihovim eljama
poveo nakon to ti je dolo znanje,
tada bi sigurno nepravedan bio" sadre
estoko upozorenje suprotstavljanju
istini nakon spoznaje iste, jer je
dokaz za onoga koji to poznaje vaniji
nego za bilo koga drugogaOve rijei
upuene su Poslaniku, sallallahu alejhi
ve sellem, ali se odnose na sve njegove
sljedbenike, njegov ummet.

"Oni kojima smo dali Knjigu znaju ga

72
Ovaj ajet pokazuje da Poslanik nije uzeo za kiblu Sveti hram na
osnovi vlastite odluke, da bi pridobio idove. Naprotiv, ovim ajetom
se prekida svaka rasprava o ovom pitanju, jer on potvruje da je to
bilo po naredbi Allaha Uzvienoga:
"kao to ni ti ne prihvata njihovu kiblu".

112
kao to sinove svoje znaju, ali neki od
njih doista svjesno istinu prikrivaju."
/146/ "Istina je od Gospodara tvoga, pa
zato nikako ne budi od onih koji
sumnjaju."/147/

Uzvieni Allah kazuje da uenjaci
meu sljedbenicima Knjige poznaju
autentinost misije Muhammeda,
sallallahu alejhi ve sellem, kao to
poznaju svoje sinove meu sinovima
drugih ljudi, jer nema toga koji e
posumnjati niti imati dvoumljenja da
prepozna svog sina kada ga vidi meu
sinovima svih ljudi svijeta. Nakon
toga, Uzvieni saopava da oni i pored
izvjesnosti i potvrenog znanja
"prikrivaju istinu", tj. od ljudi
skrivaju osobine Vjerovjesnika,
sallallahu alejhi ve sellem, navedene u
njihovim knjigama, "iako to oni
znaju", a potom daje stabilnost Svom
sellem, i vjernicima, kazujui im da je
ono to on donosi istina u koju nema
sumnje niti bilo kakve dileme, pa kae:
"Istina je od Gospodara
tvoga, pa zato nikako ne budi od onih
koji sumnjaju."

"Svako ima svoj pravac prema kojem se
okree, pa se natjeite u dobrima! Ma
gdje bili, Allah e vas sve sabrati.
Allah doista, sve m-e!"/148/

El-Avfi navodi od Ibn-Abbasa: -
Rijeima:
"Svako ima pravac kojem se
okree" ukazuje se na pripadnike
(razliitih) vjera, a zatim kae:
"Svaki narod ima kiblu kojoj se sa
zadovoljstvomokree. Allahov pravac je
onaj kojemu se okreu vjernici." Ebul-
Alije kae: "idov ima pravac kojemu se
on okree, kranin pravac kojemu se on
okree, a vas, pripadnici ummeta, On
upuuje prema pravcu (kibli) koji je
prava kibla. Ovaj ajet slian je
slijedeim rijeima Uzvienog:

"Svakom od vas dali smo zakon i pravac,
a da je Allah htio, On bi vas
sljedbenicima jedne zajednice uinioJer
On hoe da vas iskua onim to vam
propisuje! Zato se natjeite da jedni
druge u dobrima preteknete! Allahu ete
se svi vratiti." (5:48) U ovome ajetu
zatim kae:

"Ma gdje bili, Allah e vas sve
sabrati. Allah, doista, sve moe." To
znai da On ima mo da vas sakupi iz
zemlje i kada se vaa tijela i likovi
razgrade.

"I iz svakoga mjesta u koje doe, ti
lice svoje u pravcu asnog hrama
okreni; to je doista Istina od
Gospodara tvoga; Allah ne zanemaruje
ono to vi radite." /149/ "I iz svakog
mjesta u koje doe, ti lice svoje
prema asnom hramu okreni!; i gdje god
se nalazili, vi lica svoja prema njemu
okreite, da vam ljudi ne bi imali ta
prigovoriti, izuzev onih izmeu njih
koji nepravdu ineNjih se ne bojte,
nego se Mene bojte, da bih blagodat
Svoju prema vama upotpunio i da biste
na Pravom putu bili."/150/

Ovo je trea naredba od Allaha
Uzvienog, kojom se nareuje okretanje
âsnom hramu iz svih krajeva Zemlje.
Postoje razliita miljenja u vezi sa
smislom toga ponavljanja. Allah
najbolje zna smisao svega toga, a
najpoznatije je miljenje ono koje
iznosi Al-
Fahr er-Razi: da je prva neredba
upuena onome ko vidi Kabu, druga onome
ko je u Meki ali ne vidi Kabu, i trea
onima u drugim gradovima i zemljamaIma,
takoer, miljenja da prva naredba
predstavlja odgovor na molbu Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem,
rijeima:.. "Mi emo ti sigurno dati
da se okree prema kibli s kojom si ti
zadovoljan", druga da objanjava ono
to je istinakoju Allah voli i s kojom
je zadovoljan, a trea pobijanje dokaza
idova, koji su se pozivali na to to
se Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, okretao prema njihovoj kibli,
kao i pobijanje dokaza idolopoklonika
time to mu je nareeno da ostavi kiblu
idova i okrenese prema kibli Ibrahima,
a.s., koja je uzvienija. Allah to
najbolje zna!
"da vam ljudi ne bi imali ta
prigovoriti" znae da sljedbenici
Knjige ne bi dokazivali da su muslimani
saglasni da se okreu prema Svetom
hramu u Kudusu. Zatim:
"izuzev onih izmeu njih koji

113
nepravdu ine", tj. arapskih
idolopoklonika. Naime, neki su kao
dokaz nepravednosti (nasilja) navodili:
ovaj ovjek smatra da je sljedbenik
vjere Ibrahimove, pa ako se okretao kao
i sljedbenici Ibrahimovi u pravcu
Svetog hrama, zato to sada naputa?
Odgovor na to bio je da je Allahov
pokoran Allahu u svakoj situaciji i da
on ni za trenutak ne izlazi iz okvira
Allahove naredbe, te da ga njegov ummet
u tome slijedi. Stoga, kada mu je Allah
naredio da se okree Svetom hramu, on
se tome pokorio, a kada mu je naredio
da se okree prema Kabi, i tu je
naredbu s pokornou prihvatio
Rijei: "Njih se ne bojte, nego
se Mene bojte!" znae "ne bojte se
sumnji nepravednika (nasilnika), nego
se samo Mene bojte", a rijei: "da
bih blagodat Svoju prema vama
upotpunio" znae: u vezi s pitanjima
kible koju sam vam propisao;
"i da biste na Pravom putu
bili", tj. uputili smo vas na Pravi
put, od kojega su ostali narodi
odustali te zalutali, pa je stoga ovaj
ummet najasniji i najvrednijiAllahu
hvala za to.

"Kao to smo vam Mi jednoga od vas kao
poslanika poslali da vam ajete Nae
kazuje, da vas oisti, da vas Knjizi i
mudrosti poui, i da vas ono to niste
znali naui." /151/ "Pa, sjeajte se vi
Mene, i Ja u se vas sjetitiI za -
hvaljujte Mi, nemojte nevjernici
biti."/152/

Allah Uzvieni podsjea Svoje
robove, vjernike, na blagodati koje im
je podario aljui im Poslanika, sal-
lallahu alejhi ve sellem, koji im
kazuje jasne ajete i isti ih od zla i
prljavtine, koji ih izvodi iz
idolopoklonstva u monoteizam i pouava
ih Knjizi, tjKur'anu, i mudrosti, tj.
sunnetu, te koji ih ui onome to oni
ne znajuTako su oni, nakon to su bili
u neznanju paganstva i nesuvislosti
rijei, blagodarei njegovom
poslanstvu, preli u status dobrih
ljudi (evlija), dobivi narav uenih
tako da su postali isti i iskreni,
idui uz blagodat Allahovu za Muhamme-
dom, sallallahu alejhi ve sellem. Stoga
Allah Uzvieni ukazuje vjernicima da
priznaju ove blagodati i uzvrate na
njih sjeanjem na Allaha sa
zahvalnou. Allah kae:
"Pa, sjeajte se vi Mene, i Ja
u se vas sjetiti; i zahvaljujte Mi,
nemojte nevjernici biti", tjkao to sam
vam Ja ukazao milost aljui vam
Muhammeda i "vi se Mene sjeajte"! Od
Zejda ibn Eslema navodi se da je Musa,
a.s., rekao: "Gospodaru moj! Kako u Ti
se zahvaliti?", a njegov Gospodar mu je
odgovorio: "Sjeat e Me se i nee Me
zaboravljati! Kada Me se sjea, tada
Mi i zahvaljuje, a kada Me zaboravi,
tada Me i ne vjeruje." Hasan el-Basri
i neki drugi kau: "Allah se sjea
onoga koji se Njega sjea, a jo vie
onoga ko Mu zahvaljuje, i kanjava
onoga ko Ga ne vjeruje." U vezi s
rijeima: "...bojte se Allaha
istinskom bogobojaznou" (3:102) neki
pripadnici zdrave tradicije (Selefa)
kau: "To znai da Mu se pokorava i ne
grijei, da se spominje i ne
zaboravlja, da Mu se zahvaljuje i ne
bude nevjernik." U vezi s rijeima:
"Pa, sjeajte se vi Mene, i Ja u se
vas sjetiti" Hasan el-Basri kae:
"Sjeajte Me se kroz ono to sam vam
dao kao strogu dunost, pa u se i Ja
vas sjeati onim to sam se prema vama
Sam obavezao." U jednom vjerodostojnom
(sahih) hadisu kudsiji stoji: /149/ -
Uzvieni Allah kae: "Ko Me se sjeti
kada je sam i Ja se njega sjetim, a ko
Me se sjeti na nekom skupu, Ja se njega
sjetim jo na boljem skupu." Rijeima:
"I zahvaljujte Mi, nemojte
nevjernici biti!" - Allah Uzvieni
nareuje da Mu se zahvaljuje
obeavajui za to veliko dobro, pa
kae:

- I kada Gospodar va objavi: "Ako
budete zahvalni, Ja u vam, sigurno,
jo vie dati; a ako budete nezahvalni,
kazna Moja doista e estoka biti."
(14:7) Ahmed navodi predanje s lancem
prenosilaca od Reda el-Ataridija, koji
je rekao: - Doao nam je Imran ibn
Husajn nosei na sebi svijetli ogrta
koji na njemu do tada, a ni kasnije,
nismo vidjeli, pa je rekao: "Allahov
rekao je: /150/ 'Kome Allah podari neku
blagodat, On voli da na njemu vidi trag
te blagodati', odnosno kae: '..na Svom
robu'".

"O vjernici, traite sebi pomoi u

114
strpljivosti i namazu! Allah je doista
na strani strpljivih." /153/ "I ne
kaite za one koji su na Allaho -vom
putu poginuli: 'Mrtvi su!' Ne, oni su
ivi, ali vi to ne znate."/154/

Nakon to je Allah Uzvieni dao
objanjenje u vezi sa zahvalnou,
poeo je s objanjenjem pitanja
strpljivosti, upute i traenja pomoi
kroz strpljivost i namaz, jer, rob
Allahov, ili ivi u blagodati zahvalju-
jui se na njoj, ili je u tekoama
koje strpljivo podnosiStoga Allah
Veliki istie da je najbolji vid
traenja pomoi pri podnoenju tekoa
strpljivost i namaz (salat)U jednom
hadisu stoji: /151/ "Kada bi Allahovom
neto bilo teko, on bi klanjao namaz."
Postoje dvije vrste strpljivosti:
strpljivost kod izbjegavanja zabrana
(harama i grijeha), i strpljivost na
djelima pokornosti i pribliavanja
AllahuDruga vrsta strpljivosti donosi
veu nagradu jer je ciljanaPored toga,
postoji i trea vrsta strpljivosti, a
to je strpljivost u tekoama i
problemima, kao to je, npr., traenje
oprosta zbog greaka i porokaAli ibn
Husejn Zejnul-Abidin za strpljive kae:
- Kada Allah sakupi prve i posljednje,
poziva e zvati pitajui: "Gdje su
strpljivi, da uu u Dennet prije
polaganja rauna..." To svjedoe i
rijei Uzvienog:
"Doista e bez rauna biti
nagraeni oni koji su strpljivi."
(39:10) Seid ibn Dubejr kae:
"Strpljivost je priznavanje roba Allahu
za ono to ga je pogodilo, odnosno
podnoenje tekoa u nadi u Allahovu
nagraduJer ovjek je nekada preplaen,
ali postojan i pritom se vidi samo
njegova strpljivost. Rijeima:
- I ne kaite za one koji
su na Allahovom putu poginuli "Mrtvi
su!" Ne, oni su ivi..Allah Uzvieni
saopava da su ehidi, u Berzehu
(Meusvijetu) ivi i opskrbljeni. To
se, takoer, navodi i u Sahihu
Muslimovu: /152/ - Due ehida bit e u
voljima (grlima) zelenih ptica koje e
letjeti po Dennetu kuda god hoe, pa
e doi do svjetiljki objeenih ispod
Prijestolja (Ara). Tvoj Gospodar e ih
pogledati, pa e rei: "ta elite?"
Rei e: "Gospodaru na, ta moemo
poeljeti kada si nam dao ono to
nijednom od Svojih stvorenja dao nisi."
Nakon toga pitanje e biti ponavljano,
pa kada one vide da pitanje nee
prestati dok ne odgovore, kazat e:
"elimo da nas vrati na dunjaluk, pa
da se borimo na Tvom putu, kako bismo
ponovo dali ivot u Tvoje ime", poto
su vidjele nagrade za ehadet.
Gospodar Uzvieni tada e rei:
"Zapisao sam da se tamo ne vraaju." U
hadisu koji prenosi Ahmed s lancem
prenosilaca od Kaba ibn Malika, stoji
da je ovaj rekao: - Allahov Poslanik,
/153/ "..dua vjernika bit e ptica
koja e stajati na drvetu denetskom
sve dok je Allah ne vrati u njeno
tijelo na Dan oivljenja." U tome je
dokaz za status svih vjernika, iako su
ehidi u Kur'anu posebno spomenuti, to
predstavlja posebnu poast njima.

"Mi emo vas u iskuenje dovoditi, malo
strahom i gladovanjem, te gubljenjem
imetka, ivota i ljetine. A ti obraduj
strpljive" /155/, One koji, kada ih
kakva nevolja zadesi, samo kau: "Mi
smo Allahovi i Njemu emo se vratiti."
/156/ "To su oni kojima pripadaju
blagoslovi od Gospodara njihovoga i
milost; ti su na Pravom putu."/157/

Allah Uzvieni obavjetava nas da e
On iskuavati Svoje robove, tj.
ispitivati ih nekada u dobru, a nekada
u tekoama, kroz strah i glad, kao to
na drugom mjestu kae: "...pa mu
je Allah dao da iskusi odjeu gladi i
straha" (16:112) budui da se to vidi
na gladnom i uplaenom ovjeku. Zatim
ovdje kae:

"Mi emo vas u iskuenje dovoditi, malo
strahom i gladovanjem", tj. malom
koliinom toga, "te gubljenjem
imetka", tj. gubljenjem dijela imetka,
"i ivota", kao to je smrt prijatelja
i blinjih, "i ljetine", tj. nee
vam roditi bae i njive kao obino, pa
ko strpljiv bude imat e nagradu, a ko
bude maloduan stii e ga kazna. Zato
Uzvieni Allah kae: "A ti obraduj
strpljive", jer to su "oni
koji, kada ih kakva nevolja zadesi,
samo kau: Mi smo Allahovi i Njemu emo
se vratiti", tj. ovim svojim rijeima
oni nalaze utjehu za ono to ih je
pogodilo znajui da pripadaju Allahu,
Koji se po Svojoj volji odnosi prema
Svojim robovima, odnosno znajui da
Njemu na Sudnjem danu nee promai ni
trunka bilo ega. To je uinilo da oni
priznaju da su robovi Njegovi i da e
se Njemu na Sudnjem danu vratiti. Allah

115
Uzvieni saopava ta im daje za to, pa
kae:
"To su oni kojima pripadaju
blagoslovi od Gospodara njihova i
milost", dakle kao vid Njegove pohvale
njima.
"To su oni koji su na Pravom
putu." Omer ibnel-Hattab kae: "Divne
su to naknade i dodatak uz njih!"
Rijei:
"To su oni kojima pripadaju
blagoslovi od Gospodara njihova i
milost" sadre dvije naknade, a
rijei:
"To su oni koji su na Pravom putu"
sadre dodatak, jer njima pripada
nagrada, ali, takoer, i poseban
dodatak.
O "istirda'u", tjizgovaranju
Allahovih rijei kod nedaa: "Mi
Allahu pripadamo i Njemu emo se
vratiti", postoje brojni hadisi. Meu
njima su i rijei koje navodi Muslim u
svom Sahihu od Ummi-Seleme, r.a., koja
kae: ula sam Allahovog Poslanika kako
kae: /154/ "Nema toga roba koga neto
pogodi, pa kae:
'Mi Allahu pripadamo i Njemu
emo se vratiti. Moj Boe, nagradi me
za ono to me je pogodilo i daj mi
umjesto toga dobro', a da ga Allah ne
nagradi i da mu poslije toga ne da
dobro." Zatim ona kae: "Kada je umro
moj mu, ja sam postupila (govorila)
kako je Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, naredio, pa mi je
Allah podario boljeg od njega,
ve sellem." Imam Ahmed navodi predanje
s lancem prenosilaca od Husejna ibn
Alija, koji navodi od Vjerovjesnika,
sallallahu alejhi ve sellem, da je
rekao: /155/ "Svaki musliman i mus-
limanka kada se sjete nedae u kojoj su
bili, ma koliko davno da se dogodilo i
to bude povodom da izgovore rijei: 'Mi
Allahu pripadamo i Njemu emo se
vratiti', Allah e im svaki put iznova
dati nagradu za strpljenje i vjeru u
toj nesrei."
Imam Ahmed prenosi od Ebu-Sinana
73
da
je rekao: /156/ - Ukopavao sam svoga
sina i, dok sam jo bio u kaburu, za
ruku me je uzeo Ebu-Talha el-Havlani,
izvukao me, a potom rekao: "Da te
obradujem!?" Rekoh: "Da", a on ree: -
Priao mi je Ed-Dahhak ibn Abdurrahman
ibn Avzeb kako je Ebu-Musa rekao:
sellem, rekao je: 'Allah kae meleku
smrti: uzeo si sina Moga roba, uzeo si
mu zjenicu oka njegovog, plod srca
njegovog? On ree: DaZatim mu je
rekao: Pa ta je on na to rekao?, a

73
Ime Ebu-Sinan odnosi se na Isaa ibn Sinana.
melek ree: Tebe je hvalio i rekao:
Mi smo Allahovi I njemu se
varaamo zatim mu je rekao: Sagradite
dom u Dennetu i nazovite ga Dom
zahvale!'

"Safa i Merva su, doista, Allahova
asna mjesta. Zato onaj koji Kuu
Allahovu hodoasti ili umru obavi, ne
ini nikakav prijestup ako obie oko
njih. A onaj koji drage volje uini
kakvo dobro djelo, pa Allah je doista
blagodaran i sve zna."/158/

Imam Ahmed navodi predanje s lancem
prenosilaca od Urveta, koji prenosi od
Aie, pa kae: /157/ - Ona je rekla: Je
si li vidio rijei Allaha Uzvienog:

"Safa i Merva su doista Allahova asna
mjesta. Zato onaj koji Kuu Allahovu
hodoasti ili umru obavi, ne ini
nikakav prijestup ako obie oko njih."
Rekao sam: "Tako mi Allaha, nema ni
grijeha ako se oko njih ne obilazi."
Aia je na to rekla: "Loe je to to
kae, sestriu moj, jer da je tako
kako si ti slobodno tumaio, ajet bi
glasio: Nema grijeha ako se ne obilazi
oko njih." To je, meutim, objavljeno
budui da su ensarije prije nego su
prihvatile islam prinosile rtvu
Menatu, kojega su oboavali prilikom
sue. Onome ko bi prinosio rtvu u
vrijeme paganstva bilo bi teko da oko
njih obilazi, pa je Allah, d..,
objavio:

"Safa i Merva su doista Allahova asna
mjesta. Zato onaj koji Kuu Allahovu
hodoasti ili umru obavi, ne ini
nikakav prijestup ako obie oko njih."
Aia je rekla: "Zatim je Allahov
uveo obiaj (sunnet) obilaska oko njih,
tako da niko ne izostavlja taj
obilazak." /Navodi se u oba Sahiha./
U Sahihu Muslimovom navodi se dui
hadis Dabira: /158/ - Allahov
bi se, nakon to bi zavrio obilazak
oko Kabe, vratio u ugao, dotaknuo ga
rukom, zatim bi iziao na vrata Safe
govorei: "Safa i Merva su
doista Allahova asna mjesta." A zatim
bi rekao: "Poinjem onim ime je Allah
poeo." U predanju Nesaijevom stoji:
/159/ "Ponite s onim s ime je Allah
poeo." Ahmed navodi predanje s lancem
prenosilaca od Habibe bint ebi-Tudra,
koja kae: /160/ - Vidjela sam

116
ve sellem, kako obilazi izmeu Safe i
Merve dok je svijet bio ispred njihIao
je trei (urno) tako da sam mu
vidjela koljena oko kojih se okretao
ogrta, zbog brzine hoda, govorei:
"Idite trei, jer Allah vam je
propisao tranje ("sa'y")." Imam Ahmed
prenosi od Safijje bint ejbe da je nju
obavijestila neka ena kako je ula
sellem, da kae na Safi i Mervi: /161/
"Propisano vam je tranje, pa trite."
Ovaj hadis koristi se kao dokaz za
mezhebe koji smatraju da je "sa'y", tj.
tranje izmeu Safe i Merve, jedan od
osnovnih elemenata hada, kao to je to
u afijskom mezhebu i kod svih onih
koji se slau s njim, kao to je to po
jednom predanju Ahmeda, a pozato je da
to isto zastupa i Malik. Ima miljenja
da je to "vadib" i da nije osnovni
element hada (rukn), pa onaj ko ga
izostavi namjerno, obavezan je zaklati
kurban. Ima takoer miljenja da je to
mustehab, to zastupaju Ebu-Hanife i
neki drugi uenjaci na osnovi predanja
od Enesa, Ibn-Omera i Ibn-AbbasaEl-
Kurtubi kae: - Oni za dokaz uzimaju
rijei Allaha Uzvienog: "Ko
dobrovoljno uini neko dobro"
(2:184)Prvo miljenje je ispravnije,
poto je Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, i sam obilazio izmeu njih.
Zatim on kae: /162/ "da uzmete,od
mene, svoje obrede"Zato sve to je on
inio na tom svom hadu vadib je koji
treba obavljati na hadu, izuzev ako za
neto ima poseban drugi argument. Allah
to najbolje zna! Ve su navedene rijei
"Trite, jer Allah vam je propisao
tranje (sa'y)", a i Allah Uzvieni
istie da tavaf izmeu Safe i Mevre
spada u ibadet Allahu, tjda spada u
propise koje je Allah propisao Ibrahimu
za izvravanje obreda hada. Isto tako,
iz hadisa Ibn-Abbasa vidi se da to
potjee od ina Hadere, tjnjenog
tranja izmeu Safe i Merve u traganju
za vodom njenom djetetu dok je bila
ponizno predana, uplaena i predana Al-
lahu, d.., sve dok je Allah Uzvieni
nije oslobodio briga, olakao samou,
uklonio tekoe i dao da joj potee
izvor Zemzem, ija voda /163/ "zasiuje
i lijei"Stoga onaj koji tri izmeu
njih treba biti svjestan svoje
zavisnosti, malenkosti i potrebe za
Allahom - da Allah uputi njegovo srce,
popravi stanje i oprosti mu grijehe.
Rijei: "Ko dobrovoljno uini kakvo
dobro", kako navodi Er-Razi, odnose se
na ovome mjestu na onoga koji obilazi
izmeu njih na svom dobrovoljnom
hodoau ili umri. Rijei: "Allah
je, doista, blagodaran i sve zna"
znae: za malo, On nagrauje puno; On
zna mjeru te nagrade i nikoga nee
zakinuti

"Allah doista nee nikome ni trunku
nepravde uinitiDobro djelo On e
umnogostruiti i jo od Sebe nagradu
veliku dati." (4:40)

"One koji budu tajili jasne dokaze koje
smo Mi objavili, i Pravi put nakon to
smo ga u Knjizi ljudima oznaili, Allah
e prokleti, a proklet e ih i oni koji
proklinju." /159/ "Izuzet e se oni
koji se pokaju i poprave, i to javno
ispolje; takvima u Ja oprostiti, jer
Ja sam Taj Koji prima pokajanje i
milostiv sam." /160/ "Onima koji ne
vjeruju i koji kao nevjernici umru,
slijedi doista prokletstvo Allahovo, i
meleka i svih ljudi." /161/ "U njemu e
vjeno ostati, a patnja njihova nee se
smanjivati, niti e im se ta
odlagati."/162/

Ovo je estoka prijetnja onome ko
bude skrivao Jasne dokaze i uputu
korisnu za srca koje su donosili
poslanici nakon to je to Allah
Uzvieni objasnio Svojim robovima u
Svojim knjigama koje je objavljivao
Svojim poslanicima. Ebul-Alije kae: -
To je objavljeno u vezi sa
sljedbenicima Knjige koji su tajili
osobine Muhammeda, sallallahu alejhi ve
sellem, i Allah saopava da njih za taj
njihov postupak sve proklinje. I kao
to za oprost uenjaku moli svaka
stvar, pa ak i riba u vodi i ptica u
zraku, ove proklinje Allah, a proklinju
ih i svi koji mogu proklinjati. Od Ebi-
Hurejre i nekih drugih prenosi se da je
sellem, rekao: /164/ "Ko bude upitan o
nekom znanju, pa to sakrije, na Sudnjem
danu e imati uzdu od vatre." U sahih
hadisu se navodi od Ebu-Hurejre da je
rekao: "Da u Boijoj Knjizi nema ajeta:
'One koji budu tajili Jasne dokaze koje
smo Mi objavili, i Pravi put...' -

117
nikome ja ne bih rekao nita!"
Ibn-ebi-Hatim, s lancem prenosilaca
od Berra'a ibn Aziba, prenosi da je
rekao: /165/ - Bili smo s
Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve
sellem, na jednoj denazi, pa je rekao:
"Nevjernik e dobiti udarac izmeu
oiju, to e uti sve ivotinje / /
izuzev ljudi i dina. Proklinjat e ga
svako ko bude uo taj zvuk."
"Allah e prokleti, a proklet
e ih i oni koji proklinju" rijei
Allaha Uzvienog odnose se na ivotinje
na Zemlji. Nakon toga, Allah Uzvieni
izuzima one koji se Njemu pokaju, pa
kae: "Izuzet e se oni koji se
pokaju i poprave, i to javno ispolje",
tjodvrate se od grijeha, poprave svoja
djela i javno saope ljudima ono to su
tajili;
"Takvima u Ja oprostiti, jer Ja
sam Onaj Koji prima pokajanje i
milostiv sam." Zatim Allah Uzvieni
istie da se na onoga koji u Njega ne
bude vjerovao i ko tako nastavi do
smrti "odnosi vjeno prokletstvo Al-
lahovo, meleka i svih ljudi".
To znai da e ti biti
prokleti do Dana sudnjega, a da e
zatim doi u vatru dehenemsku, u
"kojoj im kazna nee biti olakana ,
"niti e im se odlagati" , tj.
njima se to nee promijeniti ni asa,
niti e im se nanijeti nepravda.
Naprotiv, to e biti trajno, bez
prestanka, Allah da nas sauva takve
kazne!
Uenjaci se razilaze u pogledu
pitanja: da li je dozvoljeno
proklinjanje odreenog nevjernika.
Veina smatra da ga ne treba
proklinjati s obzirom da mi ne znamo
kakav e zavretak njemu Allah dati.
Neki meutim smatraju da je dozvoljeno
proklinjati odreenog nevjernika, a to
miljenje zastupa i poznati malikijski
fakih Ebu-Bekr ibn el-Arebi, iako on za
dokaz uzima jedan hadis koji je slab.
Drugi za dokaz uzimaju primjer pijanice
kome je ponavljana kazna, zbog ega je
neki ovjek rekao: "Allah ga prokleo
to toliko mnogo grijei!" Na to je
sellem, rekao: /166/ "Ne proklinji ga,
jer on voli Allaha i Njegova
Poslanika!" To pokazuje da se moe
proklinjati onaj ko ne voli Allaha i
Njegova PoslanikaAllah to najbolje zna!

"A va Bog - jedan je Bog; nema boga
osim Njega, Svemilosnog,
Milostivog."/163/

Allah Uzvieni istie da je samo On
Bog, da nema ortaka, niti Njemu ravnog,
odnosno da je On Allah, osim Kojega
drugoga boga nema, da je On Veliki,
Svemilosni, Milostivi.
74
Nakon toga, On
navodi stvaranje nebesa i Zemlje kao
dokaz Svoje jedinstvene boanstvenosti,
budui da je to nemogue stvorenjima
koja upuuju na Njegovu Jednou,
75
pa
kae:

"U stvaranju nebesa i Zemlje, smjeni
noi i dana, u lai koja morem plovi s
korisnim tovarom za ljude i kii koju
Allah puta s neba, pa tako u ivot
vraa zemlju nakon njenog mrtvila, po
kojoj je rasijao svakojaka iva bia, u
promjeni vjetrova i oblacima koji
izmeu neba i Zemlje lebde ima doista
znakova za one koji razumijevaju."/164/

Allah Uzvieni kae: "U
stvaranju nebesa i zemlje...", tj. u
visinama nebesa, preciznosti,
prostranstvima, pokretnim i nepokretnim
zvijezdama i krunim tokovima kosmosa,
odnosno, u gustoi Zemlje, u njenim
nizinama i brdima, u morima i
pustinjama, u bespuima i naseljima, u
svemu u emu su koristi, u
naizmjeninim promjenama dana i noi,
koje dolaze, a zatim odlaze da bi
umjesto njih dolo neto drugo ne
kasnei ni trenutka, kao to Uzvieni
Allah kae:

"Niti Sunce moe Mjesec dostii, niti
no dan pretei; svi oni u svemiru
plove" (36:40) Nekada je jedno due, a
drugo krae, nekada jedno uzima od
drugoga da bi se zatim zamijenili, kao
to Uzvieni kae:
"On uvodi no u dan i uvodi dan u no"
(35:13), tjod jednog poveava drugo i
obratno
"..lai koja morem plovi s
korisnim tovarom za ljude", tj. u tome
to je On more uinio podlonim da nosi
lae s jednog mjesta na drugo u korist

74
Tumaenje ova dva imena ve je naprijed navedeno u poetku sure
"Prolog".
75
Znai da je dokaz da samo On, d.., zasluuje ibadet zato to je
On jedini stvorio nebo i Zemlju kao i sve to je na njima i izmeu
njih. Prema tome, jedino Onom Koji je sve stvorio i uspostavio, te
svemu blagodati podario, Koji nema ortaka, treba ibadet initi.

118
ivota ljudi, za koritenje onoga to
ima u jednoj regiji i prenoenje drugim
ljudima, i onog to ima kod njih ovima
prvim;

"i kii koju Allah sputa s neba pa
tako u ivot vraa zemlju nakon njenog
mrtvila", kao to, takoer, kae:
- - "Dokaz im je Zemlja mrtva" -
itd- do "to oni ne znaju" (36:33-
36)Zatim: "po kojoj je rasijao
svakojaka iva bia" koja se u svemu
razlikujuTo On sve zna, sve opskrbljuje
i Njemu nita skriveno nijeOn kae:

"Na Zemlji nema nijednog ivog bia, a
da ga Allah ne opskrbljuje. On zna gdje
e koje boraviti i gdje e sahranjeno
biti! Sve je to u Knjizi jasnoj!"
(11:6)
"U promjeni vjetrova" koji jednom
donose milost, a drugi put kaznu;
nekada donose radost najavljujui kiu
iz razliitih izvora!
"i oblacima koji izmeu neba i
Zemlje lebde", tjkoji se kreu izmeu
neba i Zemlje i koji su u slubi
Allahove volje prema zemaljskim
prostorima i mjestima onako kako ih
Allah upotrijebi, "ima doista
znakova za one koji razumijevaju" i
koji dokazuju Jednou Allahovu, kao to
Allah kae:

"U stvaranju nebesa i Zemlje, smjeni
noi i dana, znamenja su za one koji su
pametni." Hafiz Ibn-Merdevejh prenosi
od Ibn-Abbasa: /167/ - Kurejije su se
obratile Allahovom Poslaniku: "Ako nam
Allah Safu uini zlatnom, mi emo ti
vjerovati i s tobom se boriti!?" On im
je rekao: "Jamite mi! - ako bih ja
zamolio Allaha i On vam Safu pozlatio -
da ete sigurno vjerovati u mene?!" Oni
su mu dali garanciju, pa je on uputio
dovu svome Gospodaru, nakon ega mu je
doao Debrail i rekao: "Tvoj Gospodar
e im uiniti Safu zlatnom; ali ako u
tebe ne budu vjerovali, On e ih
kazniti kako nikoga meu svjetovima
kaznio nije!" Muhammed, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao je: "Ne,
Gospodaru moj..nego ostavi mene i moj
narod da ostanem koji dan!" Nakon toga,
Allah je objavio ovaj ajet(To prenosi i
Ibn Ebi-Hatim, uz dodatak:) /168/ "Kako
da oni od tebe trae Safu, kada vide
znamenja vea od Safe!?" Veki' ibn
Derrah prenosi od Ebi-Duhha'a da je
rekao: - Kada je objavljeno:
"Va Bog je jedan Bog", idolopok-
lonici su kazali: "Ako je to tako, pa
neka nam donese ajet (znamen)", pa je
Allah Uzvieni objavio:
.."Doista, u stvaranju nebesa i
Zemlje..."

"Ima ljudi koji umjesto Allaha kumire
prihvaaju; vole ih kao to se Allah
voli! Ali oni koji vjeruju, jo vie
Allaha vole! A da znaju silnici kada
kaznu doive, oni e vidjeti da mo sva
Allahu pripada i da Allah strahovito
kanjava." /165/ "Kada se oni za kojim
su se drugi povodili odreknu onih koji
su ih slijedili i kaznu budu iskusili i
kada se veze koje su ih vezale
prekidaju", /166/ "Tada e sljedbenici
njihovi rei: 'Da nam je samo da se za
trenutak vratimo, pa da se i mi njih
odreknemo kao to su se oni nas
odrekli!' Eto, tako e Allah njima
pokazati pogubnim djela njihova i oni
iz vatre nee izlaziti."/167/

Allah Uzvieni ukazuje na mjesto
idolopoklonika na ovome svijetu,
odnosno njihovu kaznu na ahiretu, zato
to su Allahu pretpostavljali kumire,
odnosno suparnike, oboavali ih i
pokazivali prema njima ljubav poput
ljubavi prema Allahu, iako Allah nema
suparnika niti ortaka. U oba Sahiha
prenosi se od Abdullaha ibn Mesuda da
je kazao: - Rekao sam: /169/ "Allahov
Poslanie, koji je grijeh najvei?", pa
je rekao: "Da Allahu pretpostavi
suparnika iako te je On stvorio!"
Rijei Uzvienog: .."Ali, oni koji
vjeruju jo vie Allaha vole!" Zato oni
Njemu ne pridruuju, nita nego samo
Njega oboavaju (Njemu klanjaju), na
Njega se oslanjaju i uvijek kod Njega
utoite trae. Nakon toga, On prijeti
idolopoklonicima i kae:

"A da znaju silnici kada kaznu doive,
oni e vidjeti da mo sva Allahu
pripada." To znai: da kada oni kaznu
doive, tada e znati da sva mo samo
Allahu pripada i da je sve pod Njegovom
vlau i moi, te da "Allah estoko
kanjava". Prema tome, kada bi oni
znali patnje koje e tamo doivjeti i
kaznu golemu koja e ih zadesiti zbog
idolopoklonstva i nevjerovanja,
napustili bi zabludu u kojoj se nalaze.
Nakon toga, Allah Uzvieni izvjetava o
njihovom nevjerovanju time to

119
oboavaju kipove i odricanju od
slijeenja onih koji su ih slijedili,
pa kae:
"Jer oni za kojima su se drugi
povodili odrei e se onih koji su ih
slijedili." Njih e se odrei i meleci
(aneli) za koje su smatrali da ih
oboavaju na dunjaluku. Meleci e rei:
"Mi ih se pred Tobom odriemo jer oni
se nama nisu klanjali" (28:63)Dini e
ih se takoer odrei distancirajui se
od njihovog klanjanja njima:
/5/ /6/
"Ko je u veoj zabludi od onih koji se,
umjesto Allahu, mole onima koji im se
do Sudnjeg dana odazvati nee i koji su
prema njihovim molbama ravnoduni?!"
/5/ "Kada ljudi budu oivljeni, oni e
im neprijatelji biti i poricat e da su
ih oboavali." /6/ Zatim Uzvieni kae:

- I kada sve bude rijeeno, ejtan e
rei: "Allah vam je pravo obeanje dao,
a ja sam vam obeanja dao i iznevjerio
ih; ali, ja nisam nikakve vlasti nad
vama imao, nego sam vas samo pozivao, a
vi ste mi se odazivali. Zato, ne korite
mene, nego sami sebe; niti ja mogu vama
pomoi, niti vi moete pomoi meni; ja
nita nemam s tim to ste me prije
smatrali idolom; nevjernike sigurno
eka patnja bolna." (14:22)
Rijei Uzvienog: "kada kaznu
budu iskusili i kada se veze koje su ih
vezale budu prekinule", tj. kada doive
kaznu Allahovu i kada se spletke i veze
da se spase od vatre budu prekinule.
Ibn-Abbas kae: "Kada se ljubav bude
prekinula."
Rijei Uzvienog:

-Tada e sljedbenici njihovi rei: "Da
nam je samo da se za trenutak vratimo,
pa da se i mi njih odreknemo, kao to
su se oni nas odrekli!", tj. da nam je
da se vratimo na dunjaluk, pa da ih se
odreknemo i samo Allahu se klanjamo.
Meutim, oni pritom samo lau, jer kada
bi bili vraeni, oni ni tada ne bi to
napustili, jer oni su laci, kao to
Allah Uzvieni saopavaZato kae:
"Eto, tako e Allah njima
pokazati pogubnim djela njihova", tj.-
ona odlaze i nestaju, kao to Uzvieni
kae:
"I Mi emo pristupiti djelima
njihovim i u prah i pepeo ih
pretvoriti" (25:23)Zato i kae:
"I oni iz vatre nee izlaziti."

"O ljudi, jedite od onoga to ima na
Zemlji, to je dozvoljeno i lijepo, i
ne slijedite ejtanove stope, jer vam
je on neprijatelj oevidni." /168/ "On
vas navraa na grijeh i razvrat, i da o
Allahu govorite ono to ne znate."/169/

Nakon to je Allah Uzvieni istaknuo
da nema drugog boga osim Njega i naveo
da je On Skrbnik svih stvorenja,
ukazuje im na Svoju milost prema njima
dozvoljavajui im da jedu sve doputeno
i prijatno, a zabranjujui sve vjerom
nedoputenoU Sahihu Muslimovom navodi
se od Allahovog Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, da je rekao: /170/ -
Allah Uzvieni kae: "Svaki imetak koji
sam podario Svojim robovima, njima je
doputen." A zatim: "Svoje robove sam
stvorio ednim, pa su im poslije toga
doli ejtani zavodei ih i udaljujui
ih od njihove vjere, da im je sada
zabranjeno ono to sam im bio
dozvolio." Hafiz Ebu-Bekr ibn Mirdevejh
prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao:
/171/ - Pred Vjerovjesnikom, sallallahu
alejhi ve sellem, prouio sam ovaj
ajet:
"O ljudi, jedite od onoga to
ima na Zemlji, to je dozvoljeno i
lijepo." Tada je ustao Sa'd ibn ebi-
Vekkas i rekao Allahovom Poslaniku:
"Allahov Poslanie, zamoli Allaha da
udovolji mojoj molbi." On mu je
odgovorio: "Sa'de, uini da tvoja hrana
bude potena, bit e udovoljeno tvojoj
molbi. Tako mi Onoga u ijoj je ruci
ivot Muhammedov, etrdeset dana nee
biti primljena dova ovjeku koji u
svoju utrobu unese haram zalogaj. Onaj
rob koji bude hranio svoje tijelo
nedozvoljenom hranom i kamatom, od onih
je koji su najblii Vatri."
Rijei Allaha Uzvienog: "jer vam
je on neprijatelj jasni" predstavljaju
vid izazivanja nezadovoljstva i
odvraanja od ejtana, kao to Allah,
d.., kae: .. "ejtan je doista
vama neprijatelj, pa ga i smatrajte
neprijateljem..(34:6)Rijei Uzvienog:
.."i ne slijedite ejtanove stope"
znae da je svaki grijeh prema Allahu,
i svaka svojevoljna tenja i svaka
greka korak ejtanov. Isto je i sa
zavjetom na grijeh. E-a'bi kae: -
Neki ovjek se bio zavjetovao da
zakolje svoga sina, pa mu je Mesruk dao
erijatsko miljenje da zakolje ovna i
rekao: "To spada u ejtanske korake."
Abd ibn Humejd, s lancem od Ibn-Abbasa

120
kae: "Zakletva ili zavjet u srdbi
ejtanski su korak i za to je potreban
keffaret (otkup)." Rijei Uzvienog:

"On vas navraa na grijeh i razvrat, te
da o Allahu govorite ono to ne znate"
znae: va neprijatelj, ejtan, doista
vas navraa na loa i gnusna djela, kao
to je prostitucija i gnusnije od toga,
a to je pripisivanje Allahu neega bez
znanja. U to ulazi svaki nevjernik kao
i svako ko uvodi novotarije u vjeru.

- A kada im se kae: "Slijedite ono to
je Allah objavio!" oni odgovaraju: "Ne,
nego emo slijediti ono na emu smo
nae pretke zatekli." "Zar i onda kada
im preci nisu nita shvaali, niti su
na Pravom putu bili?" /170/ "Oni koji
ne vjeruju slini su onome koji vie,
ali sam ne uje nita osim zov i
zapomaganje; oni su gluhi, nijemi i
slijepi i oni nita ne shvaaju."/171/

Uzvieni Allah kae Kada se
idolopoklonicima rekne: "Slijedite ono
to je Allah objavio Svome Poslaniku i
manite se zablude i paganstva
(neznanja)!, oni odgovaraju: "Neemo,
nego emo slijediti idolopoklonstvo, u
kojem smo nali pretke nae."
Negirajui to, Allah Uzvieni kae:
"Zar i onda kada im preci
nisu nita shvaali, niti su na Pravom
putu bili", tj. kada nisu imali razuma,
niti su na Pravom putu bili. Od Ibn-
Ishaka se navodi da je Ibn-Abbas rekao
da je "ovaj ajet objavljen u vezi sa
idovima, kada ih je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, pozvao, a
oni su rekli: "Ne, nego emo slijediti
ono na emu smo nae pretke zatekli."
Nakontoga je Allah Uzvieni objavio
ovaj ajet, a zatim naveo slijedei
primjer:
.."Oni koji ne vjeruju slini
su...", tju pogledu zablude i neznanja
oni su poput stoke koja luta na pai i
ne shvaa nita, nego samo uje glas
obana
Rijei Uzvienog: "Oni su gluhi,
nijemi i slijepi" znae da su gluhi da
uju istinu, pa su nijemi i ne mogu
izgovarati i slijepi da vide Put
istine; "i oni nita ne shvaaju",
tjnita ne shvaaju niti razumiju.

"O vjernici, jedite dobra kojim smo vas
opskrbili i budite Allahu zahvalni ako
doista samo Njega oboavate." /172/ "On
vam doista zabranjuje: strv, krv,
svinjsko meso i ono to je prineseno
kao rtva u neije drugo ime, a ne u
AllahovoA onome koji bude primoran bez
svoje elje i pohlepe, nije mu
grijehAllah doista prata i milostiv
je."/173/

robovima, vjernicima, da jedu od dobara
kojima ih je opskrbio i da mu na tome
budu zahvalni ako su oni Njegovi robo-
vi. Dozvoljena, halal hrana je
pretpostavka za prihvaanje dove i
ibadeta, kao to je nedozvoljena (haram
hrana) brana za prihvaanje dove i
ibadetaU hadisu koji prenosi Ahmed ibn
Hanbel od Ebu-Hurejrea stoji: - Allahov
rekao je: /172/ "O ljudi, Allah je
dobar i On ne prihvaa nita drugo osim
dobroAllah je naredio vjernicima isto
to je naredio i poslanicima, pa kae:

'O poslanici, hranite se lijepim jelima
(dozvoljenim i dobrim jelima) i dobra
djela inite, jer Ja dobro znam ta vi
radite' (23:51) 'O vjernici, jedite
dobra jela, kojima smo vas opskrbili!'"
Nakon toga spomenuo je ovjeka koji je
uslijed dugog putovanja bio upave kose
i pranjav. Podigao je ruke prema nebu
govorei: 'Moj Gospodaru, moj
Gospodaru!' Poto mu je hrana bila
haram, pie haram, odjea haram, otkuda
da se udovolji toj dovi!?" /Prenosi
Muslim u svom Sahihu, kao i Tirmizi na
osnovi predanja Fudajla ibn-Merzuka./
Allah Veliki navodi da On njima nije
zabranio nita drugo osim strvine koja
je uginula, a nije zaklana, bez obzira
da li je udavljena, premlaena, ubodena
ili je rastrgana od divlje zvijeri. Od
toga su izuzete uginule morske
ivotinje na osnovi rijei Allaha
Uzvienog:
"Dozvoljen vam je ulov iz mora i
hrana od toga" (5:96), kao to e, ako
Bog da, doi kasnije. U hadisu Anbera u
Sahihu, zatim u El-Musnedu, El-
Muvetta'u i Sunenima, u vezi sa
rijeima Poslanika, sallallahu alejhi

121
ve sellem, "O moru" stoji: /173/ "Voda
mu je ista, a uginula ivotinja iz
njega je halal." Od Ibn-Omera navodi se
merfu' (predanje) direktno od
/174/ "Dozvoljene su nam dvije vrste
uginulih ivotinja i dvije vrste krvi:
riba, skakavac, jetra i slezena." To e
se ire obrazloiti, ako Bog da, u suri
"El-Maide" ("Trpeza").
erijatsko pitanje: [afija i neki
drugi pravnici navode da su od uginule
ivotinje jaja i mlijeko neisti, dok
se prema predanju Malika navodi da su
ista, ali se oneiuju dodirom s
njomIsto tako, postoje razilaenja i u
pogledu sirita uginule ivotinje iako
je poznato da je neisto. Meutim, kao
protuargument navodi se da su ashabi
jeli sir vatropoklonika.
76

Ibn-Made navodi predanje sa lancem
prenosilaca od Selmana, r.a.: /175/ -
Allahovom Poslaniku je postavljeno
pitanje u vezi sa masnoom, sirom i
krznom / koom, pa je rekao:
"Dozvoljeno halal je ono to je Allah
dozvolio u Svojoj Knjizi, a zabranjeno
haram je ono to je Allah zabranio u
Svojoj Knjizi; a ono o emu nije
govorio, to oprata." Pored toga,
zabranio im je svinjsko meso, bez
obzira da li je od zaklane ili od
uginule ivotinje. Prevladava miljenje
da u to spada i svinjska mast. Usto,
zabranio je i ono to je prineseno kao
rtva u ime nekoga drugog, a ne Allaha
Uzvienog, a to je ono to je zaklano
za nekog idola, ili neto drugo to
predstavlja in paganstva, a ne za
Allaha, odnosno u Njegovo ime: /176/ -
El-Kurtubi navodi od Aie, r.a., da je
njoj postavljeno pitanje u vezi sa
klanjem koje obavljaju stranci (ne-
muslimani) povodom svojih praznika i to
poklanjaju muslimanima, pa je
odgovorila: "Ono to je zaklano povodom
toga dana nemojte jesti, ali jedite
plodove sa njihovih voki." Allah,
d.., dozvolio je da se to jede u
nudi, pa kae: 'A ko bude
primoran, bez svoje elje i pohlepe',
tj. bez elje ili pohlepe, 'njemu
nije grijeh' u tome
"Allah doista prata i milostiv
je." A rijei Uzvienog:"bez elje"
znae da ga ne smatra halalom i da moe
pojesti samo koliko mu je nuno da bi
doao do halal hrane. Dozvoljeno mu je

76
Sir vatropoklonika pravljen je iz sirita dobivenih iz utrobe janjadi
koju su oni klali. To su ashabi jeli, iako su znali da se ivotinja koju
zakolju vatropoklonici ne moe jesti i da se tretira kao strvina. Pa i
pored toga oni su jeli njihov sir. Na osnovi toga izvodi se zakljuak
da je sirite izuzeto i oproteno, to pokazuje i gore spomenuti hadis
prema predanju Ibn-Made. Isti je sluaj i s jajima, mlijekom, sirom i
krznom (koom), o emu se ne govori, a to je doputeno. Allah to
najbolje zna!
da ponese od toga onoliko koliko mu je
potrebno da stigne do halal hrane, koju
e baciti kada do nje doe, na to
ukazuju rijei: "i bez pohlepe".
erijatsko pitanje (mes'ela): Ulema
je saglasna u tome da je dozvoljeno u
nudi jesti tuu hranu na koju se
naie, ali bez prisile i nanoenja
tete. U tom sluaju nije mu dozvoljeno
jesti uginulo i slinoMeutim,
razilaenja postoje u pogledu pitanja
da li je duan nadoknaditi to ili
neIspravno je da nije duan to
nadoknaivati, to potvruju rijei
ovjeku koji je zabranio gladnome da
ponese u svojoj odjei ito koje je
izvadio iz klasja, pa ga je udario i
uzeo njegovu odjeu: /177/ "Niti si ga
nahranio dok je gladan bio i hranu
traio, a niti si ga pouio dok je
neznalica bio." Zatim mu je naredio da
mu vrati odjeu, te da mu se da
izvjesna koliina hranePrenosi ga Ibn-
Made, a njegov je sened vjerodostojan,
jak i dobarA rijei Uzvienog:
"nije mu grijeh, Allah doista
prata i milostiv je", odnose se na
onoga koji pojede neto zabranjeno u
nudiOno to upuuje da je jedenje
zabranjenih jela u nudi Allahova
odredba, a ne olakica , jeste predanje
Veki'a s lancem prenosilaca od Mesruka,
koji je rekao: "Ko bude u nudi, ali
ipak ne bude jeo niti pio, pa nakon
toga umre, ui e u Vatru." Ebu-Hasan
et-Taberi kae: "To je ispravno, po
naem miljenju, poput prekidanja posta
bolesnika i slinoAllah to najbolje
zna!"

"Doista oni koji taje ono to je Allah
u Knjizi objavio i to prodaju za
bagatelnu cijenu ti u trbuhe svoje samo
vatru trpaju; na Sudnjem danu Allah ih
nee ni osloviti, niti ih oistiti;
njima pripada kazna bolna." /174/ "To
su oni koji umjesto Pravog puta uzimaju
zabludu, a umjesto oprosta kaznu; a
koliko su samo oni strpljivi na Vatru!"
/175/ "To je tako, jer Allah je objavio
Knjigu s istinom, a oni koji se o
Knjizi razilaze doista su u neslozi

122
velikoj!" /176/

Allah Uzvieni kae:
"Doista oni koji taje ono to
je Allah u Knjizi objavio..." Ove se
rijei odnose na idove koji su tajili
osobine Muhammeda, sallallahu alejhi ve
sellem, u Knjigama njima objavljenim,
to su potvrivale njegovo poslanstvo i
vjerovjesnitvo i to samo zato da ne bi
izgubili svoj primat, odnosno poklone
koje su dobijali od Arapa kao znak
priznanja njihovim preimaBojei se
(Allah ih prokleo) da e, ako to
pokau, ljudi njega slijediti a njih
napustitiOni su krili istinu zado-
voljavajui se bagatelnom ovosvjetskom
au, zbog ega su izgubili i ovaj
svijet i ahiret. Na dunjaluku je Allah
potvrdio istinitost Svoga Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, darujui
ga jednim brojem nadnaravnih djela
(mudiza) tako da su mu ljudi povjero-
vali i pomogli ga u borbi protiv
idova, koji su na sebe navukli veliku
srdbu tako da ih i Allah Uzvieni
prekorava u ovom ajetu:

"Doista oni koji taje ono to je Allah
u Knjizi objavio i to prodaju za
bagatelnu cijenu ti u trbuhe svoje samo
vatru trpaju", tj. doista je to to oni
jedu prikrivanjem istine vatra koja e
plamtjeti u trbusima njihovim na
Sudnjem danu. Zatim kae:
"na Sudnjem danu Allah ih
nee ni osloviti, niti ih osloboditi;
njima pripada kazna bolna." Allah
Uzvieni na njih se srdi zato to kriju
istinu nakon to su je upoznaliOn ih
nee ni pogledati niti pohvaliti, nego
e ih kazniti kaznom bolnom. U vezi s
njima potom kae: "To su oni koji
umjesto Pravog puta uzimaju zabludu",
tj. umjesto da objave osobine Allahovog
Poslanika iz knjiga objavljenih, da
navedu da e biti poslan i nagovijeste
radosnu vijest o njemu, da ga slijede i
potvrde, oni su se prihvatili zablude
utjerujui ga u la, ne vjerujui u
njega i tajei njegove osobine, koje
sadre njima objavljene knjige; "i
uzimajui kaznu umjesto oprosta",
tjkupujui veliku kaznu za oprost.
"A koliko su samo oni strpljivi
na Vatru!", tjkoliko oni ustrajavaju da
ine grijehe koji ih vode u vatru i
nevjerovatno koliko su u stanju trpjeti
vatru iako znaju da u nju dolaze zbog
svojih grijeha!; "To je tako jer
Allah je poslao Knjigu Istine", tj. oni
to zasluuju neozbiljno uzimajui
Allahove ajete, ne pokazujui istinu
koju sadre njima objavljene knjige, i
ne vjerujui u poslanike. Naprotiv, oni
su Poslanika u la ugonili i negirali
njegova poslanika svojstva, iako ih je
on pozivao istini nareujui im da ine
dobro, a odvraajui ih od zla. Stoga
oni zasluuju kaznu i patnju, pa Allah
Uzvieni kae:

"To je tako, jer Allah je objavio
Knjigu s istinom; a oni koji se o
Knjizi razilaze doista su u neslozi
velikoj!"

"Nije dobroinstvo u tome da okreete
lica svoja prema istoku i zapadu, nego
su dobroinitelji oni koji vjeruju u
Allaha, u drugi svijet, u meleke, u
knjige, u vjerovjesnike, te oni koji od
imetka, iako im je drag, daju roacima
i siroadi, siromasima i putnicima
namjernicima, prosjacima, i za otkup iz
ropstva, oni koji namaz obavljaju i
zekat daju, i koji obavezu svoju, kada
je preuzmu, ispunjavaju, te oni koji su
strpljivi u neimatini i u bolesti, i
za vrijeme borbe. To su oni koji su
iskreni i oni koji se Allaha
boje."/177/

Ovaj ajet sadri opa pravila
ispravnog vjerovanja. Prema predanju
Ibn-ebi-Hatima, s lancem prenosilaca od
Ebu-Zerra, koji navodi /178/ da je
pitao Allahovog Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem: "[ta je to iman?", a
on mu je prouio ajet:
.."Nije dobroinstvo da svoja
lica okreete..." itd. Zatim kae da
ga je ponovo pitao, pa mu je ponovo
prouio isti ajet, a kada ga je i trei
put upitao, rekao mu je: "Kada uradi
neko dobro djelo, srcu ti je drago, a
kada uini kakvo loe djelo, srcu ti
je mrsko." Lanac prenosilaca ovog
predanja prekinut je, budui da
Mudahid nije ivio u vrijeme Ebu-
Zerra, koji je mnogo ranije umro.
Znaenje ajeta: Kada je Allah
Uzvieni naredio vjernicima da se
okreu prema Svetom hramu u Kudusu, a
potom ih usmjerio u pravcu Kabe, to je
pogodilo jednu skupinu sljedbenika
Knjige kao i neke muslimane, pa je
Allah dao objanjenje Svoje mudrosti
pokazujui da je cilj toga pokornost

123
Allahu Uzvienom, izvravanje Njegovih
naredbi, te slijeenje zakona koji je
On postavio, i okretanje strani koju On
odredi, pa gdje god to biloTo je do-
broinstvo, bogobojaznost i savreni
iman, a nije dobroinstvo niti
pokornost u okretanju u pravcu istoka
ili zapada izuzev ako to nije na osnovi
Allahove naredbe i Njegovog zakona.
Zato Allah Uzvieni kae:
..
"Nije dobroinstvo u tome da okreete
lica svoja prema istoku i zapadu, nego
su dobro initelji oni koji vjeruju u
Allaha, u drugi svijet..itd." U vezi s
rijeima Allaha Uzvienog:
.. "nego su dobroinitelji oni
koji vjeruju u Allaha...", Es-Sevri
kae: "Ovo su sve vrste dobroinstva."
On je, r.a., u pravu, jer ko prihvati
ono to sadri ovaj ajet, uao je u sve
predjele islama i prihvatio svako dobro
koje sadri vjera u Allaha, osim Koga
drugoga boga nema, prihvatio je vjeru u
meleke, koji su posrednici izmeu
Allaha i Njegovih poslanika. Rije
"knjiga" je "zajedniko ime koje
obuhvaa knjige s neba objavljene
vjerovjesnicima. Posljednja od njih je
najodabranija, a to je Kur'an, u kojem
se nude dobra i ovoga svijeta i
ahireta, i kojim se dokidaju sve knjige
prije njega. Isto tako, taj vjeruje u
sve Allahove vjerovjesnike, od prvoga
do posljednjega, Muhammeda, sallallahu
alejhi ve sellem.
.. "te oni koji od imetka, iako im
je drag, daju...", tj. koji daje njemu
drag imetak, koji za sebe eli, kao to
se vidi u dva Sahiha iz hadisa Ebu-
Hurejre koji direktno navodi od
Poslanika: /179/ "Najbolja je
milostinja (sadaka) ona koju udjeljuje
kada si zdrav i krt, kada si
zaokupljen bogatstvom, a boji se
siromatva." Allah Uzvieni kae:

"i hranu daju, kada je i sami ele,
siroetu, i siromahu, i sunju"
(76:8)Zatim:
"Neete postii dobroinstvo sve
dok ne udijelite od onoga to volite"
(3:92),
"i daju im prednost nad sobom,
mada im je to i samima potrebno" (59:9)
Ovo je drugi, vii vid dobroinstva, u
kojem oni dijele ono to im je i samima
neophodno, dajui i hranei od onoga
to sami vole.
"Roacima" koji su najprei,
treba da se udijeli milostinja, kao to
se vidi iz hadisa: /180/ "Milostinja
koja se daje siromasima jeste
milostinja, a milostinja koja se daje
rodbini i milostinja je i rodbinsko
dobroinstvo jer oni su ti najprei, da
im uini dobro i da im da."
"...i siroadi" To su djeca iji su
oevi umrli jo dok su ona mala, slaba,
nisu punoljetna i nemaju mogunosti
sebi zaraditi. Abdurrezzak navodi
predanje, s lancem prenosilaca od
Alije, koji navodi od Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, da je
rekao: /181/ "Nema sirotinjskog statusa
nakon to se stekne zrelost."
"i bijednicima" To tumai hadis
koji se navodi u oba Sahiha od Ebu-
Hurejre, koji kae da je Allahov
rekao: /182/ "Nije bijednik onaj koji
obilazi ljude traei datulu ili dvije,
zalogaj ili dva, nego je bijednik onaj
koji nema ime da se prehrani, a za
njega se ne zna da bi mu se dala
sadaka."
"putniku" Misli se na onoga koji
je dugo na putu tako da mu je nestalo
sredstava, pa mu se daje da bi mogao
doi u svoj zaviajU to spada i gost.
"i prosjacima"To su oni koji prose,
pa im se daje od zekata i sadake. Ahmed
navodi predanje s lancem od
Abdurrahmana Husejna ibn Alija, koji
kae: "Allahov Poslanik, sallallahu
"Prosjak ima pravo, pa makar na konju
doao."
"za otkup iz ropstva "Rije je o
zarobljenicima za koje se trai otkup,
a koji nemaju sredstava kojim bi se
otkupili. U vezi s ovim pitanjem bit e
govora u dijelu o vrstama milostinje
(sadake), u Suri Bera'e/Tevba,
inaallah.
"i koji namaz obavljaju" To su oni
koji namaz sa rukuom i seddom, sa
smirenou i strahopotovanjem
obavljaju, u njegovo vrijeme i na
zadovoljavajui erijatski nain.
"i daju zekat" Zekat je godinji
porez na imetak, a davanje milostinje
naprijed navedenima stvar je dobre
volje, dobroinstva i rodbinskih odno-
sa. U tom smislu, u jednom hadisu
Fatime bint Kajs stoji: /184/ "U imetku
postoji pravo drugih osim zekata."
"i koji obavezu svoju, kada je
preuzmu, ispunjavaju", kao to kae:
"koji prema Allahu obaveze
ispunjavaju i ne kre sporazum"
(13:20). Suprotno ovome svojstvu jeste
licemjerstvo, kao to se navodi u sahih
(vjerodostojnom) hadisu: /185/ "Tri su
svojstva licemjera (munafika): kada
govori - lae, kada obea - prevari,
kada mu se neto povjeri - iznevjeri."
.."...te oni koji su strpljivi u
neimatini i u bolesti, i za vrijeme
borbe", tj. u vrijeme siromatva koje
predstavlja bijedu, u sluaju bolesti,

124
to predstavlja nevolju veliku, "i za
vrijeme borbe", tj. u borbi i susretu s
neprijateljem. Rijei: "one koji su
strpljivi" ovdje su spomenute u
akuzativu kao vid pohvale i poticaja na
strpljivost u tekoama.
"To su oni koji su iskreni" Oni
koji su se okitili ovim svojstvima
iskreni su u svom vjerovanju, jer su
ostvarili iman srca rijeima i djelima,
pa su kao takvi iskreni vjernici,
"i oni se Allaha boje" budui
da su se uvali zabrana i inili djela
pokornosti.

"O vjernici! Propisuje vam se odmazda
za ubijene: slobodan za slobodnog, rob
za roba, i ena za enu. A onaj kome se
od njegova brata da neki otkup, neka
uzvrati dobrim, a i on neka pokae
dobroinstvo. To je olakanje od
Gospodara vaeg i milost. A ko nasilje
i poslije toga izvri, njemu slijedi
bolna patnja." /178/ "U odmazdi vam je
ivot, o razumom obdareni, da biste se
Allaha bojali."/179/

Allah Uzvieni kae: O vjernici,
vama je kroz odmazdu propisana
pravednost: slobodan za slobodnog, va
rob za roba, vaa ena za enu i ne
prekoraujte granice kao to su to
inili oni prije vas mijenjajui
Allahovu odredbu time. Tako je bio
obiaj da ako u napadu plemena Benu-
Nadir na pleme Kurejzu neko od Nadira
ubije Kurejziju, ne bi on bio ubijen,
nego bi bio otkupljen, tj. zamijenjen
za sto koara datula ()A, kada bi
Kurejzija ubio Nadirca, bio bi ubijen,
a ako bi ga otkupljivali, traili bi
dvjesta koara datula, dakle dvostruko
vie nego za KurejzijuStoga je Allah
Uzvieni naredio pravednost pri odmazdi
tako da se Allahovi propisi ne mogu
iskrivljavati zbog nevjerovanja i
mrnjeAllah Uzvieni kae:

"Propisuje vam se odmazda za ubijene:
slobodan za slobodnog, i rob za roba, i
ena za enu." Ebu-Malik navodi da je
ovaj ajet derogiran rijeima Uzvienog:
"glava za glavu" (5:45), ime je
izjednaio u odmazdi mukarce i ene,
te robove, za namjeran in ubistva ili
neto to je manje od toga.
erijatsko pitanje: Ebu-Hanife
smatra da slobodna treba ubiti za roba
na osnovi opeg znaenja ajeta u suri
El-Ma'ida" (Trpeza), a isto miljenje
zastupaju Es-
Sevri, Ibn-ebi-Lejla i DavudIsto tako,
navodi se predanje od Alija, Ibn-
Mes'uda ibn Musejjeba i nekih drugih,
koji se pozivaju na openitost hadisa
Hasana od Semure: /186/ "Ko ubije svoga
roba i mi emo njega ubiti; ko osakati
svoga roba, mi emo njega osakatiti; ko
kastrira svoga roba i mi emo njega
kastrirati."
77
U tome se s njima ne
slae veina uenjaka koji tvrde da se
ne moe slobodan ubiti za roba, budui
da je rob roba. Naime, ukoliko bi on
bio ubijen grekom, za njega nije
obavezan otkup, nego samo odgovarajua
vrijednost. Isto tako, veina uenjaka
smatra da se musliman ne moe ubiti za
nevjernika, to se utvruje na osnovi
hadisa koji navodi El-Buhari od Alije,
r.a., koji kae: Allahov Poslanik,
/187/ "Musliman se ne moe ubiti za
nevjernika." Svaki drugi hadis ili
tumaenje koje je suprotno ovome
nepouzdano je i netano. Ebu-Hanife
smatra da treba biti ubijen na osnovu
ireg znaenja ajeta u suri El-Ma'ida.
erijatsko pitanje El-Hasan i Ata'
tvrde: "Na osnovi ovoga ajeta, mukarac
ne moe biti ubijen za enu." U tome se
s njima ne slae veina uenjaka,
pozivajui se na ajet sure "El-Ma'ida",
te na rijei Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem: /188/ "Krv muslimana
meusobno je jednaka."
erijatsko pitanje: Prema miljenju
etverice imama (erijatskih
autoriteta) i veine uenjaka, grupa
moe biti ubijena za jednoga. Omer je,
povodom ubistva djeaka, koga je ubilo
sedam ljudi, nakon ega je on njih
pobio, rekao: "Da su svi stanovnici

77
Vjerovatno se ovaj propis odnosi posebno na odnos gospodara i
roba, kako bi se iskljuila pomisao da gospodar moe raditi sa svojim
robom ta god hoe samo zato to je on njegov rob. Meutim, ako bi
neki slobodan ovjek ubio roba nekoga ovjeka, taj slobodni ovjek
nee biti ubijen, to potvruju rijei Uzvienog: "slobodan za
slobodnog, a rob za roba". U skladu s tim, hadis se odnosi iskljuivo
na pitanja odnosa gospodara i roba, u kojima rob ne moe biti ubijen.
Meutim, ukoliko rob uini neto to erijatski pretpostavlja kaznu
ubistvom, na njega se primjenjuje drugi propis kojim se, po svemu
sudei, on izjednaava s vjernicima. Tako ova pitanja ja razumijem,
pa ako je to tano, to je od Allaha, a ako je pogreno, to je od mene,
pa se u tom sluaju pred Allahom kajem, jer On to najbolje zna!

125
Sane ustali da ga ubiju, sve bih ih
pobio!" Poto nije poznato da je u to
vrijeme bio i jedan ashab koji mu se
suprotstavio, to se smatra konsenzusom
(idmaom).

"A onaj kome se od njegovog brata da
neki otkup, neka uzvrati dobrim i neka
mu dobroinstvo uini" (tj. ko uzme
otkup a imao je pravo osvetiti se), to
znai rije (oprost), "neka uzvrati
dobrim" jer onaj koji trai krvarinu
duan je da bude dobar kada primi
otkupninu i da "prema njemu
dobroinstvo ini"
, tj. prema ubici, ne inei mu
tetu niti ulazei dalje u spor.
erijatsko pitanje: Malik, Ebu-
Hanife i njegovi sljedbenici, te afija
i Ahmed po jednom predanju kau: "Onaj
kome pripada osveta ne moe je ostaviti
u korist krvarine osim uz saglasnost
ubice." Drugi navode: "To on moe
uiniti bez obzira je li ovaj bio
zadovoljan ili ne."
erijatsko pitanje: Jedan broj
pripadnika zdrave tradicije (Selefa)
smatra da enama ne pripada krvarina,
ali se u tome ostali uenjaci ne slau
s njima.
"To je olakica od Gospodara
vaega i milost" u odnosu na ono to je
bilo propisano onima prije vas u
pogledu ubistva i krvarineOd Ibn-Abbasa
se prenosi da je rekao: Izraelianima
je bila propisana odmazda za ubijene, a
nije bilo krvarine. Zato Allah Uzvieni
kae sljedbenicima ovog ummeta:
..
"Propisuje vam se odmazda za ubijene:
slobodan za slobodnog, i rob za roba, i
ena za enu. A onaj kome se od njegova
brata da neki otkup..." Rije ovdje
znai prihvaanje otkupnine za namjerno
ubistvo. Poto je to vid olakice u
odnosu na ono to je bilo propisano
Izraelianima koji su ivjeli prije
njih, potrebno je uzvratiti dobrim i
dobroinstvo tome uiniti. Katade kae:
"Allah je pokazao milost prema ovom
ummetu odreujui im otkupninu, to
nije dao nikome prije njih."
"A ko nasilje i poslije toga
izvri, njemu slijedi bolna patnja."
Dakle, ko ubije nekoga nakon to je
uzeo otkupninu, odnosno, prihvatio je,
njemu slijedi od Allaha bolna i estoka
kazna i on e biti ubijen nakon to mu
se oduzme otkupnina koju je uzeoSeid
ibn ebi-Urube navodi predanje s lancem
od Semura, koji kae: "Allahov
rekao je: /189/ "Neu oprostiti ovjeku
koji ubije nakon to je uzeo
otkupninu", tjod njega nee primiti
otkupninu, nego e ga ubiti.
"U odmazdi je vama ivot." To
znai, u ubistvu ubice je velika
mudrost. U tome je opstanak i zatita
ljudskog ivota jer ukoliko ubica zna
da e i sam biti ubijen, on e odustati
od toga ina. U tome je, zapravo, ivot
za druge ljude.
"..o, razumom obdareni, da
biste se Allaha bojali" Ovdje je obra -
anje razumnima, jer e se moda
okaniti Allahovih zabrana (harama).
Rije "bogobojaznost" jeste imenica
koja obuhvata injenje djela pokornosti
i na -putanje loih djela.

"Kada neko od vas na samrti bude, pa
ostavlja kakvo dobro, propisano vam je
da, kao vid dobroinstva, roditeljima i
blinjima oporuku uinite, to je
obaveza onih koji se Allaha boje."
/180/ "Ko to zamijeni nakon to je uo
kako glasi, grijeh doista pada na one
koji to mijenjaju. A, Allah doista uje
i zna." /181/ "Pa ko se plai za
oporuioca zbog pogreke ili grijeha,
pa to valjano izmeu njih uredi, nije
pogrijeio. Allah, doista, prata i
milostiv je." /182/

Prije nego je objavljen ajet o
naslijeu , postojala je oporuka
roditeljima i rodbini, to je - prema
vjerodostojnijem od dva stava - bilo
obavezno. To je derogirao ajet o
dijelovima naslijea , koji je uinio
nasljedstvo obavezom od Allaha onima
koji su spomenuti u odredbama o
nasljedstvu bez oporuke i ne zavisi od
elje oporuioca. U hadisu koji se
nalazi u Sunenima, te drugim zbirkama
navodi se da je Amr ibn Haride rekao:
uo sam Allahovog Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, kako na hutbi kae:
/190/ "Allah je, zaista, dao svakome
njegovo pravo, pa nema oporuivanja
nasljedniku"Ahmed navodi predanje od
Ibn-Abbasa da je on uio suru El-Bekare
("Krava") dok nije doao do ajeta:
"pa ako ostavlja kakvo dobro,
oporuuje roditeljima i rodbini", pa je
rekao: "Ovaj ajet je derogiran." Ima
miljenja, takoer, da je ovaj ajet
derogiran u vezi s onim koji
nasljeuje, a vai za onoga koji ne
nasljeuje/Ja bih rekao:/ Meutim, po

126
miljenju ovih, to se ne naziva
derogiranjem u smislu nae
terminologije, budui da "ajet o
nasljedstvu"
dokida odredbu u vezi s nekim osoba-
ma, na to ukazuje openitost "ajeta o
oporuci"
Pojam blinjih openitiji je od onih
koji nasljeuju i koji ne nasljeuju,
tako da se time dokida odredba u vezi s
onim koji nasljeuje ono to mu je
javno precizirano, a drugi ostaju na
onome na to upuuje prvi ajet.
Meutim, ovo stoji samo kod onih koji
kau: "Oporuka je u poetku islama bila
samo preporuena, dok nije derogirana."
[to se tie miljenja da je bila
obavezna, na to ukazuje sadraj
spomenutog ajeta, po njima je bila
dokinuta "ajetom o nasljedstvu", kao
to kae veina komentatora i
autoriteta meu erijatskim pravnicima,
fakihima. Obaveza oporuke roditeljima i
rodbini, kao nasljednicima, po
miljenju svih, derogirana je, odnosno
ak potpuno zabranjena, prema gore
navedenom hadisu ("Allah je, doista,
dao svakome njegovo pravo, i nema
oporuke nasljedniku")Prema tome, "ajet
o nasljedstvu" predstavlja posebnu
odredbu i to je strogo odreeno od
Allaha prema pojedincima i onima kojima
pripada dio naslijea, ime se potpuno
dokida odredba spomenutog
ajetaPreostali su samo blinji koji
nemaju prava na nasljedstvo, pa je
poeljno da se njima oporui iz treine
na osnovi "ajeta oporuke" i sadraja
koji nosi. U dva sahiha se to potvruje
predanjem od Ibn-Omera, koji kae da je
sellem, rekao: /191/ "ovjek musliman
koji ima neto, nema pravo ni dvije
noi provesti, a da mu oporuka kod
njega nije napisana." Ibn-Omer kae:
"Nije mi prola ni no otkada sam uo
ve sellem, da to kae, a da nisam imao
oporuku!"
"ako ostavlja kakvo dobro", tj.
imetak, to navode Ibn-Abbas i neki
drugi. Usto, neki kau: "Oporuka je
erijatski utemeljena, bez obzira bilo
imovine malo ili vie, poput
nasljedstva." Drugi kau: "Oporuuje se
samo ukoliko se ostavlja vrijedan
imetak." Pored toga, postoji
razilaenje i u pogledu koliineIbn
Ebi-Hatim prenosi od Hiama ibn Urve,
koji navodi od svoga oca da je rekao:
"Neko je rekao Aliji, r.a., da je neki
ovjek iz plemena Kurej umro ostavivi
iza sebe tri ili etiri stotine dinara
koje nije oporuio?" On je rekao: To
nije nita jer, Allah Uzvieni kae:
"ako ostavlja kakvo dobro itd."
Od njega se takoer navodi da je
ovjeku koji ga je upitao: "Da li da
napravim oporuku?" Alija odgovorio:
- Allah Uzvieni kae: "ako ostav-
lja kakvo dobro, neka oporui", a poto
ti ostavlja neto malo, to ostavi i
svome sinuKatade kae: "Bilo je
uobiajeno da se kae: "hiljadu ili
preko toga", a ima miljenja i
ezdeset, odnosno osamdeset.
"dobrim" znai: dobrotom/njenou
i dobroinstvomHasan kae: "Da, oporuka
je obaveza svakog muslimana koji za
dobro, a ne za zlo treba da oporui
kada se nae na samrti." Smisao rijei
"dobrim" jeste da, bez
pretjerivanja ili krtarenja, ostavi
oporuku svojim blinjima tako da ne
bude na tetu njegovih nasljednika. U
oba Sahiha navodi se da je Sa'd rekao:
/192/ "Allahov Poslanie! Imam imetka,
a nasljeuje me samo kerka. Hou li
oporuiti dvije treine svog imetka?"
Rekao je: "Ne." "A polovinu?", upitao
je on"Ne.", odgovorio mu je"A
treinu?", ponovo je upitao"Treinu? I
treina je mnogo! Bolje ti je da
ostavi svoje nasljednike bogatima nego
da ih ostavi siromanim, pa da mole od
drugih ljudi."

"Ko to zamijeni nakon to je uo kako
glasi, grijeh, doista, pada na one koji
to mijenjajuA, Allah doista uje i
zna", tjko izmijeni oporuku i iskrivi
je mijenjajui njen smisao, dodajui u
njoj neto ili oduzimajui - grijeh,
doista, pada na one koji to mijenjaju,
a skrivanje oporuke jo je vei grijeh.
Ibn-Abbas i drugi kau: "Allah e
nagraditi umrloga, a grijeh pada na one
koji su napravili izmjenu." "A,
Allah, doista, uje i zna", tjima uvid
u ono to je umrli oporuio, tako da On
to zna, kao to zna i ono to su
izmijenili oni na koje se oporuka
odnosi.
"Pa, ko se plai za oporuioca
zbog pogreke ili grijeha..." Ibn-
Abbas kae: znai greka, a ovdje
obuhvaa sve vrste pogreaka kao kada
posrednitvom dodaju nekog nasljednika
ili neko sredstvo, kao u sluaju kada
je oporueno da se za ljubav nekoga
neto proda, ili je oporueno da se
kerki njegove kerke neto doda i
slino, bilo to grekom ili namjerno,
to ga ini grjenimStoga je
opunomoitelj, u ovom sluaju, obavezan
popraviti to i oporuku urediti u skladu
sa erijatskim propisima i odstupiti od
teksta oporuke kako bi oporuku uinio
to bliom nakani oporuioca i uskladio
sa [erijatom, jer ovo ureenje oporuke
ne predstavlja in izmjeneIbn-Merdevejh
prenosi od Ibn-Abbasa da je

127
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao: /193/ "Greka prilikom
oporuke spada u velike grijehe." A u
pogledu propisivanja ovoga hadisa
direktno od Alejhisselama postoje
razilaenja...

"O vjernici! Propisuje vam se post, kao
to je propisan onima prije vas, da
biste bogobojazni bili." /183/ "Odreen
broj dana; a onome od vas koji je
bolestan ili na putu bude, isti broj
drugih dana. Onima koji ga teko
podnose, otkup je da siromaha nahrane.
A ko drage volje da vie, za njega je
bolje. A neka znate, bolje vam je da
postite."/184/

Allah Uzvieni ovo kae nareujui
ovom ummetu post koji predstavlja
sustezanje od hrane, pia i seksualnih
odnosa, s iskrenim nijetom (namjerom) u
ime Allaha Uzvienog, budui da sadri
ienje i zatitu dua od loih
primjesa i runih navika. On navodi da
im je to naredio kao to je bio naredio
i onima prije njih, u kojima imaju uzor
i mogu se ugledati na njih. Neka se oni
potrude da ovu Allahovu naredbu izvre
potpunije od njihAllah Uzvieni kae:
Svaka zajednica
(ummet) ima svoj zakon i pravac, a da
je Allah htio, On bi vas sljedbenicima
jedne zajednice uinio. Jer On hoe da
vas iskua onim to vam propisuje! Zato
se natjeite da jedni druge u dobrima
preteknete!" U tom smislu i ovdje
kae:

"O vjernici! Propisuje vam se post, kao
to je propisan onima prije vas, da
biste bogobojazni bili", jer post
proiava tijelo i suava puteve
ejtanu. To se potvruje i u oba
Sahiha: /194/ "O mladi! Ko je od vas u
stanju oeniti se, neka se oeni, a ko
ne moe, neka posti, jer to mu je
zatita."
U poetku islama post je bio po tri
dana u svakom mjesecu, da bi se to
potom derogiralo i zamijenilo postom
mjeseca ramazana. Od Muaza, Ibn-Mes'uda
i nekih drugih navodi se: "Ovaj post
bio je erijatski odreen jo od
vremena Nuha, a.s., sve dok to Allah
nije dokinuo i zamijenio ga postom
mjeseca ramazanaBilo im je propisano:
kada neko klanja veernji namaz i ode
na spavanje, zabranjeni su mu hrana,
pie i ene do istog vremena. Nakon
toga, propis posta objanjen je kao to
je bilo u poetku islama, pa Allah,
d.., kae:

"a onome od vas koji je bolestan ili na
putu bude, isti broj drugih dana...",
tj. bolesnik i putnik (musafir) ne
poste nego se mrse, a to nadoknauju
kasnije istim brojem dana. Ali, zdrav
ovjek koji je kod kue, ako hoe,
postit e, a ako hoe, nahranit e
svakog dana jednog siromahaPost je,
meutim, bolji od hranjenja siromaha.
To tvrde Ibn-Mes'ud, Ibn-Abbas i drugi
pripadnici zdrave tradicije (selefa) na
osnovi rijei Uzvienog:

"Onima koji ga teko podnose, otkup je
da siromaha nahrane. A ko drage volje
da vie, za njega je boljeA neka znate,
bolje vam je da postite." Zatim je
Allah Uzvieni objavio drugi ajet:
..
"U mjesecu ramazanu poelo je
objavljivanje Kur'ana pa ko u tom
mjesecu od vas bude kod kue, neka ga
posti." Tako je Allah Uzvieni utvrdio
post ramazana kao obavezu za zdravog
ovjeka koji je kod kue, a dao
olakicu bolesniku i putniku, kao to
je odredio da stara osoba koja ne moe
postiti moe nahraniti siromaha. El-
Buhari navodi predanje od Seleme ibn
Ekva' da je, kada je objavljen ajet:
"Onima koji ga teko podnose,
otkup je da siromaha nahrane", rekao:
"Bilo je uobiajeno da onaj ko je htio
mrsiti se d otkup, dok nije objavljen
ajet koji slijedi iza ovoga i koji je
to derogirao." Od Ibn-Omera se takoer
prenosi da je to derogirano, dok El-
Buhari navodi od Ibn-Abbasa da nije
derogirano, nego da star ovjek i stara
ena, koji ne mogu da poste, za svaki
dan mogu nahraniti po jednog siromaha.
Prema tome, u zakljuku se moe rei da
je derogiran u pogledu obaveza zdravog
ovjeka koji je kod kue, pa je on
obavezan postiti na osnovi rijei
Uzvienog: "a ko od vas bude kod
kue, neka ga posti" to se tie starog
i iznemoglog ovjeka, postoje dva
miljenja: ono koje je ispravno
dozvoljava da se mrsi, ali da je
obavezan za svaki dan dati fidju
(otkupninu). U Sahihu El-Buharijevom
stoji: "Kada je Enes ostario, on je,
godinu ili dvije, hranio za svaki dan
posta siromaha hljebom i mesom, a on se
mrsio. El-Buhari to prenosi kao
mu'allek predanje, a navodi ga i Hafiz
Ebu-Ja'la el-Mevsuli u svom Musnedu. U

128
ovom smislu uzima se i trudna ena,
odnosno dojilja, ukoliko se boji za
sebe ili djecu./

"U mjesecu ramazanu poelo je
objavljivanje Kur'ana, koji je putokaz
ljudima, jasan dokaz Pravog puta i
razlikovanja dobra od zla. Ko od vas u
tom mjesecu bude kod kue, neka ga
posti, a ko bolestan bude ili se na
putu zadesi, neka isti broj dana
naposti. Allah hoe da vam olaka, a ne
da tekoe imate, da odreeni broj dana
ispunite i da Allaha veliate za uputu
koju vam je dao, te da zahvalni
budete."/185/

Allah Uzvieni istie mjesec posta
ispred drugih mjeseci time to ga je
odabrao za objavu Kur'ana asnog. U
hadisu se navodi da je to mjesec u
kojem su Boije knjige objavljivane
vjerovjesnicima, a imam Ahmed ibn
Hanbel, r.h., prenosi od Vaila ibn
Eska'a da je Allahov Poslanik,
/195/ "Suhufi (spisi Ibrahimovi)
objavljeni su prve noi mjeseca
ramazana, Tevrat je objavljen este
noi mjeseca ramazana, Indil trinaeste
noi mjeseca ramazana, a Allah je
objavio Kur'an dvadeset etvrte noi
mjeseca ramazana."
78
Meutim, i suhufi,
i Tevrat, i Zebur, i Indil objavljeni
su vjerovjesnicima odjednom, dok je
Kur'an odjednom objavljen do Kue
uzvienosti na Dunjalukom nebu , to
se desilo u Noi sudbine (Lejletul-
kadr) mjeseca ramazana, kao to
Uzvieni kae:
"Mi smo ga objavili u Noi
blagoslovljenoj" (44:3), te kae:
"Mi smo ga objavili u Noi
sudbine." Nakon toga, Kur'an je

78
Allah Uzvieni kae: "Mi smo ga objavili u Noi sudbine" (92:1), a
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kae: "Traite je u
posljednjoj dekadi ramazana!" U drugom hadisu kae: "Traite je u
neparnim noima!", odnosno, u jednom predanju: "u dvadeset i
sedmoj noi ramazana". Meutim, njegove rijei u gore navedenom
predanju: "Allah je objavio Kur'an u toku dvadeset i etvrte noi
mjeseca ramazana, u suprotnosti je s tekstom Kur'ana:
"Mi smo ga objavili u Noi sudbine", to ukazuje na slabost
navedenog hadisa, koji je u suprotnosti s tekstom Kur'ana, budui da
je No sudbine (Lejletul-kadr) dvadeset sedma no ramazana. Allah
to najbolje zna i On upuuje na ispravan stav!
objavljen Allahovom Poslaniku,
sallallahu alejhi ve sellem, u posebnim
dijelovima, prema slijedu dogaajaU
jednom predanju Ikrime od Ibn-Abbasa
navodi se: - Kur'an je objavljen na ovo
svjetsko nebo odjednom,u Noi sudbine
mjeseca ramazanaAllah je govorio Svom
Vjerovjesniku to je htio tako da
idolopoklonici nisu mogli navesti
nijedan primjer na koji im Allah nije
odgovorioU tom smislu Allah Uzvieni
kae:

Oni koji ne vjeruju govore: "Trebalo je
da mu Kur'an bude objavljen itav i to
odjednom!" A tako je, da bismo srce
tvoje uvrstili, pa ga Mi ajet po ajet
objavljujemo." "Oni ti nee nijedan
primjer navesti, a da ti Mi neemo
istinu dati i najljepe objanjenje
navesti" (25:32,33) Zatim:
"Uputa je ljudima i objanjenje
Pravog puta i razlikovanja istine od
neistine." To je pohvala Kur'ana, koji
je Allah objavio kao uputu srcima
robova Svojih koji ga vjeruju,
prihvaaju i slijede.
"i objanjenje", tj. dokazi
ispravnosti Pravog puta i upute koju
donosi razlikujui istinu od neistine,
halal (dozvoljeno) od harama
(nedozvoljenog).
"pa, ko od vas bude kod kue,
neka ga posti!" Ovo je potvrda obaveze
za onoga ko bude svjedok poetka ovoga
mjeseca, tj. ko bude kod kue na
poetku mjeseca ramazana, i bude zdrav,
obavezan je da posti. Ovim je, za onoga
ko bude zdrav kod kue, dokinuta na-
prijed navedena sloboda da ne posti,
nego daje otkupninu ishranom jednog
siromaha za svaki danNakon to je
zavrio s postom, Allah Uzvieni ponovo
ukazuje na olakicu za bolesnika i
putnika koji moe da ne posti pod
uvjetom da to nadoknadi, pa kae:
"Allah hoe da vam olaka, a
ne da tekoe imate", tj. uz obavezu
onome koji je kod kue, On je dao
olakicu da se ne posti u sluaju
bolesti i puta, kao vid olakanja i
milosti prema vama.
U vezi s ovim postoji nekoliko
pitanja:
Prvo: Neki uenjaci smatraju da je
ne postiti doputeno samo onome koji
bude putnik na poetku mjeseca a da
nije doputeno onome koji bude kod kue
na poetku mjeseca, a potom, ode na
put, a na osnovi rijei Uzvienog:
"Ko od vas bude kod kue, neka ga
posti!" Meutim, ovo se ne moe
prihvatiti, jer u ajetu nema dokaza za
njega, i jer se potvruje u oba Sahiha:
/196/ "da Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, kada je doao u

129
Kedid, prilikom polaska u pohod na
Osvojenje Meke u mjesecu ramazanu, nije
postio, te da je i drugima naredio da
ne poste."
Drugo: Neki tvrde da je na putu
obavezno mrsiti se, na osnovi rijei
Uzvienog: "neka nadoknadi isti
broj dana "To je u suprotnosti s
praksom Allahovog Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, utvrenom u hadisu
Ebu-Derda'a: /197/ "Ili smo s
Allahovim Poslanikom po velikoj
vruini, u mjesecu ramazanu, pa su neki
meu nama, zbog vruine, stavljali ruku
na glavu, a meu nama su postili samo
sellem, i Abdullah ibn Revaha"
Tree: Neki, pak, tvrde da je
postiti bolje, iako veina kae:
"...naprotiv, bolje je mrsiti se",
uzimajui za osnovu olakicu, na osnovi
rijei Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem: /198/ "Vama je dunost da uz-
mete olakicu koja vam je dana."
Neki kau: "Ukoliko je teko
postiti, bolje je mrsiti se", na osnovi
hadisa Dabira: /199/ - Allahov
vidio je nekog ovjeka kojemu je
napravljen hlad, pa je pitao: "ta je s
ovim?" Rekli su mu: "Posti", a on je
nato rekao: "Nije dobroinstvo postiti
na putu." Biljee ga El-
-Buhari i Muslim. Meutim, tano je
miljenje veine da ovjek moe birati
izmeu te dvije mogunosti, zbog toga
to su ashabi putovali sa Poslanikom,
sallallahu alejhi ve sellem, za vrijeme
ramazana, kao to to navodi u hadisu:
/200/ "..meu nama je bilo onih koji
poste i onih koji ne poste. Oni koji su
postili nisu prigovarali onima koji ne
poste, niti su oni koji ne poste
prigovarali onima koji poste."
Meutim, onaj koji se ne dri
sunneta i smatra da je ne postiti
pokueno (mekruh), njemu je obavezno
mrsiti se i haram mu je postiti na
osnovi hadisa koji se nalazi u
Ahmedovom Musnedu, te kod drugih, to
se navodi od Omera i Dabira: /201/ "Ko
ne prihvati olakicu od Allaha, ima
grijeh poput brda Arefat."
Prilikom nadoknaivanja posta koji
je s razlogom izostavljen, nije
obavezno da se to ini dan za danom u
slijedu. Stoga, ukoliko hoe, moe
rastaviti dane, a ukoliko hoe, moe ih
nadoknaditi u slijedu. Ovo je miljenje
veine pripadnika tradicije (Selefa) i
onih nakon njih (Halefa) a utemeljeno
je na dokazima, budui da je slijed
obavezan samo u mjesecu ramazanu, zbog
nunosti posta u toku ovoga mjeseca. Za
razliku od toga, nakon isteka ramazana,
obavezno je postiti samo odreeni broj
dana koje ovjek nije postio. U tom
smislu, Uzvieni Allah kae:
"neka isti broj dana naposti", a
zatim kae:
"Allah hoe da vam olaka, a
ne da tekoe imate." Imam Ahmed
prenosi od Amira ibn Urveta da su ljudi
doli da pitaju Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem: "Imamo
tekoe u tome i tome !?", a on je
rekao: /202/ "Vjera Allahova je doista
lahka!", to je ponovio tri putaIsto
tako, Ahmed navodi predanje s lancem od
Enesa Ibn Malika, koji kae: "Allahov
rekao je: /203/ "Olakajte, a ne
oteajte; budite postojani i ne
bjeite!" /Navodi se u oba Sahiha./
"da odreeni broj dana ispunite",
tjdoista vam je dao olakicu da ne
postite, za to imaju opravdanje
bolesnik i putnik, jer Allah hoe da
vam bude lahko. Naredio vam je da to
nadoknadite i da upotpunite odreeni
broj dana ovog mjeseca;
"da veliate Allaha zbog upute
koju vam je dao", tj. da Allaha
spominjete po isteku vaeg ibadeta, kao
to Allah Uzvieni kae:

"A kad zavrite obrede vae, Allaha
spominjite kao to svoje pretke
spominjete, i jo vie Ga spominjite!"
(2:200)
Ibn-Abbas kae: "Mi nismo znali kada
je Allahov Poslanik zavrio namaz osim
na osnovu tekbira. Stoga, mnogi
uenjaci smatraju da je tekbir na
Ramazanskom bajramu erijatski
utemeljen, pa ga zahirija Davud smatra
obaveznim (vadibom)Nasuprot njemu,
prema mezhebu pravnoj koli Ebu-
Hanife, r.h., tekbir na Ramazanski
bajram nije obaveza. Drugi ga smatraju
lijepim (mustehabb).
"da biste bili zahvalni", tj. ako
budete izvravali ono to vam je Allah
naredio da biste bili Njemu pokorni
obavljanjem Njegovih strogih dunosti i
izbjegavanjem zabrana (harama), te
uvanjem Njegovih granica, moda ete
time biti od onih koji su zahvalni.

"A kada te robovi Moji za Mene upitaju,
Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se
molbi molitelja kada Me zamoli. Zato,
neka se i oni na Moj poziv odazovu,
neka vjeruju u Mene, kako bi bili na
Pravom putu."/186/

Ibn-ebi-Hatim, s lancem prenosilaca
od Muavije ibn Hajde el-Kuejrija,

130
navodi: /205/ - Neki Arapin je rekao:
"Allahov Poslanie! Je li na Gospodar
blizu, pa da Ga apatom prizivamo ili
je daleko, pa da Ga glasno zovemo?! Na
to je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi
ve sellem, uutio, a Allah je, potom,
objavio ajet:
..
"A kada te Moj rob upita za Mene, Ja
sam blizu: odazivam se na molbe
molitelja kada Me zove..., tjako sam im
naredio da Me zovu, pa neka Me zovu, Ja
se odazivam." Imam Ahmed navodi
predanje od Ebu Musaa el-E'arije, koji
je rekao: /206/ "Bili smo sa Allahovim
Poslanikom u jednom pohodu. Ni na jedno
se brdo nismo uspinjali, na vrh izili,
niti sili u dolinu, a da nismo glasno
tekbire donosili!" Zatim kae: -
Poslanik je doao kod nas i rekao: "O
ljudi! Suzdrite se! Vi ne zovete
nikoga ko je gluh ili odsutan, nego
zovete Onoga Koji uje i vidi. Onaj
Koga zovete blii je svakom od vas od
vrata njegove jahalice!
79
Abdullah ibn

79
U dananje vrijeme mnogi ljudi, i meu odabranim i meu
masama, s izuzetkom onih kojima se Allah smilovao, dolaze u
opasnost upuujui dove drugima, a ne Allahu, kao to su poslanici,
evlije, dobri ljudi, u stvarima u kojima im ne mogu pomoi ak ni da
su i ivi, pa kako e sada kada ih je Allah Sebi uzeo i smrt im dao?
To su stvari koje moe usliati (zadovoljiti) samo Allah Uzvieni,
Koji nema druga. Tako, naprimjer, vidite mase ljudi, pa i neke
odabrane kako mole nad kaburima mrtvih, obilaze oko njih po sedam
puta molei mrtve u njima da im pomognu da ostvare svoje elje, kao
npr. oprost, uputu na Pravi put, otklanjanje tete ili kakve nesree,
osiguranje opskrbe, da im podari muku ili ensku djecu, pa govore:
"O ti i ti, ja sam tu, u tvojoj blizini... Pomozi mi jer ti zna u kakvom
sam stanju." Jo je mnogo toga to spada u veliki irk
(idolopoklonstvo)!!! Ako te tvoja vjera navede da ih savjetuje i
kae da su to ibadeti, te da ne mogu nikome biti upueni osim
Onome Kome pripadaju, a to je Allah, Jedan i Jedini, Kome niko nije
ravan, oni ustaju protiv toga. Ono to pogaa u srce i izaziva tugu i
bol jeste stanje u kome su muslimani, odnosno to to neki meu
muslimanima koji se smatraju uenim u ummetu stanu pred tebe
govorei: "Ostavi ih, brate... njihova namjera je asna, oni nemaju
namjeru traiti pomo od mrtvih, nego oni zbog neznanja ne znaju
izraziti to hoe na drugi nain nego dovom kojom se ele pribliiti
Allahu." Ako mu kaete: "Dobro. Izvolite vi, cijenjeni gospodine,
pouite ih i ispravite to to rade, pa da ne zapadaju u veliki irk... Ovo
to kaete meni, recite njima", on e vam rei: "Ne, ne, brate. Ostavi
ih i njihove namjere, jer njihove namjere su plemenite!" On se nee
pokrenuti ni za korak da ih posavjetuje, a ako ih vi posavjetujete, on
e vam se usprotiviti etiketirajui vas ili, u najmanju ruku, dajui vam
neki lo naziv! Ali, Ti brate muslimanu, ne dozvoli da Te sprijee da
iri istinu, Ti to ini, a Allah e pomoi! "Jer Allah e sigurno
pomoi onoga ko Njemu pomae" (22:40). Isto tako, vidjet ete na
plesovima koje oni lano nazivaju "zikrom" zla koja smo gore
spominjali, od kojih se srca gre, molitvu drugima mimo Allaha i to
na ruan i neprikladan nain. Kada bi to vidjeli neprijatelji islama, oni
bi to predbacivali islamu i njegovim sljedbenicima. Podsmijevali bi
se podizanju glasova, skakanju, plesu, klanjanju, udaranju u defove,
cimbala i tambure, pjesmama u znoju, patnji, gunanju, reanju i
slino, bez ikakvog smisla, a to oni nazivaju "zikrom Allaha"!
Sauvaj nas, Boe, da "zikrullah" bude na tako niskom stupnju, s
takvim elementima irka, kao npr: "O ejhe, o Rifa'i!", "Olakaj mi
tekoe!", "Ako mi ti ne olaka", "pa kome da se obratim". I tako
dalje, i tome slino. Rifa'i je daleko od svakog takvog
idolopoklonstva! Rijei Uzvienog:
"A kada te upitaju robovi Moji za Mene, Ja sam blizu. Odazivam se
molbi molitelja kada Me moli..." i rijei Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem: "Suzdrite se, jer vi se ne obraate gluhom ni odsutnom..."
Kajse! Hoe li da te pouim rijei iz
denetske riznice? Nema snage, niti
moi, do Allahove!" (Navodi se u oba
sahiha, kao i kod ostalih sakupljaa
est zbirki.) Malik prenosi od Ebu-
Hurejre: da je Allahov Poslanik,
/207/ - Svakome od vas bit e molba
usliana ako to ne pouruje, pa kae:
"Molio sam i nije mi molba usliana."
(Ovo biljee oba Sahiha od Malika istim
tekstom.) Od Enesa se prenosi da je
rekao: /208/ "Boiji rob e biti dobro
sve dotle dok ne bude urio." Pitali su
ga: "Kako e uriti?" Rekao je:
"Govorei: molio sam Gospodara, pa mi
molbu nije usliao!" /Prenosi imam
Ahmed./
Ibn-Merdevejh prenosi od Kelbija, on
od Ebu-Saliha, a on od Ibn-Abbasa: -
Dabir ibn Abdullah govorio mi je /209/
da je Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, prouio ajet:
..
"A kada te robovi Moji za Mene upitaju,
Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se
molbi molitelja kada Me zamoli", a
zatim je prouio dovu: "Moj Allahu! Ti
si naredio dovu i obeao da e je
primiti! Odazivam ti se, moj Allahu,
Tebi se odazivamTebi, Kome suparnika
nema, Tebi se samo odazivam! Tebi
pripada i hvala, i blagodarnost, i
vlast, Ti nema druga! Svjedoim da si
Ti Jedan, Neogranieni Gospodar, Koji
nije rodio niti je roen i Kome niko
ravan nije. Svjedoim da je Tvoje
obeanje istina, da je susret s Tobom
istina, da je Dennet istina, da je
Vatra (Dehenem) istina, da e Sat
sueni bez sumnje doi i da e Ti
oiviti one koji su u kaburima!" Hafiz
Ebu-Bekr el-Bezzar prenosi od Enesa da
sellem, rekao: /210/ - Allah Uzvieni
kae: "Sine Ademov! Jedno pripada tebi,
jedno Meni, a jedno izmeu Mene i tebe!
Ono to pripada Meni, jeste to da Mi se
klanja, oboava Me i nita Mi ne
pridruuje; ono to pripada tebi jeste
to da ti nita ne uini niti uradi, a
da te Ja za to ne nagradim; a ono to
je i Moje i tvoje, jeste da ti moli, a
da Ja usliavam molbu." Ovaj ajet
Uzvienog, koji potie na dovu i stoji
meu propisima o postu upuuje na
potrebu dove pri upotpunjenju odreenog
broja dana, odnosno, pri svakom
mrenjuImam Ebu-Davud et-Tajalisi
navodi predanje s lancem od Abdullaha
ibn Amra koji kae: uo sam Allahovog

predstavljaju najvei i najbolji odgovor onima koji su vjeru uzeli kao
zabavu i igru. Da ih Allah uputi i odnosi se prema njima onako kako
zasluuju.

131
kako kae: /211/ "Prilikom iftara
postau se dova usliava." Kada bi
iftario, Abdullah ibn Amr pozvao bi
svoju porodicu i sina, pa bi uio dovu.
U Musnedu imama Ahmeda, te u Sunenu El-
Tirmizija, En-Nesa'ija i Ibn-Made
navodi se predanje od Ebu-Hurejre, koji
je rekao: - Allahov Poslanik, sal-
lallahu alejhi ve sellem, rekao je:
/212/ "Trojici se dova ne odbija:
pravednom voi (imamu), postau dok ne
iftari i dova mazluma, koju Allah
uzdie iznad oblaka na Sudnjem danu i
otvara joj vrata nebesa govorei: 'Tako
Mi veliine Moje, pomoi u te, pa
makar i nakon toliko vremena!' "

"Dozvoljava vam se da u noima posta
imate odnos sa enama vaim; one su
odjea vaa, a vi ste odjea njihova;
Allah zna da sami sebe varate, pa je
prihvatio pokajanje vae i oprostio
vam; zato se sada sastajte s njima i u
-dite za onim to vam je Allah odredio;
jedite i pijte sve dok budete mogli
razlikovati bijelu nit od crne niti
zore, a potom upotpunite post, do noi;
sa enama ne opite dok ste u itikafu u
damijama; to su Allahove granice i ne
pribliujte im se; tako Allah ljudima
objanjava znamenja Svoja, kako bi se
Allaha bojali." /187/

Ovo je olakica muslimanima od
Allaha Uzvienog, te ukidanje onoga to
je bilo prije islama, kada je bilo
dozvoljeno da ovjek, nakon to iftari,
jede, pije i sastaje se sa enom do
jacije, ili zaspi prije toga, a nakon
to zaspi ili klanja jaciju, bilo je
zabranjeno da jede, pije ili se sastaje
sa enom do slijedee noi, to je
predstavljalo veliku tekou. Rije
ovdje predstavlja sastajanje sa enom
(spolni odnos), to istiu brojni
uenjaci, Ibn-Abbas i neki tabiini.
"One su odjea vaa i vi ste
odjea njihova." U vezi s tim Ibn-
Abbas i neki drugi tvrde: "One su
smiraj va i vi ste smiraj njihov." To
znai da se mukarac i ena meusobno
mijeaju, dodiruju i u postelju zajedno
idu, pa je stoga bilo normalno da im se
da dozvola za spolni odnos u
ramazanskim noima kako ne bi osjeali
tekoe i probleme.
Povod objavljivanja ovog ajeta je,
kao to je naprijed navedeno: /213/ to
pojedini ashabi, i to prije ramazana,
ako bi postili, pa zaspali prije nego
iftare, ne bi jeli do istog vremena
slijedeeg dana. Tako je Kajs ibn Surme
el-Ensari postio radei toga dana na
zemlji. Kada je dolo vrijeme iftara,
dola mu je supruga, pa je on upitao:
"Ima li to za jelo?", a ona je
odgovorila: "Nema, ali ja u sada otii
i potraiti!" Njega su, meutim, oi
prevarile i zaspao je. Nakon toga dola
mu je supruga, pa kada je vidjela kako
spava, rekla je: "Teko tebi, jesi li
zaspao?" U podne slijedeeg dana on se
onesvijestio. To je spomenuo Allahovom
pa je nakon toga objavljeno:
"Dozvoljava vam se da u noima
posta imate odnos sa enama vaim" do
rijei:

"jedite i pijte sve dok ne budete mogli
zore", pa su se jako obradovali.
..
"Allah zna da sami sebe varate, pa
je prihvatio pokajanje vae i oprostio
vam; zato se sada sastajite s njima."
Povod objave ovog dijela ajeta bio je
naprijed spomenuti sluaj Kajsa ibn
Surme: /214/ "Usto, bilo je muslimana
koji su sami sebe varali, tj. koji su
se sastajali (tjspolno opili) sa
svojim suprugama nakon jacije u toku
ramazana, odnosno nakon to bi zaspali,
a jedan od tih je bio i Omer ibn
Hattab. Kao to je spomenuto, to je
bilo zabranjeno, jer je muslimanima
prije toga, nakon to bi klanjali
jaciju, bilo zabranjeno sastajati se sa
enama i jesti do istog vremena
slijedeeg dana. Oni su se zbog toga
alili Allahovom Poslaniku, sallallahu
alejhi ve sellem, pa je Allah objavio:
.."Allah zna da sami sebe
varate...", tj. da se sastajete sa
enama, jedete i pijete nakon jacije.
"pa je prihvatio pokajanje vae
i zato se sada sastajite s njima...",
tj. obavljajte odnose s njima
"i udite za onim to vam je
Allah odredio" (znai djetetom);

"Jedite i pijte sve dok ne budete mogli
zore, a potom, do noi postite..." To
je oprost i milost od Allaha Uzvienog,
tako da je kao izraz oprosta, milosti i
panje, dozvolio jelo, pie i brani
ivot tokom cijele noi.

132
" i udite za onim to vam je
Allah odredio!", tj. udite za
olakicom koju vam je odredio, a
komentar "za djetetom" ispravniji je.

"Jedite i pijte sve dok ne budete
mogli razlikovati bijelu nit od crne
niti zore...", tj. dok se jasno ne
razlikuje svjetlo zore od tame noi i
nestane zabune u vezi s tim, odnosno
"sa zorom".
El-Buhari navodi predanje s lancem
od Adijja ibn Hatima, koji kae: /215/
- Rekao sam: "Allahov Poslanie! [ta
znai: 'bijelu nit od crne niti?' Je su
li to dvije niti?" On je rekao: "Ti to
usko gleda, ako gleda dva konca", a
zatim je rekao: "Ne, nego je to crnina
noi i bjelina dana."
U dozvoli Allaha Uzvienog da se
jede do izlaska zore nalazi se dokaz da
je lijepo obaviti sehur (jesti pred
zoru) jer je to olakica koja je Allahu
mila. Na to i sunnet podstie i u oba
sahiha se navodi predanje od Enesa,
koji kae: - Allahov Poslanik,
/216/ "Sehurite, jer u sehuru je
beriet." Postoji i vie drugih hadisa:
/217/ "Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, nazivao ga je
'blagoslovljenim rukom'." U Sahihima
se nalazi predanje hadisa Kasima, koji
prenosi od Aie, r.a., da je Allahov
rekao: /218/ "Ne smeta vam ezan Bilala
da sehurite, jer on ui ezan dok je jo
no. Jedite i pijte dok ne ujete ezan
Ibn Ummi-Mektum, jer on ne ui ezan dok
ne nastupi zora."
erijatsko pitanje: Polazei od toga
da je Allah Uzvieni uinio zoru kao
krajnju granicu do koje se dozvoljava
sastajanje sa enom, jelo i pie, za
onoga koji eli postiti, izvodi se
dokaz da se onaj koji osvane neist
treba okupati, a zatim postiti, za to
nema ni -kakvih smetnji. To je stav
imama sva etiri mezheba, te veine
uenjaka selefa i halefa, a temelji se
na predanju hadisa koji navode El-
Buhari i Muslim od Aie i Ummi-Seleme,
r.a., koje kau: /219/ "Allahov
Poslanik osvitao je neist od odnosa, a
ne od ejakulacije u snu, pa bi se
okupao i postio." U hadisu Ummi-Seleme
navodi se jo: /220/ "i ne bi se
omrsio, niti bi nadoknaivao".
"a potom, do noi postite!", to
pretpostavlja iftar poslije zalaska
sunca kao erijatski propis, kako stoji
u predanju u dva sahiha od Omera ibn
Hattaba, r.a., koji kae: - Allahov
rekao je: /221/ "Kada nastupi no i
prestane dan, tada posta iftari (mrsi
se)." Od Sehla ibn Sa'da es-Sa'idia,
r.a., navodi se da je rekao: - Allahov
rekao je: /222/ "Ljudi su u dobru sve
dotle dok se pouruju iftar!" Prenose
ga El-Buharija i Muslim. Pored toga, u
sahih hadisima stoji i zabrana
spajanja, tj. da se spoji dan sa danom
i izmeu njih se nita ne jedeImam
Ahmed navodi predanje od Ebu-Hurejre,
koji kae: - Allahov Poslanik,
/223/ "Nemojte spajati!", na to su mu
rekli: "Allahov Poslanie, ti spaja."
Na to je on rekao: "Ja nisam kao vi.
Dok ja no provodim, moj Gospodar me
hrani i napaja." Zatim kae: - I nisu
prestali spajati, pa je i Poslanik s
njima nastavio spajati dva dana i dvije
noi, a potom, kada su vidjeli mlaak,
on je rekao: "Da je mlaak doao
kasnije, jo bih vam dodao", kao vid
kazne kojom e ih odvratiti. U oba
Sahiha navodi se ovo kao predanje
Zuhrija. Utvreno je da je ova zabrana
bila od njega, sallallahu alejhi ve
sellem, da je on u tome jaan i
pomagan. Oito je da je to jelo i pie
bilo duhovno, a ne fiziko, jer da je
stvarno jeo, onda ne bi bilo govora o
spajanju. Meutim, nema smetnje da se
spoji do sehura, to potvruje jedan
hadis koji prenosi Ebu-Seid el-Hudri,
r.a., koji kae: - Allahov Poslanik,
/224/ "Nemojte spajati! A ako neko od
vas hoe spojiti, neka to uini do
sehura..!?" Navode ga u Sahihima El-
Buhari i Muslim.
"sa enama ne opite dok ste u
itikafu u damijama!" Naime, oni koji
su bili u itikafu obiavali su izlaziti
iz damija i sastajati se sa svojim
suprugama ukoliko su to eljeli, dok
nije objavljen ovaj ajet, kojim je to
zabranjeno i u toku dana i noi, sve
dok traje itikaf. To znai: ne
pribliavajte im se dokle god ste u
itikafu u damijama. Stoga se onome ko
je u itikafu zabranjuje sastajati se sa
enom sve dok je u itikafu u damiji
ak, ukoliko bude trebao ii kui,
treba da se zadri samo kratko, koliko
da obavi nudu ili jede. U tom sluaju,
on ne moe poljubiti svoju suprugu,
niti je zagrliti, niti bilo to initi
to je suprotno itikafu.
U oba Sahiha navodi se da je Aia,
r.a., rekla: /225/ "Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, pribliio
bi meni svoju glavu, a ja sam ga
eljala jer sam bila u menstrualnom
ciklusu. On ne bi ulazio u kuu osim da
bi obavio nudu." Zatim kae: "A i ja
bih u takvom sluaju, ak i ako bi
bolesnik bio u kui, samo u prolazu
upitala za njegovo zdravlje."

133
Spominjanje itikafa nakon posta
znai uputu i upozorenje na itikaf u
toku posta ili krajem mjeseca ramazana,
kao to se vidi iz sunneta Allahovog
/226/, "koji je bivao u itikafu deset
posljednjih dana ramazana, sve do svoje
smrti, nakon ega su u itikaf ile
njegove supruge"(Navodi se u Sahihima
El-Buharije i Muslima.)
"To su granice Allahove", tj.
ovo to smo objasnili, to smo naredili
i sankcionirali u vezi s postom i
njegovim propisima, ono to smo
dozvolili i zabranili, ije smo krajnje
granice naveli, te olakice i odredbe,
to su Allahove granice, koje je On
donio i sam objasnio. Stoga im se ne
pribliujte, ne prekoraujte ih i ne
prelazite!
"Tako Allah objanjava ljudima
Svoja znamenja", tjkao to je objasnio
post, propise, erijatske odredbe i
detalje u vezi s tim, tako On
objanjava i druge propise jezikom
Svoga roba i poslanika, Muhammeda,
sallallahu alejhi ve sellem.
"ljudima da bi bogobojazni
bili", tjda bi znali kako se upuuju i
pokoravaju, kao to Allah Uzvieni
kae:

"On robu Svome jasne ajete objavljuje
da bi vas iz tmine na svjetlo
izveoAllah je doista prema vama dobar i
milostiv" (57:9)

"Ne jedite imovinu drugoga na nepoten
nain dajui dio sudijama kako biste na
grjean nain i svjesno dio imovine
drugih ljudi pojeli."/188/

Ali ibn Ebi-Talha navodi od Ibn-
Abbasa: - To se odnosi na ovjeka koji
je duan neku imovinu, ali za to ne
postoji dokaz, pa osporava tuu imovinu
i parnii se pred sudom iako zna da
nije u pravu, da grijei i jede haram.
Neki pripadnici zdrave tradicije kau:
"Ne parnii se kada zna da nepravdu
ini!" U oba Sahiha navodi se predanje
Ummi-Seleme, koja kae da je Allahov
rekao: /227/ "Znajte da sam ja ovjek!
Nekada mi doe parnica, neki od vas
budu vjetiji u argumentaciji, pa ja
presudim u korist njih. Kome ja
presudim na raun drugog muslimana,
presudio sam mu dio Vatre, pa neka je
nosi ili ostavi." Navedeni ajet i hadis
pokazuju da presuda sudije nita u biti
stvari ne mijenja, pa ne moe
dozvoliti haram, koji je od Allaha
haram, niti moe zabraniti halal, to
je od Allaha halal, nego to obavezuje
samo formalno (izvanjski). Ako odgovara
biti stvari, to je ureduU suprotnom,
sucu pripada nagrada, a onome koji je
napravio varku posljedica. Zato Allah
Uzvieni kae:
.. "Ne jedite imetke jedni
drugih..svjesno", tj. kada znate da
nije istina ono to zagovarate dok
govorite.

- Pitaju te o mlaacima. Reci: "Oni su
ljudima oznake za vrijeme i had. Nije
dobroinstvo u tome da sa stranje
strane u kue ulazite, nego je
dobroinitelj onaj koji se Allaha boji.
U kue ulazite na vrata njihova i
Allaha se bojte da biste uspjeli."/189/

/228/ - Ljudi su pitali Allahovog
o mlaacima: "Allahov Poslanie! Zato
su mlaaci stvoreni?", pa je Allah
objavio ajet:

- Pitaju te o mlaacima. Reci: "To su
oznake vremena za ljude...", a on kae:
"Allah ih je uinio oznakama vremena
posta i iftara za muslimane, iddeta za
ene njihove i terminima za poslove
vjere njihove." Abdurrezzak navodi
predanje s lancem prenosilaca od Ibn-
Omera, koji kae: - Allahov Poslanik,
/229/ "Allah je uinio mlaake oznakama
za vrijeme ljudima. Zato zapostite kada
vidite mlaaka, a prestanite s postom
kada ga vidite! Ako bude zaklonjen
oblacima, raunajte trideset dana!"
Predanje navodi El-Hakim od Ibn-ebi-
Revada, a zatim kae: "On je bio
pouzdan, poboan, mudtehid, asnog
porijekla. Ima vjerodostojan (sahih)
lanac, ali ga El-Buharija i Muslim nisu
uvrstili u svoje Sahihe."

"Nije dobroinstvo u tome da sa
stranje strane u kue ulazite, nego je
dobroinitelj onaj ko se Allaha boji. U
kue ulazite na vrata njihova." El-
Buhari navodi od Berra'a da je rekao: -
Kada bi ljudi, u vrijeme paganstva,
krenuli na had, ulazili su u kue sa
stranje strane, pa je Allah objavio:
.."Nije dobroinstvo..itd." Ata ibn Re-
bah kae: Kada bi se stanovnici Jesriba
(Medine) vraali s proslava blagdana, u
svoje kue bi ulazili sa stranje

134
strane smatrajui da je to vid
dobroinstva (estitosti)Allah Uzvieni
kae:
"Nije dobroinstvo u tome da sa
stranje strane u kue ulazite...",
zatim: "Bojte se Allaha da biste
spaeni bili" sutra kada stanete pred
Njega i bude vas nagraivao potpuno i
precizno."

"I borite se na Allahovu putu protiv
onih koji se bore protiv vas, ali ne
prelazite granice. Zaista Allah ne voli
one koji prekoraaju granice." /190/ "I
ubijajte ih gdje god ih stignete, i
progonite ih odakle su oni vas
prognali! A smutnja je tea od
ubijanja! I ne borite se protiv njih
kod Hrama asnog dok vas oni tu ne
napadnu. Ako vas tu napadnu, onda ih
ubijajte! Takva je kazna za
nevjernike." /191/ "Ako se prou, pa
Allah doista prata i milostiv je."
/192/ "I borite se protiv njih dok
smutnje ne nestane i dok vjera bude
Allahova. Pa, ako se okane, onda
neprijateljstvo prestaje, a jedino
protiv nasilnika ostaje."/193/

"I borite se na Allahovu putu
protiv onih koji se bore protiv vas..."
Ebul-Alijje kae: "Ovo je prvi ajet
koji je objavljen u Medini u vezi s
borbom. Nakon to je objavljen, Allahov
vodio je borbu sa svakim ko je protiv
njega borbu vodio, a tedio je onoga ko
njega nije napadao, sve dok nije
objavljena sura Bera'et ili Et-Tevbe.

"I ubijajte ih gdje god ih stignete, i
progonite ih odakle su oni vas
prognali!..." Znai, budite odluni u
borbi protiv njih kao to su oni
odluni u borbi protiv vas, budite
odluni da ih za odmazdu protjerate iz
zemlje vae, odakle su oni vas
protjerali.
"i ne prelazite granice jer
Allah, doista, ne voli one koji pre -
koraaju granice", tj. borite se na
Allahovom putu, ali ne prelazite
granice. U to spada svaki zabranjeni
in, kao to je: zlostavljanje, osveta,
ubijanje ena, djece, starih osoba,
koje nemaju nikakav poseban stav niti
mogunost borbe, sveenika, monaha u
elijama, zatim paljenje drvea i
ubijanje ivotinja bez posebnog
razloga, to navode Ibn-Abbas, Omer ibn
Abdul-Aziz i neki drugi. U tom smislu,
u Sahihu Muslimovom navodi se predanje
od Burejde da je Allahov Poslanik,
/230/ "Idite u boj na Allahovom putu,
borite se protiv onih koji u Allaha ne
vjeruju. Borite se, ali ne pljakajte,
ne obmanjujte, ne zlostavljajte, ne
ubijajte djecu niti monahe u elijama."
Budui da se u toku borbe unitavaju i
ubijaju ljudi, Allah Uzvieni upozorava
da je nevjerstvo koje oni nose,
idolopoklonstvo i okretanje od puta
Allahova, daleko vee, jae i opasnije
nego ubijanjeZato Allah Uzvieni kae:
"Smutnja je gora od ubijanja." To
znai da je idolopoklonstvo vee i gore
od ubijanja.
"I ne borite se protiv njih
kod Hrama asnog." U oba Sahiha,
takoer, stoji: /231/ "Ovu je zemlju
Allah proglasio nepovredivom onoga dana
kada je stvorio nebesa i Zemlju; ona je
Allahovom odredbom nepovrediva, sveta
do Sudnjega danaI ovdje borbu nije
dozvolio izuzev jednoga sata, a to je
ovaj sat. Nepovrediva je Allahovom
odredbom do Sudnjeg dana, pa se ne moe
sjei drvee u njoj, niti upati bilje.
Ako se neko usudi dozvoliti borbu zato
to je bila dozvoljena Allahovom
Poslaniku, recite: "Allah je dozvolio
Svom Poslaniku, ali nije dozvolio
vama!", i to na Dan osvojenja Meke,
kada ju je osvojio borbom, tjsilom."

"Ako vas tu napadnu, onda ih ubijajte!
- takva je kazna za nevjernike." Allah
Uzvieni kae: I ne borite se protiv
njih kod Hrama asnog osim ako oni tu
zaponu borbu protiv vas. U tom sluaju
vam se dozvoljava da se protiv njih
borite i ubijate ih, kako biste odbili
napad.
"...a ako se oni okane, Allah
doista prata i milostiv je", tj. ako
se oni okane borbe protiv vas u Haremu,
te izraze privrenost islamu i pokaju
se, Allah e oprostiti njihove grijehe
iako su ubijali muslimane u Haremu Al-
lahovom, jer nema toga grijeha koji On
nee oprostiti onome ko se pokaje.
Nakon toga, Allah Uzvieni nareuje
borbu protiv nevjernika: "kako ne bi
bilo smutnje", tj. idolopoklonstva,
kako istiu Ibn-Abbas i neki drugi;
"i dok vjera bude Allahova...", tj. dok
vjera Allahova ne bude evidentna i

135
iznad drugih vjeraU oba Sahiha stoji:
/232/ "Nareeno mi je da se borim
protiv ljudi sve dok ne kau: Nema boga
osim Allaha! Kada to kau, njihova krv
i imovina za mene su nepovredivi osim s
opravdanim razlogom, a oni e raun
polagati pred Allahom."
"Pa, ako se okane, onda
neprijateljstvo prestaje, a jedino
protiv nasilnika ostaje." Allah
Uzvieni kae, ako se oni okanu
idolopoklonstva u kome se nalaze i
borbe protiv vjernika, onda i njih
ostavite u miru. Onaj koji se nakon
toga protiv njih bude borio, nasilnik
je. A nema neprijateljstva osim protiv
nasilnika. Ovo je smisao rijei: da se
ne bori osim protiv napadaa. Ako se
napadai okane, time su se rijeili
nasilja koje predstavlja in
idolopoklonstva i protiv njih poslije
toga nema borbe. Pod neprijateljstvom
se ovdje misli na kaznu i borbu protiv
njih, kao to se navodi u rijeima
Uzvienog:
"Ako na nepravdu uzvraate, onda
to uinite samo u mjeri u kojoj je to
vama uinjeno" (16:126)Zato Ikreme
kae: - Nasilnik (zalim) onaj je ko
odbije rei: "Nema boga osim Allaha!"

"Sveti mjesec je za sveti mjesec, a i u
svetinjama vrijedi nadoknada (odmazda):
onima koji vas napadnu, uzvratite istom
mjerom i Allaha se bojte; znajte da je
Allah na strani onih koji su
bogobojazni."/194/

Ikrime kae da Ibn-Abbas i drugi
prenosioci navode: "Kada je Allahov
krenuo na umru u mjesecu zul-kadetu,
koji je sveti mjesec, este godine po
Hidri, idolopoklonici mu nisu
dozvolili ulazak u Meku i dolazak do
Kabe, vraajui ga zajedno s
muslimanima koji su s njim bili;
dogovorio se tada s njima, pa je to
nadoknadio slijedee godine zajedno s
muslimanima koji su s njim bili, ime
mu je Allah dao da to nadoknadi. U vezi
s tim objavljen je ovaj ajet:
"Sveti mjesec je za sveti mjesec,
a i u svetinjama vrijedi nadoknada
(odmazda)." Imam Ahmed u svom Musnedu
navodi predanje od Dabira ibn Ab-
dullaha, koji kae: /233/ "Allahov
nije iao u boj u svetim mjesecima,
izuzev ako je napadnut pa bi tada
stupio u borbu. Kada bi nastupio taj
mjesec, on bi prestao s borbom dok ne
bi proao." Ovaj je lanac prenosilaca
vjerodostojanStoga, kada je
sellem, dok je bio ulogoren na
Hudejbiji, dola vijest da je Osman,
koga je poslao s pismom idolo-
poklonicima, ubijen, on se obavezao
svojim saborcima ashabima (kojih je
bilo hiljadu i etiri stotine), da e
se boriti protiv idolopoklonika. Kada
mu je dola vijest da Osman nije
ubijen, on je od toga odustao, elei
sklopiti ugovor o miru. Isto tako, kada
je on prestao s borbom protiv plemena
Hevazin u Bitki na Hunejnu, pa se
njihova jedinica ukopala u Taifu, on je
krenuo za njima i opkolio ih. Dok ih je
opsjedao s katapultima, poeo je mjesec
zul-kade, ali je on, kako navodi Enes,
nastavio opsadu etrdeset dana, kao to
se navodi u dva Sahiha. Poto je pritom
stradalo dosta ashaba, on je od toga
odustao ne osvojivi ga, a zatim se
uputio prema Meki idui na umru iz
Di'rane, gdje je podijelio plijen sa
HunejnaOva njegova umra bila je takoer
u mjesecu zul-kadetu, osme godine po
Hidri.
"onima koji vas napadnu,
uzvratite istom mjerom "Ovim je Allah
naredio pravedan postupak i prema
idolopoklonicima, kao to takoer kae:
"Nagrada za zlo je isto takvo zlo"
(42:40)Od Ibn-Abbasa prenosi se da su
rijei Allaha Uzvienog: .."Ko vas
napadne..." objavljene u Meki dok nije
bilo ni moi ni borbe, a potom su
derogirane ajetom kojim se nareuje
borba u MediniIbn-Derir prenosi od
Mudahida: "Upravo je to medinski ajet
objavljen poslije obavljene umre."
"Bojte se Allaha i znajte da
je Allah uz one koji se Njega boje" -
znai ovim se ajetom ukazuje naredba
pokornosti Allahu i bogobojaznosti, te
obavijest da je Allah Uzvieni uz one
koji se Njega boje sa Svojom pomoi i
podrkom na dunjaluku i ahiretu.

"I troite imetak na Allahovom putu, i
svojim rukama se u propast ne bacajte,
i dobro ini -te; Allah doista voli
dobroinitelje."/195/

El-Buhari navodi predanje od
Huzejfe: - Ajet:
"I troite imetak na
Allahovom putu, i svojim rukama se u
propast ne bacajte" objavljen je u vezi

136
s troenjemSlino se prenosi od Ibn-
Abbasa, i grupe tabiina. Lejs ibn Sad
prenosi od Eslema ebi-Umrana, koji
kae: "Prilikom osvajanja
Konstantinopolisa (Is-tanbula) jedan od
muhadira iao je u napad na ne -
prijateljske redove dok ih nije probio.
S nama je bio Ebu-Ejjub el-Ensari."
Neki su tada rekli: "Bacio se svojim
rukama u propast", a Ebu-Ejjub je
kazao: "Mi bolje znamo smisao ovog
ajeta, jer on je objavljen u vezi s
nama!" Mi smo bili s Allahovim
sellem. S njim smo bili svjedoci mnogih
poprita i pomagali smo mu. Kada se
islam proirio i uvrstio, mi,
ensarije, sastali smo se zadovoljni i
govorili smo: "Allah nas je poastio da
budemo ashabi Njegovog Vjerovjesnika,
sallallahu alejhi ve sellem, i da mu
pomaemo, pa se islam proirio i stekao
mnogo pristalica. Davali smo prednost
islamu i Poslaniku, sallallahu alejhi
ve sellem, nad naim porodicama, nad
imetkom i djecom. Meutim, kada je rat
prestajao, mi smo se vraali svojim
porodicama i djeci, te ostajali da
boravimo s njima," pa je u vezi s tim
objavljeno:

"I troite imetak na Allahovu putu, i
svojim rukama se u propast ne bacajte."
Propast je bila u ostajanju s porodicom
i imovinom, te naputanju borbe
(dihada)Prenose Ebu-Davud, Tirmizi i
En-Nesa'iEbu-Bekr ibn Ajja s lancem od
El-berra ibn Aziba navodi da ga je neki
ovjek pitao: "Ako sam napadnem
neprijatelje pa me ubiju, da li sam se
time svojim rukama bacio u propast?"
"Ne", rekao je on"Allah je rekao Svome
Poslaniku:
"Bori se na Allahovom putu i
nikoga ne obavezuj osim sebe!" (4:84),
a ovaj se ajet odnosi na troakPrenosi
Ibn-Merdevejh, a navodi ga El-Hakim u
svome MustedrekuOn navodi da je sahih
(vjero-dostojan) u skladu s kriterijima
dvojice autoriteta (ejhova) iako ga ne
prenose u svojim zbirkamaPrenose ga,
takoer, Tirmizi i Kajs ibn Rebi' od
Ishaka ibn Berra'aU vezi s rijeima:
.. "...i nikoga ne obavezuj osim
sebe!" on kae: "Ali je propast da
ovjek uini grijeh pa se ne pokaje i
tako baci u propast." Od Numana ibn
Beira navodi se da se to odnosi na
ovjeka koji uini grijeh i vjeruje da
mu nee biti oproten i tako se baci u
propast, tj. pone vie initi grijehe,
pa propadne. Smisao ajeta jeste naredba
da se troi na Allahovom putu u
razliitim vidovima pribliavanja
Allahu i pokornosti, a posebno u
troenju imetka za borbu protiv
neprijatelja, koritenju za ono to e
ojaati stvar muslimana, odnosno, ajet
je upozorenje da je ponaanje suprotno
tome propast i katastrofa za onoga ko
je to obavezan. Nakon toga slijedi
veznik kojim se dodaje naredba da se
ini dobro-instvo, koje predstavlja
najvii stupanj pokornosti (ihsan), pa
kae:

"i dobro inite; Allah doista voli
dobroinitelje!"

"Had i umru radi Allaha upotpunite! A
ako budete sprijeeni, onda kurbane to
vam se nau pri ruci zakoljite, a glave
svoje, dok kurbani ne stignu do mjesta
svoga, ne brijte! A koji se meu vama
razboli ili nekakav ezijet u glavi ima,
neka se postom ili sadakom ili kurbanom
iskupi! Kada budete sigurni, ko bude
obavljao umru s hadom kurban do kojeg
moe doi, neka zakolje! A onaj ko ga
ne nae, neka tri dana posti u danima
hada i sedam dana po povratku, to je
punih deset danaTo je za onoga ija
porodica nije prisutna u Hramu
asnomBojte se Allaha i znajte da On
estoko kanjava!"/196/

propise posta i uz njih ukazao na
dihad (borbu), poeo je s obja -
njenjem drugih obreda, nareujui
izvrenje hada i umreIz teksta se vidi
da je potrebno dovriti ih nakon to se
ponuU tom smislu, nakon navoenja ovih
propisa, Allah Uzvieni kae: "a ako
budete sprijeeni...", tjako budete
onemogueni doi do Hrama i sprijeeni
ove obrede dovrititi. Stoga se
uenjaci slau da je upotpunjavanje
hada i umre obavezno, bez obzira da li
se smatralo da je umra obavezna ili
poeljna, kako se istie u dva
miljenja uleme, koja smo naveli s
argumentacijom u naoj knjizi
"Propisi"Od Alije se navodi da je u
vezi sa ajetom:
"Had i umru dovrite radi
Allaha..." rekao: "da zanijeti had u
kui svoje porodice" Ovako navode Ibn-

137
Abbas, Seid ibn Dubejr i Tavus Sufjan
kae: - Pod upotpunjavanjem ovih obreda
podrazumijeva se polazak od svoje kue
sa nijetom da obavi iskljuivo had i
umru i to da se odaziva Allahu (sa
Lebbejke...) od Mikata, a ne da ide
radi trgovine ili neke potrebe. Kada
doe blizu Meke, i onda kae: "da
obavim had ili umru!", to je
dozvoljeno, ali potpunost pretpostavlja
da se krene radi toga, a ne radi neega
drugog. Mekhul kae: "Upotpunjavanje
znai zajedniko izvrenje poev od
Mikata."
80

Abdurrezzak s lancem prenosilaca od
Zuhrija navodi: - uli smo da je Omer u
vezi s rijeima Allaha Uzvienog:
"Had i umru dovrite radi Allaha..."
rekao: "U dovrenje spada da se odvoje
i da se umra obavlja izvan mjeseci
hada."
81
Ovaj je stav teko prihvatiti
budui da je utvreno da su sve umre
ve sellem, obavljene u mjesecima hada
i to u zul-kadetu; "umra Hudejbije"
bila je u zul-kadetu este godine po
Hidri, "umratul-kada'" u zul-kadetu
sedme godine po Hidri, "umra Duarana"
u zul-kadetu osme godine po Hidri, a u
zul-kadetu desete godine po Hidri
obavio je umru zajedno s hadom, za
koje je istovremeno obukao isti ihram.
82
Nakon toga nije obavio nijednu umru, a
rekao je Ummi-Hani: /234/ "Umra u
ramazanu jednaka je hadu samnom", a to
je samo zato jer je ona bila odluila
ii na had s njim, pa to nije mogla
obaviti zbog istoe. Utvreno je,
takoer, da je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, s jednim
ihramom sastavljao i had i umru.
83
U
sahih hadisu takoer stoji: /235/ "Umra
e ulaziti u had do Sudnjeg dana."
U dva sahiha od Ja'la ibn Umejje
navodi se sluaj ovjeka koji je pitao
sellem, u Darani: /236/ "[ta misli o
ovjeku koji je obukao ihram za umru
nosei na sebi dube i mirise?" Allahov

80
Prema miljenju onih koji smatraju da je istodobno obavljanje
hada i umre bolje (kiran).
81
Prema miljenju onih koji smatraju da je odvajanje hada i umre
bolje (ifrad).
82
Utvreno je da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao: /238/ "Da sam znao to sada znam, ne bih poveo kurbana sa
sobom i uinio bih samo umru." Iz ovog se hadisa vidi da je temettu
(obavljanje umre, a zatim hada uz klanje kurbana) najbolji. Ima onih
koji smatraju da je on vadib, a mi to podravamo iako to eksplicite
ne kaemo.
83
Ovo ne ukazuje da je bolje sastaviti had i umru (kiran), zato to je
sa sobom poveo kurbana jo od prije mikata jer on je, sallallahu alejhi
ve sellem, ostajao u ihramu i nije ga skidao. Da to nije tako, skidao bi
ihram zajedno s onima kojima je naredio da skinu ihram i da umjesto
hada umru obave. U jednom sahih (vjerodostojnom) hadisu utvreno
je da je on rekao svojim ashabima: "Umra e ulaziti u had do
Sudnjeg dana." Prema tome, obavljanje umre uz had vrednije je.
nije nita odgovorio, a zatim mu je
dola objava, pa je podigao glavu i
rekao: "Ko to pita?" ovjek je rekao:
"Ja", pa je on odgovorio: "to se tie
dubeta, treba ga skinuti, a miris
operi. Nakon toga, to bude inio
obavljajui had, isto uini
obavljajui umru!"
"A ako budete sprijeeni, onda
kurbane to vam se nau pri ruci
zakoljite..." Navode da je ovaj ajet
objavljen este godine po HidriTo je u
godini sporazuma na Hudejbiji, kada su
idolopoklonici sprijeili Allahovog
ne dozvolivi mu da doe do Harema. Tim
povodom, Allah je objavio Suru "El-
Feth" (Osvojenje) u cjelini. Objavio im
je olakicu da zakolju za kurban ono
to imaju kod sebe, a imali su
sedamdeset deva, zatim da obriju glave
i skinu ihrame. Oni to nisu odmah
uinili oekujui da to bude derogirano
dok on, sallallahu alejhi ve sellem,
nije iziao i obrijao glavu, nakon ega
su to uradili i svi ostali. Meu njima
je bilo i onih koji su samo skratili
kosu, a nisu je potpuno obrijali, pa je
on, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
/237/ "Allah obasuo milou one koji su
glavu obrijali!" Oni su rekli: "I one
koji su skratili kosu, Allahov
Poslanie?", a on je trei put rekao:
"I one koji su skratili." Oni su se pri
klanju tog svog kurbana udruivali po
sedam, na jednu devu, a bilo ih je
hiljadu i etiri stotine, i nalazili su
se na Hudejbiji izvan Harema, a ima i
miljenja da su bili pri kraju Harema.
Uenjaci se razilaze u pitanju: da
li se spreavanje svodi iskljuivo na
spreavanje od neprijatelja ili
ne..tako da nema opravdanja osim za
onoga koga sprijei neprijatelj, dok
bolest ili to drugo nije razlog.
Postoje dva miljenjaJedno je od Ibn-
Abbasa, za koga se navodi da je rekao:
- Nema zapreke, osim zapreke od
neprijatelja. Onaj koga pogodi bolest,
kakav bol ili zaluta, ne spada u to.
Jer je Allah Uzvieni rekao:
"Kada budete sigurni..." Sigurnost
ovdje nije prepreka. To potvruju
mnogi, meu kojima su i Ibn-Amr i neki
tabiiniPo drugom miljenju ogranienje
ima daleko iri smisao od ogranienja
od neprijatelja, bolesti, lutanja na
putu isl. Imam Ahmed navodi predanje s
lancem od Hadada ibn Omera el-
Ensarija, koji kae: - uo sam kako
sellem, kae: /239/ "Ko neto slomi ili
razboli se ili postane hrom, skinut e
ihram i duan je drugi had obaviti."
Zatim kae: - To sam spomenuo Ibn-

138
Abbasu i Ebu-Hurejretu, pa su na to
rekli: "Tako je." Od Ibn-Mes'uda, Ibn-
Zubejra, Alkame, Seid ibn Musejjeba i
drugih navodi se da su rekli:
"Ogranienje moe biti od neprijatelja,
bolesti ili loma."
U oba Sahiha navodi se predanje od
Aie: /240/ da je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, uao kod
Diba'e bint Zubejr ibn Abdul-Muttalib,
koja mu je rekla: "Allahov Poslanie!
Htjela bih obaviti had, ali nisam
dobro?" On je odgovorio: "Obavi had
pod uvjetom da e skinuti ihram tamo
gdje te to zadesi." Ima uenjaka koji
potvruju ovaj vid uvjetovanja[afija u
svom komentaru potvruje ispravnost
ovog stava ukoliko je ovaj hadis
vjerodostojan, a el-Bejheki i drugi
hafizi hadisa kau: "Vjerodostojan je,
Allahu hvala."
"kurban do kojeg moete doi,
zakoljite!" Alija je govorio: "Ovcu."
Ibn-Abbas isto tako, a to kau i mnogi
tabiini, pa je to i stav sva etiri
imama. Ima, meutim, onih koji smatraju
da je to iskljuivo deva ili govedoJa
bih rekao: Jasno je da se svi ovi
oslanjaju na sluaj na Hudejbiji, iako
nijedan od njih ne navodi da je zaklao
ovcu jer su oni zaklali po kravu ili
devu, poto se one kolju na svaku
sedmericu, kao to stoji u oba sahiha
od Dabira ibn Abdullaha, koji kae:
/241/ "Allahov Poslanik naredio nam je
da kod deve ili krave uestvujemo po
sedmerica za svaki kurban." Od Ibn-
Abbasa navodi se da je rekao: "prema
imovini - ako je bogat, devu ili kravu,
ili pak ovcu"U oba sahiha je potvreno
da je Aia, majka vjernika, rekla:
/242/ "Jednom je Vjerovjesnik, sallal-
lahu alejhi ve sellem, zaklao brave."
"A glave svoje, dok kurbani
ne stignu do mjesta svoga, ne brijte!"
- vezuje se za rijei Allaha Uzvienog:
"Had i umru radi Allaha
dovrite!" zato to nije dozvoljeno
klanje kurbana osim u okviru Harema,
kada postoji sigurnost, to se tie
dogaaja na Hudejbiji, klanje kurbana
izvan Harema opravdava se
sprijeenou, jer su ih pripadnici
Kureja sprijeili da uu u Harem.
Stoga, rijei:
"dok kurbani ne stignu do mjesta
svoga" tj. dok onaj koji vri obred ne
obavi obrede hada, i umre, ako to
spaja "kiranom", ili dok ne obavi jedno
od toga, ako to vri "ifradom", ili
"temettu'om", to se potvruje u oba
sahiha u predanju Hafse, koja je rekla:
/243/ "Allahov Poslanie! Zato su
drugi skinuli ihram nakon umre, a ti
nisi?!" Odgovorio je: "Poto sam ja
obrijao glavu i svezao kurban, neu
skidati ihram dok ga ne zakoljem."

"A koji se meu vama razboli ili
nekakvu muku u glavi ima koja ga mui,
neka se postom, ili sadakom, ili
kurbanom iskupi!" El-
-Buhari navodi predanje s lancem od
Abdullaha ibn Ma'kila, koji je rekao:
/244/ - Sjeo sam s Ka'b ibn Udretom u
ovoj damiji (tj. damiji u Kufi), pa
sam mu postavio pitanje u vezi s
otkupninom za post. Odgovorio je:
Donesen sam jednom prilikom Allahovom
a po licu su mi bile uiRekao je:
"Nisam mislio da te napor doveo u ovu
situaciju. Moe li nai ovcu?" "Ne
mogu", odgovorio sam. Zatim je rekao:
"Posti tri dana ili nahrani est
siromaha i to svakome od njih osiguraj
pola sa'a hrane, i obrij se (glavu)!"
Zatim je to objavljeno povodom mog
sluaja, ali svima vama. Ahmed navodi
predanje od Ka'ba ibn Udre, koji kae:
/245/ - Doao mi je Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, dok sam
loio vatru pod loncem. Ui su mi bile
po licu, ili, kako kae: "po obrvama",
pa je rekao: "Smeta li ti to na glavi?"
"Da", odgovorio sam". Onda to obrij i
posti tri dana, ili nahrani est siro-
maha ili pak zakolji kurbana!"
84

Ja bih dodao: To je stav sva etiri
imama i veine uleme, koja smatra da se
ovdje moe ostaviti pravo izbora: pa
ukoliko hoe moe postiti, a ukoliko
hoe, moe dati sadaku, tj. moe
nahraniti tri siromaha osiguravajui
svakome od njih pola sa'a (dvije
pregrti) hrane (muddan). Isto tako,
ukoliko hoe, moe zaklati ovcu i
podijeliti je sirotinji. Svako od tih
djela koje bude uinio, bit e
dovoljno. Budui da pri objanjenju
olakice tekst Kur'ana ide od lahkog ka
jo lakem, tako da se moe: "otkup
uiniti postom ili sadakom ili
kurbanom",
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi
ve sellem, naredio je to Ka'bu ibn
Udri, upuujui ga da ini ono to je
bolje, pa je rekao: "Zakolji ovcu ili
nahrani est siromaha ili posti tri
dana." Svako od ovih djela dobro je uz
zahvalnost Allahu Uzvienom.
Hiam kae: Lejs nam prenosi da je
Tavus govorio: "[to se tie
klanja to se mora obaviti u Meki, a to
se tie hrane i posta, moe gdje god
hoe." Allah Uzvieni kae:

"Kada budete sigurni, obavite umru
sa hadom i kurban do kojeg moete

84 Znai, otkupnina za brijanje glave prije nego kurban doe do
njegovog mjesta, ko ima smetnji na glavi, to nije vezano za kurban
.

139
doi, zakoljite!" dakle, kada budete u
mogunosti obaviti obrede hada, onaj
koji bude sastavio umru s hadom, a tu
spadaju oni koji su obukli ihrame radi
umre i hada, odnosno, koji su obukli
ihram radi umre, a kada su je izvrili,
obukli su i radi hada.
"pa ko obavi umru sa
hadom i kurban do kojeg moe doi,
zakolje!" Tjneka zakolje ono to bude
mogao, a najmanje ovcu a moe zaklati
govee budui da je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, za svoje
supruge klao goveeEl-Evza'i kae: - Od
Ebu-Hurejre navodi se: /246/ "da je
Allahov Poslanik klao govee za svoje
supruge, a one su sastavljale umru s
hadom "(temettu')". U dva sahiha se
navodi od Imrana ibn Husajna da je
rekao: /247/ "Ajet o temettu'u
objavljen je u Allahovoj Knjizi, pa smo
to izvravali zajedno s Allahovim
Poslanikom. U Kur'anu nakon toga nije
objavljeno nita to bi to zabranilo,
sve do njegove smrti; a nakon toga je
govorio to je ko elio!" El-Buhari
navodi kako ima miljenja da je to Omer
branio, a u predanju koje El-Buhari
navodi eksplicitno se istie da je Omer
zabranjivao ljudima " temettu' ", pa
kae: - Ako to uzimamo po Allahovoj
Knjizi, Allah nareuje da se dovri
rijeima:
"Had i umru radi Allaha
izvrite!" U vezi s tim, treba rei da
to Omer, r.a., nije zabranjivao
smatrajui to nedozvoljenim,
85
nego je

85
Veliki je Onaj Koji je ograniio nepogreivost na Svoje
vjerovjesnike i poslanike, sallallahu alejhi ve sellem. Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je svim svojim ashabima
da svoj had uine s umrom, a poto to oni odmah nisu prihvatili,
naljutio se i tako ljut je uao kod Aie, r.a., a ona mu je kazala: "Neka
se Allah rasrdi na onoga ko je prouzrokovao tvoju srdbu!" Jedan od
ashaba ga je pitao: "Je li umra ula u hadd samo ove godine?", pa
mu je odgovorio: /242/ "âk za vijeke vijekova, za vijeke vijekova."
Zatim je isprepleo svoje prste i rekao: /243/ "Da sam znao ono to
sada znam, ne bih poveo sa sobom kurban i uinio bih umru." Sve to
pokazuje da vezivanje hada s umrom "(temettu')" ostaje za vijeke
vijekova. Meutim, ... Allah obasuo milou Omera, r.a., i oprostio
mu jer rijei njegove u vezi sa zabranom spajanja sa umrom
"(temettu')" su maksimalno iskrivili rafidije... koji znaju lagati... pa
kau da je mut'a (privremeni brak) bila u vrijeme Poslanika i halifata
Ebu-Bekra, a da je to iskrivio Omer koristei pri tome slinost u
izgovoru izmeu spajanja umre s hadom "(temettu')" i svoje tenje
da dozvole brak "mut'u", tj. privremeni brak, koji je Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, zabranio jednom u Hajberu, zatim ga
odobrio za vrijeme osvojenja Meke, a zatim ga u samoj Meki
zabranio za vrijeme svog boravka u tome gradu, kada je rekao: /251/
"O ljudi! Iako sam vam bio dozvolio privremeni brak sa enama,
Allah je to zabranio do Dana sudnjega." Prenosi Muslim od Sebre el-
Duhenija (1:132), a u Sahihu Muslimovom navodi se od Sebre el-
Duhenija da je rekao: /252/ "Vidio sam Allahovog Poslanika kako
stoji izmeu "rukna" i "vrata" Kabe i izgovara isto. U Sahihu
Muslimovom/4/133/ od Sebre el-Duhenija navodi se takoer: /253/
"Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio nam je
privremeni brak kada smo osvojili Meku i uli u nju, da bi nam to
zabranio prije nego smo izili iz Meke." Prema tome, dobro vidite,
moja brao muslimani, kako rafidije iskrivljavaju rijei Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, koristei slinost izraza, iako znaju da
zabranjivao kako bi se poveao broj
ljudi koji hodoaste u Hram ili
obavljaju umru, kao to on to decidno i
kae.

"A onaj ko ga ne nae, neka tri dana
posti u danima hada i sedam dana po
povratku, to jest punih deset dana."
To znai, ko ne nae kurbana neka posti
tri dana u toku hada, tju danima
obredaUenjaci kau: "Bolje je da se
posti prije Arefata." Meutim, u vezi s
ovim postom u danima "terika" Bajrama
postoje dva miljenja: da je
dozvoljeno na osnovi rijei Aie i Ibn-
Omera u Sahihu El-Buharijinom: /248/
"Nema olakice u danima "terika"
Bajrama da se posti, osim za one koji
ne nau kurbana." Od Alije se navodi da
bi govorio: "Koga proe post tri dana u
toku hada, postit e ih u danima
'terika'. To isto kau Ikrime, Hasan
i Urve ibn Zubejr i to u smislu opeg
znaenja rijei:
"neka posti tri dana u toku
hada"Isto tako, ovo je prvotni stav
afije, da nije dozvoljen taj post u
danima terika, to je i novi stav
afije na osnovi predanja Muslima od
Kutejbe el-Huzlija, r.a., koji je
alejhi ve sellem, rekao je: /249/ "Dani
'terika' su dani jela i pia, te
spominjanja Allaha Uzvienog."
"...a sedam kada se vratite",
tjkada se vratite u domovinu i porodici
jer Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, kae u dijelu hadisa
86
koji
navodi El-Buhari od Ibn-Omera: /250/
"..pa ko ne nae kurbana, neka posti
tri dana za vrijeme hada i sedam kada
se vrati svojoj porodici" (navode ga u
oba Sahiha).
"To je punih deset dana", to
potvruje rijei Allaha Uzvienog: "tri
i sedam dana", tjpunih deset dana, a i
naredbu da se oni upotpune.
.." To je za onoga ija
porodica nije prisutna u Haremu
asnom..." Tumai Kur'ana slau se da
su ovdje apostrofirani stanovnici
Harema, te da se na njih ne odnosi
obavljanje "temettuom". Katade kae: -
Do nas je dolo kako je Ibn-Abbas
govorio: "Graani Meke, za vas nema
temettua 'sastavljanja', koje je
dozvoljeno stanovnicima drugih krajeva
- vama je zabranjenoZato je onaj izmeu
vas koji ipak eli to obaviti obavezan
prijei jednu dolinu" (ili je rekao da
izmeu njega i Harema bude jedna
dolina), pa onda krene na umru. Od

lau. Allah neka ih uputi na Pravi put!
86
Ovaj hadis ima ope znaenje, a preciziraju ga dva gore navedena
hadisa: "...nije olakica..." i "Koga ovaj post proe..."

140
Tavusa se navodi da je rekao:
Sastavljanje "(temettu)" za ljude je
izvan Meke, a ne za Mekelije, tjsamo za
one ije porodice nisu u Haremu.
"Bojte se Allaha", tj. u svemu
to vam je naredio i zabranio, "i
znajte da Allah estoko kanjava."
Odnosi se na one koji se ponaaju
suprotno Njegovoj naredbi i kre ono
to je On, d.., zabranio.

"Had je u poznatim mjesecima, pa onaj
ko se obavee u toku njih obaviti had
ne moe imati spolni odnos, runo to
initi, niti ulaziti u prepirke u toku
hadaA za dobro koje uinite Allah zna.
Za put se opskrbite, a najbolja je
opskrba bogobojaznost! I Mene se bojte
- vi, razumom obdareni!"/197/

Poznavaoci arapskog jezika razilaze
se u pogledu znaenja rijei: "Had
je u poznatim mjesecima" Neki kau: "To
znai da je had u poznatim mjesecima,
pa je u skladu s tim nijet za had
potpuniji u tim mjesecima nego u dru-
gim, iako je i u drugim ispravan.
Miljenje da je nijet za had ispravan
u toku cijele godine zastupa mezheb
Malika, zatim Ebu-Hanife, Ahmeda ibn
Hanbela i drugih..i to na osnovi rijei
Allaha Uzvienog:
- Pitaju te o mlaacimaReci:
"Oni su ljudima oznake za vrijeme i
had", odnosno, da je to jedan od dva
obredaStoga je nijet za had ispravan u
toku cijele godine, kao i za umru.
Meutim, [afija, r.h., smatra da je
nijet za had ispravan samo u mjesecima
hadaZato, ako bi neko zanijetio prije
toga, to mu ne bi bilo valjano. Ovaj
stav prenosi se od Ibn-
-Abbasa i Dabira, a zastupaju ga i
Ata', Tavus i Mudahid, r.hDokaz su za
to rijei Allaha Uzvienog:
"Had je u poznatim mjesecima", pa
ne vrijedi prije toga, kao to je
sluaj i sa namaskim vremenom. afija,
r.h., navodi predanje od Ibn-Abbasa da
je rekao kako niko ne treba da oblai
ihram za had osim u mjesecima hada,
jer Allah Uzvieni kae: "Had je u
poznatim mjesecima." Ibn-Merdevejh u
svom Tefsiru navodi predanje od Ibn-
Abbasa: /254/ "Sunnet je da se ihrami
za had oblae samo u mjesecima hada."
Ibn-Huzejme u Sahihu prenosi da je Ibn-
Abbas rekao: /255/ "Za had se ihram
oblai samo u mjesecima hada, jer
sunnet je da se ihrami za had oblae
samo u mjesecima hada." Ovaj lanac je
sahih (vjerodostojan)A rije ashaba da
je sunnet to i to, po veini uleme
imaju status hadisa, a posebno Ibn-
Abbasa u komentaru Kur'ana, jer je on
najvei mufessir. U jednom hadisu koji
se direktno navodi od Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem (merfu'),
koji prenosi Ibn-Merdevejh s lancem od
Dabira, navodi se da je Vjerovjesnik,
/256/ "Ne treba niko oblaiti ihram za
had osim u mjesecima hada." Njegov
sened je prihvatljiv. Meutim, [afija
navodi predanje posredstvom Dabira ibn
Abdullaha, prema kojem je postavljeno
pitanje: /257/ "Da li e se poeti s
telbijjom za had prije mjeseci hada?"
Rekao je: "Ne." Ovaj "mevkuf" hadis
vjerodostojniji je od navedenog
"merfu'" hadisaPrema tome, ostaje
mezheb ashaba ojaan stavom Ibn-Abbasa:
"Sunnet je da se ne stupa u ihram za
had osim u mjesecima hada"Allah to
najbolje zna!
"u poznatim mjesecima"; El-
Buhari navodi od Ibn-Omera: /258/ "To
su mjeseci evval, zul-kade i deset
dana zul-hideta." Ovo El-
Buhari spominje u muallek predanju u
aktivnoj formiSlino tome Ibn-Derir
prenosi od Ibn-Omera u lancu koji je
sahihA El-Hakim to prenosi uz opasku:
"u skladu s uvjetima dva ejha". Ja bih
dodao da se to prenosi od velike
skupine ashaba i tabiina, a predstavlja
i stav afije, Ebu-Hanife, Ahmeda i
drugihIbn-Derir kae: - Ispravno je
kazati u mnoini za dva mjeseca i dio
treeg, kao to se kae: "Vidio sam ga
ove godine ili vidio sam ga danas, iako
se to zbilo u dijelu godine, odnosno
dana." Isto tako, Allah Uzvieni kae:
"A onome ko pouri, pa to
uini za samo dva dana, nije grijeh"
(2:203), jer urba je samo za dan i po!
"a ko se obavee da u njima
obavi had" ; Ibn-Derir kae: "Svi se
slau da se pod obavezom ovdje misli na
prihvaanje obaveze i zadae, tj. ko na
sebe uzme obavezu stupajui u ihram da
obavi had." Ata kae: "obaveza jeste
stupanje u ihram." Isto kau i drugiOd
Ibn-Abbasa se navodi da je rekao: "Ne
treba da se pone sa telbijjom za had,
a zatim ostane u zemlji."
"..ne moe imati spolni odnos
niti nevaljalo to initi" Ata kae:
"Spolni odnos" znai sastajanje sa
enom, snoaj i bestidan govor, a
rijei: "niti runo to initi",
znai initi grijehe i psovati u
Haremu. U sahih hadisu stoji: /259/

141
"Psovati muslimana nevaljao je
(nemoralan) in, a boriti se protiv
muslimana in je nevjerstva", a u
nevaljalost spadaju svi grijesiU dva
"Sahiha" od Ebu-Hurejre navodi se da je
alejhi ve sellem, kae: /260/ "Ko
hodoasti ovaj Hram, a ne sastane se sa
enom, niti to nevaljalo uradi,
oslobodio se grijeha kao na dan kada ga
je majka rodila."
"..niti ulaziti u prepirke u
toku hada.", tj. prekine svaki sukob
u vremenu obreda hada, i odmah nakon
toga, to je Allah najbolje objasnio.
Naime, dolazilo je do rasprava izmeu
pripadnika plemena Kurej i drugih
Arapa, tako da bi Kureji stajali kod
Mearul-harama na Muzdelifi, a ostali
Arapi na Arefatu, pa bi raspravljaliI
jedni i drugi su tvrdili da su njihov
had i mjesto gdje stoje mjesto i had
Ibrahima, a.sAllah je prekinuo ovu
prepirku, objasnio sve obrede i
zabranio prepirku na tome mjestu i u to
vrijemeIma miljenja, takoer, da
prepirka znai ovdje neprijateljstvo,
licemjerje, psovku, svau i srdbu,
izuzev da ukori roba i time ga
naljuti, ali ga ne udariJa bih dodao:
Kada bi ga udario, i to bi bilo
doputenoDokaz za to jeste da je Ebu-
Bekr udario svog slugu zato to je
pustio da zaluta deva na kojoj je bila
hrana i voda, dok je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, gledao u
njega, nasmijeio se i u vidu blagog
prijekora rekao: /261/ "Gledajte ta
ini ovaj vjernik u ihramu!" Dakle,
bolje je to ne initiAllah to najbolje
zna!
U predanju koje navodi Ahmed u
skraenom obliku stoji kako on navodi
od Dabira: /262/ "Ko izvri svoj
obred, a muslimani budu zatieni od
njegova jezika i ruku, bit e mu
oproteni preanji grijesi."
"A za dobro koje uinite
Allah zna..." Nakon to im je zabranio
ruan govor i djela, Allah Uzvieni
podstie vjernike da ine dobra djela,
obavjetavajui ih da On to zna, te da
e ih za to na Sudnjem danu nagraditi
najobilnijom nagradom.
"Za put se opskrbite, a
najbolja opskrba je bogobojaz -nost!"
El-Buhari navodi predanje s lancem od
Ibn-Abbasa, koji kae: - Stanovnici
Jemena obavljali su had, a nisu sa
sobom nosili opskrbu i govorili su:
"Oslanjamo se na Allaha!" Zato je Allah
Uzvieni objavio:
"Za put se opskrbite, a najbolja
opskrba je bogobojaznost!" Tako im je
to zabranjeno i nareeno da se opskrbe
potreptinama kao to su brano i
hljebOd Mudahida se navodi da je Ibn-
Omer uvjetovao da onaj s kim se drui
bude velikoduan i dobar.
"...a najbolja opskrba je
bogobojaznost!" Naime, poto im je
naredio da se opskrbe za put na ovome
svijetu, uputio ih je da se opskrbe i
za drugi svijet - ahiret, a to je bogo-
bojaznost Allah Uzvieni kae:
"...i raskona odijela, a odjea
bogobojaznosti, to je ono najbolje"
(7:26). A to je strahopotovanje,
pokornost i bogobojaznost, tj. opskrba
za drugi svijet.
Mukatil ibn Hajjan kae: - Kada je
objavljen ajet: "Za put se
opskrbite", jedan od siromanih
muslimana ustao je i rekao: "Allahov
Poslanie! Ne moemo osigurati
opskrbu!", pa mu je Allahov Poslanik,
/263/ "Opskrbite se toliko da sauvate
svoj obraz od ljudi, a najbolja opskrba
je bogobojaznost!" Prenosi Ibn-Hatim.
"I Mene se bojte vi, razumom
obdareni!", tj. da ne traite od njih,
tj. uvajte se Moje kazne i teke
patnje! Moja kazna je za one koji
djeluju suprotno Mojim zapovijedima -
vi, pameu i razumom obdareni!

"Nije vam grijeh da od Gospodara svoga
traite neko dobroA kada poete s
Arefata, Allaha spominjite kod El-
Mearul - harama; a spominjite Ga kako
vas je On uputio, jer ste prije toga u
zabludi bili."/198/

El-Buhari navodi od Ibn-Abbasa: -
Ukkaz, Medene i Zul-Medaz u pagansko
su doba bila poznata trgovita, pa su
ljudi smatrali grijehom trgovinu u
sezoni hada, tako da je objavljen
ajet:
"Ne pripi -suje vam se u
grijeh da od Gospodara svoga
prieljkujete neko dobro u vrijeme
hada." Ahmed prenosi od Ebu-Umame et-
Tejmija, koji kae: - Rekao sam Ibn-
Omeru: "Mi uzimamo zakupninu, pa je li
nam ispravan had?" On je kazao: "A
zar ne inite tavaf oko Kabe, inite
dobro, bacate kamenie, brijete
glave?!" Odgovorili smo: "Dakako." Nato
je Ibn-Omer rekao: /264/ - Allahovom
doao je ovjek i upitao ga ovo to si
ti mene pitao, pa mu on, sallallahu
alejhi ve sellem, nije odgovorio dok mu

142
nije doao Debrail s ovim ajetom:
"Ne pripisuje vam se u grijeh
da od Gospodara svoga prieljkujete
neko dobro." Isto tako, Ibn-Derir
prenosi s lancem od Ebu-Saliha, sluge
Omerovog, koji je rekao: - Kazao sam:
"Vladaru vjernika, da li ste trgovali
na hadu?" On je rekao: "Pa zar su
ljudi zaraivali u drugo vrijeme izuzev
hada?"

"A kada poete s Arefata, Allaha
spominjite kod El-Mearul-harama."
Arefat je mjesto stajanja na hadu i
jedan od glavnih obreda hadaU vezi s
tim, imam Ahmed i autori zbirki hadisa
pod naslovom "Sunen" navode predanje s
vjerodostojnim lancem od Abdurrahmana
ibn Ja'mura ed-Dejlija, koji kae: -
alejhi ve sellem, kako kae: /265/
"Had je Arefat", to je ponovio tri
puta, a zatim dodao: "...pa ko stigne
na Arefat prije poetka zore, stigao je
na hadTri su dana Mine, pa ko pouri u
prva dva dana, nije pogrijeio, a ko to
uini kasnije, takoer nije
pogrijeio." Vrijeme stajanja je od
podneva na Dan Arefata, do poetka zore
na Dan kurbana, budui da je
sellem, stajao na Oprosnom hadu nakon
to je klanjao podne pa do zalaska
sunca i rekao: /266/ " Vae obrede
uzmite od mene." U ovom hadisu on kae:
/267/ "..pa ko stigne na Arefat prije
poetka zore, stigao je na had"To je
stav Malika, Ebu-Hanife i afije, r.h.,
dok imam Ahmed, r.h., smatra da je
vrijeme stajanja od poetka Dana
Arefata. To zasnivaju na hadisu Harise
ibn Lam et-Ta'ija, koji kae: /268/ -
Doao sam Allahovom Poslaniku,
sallallahu alejhi ve sellem, na
Muzdelifi kada je kretao da klanja
namaz i rekao sam mu: "Allahov
Poslanie! Doao sam s brda Taj'Jaha-
lica mi se iscrpljena, a i ja sam
umoran. Tako mi Allaha, nisam proao
brdo na kome nisam zastao! Pa, da li
sam obavio had?" Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, kazao je:
"Ko je klanjao ovaj namaz i s nama
stajao dok nismo krenuli, ukoliko je
prije toga stajao na Arefatu nou ili
danju, obavio je had i oistio se!"
Arefat se naziva "asnim hramom"
i "Krajnjim hramom" , odnos-
no,"Ilalom", od oblika "hilal", a brdo
u sredini Arefata naziva se "Brdo
milosti".
Ibn Ebi-Hatim, s lancem od Ibn-
Abbasa, navodi da je on rekao: /269/ "U
vrijeme paganstva ljudi su stajali na
Arefatu dok sunce ne bi dolo do vrhova
brda, to je bilo poput turbana na
glavama ljudi, pa bi tada
krenuliAllahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, ostavio je pokret s
Arefata kasnije, dok sunce ne bi
zalo." To prenosi Ibn-Merdevejh iz
hadisa Zem'a ibn Saliha, pa dodaje:
/270/ "Zatim je stajao na Muzdelifi, a
sabah klanjao u svitanje zoreKada bi
sasvim svanulo, krenuo bi." Ovaj je
lanac dobar.
Ebu-Ishak es-Sebi'i navodi da je
Omer ibn Mejmun rekao: - Pitao sam
Abdullaha ibn Amra za asni hram, pa
nije odgovorio dok nae jahalice nisu
stigle na Muzdelifu. Tada je rekao:
"Gdje je onaj to pita za asni hram?
Ovo je asni hram!"
U drugom hadisu Dabira ibn
Abdullaha, koji se nalazi u Sahihu
Muslimovom, stoji da je rekao: /271/
"Stajao je", znai na Arefatu, "dok
sunce nije zalo, pojavilo se rumenilo,
nestalo diskaUsame je stajao iza
njegaAllahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, krenuo je potegnuvi
jako ular, tako da je glava deve
(Kasva) skoro dola do sedla,
pokazujui desnom rukom: 'Ljudi, tiho,
tiho!' Kako je dolazio do kojeg brda,
poputao je pomalo, kako bi se
popelaTako je doao do MuzdelifeTu je
klanjao akam i jaciju s jednim ezanom
i dva ikameta, ne uei izmeu njih
nita. Zatim je legao do poetka zore,
klanjao sabah-namaz s ezanom i
ikametomNakon toga je uzjahao devu
(Kasva) i dojahao do asnog hramaTu se
okrenuo prema kibli, Allahu se obratio
dovom, glasno prouio telbijju i
ehadet i stajao dok nije sasvim
svanuloKrenuo je odatle prije izlaska
sunca." Od Ibn-Omera navodi se: "asni
hram je cijela Muzdelifa."
Ja bih rekao: "Svetita su jasna
znamenjaMuzdelifa je prozvana asnin
hramom jer ulazi u Harem."
"Spominjite Allaha kako vas je
uputio." To je upozorenje na blagodati
koje je ljudima Allah podario kroz
uputu na pravi put, objanjenja i
ukazivanje na znamenja hada na nain
kako je to obavljao Ibrahim, a.sZato
Allah Uzvieni kae: "iako ste
otprije bili zalutali"Ima miljenja da
to znai prije ove upute, prije Kur'ana
i PoslanikaSvako od tih znaenja je
blisko drugom, komplementarno drugom i
tano.

"Zatim krenite odakle kreu ljudi i od
Allaha oprosta moliteAllah, doista
prata i milostiv je."/199/

143

Rijeca "zatim" ovdje predstavlja
veznik kojim se vee predikat za
predikat prema redoslijeduKao da tako
Allah Uzvieni nareuje onome koji
stoji na Arefatu da krene prema
Muzdelifi, kako bi tamo na asnome
mjestu Allaha spominjao. Isto tako,
nareuje mu da sa svojim ljudima bude
zajedno sa svima drugima na Arefatu, i
stoji kao to to svi ine, izuzev
pripadnika Kureja koji nisu izlazili
iz Harema ostajui da stoje pri kraju,
nedaleko od vanjskog dijela i govorei:
"Mi smo Allahovi, stanovnici Njegova
Grada i Njegova Harema."
El-Buhari navodi predanje s lancem
od Aie, koja kae: /272/ "Pripadnici
plemena Kurej i njihovi istomiljenici
stajali bi na Muzdelifi i nazivali su
se El-Hums, dok bi drugi Arapi stajali
na ArefatuKada je doao islam, Allah
Uzvieni je naredio Svom Vjerovjesniku,
sallallahu alejhi ve sellem, da doe na
Arefat, da tu stoji, a zatim odatle
krene. Na to se odnose rijei
Uzvienog: "odakle kreu drugi
ljudi"Ovako navode Ibn-Abbas, Mudahid,
Ata' i drugi. Za to miljenje se
opredijelio i Ibn-Derir, a prihvaeno
je i konsenzusom.
Imam Ahmed navodi predanje s lancem
od Muhammeda ibn Dubejra ibn Mut'ima,
koji navodi da je njegov otac rekao:
/273/ - Izgubio sam devu na Arefatu, pa
sam krenuo da je traim. Naiao sam na
sellem, kako stoji. Kazao sam: /274/
"Ovo je obiaj ljudi El-Humsa, ta e
on ovdje?" Hadis biljee El-Buharija i
Muslim u svojim zbirkama, a El-Buhari
navodi predanje od Ibn-Abbasa, po kojem
se pod izrazom "ovdje" misli na
kretanje od Muzdelife do Mine radi
bacanja kameniaOd Muzahima se navodi
da je rekao: "Pod izrazom 'ljudi' misli
se na Ibrahima, a.s.!" Ibn-Derir kae:
"Da suprotan dokaz nije konsenzusom
prihvaen, to miljenje bi bilo
prihvatlljivije!"
"i od Allaha oprost molite.
Allah doista prata i milostiv je."
Allah esto nareuje da se spominje
(zikr ini) nakon zavretka obreda
ibadetaU tom smislu, u Sahihu Muslima
stoji /275/ "da se Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, kada bi
zavrio namaz Allahu obraao za oprost
tri puta." U oba Sahiha, takoer, stoji
/276/ da je on preporuio da se nakon
namaza ui tesbih, tahmid i
tekbir/"subhanallah", "elhamdulillah" i
"Allahu ekber"/po trideset i tri puta.
El-Buhari navodi predanje od eddada
ibn Evsa, koji kae da je Allahov
rekao: /277/ - Najbolji istigfar (dova
za oprost) jeste da rob ui: "Allahu
moj! Ti si Gospodar moj! Nema boga osim
Tebe! Ti si me stvorio i Tvoj sam rob;
Tebi sam obavezan i odan koliko god
mogu! Utjeem Ti se od zla onog to sam
poinio! Priznajem tvoje blagodati
prema meni i priznajem ti svoje
grijehe! Oprosti mi, jer samo Ti
grijehe oprata!" Ko to proui
naveer, pa te noi umre, ui e u
DennetIsto tako, ko to proui u toku
dana, pa tog dana umre, u Dennet e
ui! U oba Sahiha navodi se od
Abdullaha ibn Omera da je Ebu-Bekr
rekao: /278/ - Allahov Poslanie! Naui
me dovu kojom u moliti Allaha u
namazu! On mu je rekao: Ui: "Allahu
moj! Mnogo sam nepravde sebi uinio, a
niko ne prata grijehe osim Tebe!
Oprosti mi Svojim oprostom i smiluj mi
se! Ti si doista Onaj Koji prata i
Milostivi!" U vezi sa istigfarom
postoje brojni drugi hadisi.

"A kada zavrite obrede vae, Allaha
spominjite kao to spominjete pretke
vae, pa i vie od toga! Ima ljudi koji
govore: 'Gospodaru na, daj Ti nama na
ovome svijetu!', a na drugom svijetu
nee imati nita!" /200/ - A ima i onih
koji govore: "Gospodaru na, daj nam
dobro i na ovom i na drugom svijetu i
sauvaj nas od kazne paklene!" /201/
"Tim pripada nagrada koju su zasluili!
Allah doista brzo svia raune."/202/

Allah Uzvieni nareuje da se
spominje (zikr ini) i to u veoj mjeri
nakon zavretka obreda "kao to
spominjete pretke vae" Od Ibn-Abbasa
se navodi: "U vrijeme paganstva ljudi
bi stajali u sezoni hada, a pojedinci
bi govorili: 'Moj je otac davao hranu,
jamio, plaao dugove...' ne spominjui
nikoga drugoga osim svoje oeve." Zato
je Allah Uzvieni objavio Muhammedu,
"Allaha spominjite kao to
spominjete pretke vae, pa i vie od
toga!" Slino se prenosi od Enesa i
velikog broja tabiina te drugih
autoritetaIsto navodi Ibn-Derir
prenosei to od jedne skupine tabiina.

144
Allah to najbolje zna! Rijeca "ili"
ovdje je u funkciji potvrde usporedbe
kao to je u rijeima:
"Ona su kao kamen ili jo tvra"
(2:74), odnosno rijei:
"Oni se pobojae ljudi kao to
se Allaha boje, ili jo vie!" Ovaj
veznik ovdje nije nikako u funkciji
izraavanja sumnje, nego je u funkciji
potvrde da je ono to se navodi takvo
ili vie od toga. Nakon toga Allah
Uzvieni ukazuje na potrebu upuivanja
molbe (dove) Njemu nakon samog ina
zikra, to je pretpostavka
odgovoraStoga On, d.., prekorava
onoga koji mu se ne obraa izuzev u
stvarima ovoga svijeta zapostavljajui
drugi svijet, pa kae:

- Ima ljudi koji govore: "Gospodaru
na, daj Ti nama na ovome svijetu!", a
na drugom svijetu nee imati nita!,
tj. nikakva dobra niti sree. To je
isto kao kada ovjek moli: "Allahu moj,
uini ovu godinu kinom, plodnom,
godinom obilnog roda..." ne spominjui
nita od drugog svijeta. U vezi s tim,
Allah Uzvieni je objavio rijei: ..
"Ima ljudi..itd." Drugi su, meutim,
dolazili kao vjernici, govorei:
"Gospodaru na, daj nam
dobro i na ovome i na drugome svijetu i
sauvaj nas kazne paklene!", pa je
Allah objavio slijedee:

"Tim pripada nagrada koju su zasluili!
Allah doista brzo svia raune." Stoga
je On, d.., izrazio pohvalu onima
koji Ga mole i za ovaj i za drugi
svijet, pa kae:

- Ima onih koji kau: "Gospodaru na,
daj nam dobro i na ovome i na drugome
svijetu i sauvaj nas od kazne
paklene!" Naime, ova dova sabira svako
dobro i udaljava svako zlo, budui da
"dobro" obuhvaa svako ovosvjetsko
dobro, kao to su zdravlje, dom, ena,
opskrba, korisno znanje, dobro djelo,
fino prijevozno sredstvo i lijepa
pohvalaSve to spada u dobra ovoga
svijeta to se tie dobara drugog
svijeta, najvie je ulazak u Dennet, a
slijedi zatim osiguranje od Velikog
straha i olakanje pri polaganju
rauna. Spas od vatre pretpostavlja
vie stvari na ovome svijetu, kao to
su: izbjegavanje zabrana i grijeha te
naputanje sumnjivih stvari i
haramaKasim ebu-Abdurrahman kae: "Kome
je dano zahvalno srce, jezik koji zikr
ini i strpljivo tijelo, dano mu je
dobro na ovome svijetu i sauvan je od
kazne vatromStoga sunnet podstie na
ovu dovu."
Imam Ahmed navodi predanje od Enesa:
/279/ - Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, posjetio je jednog
muslimana koji je izgledao kao pile, pa
mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao: "Da li ti moli Allaha
za neto ili to od Njega trai?" On je
odgovorio: "Da. Govorio sam: 'Allahu
moj, ono ime e me kazniti na drugom
svijetu, daj mi na ovome svijetu!'
sellem, rekao je: "Subhanallah! Ti to
ne moe izdrati!, nego si trebao
moliti rijeima:

"Gospodaru na, daj nam dobro i na
ovome i na drugome svijetu i sauvaj
nas od grijeha!" Zatim je taj ovjek
tako Allaha molio, pa mu je Allah
vratio zdravlje(Prenosi samo Muslim.)
Imam [afija navodi predanje s lancem
od Abdullaha ibn Saiba: /280/ da je on
uo Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve
sellem, kako govori izmeu dva
ugla/rukna, ugla Beni-Dumeh i ugla El-
Esved:

"Gospodaru na, daj nam dobro i na
ovome i na drugom svijetu, i sauvaj
nas od grijeha!" Ibn-Merdevejh navodi
predanje sa lancem od Ibn-Abbasa, koji
kae da je Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao: /281/ "Nisam
proao pored ovog ugla, a da nisam tu
vidio meleka koji govori: 'Amin!' Zato,
kada proete pored tog mjesta, uite:

"I Allaha spominjite u danima
odreenim! A onome ko pouri, pa to
uini u dva dana, nije grijeh, kao to
nije grijeh ni onome koji jo ostane,
ako je bogobojazan. Bojte se Allaha, i
znajte da ete svi pred Njim biti
oivljeni." /203/

Ibn-Abbas kae: "Odreeni dani su
dani 'terika' (Kurban-bajrama), a
poznati dani su dani prve dekade zil-
hideta." Ikrime kae:
odreenim!", tju uenju tekbira, u
danima terika, nakon propisanih
namaza, sa, "Allah je najvei, Allah je
najvei." Imam Ahmed od Ibn-Ukbe ibn
Amir prenosi: - Allahov Poslanik,
/282/ "Dan Arefata, dan kurbana i dan
terika, to su blagdani za nas,

145
pripadnike islamaTo su dani jela i
pia!" Ibn-Derir prenosi od Ebu-
Hurejre da je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, poslao
poruku Abdullahu ibn Huzafu dok je
obilazio na Mini: /283/ "Nemojte
postiti ove dane, jer to su dani jela i
piaAllaha Uzvienog spominjite / zikr
inite!" U predanju Zuhrija navodi se:
/284/ "osim onoga koji ima obavezu
postiti za kurban /hedj/"Ovo je dobar
dodatak, ali je "mursel". Od Aie se
navodi da je rekla: /285/ "Allahov
zabranio je da se posti u dane terika,
i to su dani jela i pia, i spominjanja
Allaha, d..! "Od Ibn-
Abbasa navodi se: "Odreeni dani su
dani terika i to etiri dana: dan
klanja kurbana i tri dana nakon njega."
Na to ukazuje i tekst ajeta u kojem
Allah Uzvieni kae:

"A onome ko pouri, pa to uini u prva
dva dana, nije grijeh, kao to nije
grijeh ni onome koji to odgodi", to
ukazuje na tri dana poslije klanja
kurbana i vezuje se za rijei:
odreenim!", to se odnosi na spominja-
nje Allaha nad kurbanimaNa to se odnosi
i poseban zikr nakon namaza, odnosno,
opi zikr u drugim situacijama.
Najpoznatije miljenje uenjaka jeste
da to traje od sabah-namaza Dana
Arefata do ikindije namaza zadnjeg dana
terika, to je i praksa, jer to je
posljednji povratak hadija iz Mine u
Meku. Na to se odnosi i tekbir i
spominjanje Allaha kod bacanja
kamenia svakoga dana u dane terika.
U hadisu koji navode Ebu-Davud i drugi
prenosioci stoji: /286/ "Tavaf oko
Hrama, sa'j izmeu Safe i Merve, te
bacanje kamenia, odreeni su radi
zikra Allaha Uzvienog." Nakon to je
Allah Uzvieni spomenuo prvi i drugi
povratak, to jest odlazak ljudi s hada
u razliite krajeve nakon sastanka na
svetim mjestima, On kae:
"Bojte se Allaha, i znajte da
ete svi pred Njim biti oivljeni", kao
to kae: "On je Onaj Koji vas
je po Zemlji posijao i pred Njim ete
oivljeni biti" (23:79).

"Ima ljudi ije te rijei o ivotu na
ovome svijetu oduevljavaju i koji se
pozivaju na Allaha kao svjedoka za ono
to je u srcima njihovim, a najljui su
protivnici." /204/ "im se neki od njih
okrene od tebe, krene nered po Zemlji
praviti, nititi usjeve i stoku. A
Allah ne voli nered!" /205/ "A kada mu
se kae: 'Allaha se boj!', on se onda
ponosi grijesima. Pa dosta mu je
Dehenem, a on je, doista, grozno bo-
ravite!" /206/ "Ima ljudi koji se
rtvuju u tenji za zadovoljstvom
Allahovim. A Allah je milostiv robovima
Svojim."/207/

Od Ibn-Abbasa navodi se da su ovi
ajeti objavljeni u vezi sa grupom
licemjera. Oni su govorili negativno o
Hubejbu i ashabima koji su pali ubijeni
u Rudej'u. Stoga je Allah objavio
ajete kojim prekorava licemjere, a
hvali Hubejba i njegove drugove:
"Ima ljudi koji se rtvuju u
tenji za zadovoljstvom Allahovim."
Ima miljenja da se to odnosi openito
na sve licemjere ali i sve vjernikeTo
istiu: Katade, Mudahid, Er-Rebi' ibn
Enes i vie drugih, i ispravno jeIbn-
Derir navodi predanje s lancem od
Nevfa, koji je Bekalac /Bekali/, jedan
od onih koji su itali knjige, kako
kae: "Osobine ljudi iz ove zajednice
(ummeta) ja nalazim u Allahovoj
objavljenoj Knjizi: ljudi koji nastoje
dobiti ovaj svijet zloupotrebljavajui
vjeru, iji je jezik slai od meda,
srca gora od soka aloje, koji pred
ljudima oblae koe janjadi, dok su im
srca kao kod vukova." Allah Uzvieni
kae:

"Oni su odvani prema Meni i sa Mnom
obmanjuju. Zarekao sam se da u im dati
iskuenje koje e i blagog ostaviti
zbunjenim!" Kurezi kae: - Tragao sam
za tim u Kur'anu i naao ga u opisu
licemjera:
..
"Ima ljudi ije te rijei o ivotu na
ovome svijetu oduevljavaju i koji se
pozivaju na Allaha kao svjedoka za ono

146
to je u srcima njihovim..." Seid ibn
Hilal kae: "Saznao sam u vezi s kim je
objavljen ovaj ajet!" Muhammed ibn Ka'b
istie: "Ajet se objavljuje povodom
sluaja nekog ovjeka, a potom dobiva
ope znaenje." Navod Kurezija je hasen
- sahih.
to se tie rijei Uzvienog:
"koji se pozivaju na Allaha kao
svjedoka za ono to je u srcima nji-
hovim", Ibn-Muhajsin to ita sa fethom
na slovu i dammom na kraju imena
Allaha Uzvienog, u smislu: "Iako ovi
vs obmanjuju varkama, Allah zna ta je
nevaljalo u njihovim srcima" pa kae:

"Kada ti licemjeri dou, oni govore:
'Mi svjedoimo da si ti, zaista,
Allahov Poslanik!' i Allah zna da si ti
zaista Njegov Poslanik!' A Allah tvrdi
da su licemjeri, doista, laci"
(63:1)Veina uleme ita sa dammom, a
Allahovo ime u akuzativu, pa ajet
znai: da on pred ljudima pokazuje
islam pokazujui u srcu nevjerstvo i
licemjerje prema Allahu.. Uzvieni
Allah kae:
"Oni se prikrivaju pred
ljudima, ali se ne mogu prikriti pred
Allahom" (4:108). Ima takoer miljenja
da to znai da se licemjeri kunu
Allahom, tvrdei da ono to je u
njihovom srcu odgovara onom to je na
jeziku. I to je tano.
"...a najljui su protivnici".
Rije: u jeziku znai: "iskrivljen,
savijen, izoblien". Allah kae:
"a da inaije nepopustljive opomene"
(19:97), tj. one izobliene i
neiskrene. Tako oni u sluaju sukoba
lau i iskrivljavaju istinu ne
prihvaajui Put istine, odnosno
potvaraju i u tome pretjerujuU jednom
vjerodostojnom hadisu od Allahovog
stoji da je on rekao: /287/ "Tri su
znaka licemjera: kada govori - lae,
kada obea - iznevjeri i kada se sukobi
- pretjeruje!" El-Buhari navodi
predanje od Aie koje navodi direktno
od Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem: /288/ "Najmri Allahu ovjek
jeste zagrieni (prgavi) svadljivac!"

"îm se neki od njih okrene od tebe,
krene nered po Zemlji praviti, nititi
usjeve i stoku. A Allah ne voli nered!"
To su oni koji krivo govore i loe
rade. Rije: ovdje znai "namjeru,
cilj", kao to Allah kae govorei o
Faraonu:
.."Zatim se okrenuo i pourio",
(79:22), zatim: .. "i poite
(pourite) da Allaha spominjete!"
(62:9) To znai, krenite sa ciljem da
dumu-namaz obavite, jer je tranje na
namaz, u fizikom smislu, prema sunnetu
zabranjeno: /289/ "Ako idete na namaz,
nemojte ii trei, nego idite smireno
i dostojanstveno!" Prema tome, licemjer
nema drugog interesa osim nereda na
Zemlji i upropatavanja usjeva,
tjmjesta gdje rastu usjevi i plodovi, i
stoke, odnosno stonih proizvoda, to
je pretpostavka ljudskog opstanka.
Mudahid kae: "Dok on na Zemlji
djeluje inei nered, Allah ne daje
padavine, pa stradaju i usjevi i
stoka."
"Allah, doista, ne voli
nered!" On, d.., ne voli onoga ija
su svojstva takva, niti onoga ko takvo
to ini.
"A kada mu se kae:
'Allaha se boj!', on se onda ponosi
grijesima." Dakle, kada se ovaj
grjenik posavjetuje i kae mu se:
Prestani s takvom priom i djelovanjem
i vrati se istini on to odbija
pokazujui gorljivost i srdbu u
grijesima koje ini. Allah Uzvieni
kae:

"Kada im se Nai jasni ajeti kazuju, na
licima onih koji ne vjeruju primijetit
e veliko negodovanje..." (22:72)
Stoga, u ovome ajetu kae: "Dosta
mu je Dehenem, a on je doista grozno
boravite!", tj. on je dovoljna kazna
za to.
"Ima ljudi koji se rtvuju u
tenji za zadovoljstvom Allahovim."
Nakon to je Allah Uzvieni naveo kazi-
vanje o licemjerima i njihovim
pokuenim svojstvima, On, d.., navodi
pohvalna svojstva vjernika. Ibn-Abbas i
jedan broj tabiina u vezi s tim kau:
"Ovaj ajet objavljen je povodom sluaja
Suhejba ibn Sinana er-Rumija." Naime,
nakon to je on primio islam u Meki i
htio hidru uiniti (iseliti se), ljudi
su mu zabranili da ode sa svojom
imovinom. Dozvolili su mu, pod uvjetom
da preda svoj imetak. Nakon toga
objavljen je ovaj ajet. Njega je sa
strane Harre doekao Omer ibn Hattab s
grupom ljudi rekavi mu: "Trgovina je
uspjela!" A on je odgovorio: "Vaa
takoer, jer Allah nee dati da vaa
trgovina propadne." "A ta je to?",
upitao je onKazali su mu da je Allah o
njemu objavio ovaj ajet. Ibn-Merdevejh
navodi predanje od Osmana en-Nehdija,
koji prenosi od Suhejba, koji kae:
/290/ - Kada sam htio uiniti hidru iz
Meke Vjerovjesniku, sallallahu alejhi
ve sellem, Kureji su mi govorili:
"Suhejbe! Kod nas si doao bez imovine,
a odlazi s imovinom! Boga mi, to
nikada nee moi..." Rekao sam im: "Da
li ete me ostaviti na miru ako vam dam
svoj imetak?" Odgovorili su: "Da." Dao

147
sam im imetak i ostavili su me na
miruIziao sam iz grada i tako doao u
MedinuTo je saznao Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, pa je
rekao: "Suhejb je na dobitku, Suhejb je
na dobitku!", ponovivi to dva puta
Meutim, veina drugih smatra da se
ovaj ajet odnosi na svakog borca na
Allahovom putu, kao to Allah Uzvieni
kae:
.. "Allah je, doista, od vjernika
kupio njih same i imetke njihove..."
Kada je Hiam ibn Amir sam iziao
izmeu dva tabora, radi borbe, nekima
se to nije dopalo, pa su im odgovorili
Omer ibn Hattab, Ebu-Hurejre i jo
neki, prouivi ovaj ajet:

"Ima ljudi koji se rtvuju u tenji za
zado -voljstvom AllahovimAllah je
milostiv robovima Svojim."

"O vjernici, uite u islam potpuno i ne
idite stopama ejtanovim; on vam je
doista neprijatelj otvoreni!" /208/ "A
ako posrnete, nakon to su vam doli
jasni dokazi, onda znajte da je Allah
silan i mudar." /209/

Allah Uzvieni ovo kae nareujui
Svojim robovima, vjernicima, koji su
povjerovali u Poslanika Njegovog da
prihvate sve sadraje i propise islama
i djelovanje po Njegovim nareenjima,
prema svojim mogunostima, te
izbjegavajui sve Njegove zabrane.
U vezi s rijeima: "uite u
islam svi!" navodi se od Ibn-Abbasa i
grupe tabiina da to znai: "Svi
prihvatite islam, pokorite se Njegovim
naredbama, prema svojim mogunostima, i
ne idite stopama ejtana", tj.
izbjegavajte initi ono to vam ejtan
zapovijedaJer, "On vas navraa na
grijeh i razvrat, te da o Allahu
govorite ono to ne znate"

"on poziva pristae svoje da budu
stanovnici Vatre" (2:169),
(35:6)Zato Allah, d.., kae:
"On je vama, doista, otvoreni
neprijatelj." Mutarrif je rekao:
"Najvea varalica Allahovih robova meu
Allahovim robovima jeste ejtan."
"A ako skrenete nakon to su
vam doli jasni dokazi", tj. ako
skrenete od Istine nakon to su vam
podastrijeti dokazi, "znajte da je
Allah silan i mudar"
, tj. od Njegove odmazde niko
nee moi pobjei, niti Ga bilo ko
nadvladati"On je mudar" u donoenju
Svojih propisa, dokidanju i provedbi.

"ekaju li oni da im Allah doe u
tminama oblaka, i meleki, i da bude
svemu kraj?! A Allahu se sve
vraa!"/210/

Allah izraava prijetnju
nevjernicima:
"ekaju li oni da im Allah
doe u tminama oblaka, i meleki?!" To
znai, kada na Sudnjem danu doe do
razdvajanja prvih i posljednjih, onda
e svako biti nagraen prema svojim
djelima, dobrim za dobro, a loim za
zlo. Stoga Allah Uzvieni kae:
"...i da bude svemu kraj?! A Allahu
se sve vraa!", kao to kae:

"Ne tako! Jer, kada se Zemlja u
komadie zdrobi", /21/ "I kada Gospodar
tvoj doe, a meleki budu sve red do
reda poredani", /22/ "I kada se toga
dana Dehenem primakne, tada e se
ovjek sjetiti a nato mu je
sjeanje?!" /23/ (89:21-23) Ibn-Derir
u vezi s ovim navodi dugi hadis o Suru
(rogu) od Ebu-
-Hurejrea, koji navodi od Allahovog
a to je poznati hadis koji prenosi vie
prenosilaca i u kojem stoji: /291/ -
...Kada se ljudi nau u tekoama na
Sudnjem danu, oni e moliti svoga
Gospodara za efaat (zauzimanje)
vjerovjesnika, poevi od Adema, a.s.,
pa dalje. Svaki od njih je to odbio do
Muhammeda, sallallahu alejhi ve
sellemKada su njemu doli, rekao je:
"To je moje, to je moje..." Zatim je
otiao da seddu uini Allahu pod Arom
(Prijestoljem) i zauzme se kod Allaha
da donese presudu robovima. Allah je
usliao njegovu molbu doavi sa
sjenkom oblaka nakon to se ovosvjetsko
nebo raspukloZatim su sili meleci koji
su na njemu bili, a zatim su sili
meleci sa drugog, treeg, sve do sedmog
nebaSili su nosioci Ara i
KerubijjuniZatim kae: - Uzvieni i
Silni Allah siao je u sjenama oblaka,
te meleci od ijih se tespiha
oriloGovorili su: "Slava Onome ija je
vlast ovoga i drugog svijeta! Slava
Onom Kome pripada uzvienost i svaka
sila! Slava ivom Koji umrijeti nee!
Slava Onome Koji smrt daje stvorenjima,
a ne umire, Onome Koji je nadasve

148
slavljen, Presvetom Gospodaru meleka i
Duha, Onome Koji je nadasve slavljen i
svet! Slava Gospodaru naem Uzvienom!
Slava Onome Kome pripadaju vlast i
veliina! Slava, slava Njemu, za vijeke
vijekova!"

"Upitaj sinove Israilove koliko smo im
od Jasnih dokaza dali! A one koji
mijenjaju blagodat Allahovu nakon to
im je dola! Allah doista strahovito
kanjavat e." /211/ "Uljepan je onima
koji ne vjeruju ivot na ovome svijetu
i oni se rugaju onima koji vjeruju. A
oni koji su se Allaha bojali, na
Sudnjem danu e biti iznad njih! A
Allah opskrbljuje onoga koga hoe bez
rauna." /212/

Allah Uzvieni donosi obavijesti o
sinovima Israilovim: koliko su sa
Musaom Jasnih dokaza upoznali, tjkoliko
su nepobitnih dokaza za njegovu
istinitost upoznali kao to su: njegova
ruka, tap, rastup mora, udarac u
kamen, sjenka oblaka u trenucima ege,
dar mana i prepelice, te drugi znakovi
koji dokazuju postojanje Voljnog
Subjekta i Istinitost Onoga preko Kojeg
su ova uda izvrenaPa i pored toga,
mnogi od njih su se okrenuli od toga
zamjenjujui blagodati Allahove
nevjerovanjem, tj. koji su nevjerovanje
uzeli umjesto njih i okrenuli se od
njih.

"A i one koji mijenjaju dokaze Allahove
nakon to su im ve doli! Allah doista
strahovito kanjava!" - Tako Allah
Uzvieni, takoer, saopava govorei o
nevjernicima iz plemena Kurej:

"Zar ne vidi one koji su, umjesto
zahvalnosti Allahu na blagodatima -
nevjerstvom uzvratili i narod svoj u
Kuu propasti doveli?!" /28/ "U
Dehenem, u kome e gorjeti! A uasno
je on prebivalite!"/29/ (14:28-29)
Nakon toga, Allah Uzvieni obavjetava
kako je uljepao ovosvjetski ivot
nevjernicima koji su njim zadovoljni
tako da su ga prihvatili, imovinu
sakupljali ne dozvoljavajui da se
troi u svrhe u koje im je zapovjeeno
kako bi Allah njima bio zadovoljan pa
se izruguju onima koji vjeruju i koji
joj ne pridaju znaaj, nego dijele od
onoga to steknu pokoravajui se
Gospodaru svome i rtvujui ga u tenji
za Allahom. Time e oni pobijediti na
Dan obeanja i biti iznad navedenih na
Dan oivljenja, sastanka, sudbine i
utoitaOni e stei najvie stupnjeve,
dok e drugi biti na najniim. Zato
Allah Uzvieni kae:
"A Allah opskrbljuje koga On
hoe, bez rauna ikakvoga", tj. On
opskrbljuje koga hoe od stvorenja
dajui im neizmjerne blagodati na ovome
i drugom svijetu. Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, kae:
/292/ "Podijeli i ne boj se da e ti
Vladar Ara umanjiti!" Allah Uzvieni
takoer kae:
"to god vi udijelite, On e to
nadoknaditi" (34:39)U sahih hadisu
stoji: /293/ "Dva meleka silaze s neba
u zoru svakog dana, pa jedan kae:
'Allahu moj, daj onome koji dijeli
naknadu!', a drugi kae: 'Allahu moj,
daj onome koji ne dijeli propast'." U
sahih hadisu, takoer, stoji: /294/
"Sin Ademov (ovjek) kae: 'Moj imetak,
moj imetak!' A ima li ti ikakav imetak
osim onoga to pojede i potroi, to
obue i pohaba i to podijeli i
poalje!? Sve drugo osim toga otii e
i ostati ljudima."

"Svi ljudi su sainjavali jednu
zajednicu, pa je Allah slao
vjerovjesnike da donose radosne vijesti
i opomenu, i po njima je slao Knjigu sa
Istinom, da po njoj sudi ljudima u
onome u emu se oni razilazie. A povod
je neslaganju bila meusobna zavist,
ba od onih kojima je data, i to kada
su im ve bili doli Jasni dokazi; i
onda bi Allah, voljom Svojom, uputio
vjernike da shvate istinu o onome u
emu se razilazieA Allah upuuje na
Pravi put onoga koga On hoe."/213/

Ibn-Derir navodi predanje od Ibn-
Abbasa, koji kae: "Izmeu Adema i Nuha
prolo je deset stoljea, koja su u
cjelini bila u znaku Zakona istine.
Zatim je dolo do razilaenja, pa je
Allah slao vjerovjesnike, nosioce

149
radosnih vijesti i opomene." Postoje i
druga miljenja, ali je miljenje Ibn-
Abbasa najispravnije i u pogledu lanca
predanja i u pogledu znaenja. Naime,
ljudi su slijedili vjeru Ademovu sve
dok nije dolo do oboavanja kipova, pa
im je Allah poslao Nuha, a.s., Tako je
on bio prvi Allahov poslanik koji je
poslan ljudima na Zemlji.

"i Allah je slao vjerovjesnike da
donose radosne vijesti i opomene, i po
njima je slao Knjigu s Istinom, da se
po njoj sudi ljudima o onome u emu se
oni ne bi slagali. A povod neslaganju
bila je meusobna zavist, ba od onih
kojima je dana, i to kada su im ve
bili doli Jasni dokazi, i onda bi
Allah, voljom Svojom, uputio vjernike
da shvate pravu istinu o onome u emu
se nisu slagali. A Allah ukazuje na
Pravi put onome kome On hoe."
U vezi s gornjim rijeima Uzvienog:

"i onda bi Allah, voljom Svojom, uputio
vjernike da shvate pravu istinu o onome
u emu se nisu slagali" Abdurrezzak
navodi predanje od Ebu-Hurejre: -
sellem, rekao je: /295/ "Mi posljednji
emo biti prvi na Sudnjem danu i prvi
emo ui u Dennet, iako je njima
Knjiga dana prije nas, odnosno nama
poslije njih. Allah je nama ukazao na
Pravi put u onome u emu su se oni
razili, u pogledu Istine s Njegovom
dozvolom. To je bio dan oko koga su se
oni razili, a nama je Allah na njega
ukazao. Tako su oni iza nas, tj.
jevreji sutradan (subota) a krani
prekosutra (nedjelja)." U komentaru
ovog ajeta Rebi' ibn Enes kae: -
Rijei:
.."i onda bi Allah voljom Svojom
uputio vjernike ...", tj. oni koji su
vjerovali iz ove zajednice slijedili su
ono to su donijeli poslanici prije
raskola, molili su se iskreno jedino
Allahu Uzvienom, oboavali ga,
(inili) ibadet ne pridajui Mu druga,
obavljali namaz, dijelili zekat tako da
su uspostavili ono to je bilo prije
raskola, ime su potvrdili da su oni
svjedoci protiv ljudi na Sudnjem danu
onima kojima su poslanici donosil i
objavu, a oni ih u la utjerivali. U
vezi s ovim ajetom Ebul-Alijje kae:
"To je ajet koji izvodi iz sumnji, zab-
luda i iskuenja (smutnji)." Rijei
Uzvienog: "s Njegovom dozvolom"
znae, s Njegovim znanjem o tome, te
uputom kojom ih je uputio. Ibn-Derir
kae:
"Allah upuuje koga On hoe",
tjod Svojih stvorenja, "na Pravi
put", tj. On ima sveobuhvatnu mudrost i
nepobitni dokaz. U oba Sahiha od Aie
se navodi predanje da je Allahov
kada bi nou ustao da klanja, govorio:
/296/ "Allahu moj, Gospodaru Debraila,
Mikaila i Israfila, Stvoritelju nebesa
i Zemlje, Znalcu Nevidljivog i Vid-
ljivog, Ti sudi meu robovima Svojim u
onome u emu su se razili. Uputi me
nakon to je dolo do raskola, s Tvojom
dozvolom jer, doista, Ti upuuje koga
hoe na Pravi put!"

- Zar mislite da ete ui u Dennet, a
jo niste iskusili ono to su iskusili
oni koji prije vas minue, pogaala ih
je neimatina i bolest, i toliko su
bivali potresani da bi i poslanik, i
oni koji su s njim vjerovali, govorili:
"Kada e doi Allahova pomo!?" Eto,
Allahova pomo je doista blizu! /214/

Allah Uzvieni kae: "Zar ste
mislili da ete ui u Dennet", dakle
prije nego doete u iskuenje i ispit
kao to je bilo s onim prije vas. Zato
kae:

"a jo niste iskusili ono to su
iskusili oni koji su prije vas bili i
nestali, pogaala ih je neimatina i
bolest..!", tj. bolesti i nesree. Ibn-
Mes'ud, Ibn-Abbas i veliki broj tabiina
kau: znai bijeda i neimatina,
bolest, a znai: plaeni od
neprijatelja i bili na velikom ispitu.
Isto tako, u vjerodostojnom (sahih)
hadisu navodi se da je Habab ibn Erett
rekao: /297/ "Kazali smo: 'Allahov
Poslanie, hoe li nam od Allaha
traiti pomo? Hoe li za nas Allahu
dovu uputiti?' Odgovorio je: 'Meu
onima koji su bili prije vas bilo je
pojedinaca koji su pilani pilom od
vrata do stopala, to ih ipak nije
odvajalo od vjereIsto tako, neki su
eljani eljeznim eljevima koji su
dosezali do kostiju, pa ih ni to nije
odvajalo od njihove vjere.' Zatim je
rekao: 'Tako mi Allaha, On e sigurno
upotpuniti ovu stvar (vjeru) tako da e
jaha moi ii od Sane do Hadramevta ne
bojei se nikoga osim Allaha i vuka za
svoje stado! Ali, vi previe urite!'"
.."ono to su iskusili oni koji
su prije vas bili i nestali", tjkakav
je bio njihov put, kao to Uzvieni
kae:
"Pa smo unitavali one koji su od

150
ovih moniji bili, kao to su navedeni
primjeri o narodima drevnim" (48:8).
I toliko bivali potresani da
bi i Poslanik, i oni koji su s njim
vjerovali, govorili: 'Kada e doi
Allahova pomo!?' Dakle molili su za
pomo protiv neprijatelja, traei to
raniji spas i izlaz iz tjeskobe i
nezgode. Allah Uzvieni kae:
"Eto, Allahova pomo je blizu!",
kao to na drugome mjestu kae:
"Jer, doista je s mukom i
last." "Doista, s mukom je i last"
(94:4-5) sa tekoama dolazi
odgovarajua pomo. U hadisu stoji:
/298/ "Tvoj Gospodar udi se oaju
Svojih robova dok im se Njegova pomo
blii. On ih gleda kako su izgubili
nadu i smije se znajui da je njihov
izlaz iz tekoa blizu..."

"Pitaju te, ta e dijeliti? Reci:
"Imetak koji ete udjeljivati neka
pripadne roditeljima i roacima, i
siroadi, i siromasima, i putnicima -
namjernicima; a za dobro koje inite
Allah sigurno zna!"/215/

"Pitaju te kako e dijeliti?"- pa
Allah Uzvieni to objanjava. Dakle,
podijelite to na slijedei nain, kao
to stoji i u hadisu: /299/ "...svojoj
majci i ocu, sestri i bratu, zatim
blinjem do blinjeg "Mejmun je prouio
ovaj ajet, a zatim rekao: "Njima
pripada podjela! Tu nije spomenuo
bubanj, frulu, slike u drvetu, niti
platno za zidove." Zatim Allah Uzvieni
kae:
"a za dobro koje inite
Allah sigurno zna!" Znai, kakvo god
dobro djelo vi uradili, Allah to zna i
On e vas za to najobilnije nagraditi.
On ni trunke nikome nee nepravde
nanijeti.

"Propisana vam je borba, a to vam je
mrsko! Moda neto ne volite, a to je
dobro po vas; moda neto volite, a to
je zlo po vas! Allah zna, a vi ne
znate."/216/

Ovo je obaveza od Allaha da
muslimani idu u borbu (dihad), kako bi
zlo neprijatelja odbili od teritorije
islama. Zuhri kae: "Borba je obavezna
za svakog pojedinca, bez obzira iao u
pohod ili ostaoOnome koji ostaje
obaveza je kada se od njega trai pomo
da pomae, kada se mobilizira da ide, a
ako za njim nema potrebe, da ostane."
Ja bih dodao: U sahih hadisu je zato
potvreno: /300/ "Ko umre, a nije iao
u boj, niti je sam teio da ide, umro
je poput paganina." Poslanik, a.s.,
rekao je na Dan osvojenja Meke: /301/
"Nema hidre poslije Osvojenja, nego
ostaje samo borba i iskrena namjera.
Ako vas pozovu u mobilizaciju,
odazovite se."
"...a to vam je mrsko", tjto je
za vas tekoNakon toga Allah Uzvieni
kae:
"Moda neto ne volite, a to je
dobro po vas", budui da borbu slijede
pomo i pobjeda nad neprijateljima,
osvajanje njihove zemlje, imovine i
potomstva.
"..moda neto volite, a to je
zlo po vas!" U to spada i izostajanje
od borbe koje moe prouzrokovati da
neprijatelj ovlada zemljom i vlau.
Nakon toga, Allah Uzvieni kae:
"Allah zna, a vi ne znate" tj. On bolje
od vas zna posljedice stvari. On vam
ukazuje na ono to je u vaem interesu
na oba svijeta,.pa odazovite Mu se i
posluajte Njegovu naredbu da biste
bili na Pravom putu.

- Pitaju te o svetom mjesecu, o
ratovanju u njemu! Reci: "Ratovanje u
njemu veliki je grijeh; ali, odvraanje
od Allahova puta i nevjerovanje u
Njega, te od asnih mjesta i izgonjenje
stanovnika njegovih iz njih, jo je
vei grijeh kod AllahaA smutnja je gora
od ubijanja! Oni e se neprestano
boriti protiv vas dok vas ne odvrate od
vjere vae, ako budu mogli! A oni meu
vama koji od vjere svoje otpadnu i kao
nevjernici umru njihova djela bit e
ponitena na ovome i drugome svijetu.
Oni e stanovnici Vatre biti i tamo e

151
vjeno ostati." /217/ "Oni koji
vjeruju, i koji se isele i na Allahovom
putu bore, oni ele milost Allahovu. A
Allah oprata i milostiv je."/218/

Ibn-ebi-Hatim navodi predanje s
lancem od Dunduba ibn Abdullaha: /302/
alejhi ve sellem, poslao skupinu ljudi
i nad njima Ebu-Ubejde ibn DerrahaKada
je on krenuo, zaplakao je jako pred
sellem, pa je on, umjesto njega, poslao
Abdullaha ibn Daha i napisao mu pismo
naredivi mu da ga ne ita dok ne doe
do odreenog mjesta, rekavi jo:
"Nemoj nikoga od svojih drugova
prisiljavati da ide s tobom!"
U predanju od Ibn-Mes'uda stoji
/303/ da ih je bilo sedam, na elu sa
Abdullahom ibn Dahom el-EsedijemMeu
njima su bili: Ammar ibn Jasir, Ebu-
Huzejfe ibn Utbe ibn Rebi'a, Sad ibn
Ebi-Vekas, Utbe ibn Gazvan es-Sulemi,
saveznik Benu-Nevfela, Suhejl ibn
Bejda, Amir ibn Fuhejre i Vakid ibn
Abdullah el-Jerbu'i, saveznik Omer ibn
HattabaAllahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, napisao je Ibn-Dahu
pismo, naredivi mu da ga ne ita dok
ne doe do mjesta Batnu-Nahla. Kada je
on stigao tamo, otvorio je pismoU njemu
je pisalo: "Idi dok ne doe u Batnu-
Nahlu!" On je tada rekao drugovima: "Ko
od vas eli umrijeti, neka poe a
ostavi oporuku! Ja ostavljam oporuku i
idem po zadatku Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem!"
Abdul-Melik ibn Hiam, prenosilac
Sire (ivotopisa Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem) navodi predanje od
Muhammeda ibn Ishaka...: /304/ - Nakon
dva dana puta, Abdullah ibn Dah je
otvorio pismo, pa kada je pogledao,
vidio je slijedee: "Kada pogleda u
ovo pismo, nastavi put dok ne doe u
Nahlu, izmeu Meke i Taifa. Tu e
osmotriti Kureje i obavijestiti nas o
njima!" Kada je Abdullah ibn Dah
proitao pismo, rekao je: "Sluam i
pokoravam se", a zatim je rekao svojim
drugovima: "Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, naredio mi
je da nastavim put do Nahle, gdje u
osmotriti Kureje, kako bih ga
izvijestio o njima. Zabranio mi je da
bilo koga od vas silom povedem. Stoga,
ko od vas eli biti ehid i zatim udi
neka krene, a ko ne eli neka se vrati
to se tie mene, ja idem kako mi je
naredio Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem." Nastavio je put, a
sa njim su nastavili i ostali drugovi,
tako da niko nije izostaoIao je kroz
Hidaz, pa kada je doao do rudnika
iznad Fer'a po imenu Nedran, Sad ibn
ebi-Vekas i Utbe ibn Gazvan izgubili su
devu koju su naizmjenice putem jahali
pa su zbog toga zaostali traei je.
Abdullah ibn Dah i ostali drugovi
nastavili su put dok nisu doli do
Nahle. Tada je pored njega naiao
karavan Kureja koja je nosio ulje ili
zaine i drugu robu kojom su Kureji
trgovali. Meu njima je bio Amr ibn al-
Hadremi, Osman ibn Abdullah ibn Mugira
i njegov brat Nevfel ibn Abdullah el-
Mahzumi, te Hakem ibn Kejsan, rob
Hiama ibn Mugire. Kada su ih vidjeli,
pobojali su se jer su bili odsjeli u
njihovoj blizini. Bio je posljednji dan
redeba. U rivajetu kojega prenosi
Dudub bin Abdullah stoji: Oni nisu
znali da li je taj dan bio posljednji
dan redepa ili prvi dan dumadel-ula.
Oni su poeli da se savjetuju, pa su
neki govorili: 'Tako mi Allaha, ako ih
pustite ove noi ui e u Harem, pa e
ih to spasiti od vas. Jer ako ih tada
poubijate, to e biti ubistvo u svetom
mjesecu.' Ljudi su se pokolebali bojei
se da krenu na njih. Zatim su sami sebe
poeli bodriti, pa su se sloili da
ubiju od njih koga budu mogli i uzmu im
to imaju. Vakid ibn Abdullah et-Temimi
gaao je Amra ibn el-Hadremija
strijelom, pogodio ga i ubio. Osmana
ibn Abdullaha i Hakema ibn Kejsana
zarobili su. Nevfel ibn Abdullah je
pobjegao i nisu ga mogli stiiAbdullah
ibn Dah je nakon toga s drugovima
kreno s karavanom i zarobljenicima te
su doli Poslaniku, sallallahu alejhi
ve sellem, u MedinuIbn-Ishak kae: -
...Kada su doli Allahovom Poslaniku,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao im
je: "Nisam vam naredio da se borite u
svetom mjesecu!" Zaustavio je karavan i
zarobljenike i odbio da od toga ita
uzme. Kada je tako rekao Allahov
ljudi su klonuli mislei da e
propasti, a zamjerila su im i njihova
braa muslimani to su to uinili.
Kureji su tada rekli: "Muhammed i
njegovi drugovi povrijedili su sveti
mjesec, u njemu prolili krv, uzeli
imovinu i zarobili ljude..." Budui da
su ljudi o tome puno govorili, Allah je
objavio tim povodom ajet:

- Pitaju te o svetom mjesecu, o
ratovanju u njemu! Reci: "Ratovanje u
njemu veliki je grijeh; ali, odvraanje
od Allahova puta i ne -vjerovanje u
Njega, te od asnih mjesta i izgonjenje
stanovnika njegovih iz njih jo je vei
grijeh kod AllahaA smutnja je gora od
ubijanja!" Dakle, ako ste se borili i
ubijali u svetom mjesecu, oni su vas
odvraali od Allahovog puta ne
vjerujui u Allaha, te od svetog mjesta
odakle su vas izgonili iako ste vi tu

152
domaini. "To je kod Allaha vee"
od ubijanja onih koje ste vi ubili.
"A smutnja je gora od
ubijanja!", tj. oni muslimane odvraaju
od njihove vjere, kako bi ih vratili u
nevjerstvo nakon to su bili vjernici,
a to je vei grijeh kod Allaha od
ubistva. Stoga "e se oni neprestano
boriti protiv vas dok vas ne odvrate od
vjere vae, ako to budu mogli!"

budui da oni ustrajavaju na neemu to
je krajnje gnusno ne kajui se za to,
niti se povlaeiIbn-Ishak kae: -
Nakon to je Kur'an objavio ovu
zapovijed i Allah oslobodio muslimane
muka u kojim su bili, Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, uzeo je
karavan i zarobljenike. Kureji su mu
tim povodom poslali otkupninu za Osmana
ibn Abdullaha i Hakema ibn Kejsana, pa
je on kazao: "Neemo vam ih osloboditi
dok se ne pojave naa dva druga: Sad
ibn Ebi-Vekas i Utbe ibn Gazvan, za
koje se plaimo da su kod vas. Ako ih
ubijete, i mi emo ubiti vae." Nakon
toga, doli su Sad i Utbe i Allahov
dao je otkupninu za njih. Tom prilikom,
Hakem ibn Kejsan prihvatio je islam
ostavi kod Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, sve dok nije pao kao
ehid u Bitki kod Bi'r Me'una (kod
bunara Me'una), dok se Osman ibn
Abdullah vratio u Meku i tamo umro kao
nevjernik. Ibn-Ishak kae: - Kada se
pokazalo ta su uinili Abdullah ibn
Dah i njegovi drugovi, objavom
navedenog ajeta, oni su poeljeli
nagradu, pa su rekli: "Allahov
Poslanie! "Hoemo li se nadati polasku
u pohod u kojem emo dobiti nagradu
mudahida?!" Nakon toga Allah Uzvieni
je objavio slijedee:

"Oni koji vjeruju, i koji se isele i na
Allahovom putu bore, oni se mogu nadati
milosti Allahovoj. A Allah oprata i
milostiv je." U vezi s tim pohodom
Abdullah ibn Dah je, odgovarajui
Kurejima koji su govorili: "Muhammed i
njegovi drugovi povrijedili su sveti
mjesec i u njemu krv prolili, imovinu
uzeli i ljude zarobili!" - napisao
slijedee stihove:
"Ubistvo u mjesecu svetom smatrate
grijehom velikim,
A vee od toga jeste kada putnik vidi
svoj Pravi put,
da odvraate od onog to kae
Muhammed, i
nevjerovanje u njega, a Allah vidi i
svjedok je,
i izgon iz Allahova mesdida njegovih
stanovnika,
Da se u Hramu ne vidi onaj koji se
Allahu klanja,
Mi smo, iako nas za ubistvo tuite..,
I lai na islam ire silnici i
zavidnici,
Pojili od Ibn-Hadremije naa koplja,
Kod palme kada je rat potpalio
Palilac,
Krvlju, dok je Ibn-Abdullah Osman s
nama bio,
I borio se da se iz okova vrati!"

"Pitaju te o vinu i kocki! Reci: "U
njima je veliki grijeh, a i koristi
ljudima; samo je grijeh (teta) od njih
vei od koristi njihove!" Pitaju te,
ta da udjeljuju! Reci: "Viak!" Eto,
tako vama Allah ajete (znakove)
objanjava da biste razmislili!" /219/
"I o ovome i o drugome svijetu. I
pitaju te o siroadi! Reci: "Pomoi
njima je dobro!" A ako budete s njima
zajedno ivjeli, pa to su braa vaa!
Allah zna razliku izmeu pokvarenjaka i
dobroinitelja! Da je Allah htio, mogao
je propisati ono to vam je teko! On
je doista silan i mudar."/220/

.."Pitaju te o vinu i kocki!" [to
se tie rijei "vino", to je, kao to
kae vladar pravovjernih, Omer ibn
Hattab, 'sve to opija um' kao to e
biti ire objanjeno u Suri "Trpeza" ,
dok rije "hazardne igre" znai
kocka.
- Reci: 'U njima je veliki
grijeh, a i koristi ljudima.' to se
tie grijeha (tete) to je stvar vjere,
dok su koristi vezane za ovaj svijet
kao npr., kupoprodaja i koritenje
zaradom od njihKoristi koje neki
dobivaju u hazardnim igrama, da bi to
potom troili za sebe i svoje porodice,
nisu jednake teti i porocima to utiu
na svijest i vjeru ljudiZato Allah
Uzvieni kae:
"njihov grijeh (teta) vei je od
njihove koristi", pa je ovaj ajet bio u
funkciji pripreme za potpunu zabranu
vina (opojnih pia), budui da to nije
bilo eksplicitno, nego implicitno.
Stoga je Omer ibn Hattab, r.a., kada je

153
pred njim prouen ovaj ajet, rekao:
"Allahu moj, objasni nam jasno pitanje
vina (opojnih pia)!" Nakon toga ob-
javljena je jasna zabrana u suri "El-
maide" (Trpeza):

"O vjernici, vino, kocka, kumiri i
strjelice za gatanje odvratne su
stvari, ejtanovo djelo; zato se toga
klonite da biste spaeni bili." "ejtan
samo eli pomou vina i kocke meu vas
neprijateljstvo i mrnju unijeti i od
sjeanja na Allaha i namaza odvratiti
vasPa hoete li se okaniti?!" (5:90-91)
O tome e opirnije biti govora u
poglavlju "El-maide" (Trpeza), ako Bog
da.
"Pitaju te, ta da udjeljuju!
Reci: 'Viak!'" Ibn Ebi-Hatim navodi od
Jahja'a da je do njega stiglo kako su
Muaz ibn Debel i Sa'lebe doli
ve sellem, i kazali: "Allahov
Poslanie! Mi imamo robove i porodice,
pa ta da dijelimo od nae imovine?"
Allah je, potom, objavio ajet:
"Pitaju te, ta da udjeljuju!"
- Reci: 'Viak!', tj. ono to
preostaje od tvoje porodice. To navode
Ibn-Abbas, Ibn-Omer i jedan broj
tabiina, a Abd ibn Humejd u svom
komentaru navodi da je Hasan u vezi s
ovim rijeima rekao: "To znai da ne
optereti tvoj imetak, pa da doe u
situaciju da prosi od ljudi." /305/
"Mujezin Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, do tada je
na poetku namaza govorio da se namazu
ne primiu pijani!" Na to upuuje i
predanje koje navodi Ibn-Derir od Ebu-
Hurejre, koji kae: /306/ - Neki ovjek
je rekao: "Allahov Poslanie, imam
jedan dinar", a on mu je rekao:
"Potroi ga za sebe!" On je rekao:
"Imam ja i drugi." Na to mu je
kazao: "Potroi ga na svoju porodicu!"
On je kazao: "Imam jo!" "Potroi ga na
svoje dijete!", rekao je Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem. On je
rekao: "Imam jo!" Tada mu je rekao:
"Onda ti vidi!" /Navodi i Muslim u svom
Sahihu./ U Sahihu Muslimovom takoer se
navodi da je Ebu-Hurejre, r.a., rekao:
- Allahov Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao je: /307/ "Najbolja je
sadaka ona koja se daje iz bogatstva!
Gornja ruka je bolja od donje, pa poni
s onim koga izdrava!"
..
"Eto, tako vam Allah ajete (znakove)
objanjava, da biste razmislili!" /219/
"I o ovo -me i o drugome svijetu", tj.
kako vam je detaljno iznio ove propise
i objavio ih, i pokazao, tako vam On
objanjava ostalo znakovlje u Svojim
propisima, obeanjima i prijetnjama,
kako biste razmiljali o ovome i
drugome svijetu. Ibn-Abbas kae: "To
znai, o prolaznosti i prestanku ovoga
svijeta, te dolasku drugog svijeta i
njegovoj vjenosti." U jednom predanju
od Katade stoji: "Pa, dajte prednost
drugom svijetu nad prvim!"

- I pitaju te o siroadi! Reci: "Pomoi
njima je dobro! A ako budete s njima
zajedno ivjeli, pa to su braa vaa!
Allah zna razliku izmeu pokvarenjaka i
dobroinitelja! Da je Allah htio, mogao
je propisati ono to vam je teko!"
Abbasa, koji je rekao da su tada
objavljeni ajeti:
"I ne pribliavajte se imetku
siroeta, osim na najljepi nain!"

"Oni koji bez ikakvog prava troe
imetke siroadi doista u svoje trbuhe
vatru trpaju, i oni e u ognju
gorjeti!" (4:10) Naime, neki kod kojih
su ivjela siroad bili su ih poeli
pri jelu i piu odvajati od sebe,
izdvajajui za njih hranu i od sebe
otkidajui tako da to pojedu ili
propadne. To im je postalo teko, pa su
to naveli Allahovom Poslaniku,
sallallahu alejhi ve sellem, nakon ega
je objavljeno:

"I pitaju te o siroadi! Reci: 'Pomoi
njima je dobro!' A ako budete s njima
zajedno ivjeli, pa to su braa vaa!",
pa su nakon toga oni pomijeali svoju
hranu i pie sa njihovim. Ovako prenose
Ebu-Davud, En-Nesa'i, Ibn Ebi-Hatim,
Ibn-Merdevejh i El-Hakim od Ata' ibn
Saiba, a to prenosi i Saddi od Ibn-
Abbasa, te Ibn-Mes'udaVeki' ibn Derrah
navodi predanje s lancem od Aie, r.a.,
koja kae: "Ne volim da kod mene bude
imetak siroeta posebno odvojen, pa ja
mijeam svoju hranu i pie s njegovim."
"Reci: 'Pomoi njima je dobro'",
tjodvojeno, "a ako budete s njima
zajedno ivjeli, pa to su braa vaa!"
To znai, ako budete mijeali svoju
hranu i pie s njihovom, to vam nita
ne smeta. Naime, "Allah zna razliku
izmeu pokvarenjaka i dobroinitelja",
tj. zna ija je namjera i nijet nered,
a ija red (pomaganje).
"Da je Allah htio, mogao
je propisati ono to vam je teko! On
je doista silan i mudar." Dakle, da je
Allah htio, On bi vas ograniio.
Meutim, On vam je proirio prostor i
olakao da s njima zajedno ivite.
U poglavlju "En-nisa" (ene) bit e
vie govora o ponaanju prema siroadi,
inallah!

154

"Ne enite se idolopoklonkama dok
vjernice ne postanu; uistinu je robinja
vjernica bolja od idolopoklonke, makar
vam se ona i sviala! Ne udajite
vjernice za idolopoklonike dok ne
postanu vjernici; jer uistinu je rob
vjernik bolji od idolopoklonika, makar
vam se i dopadao. Ti zovu u Vatru, a
Allah voljom Svojom poziva Dennetu i
oprostu, te objanjava ljudima Znakove
Svoje, da bi se podsjeali!"/221/

Ovim Allah Uzvieni zabranjuje
vjernicima da ene idolopoklonke, koje
oboavaju kipove, izdvajajui od njih
ene pripadnice Knjige rijeima:

"i estite keri onih kojima je dana
Knjiga prije vas, kada im vjenane
darove njihove dadete s namjerom da se
njima oenite, a ne da sa njima blud
inite i da ih za prilenice uzimate"
(5:5)Ibn-Abbas kae: "Od toga je Allah
izuzeo ene sljedbenika Knjige", a Omer
ibn Hattab kae: "Musliman moe oeniti
kranku, a kranin ne moe oeniti
muslimanku." Od Dabira ibn Abdullaha
navodi se da je rekao: - Allahov
rekao je: /308/ "Mi moemo eniti ene
pripadnika Knjige, a oni ne mogu eniti
nae ene." Ovaj hadis, bez obzira to
ima u lancu to to ima, potvren je
konsenzusom svih u ovoj zajednici.

"Uistinu je robinja - vjernica bolja od
idolopoklonke, makar vam se ona i
sviala!" Suddi kae: /309/ -
Objavljen je u vezi sa Abdullahom ibn
Revahe, koji je imao crnu robinju na
koju se naljutio, pa joj amar opalio.
Nakon toga, uhvatio ga je strah, pa je
doao Allahovom Poslaniku, sallallahu
alejhi ve sellem, i izvijestio ga, na
to ga je ovaj upitao: "Kakva je ona?"
On je odgovorio: "Posti, klanja, abdest
uzima i svjedoi da nema boga osim
Allaha i da si ti Allahov Poslanik."
rekao mu je: 'Ebu-Abdullahu, ona je
vjernica!' On je rekao: "Tako mi Onoga
Koji te je poslao s Istinom, ja u je
osloboditi i oeniti." To je i uinio,
ali su mu neki muslimani predbacivali
govorei: "Oenio je svoju robinju!"
Htjeli su da ih udaju za idolopoklonike
i njih oene u elji za njihovim
porijeklom, pa je Allah objavio ovaj
ajet! U oba Sahiha stoji predanje Ebu-
Hurejre, koji navodi da je
sellem, rekao: /310/ "enom se eni
zbog etiri stvari: zbog njenog imetka,
zbog porijekla, zbog ljepote i zbog
vjere! Pa uzmi onu koja vjeru ima,
ruka ti se pozlatila! "
Muslim navodi slino predanje od
Dabira, a od Ibn-Omera prenosi da je
sellem, rekao: /311/ "Ovaj svijet je
uitak, a najbolji je uitak ovoga
svijeta dobra ena."
"Ne udajite vjernice za
idolopoklonike dok ne postanu
vjernici", tj. nemojte eniti
idolopoklonike enama vjernicama jer
Allah Uzvieni kae:
"one njima nisu doputene,
niti su oni njima doputeni"
(60:10)Zatim kae:
"jer uistinu je rob - vjernik
bolji od idolopoklonika, makar vam se i
dopadao", tj. ovjek vjernik, pa makar
bio rob iz Etiopije, bolji je od
idolopoklonika, pa makar ovaj bio
ugledni prvak!"
"Ti zovu u Vatru", tj. druenje i
mijeanje s njima poziva ljubavi prema
ovome svijetu, njegovom prihvaanju i
preferiranju nad drugim svijetom, ega
je rezultat muka nesnosna.
"A Allah Svojom voljom poziva
Dennetu i oprostu", tj. Svojim
erijatom, onim to je naredio i to je
zabranio.
"...te objanjava ljudima
Znakove Svoje, da bi se podsjeali!"

"I pitaju te o mjesenom pranju! Reci:
'To je neprijatnost!' Zato ne opite sa
enama za vrijeme mjesenog pranja, i
ne prilazite im dok se ne okupaju! A
kada se okupaju, onda im prilazite
onako kako vam je Allah naredio!
Allah, doista, voli one koji se kaju i
voli one koji se iste." /222/ "ene
vae su njive vae, i vi njivama svojim
prilazite kako hoete! A pripremite

155
neto i za due svoje! I bojte se
Allaha i znajte da ete se s Njim
susresti! A ti obraduj prave vjernike!"
/223/

Imam Ahmed navodi predanje od Enesa,
koji istie da su idovi odbijali jesti
sa enom i biti u istoj kui s njom
ukoliko ima menstruaciju.
87
U vezi s
tim, drugovi Allahovog Poslanika,
postavljali su pitanja, pa je Allah
Uzvieni objavio ajet: .."Pitaju te o
mjesenom pranju..." Kada je ajet u
cjelini objavljen, Allahov Poslanik,
/312/ "inite sve drugo izuzev branog
odnosa!" Za to su saznali idovi, pa
su kazali: "Ovaj ovjek nee nita nae
da ostavi da ne uradi suprotno!" Zatim
su doli Usejd ibn Hudajr i Abbad ibn
Bir i kazali mu: "Allahov Poslanie,
idovi govore tako i tako, pa hoemo li
se sa enama sastajati?" Lice
sellem, promijenilo se, pa su pomislili
da se na njih naljutio. Zatim su oni
izili i na vratima sreli ovjeka koji
je nosio mlijeko za Allahovog
On, sallallahu alejhi ve sellem, to je
za njima poslao da popiju, pa su tako
saznali da se nije na njih naljutio!"
/Prenosi Muslim/
Ebu-Davud navodi predanje s lancem
od Ikrime, koji prenosi od neke od
supruga Vjerovjesnika, sallallahu
alejhi ve sellem: /313/ "Kada bi on
neto htio od ene koja ima
menstruaciju, stavio bi joj na spolni
organ odjeu!" Stoga se rijei:
"Zato ne opite sa enama za
vrijeme mjesenog pranja!" odnose na
spolni organ, u skladu s rijeima:
"inite sve izuzev branog odnosa!" U
tom smislu, mnogi uenjaci, odnosno
vei broj njih, smatraju da je doz-
voljen odnos sa enom koja ima
menstruaciju, izuzev spolnog organa.
Meutim, treba rei da nema razilaenja
u vezi s tim da je dozvoljeno s njom
biti u postelji i jesti. Aia kae:
alejhi ve sellem, zapovjedio mi je da
mu perem glavu dok sam imala
menstruaciju. Isto tako, on bi se
naslanjao u sobi na mene dok bi uio
Kur'an a ja imala menstruaciju." U
sahih hadisu od nje navodi se da je
rekla: /315/ "Ja bih glodala kost dok
sam imala menstruaciju, pa bih je dala
sellem. On bi glodao po istome mjestu

87
Pod izrazom ovdje se misli na sastajanje sa enama, a ne spolni
akt.
po kojem i ja. Pila bih vodu, pa bih
dodala i njemu, i on je pio na istome
mjestu na kojem sam pila i ja!" Ko
obavi spolni akt u menstruaciji,
poinio je grijeh, pa treba da moli
Allaha za oprost i pokaje se. U vezi s
pitanjem: da li je za to obavezan
kefaret ili ne, postoje dva miljenja:
- prvo se zasniva na osnovi predanja
Ahmeda od Ibn-Abbasa, koji navodi od
sellem: /316/ "onaj koji spolno opi sa
svojom enom dok ima menstruaciju,
duan je dati sadaku dinar ili pola
dinara"U verziji Tirmizija: /317/ "Ako
je crvena krv, obavezan je dinar, a ako
je uta, pola dinara."
- drugo je vjerodostojnije i novije
miljenje afijskog mezheba, te
miljenje veine pravnika, koji
smatraju da u vezi s tim nema nita,
nego obaveza da se moli Allaha a
oprost jer, po njihovom miljenju, nije
vjerodostojno direktno predanje od
Isto tako, to se tie ene koja ima
menstruaciju, ima miljenja da je
dozvoljen odnos s izuzetkom dijela
ispod pojasa, to se potvruje u oba
sahiha od Mejmune bint Haris el-
Hilalijje, koja kae: /318/ "Kada bi
sellem, htio prii nekoj od svojih
ena, naredio bi joj da donji dio
tijela ogrne ogrtaem ako bi imala
menstruaciju." Ovo je verzija El-
Buharije. Meutim, oni prenose slino i
od Aie. U tom smislu, rijei:
"ne pribliujte im se dok se ne
okupaju" predstavljaju komentar
rijei:
"Zato ne opite sa enama za
vrijeme mjesenog pranja!" Ovdje se
zabranjuje pribliavanje enama u
smislu spolnog odnosa, sve dok imaju
menstruaciju. To znai da je doputeno
kada prestane. Govorei o pokornosti,
imam Ahmed kae: - Rijei Uzvienog su:
..
"I pitaju te o mjesenom pranju! Reci:
'To je neprijatnost!' Zato ne opite sa
enama za vrijeme mjesenog pranja, i
ne prilazite im dok se ne okupaju! A
kada se okupaju..." istoa (kupanje)
pokazuje da im se moe pribliavati,
prilaziti. Kada Mejmuna i Aia kau:
/319/ "Kada bi neka od nas imala
menstruaciju, ogrnula bi donji dio i
ula s Allahovim Poslanikom u njegov
kutak"; to ukazuje da je on htio odnos.
"A kada se okupaju, onda im
prilazite onako kako vam je Allah
naredio!" Ovdje nalazimo poziv i uputu
da se sa enama opi nakon to se
okupaju. Ulema se slae da nije
dozvoljeno prii eni (spolno opiti)

156
kada joj prestane menstruacija, dok se
ne okupa ili, ukoliko to ne mogne, uzme
tejemmum. Izuzetak ini Ebu-Hanife,
r.h., koji kae da je dozvoljeno kada
prestane tei krv od menstruacije, a to
je, po njemu, deset dana, te da nije
uvjetovano kupanjem. Allah to najbolje
zna!
Ibn-Abbas kae: - Rijei: "dok se ne
oiste", tj. od krvi, "A kada se
oiste", tj. vodom. Ovako navodi jedan
broj tabiina.
Rijei: "Kako vam je Allah
naredio" Ibn-Abbas tumai: "do spolnog
organa, a ne dalje, jer ko uini neto
preko toga, preao je dozvoljenu
granicu". U tome je i dokaz da je
zabranjeno (haram) odnos u stranjicu
(to e, ako Bog da, biti objanjeno
naknadno).
Rijei Uzvienog: "Allah,
doista, voli one koji se kaju", tj.
koji se kaju za grijehe, i ako ponove
prilaenje; "i voli one koji se
iste", tj. koji se iste od
prljavtina i neugodnosti, a to se
ovdje odnosi na openje u stranjicu, i
u toku menstruacije.
"Vae ene su njive vae." Rije
"njiva, dobro" predstavlja mjesto ploda
djeteta, rodiljku "...i vi njivama
svojim prilazite kako hoete!", tj.
kako hoete: sprijeda ili odzada, ali u
jedno mjesto, kao to potvruju hadisi.
El-Buhari navodi predanje od Dabira,
koji je rekao: /320/ - idovi su
govorili: "Ako obavi odnos sa zadnje
strane, dijete se rodi razroko."
Tada je objavljeno:
"Vae ene su njive vae i vi
njivama svojim prilazite kako hoete!"
(Prenose Muslim i Ebu-Davud.) Ibn-ebi-
Hatim navodi od Dabira: /321/ - idovi
su govorili muslimanima: "Ko prie eni
sa zadnje strane, dijete e biti roeno
razroko", i Allah je objavio:
"Vae ene su njive vae i vi
njivama svojim prilazite kako hoete!"
Ibn-Durejd kae u hadisu da je
sellem, rekao: /322/ "S prednje ili
zadnje strane, ako je to u spolni
organ!" Postoje i brojni drugi hadisi
koji daju slobodu odnosa pod uvjetom da
bude u jedno mjesto, tj. u vaginu.
Istovremeno, postoji zabrana odnosa u
stranjicu.
Od Omera ibn uajba navodi se
predanje koje on prenosi od svoga oca,
a ovaj od djeda, koji kae da je
sellem, rekao: /323/ "Onaj koji obavi
spolni odnos sa enom u stranjicu,
poinio je mali homoseksualizam!" Imam
Ahmed navodi predanje sa lancem od Ali
ibn Talika, koji kae: /324/ "Allahov
zabranio je da prilazite enama u
stranjice! Allah se doista ne stidi
rei istinu." Od Ebu-Hurejre se,
takoer, prenosi da je Vjerovjesnik,
/325/ "Allah nee ni pogledati onoga
koji eni prilazi obavljajui spolni
odnos u stranjicu." Isto tako prenosi
od Ebu-Hurejra da je Poslanik, salla-
llahu alejhi ve sellem, rekao: /326/
"Proklet je onaj koji sa svojom enom
spolno opi u stranjicu." Sva predanja
koja se navode u prilog doputenja tog
ina nevjerodostojne su, a to je
posebno ispitao i izdvojio hafiz Ebu-
Abdullah ez-Zehebi u djelu u kojem je
to sabrao utvrdivi da su sve to slabi
hadisiOd Ibn-Omera, Malika, afije i
Tahavija prenosi se da je to doputeno
halal. Meutim, sve to nije
vjerodostojno predanje od njih, Allah
im se smilovao. Zato Nasr es-Sabbag
kae: "Rebi' se zaklinjao Allahom, osim
Koga drugog boga nema, da je slagao,
tj. Ibn-Abdul-Hakem se poziva na
afiju, budui da je [afija jasno
potvrdio u svojih est djela da je to
zabranjeno. Allah to najbolje zna! Isto
tako, Ibn-Omer, r.a., to zabranjuje: "
Daremi navodi u svom "Musnedu" od Seida
ibn Jesara ebi-Habbaba, koji kae: -
Rekao sam Ibn-Omeru: "ta kae za
prilenice (robinje), da li se s njima
moe obaviti odnos u stranjicu?" On je
rekao: "Zar to moe initi ijedan od
muslimana?" Ovaj lanac predanja je
vjerodostojan, a tekst je jasan u
pogledu zabrane. Stoga, sve to se u
vezi s tim navodi, ovim se negira.
Ma'mer ibn Isa navodi od Malika da je
to haram (zabranjeno)Ebu-Bekr ibn Zijad
en-Nejsaburi s lancem od Israila ibn
Revha kae: - Pitao sam Malika ibn
Enesa: "ta kae za prilazak enama sa
stranje strane?" Rekao je: "Vi niste
niko drugi do Arapi. Da li je njiva
ita drugo do mjesto sijanja? Ne
prelazite mimo vagine!" Rekao sam:
"Ebu-Abdullahu! Oni navode da ti to
tvrdi!" Odgovorio mi je: "Lau na
mene, lau!" Prema tome, ovo je
potvren njegov stav, a to je i stav
Ebu-Hanife, afije, Ahmeda ibn Hanbela
i svih njihovih sljedbenika, kao to je
i stav tabiina i drugih pripadnika
zdrave tradicije, koji to najotrije
osuuju. Neki od njh to nazivaju i
inom nevjerstva - kufra.
"A pripremite to i za due
svoje!", tj. djela pokornosti
izbjegavajui pri tome ono to je
zabranjeno. Zato Allah Uzvieni kae:
"Bojte se Allaha i znajte da ete
se s Njim sresti", tj. da e s vama
obraunati za sva vaa djela "I

157
obraduj vjernike", tj. one koji su
Allahu pokorni u svemu to im je
naredio i izbjegavaju sve to je On
zabranio. Ibn-Derir navodi od Ibn-
Abbasa, koji kae: "A pripremite to
i za due svoje!" Znai, pri odnosu sa
enom rei e: "Bismillah"/"U ime
Allaha"U El-Buharijinom Sahihu utvreno
je predanje od Ibn-Abbasa, koji kae:
sellem, rekao je: /327/ - Kada neki od
vas hoe prii svojoj eni, treba
kazati:

"U ime Allaha! Moj Boe! Udalji ejtana
od nas! Udalji ejtana od onoga to nam
poklanja!" Ako iz toga budu dobili
dijete, ejtan mu nikada nee nauditi!

"I neka vam zakletva Allahom ne bude
prepreka da dobro inite, da se Allaha
bojite i ljude mirite. A Allah sve uje
i sve zna!" /224/ "Allah vas nee
kazniti ako se neoprezno zakunete, ali
e vas kazniti za ono to s
predumiljajem srca vaih uradite-
Allah prata i blag je."/225/

Allah Uzvieni kae: Nemojte da vam
vaa zakletva Allahom Uzvienim bude
prepreka da inite dobro i odravate
odnose s rodbinom ukoliko se
zakunete da to neete initi! Zatim
Allah kae:

"Neka se estiti i imuni meu vama ne
zaklinju da vie nee pomagati roake i
siromahe, i one koji su na Allahovu
putu rodni kraj svoj napustili; neka
preu preko toga i nek prataju! Zar
vam ne bi bilo drago da i vama Allah
oprosti..!" (24:22) Prema tome,
ostajanje pri zakletvi u tom sluaju
vei je grijeh nego je prekriti uz
otkup! Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, kae: /328/ "Tako mi
Allaha, ako se neko od vas vrati svojoj
porodici s takvom zakletvom, to mu je
vei grijeh kod Allaha nego za otkup
kojim ga Allah obavezuje!" (Ovako
prenose Muslim i Ahmed.)
U vezi sa znaenjem ovoga ajeta Ibn-
Abbas kae: "Nikako ne dozvolite da
vaa zakletva bude prepreka da inite
dobro. Zato, dajte kefaret za vau
zakletvu i inite dobro." Tako kae i
skupina tabiina. Njihove tvrdnje
potvruje i predanje u El-Buharijinom i
Muslimovom Sahihu da je Allahov
rekao: /329/ "Tako mi Allaha, ja u
uvijek - ako se zakunem za neto, pa
uvidim da je drugo bolje otkupiti
zakletvu i uraditi ono to je bolje a
otkupiti zakletvu." Muslim navodi
predanje od Ebu-Hurejra, koji navodi da
ve sellem, rekao: /330/ "Ko se za neto
zakune, pa zatim vidi neto bolje od
toga, neka uini kefaret i uradi ono
to je bolje!" Postoje i drugi hadisi u
kojima se ne spominje kefaret, a
vjerodostojno je slijedee: /331/
"Neka uini kefaret za svoju zakletvu."
"Allah vas nee kazniti ako
se nenamjerno zakunete", tj. nee vas
kazniti, niti obavezivati za nenamjernu
zakletvu, a to je zakletva koju onaj
koji se zaklinje ne ini namjerno, nego
je uini mahinalno jezikom bez namjere
da je i potvrdi. U dva Sahiha navodi se
predanje od Ebu-Hurejra da je Allahov
rekao: /332/ - Ko se zakune Latom i
Uzzatom neka kae: "Nema drugog boga
osim Allaha." To je on rekao ljudima
koji su prije kratkog vremena napustili
paganstvo i primili islam dok im je
govor jo uvijek bio pod uticajem
ranijih obiaja, pa su se nenamjerno
zaklinjali Latom. Stoga im je nareeno
da nakon toga izgovore rijei
Svjedoanstva tevhida, kako bi se to
ponitilo.
88
U poglavlju "O nenamjernoj
zakletvi" Ebu-Davud navodi predanje od
Aie, koja kae da je Allahov Poslanik,
/333/ - Omaka u zakletvi je ono to
ovjek kae u kui: "Ne, Boga mi!" ili
"Da, Boga mi!" Ibn-Derir navodi
predanje od Hasana ibn ebil-Hasana,
koji kae: /334/ - Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, naiao je
pored ljudi koji su se nadmetali u
strjeljatvu, tj. koji su gaali
strijelama. S njim bijae i jedan od
njegovih drugova. Jedan od ljudi
ustajao je i govorio: "Boga mi, pogodio
sam!", "Boga mi, nisi pogodio!" ovjek
koji je bio s Poslanikom rekao je:
"Ovaj ovjek strano grijei, Allahov
Poslanie!" Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio
mu je: "Ne, zakletva strijelaca
nenamjerna je i ne nosi kefaret niti
kaznu!" Ovaj hadis je mursel-hasen od
El-Hasana.

88
Ja bih rekao da su njegove rijei: "Neka kau 'Nema drugog
boga osim Allaha'" dokaz da je zakletva neim drugim, a ne
Allahom, irk (idolopoklonstvo). Da to nije tako, on ne bi zapovjedio
da kae: "Nema drugog boga osim Allaha'", u emu je obnova
vjerovanja / imana i negacija oboavanja bilo ega drugog osim
Allaha.

158
Ibn-ebi-Hatim prenosi od Aie da je
rekla: - To su rijei ovjeka: "Ne,
Boga mi!", "Da, Boga mi!" i slkada
misli da je tano, a to nije takoIbn-
Abbas kae: "Nenamjerna je zakletva ona
kojom zabranjuje ono to ti je Allah
dopustio i u tome nisi obavezan kefaret
initi!"
U poglavlju "Zakletva u srdbi" Ebu-
Davud prenosi od Seida ibn Musejjeba: -
Dva brata ensarije stekli su
nasljedstvo pa je jedan elio da se
podijele, a drugi mu je rekao: "Ako
mene pita kako emo podijeliti sve
to meni pripada ja dajem za Kabu!" Na
to mu je rekao Omer: - Kabi nije
potreban tvoj imetak! Uini kefaret za
svoju zakletvu i kai to svom bratu,
jer ja sam uo Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, kako kae: /335/ "Ne
moe se zakleti niti zavjetovati za
grijeh prema Gospodaru Uzvienom, niti
za prekidanje rodbinskih veza, niti pak
za ono to ne posjeduje!"

"...ali e vas kazniti za ono
to vaa srca urade / ako pod zakletvom
neto namjerno uinite"Ibn-
Abbas, kao i neki drugi, tvrde: "To
znai da se zakune za neto znajui da
lae." Mudahid i neki drugi kau: - To
je isto kao i u rijeima:
"ali e vas kazniti ako se
zakunete namjerno!" (5:89)
"Allah prata i blag je", tj. On
prata robovima Svojim i blag je prema
njima.

"Onima koji se zakunu da se nee
pribliavati enama svojim, saekat e
ih etiri mjeseca! Pa ako se vrate
enama, Allah doista prata i milostiv
je." /226/ "A ako odlue da se rastave,
pa Allah doista sve uje i zna!"/227/

Rije: znai "zakletva"Stoga, ako
se ovjek zakune da nee sa enom imati
seksualni odnos odreeno vrijeme, to
moe biti manje ili vie od etiri
mjeseca. Ako je to vrijeme krae, on
mora saekati da proe ovaj period, a
tek potom stupiti u seksualni odnos sa
svojom suprugom. U tom sluaju, ona je
duna biti strpljiva i ne moe traiti
da se vrati, tj. da doe i stupi s njom
u seksualni odnos u ovom perioduOvo se
potvruje u El-Buharijinoj i Muslimovoj
zbirci Sahiha, gdje se nalazi predanje
od Aie, koja navodi da se Allahov
zakleo na mjesec, pa je to sveo na
dvadeset devet dana i rekao: /336/
"Mjesec ima dvadeset devet dana."
Meutim, ako je period dui od etiri
mjeseca, po prolasku vremena od etiri
mjeseca supruga moe traiti od svog
supruga: ili da se vrati i stupi s njom
u seksualni odnos, ili da raskine brak.
Na to e ga prisiliti sudija, kako ne
bi ona bila oteena. Zato Allah
Uzvieni kae:
"Onima koji se zakunu da se nee
pribliavati enama svojim...", tj.
koji se zakunu da nee stupati u
seksualne odnose sa svojim enama. U
tome je dokaz da se takva zakletva
odnosi na supruge, ali ne i na robinje.
"...rok je etiri mjeseca", tj.
mu e ekati etiri mjeseca od
trenutka zakletve, a potom e prestati
s tim, ili e od njega biti zatraeno
da se vrati, ili da se razvede. Zato
Allah Uzvieni kae:
"a ako se vrate", tjvrate u stanje
u kome su bili, u pogledu seksualnog
odnosaTo tvrde Ibn-Abbas i jedna grupa
tabiina.
"Pa Allah, doista, prata i
milostiv je" za ono za to su
uskraene u prethodnom periodu zbog
zakletve.
89
Veina uenjaka smatraju da
je za to obavezan kefaret na osnovi
ope odredbe o kefaretu za onoga koji
se zakune, to je gore navedeno u
sahih hadisimaAllah to najbolje zna!
"A ako odlue da se rastave ..."
Ovim se dokazuje da do rastave braka ne
dolazi samim tim to prou etiri
mjeseca, kako tvrdi veina kasnijih
uenjakaIma miljenja da do rastave
stupnja "jednog putanja" dolazi
samim prolaskom etiri mjeseca, kao to
ima miljenja da time dolazi do
"opozivog razvoda", a neki kaudo
"definitivnog putanja"Svi koji tvrde
da dolazi do razvoda samim prolaskom
etiri mjeseca, obavezuju za enu
razvodni rok /iddet/Izuzetak ini
predanje koje navode Ibn-Abbas i Ebu-
asa', koji istiu da ukoliko je imala
tri menstruacije, za nju nema
"razvodnog roka"Meutim, stav veine od
kasnijih pravnika jeste da staratelj
moe to zaustaviti traei: ili
navedeno, tj. da se vrati supruzi, ili
razvod budui da razvod ne nastaje
samim istekom ta etiri mjeseca. Malik
prenosi od Ibn-Omera da je rekao: "Kada

89
Dodao bih: Ovim se na lijep nain skree panja od Stvori -telja
Uzvienog da je zaklinjanje ove vrste grijeh, budui da je mu
uskratio svojoj supruzi pravo na seksualni odnos u tom periodu i to
na osnovi rijei Uzvienog: "Pa, Allah, doista, prata i milostiv je."
Jer da to nije grijeh, ovdje se ne bi ukazivalo na pratanje. Ovaj grijeh
je u uskra -ivanju supruzi njenoga prava zbog zakletve. Isto tako,
ovim se skree panja da je izbjegavanje ovakve zakletve bolje.

159
se ovjek zakune da se nee
pribliavati svojoj eni, time se nije
razveo, pa makar i prola etiri
mjeseca, dok sam to ne prekine, bilo
razvodom ili povratkom (Navodi El-
Buhari.) Isto stanovite zastupaju i
Omer, Ibn-Omer, Aia, Osman, Zejd ibn
Sabit, vie od deset ashaba Allahovog
te vie tabiina i erijatskih pravnika.
Svi oni tvrde da je, ukoliko se ne
vrati, obavezan razvesti se. U
protivnom, sudija e obaviti razvod
koji se smatra opozivim u toku
razvodnog roka iddeta.
erijatski pravnici, te drugi
uenjaci u vezi s odgaanjem od mua
preko roka od etiri mjeseca, upuuju
na hadis koji prenosi Malik ibn Enes u
"Muvetta'u" od Abdullaha ibn Dinara,
koji kae: - Omer ibn Hattab je iziao
nou i uo je neku enu kako kae:
"Ova no se oduila crna na kraju
svome,
Ne da mi da spavam, jer nemam
ljubljenoga da se zabavim.
Tako mi Boga, da ne brinem o
Allahovu hataru,
Ovaj krevet bi se zaljuljao."
Omer je tada upitao svoju kerku
Hafsu, r.a.: "Koliko najvie ena moe
biti strpljiva bez mua?" Ona mu je
odgovorila: "est mjeseci, ili pak
etiri mjeseca!" Omer je kazao: "Nikoga
neu drati u vojsci due od toga!"

"Putene ene neka ekaju tri mjesena
pranja; i nije im doputeno da kriju
ono to je Allah stvorio u matericama
njihovim, ako u Allaha i u drugi svijet
vjeruju! Muevi njihovi su prei da ih
vrate dok su u tome, ako ele togod
popraviti. One imaju isto toliko prava
koliko i obaveza, po onom to je
poznato. A mukarci su nad njima za
jedan stupanj! Allah je, doista, silan
i mudar."/228/

Ovo je zapovijed rasputenicama
(koje su imale odnos), koja im dolazi
od Allaha Uzvienog, tako da one koje
imaju redovno mjeseno pranje trebaju
ekati da prou tri pranja, tj. da
svaka od njih prieka tri mjesena
pranja nakon razvoda, a nakon toga se
moe udati ako to eli. U vezi sa
robinjom postoje razliita miljenja.
Neki kau: - Ako se razvede, njen
razvodni rok traje dva mjesena pranja,
budui da je propis za robinje upola
manji. Poto se pranje ne moe
dijeliti, obavezna je ekati dva
mjesena pranja na osnovi hadisa: /337/
"Razvod robinje smatra se trajnim sa
dva putanja, a razvodni rok sa dva
mjesena pranja." Meutim, ovaj hadis
nije vjerodostojan. Darekutni smatra da
su to rijei Kasima ibn Muhammeda, a u
lancu se nalazi i ime Muzahira ibn
Eslema el-Mahzumija el-Medenija, koji
je sasvim neprihvatljiv. Prenosi se,
takoer preko Ibn-Omera, ali ne
direktno od Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem. Uenjaci navode da
nije poznato razilaenje meu ashabima
o ovom pitanju i to je stav etiri
imama. Neki pripadnici zdrave tradicije
kau: "Naprotiv. Njen razvodni rok isti
je kao i za slobodnu enu, na to
ukazuje ope znaenje ajeta, te stoga
to je to stvar mentaliteta, odnosno
prirode, gdje su i slobodne ene i
robinje jednake." To navodi ejh Ebu-
Omer ibn Abdul-Berr od Muhammeda ibn
Sirina, te neki zagovornici doslovnog
tumaenja, i smatraju taj hadis
slabim.
90

U vezi sa smislom pojma "" postoje
razilaenja izmeu predstavnika zdrave
tradicije, njihovih nasljednika i
imamaPostoje dva miljenja:
- prvo: da su to periodi istoe[to
se tie prvog miljenja, od Aie, r.a.,
prenosi se: - Pojam znai "periodi
istoe"!
- Od ibn Omera navodi se da je
govorio: "Kada ovjek pusti svoju enu
i nastupi period treeg pranja, tada je
ona nezavisna od njega i on od nje."
Malik kae: "Tako je to po nama!"
Slino se navodi i od Ibn-Abbasa, Zejda
ibn Sabita, skupine tabiina te ostalih
sedam erijatskih pravnika, a to je i
stav afije, Davuda, Ebu-Sevra i jednog
predanja od Ahmeda. To oni dokazuju
rijeima Uzvienog: "vi ih u
razvodnom roku (iddetu) pustite!"
(65:1), tjdok su iste. Budui da se
"istoa", kada se mogu pustiti,
pretpostavlja, to pokazuje da je to
jedan od tri ista perioda koji se
nareujuZato, svi oni kau: "ena koja
je u iddetu i ovaj period joj prolazi
od mua se potpuno razdvaja treim
periodom menstruacije."
- drugo: pojam "" znai mjesena
pranja (menstruacije)Prema drugom

90
Ja bih rekao:Ako se potvrdi hadis "Razvod robinje smatra se sa
dva putanja, a razvodni rok dva mjesena pranja" i mi sluamo i
pokoravamo se... U suprotnom, stav da je slobodna ena i robinja u
vezi s ovim jednaka, odgovara opem znaenju ajeta, a u skladu je s
mentalitetom i prirodom.

160
miljenju razvodni rok ne prolazi dok
se ne oisti od treeg pranja. Neki
usto dodaju: "dok se ne okupa".
Miljenje da pojam "" znai mjesena
pranja navodi se u predanjima
istaknutih ashaba, meu kojim su i
etverica prvih halifa, zatim velikih
tabiina, a to je i stav Ebu-Hanife,
vjerodostojno predanje Ahmeda ibn
Hanbela, stav Sevrija, Evzaija, Ibn-
ebi-Lejla te nekih drugihTo potvruje i
sadraj hadisa koji prenosi Ebu-Davud i
En-Nesa'i preko Munzira ibn Mugire,
Urve ibn Zubejra i Fatime bint ebi-
Hubej, koja navodi da je Allahov
njoj rekao: /338/ "Ostavi namaz dok
ima pranje" ! Ukoliko je ovo tano,
onda je jasno da rije "" znai isto
to i rije "", tj. menstruacija.
Meutim, El-Munzir kae: "Meu
prenosiocima ovoga hadisa nalazi se
Ebu-Hatim, a on je nepoznat ", dok ga
Ibn-Hibban navodi meu pouzdanim ejh
Ebu-Omer ibn Abdul-Berr tvrdi da meu
poznavaocima arapskog jezika i
erijatskim pravnicima nema neslaganja
da rije "" znai mjeseno pranje,
odnosno istou. Jedino meu njima
postoji neslaganje u pogledu znaenja
ajeta, odnosno dva navedena miljenja.
"...i nije im doputeno
kriti ono to je Allah stvorio u
matericama njihovim...", tj. ako
zatrudne ili dobiju menstruaciju.
"...ako vjeruju u Allaha i
Sudnji dan"Ovim se prijeti da se ene
ne ponaaju suprotno istini te ukazuje
da to zavisi iskljuivo od njih budui
da to one jedine znaju, i da je to
nemogue drugaije ustanoviti, pa se
upuuje na njih i prijeti im se, kako
se ne bi ponaale neiskreno.
"Muevi njihovi imaju pravo
da ih vrate dok one ekaju, ako ele
togod popraviti." Dakle, mu koji je
pustio enu ima pravo da je vrati dok
traje razvodni rok - iddet, ukoliko tim
eli poboljanje situacije i dobro, a
to se odnosi na ene koje su putene
opozivim putanjem to se tie ena
koje su putene definitivnim putanjem,
treba rei da povod objavljivanja ovog
ajeta nisu bili sluajevi definitivnog
putanja, nego je povod bio "trorijeko
putanje"U vrijeme objavljivanja ovog
ajeta ovjek je imao pravo vratiti enu
kada god bi htio pa makar bilo i
stotinu puta. Meutim, poto je to u
ajetu koje slijedi svedeno na
"trorijek" (putanje sa tri izgovora),
diferencirano je na ene koje su
zastalno putene i one koje to nisu.
"One imaju isto toliko prava
koliko i obaveza po onom to je
poznato." One imaju pravo i obaveze
prema mukarcima kao to i mukarci
imaju pravo i obaveze prema njimaStoga
svako od njih treba primjerno
izvravati svoje obaveze prema drugome.
U Sahihu Muslimovom navodi se od
Dabira da je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao u
svojoj hutbi na Oprosnom hadu: /339/
"..Bojte se Allaha u odnosu prema
enama. Vi ih uzimate s povjerenjem
Allahovim i dozvoljeni su vam seksualni
odnosi s njima Allahovom rijeju. One
su obavezne da ne dozvole ulazak u vau
kuu nikome kome vi ne dozvoljavateAko
to uine, udarite ih, ali ne estoko.
One imaju pravo na opskrbu i odjeu u
dobrom (korektnom)
odnosu."
"A mukarci imaju prednost nad
njima za jedan stepen!" , tj. mukarci
su po konstituciji i priroenim
osobinama i sposobnostima skrbnitva za
porodicu iznad ene.
"Allah je silan i mudar." Silan
da uzvrati onome ko prema Njemu grijei
i ponaa se suprotno Njegovim
zapovijedima, a mudar u naredbama,
erijatskim propisima i Svojim odred-
bama.

"Putanje (ene) je dva puta, nakon
ega se ili uz dobro zadrava, ili na
lijep nain razvod daje! A vama nije
doputeno uzimati bilo ta od onoga to
ste im darovali, osim ako se njih dvoje
plae da Allahove propise nee
izvravati, A ako se bojite da njih
dvoje Allahove propise nee izvravati
onda im nije grijeh da se ona otkupi.
To su Allahove granice, pa ih ne
prekoraujte! A oni koji Allahove
granice prekorauju, to su oni koji su
nepravedni!" /229/ "A ako je opet
pusti, ona mu nije nakon toga (za brak)
doputena sve dok se ne uda za drugog
mua. Pa ako je ovaj pusti, onda njima
dvoma nije grijeh da se jedno drugom

161
vrate, ako misle da e Allahove propise
izvravati. To su Allahove granice koje
On objanjava ljudima koji znaju."/230/

Ovaj asni ajet dokida obiaj iz
prvog perioda islama kada je ovjek
mogao vratiti enu dok je razvodni rok,
makar je pustio sto puta. Budui da su
time supruge bile oteene, Allah je to
sveo na trorijeko putanje doputajui
vraanje nakon jednom ili dva puta
izreene odluke, a potvrujui to
definitivnim treim iskazom. Allah
Uzvieni kae:
"Putanje je dva puta, nakon
ega se ili uz dobro zadrava, ili na
lijep nain razvod daje!" U poglavlju
"Dokidanje povratka nakon trostrukog
putanja" Ebu-Davud navodi rijei od
Abbasa:

"Rasputenice neka ekaju tri mjesena
pranja; i nije im doputeno da kriju
ono to je Allah stvorio u matericama
njihovim." Ove rijei znae da mukarac
kada pusti enu ima pravo da je vrati,
pa makar to bilo i trorijekom, to je
potom dokinuto rijeima:
.."Putanje je dva puta..." Na ovaj
nain, putanje tri puta je osigurano
tako da nakon treeg putanja nema
opoziva dok se ena ne uda za drugoga.
"..nakon ega se ili uz dobro
zadrava, ili na lijep nain razvod
daje!" Ukoliko ovjek enu pusti
jedanput ili dvaput, dok traje razvodni
rok - iddet, ima mogunost da je vrati
u namjeri da to popravi ili dobro
uini, ili da je ostavi dok ne proe
taj rok, pa doe do konane rastave i
ona postane slobodna, s tim da se prema
njoj mora korektno odnositi, da joj se
ne uini nepravda niti bilo kakva
tetaIbn Ebi-Hatim prenosi od Ismaila
ibn Semia, koji kae: - uo sam Ebu-
Rezina kako kae: /340/ "Allahovom
doao je neki ovjek i rekao: Allahov
Poslanie, ta kae za rijei Allaha
Uzvienog:
'nakon ega se ili uz dobro
zadrava, ili na lijep nain razvod
daje!' Gdje je tree? On je odgovorio:
Razvod na lijep nain." U predanju Abda
ibn Humejda, u njegovom komentaru
stoji: /341/ "..Razvod na lijep nain
je trei."
"A vama nije doputeno
uzimati bilo ta od onoga to ste im
darovali." Dakle, nije vam doputeno
da ih uznemiravate i muite kako bi se
od vas otkupile onim to ste im vi
darovali, ili pak dijelom toga, jer
Allah Uzvieni kae:

"smetnje im ne pravite da odnesu neto
od onoga to ste im dali, osim ako budu
oito zgrijeile!" (4:19) Ukoliko pak
ena neto pokloni muu od svoga
vlastitog dobra, Allah Uzvieni
nareuje:
"A ako vam one, svojom
voljom, od toga to poklone, to s
prijatnou i ugodnou uivajte"
(4:4)Ukoliko se meutim suprunici
zavade, pa ena ne ispunjava obaveze
prema muu ne podnosei ga i ne
sastajui se s njim, ona ima pravo da
se otkupi onim to joj je on dao. Nema
smetnje da ona to njemu dade, kao to
nema smetnje ni da on to primiZato
Allah Uzvieni kae:

"A vama nije doputeno uzimati bilo ta
od onoga to ste im darovali, osim ako
se njih dvoje plae da Allahove propise
nee izvravati. A ako se bojite da
njih dvoje Allahove propise nee
izvravati, onda im nije grijeh da se
ona otkupi." Ako, meutim, ona to ini
bez razloga, pa zatrai od njega da se
otkupi, u vezi s tim postoji predanje
Ibn-Derira koje on navodi od Sevbana,
koji kae da je Allahov Poslanik,
/342/ "Ako neka ena trai od mua
razvod bez valjanog razloga, njoj je
haram miris Denneta." U predanju
Ahmeda to se navodi od Ebu-Kilabe, a on
spominje Ebu-Esma'a, Sevbana i druge.
Ibn-Derir to navodi s posebnim
dodatkom: /343/ "jer one koje to ine
spadaju u licemjere!" Veliki broj
sljedbenika zdrave tradicije, kao i
poznijih imama tvrde: "Nije dozvoljeno
da ena inicira rastavu osim u sluaju
velikog sukoba i netrpeljivosti ene
prema muu, kada je dozvoljeno da mu
uzme otkupninu od nje." To oni
argumentiraju rijeima Uzvienog:

"A vama nije doputeno uzimati bilo ta
od onoga to ste im darovali, osim ako
se oni plae da Allahove propise nee
izvravati." A zatim kau: "Rastava
koju pokree ena nema erijatsku
osnovu osim u ovom sluaju, pa stoga
nije doputeno postupati drugaije bez
vrstog dokaza." U osnovi to dakle nije
doputenoMeu onima koji zastupaju taj
stav jesu Ibn-Abbas, znaajan broj
tabiina te veina drugih uenjakaMalik
i Evza'i kau: "Ako bi uzeo od nje
neto i time joj napravio tetu, bio bi
duan vratitiTa rastava je opoziva."
Malik jo kae: "Mi smo ljude zatekli
da tako rade." [afija, r.a., smatra da
je dozvoljeno da ena inicira razvod u
sluaju sukoba, a ukoliko su suglasni u
tome, onda je to boljeOvo je ujedno i
stav svih sljedbenika [afi'je.
El-Buhari navodi predanje od Ibn-

162
Abbasa: /344/ -Vjerovjesniku,
sallallahu alejhi ve sellem, dola je
ena Sabita ibn Kajsa ibn emmasa i
kazala: "Allahov Poslanie! Nemam
primjedbi na njegovo ponaanje, niti
vjeru, ali mrzim nepokornost (muu) u
islamu." Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao je: "Hoe li mu vratiti
bau?" "Da", kazala je ona"Uzmi bau
i pusti je!", rekao je Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem
Ibn-Derir prenosi od Ibn-Abbasa
koji je kada ga je upitao Ikrime: "Je
li bilo osnova za rastavu na inici-
jativu ene?" - odgovorio: /345/ Prvu
rastavu na inicijativu ene u islamu
uinila je sestra Abdullaha ibn Ubejja.
Ona je dola Allahovom Poslaniku,
sallallahu alejhi ve sellem, i rekla:
"Allahov Poslanie, mi nikako nismo
jedno za drugo. Ja sam jedanput podigla
zastor i ugledala ga u grupi ljudi, pa
sam vidjela da je on najcrnji i
najnii, najrunijeg izgleda!" Njen mu
je rekao: "Allahov Poslanie! Dao sam
joj najljepu bau koju sam imao, pa
neka mi vrati bau!?" "ta kae?",
upitao je Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem "Da", odgovorila je ona, "ako
hoe dat u mu i vie!" Zatim ih je
rastavio.
U predanju imama Ebu-Abdullaha ibn
Batta s lancem od Ibn-Abbasa stoji:
/346/ - Demila bint Sellul dola je
sellem, i rekla: "Ne korim ga zbog
izgleda niti vjere, nego mrzim da mu
postanem nepokorna po islamu."
sellem, rekao je: "Hoe li mu vratiti
njegovu bau?" "Da", odgovorila je
ona. Poslanik je, potom, naredio "da on
uzme ono to joj je dao i nita vie".
* * *
Veina uenjaka smatra da je
dozvoljeno da mu uzme naknadu od ene
veu od onoga to joj je dao, to
temelje na opem znaenju rijei
Uzvienog:
"onda im nije grijeh da se ona
otkupi", te rijeima Omera ibn Hattaba
ovjeku ija je supruga bila
neposluna: "Pusti je i uzmi naknadu,
pa makar menuu!" U drugom predanju
stoji: "Uzmi, pa makar vrpcu
pletenice!" El-
-Buhari kae: "Osman je dopustio
rastavu na inicijativu ene, ali bez
uzimanja vrpce pletenice." To znai da
je dozvoljeno da od nje uzme bilo to i
bilo koliko od onoga to ona ima i ne
ostavi joj nita osim vrpce za kosu.
Ovaj stav zastupaju Ibn-Omer, Ibn-
Abbas, dio tabiina, a to je takoer i
stav Malika, Lejsa, afije i Ebu-
SevraZa to se opredijelio i Ibn-
Derir.
Saradnici Ebu-Hanife kau: "Ako je
inicijativa od nje, dozvoljeno je da
uzme od nje ono to joj je dao, ali ne
i vie. Ako to bude vie, to je
doputeno sudski. Ako je pak
inicijativa od njeg, nije doputeno da
od nje uzme bilo to, a ako uzme, to se
doputa sudski." Ahmed, Ebu-Ubejd i
Ishak ibn Rahevejh kau: "Nije
doputeno da uzme vie nego to joj je
dao." To je i stav Seida ibn Musejjeba
i drugih velikih tabiina. Mamer i
Hakem kau: - Alija je govorio: "Od
ene koja inicira razvod nije doputeno
uzeti naknadu veu od onoga to joj je
mu dao." Evza'i tvrdi: "Suci ne
dozvoljavaju de se od nje uzme vie
nego to joj je dano."
Ja mislim da se ovaj stav
potkrepljuje navedenim hadisom s
predanjem Katade, koji to navodi od
Ikrime, a on od Ibn-Abbasa, u vezi sa
sluajem ene Sabita ibn Kajsa, kada mu
ve sellem, naredio da od nje uzme bau
i ne uzima nita vie. Isto tako, to se
zasniva na predanju koje navodi Abd ibn
Humejd, koji uz lanac Ata'a kae da
sellem, nije volio da se od nje uzme
vie od onoga to joj je dano,
ukazujui na enu koja inicira razvod.
Znaenje ajeta oni povezuju sa
znaenjem rijei:
otkupi", tjod onoga koji joj je dao,
budui da su prije toga rijei:

"...A vama nije doputeno uzimati bilo
ta od onoga to ste im darovali, osim
ako se oni plae da Allahove propise
nee izvravati. A ako se bojite da
njih dvoje Allahove propise nee
izvravati, onda im nije grijeh da se
ona otkupi", tjza to. Tako je Rebi' ibn
Enes itao rijei:
otkupi" (to prenosi Ibn-Derir)Zato
poslije ovog ajeta kae:

"To su Allahovi propisi, pa ih ne
naruavajte! A oni koji Allahove
propise naruavaju, nepravedni su!"
Ekskurs: Ibn-Abbas smatra da se
inicijativa ene za razvod ne smatra
razvodom, nego prekidom brane veze.
Naime, povodom predanja s lancem od
Ibn-Abbasa u vezi sa ovjekom koji je
pustio svoju enu dva puta, a zatim se
ona od njega odvojila davi mu naknadu,
afija kae da je on moe oeniti
ukoliko eli, jer Allah Uzvieni kae:
"Razvod je dva puta..a ako se

163
povrate..." afija, takoer, navodi
predanje od Ikrime, koji je rekao:
"Svaki postupak koji je vezan uz
imovinu - nije razvod." To je predanje
od vladara vjernih Osmana ibn Affana i
Ibn-Omera, a stav je i Tavusa, Ibn-
Omera, Ahmeda ibn Hanbela, Ishaka ibn
Rahevejha, Ebu-Sevra, Davuda Zahirije,
te raniji stav afije. To je i bukvalno
znaenje ajeta.
U vezi s rastavom na inicijativu
ene i njenu naknadu drugi kau da je
to definitivan razvod (ba'in), izuzev u
sluaju da postoji namjera vie od toga
kada se odreuje prema namjeri. To je
stav Malika, Ebu-
Hanife i njegovih uenika, Sevrija,
Evza'ija, Ebu-Usmana el-Bunejja i
afijin noviji stav, dok hanefije
smatraju da je ena putena definitivno
(ba'ina) ukoliko je mu time mislio na
jednorijeko ili dvorijeko putanje,
odnosno to izgovorio. Ako je pak imao
namjeru trorijeko putanje, onda je to
tako. afija, meutim, ima i drugo
miljenje po kojem to ne predstavlja
nita ako nije izgovoreno i dovoljno
jasno.
91

erijatsko pitanje (mes'ela): U
pogledu razvodnog roka iddeta ene
koja se rastavila i dala naknadu
postavlja se pitanje: da li se ona
tretira kao razvedena, pa taj period
traje tri ciklusa, ili za nju taj

91
Ja bih rekao: Jednom prilikom postavljeno mi je pitanje od jednog
brata "Da li je rastava na inicijativu ene koja da naknadu razvod ili
prekid?" pa sam odgovorio: "Neka je hvala Allahu Uzvienom, a
blagoslov i mir na naeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem!
Veina uenjaka smatra da je takva rastava definitivna (ba'in) na
osnovi hadisa: "...uzmi bau i pusti je!", te da nije samo prekid.
Neki uenjaci, meu kojima su i Ibn-Abbas, Osman ibn Affan i Ibn-
Omer, od ashaba, te Ahmed ibn Hanbel, Davud Zahirija, Ishak ibn
Rahevejh, Tavus, afija u prvom periodu, od imama i erijatskih
pravnika, mislili su da je to prekid jer Allah Uzvieni kae:
"Razvod moe biti dva puta, pa se ili uz dobro zadrava, ili na lijep
nain razvod daje... ...pa ako je pusti, nije mu doputena dok se ne
uda za drugog mua" (2:230). Kada bi davanje otkupnine bilo
razvod, razvod za koji nije doputeno da se vrati dok se za drugog ne
uda bio bi etvrti...!!!? Meutim, Allah nije zakonom odredio etvrti
nain razvoda.
Ibn-Kajjim kae: "Da to nije razvod pokazuje i injenica da je Allah
Uzvieni regulirao pitanje razvoda nakon seksualnog odnosa za koji
se nisu ispunile tri odredbe koje su u suprotnosti s razvodom uz
naknadu ene:
1. da mu ima pravo vratiti enu, 2. da se smatra trorijekom, pa nije
doputeno nakon to se ispuni broj dok ne bude imala seksualni
odnos s muem, 3. da razvodni rok - iddet traje tri mjesena pranja."
Na osnovi jasnog teksta i konsenzusa utvreno je da u sluaju rastave
na inicijativu i plaanje naknade od ene nema pov -ratka. U sunnetu
i rijeima ashaba utvreno je da u tom sluaju iddet traje jedno
mjeseno pranje. Isto tako, tekstom Kur'ana utvreno je da je to
dozvoljeno nakon putanja dvorijekom, te trorijeka nakon toga, iz
ega se jasno vidi da to nije razvod.
Ibn-Kajjim kae: "Rastava na inicijativu i plaanje naknade od ene
smatra se prekidom bez obzira na izgovorenu rije, pa ak ako je i
izgovorena rije razvod."
Ako paljivo proitate naprijed navedeni tekst, vidjet ete da rastava
na inicijativu i davanje naknade od ene ne predstavlja razvod, nego
prekid. Neka je hvala Allahu, Gospodaru svjetova!
period traje samo jedan ciklus? Prvo
miljenje zastupaju: Omer, Alija, Ibn-
Omer i dio tabiina. Oni smatraju da je
ovakva rastava pravi razvod koji ima
razvodni rok kao i za druge
rasputeniceDrugi zastupaju drugo
miljenje, a Ibn-Omer je donosio
rjeenja prema prvom miljenju dok nije
uo da Osman ibn Affan donosi rjeenja
na osnovi drugog miljenja, pa je to i
sam prihvatio rekavi: - Osman je
najbolji i najznaniji meu nama. Abde
navodi od Ubejdullaha, on od Nafija, a
ovaj od Ibn-Omera, da je rekao:
"Razvodni rok ene koj se rastavila na
svoju inicijativu i uz naknadu traje
jedno mjeseno pranje." Ibn-Abbas kae:
"Njen razvodni rok traje jedno mjeseno
pranje." To isto zastupa i Ikrime, dok
Ebban Ibn Osman i svi naprijed navedeni
smatraju da je rastava na inicijativu i
uz naknadu ene samo prekid. Oni to
dokazuju predanjem Ebu-Davuda i
Tirmizije, koji navode od Ibn-Abbasa:
/347/ "ena Sabita ibn Kajsa napustila
je svog mua uz saglasnost Allahovog
koji je naredio da joj razvodni rok
bude jedno mjeseno pranje." Zatim
Tirmizi kae: "To je hadis hasen-
garib." Tirmizi prenosi takoer od
Rebije bint Mu'avvez bint Afra: /348/
"Ona je napustila mua u vrijeme
ve sellem, koji joj je naredio da joj
razvodni rok bude jedno mjeseno
pranje." Tirmizi kae: "Tano je da joj
je nareeno da provede razvodni rok u
trajanju od jednog mjesenog pranja."
Ibn-Made navodi predanje od Rebije
bint Muavvez bin Afra, koja je rekla
Ibadi ibn Velidu ibn Ubadi ibn Samitu
kada je od nje zatraio da mu ispria
sve o svom sluaju: - Napustila sam
mua, zatim otila Osmanu i upitala ga:
"Koliko mi traje iddet?" On je rekao:
/349/ "Za tebe nema iddeta, ako to nije
nedavno bilo, pa si u tom sluaju duna
s njim ostati dok ne dobije
menstruaciju." Zatim je rekla: "U vezi
s tim ja slijedim presudu Allahovog
u sluaju Merjeme el-Mugalije, koja je
bila udana za Sabita ibn Kajsa, pa ga
je napustila."
92
Mes'ela: Po miljenju etverice
imama i veine uenjaka, ovjek kojega
je napustila ena uz naknadu ne moe je

92
Ja bih rekao da je jasan dokaz onih koji kau da je razvodni rok -
iddet ene koja je napustila mua uz naknadu jedno mjeseno pranje.
To potvruje stav onih koji kau da naputa -nje mua od ene uz
naknadu nije razvod, jer da je to razvod, razvodni rok bi trajao tri
mjesena pranja.
To, dakle, nije razvod, ak da je uinjen i uz izgovor rijei razvoda,
budui da je namjera i sam in naputanje, a ne razvod. Naime,
izgovor nema znaaja ako je namjera jasna.

164
vratiti u toku razvodnog roka bez
njenog pristanka, jer ona je dobila u
posjed sebe time to mu je dala
naknadu. Sufjan Es-Sevri kae: "Ako je
naputanje bilo bez izgovora rijei
razvod, to je rastava i on je ne moe
vratiti. Ako je to nazvano razvodom, on
je moe vratiti dok je u iddetu." Isti
stav ima i Davud ibn Ali Zahiri.
93
Svi
se slau da onaj koga je ena napustila
uz naknadu moe da je oeni u toku
iddeta.
Mes'ela: Isto tako, postoji
razilaenje i u pogledu toga da li
ovjek u toku iddeta moe po drugi put
pustiti enu. Postoje tri miljenja, a
najispravnije je ono koje kae "da on
to ne moe uiniti budui da ona
posjeduje sebe i odvojena je od njega"

"To su Allahovi propisi, pa ih ne
naruavajte! A oni koji Allahove
propise naruavaju, nepravedni su!"
Ovi propisi koje vam je propisao
predstavljaju Njegove granice, pa ne
prelazite te granice. To se potvruje u
sahih hadisu: /350/ "Allah je, doista,
postavio granice, pa ne prelazite ih,
odredio stroge dunosti, pa ne
izostavljajte ih, odredio stroge
zabrane, pa ne krite ih, a o nekim
stvarima nije govorio iz samilosti
prema vama, a ne zbog zaborava, pa za
njih ne pitajte!"
"A ako je opet pusti,
ona mu se ne moe vratiti to se nee
za drugog mua udati." To znai: ako
ovjek pusti svoju enu trei put nakon
to joj je dao razvod dva puta, ona je
za njega haram dok se ne uda za drugog
mua, tj. dok ne stupi u legalan in-
timni odnos sa drugim muem. Ako bi s
njom neko stupio u seksualni odnos
izvan braka, pa makar i na osnovi
zakletve, ona nije doputena prvom, jer
on joj nije mu. Isto je i u sluaju
ako se uda, pa mu s njom ne bude imao
seksualni odnos, jer ni tada nije
doputena udaja za prvoga mua. Meu
erijatskim pravnicima poznat je i stav
Seida ibn Musejjeba, r.h., koji kae:
"Svrha doputenja prvome ostvarena je
samim inom ugovora s drugim." U
pogledu vjerodostojnosti ovog predanja
od Seida ima primjedbi, budui da Seid

93
Ja bih dodao: Allah najbolje zna, a stav Sufjana es-Sevrija
ispravniji je u pogledu vraanja ako to on eli, budui da je
naputanje uz naknadu rastava, pa joj moe prii samo uz njen
pristanak, tj. uz novi ugovor. Naime, nakon naputanja uz naknadu
nema vraanja, jer to je isto kao i u pogledu drugog dijela rijei
kojima se odgovara onima koji kau da je naputanje uz naknadu
razvod, to je navedeno na poetku ovoga pitanja. To znai: ena
koja je napustila mua uz naknadu ne moe biti vraena u toku
razvodnog roka - iddeta bez njena pristanka. Stoga, to znai kao da
Sufjan kae: "Ako smatrate da je naputanje uz naknadu razvod, onaj
koji je razveden u toku iddeta moe vratiti svoju suprugu."
ibn Musejjeb prenosi i suprotan stav.
Naime, Ebu-Dafer Ibn-Derir, r.h.,
navodi predanje od Seida ibn Musejjeba,
koji prenosi od Ibn-Omera, a ovaj od
sellem: /351/ - U tom predanju govori
se o ovjeku koji je oenio enu, a
zatim je pustio prije nego je uope
stupio s njom u seksualni odnos. Nju
je, zatim, oenio drugi ovjek, pa je
pustio prije nego je s njom stupio u
seksualni odnos. Pitanje je bilo: "da
li se ona moe vratiti prvome?" Rekao
je: "Ne, dok ona ne osjeti njegovu
vodu i on njenu." Imam Ahmed navodi
predanje s lancem od Salima ibn
Abdullaha ibn Omera, koji navodi od
Seida ibn Musejjeba, a on od Ibn-Omera,
koji prenosi od Vjerovjesnika,
sallallahu alejhi ve sellem: /352/ "ta
u sluaju ovjeka koji je imao enu, pa
je pustio, a zatim se ona udala za
drugog ovjeka, koji je pusti prije
nego je stupio s njom u seksualni
odnos, pa se ona vrati prvome muu?"
sellem, rekao je: "Dok ne osjeti
njegovo sjeme!" Stoga je teko prihva-
titi da Seid ibn Musejjeb navede
suprotno predanje i to bez utemeljenja!
Ibn-Derir prenosi od Aie: /353/ da
je neki ovjek pustio svoju enu tri
puta, nakon ega se ona udala za drugog
ovjeka. Ovaj ju je pustio prije nego
je i dotaknuo. Allahovom Poslaniku,
postavljeno je pitanje da li je
doputeno da se vrati prvome muu. On
je rekao: "Ne, dok drugi ne obavi s
njom akt kao to je prvi!" To navode
El-
-Buhari, Muslim i En-Nesa'i putem
Ubejdullaha ibn Omera al-Amrija.
Pod drugim muem misli se na onoga
koji eli tu enu s namjerom da s njom
stalno ivi, kao to je propisano u
braku, a pod izrazom: ne misli se samo
na spermu. Naime, imam Ahmed i En-
Nesa'i prenose od Aie, r.a., da je
sellem, rekao: /354/ jer pretpostavlja
seksualni akt. Ako je, meutim, cilj
drugog vjenanja samo da omogui
ponovnu udaju za prvoga mua, taj drugi
se smatra "muhallilom", koji se
prekorava i proklinje u hadisima.
Ukoliko on tu namjeru javno iznese pri
sklapanju braka, brak je nevaei,
prema miljenju svih imama.
Hadisi o ovjeku koji eni enu da
bi joj bio doputen ponovni brak s
prvim muem, i o ovjeku kojemu se to
ini:
1. Od Ibn-Mes'uda navodi se direktno
predanje od Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem: /355/ "Allah je

165
prokleo enu koja tetovira i onu
koja se eli tetovirati, enu koja
uplee tue kose (stavlja perike) i
onu kojoj se upleu (stavljaju
perike), zatim ovjeka koji eni
enu da bi joj time omoguio ponovni
brak s prvim muem, mua kojemu se
ta usluga ini, te onoga koji uzima
kamate i onoga od koga ih uzima!"
2. Od Alije ibn Ebi-Taliba navodi se:
alejhi ve sellem, prokleo je onoga
koji uzima kamatu i onoga od koga je
uzima, njegove svjedoke i pisara;
enu koja tetovira i onu koja se
tetovira radi ljepote; onoga ko
sprjeava da se daje sadaka
(milostinja); muhallila i onoga kome
ovaj ini uslugu. To je zabranjeno
jo od Nuha! /Prenosi imam Ahmed./
3. Od Dabira, r.a., prenosi se da je
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, prokleo muhallila i onoga
kome tu uslugu ini. Hadis je slab;
navodi ga Tirmizi.
4. Od Ukbe ibn Nafia navodi se da je:
/358/ Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, upitao: "Hoete li
da vas obavijestim o posuenom
jarcu?" Odgovorili su: "Da!" Tada je
rekao: "To je muhallil! Allah je
prokleo muhallila i onoga kome se to
ini!" / Navodi ga jedino Ibn-
Made./
5. Od Ibn-Abbasa navodi se: /359/
"Allahov Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, prokleo je i muhallila i
onoga kome se to ini." /Prenosi
Ibn-Made./
6. Ebu-Bekr ibn Ebi-ejbe navodi
predanje s lancem od Omera ibn
Hattaba, koji kae: "Muhallil, a i
onaj kojemu to ini, nee biti
doveden meni, a da ga ne kamenujem."
Od Osmana ibn Affana navodi se da mu
je tuen neki ovjek koji je oenio
neku enu da bi je uinio doputenom
halal njenom prvome muu, pa ih je
on rastavio. Ovako se prenosi od
Alije ibn Abbasa i vie ashaba,
radijallahu anhum.
"A ako je pusti", tj. drugi mu
nakon to je s njom imao seksualni
odnos,
"onda njima dvoma nije grijeh da
se jedno drugome vrate", tj. ena i
njen prvi mu "...ako misle da e
Allahove propise izvravati", tj. da e
u dobru zajedno ivjeti. Mudahid kae:
"Ako misle da njihov brak nee biti
obmana i tama."
"To su granice Allahove", tj.
Njegovi zakoni i odredbe "koje On
objanjava", tj. obrazlae "ljudima
koji znaju".
U pogledu ene koja se uda drugi
put, nakon prvog ili drugog putanja i
prolaska razvodnog roka iddeta iz
razvoda s prvim muem, te putanja od
drugog mua i zavretka razvodnog roka
- iddeta, a zatim njenog povratka
prvome muu, postavlja se pitanje: da
li se njemu vraa s pravom na rastavu
samo onoliko koliko mu je puta ostalo
od prethodnog braka (ukupno tri puta),
to je stav imama Malika, afije i
Ahmeda, ili drugi brak ponitava sve
to je bilo prije njega, te se vraa
prvome muu sa svim pravima, to je
stav Ebu-Hanife i njegovih uenika. Kao
dokaz za to oni istiu: ako je drugi
mu ponitio sve prije definitivnog
razvoda, normalnije je da poniti sve
to je ispod toga. Allah to najbolje
zna!

"Kada pustite ene, pa one ispune svoj
razvodni rok, tada ih ili na lijep
nain zadrite, ili velikoduno
otpremite. I ne zadravajte ih nanosei
im tetu, a onaj ko tako postupi,
uinio je nasilje sebi! Ne poigravajte
se Allahovim propisima i sjetite se
blagodati Allahove prema vama i to vam
je objavio Knjigu i mudrost kojom vas
savjetuje! Allaha se bojte i znajte da
Allah sve zna!"/231/

Allah Uzvieni nareuje ljudima da
budu dobri kada neko od njih pusti enu
na nain koji pretpostavlja mogunost
opozivaKada proe razvodni rok i ostane
samo toliko da se omoguava vraanje,
ovjek treba ili zadrati enu, tj.
vratiti je na lijep nain u
nepovredivost branog ivota pokazujui
javno da je vraa i da eli s njom
ivjeti na ope dobro, ili je pustiti,
tj. ostaviti dok ne proe razvodni rok,
pa je izvesti iz svoga doma na lijep
nain. Allah Uzvieni kae: "I ne
zadravajte ih da biste im uinili
tetu!" Ibn-Abbas i dio tabiina kau:
"Kada se priblii kraj razvodnog roka
ene, mu je vraa ometajui je da ne
ode za drugoga, zatim je ponovo puta i
ostavlja u razvodnom roku itd. kako bi
joj ovaj rok bio to dui." Allah je to
zabranio i zaprijetio:
"jer onaj ko tako postupi,

166
uinio je nasilje sebi!" tim svojim
suprotstavljanjem Allahovoj zapovijedi.
"Ne poigravajte se propisima
Allahovim!" U vezi s ovim rijeima
Ubade ibn Samit objanjava: - U vrijeme
ovjek bi rekao drugome: "Tvoja supruga
je moja kerka!", a zatim bi rekao:
"alio sam se!" "Ona je osloboena
robinja!" A zatim: "alio sam se!" Zato
je Allah Uzvieni objavio:
"Ne poigravajte se propisima
Allahovim!" Allahov Poslanik, salla -
llahu alejhi ve sellem, u vezi s tim
kae: /360/ "Ko izgovori tri stvari u
ali ili ne, one za njega vae: razvod,
oslobaanje roba i brak!"
"..i neka vam je na umu
blagodat koju Allah daje!", tj. aljui
vam Svoje poslanike sa uputom,
"i Knjiga i mudrost koju vam
objavljuje", tj. i sunnet; "kojom vas
savjetuje", tj. nareuje vam i
zabranjuje.
"Bojte se Allaha!", tj. u svemu
to inite i ne inite.
"I znajte da Allah sve dobro
zna!" Allah upozorava da se Njemu ne
mogu sakriti ni vae tajne ni javne
stvari, i da e vas nagraditi, odnosno
kazniti za to!

"A kada pustite ene pa ispune njihov
razvodni rok, ne ometajte ih da se
udaju za mueve svoje, kada se sloe da
lijepo ive! Ovim se savjetuju oni meu
vama koji vjeruju u Allaha i drugi
svijet. Tako vam je ednije i
estitije. A Allah zna, a vi ne znate."
/232/

Ali ibn Ebi-Talha navodi od Ibn-
Abbasa: - Ovaj je ajet objavljen u vezi
s ovjekom koji pusti svoju enu jednom
ili dva puta, pa joj proe razvodni
rok, a on je potom nastoji oeniti i
vratiti, to i ena eli, ali joj to ne
dozvoljavaju njeni staratelji. Allah je
zabranio da joj to oni spreavajuOvo je
stav dijela tabiina, a pokazuje da se
ena ne moe sama udati, nego da mora
imati staratelja. U predanju stoji:
/361/ "Nema braka bez smjernog
staratelja i dva pravedna svjedoka." U
vezi s ovim pitanjem postoje
razmimoilaenja meu uenjacima, to
smo utvrdili u "Knjizi odredbi/El-
Ahkam", Allahu hvala!
U hadisu koji navodi Tirmizi kao
sahih u verziji od Ma'kala ibn Jessara
stoji /362/ da je on udao svoju sestru
za jednog muslimana u vrijeme Allahovog
pa je ona jedno vrijeme kod njega bila,
a zatim je on pustio i nije je vratio
do kraja isteka razvodnog rokaPotom se
ponovo u nju zaljubio, kao i ona u
njega, i bio je meu onima koji su je
prosili. Tada mu je on rekao: "Luke'
ibni Lukke'! Poastio sam te i oenio
njom, pa si je pustio! Tako mi Boga,
nee ti se nikada vratiti." Znajui
njegovu potrebu za njom i njenu potrebu
za njim, Allah je objavio slijedee:
..- - .
"Kada pustite ene i njihov razvodni
rok proe..do rijei ...a vi ne
znate"Kada je Ma'kal to uo, rekao je:
"Sluam i pokoravam se Gospodaru
svome!", a zatim ga je pozvao i rekao:
"Oenit u te i poastititi!", A Ibn-
Merdevejh tome dodaje: "I uinit u
kefaret za svoju zakletvu!"
"Ovim se savjetuju oni meu
vama koji vjeruju u Allaha i drugi
svijet", tj. na vama je da ne
spreavate ene da se udaju za svoje
mueve kada se na lijep nain sloe,
ako vjerujete u Allaha i Njegov zakon i
bojite se od kazne na drugom svijetu.
"To vam je bolje i ljepe", tj.
bolje je da slijedite Allahov zakon pri
vraanju tienica njihovim muevima i
izbjegavate zagrienost u tome, bolje
je za vas i istije za vaa srca.
"Allah zna" u emu je dobro to
vi radite i to ne radite, "dok vi
to ne znate".

"Majke neka doje djecu svoju pune dvije
godine ako ele da dojenje bude
potpuno! Otac djeteta duan je hraniti
ih i odijevati na uzoran nain. Niko se
ne zaduuje iznad mogunosti svojih:
majka ne smije nanijeti tetu zbog
djeteta svoga, a ni otac zbog svoga
djeteta! Nasljednik ima sline obaveze.

167
Zato, ako njih dvoje na lijep nain i
po dogovoru odlue dijete odbiti, nisu
grjeni! A ako zaelite svojoj djeci
dojilje nai, nije vam grijeh kada
predate ono to na lijep nain hoete
dati. Bojte se Allaha i znajte da Allah
dobro vidi to vi radite!"/233/

Allah Uzvieni upuuje majke da doje
svoju djecu puni period dojenja, a to
je dvije godine, nakon ega nema
potrebe za dojenjemU tom smislu, kae:
"ako ele da dojenje bude potpuno!"
Veina imama smatra da srodstvo po
mlijeku nastaje samo ako je dijete
mlae od dvije godine. Stoga, ako
dijete starije od dvije godine doji
istu dojilju ne postaju brat ili sestra
po mlijeku. U poglavlju "O onome to je
navedeno da se dojenjem u uzrastu ispod
dvije godine ostvaruje srodstvo po
mlijeku", Tirmizi navodi predanje od
Ummi-Seleme, koja kae: Allahov
Poslanik je rekao:/363/ "Dojenje kojim
se stjee srodstvo po mlijeku samo je
ono kojim se zasiti iz dojke u
razdoblju prije odbijanja." Ovo je
hasen-sahih hadis. Prema veini
poznavalaca ovoga pitanja meu ashabima
ve sellem, te drugim autoritetima, samo
dojenje u razdoblju prve dvije godine
ivota povlai sobom srodstvo po
mlijeku, dok se u periodu nakon dvije
godine uzrasta djeteta to ne uzima u
obzir. Ovaj hadis prenosi samo Tirmizi,
a njegovi prenosioci odgovaraju
uvjetima El-Buharije i Muslima.
Rijei "iz dojke", znae "iz mjesta
dojenja u periodu ispod dvije godine"
pri emu se misli na uzrast djeteta
koje doji, kao to stoji u hadisu koji
prenosi Ahmed od Berra'a ibn Aziba,
koji kae: Kada je umro Ibrahim, sin
Vjerovjesnikov, on je rekao: /364/ "Moj
sin je umro kao dojene, pa e on imati
dojilju u Dennetu!"..Tako prenosi El-
Buhari od u'beta. Njegov sin je,
naime, imao godinu i deset mjeseci, pa
je zato rekao "Imat e dojilju", tj.
tamo e dovriti period dojenja.
Darekutni navodi predanje od Ibn-
Abbasa, koji kae: Allahov Poslanik,
/365/ "Srodstvo po mlijeku nastaje samo
dojenjem u periodu od dvije godine."
(Ja bih rekao: to prenosi Malik u
"Muvetta'u" od Ibn-Abbasa kao i Ed-
Dareverdi i dodaje /366/ "Ono to je
preko dvije godine, to nita ne
predstavlja" i to je ispravnije.) Ebu-
Davud et-Tajalisi prenosi od Dabira da
je rekao: - Allahov Poslanik,
/367/ "Nema dojenja nakon odbijanja i
nema siroeta nakon punoljetnosti."
Prava potvrda ovog hadisa nalazi se u
"i odbija ga u toku dvije godine,
pa nek bude zahvalan Meni..." (31:14),
a zatim: "nosi ga i odbija od
dojenja nakon trideset mjeseci"(46:15)
Stav da se dojenje ne uzima u obzir
nakon dvije godine prenosi se od Alija,
Ibn-Abbasa, Ibn-Mes'uda, Dabira, Ebu-
Hurejra, Ibn-Omera, Ummi-Seleme, Seida
ibn Musejjeba, Ata'a i veine uenjaka.
To je stav afije, Ahmeda, Ishaka,
Sevrija, Ebu-Jusufa, Muhammeda i Malika
u jednoj verziji. Malik kae: "Ako se
dijete odbije prije dvije godine, pa ga
ena doji nakon odbijanja, to se ne
uzima u obzir budui da mu je to kao
hrana." To je predanje od Evza'ija. Od
Omera i Alije prenosi se da kau: "Nema
dojenja poslije odbijanja!", a pretpos-
tavka je da oni ovdje misle na dvije
godineIsto tako, veina uenjaka kae:
"Bez obzira da li bilo odbijeno ili
ne", a pretpostavlja se da misle na sam
in, kao to kae Malik Allah to
najbolje zna!
to se tie miljenja Aie u pogledu
starijeg djeteta, da to utie na
srodstvo po mlijeku, ona to dokazuje
hadisom Salima, roba Ebi-Huzejfe, kada
je /368/ "Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, naredio supruzi Ebu-
Huzejfe da ga zadoji, iako vie nije
bio mali, tako da joj je nakon toga
slobodno dolazio." To su druge supruge
sellem, odbile, smatrajui to posebnim
sluajem. To je stav veine uenjaka.
Argument veine uenjaka u koje
spadaju: etiri imama, sedam
erijatskih pravnika, veliki ashabi, te
druge supruge Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, (osim
Aie), jeste predanje koje stoji u dva
"Sahiha", a navodi se od Aie, da je
sellem, rekao: /369/ "Gledajte ko e
vam biti braa, jer je dojenje stvar
gladi!" O pitanjima dojenja, posebno
dojenja starijeg djeteta, bit e vie
govora uz ajet:
"i pomajke vae koje su vas
dojile" (4:23).
"Otac djeteta duan je hraniti
ih i odijevati na uzoran nain." Oevi
djece duni su izdravati njihove majke
i osiguravati im odjeu na uzoran
nain, tj. u skladu s obiajima u
mjestu gdje ive, bez pretjerivanja ili
krtarenja i u skladu sa svojim
mogunostima i imovinom. Allah Uzvieni
kae:

"Neka imuni prema bogatstvu svome
troi, a onaj koji je u oskudici, prema
tome koliko mu je Allah dao, jer Allah

168
nikoga ne zaduuje vie nego to mu je
dao. Allah e sigurno poslije tegobe
last dati." (65:7) Ed-Dahhak kae: "Ako
ovjek pusti suprugu, a s njom ima
dijete koje ona doji, on je duan
izdravati je i odijevati na uzoran
nain."
"Majka ne smije nanijeti tetu zbog
djeteta svoga", tj. tim to e ga
odvojiti od sebe kako bi nanijela tetu
njegovom ocu koji e ga odgajati. Ona,
naime, nema pravo odvajati ga od sebe
dok mu ne da mlijeko, bez kojeg
najee ne moe ivjeti. Tek nakon
toga, ona ga moe od sebe odstraniti
ukoliko eli s tim da ne uini tetu
njegovom ocu. Otac takoer nema pravo
oduzeti dijete od njegove majke kako bi
joj nanio tetu. Stoga Allah Uzvieni
kae:
"a ni otac zbog svog djeteta...",
tj. ni on neka ne uzima dijete od nje
kako bi joj tetu nanio. To navode dio
tabiina te neki drugi uenjaci.
"Nasljednik ima sline
obaveze." On ima obaveze sline onima
koje ima i otac djeteta u pogledu
trokova za majku djeteta,
zadovoljavanja njenih prava i
nenanoenja joj bilo kakve teteTo je
miljenje veine. To navode kao
argument i sljedbenici Ebu-Hanife i
Ibn-Hanbela, koji smatraju da su i
roaci obavezni jedni druge izdravati,
a prenosi se i od Omera ibn Hattaba i
veine pripadnika zdrave tradicije, to
se preferira na osnovi hadisa Semure,
koji se navodi direktno od Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem: /370/ "Ko
bude imao kao roba blieg roaka -
mahrema, duan je osloboditi ga." Usto
navodi da dojenje poslije dvije godine
ponekad moe biti i tetno za dijete,
bilo u fizikom ili psihikom smislu.
Od Alkame se prenosi da je Allahov
Poslanik vidio enu kako doji dijete
starije od dvije godine, po joj je
rekao: "Nemoj ga dojiti!"
"Zato, ako njih dvoje na
lijep nain i po dogovoru odlue dijete
odbiti, nisu grjeni!" To znai, ako
se oni slau da ga odbiju prije dvije
godine i u tome vide njegovo dobro,
tada nisu grjeni. U tom sluaju ne
treba da taj stav zauzme jedno mimo
drugog, ili to nametne drugome bez
dogovora. To je alternativno rjeenje
za dijete, odnosno obaveza da se gleda
njegov interes kao vid milosti Boije
prema Njegovim robovima, jer On
upozorava roditelje i upuuje ih da
vode rauna o svojim interesima, kao i
interesima djeteta. U poglavlju "Et-
Talak" (Razvod) Allah Uzvieni kae:

"a ako vam djecu doje, onda im dajte
zasluenu nagradu sporazumijevajui se
meusobno na lijep nain. A ako nastanu
razmirice, u tom sluaju e druga
dijete dojiti." (65:6)

"A ako zaelite svojoj djeci dojilje
nai, nije vam grijeh predati ono to
na lijep nain hoete dati." Ako se
oni sloe da otac od dojilje uzme
dijete zbog odreenog razloga, nema
smetnje da on dojilji na lijep nain da
naknadu za njen dotadanji trud. U tom
sluaju njegovo dijete e dojiti druga
uz nadoknadu, u skladu s lijepim opho-
enjem.
"Bojte se Allaha!", u svakoj
situaciji,
"i znajte da Allah dobro vidi ono
to vi radite" Ovim je reeno da se
Njemu ne moe nita sakriti, ni rijei
ni djela.

"Oni koji od vas umru ostavljajui
ene svoje, ene su dune ekati etiri
mjeseca i deset dana. I kada one ispune
propisani rok, vi niste grjeni za ono
to one po propisu urade. A Allah dobro
zna ono to vi radite." /234/

Ovo je zapovijed od Allaha Uzvienog
enama iji muevi umru da rok ekanja
provedu u trajanju od etiri mjeseca i
deset noi. Ova odredba odnosi se
podjednako na ene koje su imale
seksualni odnos kao i one koje nisu, te
o tome postoji konsenzus. Osnov na kome
se zasniva obuhvaanje ena koje nisu
stupile u seksualni odnos jeste opi
smisao ajeta, te hadis koji prenosi
imam Ahmed, prireivai Sunena, te
kojega Tirmizi smatra za sahih: /371/ -
Ibn-Mes'udu je postavljeno pitanje u
vezi s ovjekom koji je oenio neku
enu, pa zatim umro prije nego je s
njom stupio u seksualni odnos a nije
joj vjenani dar (mehr) odredio. To
pitanje su mu postavili vie puta
"Odgovorit u na osnovi svog
miljenja", kae on, "pa ako bude
ispravno, to je od Allaha, a ako bude
pogreno, to je od mene i ejtana.
Allah i Njegov Poslanik su isti od
toga. Njoj pripada puni iznos mehra." U
drugoj verziji stoji: "Njoj pripadaju
odgovarajua naknada bez umanjenja ili
poveanja, te rok ekanja - iddet i

169
nasljedstvo." Ma'kal ibn Jesar el-
Ede'i tada je ustao i rekao: "uo sam
alejhi ve sellem, tako presudio u
sluaju Buru'e bint Vaik", a na to se
Abdullah jako obradovao! U jednoj
verziji stoji: /372/ - Zatim su ustali
ljudi iz plemena Ede' i kazali:
"Svjedoimo da je Allahov Poslanik u
skladu s tim presudio u sluaju Buru'e
bint Vaik!" Iz toga se izuzima samo
ena kojoj je mu umro dok je u drugom
stanju jer njen rok ekanja - iddet
traje do kraja trudnoe, makar se to
dogodilo na trenutak nakon njegove
smrti. To je u skladu s opim znaenjem
ajeta:
"a trudne ene imaju rok ekanja
sve dok ne rode" (65:4), te sa
sunnetom. Naime, u hadisu Sebi'e el-
Eslemije, koji je zabiljeen u El-
Buharijinom i Muslimovom "Sahihu" u
vie verzija, stoji: /373/ "da je umro
njen mu, Sad ibn Havle, dok je bila
trudna, pa je ona uskoro nakon njegove
smrti rodila", a u drugom predanju "pa
je rodila nekoliko noi po njegovoj
smrti", pa kada joj je prolo pranje
poslije poroda, pripremila se za
vjeridbu. Kod nje je doao Ebu-Senabil
ibn Ba'kek i rekao joj: "Vidim da si se
dotjerala, kao da se hoe udati!? Tako
mi Boga, ne moe se udati dok ti ne
proe etiri mjeseca i deset dana!"
Kada mi je to rekao, opremila sam se i
otila Allahovom Poslaniku, sallallahu
alejhi ve sellem, i upitala o tome. On
mi je dao fetvu - sud da sam postala
slobodna im sam rodila i kazao da se
udam ako mi se ukae prilika!
Od toga se izuzima supruga ako ima
status robinje budui da je njen rok
ekanja pola roka slobodne ene, tj.
dva mjeseca i pet noi - prema
miljenju veine. Naime, ako je njen
razvodni rok u normalnim uvjetima
polovina, tako je i u sluaju ekanja
poslije smrti.
94

Ima uenjaka poput Muhammeda ibn
Sirina i nekih zahirija, koji
izjednaavaju slobodne ene i robinje u

94
Ja bih rekao: Ako se robinja kanjava polovinom kazne, to ne
znai da e njen iddet biti upola manji... budui da status slobodne
ene nije isti kao i status robinje. Meutim, materica slobodne ene
ne razlikuje se od materice robinje. Kada se meleku naredi da udahne
duh u zametak slobodne ene, to se ne razlikuje od robinje. Vrijeme
razvoja ploda, od sperme do zakvaka, odnosno komada mesa, jednak
je i kod slobodne ene i kod robinje. Cilj je zakonodavca, meutim,
odreenje pripadnosti djeteta, tj. ije je dijete? Prema tome, budui da
se periodi razvoja ploda ne razlikuju u smislu stvaranja, nema osnove
za razliku roka ekanja slobodne ene od roka robinje. Ako tu Allah
Uzvieni nije uspostavio razliku, nego je to naveo openito, ni
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne obavjetava nas da
iddet robinje traje polovinu iddeta slobodne ene - postavlja se
pitanje: na emu se to zasniva miljenje o dva razliita roka ekanja -
iddeta? Uporedba ovog roka sa erijatskim kaznama ovdje je
uporedba sa razlikom, to se jasno vidi!
ovom pitanju na osnovi opeg znaenja
ajeta, odnosno zato to je rok ekanja
stvar konstitucije ovjeka, u kojoj su
stvorenja formalno identina.
Seid ibn Musejjeb te neki drugi
navode da je mudrost to je rok ekanja
u sluaju smrti mua etiri mjeseca i
deset noi u tome to postoji
vjerovatnoa zaea u materici. Ukoliko
se saeka, ono e se iskazati. U hadisu
Ibn-Mes'uda u oba Sahiha, i u nekim
drugim zbirkama, stoji: /374/
"Stvaranje svakoga od vas traje u
trbuhu majke njegove etrdeset dana kao
sperma, zatim isto toliko kao zakvaak,
zatim isto toliko kao komad mesa
(plod), a zatim se alje melek da u
njega udahne duu." Ova tri perioda po
etrdeset dana predstavljaju etiri
mjeseca, a deset dana nakon toga je za
pojavu pokreta nakon udahnjivanja due.
Zato imam Ahmed smatra da je rok
ekanja - iddet majke djeteta rok
slobodne ene, jer je ona postelja kao
i slobodne.
95
Imam Ahmed prenosi od Amra
ibn Asa da je rekao: /375/ "Ne
komplicirajte nam sunnet naeg
Vjerovjesnika jer rok ekanja majke
djeteta, ukoliko umre njen gospodar,
traje etiri mjeseca i deset dana!"
Biljee ga, takoer, Ebu-Davud i Ibn-
Made.

"I kada one ispune propisani rok, vi
niste grjeni za ono to one po propisu
urade. A Allah dobro zna ono to vi
radite." Iz ovoga se moe zakljuiti
da je dunost da se za enu iji je mu
umro ogranii period alosti u vremenu
trajanja iddeta..U dvjema zbirkama
vjerodostojnih hadisa u vie verzija se
navodi od Ummi-Habibe i Zejnebe bint
Dah, majke vjernika, da je Allahov
rekao: /376/ "eni koja vjeruje u
Allaha i Sudnji dan nije doputeno
aliti za nekim preko tri dana, izuzev
u sluaju smrti mua, kada je ovaj rok
etiri mjeseca
96
i deset dana." U oba se
Sahiha, takoer, navodi predanje od
Ummi-Seleme: /377/ da je neka ena
rekla: "Allahov Poslanie! Mu moje
keri je umro, pa se ona ali to ne
smije oi premazati surmom! " On je
rekao: "Ne!" Navodi se da je to rekao
dva ili tri puta, a zatim: "Ona treba
da eka etiri mjeseca i deset dana.

95
Ja bih rekao: Status slobodne ene isti je kao i status robinje, iji se
rokovi ekanja - iddeta ne razlikuju. Ako je robinja supruga roba ili
majka djeteta, njen rok ekanja isti je kao i kod slobodne ene,
budui da im je i trajanje konstituiranja ploda isto. Postavlja se
pitanje: da li ropstvo/ubudijjet/ mijenja konstituciju... ?
96
Ja bih dodao: Za enu koja je oaloena nije propisana posebna
odjea, pa e ona nositi uobiajenu odjeu izbjegavajui dotjerivanje.
A to se tie uvjerenja da oaloena ena mora nositi crnu odjeu, to
je pogreno i haram...

170
Neke od vas su u doba paganstva ekale
po godinu dana!"
Rije "alost" ovdje znai
izbjegavanje mirisa, oblaenja odjee
koja privlai mukarce, upotreba nakita
i sl. Po opem miljenju svih, to je
dunost u periodu ekanja nakon smrti,
dok nije obaveza u razvodnom roku s
mogunou opozivaU pogledu obaveznosti
u razvodnom roku konanog putanja
(ba'in) postoji i drugo miljenje, tj.
da je alost obavezna za sve ene,
maloljetne ili starije, slobodne ili
robinje, muslimanke ili nevjernice, to
implicira ope znaenje ajeta. Sevri i
Ebu-Hanife od toga izuzimaju nevjernicu
zbog samog nevjerstva i maloljetnicu
zbog nepostojanja obaveznosti.
"I kada one ispune propisani
rok", tj. kada im proe iddet,
"nije vam grijeh", tj. njihovim
starateljima,
"vi niste odgovorni za ono to
one, po zakonu, urade", tj-. da se
uljepaju i dotjeraju, te se nastoje
udati. I to je znaenje rijei
(uobiajeno, po propisu), kako kae
Ibn-Abbas.

"I nije vam grijeh ako tim enama na
znanje date da ete ih vi zaprositi,
ili ako to u duama svojim krijete.
Allah zna da ete o njima misliti, ali
im potajno nita ne obeavajte, nego im
samo zborite dozvoljeni govor. I ne
odluujte se na brak prije nego to
propisano vrijeme za ekanje ne istee;
i imajte na umu da Allah zna ta je u
duama vaim, pa Ga se priuvajte, i
znajte da Allah prata i da je
blag."/235/

Allah Uzvieni kae:
"I nije vam grijeh ako tim
enama na znanje date da ete ih vi
zaprositi." Misli se: u toku njihovog
razdoblja ekanja (iddeta) nakon smrti
mua, bez obznanjivanja. Od Ibn-Abbasa
se navodi da to treba uiniti na
indirektan nain, kao to su izjave:
"elim se oeniti" ili "Volim takvu i
takvu enu", to joj se kae na nain
kako je uobiajeno. Sve dok je ona u
roku ekanja, ne moe joj otvoreno
ponuditi brak. Isti je sluaj i s
razvedenom enom, kojoj se moe na isti
nain obznaniti prosidba..Tako je
sellem, rekao Fatimi bint Kajs kada je
nju pustio njen mu Ebu-Amr ibn Hafs
trei put, naredivi joj da razvodni
rok provede u kui sina Ummi-Kulsum:
/378/ "Kada bude slobodna, izvijesti
me!" Kada je postala slobodna od braka,
on je vjeri za Usame ibn Zejda, svoga
roba, i zatim je uda za njega. to se
tie razvedene ene,
97
nema razilaenja
u tome da nije doputeno nikome osim
njenom muu obznaniti vjeridbu s njom,
niti joj na indirektan nain ukazati na
to. Allah to najbolje zna!
"...ili ako to u duama svojim
krijete", tj. ako u sebi krijete da ih
elite vjeriti. To je slino rijeima
Allaha Uzvienog:
"Gospodar tvoj doista zna ono
to grudi njihove taje i ono to oni na
javu iznose" (27:74), ili ako to u
duama svojim krijete. Zato kae:
"Allah zna da ete o njima misliti"
u duama svojim, pa vam stoga uklanja
smetnje. Zatim kae: "ali im
potajno nita ne obeavajte." Ibn-Abbas
kae: To znai: nemoj joj govoriti:
"Ja sam zaljubljen. Obeaj mi da se
nee udati za drugoga" i sl. u toku
razvodnog roka jer je to Allah
zabranio.
"...nego im samo zborite
dozvoljeni govor!", tj. govorite im ono
to je doputeno pri ponudi braka, da
kau staratelju: "Nemoj me izostaviti
za nju, pa da me ne obavijesti!" To
prenosi Ibn Ebi-Hatim.
"I ne odluujte se na brak
prije nego to propisano vrijeme za
ekanje ne istee." To znai: ne
sklapajte brak prije isteka iddeta -
razvodnog roka. Uenjaci se slau da
nije valjano sklapanje braka u periodu
razvodnog roka - iddeta, ali se
razilaze u pogledu statusa ovjeka koji
oeni enu u toku ovog roka i stupi s
njom u seksualni odnos, s obzirom da e
brak biti nevaei. Postavlja se
pitanje: da li mu je zauvijek
zabranjena enidba s njom ili ne?
Postoje dva miljenja, a veina smatra
da mu nije haram, nego da je moe
vjeriti kada proe njen razvodni rok.
Imam Malik smatra da mu je taj brak
zauvijek zabranjen i haram na osnovi
rijei izreenih Omeru ibn
Hattabu..Meutim, utvreno je da
postoji prekid izmeu onih koji to
prenose i Omera, a Sevri navodi da je
Omer te rijei povukao odredivi joj
mehr i uinivi da se njih dvoje

97
Ja bih dodao: To znai, koja je putena s opozivom tako da njen
mu ima prije svakoga drugog pravo vratiti je.

171
sastanu.
"I imajte na umu da Allah
zna ta je u duama vaim, pa Ga se
priuvajte!" Ovim Allah prijeti za ono
to kriju u prsima u pogledu ena
upuujui da kriju dobro, a ne zlo.
Istovremeno On ne ostavlja prostor za
gubljenje nade u Njegovu milost, pa
kae:
"Znajte da Allah prata i da je
blag."

"Nije vam grijeh ako ene pustite prije
nego u (spolni) odnos s njima stupite,
ili prije nego to im vjenani dar
odredite. I velikoduno ih darujte po
propisu, imuan prema svom stanju, a
siromah prema svom; to je dunost onima
koji ele dobro initi."/236/

Allah Uzvieni je dozvolio da se
ena pusti nakon sklapanja braka, a
prije seksualnog odnosa. Ibn-
Abbas i neki drugi kau da se pod
rijeju "dodir" misli na brani odnos!
ak je dozvoljeno da je pusti i ona ima
pravo na razvodnu naknadu (mehr), pa
makar se bila vjenala bez odreenja
ove naknade. Zato Allah Uzvieni
nareuje da se ena podmiri, to jest da
joj se naknadi ono to nije dobila od
mua, a to je on duan dati prema
svojim mogunostima, tj. bogatiji daje
naknadu prema svojim, a siromaniji
prema svojim mogunostima. Ibn-Abbas
navodi da je najvia otpremnina razvoda
sluga, dok je manja u dijelu imovine, a
jo manja u odjei!
Uenjaci se razilaze u vezi s
pitanjem: da li je otpremnina obavezna
za svaku putenu enu ili je obavezna
samo za onu s kojom nije bilo odnosa i
kojoj nije odreena razvodna naknada
(mehr). U tom smislu, postoji nekoliko
miljenja: neki smatraju da je to
poeljno za svaku putenicu, neki da je
samo za putenicu s kojom nije bilo
odnosa iako joj je utvr ena razvodna
naknada, a neki - i to je naj-
prihvatljivije, mada Allah to najbolje
zna - da je otpremnina obavezna za
putenicu ukoliko s njom nije bilo
odnosa i kojoj nije odreen mehr.
Ukoliko je s njom imao seksualni odnos,
obavezan je i odgovarajui mehr.
Ukoliko joj je pak utvrdio mehr i
pustio je prije seksualnog odnosa,
obavezan joj je dati polovinu utvrenog
mehra. Poslije seksualnog odnosa
obavezan je dati sve i to se smatra
naknadom na ime otpremnine, dok je za
onu kojoj nije utvren mehr, niti je
bilo s njom seksualnog odnosa, obavezna
otpremnina prema ajetu:

"imuan prema svom stanju, a siromah
prema svome; to je dunost za one koji
ele dobro initi".

"A ako ih pustite prije nego to ste u
odnos s njima stupili, a ve ste im
vjenani dar odredili, one e zadrati
polovinu onoga to ste odredili, osim
ako se odreknu ili se odrekne onaj koji
odluuje o sklapanju braka; a ako se vi
odreknete - to je blie bogobojaznosti!
I ne zaboravite da jedni prema drugima
dobri budete! Allah doista vidi to vi
radite." /237/

Ovaj asni ajet precizira ono to je
navedeno u prethodnom ajetu u vezi s
otpremninom putenice. Naime, ovim
ajetom se obavezuje da se da polovica
odreenog vjenanog dara (mehra)
ukoliko mu pusti enu prije seksualnog
odnosaDa postoji druga obaveza u
pogledu otpremnine, ovdje bi je naveo,
pogotovo to je poredi s prethodnom.
Allah to najbolje zna! Ono u emu
postoji konsenzus jeste da je, ukoliko
odredi eni vjenani dar, a zatim se
rastavi od nje prije odnosa - obavezan
dati joj polovicu odreenog dara.
Izuzetak ini razvod trorijekom, kada
je duan dati kompletan iznos ukoliko
se s njom osamljivao, pa makar i ne
imao seksualni odnos. Ovako su sudili
pravedne halife /hulafa'ur-
raidun/Meutim, afija navodi predanje
sa lancem od Ibn-
Abbasa, za kojeg prenosi da je rekao u
vezi s ovjekom koji oeni enu i s
njom se osami ali je ne dotakne, zatim
je pusti: "Njoj ne pripada nita osim
polovica dara, jer Allah Uzvieni kae:

"A ako ih pustite prije nego to ste u
odnos s njima stupili, a ve ste im
vjenani dar odredili, one e zadrati
polovicu onoga to ste odredili."
afija kae: "Ovo i ja zastupam, jer to
je slovo Knjige."
"..osim ako se ne odreknu" Ako se
pak ena odrekne onoga to joj od mua
pripada, onda on prema njoj nema vie

172
nikakve obaveze.
"ili ako se ne odrekne onaj
koji odluuje o sklapanju braka"Ibn
Ebi-Hatim prenosi: - Od Ibn-Lehi'e
navodi se da mu je govorio Amr ibn
uajb, koji to navodi od svoga oca, on
od djeda, da je Vjerovjesnik,
/379/ "Nosilac branog ugovora je mu."
Ibn Ebi-Hatim kae: - Od Isaa ibn Asima
navodi se da je rekao: uo sam [urejha
kako kae: "Ali ibn Ebi-Talib pitao me
je u ijoj ruci je brani ugovor? - pa
sam mu rekao: 'To je staratelj!...' Ali
on je rekao: 'Ne, nego je to mu'..."
Isti stav imaju Ibn-Abbas, Dubejr ibn
Mutim, Seid ibn Musejjeb i dio tabiina.
Ima miljenja da je nosilac branog
ugovora otac ene, njen brat, odnosno,
onaj bez ije saglasnosti se ne moe
vjenati. Neki od onih koji navode ovaj
stav ipak smatraju da je to mu.
"a ako se vi odreknete - to je
blie bogobojaznosti!", tj.
bogobojaznosti je blii onaj - mukarac
ili ena, svejedno - ko se odrekne.
Mudahid i neki drugi kau: "Dobrota je
ovdje da se ena odrekne svog dijela
ili da mu upotpuni njen dar." U tom
smislu, Allah Uzvieni kae:
"I ne zaboravite da jedni prema
drugima dobri budete!" To znai, da se
ne zanemaruje dobroinstvo, nego da se
prakticira u meusobnom odnosuEbu-Bekr
ibn Merdevejh navodi predanje s lancem
od Ali ibn Ebi-Taliba da je Allahov
rekao: /380/ "Doi e ljudima teko
vrijeme; vjernik e ljubomorno drati
ono to mu je u rukama, zaboravljajui
vrlinu." Allah Uzvieni kae:
"I ne zaboravite da jedni prema
drugima dobri budete!" Zli ljudi e
kupovati od nevoljnika, iako je Allahov
zabranio kupovanje od njih, odnosno
kupovanje prevarom. Ako si tako stekao
neko dobro, vrati to svome bratu, a ne
poveavaj time njegovu nevolju! Jer,
musliman je brat muslimanu, pa ga nee
alostiti niti povrijediti.
"Allah doista vidi to vi
radite", tj. Njemu se nikakvo vae
djelo niti rijei ne mogu sakriti i On
e svakoga nagraditi za njegovo djelo.

"uvajte namaz, naroito srednji namaz,
i pred Allahom ponizno stojte!" /238/
"Ako se budete bojali, onda klanjajte
hodei ili jaui! A kada budete
sigurni, spominjite Allaha onako kako
vas je On nauio onome to niste
znali."/239/

Allah Uzvieni nareuje da se uvaju
namazi u njihovom vremenu, da se
pridrava utvrenih propisa i
obavljanja na vrijeme. U oba Sahiha
potvruje se od Ibn-Mes'uda da je
rekao: /381/ - Pitao sam Allahovog
"Koji je posao najbolji?", pa je
odgovorio: "Namaz u svoje vrijeme!..."
"A zatim?...", upitao sam"Borba na
Allahovom putu!" - rekao je"A zatim?"
rekoh"Dobroinstvo prema
roditeljima!..." Zatim je rekao: "Tako
mi je govorio Allahov PoslanikDa sam ga
jo pitao, jo bi dodao!"
Meu namazima Allah Uzvieni posebno
je naglasio srednji namaz. Predstavnici
zdrave tradicije kao i oni pozniji
imaju razliita miljenja u pogledu
pitanja: koji je to namaz? Postoji vie
miljenja a uglavnom se veu za dilemu:
da li je to sabah ili ikindija. Sunnet
potvruje da je to ikindija, pa je tako
i prihvaeno. Dokaz je za to predanje
imama Ahmeda s lancem prenosilaca od
Alije, koji kae: "Allahov Poslanik,
na Dan bitke sa Saveznicima /382/
'Onemoguili su nam da klanjamo srednji
namaz, ikindiju, Allah im srca i domove
vatrom napunio!' Zatim je klanjao taj
namaz izmeu akama i jacije." Ovako
prenosi Muslim od Ebu-Muavije Muhammeda
ibn Hazima ed-Darira. Muslim to
prenosi, putem u'beta, od Alije ibn
Ebi-Taliba. Ovaj hadis prenose i dva
ejha, El-Buharija i Muslim, Ebu-Davud,
Tirmizi, En-Nesa'i i vie prireivaa
Musneda, Sunena i Sahiha putem vie
lanaca, koje neemo spominjati, a koji
se veu za Ubejde es-Selmanija, koji to
navodi od Alije.
Imam Ahmed prenosi od Semure da je
sellem, rekao: /383/ "uvajte sve
namaze, a naroito srednji namaz!" Nama
je rekao da je to ikindija! Ibn-Derir
navodi predanje s lancem od Ebu-
Hurejrea, koji kae: - Allahov
rekao je: /384/ "Srednji namaz je
ikindija-namaz."
98

"i pred Allahom ponizno
stojte!", tj. skrueno, ponizno i
smjerno stojte pred njim. Ova zapovijed
pretpostavlja da se ostavi govor u
namazu, koji je u suprotnosti s njim.
Stoga se i Allahov Poslanik, sallallahu

98
Tako je na osnovi vrstih dokaza iz sunneta utvreno da je ikindija
srednji namaz, tako da nema koristi od slabih predanja, koja navode
oni koji imaju suprotno stanovite, budui da je validno ono to
dolazi od Poslanika, sallalahu alejhi ve sellem.

173
alejhi ve sellem, uzdrao od odgovora
na selam koji mu je nazvao Ibn-Mes'ud
kada je bio u namazu. On mu se za to
ispriao i rekao: /385/ "U namazu je,
doista, zauzetost!" U Sahihu Muslimovom
navodi se da je rekao Muaviji ibn
Hakemu es-Sulemiju, kada je progovorio
u namazu: /386/ "U ovom namazu nije
valjan nikakav meuljudski govor. To je
samo tesbih /slavljenje,
tekbir/velianje i zikr/ spominjanje
Allaha." Imam Ahmed ibn Hanbel navodi
predanje od Zejda ibn Erkama, koji
kae: /387/ - U vrijeme Vjerovjesnika,
sallallahu alejhi ve sellem, neki
ovjek je o nekoj potrebi razgovarao sa
svojim drugom u toku namaza, pa je
objavljen ajet: "i pred Allahom
ponizno stojte!", nakon ega nam je
naredio da utimo. Prenose ga svi
prireivaI est zbirki osim Ibn-Made.
Hafiz Ebu-Ja'la navodi predanje s
lancem od Ibn-Mes'uda, koji kae: /388/
"Mi smo nazivali selam jedni drugima u
namazu. Meutim, ja sam jednom proao
pored Allahovog Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, i nazvao mu selam,
ali mi on nije uzvratio. Uinilo mi se
da je u vezi s tim o meni neto
objavljeno, pa kada je Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, zavrio
namaz, rekao je:
'I na tebe neka je mir, koji si
mi nazvao, i milost Allahova!' Allah
Uzvieni ini to hoe, a kada ste u
namazu, ponizno stojte
99
i ne
govorite!"
100

hodei ili jaui! A kada budete
sigurni, spominjite Allaha onako kako
vas je On nauio onome to niste
znali." Nakon to je Allah Uzvieni
naredio robovima Svojim da vode brigu o
namazima i obavljaju ih kako je
propisao, te to i posebno naglasio, On
ukazuje na situaciju kada je ovjeku
teko da to obavi na adekvatan nain u
vrijeme borbe i estokog boja, pa kae:
hodei ili jaui!", tj. klanjajte bilo
kako, idui ili jaui, odnosno,

99
Ja bih dodao: Rije: "ponizno stanite!" znai "Budite skrueni,
ponizni i smjerni pred Njim", kao to je navedeno u komentaru.
100
Utvreno je da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
ako bi njemu bio nazvan selam dok je u namazu, uzvraao iaretom
(znakom ruke). Od Ibn-Omera navodi se da je rekao: /389/ - Pitao
sam Bilala: "Kako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
uzvraao kada bi mu ljudi nazvali selam dok je bio u namazu?"
Odgovorio je: "On bi dao znak rukom!" To prenose peterica, a
Bejheki navodi od Nafia, koji kae: - ûo sam Ibn-Omera kako pria:
/393/ "Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom je prilikom
otiao klanjati u damiji Kubba. Dola mu je grupa
Ensarija/Medinelija i nazva mu selam dok je klanjao." Zatim: Rekao
sam Bilalu... itd. Isti hadis navodi i Ebu-Davud /394/ i u njemu
dodaje ovo: "i rairio je dlan i okrenuo ga nadolje".
okreui se ili ne okreui prema
kibli. Tako Malik navodi od Nafi'a:
/390/ - Kada je Ibn-Omeru bilo
postavljeno pitanje u vezi s "namazom u
strahu", on je to opisao, a potom
rekao: "Ako je strah vei od toga, onda
bi klanjali idui pjeke ili jaui,
okrenuti prema kibli ili ne!" Nafi'
zatim kae: "Ne vjerujem da je Ibn-Omer
to naveo i od koga drugoga do od
ve sellem!" Ovo predanje navodi El-
Buhari, a ovo je Muslimova verzija:
/391/ - U hadisu Abdullaha ibn Unejsa
el-Duhenija, kojega je Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, poslao da
ubije Halida ibn Sufjana i on bio na
putu prema Arefatu ili na Arefatu,
nastupilo je vrijeme ikindije namaza,
pa je u vezi s tim on priao: "Pobojao
sam se da mi ne proe, pa sam klanjao
gestikulirajui!..." Hadis prenose
Ahmed i Ebu-Davud s dobrim lancem
prenosilaca, a ovo predstavlja jednu od
olakica koje Allah Uzvieni daje
robovima Svojim otklanjajui od njih
stege i tekoe. Od Ibn-Abbasa navodi
se da je rekao u vezi s ovim ajetom:
"Jaha e klanjati na svojoj jahalici,
pjeak na svojim nogama pjeaei."
Imam Ahmed smatra da se "namaz u
uvjetima straha nekad moe klanjati
samo kao jedan rekat ako je dolo do
sudara vojske s drugom" Od Ibn-Abbasa
navodi se da je rekao: /392/ "Allah je
zapovjedio namaz kao strogu dunost
preko vaeg Vjerovjesnika, sallallahu
alejhi ve sellem, i to kod kue etiri
rekata, a na putu dva, te u strahu
jedan rekat." Na pitanje koje je
postavljeno Hakemu, Hamadu i Katadi u
vezi s namazom u ratu, oni su
odgovorili: "Jedan rekat!"
"A kada budete sigurni,
spominjite Allaha." Obavljajte namaz
onako kako vam je naredio, s potpunim
izvravanjem rukua (pregibanja), sedde
(padanja niice), kijama (stajanja),
kuuda (sjedenja) i huua (skruenosti),
"onako kako vas je On nauio
onome to niste znali", tj. kao to vam
je blagodati podario i uputio vas da
vjerujete, te pouio vas onome to e
vam koristiti i na ovome i na drugome
svijetu. Stoga to inite sa zahvalnou
i spominjanjem Allaha!

174

"Oni meu vama kojima se primie smrt,
a koji iza sebe ostavljaju ene, treba
da im oporukom, unaprijed za godinu
dana, odrede izdravanje i da se one ne
udaljuju iz kue. A ako je same
napuste, vi niste grjeni za ono to
one po propisu sa sobom uine. A Allah
je silan i mudar!" /240/ "Putenim
enama pripada otpremnina u skladu sa
propisom i to je obaveza onih koji se
Allaha boje." /241/ "Allah vam tako
objanjava Svoje ajete, da biste
razmislili!"/242/

Veina uenjaka tvrdi da je ovaj
ajet derogiran naprijed navedenim
ajetom, tj. rijeima:
"da ekaju etiri mjeseca i deset
dana" (2:234)El-Buhari navodi predanje
od Ibn-Zubejra, koji kae: - Rekao sam
Osmanu ibn Affanu: "Ajet:
.. Oni meu vama kojima se primie
smrt, a koji iza sebe ostavljaju
ene..., derogiran je drugim ajetom, pa
zato ga pie, odnosno, ostavlja?!"
On mi je odgovorio: "Moj bratiu! Ja
nita neu da mijenjam!"..Pitanje koje
je Ibn-Zubejr postavio Osmanu ibn
Affanu znai: Ako je odredba ovog ajeta
derogirana odredbom "etiri
mjeseca...", ta znai ostaviti
napisano iako mu je odredba derogirana,
budui da ostavljanje napisanog ajeta
navodi na to da ostaje i odredba koju
sadri?! Vladar vjernih mu je
odgovorio: "To je u Objavi fiksirano ,
i ja sam to u Mushafu naao kao i sve
drugo, te potvrujem onako kako sam
naao."
Posredstvom Ali ibn Ebi-Talhe navodi
se predanje od Ibn-Abbasa, koji kae:
"Bilo je uobiajeno da nakon smrti
ovjeka ena koja ostane iza njega
provodi period ekanja od godinu dana i
da se izdrava od njegove imovine, pa
je Allah Uzvieni objavio:

"ene su dune ekati etiri mjeseca i
deset dana poslije smrti svojih
mueva." To je rok ekanja za enu iji
mu umre ukoliko nije trudna, jer u tom
sluaju je rok - dok ne rodi. Zatim
kae:

"A njima pripada etvrtina od onoga to
vi ostavite ako ne budete imali
djeteta; a ako budete imali dijete,
njima pripada osmina od onoga to ste
ostavili." (4:12) Tako je objasnio
nasljedstvo ene, ostavljanje oporuke i
trokova izdravanja.
Veina na osnovi ovog ajeta
zakljuuje da je ena obavezna ostati u
kui godinu dana ekajui (u
iddetu)Drugi, meu kojima su Mudahid i
Ata, smatraju da ovaj ajet ne obavezuje
rok ekanja od godine dana, nego
ukazuje na oporuku enama koje su mogle
ostati u kuama mueva svojih godinu
dana nakon njihove smrti ukoliko su to
htjele. Zato kae: "oporuujui
svojim enama", tj. Allah vam savjetuje
da svojim enama ostavite oporuku i to
im se ne zabranjuje na osnovi rijei:
"i da se one ne udaljuju iz kue"
Meutim, kada njihov rok ekanja proe
u trajanju od etiri mjeseca i deset
dana ili porodom, pa se odlue otii i
napustiti taj stan, to im se ne
zabranjuje. Allah Uzvieni kae:

"A ako je same napuste, vi niste
grjeni za ono to one po propisu sa
sobom uine." Ovaj stav ima osnovu i
svoje utemeljenje u citiranom ajetu i
za to se opredjeljuje veina, meu
kojima i imam Ebul-Abbas ibn Tejmijje,
dok dio uenjaka, meu kojima su ejh
Ebu-Omer ibn Abdul-Berr, te Ata' i nje-
gove pristalice, smatra da je derogiran
"ajetom o nasljedstvu" Ukoliko pod time
misle na period preko etiri mjeseca i
deset dana, onda se moe prihvatiti, a
ukoliko pod tim misle na izdravanje u
njegovoj kui i iz njegovog imetka (u
sluaju smrti mua), etiri mjeseca i
deset dana nije obavezno u sluaju
smrti mua, o tome postoje razliita
miljenja. Obavezu ostajanja u stanu
mua oni dokazuju predanjem koje navodi
Malik u svom "Muvetta'u": /395/ -
Furej'a bint Maliki bin Sinan, sestra
Ebu-Seida el-Hudrija, r.a., dola je
ve sellem, da ga upita da li da se
vrati svojoj porodici Benu-Hudra jer je
njen mu bio otiao da trai svoje
sluge koji su bili pobjegli, pa kada ih
je stigao - oni su ga ubili. Ona kae:
"Pitala sam Allahovog Poslanika da se
vratim svojima u pleme Benu-Hudra, jer
me mu nije ostavio u stanu koji je
njegov, niti mi je ostavio sredstva za
ivot. Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao je: 'Da', pa
sam krenula, a onda je Allahov Poslanik
naredio da me pozovu, i upitao me:
'Kako si rekla?' Ponovila sam mu priu
koju sam mu ranije ispriala, pa je
rekao: 'Ostani u kui dok ne proe

175
propisani rok!' Tako sam u kui provela
rok ekanja u trajanju od etiri
mjeseca i deset dana. Kada je Osman ibn
Affan poslao po mene i pitao me o tome,
ja sam mu sve kazala, pa je on to
prihvatio i po tome presudio." Ovako
prenose Ebu-
-Davud, Et-Tirmizi i En-Nesa'i od
Malika, a En-Nesa'i i Ibn-Made to
prenose takoer od Sad ibn IshakaEt-
-Tirmizi navodi da je hadis hasen-
sahih.

"Rasputenicama pripada otpremnina u
skladu sa propisom i to je njihovo
pravo od onih koji se Allaha boje."
Ovaj ajet istiu kao argument uenjaci
koji smatraju da otpremnina pripada
svakoj rasputenici, te oni koji
smatraju da je otpremnina utvrena
slijedeim ajetom:

"Nije vam grijeh ako ene pustite prije
nego u spolni odnos s njima stupite,
ili prije nego to im vjenani dar
odredite. I velikoduno ih darujte, po
propisu: imuan prema svome stanju, a
siromah prema svome; to je dunost onih
koji ele dobro initi." (2:236)
101

"Allah vam tako objanjava
ajete Svoje", tj. dozvoljeno/halal,
zabranjeno/haram, strogu dunost/farz,
erijatske propise/hudud, to vam je
naredio, odnosno zabranio, naveo,
objasnio ili protumaio ne ostavljajui
to uopeno, "kako biste razmislili",
tjto razumjeli i promislili.

"Zar ne zna za one koji su iz straha
od smrti iz zemlje svoje pobjegli, a
bijae ih na hiljade, pa im je Allah
rekao: 'Pomrite!', a poslije ih je
oivio. Allah je, doista dobar prema
ljudima, ali veina ljudi ne
zahvaljuje." /243/ "I borite se na
Allahovu putu i znajte da Allah sve
uje i sve zna." /244/ "Ko je taj koji
Allahu drage volje zajam daje, pa mu ga
On mnogostruko vraa? - Allah uskrauje
i obilno daje, i Njemu ete se
vratiti."/245/

101
Vidjeti naprijed navedeni komentar ovog ajeta.
Od Ibn-Abbasa navodi se da je rekao:
- Bilo je etiri hiljade ljudi koji su
izbjegli bjeei od kuge. Govorili su:
"Idemo u zemlju u kojoj nema smrti."
Ali kada su doli do odreenog mjesta,
Allah im je rekao: "Pomrite", pa su
pomrli. Zatim im je doao jedan od
vjerovjesnika i Allaha zamolio da ih
oivi, pa ih je Allah oivio. O tome
govore rijei Allaha Uzvienog:

"Zar ne zna za one koji su iz straha
od smrti iz zemlje svoje pobjegli, a
bijae ih na hiljade..." tj. Njihovo
oivljenje predstavlja pouku i
nepobitni dokaz da e doi do tjelesnog
oivljenja na Sudnjem danu. Zato Allah
Uzvieni kae:
"Allah je, doista, dobar prema
ljudima", tj. time to im pokazuje
Svoja jasna znamenja, nepobitne i
neoborive dokaze.
"ali veina ljudi ne zahvaljuje"
Ljudi ne iskazuju zahvalnost za
blagodati koje im je Allah podario u
vjeri i ovome svijetuI u tome je pouka
i dokaz da oprez i strah ne mogu
zatititi od sudbine, te da nema
utoita osim kod Allaha. Jer navedeni
ljudi su izbjegli bjeei od epidemije
kuge i tragajui za dugovjenou, ali
ih je zadesilo suprotno njihovoj
namjeri, pa im je dola smrt brzo i
istovremeno.
U vezi s ovim je i sahih hadis u
kome imam Ahmed prenosi od Abdullaha
ibn Abbasa: /396/ - Omer ibn Hattab je
iao u am. Kada je doao u Sergaju,
sreli su ga komandanti vojske Ebu-
Ubejda ibn Derraha i njegovi drugovi,
obavijestili da je u amu zavladala
epidemija kugeNato je doao Abdurrahman
ibn Avf, koji je bio odsutan zbog nekih
svojih poslova, pa je rekao: "Ja o tome
neto znam uo sam Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, kako kae:
'Ako je to u nekoj zemlji u kojoj se vi
nalazite, ne idite bjeei od toga, a
ako ujete da je u nekoj zemlji, ne
idite tamo!' Omer je zahvalio Allahu, a
zatim se vratio kui." Hadis prenose
autori Sahiha od Zuhrija.

"I borite se na Allahovom putu i
znajte da Allah sve uje i sve zna." To
znai da oprez i strah ne spaavaju od
Allahovog odreenja, kao to to ne ini
ni bijeg ili izbjegavanje borbe, to
nee ni pribliiti ni udaljiti od
smrtnog asa, jer to je propisani as i
dodijeljena opskrba precizno i tano,
bez poveavanja ili nedostatkaAllah
Uzvieni kae:

"...koji su o brai svojoj govorili:
"Da su nas posluali, ne bi izginuli!"

176
Reci: "Pa vi smrt izbjegnite ako istinu
govorite!" (3:168), zatim:
"Ma gdje bili, smrt e vas stii, makar
to bilo i u kulama visokim!" (4:78).

"Ko je taj koji Allahu drage volje
zajam daje, pa mu ga On mnogostruko
vraa?" Ovim Allah Uzvieni podstie
Svoje robove da troe imovinu na
Njegovom putuIbn Ebi-Hatim prenosi od
Abdullaha ibn Mesuda da je rekao: "Kada
je objavljen ovaj ajet..., Ebu-Dahdah
el-Ensari je upitao: /397/ 'Allahov
Poslanie! Da li Allah Uzvieni hoe od
nas zajam?' "Odgovorio mu je: 'Da, Ebu-
Dahdahu!' On je na to rekao: 'Pokai mi
svoju ruku, Allahov Poslanie!' On mu
je pruio ruku, a on je kazao: 'Ja sam
dao u zajam Gospodaru svome
bau'..Zatim je El-Ensari dodao: 'U
njegovoj bai je bilo est stotina
stabala palme, a tu mu je bila majka i
njena porodica.' Ebu-Dahdah je otiao i
pozvao je: 'Majko!' Ona je odgovorila:
'Da, odazivam se.' On je kazao: 'Izii
odatle, to sam ja dao u zajam svome
Gospodaru!'..."
"lijepi zajam" Od Omera i drugih
predstavnika rane tradicije (Selefa)
prenosi se: "To je imovina potroena na
Allahovom putu."
"pa mu ga On mnogostruko vraa"
Slino Allah Uzvieni kae:

"Oni koji imovinu svoju troe na
Allahovom putu slini su onome koji
posije zrno iz kojeg nikne sedam
klasova i u svakom klasu po stotinu
zrna. A Allah poveava onome kome
hoe." (2:261) Meu hadisima koji se
prenose u vezi s ovim pitanjem Ibn Ebi-
Hatim navodi jedan s lancem od Ebu-
Hurejrea, koji kae: - Tako mi Onoga u
ijoj ruci je moj ivot, uo sam od
ve sellem, kako kae: /398/ "Allah
uveava dobro djelo za dvije hiljade
hiljada puta!"
"Allah uskrauje i obilno daje."
To znai: troite i ne brinite, jer
Allah je Skrbnik Koji uskrauje kome On
hoe, a obilno daje drugima u skladu sa
Svojom mudrou "Njemu ete se
vratiti" na Sudnjem danu.

- Zar ne zna kada su prvaci sinova
Israilovih poslije Musaa svome
vjerovjesniku rekli: "Poalji nam
kralja da se na Allahovom putu borimo!"
- "Moda se vi neete boriti, ako vam
borba bude propisana?" - ree on"Zato
da se ne borimo na Allahovom putu?"
rekoe, "A mi smo iz zemlje nae
prognani i od sinova naih odvojeni!" A
kada im borba bi propisana, oni, osim
nekolicine, okrenue se! A Allah
dobro zna one koji su nepravedno
postupali /246/

Sinovi Israilovi bili su jedno
vrijeme na Pravom putu, a zatim su se
iskvarili, pa su neki od njih poeli
oboavati idole. Meu njima je uvijek
bio neko od vjerovjesnika koji im je
zapovijedao dobro, odvraao ih od zla,
te ih pozivao da slijede Tevrat, sve
dok nisu uinili to to su uinili.
Tada je Allah dao da njima zavladaju
njihovi neprijatelji, pobiju i zarobe
mnoge te im uzmu velike teritorije,
iako su prije toga pobjeivali svakoga
ko bi ih napao jer su oni batinili
Tevrat i koveg jo od drevnih vremena.
To su oni naslijeivali jedni od drugih
do Musaa, a.s, Allahovog sugovornika.
Meutim, njihova zabluda dovela ih je
do toga da ih je uzurpirao neki vladar
i u toku ratova uzeo Tevrat iz njihovih
ruku tako da je preostalo vrlo malo
toga to su oni uvali. Potom je
prekinuto vjerovjesnitvo kod njihovih
potomaka, pa nije ostao nijedan potomak
iz loze poslanika osim jedne ene koja
je bila trudna i iji je mu ubijen.
Oni su nju uzeli i zatvorili u jednoj
kui nadajui se da e joj Allah dati
sina koji e im biti vjerovjesnik. ena
je molila Allaha da joj podari sina i
Allah je usliao njenu molbu. Dala mu
je ime amuel, tj. Allah mi je dovu
usliao. Neki kau: "eman", to ima
isto znaenje. Allah je dao da lijepo
odraste, pa kada je doao u godine
poslanstva, objavio mu je objavu,
zapovjedivi mu da vjeruje Njega
Jedinoga (tevhid) i da Njemu poziva. On
je pozvao sinove Israilove, a oni su od
njega zatraili da im postavi kralja s
kojim e se boriti protiv neprijatelja.

177
U vezi sa ovim ajetom bit e govora
kasnije. Vjerovjesnik ih je zapitao:
"Hoete li se vi sigurno boriti i
izvriti obavezu da se uz njega
borite, ako vam Allah postavi kralja?"

"Zato da se ne borimo na Allahovom
putu?", rekoe "Mi smo iz zemlje nae
prognani i od sinova naih odvojeni!",
tj. naa zemlja je oteta od nas i naa
djeca su zarobljena.

"A kada im borba bi propisana, oni,
osim nekolicine, okrenue se! A Allah
dobro zna one koji su nepravedno
postupali!" Nisu izvrili ono to su
obeali, nego je veina njih izbjegla
borbuAllah to dobro zna!

"Allah vam je Taluta za vladara
poslao", ree im vjerovjesnik
njihov"Odakle da nam on bude vladar
kada smo mi priliniji od njega da
vladamo? Njemu ni veliko bogatstvo nije
dano!", rekoe oni"Allah je njega da
vam vlada izabrao", ree on, "i velikim
znanjem i snagom tjelesnom ga podario!
Allah daje vlast kome On hoe! Allah je
neizmjerno dobar i Sveznajui!" /247/

Allah je poslao Taluta kao vladara
Izraelianima budui da je on bio jedan
od njihovih vojnika. Meutim, poto
nije bio potomak Jehude, oni su kazali:

"Odakle da nam jo on bude vladar kada
smo mi priliniji od njega da vladamo?
Njemu ni veliko bogatstvo nije dano!",
tj. on nije vladarski potomak, a i
siromaan je da bi vladao! To je bila
njihova primjedba i izraz tvrdoglavosti
prema Vjerovjesniku, iako bi im bolje
bilo da su se pokorili i lijepim
rijeima to prihvatili
sellem, odgovorio im je rijeima:
"Allah je njega da vam vlada izabrao",
jer on o njemu zna vie od vas. Nisam
ja taj koji ga je postavio, nego mi je
to Allah naredio nakon to ste vi
zatraili.
"On ga je velikim znanjem i
snagom tjelesnom obdario!" To znai: on
vas je u znanju nadmaio, snaniji i
vjetiji u ratu i otuda on treba da
bude vladar, koji ima znanje, lijep
izgled, fiziku i duhovnu snagu.
Zatim kae: "Allah daje vlast
kome On hoe!" Svojom mudrou i
blagou. U tom smislu On kae:
"Allah je neizmjerno dobar i
Sveznajui!", tj. On je neizmjerno
dobrostiv i zna ko zasluuje vlast, a
ko ne zasluuje.

"Znak njegove vlasti, ree im
vjerovjesnik njihov, bit e koveg koji
e vam stii. U njemu e biti smirenje
za vas od Gospodara vaega i ostatak
onoga to su Musa i Harun ostavili,
nosit e ga meleci! U tome je doista
znak za vas, ako ste vjernici!"/248/

Vjerovjesnik im kae: "Znak
blagoslova Taluta nad vama je u tome
to e vam Allah vratiti koveg koji
vam je bio oduzet."
"U njemu e biti smirenje za vas
od Gospodara vaega." To znai:
smirenje i dostojanstvo! Ata' kae:
"Allahovi Znaci koje ete poznati i uz
koje ete se smiriti."
"i ostatak onoga to su Musa i
Harun ostavili!" Ibn-Abbas kae:
"Njegov tap i komadii ploica", a
Ikrime dodaje: "I Tevrat"Usto, Ebu-
Salih dodaje: "I manija."
"koji nose meleci"Ibn-Abbas kae:
"Meleci su doli nosei koveg izmeu
nebesa i Zemlje i stavili ga pred
Taluta. To su ljudi gledali,
povjerovali u emonovo vjerovjesnitvo
i pokorili se Talutu."

- I kad Talut izie s vojskom, ree:
"Allah e vas staviti na kunju jednom
rijekom, pa ko se napije iz nje, nije
moj, a ko se ne napije, on je moj,

178
izuzev ako akom zahvati gutljaj!" I
oni se, osim nekolicine, napie, a kad
je prijeoe, on i oni koji su s njim
vjerovali, rekoe: "Mi danas ne moemo
izii nakraj s Dalutom i vojskom
njegovom!" Oni koji su vrsto vjerovali
da e susresti Allaha rekoe: "Koliko
su puta malobrojne grupe savladale
grupe mnogobrojne Allahovom voljom!" A
Allah je na strani strpljivih!/249/

Allah Uzvieni obavjetava o Talutu,
kralju Izraeliana, kada je ovaj iziao
sa svojom vojskom, koja je brojala
osamdeset hiljada vojnika, /a Allah to
najbolje zna!/ i rekao: "Allah e
vas staviti na kunju..., tj. iskuat
e vas jednom rijekom. Ibn-Abbas kae:
"To je rijeka erijata izmeu Jordana i
Palestine!",
"pa ko se napije iz nje, nije
moj", tj. nee biti sa mnom,
"a ko se ne napije, on je
moj, izuzev ako akom zahvati!", jer
tada nema smetnje.
"I oni se, osim nekolicine,
napie." Ibn-Abbas kae: "Ko bude
zagrabio iz nje akom, taj se napojio,
a ko bude pio, nije se napojio. Napilo
se sedamdeset i est hiljada ljudi, a s
njim ostalo etiri hiljade vojnika!"
Ali od Bera ibn Aziba prenosi se da je
rekao: /399/ "Govorili smo da je sa
Muhammedom, a.s., bilo na Bedru neto
vie od tri stotine i deset ashaba,
jednako broju ashaba Taluta, koji su s
njim preli rijeku, a nije je preao
nijedan koji nije vjernik!"
102
/Prenosi
El-Buhari./ Zato Allah Uzvieni kae:

"a kad je prijeoe on i oni koji su s
njim vjerovali, rekoe: "Mi danas ne
moemo izii nakraj s Dalutom i
vojskom njegovom!" Njih su podsticali
njihovi uenjaci koji su znali da je
Allahovo obeanje istinito, te da
pobjeda ne dolazi sa brojnou i
opremljenouOni su govorili:

"Koliko su puta malobrojne grupe,
Allahovom voljom, savladale grupe
mnogobrojne! A Allah je na strani
strpljivih!"

102
To znai da je broj vojnika Taluta bio neto vie od tri stotine i
deset, kao i broj vojnika na Bedru!

- I kada izioe pred Daluta i vojsku
njegovu, oni rekoe: "Gospodaru na,
nadahni nas izdrljivou i uvrsti
noge nae i pomozi nam protiv naroda
koji ne vjeruje!" /250/ "I oni ih,
Allahovom voljom, porazie, i Davud ubi
Daluta, i Allah mu dade vlast i
mudrost, i naui ga onome emu je On
htio. A da Allah ljude ne suzbija jedne
drugima, na Zemlji bi doista nered
nastao! Ali Allah je dobar svim
svjetovima!" /251/ "To su Allahovi
Znaci, koje Mi tebi istinito kazujemo.
A ti si, doista, jedan od
poslanika!"/252/

Kada se mali broj vjernika,
sljedbenika Taluta, sukobio s velikim
brojem sljedbenika Daluta, nevjernika,
oni rekoe: "Gospodaru na, nadahni nas
izdrljivou", , tj. spusti nam
strpljivost od Sebe "i uvrsti korake
nae!", tj. pri susretu s
neprijateljima, i ne daj da bjeimo i
nemoni budemo.
"I pomozi nas protiv naroda koji ne
vjeruje!"
"I oni ih, Allahovom voljom,
porazie", tj. pobijedie i uz Allahovu
pomo, savladae.
"i Davud ubi Daluta" tako da je
vlast prela Davudu, a.s., uz
vjerovjesnitvo kojim ga je Allah
darovaoZato Allah Uzvieni kae:
"pa mu Allah dade vlast" koja je
bila u rukama Taluta, "i mudrost", tj.
vjerovjesnitvo nakon amoela, "I
naui ga onome emu je On htio", tj.
znanju kojim se on, sallallahu alejhi
ve sellem, odlikovao.
Zatim Allah Uzvieni kae:
"A da Allah ljude ne suzbija jedne
drugima, na Zemlji bi nered zavladao."
Dakle, da Allah ne suzbije jedne ljude
drugima, kao to je suzbio neprijatelje
Izraeliana Talutovom vojskom i
Davudovom, a.s., hrabrou, oni bi
propali.
"Ali, Allah je dobar svim
svjetovima!" On je dobrostiv i milostiv
prema njima, pa ih jedne drugima
suzbija, jer Njemu pripada donoenje

179
suda, mudrosti i dokaza prema Njegovim
stvorenjima u pogledu svih njihovih
rijei i djela.
"To su Allahovi Znaci
koje mi tebi istinito kazujemo. A ti si
doista Poslanik!" To znai: ovo su
Znaci Allahovi koje smo ti
pripovijedali u vezi s onima koje smo
navodili s istinom, odnosno stvarnou,
koja je odgovarala istini to su je
sljedbenici Knjige ve imali i koju su
znali izraelianski uenjaci, jer ti
si, Muhammede, "doista, Poslanik",
to se posebno naglaava i sa svrhom
je zakletve.

"To su poslanici, Mi smo odlikovali
jedne nad drugim. Neke od poslanika
odlikovali smo jedne nad drugima. S
nekima od njih je i Allah govorio, a
neke je za vie stupnjeva uzdigaoA
Isau, sinu Merjeminu, jasne smo dokaze
dali i Ruhom svetim ga podrali. Da je
Allah htio, oni se ne bi meusobno
poslije njih ubijali, kada su im jasni
dokazi ve doli, ali oni su se
razili: neki su od njih vjerovali, a
neki su poricali. A da je Allah htio,
oni se ne bi meusobno ubijali! Ali
Allah radi ono to On eli."/253/

Allah Uzvieni saopava da je On
poslanike odlikovao jedne nad drugima,
kao to kae:
"Mi smo jedne vjerovjesnike nad
drugim odlikovali, a Davudu smo Zebur
dali" (17:55)Ovdje kae:

"Neke od poslanika odlikovali smo jedne
nad drugima. S nekima od njih je i
Allah govorio", tjs Musaom i
Muhammedom, sallallahu alejhi ve
sellem, kao i sa Ademom, kao to stoji
u hadisu ije se predanje nalazi u
Sahihu Ibn-Hibban, koji ga navodi od
Ebu-Zerra.
"a neke je za vie stupnjeva
uzdigao", to se potvruje i hadisom o
"Nonom putovanju", kada je
sellem, vidio vjerovjesnike na nebesima
prema njihovim stupnjevima kod Allaha
Uzvienoga. Dovoenje u vezu ovog ajeta
i hadisa u oba sahiha to se navodi od
Ebu-Hurejra u vezi s rijeima
"Nemojte me odlikovati nad drugim
vjerovjesnicima..." zahtijeva
upoznavanje s uzrocima koji su doveli
do toga. Naime, povod za ovaj hadis bio
je slijedei: to je bilo zbog svae do
koje je dolo izmeu jednog muslimana i
idova u vezi sa zakletvom: "Ne, tako
mi Onoga Koji je odabrao Musaa nad
svjetovima!", kojom se idov zakleo,
zbog ega ga je musliman oamario i
rekao: "I nad Muhammedom, sallallahu
alejhi ve sellem, pokvarenjae?" idov
se poalio Allahovom Poslaniku,
sallallahu alejhi ve sellem, pa je on
rekao: /400/ "Ne odlikujte me nad
drugim vjerovjesnicima! Na Sudnjem danu
ljudi e pasti u nesvijest, pa u se ja
prvi probuditi. Nai u Musaa kako se
dri Ara, ne znajui da li se on prije
probudio ili uope nije bio
onesvijeen, zbog toga to se s njim
to ve dogodilo na Sinajskoj gori. Zato
me ne odlikujte nad drugim
vjerovjesnicima!" Odgovora na to ima
vie: a) da Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, nije znao
za to odlikovanje..(to je neobino),
b) da je on to kazao iz skromnosti, c)
da je to zabrana odlikovanja u sluaju
svae, d) odlikovanje samo zbog
fanatizma,
103
e) da pravo odlikovanja ne
pripada vama nego Allahu Uzvienom, a
vi ste duni to prihvatiti i vjerovati
u to.
"A Isau, sinu Merjeminu, Jasne
smo dokaze dali", tj. dali smo mu
nepobitne i vrste dokaze autentinosti
onoga to je donio Izraelianima, da je
on Allahov rob i Allahov poslanik njima
poslan.
"i Ruhom svetim ga podrali",
tj. Dibrilom, a.s.
Nakon toga, Allah Uzvieni kae:

"Da je Allah htio, oni se ne bi
meusobno poslije njih ubijali, kada su
im Jasni dokazi ve doli, ali oni su
se razili: neki od njih su vjerovali,
a neki su poricali. A da je Allah htio,
oni se ne bi meusobno ubijali!" To
znai da je sve to Allahova odredba i
zapovijed, pa zato i kae nakon svega:
"Ali Allah radi ono to On eli!"

103
Prihvatljivije je da je zabranjeno odlikovanje zasnovano na
fanatizmu i subjektivizmu samim tim to se radi o odlikovanom
Vjerovjesniku zato to je on iz naroda ovoga ili onoga ovjeka ili
sljedbenika toga vjerovjesnika... Ukoliko je, meutim, odlikovanje
zasnovano na tekstu erijatskog zakona utvrenog u Kur'anu i
sunnetu, kao to Allah Uzvieni kae:
"Mi smo te poslali samo kao milost svjetovima" (21:107), ili kao to
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kae: "Ja sam prvak djece
Ademove...", odnosno, u hadisu o zagovoru, to je odlikovanje koje
ima stvarni odnos, a ne zbog subjektivnog miljenja ili fanatizma.

180

"O vjernici, podijelite dio onoga ime
vas Mi opskrbljujemo, prije nego to
doe Dan kada nee biti ni otkupa, ni
prijateljstva, ni posrednitva! A
nevjernici su doista nepravedni!" /254/

robovima da na Njegovom putu dijele od
onoga ime ih je opskrbio kako bi time
osigurali utedu kod Njega "prije nego
to doe Dan" , tj. Sudnji dan, "u
kojem nee biti ni otkupa, ni
prijateljstva, niti posrednitva"
Dan kada se nee moi otkupiti, pa
makar platio zlatom koliko cijela
Zemlja, kada nikome nee koristiti
prijateljstvo i bliskost, niti e biti
koristi od zagovornika koji se
zauzimaju.
104

"A nevjernici su, doista,
nepravedni!", tj. nema veeg
nepravednika od onoga koji se susretne
s Allahom kao nevjernik.

"Allah je, nema boga osim Njega, ivi i
Vjeni! Odravatelj! Ne obuzima Ga ni
drijeme ni san! Njegovo je ono to je
na nebesima i na Zemlji! Ko se moe
pred Njim zauzimati bez Njegovog
doputenja?! On zna ta je bilo prije i
ta e biti poslije njih i oni ne mogu
obuhvatiti od Njegovoga znanja osim
koliko On eli! Njegova kursija
obuhvaa i nebesa i Zemlju i Njemu nije
teko odravati ih! On je Svevinji i
Velianstveni!"/255/

Ovo je Ajetul-Kursija ("Ajet
Pijedestala") i on ima veliki znaaj.
Jedan vjerodostojan hadis od Allahovog
navodi da je to najvredniji ajet u
Knjizi AllahovojImam Ahmed ibn Hanbel
prenosi od Ubejja ibn Ka'ba: /401/ da
ga je Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, upitao: "Koji je
najvaniji ajet u Allahovoj Knjizi?", a
on je rekao: "Allah i Njegov Poslanik

104
Ako nisu vjernici!
to najbolje znaju", ponovivi to vie
puta, a zatim je kazao: "Ajetul-
Kursija" ("Ajet Pijedestala")On mu je
rekao: "estitam na znanju, Ebu-
Munzire! Tako mi Onoga u ijoj ruci je
moj ivot, on ima jezik i usne koje
veliaju Vladara kod Prijestolja,
Ara!" To prenosi i Muslim, ali bez
dodatka: "Tako mi Onoga u ijoj ruci je
moj ivot..."
Drugi hadis prenosi imam Ahmed od
Ebu-Zerra Dunduba ibn Dunade, koji u
jednom hadisu navodi da je upitao:
"Allahov Poslanie: /402/ ta je
najvee od onoga to je tebi
objavljeno?" Odgovorio je: "Ajetul-
Kursija":
"Allah, osim Koga drugog
boga nema, ivi je i Vjeni
Odravatelj!" (Prenosi En-Nesa'i.)
El-Buhari u svom Sahihu navodi od
Ebu-Hurejrea da je rekao: /403/ -
sellem, ovlastio me da uvam zekat
ramazana, pa mi je jednom doao neki
ovjek i uzeo malo hrane. Uhvatio sam
ga i rekao da u to kazati Allahovom
Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem
On me zamolio: "Pusti me! Ja sam u
oskudici, imam porodicu i velike
potrebe!" Pustio sam ga, a kada je
svanulo Vjerovjesnik me upitao: "ta je
uradio tvoj uhienik noas?" Rekao sam:
"Allahov Poslanie, tuio se da ima
velike tekoe i da je u oskudici, pa
sam se ja saalio i pustio ga!"
Poslanik je rekao: "Slagao ti je, on e
se vratiti!" Sada sam znao da e se
vratiti, s obzirom da je to rekao
Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve
sellem, pa sam pratio i on je opet
doao i uzeo malo hrane. Opet sam ga
uhvatio i prijetio da u kazati
ve sellem, a on je ponovo molio: "Pusti
me! U velikoj sam oskudici, imam brojnu
porodicu! Neu se vraati vie!" Ponovo
sam se saalio i pustio ga da ode, a
kad je svanulo, Allahov Poslanik me je
upitao: "Ebu-Hurejre, ta je tvoj
uhienik sino uinio?" Kazao sam:
"Allahov Poslanie, alio se da je u
oskudici i da ima veliku porodicu, pa
sam se saalio i opet ga pustio da
ode!" On mi odvrati: "Slagao ti je,
vratit e se!" Sad sam i trei put
straario ekajui ga, i on je doao
opet i uzeo malo hrane, a ja ga opet
uhvatio" E, sad u sve rei Allahovom
Poslaniku, jer evo trei put kako si
tvrdio da se nee vraati, pa si opet
doao!" On mi ree: "Pusti me, a ja u
te poduiti rijeima za koje e ti
Allah koristi dati!" Upitah: "Koje su
to rijei?" A on mi ree: "Kada poe u
postelju, proui 'Ajetul-Kursiju' do
kraja 'Allah, osim Kojega drugog boga

181
nema, ivi je i Vjeni!' - pa e te
uvar poslan od Allaha stalno uvati i
ejtan ti se nee pribliiti do
svanua!" Opet sam ga pustio, a kada je
svanulo, Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, upitao je: "ta uradi
tvoj uhienik noas?" Rekao sam:
"Allahov Poslanie, tvrdio je da e me
poduiti rijeima za koje e mi Allah
koristi dati, pa sam ga opet pustio!"
On, sallallahu alejhi ve sellem, upita
me: "A koje su to rijei?" Rekao mi je:
"Kada poe u postelju, proui 'Ajet
Pijedestala' od poetka do kraja:
'Allah, osim kojega drugog boga nema,
ivi je i Vjeni!', pa je jo dodao: pa
e te uvar poslan od Allaha stalno
uvati i ejtan ti se do svanua nee
pribliiti!" Ashabi su paljivo sluali
da neto naue, a Vjerovjesnik je na to
rekao: "Istinu ti je rekao, iako je on
laac! Zna li ko je s tobom razgovarao
tri noi, Ebu-Hurejre?" Rekao sam: "Ne
znam!" A on e na to: "To je bio
ejtan..." Od Ebi-Umame prenosi se
direktno od Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem: /404/ Allahovo
najvee ime, kojim kada se zamoli
usliava dovu, nalazi se u tri
poglavlja: "El-Bekare" (Krava), "Ali-
Imran" (Imranova porodica) i "Taha"
(Taha ).
Ovaj ajet sadri deset posebnih
reenica.
Rijei Allaha Uzvienog: "Allah
je Bog, osim Kojega drugoga boga nema"
sadre obavijest da je On Jedini Bog za
sva stvorenja;
"ivi i Vjeni Odravatelj!", tj.
ivi po Sebi, koji nikada ne umire,
Utemeljitelj svega drugoga, bez ijeg
odravanja nema opstojnosti bia.
"Ne obuzima Ga drijeme niti
san." Ne obuzima Ga, znai ne savlauje
Ga drijeme, pospanost, pa zato poslije
toga kae:
"niti san", jer je on jai od
drijemea. U sahih hadisu se navodi od
Ebu-Musaa da je rekao: - Allahov
meu nama je ustao i obratio se sa
etiri rijei: /405/ "Allah doista ne
spava, niti treba da spava; On smanjuje
mjeru i podie je; Njemu se die dnevno
djelovanje prije nonog, a nono prije
dnevnog; Njegov zastor je svjetlo ili
vatra i, kada bi ga podigao, od sjaja
Njegova lica izgorjelo bi sve stvoreno
do ega pogled dosee."
"Njegovo je ono to je na
nebesima i na Zemlji!" Time se
saopava da su svi Njegovi robovi pod
Njegovom vlau, potinjenou i
upravom, kao to kae:
"Ta svaki e od njih, i onaj
na nebesima, i onaj na Zemlji, kod
Svemilosnog kao rob doi!" (19:93)
"Ko se moe pred Njim
zauzimati bez Njegovog doputenja?!",
"a oni se nee zauzimati osim za
onoga kojim On bude zadovoljan!"
(21:28) Dakle, zbog Njegove Veliine,
Uzvienosti i Velianstvenosti, niko se
nee usuditi da se zauzima za drugoga
osim uz Njegovo doputenje za
zauzimanje, kao to stoji u "hadisu
zagovora": /406/ - Doi u ispod
Prijestolja seddu inei, pa e me
podugo ostaviti tako, a zatim e mi
biti kazano: "Podigni glavu i kai, pa
e biti sluan, zauzmi se i bit e ti
prihvaeno!" Zatim kae: "pa e mi biti
odreena granica i uvest u ih u
Dennet!"
"On zna ta je bilo prije i
ta e biti poslije njih." To je dokaz
da Njegovo Znanje obuhvaa sva bia
ukljuujui njihovu prolost,
sadanjost i budunost, kao to Allah
Uzvieni istie govorei o melecima:

"A mi neemo tamo ui osim uz zapovijed
Gospodara tvoga! Njemu pripada ono to
je ispred nas, ono to je iza nas i to
je izmeu toga! A tvoj Gospodar nije
zaboravan!" (19:64)
"i oni ne mogu obuhvatiti od
Njegova znanja osim koliko On eli!"
Niko ne moe saznati nita od
Allahovoga Znanja osim ono to mu da
Allah da sazna i s ime ga upozna.
105

"Kursija Njegova obuhvaa i
nebesa i Zemlju." Ed-Dahhak navodi
predanje od Ibn-Abbasa: "Kada bi se
Sedam nebesa i Sedam Zemalja razastrli
tako da dopiru jedni do drugih, prema
prostranstvu Pijedestala bili bi kao
karika u prostranoj pustinji!" Ebu-Zerr
kae: - uo sam od Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, kako kae:
/407/ "Tako mi Onoga u ijoj ruci je
moj ivot, Sedam nebesa i Sedam Zemalja
su prema Kursiji samo kao karika
postavljena na pustinji zemaljskoj.
Kursija je prema Aru samo kao eljezna
halka postavljena izmeu dvije pustinje
na Zemlji." Ebu-Bekr ibn Merdevejh
navodi predanje s lancem od Ebu-Zerra
el-Gafarija, prema kojem je on pitao
sellem, za Pijedestal, pa mu je on
odgovorio: /408/ "Tako mi Onoga u ijoj
je ruci moj ivot, Sedam nebesa i Sedam
Zemalja su prema Kursiji samo kao
karika postavljena na pustinji
zemaljskoj. Veliina Ara, prema tom,

105
Ovo se posebno odnosi na znanje vjerovjesnika i poslanika, koje
potvruju rijei Allaha Uzvienog:
"On zna skriveno i neskriveno i ne upoznaje s tajnom Svojom nikoga
osim onoga koga za poslanika odabere..." (72:26)

182
Kursiji je poput veliine pustinje
prema toj halci."
"i Njemu nije teko da ih
odrava!", tj. nije Mu teko i ne
optereuje ga to odrava nebesa i
Zemlju i ono to je na njima, odnosno
izmeu njih. Naprotiv, to je Njemu
lahko i jednostavno jer On vodi brigu o
svakoj osobi i onome to ona radi,
nadzire sve stvari; Njemu nita ne moe
promai niti izbjei, jer sve stvari su
Njemu potinjene, jednostavne, niske i
sitne u odnosu na Njega, ovisne o
Njemu. On je nezavisan od svega i hvale
vrijedan, On ini to hoe; Njemu niko
ne postavlja pitanje ta je uinio, dok
se njima (robovima) pitanje postavlja.
On je Nadreeni nad svim, Obraunitelj
svega, Nadzornik, Velianstveni i
Uzvieni. Nema boga osim Njega, nema
drugog osim Njega, niti gospodara osim
Njega. Stoga rijei: "On je
Svevinji i Velianstveni!" imaju
znaenje kao i rijei:
"On je Velianstveni i Uzvieni"
(13:9)Najbolji stav prema ovim ajetima
i vjerodostojnim hadisima jeste stav
sljedbenika zdrave tradicije, koji su
za njih govorili: "Prihvatite ih kako
su doli, bez ikakvih modifikacija ili
antropomorfizma."
106

"Nema prisile u vjeru, Pravi put se
jasno razlikuje od zablude! Onaj ko ne
vjeruje u Taguta, a vjeruje u Allaha,
dri se za najvru vezu, koja se nee
prekinuti! A Allah sve uje i
zna!"/256/

Allah Uzvieni kae: "Nema
prisile u vjeru!" To znai, ne
prisiljavajte nikoga da ue u vjeru
islam, jer on je oit i jasan, njegova
znamenja i dokazi su oevidni, pa nema
potrebe da se iko prisiljava da ulazi u
njega. Naprotiv, koga Allah uputi u
islam, ija prsa rairi i pogled
prosvijetli, taj e u njega javno ui,
a ije srce Allah zaslijepi i zapeati
mu sluh i vid,
107
njemu nema koristi od

106
Tj. oni ih ne tumae slobodno prema miljenjima pojedinih ljudi,
nego u njih vjeruju odbijajui svako prispodobljavanje Allaha bilo
emu od Njegovih stvorenja.
107
Ja bih dodao: tj. na vama je da islam ponudite ljudima s njegovim
tolerantnim, i privlanim vjerovanjem, a na ljudima je da to razmotre
i upoznaju se s njegovim osnovnim elementima, dokazima i
argumentacijom na nivou svog razumijevanja. Naime, Allah Uzvieni
uinio je islam lahkim i tolerantnim do te mjere da su ljudi u stanju
svojim umom i razumom, koje im je Allah podario, to razmotriti i
ulaska u vjeru pod pritiskom i silom.
Navodi se da je bilo vie povoda za
objavu ovoga ajeta meu Ensarijama
Medinlijama. Takav povod je bila i ena
koja je odluila da e svoje dijete,
ukoliko ostane ivo, uvesti u idovsku
vjeru. U drugom sluaju, kada je
protjerano pleme Benu-Nedir, u kojemu
je bilo i sinova Ensarija, oni su
kazali da ne ele ostaviti svoje
sinove. Nakon toga, Allah je objavio:
"Nema prisile u vjeru...!"
Predanje navode Ibn-Derir od Ibn-
Abbasa, Ebu-Davud i En-Nesa'i od
Bendara, te Ebu-Hatim i Ibn-Hibban iz
hadisa u'betaIsto tako, Mudahid i
drugi navode da je ajet objavljen tim
povodom. Muhammed ibn Ishak navodi od
Ibn-Abbasa da je ajet objavljen povodom
sluaja jednog ovjeka iz plemena Benu-
Salim ibn Avfa, po imenu Husajni, ija
su se dva sina pokrstila, dok je on bio
musliman. On je rekao Vjerovjesniku,
sallallahu alejhi ve sellem: "Hou li
ih prisiliti, jer oni su odbili bilo
to drugo osim kranstva?", pa je
Allah objavio navedeni ajet. Meutim,
ovaj ajet je derogiran "ajetom o
borbi":
"Bit ete pozvani da se borite
protiv naroda veoma hrabrog i monog
sve dok islam ne prihvate!" (48:16)

"O Vjerovjesnie, bori se protiv
nevjernika i licemjera i budi
nemilosrdan prema njima!" (9:73),
zatim:

"O vjernici, borite se protiv
nevjernika koji su u blizini vaoj i
neka oni osjete vau strogost! I znajte
da je Allah na strani onih koji se
Njega boje!" (9:123)
Prema tome, neophodno je da se svi
narodi pozovu u islam, pa ukoliko neki
od njih to odbiju, ili ne budu davali
glavarinu (dizju), protiv njih se
treba boriti dok ne budu ubijeni. To je
smisao prisile. U sahih
(vjerodostojnom) predanju stoji: /409/
"Tvoj Gospodar se udi ljudima koji se
u dennet vode u lancima!" To znai:
zarobljenici koji se u islamsku zemlju
dovode u lancima i okovima, a nakon
toga primaju islam, te njihova djela i

razumjeti u skladu sa svojim mogunostima... osim ukoliko su ludi i
sl., kada nisu ni obavezani. Sve izvan toga, i ljudi i dini, obavezni su
to razmotriti i razumjeti onako kako je to Allah htio i naredio, pa
ukoliko to prihvate kao svoju vjeru, Allah im to omogui i pomogne
ih u tome. Meutim, ko je tvrdoglav i zanesen neistinom uprkos
razumijevanju dokaza, pa se okrene od islama, za to njegovo nasilje
Allah Uzvieni e dati da mu zaslijepi srce i zapeate se sluh i vid,
kao oblik primjerene kazne. U tom smislu, Allah Uzvieni kae:
"A onome koji dijeli, Allaha se boji i potvrdi ono to je dobro, njemu
emo put dobra olakati! A onome ko tvrdii, osjea se neovisnim, i
dobro smatra lanim, njemu emo put zla olakati!" (92:5-10)

183
due budu tako dobre da uu u Dennet.

"Onaj ko ne vjeruje u Taguta,
108
a
vjeruje u Allaha, dri se za najvru
vezu, koja se nee prekinuti! A Allah
sve uje i zna!" Tj. ko ostavi idole i
kumire i drugo emu poziva ejtan mimo
ibadeta Allahu, d.., i koji samo
Allahu klanja svjedoei da nema drugog
boga osim Njega, jer Tagut obuhvaa
svako zlo koje su inili ljudi u doba
paganstva oboavajui kumire,
obraajui se njima i molei od njih
pomo,
"dri se za najvru vezu, koja
se nee prekinuti!", tj. dri se za
vjeru kao najjai osnov, a to je slino
najvroj vezi koja se nee prekinuti,
budui da je po sebi vrsta, temeljita
i snana. Njeno vezivanje je jako, a ta
vrsta veza je vjera/iman i
predanost/islam. Onaj ko to kae nije u
suprotnosti s onim koji kae da su to
rijei:
"Nema boga osim Allaha!", odnosno,
da je to Kur'an ili ljubav, ili mrnja
u ime Allaha Uzvienog, jer to je sve
tano. U vezi s rijeima: "koja se
nee prekinuti" Muaz ibn Debel kae
da to znai: koja se nee prekinuti sve
do ulaska u Denet! Imam Ahmed navodi
predanje od Muhammeda ibn Kajsa ibn
Ubade, koji kae: /410/ "Bio sam u
damiji, pa je doao neki ovjek na
ijem se licu vidio trag skruenosti.
Klanjao je dva rekata skraeno, pa su
ljudi kazali: 'Ovo je ovjek iz
Denneta!' Kada je iziao, ja sam ga
pratio dok nije uao u stan. Uao sam s
njim i razgovarao, a kada se odmorio,
rekao sam mu ta su ljudi u damiji o
njemu govoriliOn je rekao: 'Allah je
Veliki! Niko ne treba da govori ono to
ne zna, a rei u ti zato...! Vidio
sam kao da sam u zelenoj bai!' (Ibn-
Avn navodi da je spomenuo njeno
zelenilo i prostranstvo, da je u
sredini bio eljezni stup iji je donji
dio bio u zemlji, a gornji na nebu, na
najvioj taki.) 'Reeno mi je: Popni
se uz njega!; ja sam rekao: Ne mogu!
Zatim mi je doao sluga (Ibn-Avn
109

navodi da je to bio crni rob) , podigao
mi odjeu sa zadnje strane i rekao:
Penji se! Penjao sam se dok nisam
stigao do peteljke, pa mi je rekao:
Uhvati se za peteljku! Tada sam se

108
Ja bih dodao: Ovdje se navodi nevjerstvo u Taguta/Satanu ispred
vjere u Allaha i to ukazuje na obavezu ienja srca na prvom mjestu,
i otklanjanje iz njih svega to je vezano za vjeru u Taguta, da bi tek
nakon to su postala ista mogla biti ispunjena i natopljena vjerom u
Allaha. U tom sluaju, samo Allah je uvar srca, tako da niko ne
moe vrstu vjeru u Allaha ukinuti, jer tada se ovjek dri za
najvru vezu.
109
To je jedan od prenosilaca hadisa koji se nalazi u lancu
prenosilaca.
probudio, a ona je bila u mojoj ruci!
Doao sam Allahovom Poslaniku,
sallallahu alejhi ve sellem, i ispriao
mu, a on je rekao: to se tie bae,
to je baa islama! to se tie stupa,
to je stup islama, a to se tie
peteljke, to je najvra peteljka. Ti
e biti musliman do smrti svoje!"
Hadis izdvajaju autori oba Sahiha, a
taj ovjek je Abdullah ibn Selam, r.a.

"Allah je zatitnik onih koji vjeruju,
izvodi ih iz tmina na svjetlo, a onima
koji ne vjeruju zatitnici su taguti,
odvode ih sa svjetla u tmine! To su
stanovnici Vatre i u njoj e vjeno
ostati."/257/

Allah Uzvieni saopava da On
upuuje na Pravi put onoga ko slijedi
Put mira kojim je On zadovoljan, pa
Svoje robove, vjernike, izvodi iz tmine
nevjerstva, sumnje i rezignacije na
svjetlo jasne, oigledne i lahke
Istine, te da je zatitnik nevjernika
ejtan koji im uljepava neznanje i
zablude u kojim se nalaze odvodei ih i
udaljujui od Puta istine na put kufra,
tj.nevjerstva i lai.
"To su stanovnici Vatre i u
njoj e vjeno ostati." Stoga, Allah
Uzvieni navodi izraz svjetlo u
jednini, a izraz tama u mnoini, jer
Istina je jedna, a nevjerstva ima vie
vrsta i sve one predstavljaju la, kao
to Allah Uzvieni, takoer, kae:

"I doista, ovo je Moj Pravi put, pa se
njega drite i druge puteve ne
slijedite, da vas ne odvoje od Puta
Njegova! Eto, to vam preporuuje, da
biste bili bogobojazni!" (6: 153)

- Zar ne zna za onoga koji se s
Ibrahimom o Gospodaru njegovu prepirao,
kada mu je Allah carstvo dao?! Kad
Ibrahim ree: "Gospodar moj je Onaj
Koji ivot i smrt daje!", on odgovori:
"Ja ivot i smrt dajem!" Ibrahim ree:
"Allah ini da Sunce izlazi s istoka,
pa uini ti da izie sa zapada!" I

184
nevjernik se zbuni! Allah doista
silnike ne upuuje na Pravi put! /258/

Onaj koji se prepirao s Ibrahimom o
Gospodaru njegovu bio je kralj
Babilona, Nemrud ibn Ken'an ibn Ku ibn
Sam ibn Nuh, a rijei Allaha Uzvienog:
"Zar ne zna za onoga koji se
s Ibrahimom o Gospodaru njegovu
prepirao" znae da se prepirao o
postojanju Gospodara njegova, budui da
je Ibrahim negirao da postoji drugi
gospodar osim Allaha. Na to je Nemruda
navela vlastita osionost i duina
vladanja. Zato Allah Uzvieni kae:
"kada mu je Allah carstvo dao" On je od
Ibrahima tada traio dokaz da postoji
Gospodar kome se moli, pa mu je Ibrahim
rekao: "Gospodar moj je Onaj Koji
ivot i smrt daje!" On je Tvorac svega
iz nita, a to i poniti nakon
postojanja. To je dokaz nunog
postojanja Onoga Koji stvara i odabira.
Budui da stvari nisu nastale same po
sebi, one moraju imati Tvorca Koji ih
stvara. To je Gospodar ijem oboavanju
ja pozivam jedino i On nema druga
(ortaka). Nemrud je tada rekao:
"Ja ivot i smrt dajem!" Kada se
meni dovedu dva ovjeka koji zasluuju
da budu ubijeni, ja naredim da se ubije
jedan, a da se oprosti drugome, pa on
ne bude ubijen! Ovako navode Katade i
neki drugi. Meutim, Allah najbolje
zna! Ali je jasno da on nije htio to,
jer to nije odgovor na ono to je rekao
Ibrahim. Naprotiv, Nemrud je htio da iz
oholosti i sile potvrdi da je on
gospodar, jer se ima utisak da on to
ini, odnosno, da on daje ivot i smrt!
Zato je Ibrahim njemu rekao:

"Allah ini da Sunce izlazi sa istoka,
pa uini ti da izie sa zapada!" To
znai, ako ti daje ivot i smrt, uini
to, jer onaj koji ivot i smrt daje
raspolae postojanjem svega to je
stvorio, on sebi podvrgava planete i
zvijezde i njihovo kretanje. Budui da
je Sunce samo mali dio od tih
stvorenja, a pojavljuje se svakoga dana
sa istoka, ako si ti bog, daj da doe
sa zapada! Kada je on vidio da je
nemoan i da mu gordost nita ne
pomae, zbunio se, tj. zanijemio je, a
zatim je naveden dokaz protiv njega:
"Allah doista silnike ne upuuje
na Pravi put!", tj. ne nadahnjuje ih
bilo kakvim dokazom ili argumentom.
Naprotiv, njihov dokaz je nitavan, pa
im pripada srdba i kazna estoka. Stav
logiara da je prijelaz Ibrahima sa
prve pozicije na drugu, prijelaz s
jednog dokaza na drugi jasniji ne
stoji, nego je prva pozicija uvod za
drugu, sa ciljem da se opovrgne stav
Nemruda i prvom i drugom pozicijom.
Allah to najbolje zna i Njemu se
zahvaljujemo!
110

to se tie Nemruda, on je ostao
tvrdokoran iako je zanijemio ne
odgovorivi, tako da nije povjerovao u
Allaha Uzvienog, Koji uistinu daje
ivot i smrt. Stoga je Allah Uzvieni
poslao na njega i njegov narod jato
komaraca, od kojih nisu vidjeli Sunce,
davi da ih savladaju, jedu im meso i
piju krv, ostavljajui ih samo kao
kosture. Jedan od tih komaraca uao je
u nos vladaru po kazni Allahovoj, pa se
on udarao maljem po glavi, ime ga je
Allah unitio.
111

- Ili za onoga koji je, prolazei pored
jednoga grada koji je bio do temelja
poruen i pust, povikao: "Kako e Allah
oiviti ove to su pomrli?!" I Allah ga
mrtvim uini stotinu godina, a zatim ga
oivi i upita: "Koliko si ostao?" On
ree: "Ostao sam dan ili dio dana!"
Tada mu ree: "Ne, ostao si stotinu
godina! Pogledaj jelo svoje i pie
svoje, nije se pokvarilo! A pogledaj i
magarca svoga, da Te uinim znakom za
ljude, a pogledaj i kosti, kako ih
sastavljamo, a onda mesom oblaemo!" I
kada njemu bi jasno, povika: "Ja znam
da Allah doista sve moe!"/259/

Ovome ajetu prethode rijei Allaha
Uzvienog:
"Zar ne zna za onoga koji se
s Ibrahimom o Gospodaru njegovome
prepirao", tj. da li ti je poznat
primjer onoga koji je polemizirao s

110
Ja bih dodao: Allah neka se smiluje Ibn-Kesiru! On je doista ovim
svojim komentarom ajeta dao jasno znaenje ove dvije pozicije. Neka
mu da svako dobro i nagradi ga iz Svoje Milosti i Oprosta u
denetskim odajama!
111
Ja bih dodao: Taj koji je tvrdio da on ivot i smrt daje, nije bio u
stanju usmrtiti obinog komarca koji mu je uao u nos nanosei mu
bolove koje nije mogao otkloniti bez malja. Navodi se, takoer, da je
to uinio cipelom, sve dok nije potpuno propao! U ovome se nalazi
pouka za one koji pouku prihvaaju. Naime, on je bio nemoan da
usmrti jednu malu muicu koja mu je bol nanijela i bila u stanju da
mu ivot ugrozi i uniti, pa kako da oivi muicu koja je uginula ili
pak krilo muice!? Slava Tebi, moj Allahu, velik li si Ti!

185
Ibrahimom, a.s., o Gos-podaru
njegovom?! Za njih se veu gore
navedene rijei:
"Ili za onoga koji je prolazei pored
jednoga grada, iji temelji su porueni
bili..." Postoje razilaenja ko je
ovaj prolaznik, odnosno da li je to
Uzejr, ili Hidr, ili je to Eremija ibn
Halkija ili Hazekijel ibn Bevvar, ili
pak neki drugi ovjek od Izraeliana?
Mogue da je to Uzejr! to se tie
grada, to je Kudus, Jerusalem, kroz
koji je proao nakon to ga je
Nabukodonosor poruio i pobio njegove
graane, tako
"da je bio pust", tj. nikoga u njemu
nije bilo.
Rijei Uzvienog: "i do temelja
svojih poruena", tj. iji su krovovi i
zidovi pali na zemlju. Stoga je on stao
razmiljajui ta je bilo s tim
velianstvenim graevinama, pa je
rekao:
"Kako e Allah oiviti ove
to su pomrli?!" Vidio je strane
ruevine i uinilo mu se da ih nije
mogue ponovo podii. Allah Uzvieni na
to odgovara:
"I Allah ga mrtvim uini
stotinu godina, a zatim ga oivi", jer
je, nakon to je prolo sedamdeset
godina od njegove smrti, grad ponovo
podignut i naseljen, te su se i
Izraeliani vratili u njega. Oivivi
ga stotinu godina poslije njegove
smrti, Allah mu je prvo dao oi da
pogleda ta Allah ini, kako oivljava
njegovo tijelo. Kada se to tijelo
upotpunilo, "rekao mu je", posredstvom
meleka,
"Koliko si ostao?" On ree: "Ostao sam
dan ili dio dana!" Ustvari, kada je on
umro, bio je poetak dana, a kada ga je
oivio, bilo je pred kraj dana. Zato je
on, ugledavi sunce kako sija, pomislio
da je to sunce od istoga dana, pa je
rekao: "ili dio dana!" A zatim mu
ree:

"Ne, ostao si stotinu godina! Pogledaj
jelo svoje i pie svoje, nije se
pokvarilo!" A tu su bili groe,
smokve i sok, to se nije bilo
promijenilo.
"A pogledaj i magarca svoga!", kako ga
Allah oivljava dok ti to gleda,
"da Te uinim znakom za ljude",
tj. dokazom za Povratak
"a pogledaj i kosti, kako ih
sastavljamo", tj. kako ih podiemo da
bi se jedna s drugom sastavilaIma
itanja i: "kako ih oivljavamo",
"a onda mesom oblaemo!" Dakle, nakon
to budu razbacane i desno i lijevo,
Allah alje vjetar koji ih sakuplja sa
svih strana, zatim stavlja svaku kost
na njeno mjesto tako da nastaje magarac
s kostima, ali bez mesa, da bi potom to
Allah obloio mesom, ivcima, krvnim
sudovima i koom, te poslao meleka da u
nozdrvu magarca puhne i da ovaj zareve.
Sve je to bilo uz doputenje Allaha
Uzvienog i naoigled Uzejra. Kada se
uvjerio u to, "on je rekao: 'Ja znam da
Allah doista sve moe!'",
tj. ja to znam jer sam to svojim
oima vidio i stoga o tome obavjetavam
svoje savremenike!

- A kada Ibrahim ree: "Gospodaru moj,
pokai mi kako oivljuje umrle?" On
ree: "Zar ne vjeruje?!" "Dakako,
vjerujem", odgovori on, "ali da mi se
srce smiri!" Zatim mu ree: "Pa, onda,
uzmi etiri ptice, isijeci ih, pa po
dio od njih stavi na svaki breuljak!
Zatim ih pozovi, doi e ti urei!
Znaj da je Allah Silan i Mudar!"/260/

Ispitujui Ibrahima, a.s., oni su
naveli vie razloga, meu kojima je i
to da je on Nemrudu rekao:
"Gospodar moj je Onaj Koji ivot i
smrt daje!" Naime, on je elio da se
tim uzdigne sa stupnja izvjesnog znanja
na stupanj pune izvjesnosti i da to
vidi oigledno, pa je rekao:

"Gospodaru moj, pokai mi kako umrle
oivljuje?" On ree: "Zar ne
vjeruje?!".. "Dakako, vjerujem",
odgovori on, "ali da mi se srce smiri!"
A u hadisu koji prenosi El-Buharija od
Ebu-Hurejra u komentaru ovoga ajeta
stoji: Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao je: /411/ - Mi
smo priliniji da sumnjamo od Ibrahima,
a.s., kada je rekao "Gospodaru moj,
pokai mi kako umrle oivljava!?" On
ree: "Zar ne vjeruje?!" "Dakako,
vjerujem" - odgovori on - "ali da mi se
srce smiri." Ovako prenosi Muslim. Nema
dvojbe da se ovim ne eli ukazati na
sumnju koju iz toga mogu shvatiti oni
koji ne posjeduju znanje. U vezi s ovim
hadisom postoji nekoliko odgovora:
jedan od njih je...
112

112
Ovdje je bjelina... i mufessir/komentator hafiz Ibn-Kesir ne
navodi te odgovore... U elji da to dopunimo, na ovome mjestu emo
navesti ono to biljei Buharija, koji to navodi u svom Komentaru od
Muhammeda ibn Ishaka ibn Huzejme, a ovaj od Ebu-Ibrahima
Ismaila ibn Jahja'a el-Muzinija, koji kae u vezi s ovim hadisom:
"Niti je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, niti Ibrahim, a.s.,

186
"Pa, onda, uzmi etiri ptice,
isijeci ih..." tj. svei ih, zakolji i
isijeci! Kada ih je on svezao i zaklao,
pomijeao zajedno i podijelio na
dijelove, nakon to ih je isjekao, na
svako brdo je stavio po dioIbn-Abbas
kae: "On je uzeo glave ptica, a zatim
mu je Allah naredio da ih pozove, pa je
on inio kako mu je Allah naredioTada
je vidio kako sve ide jedno drugom,
perje perju, krv krvi, meso mesu, a
dijelovi svake ptice se sastavljaju
jedno s drugim dok sve ptice nisu
dovrene. Tada su one urei krenule
prema njemu. Da bi jasnije vidio to je
pitao, Allah je uinio da svaka ptica
doe i uzme svoju glavu, koja je bila u
ruci Ibrahima, a.s., pa ukoliko bi se
desilo da joj prui glavu koja nije
njena, ona bi to odbila, a ukoliko bi
joj dola njena glava, tada bi se
spojila s tijelom Boijom snagom i
moi." Zato Allah Uzvieni kae:
"Znaj da je Allah Silan i Mudar!",
tj. silan i niko Ga ne moe savladati,
nita Mu se ne moe zabraniti, pa to
On hoe, to bude bez prepreke, jer je
On nadreen nad svime, mudar u Svojim
rijeima, djelima, zakonima i
moiAbdurrezzak kae: - U vezi sa
"ali da mi se srce smiri" Mamer
nam navodi od Ejjuba da je rekao da
Ibn-Abbas kae: "U Kur'anu nema ajeta
koji mi daje nade vie od toga!" Ibn
Ebi-Hatim navodi od Ibn-Munkedira da je
priao kako je Abdullah ibn Abbas sreo
Abdullaha ibn Amr ibn Asa i upitao ga:
"Koji ajet u Kur'anu tebi daje najvie
nade?" Abdullah ibn Amr mu je rekao: -

"Reci: 'O robovi moji koji ste se prema
sebi ogrijeili, ne gubite nadu u
Allahovu milost...'!" (39:53) Ibn-Abbas
je rekao: - Meutim, ja istiem rijei
Allaha Uzvienog:

- A kada Ibrahim ree: "Gospodaru moj,
pokai mi kako umrle oivljuje?", On
ree: "Zar ne vjeruje?!" - "Dakako."
Rijei: "Dakako!" su ga zadovoljile
kada ih je Ibrahim rekao, pa je rekao:
"To je ono to se javlja u duama i to
ejtan sugerira." Tako to prenosi El-
Hakim, istiui da je to sahih
predanje.

ikada posumnjao u to da je Allah Uzvieni moan oiviti mrtve. Oni
su jedino sumnjali u to da li e im odgovoriti na to pitanje ili ne... To
pokazuje da ovaj sluaj Ibrahima, a.s., nije naveden kao sluaj
sumnje, nego je naveden kao sluaj elje za poveanjem oiglednog
znanja budui da oiglednost potvruje spoznaju i smirenost vie
nego logiko zakljuivanje.

"Primjer onih koji imovinu svoju troe
na Allahovu putu slian je zrnu iz
kojega nikne sedam klasova, a u svakom
klasu po stotinu zrnaA Allah poveava
kome On hoe! Allah je neizmjerno dobar
i Sveznajui!"/261/

Ovo je primjer koji Allah Uzvieni
navodi za poveanje nagrade onome ko
troi svoju imovinu u elji za Njegovim
zadovoljstvom, odnosno da se dobro
djelo poveava od deset do sedam
stotina puta, pa kae:
"Primjer onih koji imovinu svoju troe
na Allahovu putu slian je...", tj. u
pogledu pokornosti prema Allahu troei
u borbi (dihadu) konjicu, orue,
oruje i sl. Od Ibn-Abbasa se navodi:
"Dirhem potroen u dihadu borbi i
hadu poveava se do sedam stotina
puta, pa zato Allah Uzvieni kae:

"slian je zrnu iz kojega nikne sedam
klasova, a u svakom klasu po stotinu
zrna." Ovaj primjer ima utisak na due
ljudi vie nego spominjanje broja sedam
stotina. U njemu se ukazuje da dobra
djela Allah Uzvieni razvija za njihove
nosioce kao to usjev razvija za onoga
ko ga zasije u plodnu zemlju. Postoji
predanje iz sunneta, koje takoer
govori o poveavanju dobrih djela do
sedam stotina puta.
Ahmed od ibn Mesuda navodi predanje
da je neki ovjek dao za milostinju na
Allahovom putu obiljeenu devu, pa je
sellem, rekao: /412/ "Na Sudnjem danu
sigurno e dobiti sedam stotina
obiljeenih deva!" To prenose Muslim i
En-Nesa'i.
"A Allah poveava kome On hoe!",
dakle, prema iskrenosti u poslu. Napri-
jed je naveden hadis Ebu-Osmana en-
Nehdija, koji navodi od Ebu-Hurejrea, u
pogledu poveanja dobrog djela do dvije
hiljade hiljada dobrih djela u vezi s
rijeima:

"Ko je taj koji Allahu drage volje
zajam daje, pa mu ga On mnogostruko
vraa?!"
113

Sveznajui!" Njegovo dobro je
sveobuhvatno i nadmauje stvorenja i On
zna ko to zasluuje i ko ne zasluuje;
Njemu pripada slava i hvala!

113
Vidjeti hadis broj 398.

187

"Onima koji troe imetke svoje na
Allahovom putu, a onda ono to potroe
ne poprate prigovorima i uvredama,
pripada nagrada Gospodara njihova!
Njima nema straha niti e oni
tugovati!" /262/ "Lijepa rije i oprost
vredniji su od milostinje koju prati
vrijeanje! A Allah je nezavisan od
svakoga i blag!" /263/ "O vjernici, ne
kvarite milostinje vae prigovorima i
uvredama, kao to to ini onaj koji
imetak svoj troi da bi se ljudima
pokazao, a ne vjerujui u Allaha i
drugi svijet! Primjer njegov je kao
primjer glatke stijene na kojoj ima
zemlje, pa je pogodi veliki pljusak i
ogoli je! Oni nemaju nikakve koristi od
onoga to su stjecali. A Allah ne
upuuje na Pravi put ljude koji ne
vjeruju."/264/

Allah Uzvieni ovim hvali one koji
svoj imetak troe na Njegovom putu ne
pratei to dobroinstvo i milostinju
isticanjem svojih zasluga prigovorima
za to to su dali, budui da to oni
ine bez prigovaranja bilo kome i bez
samoisticanja bilo rijeju ili djelom.
U tom smislu, rijei Uzvienog: "niti
uvredama" znae da oni ne ine onome
kome su uinili dobroinstvo nita loe
kako bi ga ponizili tim svojim
dobroinstvom. Nakon toga, Allah
Uzvieni im obeava veliku nagradu za
to, pa kae:
"njima pripada nagrada Gospodara
njihova!" Dakle, njima pripada
nagrada od Allaha, a ne od bilo koga
drugoga;
"Niega se oni ne trebaju bojati!"
od strahota koje sa Sudnjim danom
dolaze, "i ni za
im ne trebaju tugovati!", tjza
ljepotama ovoga svijeta, koje e iza
njih ostati.
"Lijepa rije", tj. lijepa rije i dova
upuena Allahu za muslimana, te
"oprost" , tj. izvinjenje i pratanje
nepravde, "vredniji su od milostinje
koju prati vrijeanje!" Allah je
"Nezavisan" od Svojih stvorenja i
"Blag" , to znai da On blago
postupa, prata i oslobaa. U vezi sa
zab-ranom prigovora i isticanja
milostinje (dobroinstva) postoji vie
hadisa. U Sahihu Muslimovom navodi se
od Ebu-Zerra da je rekao: - Allahov
rekao je: /413/ "Sa trojicom ljudi
Allah nee razgovarati na Sudnjem danu,
nee ih pogledati niti osloboditi i
njima slijedi bolna kazna: sa onim koji
prigovara za ono to je dao, s onim ko
spusti svoju odjeu, i s onim koji
proda svoju robu uz lanu zakletvu."

"O vjernici, ne kvarite milostinje
svoje prigovorima i uvredama!",
kazujui tako da se milostinja kvari
prigovorima i uvredama nakon to se da,
jer nagrada za dobroinstvo gubi se
zbog grijeha od prigovora i uvreda.
"kao to to ini onaj koji imetak svoj
troi da bi se ljudima pokazao"To
znai: ne kvarite svoje milostinje
prigovorima i vrijeanjem, kao to to
ini onaj koji se time pokazuje pred
ljudima pokazujui njima da se eli
pribliiti Allahu, dok mu je prava
namjera da ga ljudi hvale ili pak neto
drugo na ovome svijetu, to
pretpostavlja prekid odnosa prema
Allahu i elje za Njegovim
zadovoljstvom! U tom smislu, Allah
Uzvieni kae: "a ne vjerujui u
Allaha i drugi svijet!" Nakon toga,
Allah Uzvieni navodi primjer ovjeka
koji se pretvara pred ljudima troenjem
svoga imetka:
"Primjer njegov je kao primjer
glatke stijene." Rije znai: glatki
kamen (stijena) "na kome ima zemlje, pa
ga pogodi veliki pljusak" ; rije
znai jaka kia, "i ogoli ga" ,
tjostavi ga glatkim i suhim bez imalo
zemlje koja je tu bila. Isto tako i
djela licemjera, koji se pretvaraju,
nestanu i izgube se kod Allaha
Uzvienog, jer su njihova djela koja su
ljudi vidjeli bila poput one zemlje.
Allah Uzvieni kae:

"Oni nemaju nikakve koristi od onoga
to su stjecali. A Allah ne upuuje na
Pravi put ljude koji ne vjeruju."

188

"Oni koji troe svoj imetak u elji za
zadovoljstvom Allahovim i sigurni su u
nagradu za to, slini su bai na
uzviici na koju se izlila obilna kia,
pa daje dvostruki urod! A ako se na nju
ne izlije obilna kia, opet bude rose!
Allah dobro vidi to vi radite!"/265/

Ovo je primjer vjernika koji troe
svoj imetak u elji za Allahovim
zadovoljstvom, "i sigurni su u
nagradu za to", tj. oni su sigurni,
uvjereni da e ih Allah za to nagraditi
najobilnijom nagradom. Slino ovome ima
znaenje sahih hadis o kojem postoji
ope slaganje: /414/ "Koji budu postili
ramazan vjerujui i raunajui na
nagradu", tj. vjerujui u njegovu
obavezu i raunajui na nagradu kod
Allaha, "slini su bai na
uzviici", tj. slini su vrtu na
uzvienju na zemlji po kojoj teku
rijeke, "na koju se izlila obilna
kia", tj. jaka kia, kao to je
naprijed navedeno, "pa ona da plod",
tj. svoj plod, "dvostruki!", tj. u
odnosu na druge bae.
"A ako se na nju ne izlije
obilna kia, padne kia rosulja!", tj.
sitna kia koja ne da sui zavladati.
Jer, ako se na nju ne izlije obilna
kia, onda e padati sitna kiica, pa
e joj i to biti dovoljno! Isto tako,
djelo vjernika nikada se ne gubi, nego
ga Allah prima i umnoava svakome prema
njegovim djelima. Zato Allah Uzvieni i
kae:
"Allah dobro vidi to vi radite!",
tj. nita od djela Njegovih robova
Njemu se ne moe sakriti.

"Da li bi iko od vas volio da posjeduje
bau punu palmi i groa, ispod koje
rijeke teku i u kojoj ima svakojakih
plodova, a da je ostario i da ima
nejaku djecu, a da je onda vatrena
oluja zadesi preko nje i ona izgori?!
Tako vam Allah objanjava Znamenja
Svoja, da biste razmislili!" /266/

Komentirajui ovaj ajet El-Buhari
navodi predanje od Ubejda ibn Umejra,
koji kae da je jednoga dana Omer ibn
Hattab upitao ashabe Allahovog
Poslanika: - ta mislite, povodom ega
je objavljen ovaj ajet:
.."Da li bi iko od vas volio
da posjeduje bau punu palmi i
groa...?" Oni su kazali: "Allah to
najbolje zna!" Omer se, potom, naljutio
i rekao: "Kaite, znamo ili ne
znamo!?.." Ibn-Abbas, r.a., kazao je:
"Vladaru vjernih, u vezi s tim imam
jednu ideju!" Omer je rekao: "Kai i ne
potcjenjuj sebe, bratiu moj!", a Ibn-
Abbas je rekao: "Navest u primjer
djela!" "Kojeg djela?", upita Omer.
Ibn-Abbas tada ree: "Bogatog ovjeka
koji radi pokoravajui se Allahu,
zatim mu Allah poalje ejtana, pa
pone grijehe initi dok svoja djela
ne upropasti!"
Ovaj hadis dovoljno komentira gornji
ajet ukazujui prvo na primjer dobrih
djela, a zatim kako promjena ponaanja
u ivotu moe sasvim ponititi
prethodna dobra djela. Stoga, kada se
ovjek nae u tekoj situaciji, a
zatreba mu pomo od prethodnih djela
koje je uradio - nee ih naiZato Allah
Uzvieni kae: "a da je ostario i da
ima nejaku djecu, a onda naie oluja
preko nje", tj. estoki vjetar,
"sa vatrom i ona izgori?!", tj.
izgore plodovi i drvee, pa ovjek doe
u teku situaciju. Takvo je i stanje
nevjernika na Sudnjem danu, kada se
vrati Allahu Uzvienom i ne bude imao
dobra djela da ga zatite, pa e sam
sebe koriti. Ba kao to ni ovaj starac
nema snage zasaditi drvee u bai.
Kada ne bude naao nita to je dao za
sebe da bi mu se tada vratilo, kao to
ovome starcu nisu od koristi njegova
malodobna djeca, i ne bude imao nagrade
u asu kada mu je najpotrebnija, kao
to ovaj nema bae kada je star, a
djeca mu nejaka, kada mu je
najpotrebnija!
"Tako vam Allah objanjava
Znamenja Svoja, da biste razmislili!",
tj. da biste pouku izvukli i navedene
primjere razumjeli i postupali u skladu
s tim. Allah Uzvieni kae:
"To su primjeri koje Mi ljudima
navodimo, ali ih samo ueni shvaaju."
(29:43)

189

"O vjernici, dijelite od lijepih stvari
koje ste stekli, i od onoga to smo vam
Mi iz Zemlje izveli! Ne izdvajajte ono
to ne vrijedi da biste to udijelili,
kada ni sami to ne biste primili osim
zatvorenih oiju! I znajte da je Allah
nezavisan i hvale dostojan!" /267/
"ejtan vas plai siromatvom i navodi
vas na zlo, a Allah vam obeava oprost
i dobroAllah je neizmjerno dobar i
Sveznajui." /268/ "On daje mudrost
kome hoe, a onome kome je mudrost
dana, dano je veliko dobro! A samo
razumom obdareni pouku prihvataju!"
/269/

robovima, vjernicima, da dijele od
svoga imetka, pod im se ovdje misli na
milostinju/sadaku. Ibn-Abbas kae: "Od
lijepih stvari imovine kojom ih je
Allah opskrbio, te su je stekli." Isto
tako, on kae: "Naredio im je da dijele
od najljepeg, najkvalitetnijeg i
najvrednijeg dijela imetka, a zabranio
da daju milostinju od loeg,
nekvalitetnog i pokvarenog dijela
imetka, jer i Allah je dobar i prima
samo dobro."
Zato i kae: "Ne izdvajajte ono
to ne vrijedi!", tj. ne odabirite to
je loe (pokvareno), "da biste to
udijelili, kad ni sami to ne biste
primili", tj. to ne biste uzeli
ukoliko bi se vama dalo, osim da
zamirite. Allah je nezavisan od toga
vie nego vi, pa ne dajite Allahu ono
to sami ne voliteAjet je, inae,
objavljen u vezi sa grupom Ensarija -
Medinlija koji su dijelili kao sadaku
loe hurme...
"osim zatvorenih oiju" Uzmimo
za primjer: kada bi vam neko bio neto
duan, pa to donio loije nego to je
zaduen, vi to ne biste primili kao
dobro, a da ne utvrdite nedostatak.
Kako onda da dajete svome Gospodaru ono
s ime sami niste zadovoljni?! A vaa
je obaveza prema Meni da date iz
najljepeg i najvrednijeg imetka
vaega! Predanje navodi Ibn Ebi-Hatim
od Ibn-Abbasa, a Ibn-Derir uz predanje
dodaje rijei Allaha Uzvienog:
"Neete dobro postii dok ne
budete dijelili od onoga to volite!"
(3:92)
"I znajte da je Allah nezavisan
i hvale dostojan!" To znai: ako vam
je i naredio da dajete milostinju iz
najljepeg dijela imetka, Njemu to ne
treba, nego je to samo sa ciljem kako
bi siromanoga izjednaio s bogatim.
Tako kae:

"Do Allaha nee doprijeti meso njihovo,
niti krv njihova, ali e Mu stii
bogobojaznost vaa!" (22:37) On je
nezavisan od svih stvorenja, dok su sva
Njegova stvorenja o Njemu ovisnaOn je
neizmjerno dobar i ono to je kod Njega
ne nestajeStoga, ko bude dao milostinju
iz onog dobra to je stekao, neka zna
da je Allah Bogat - Neovisan o tome i
da neizmjerno daje, Plemenit i
Dareljiv, te da e ga za to nagraditi
dajui mu viestruko. Onaj Koji mu daje
zajam nije siromah niti nasilnik. On je
hvale Vrijedan, tj. zasluuje hvalu za
sva Svoja djela, rijei, zakone i moi.
Nema boga, niti gospodara osim Njega!

i dobroAllah je neizmjerno dobar i
sveznajui." Ibn Ebi-Hatim navodi
predanje od Abdullaha ibn Mesuda, koji
kae: - Allahov Poslanik, sallallahu
"ejtan ima interes prema ovjeku, a
melek ima interes, takoer. Interes
ejtana je da ga navede na zlo i
negaciju istine, a elja meleka je da
ga navede na dobro i potvrdu istine. Ko
to nae, neka zna da je to od Allaha i
neka Mu zahvali, a ko nae ta drugo,
neka trai zatitu od ejtana!" Zatim
je prouio:

i dobro." To prenose Tirmizi, En-
Nesa'i, a uvrtava i Ibn-Habban u svoj
Sahih.
Znaenje rijei: "ejtan vas
plai siromatvom" jeste: ejtan vas
zastrauje siromatvom kako biste
vrsto drali ono to vam je u rukama i
ne biste to troili za Allahovo
zadovoljstvo "i navodi vas na zlo",
tj. usto, navodi vas da inite
pogreke, grijehe, krite zabrane
(harame) i suprotstavljate se Tvorcu.
Allah Uzvieni kae: "A Allah vam
obeava oprost od Sebe", za razliku od
ejtana, koji vas navodi na zlo; "i
dobro", za razliku od ejtana, koji
vam prijeti siromatvom.

190
Sveznajui!" "On daje mudrost kome
hoe", tj. daje znanje (spoznaju)
Kur'ana, ono to derogira i to je
derogirano, ono to je jasno (utvreno)
i to je nejasno (neutvreno), to je
naprijed i to je nazad, to je halal i
to je haramSlino navodi i Ibn-Abbas.
Ibn-Merdevejh navodi od Ibn-Mes'uda,
koji direktno prenosi od Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem: /416/
"Najvia mudrost je strah od Allaha."
Mudahid kae: "Mudrost je pogoditi
rijeju", a Lejs ibn Sulejm: "To je
znanje, razumijevanje i Kur'an." Ebul-
Alijje kae: "Mudrost je
strahopotovanje prema Allahu." Pored
toga, ima miljenja da je to
razumijevanje, sunnet i razum. Malik
kae: "To je razumijevanje vjere, i
milost i dobrota koju Allah stavlja u
srca." Suddi kae: "Mudrost je vjero -
vjesnitvo!"
Ispravno je, meutim, miljenje
veine uenjaka da se to ne odnosi
posebno na vjerovjesnitvo, nego da ima
openitiji smisao, a da je
vjerovjesnitvo najvii stupanj, a
poslanstvo najspecifinijiMeutim,
sljedbenici vjerovjesnika imaju udio u
dobru kao sljedbenici, kao to stoji u
nekim hadisima:
Imam Ahmed prenosi od Ibn-Mes'uda,
koji je uo od Allahovoga Poslanika
kako kae: /417/ "Nema zavidnosti, osim
u dvije stvari: prema ovjeku kojem je
Allah dao imetak, pa ga on potroi za
Istinu, i ovjeku kojem je Allah dao
mudrost, pa on po njoj sudi i pouava
druge." Ovako prenose El-Buhari,
Muslim, En-Nesa'i i Ibn-Made u vie
lanaca od Ismaila ibn ebi Halida.
"A shvatiti mogu samo razumom
obdareni!", tj. savjetima i opomenama
koriste se samo oni koji imaju uma i
razuma, smisao je ovoga obraanja i
znaenje govora.

"Za sve to potroite ili se
zavjetujete Allah sigurno zna! A
nasilnicima nema pomagaa!" /270/
"Lijepo je kada javno dajete
milostinju, ali je za vas bolje ako to
prikrijete i date siromasima, i On e
pokriti vaa loa djela! A Allah dobro
zna ono to vi radite!"/271/

Allah Uzvieni navodi da On zna za
svako dobro koje se podijeli ili
zavjetom potroi. To pretpostavlja
nagradu obilnu od Allaha ukoliko je
uinjeno u tenji za pribliavanjem
Allahu i nadi za onim to je On obeao,
odnosno prijetnju onome ko ne bude
radio pokora vajui Mu se, nego bude
djelovao suprotno Njegovim
zapovijedima, proglaavao lanim
Njegove rijei i oboavao uporedo s
Njim nekoga drugoga. U tom smislu Allah
Uzvieni kae:
"A nasilnicima niko nee moi
pomoi!", tj. na Sudnjem danu oni nee
imati pomagaa koji bi ih sauvali od
Allahove kazne i patnje.
"Lijepo je kada javno dajete
milostinju", tj. ako to javno uinite,
to je divno.
"...ali je za vas bolje ako
to prikrijete i date siromasima" U
ovome je dokaz da je davanje milostinje
tajno bolje nego javno, budui da to
pokazuje da nema u tome licemjerja.
Izuzetak ini namjera da se da primjer
ljudima kako bi to i oni inili, to je
dobro, ali je u osnovi najbolje da se
daje kada niko ne vidiTo se potvruje i
u oba sahiha u kojima se navodi
predanje od Ebu-Hurejrea u vezi sa
sedam osoba koje e Allah zatititi
Svojim hladom na Dan kada drugog hlada
nee biti: /418/ "...i ovjek koji bude
davao milostinju krijui to toliko da
mu ne zna ljevica ta mu radi desnica!"
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, kae: /419/ "Onaj koji
glasno ui Kur'an poput onoga je koji
javno daje milostinju, a onaj koji u
sebi ui Kur'an poput onoga je koji
tajno milostinju daje!" Openito ajet
znai da je davanje milostinje kada
niko ne vidi bolje, bez obzira bila to
milostinja koja je stroga obaveza
(farz) ili koja je poeljna
(mendub)Meutim, Ibn-Derir navodi od
Ibn-Abbasa njegov komentar ovog ajeta:
"Allah je uinio dobrovoljnu milostinju
koja se daje tajno sedamdeset puta
vrednijom od one koja se daje javno, a
uinio je obaveznu milostinju koja se
daje javno dvadeset i pet puta
vrednijom od one koja se daje tajno!"
"jer tako e i On pokriti vaa
loa djela!", tj. za milostinje koje
dajete On e vam dati dobro podiui
vae stupnjeve i pokrivajui vaa
hrava djela.
"A Allah dobro zna ono to vi
radite!", tj. nita Mu se od toga nee
moi sakriti i On e vas za to
nagraditi.

191

"Nije na tebi da ih na Pravi put
izvodi, jer Allah izvodi na Pravi put
koga On hoe! Dobro koje podijelite
vae je, a neete dijeliti osim u
tenji za licem Allahovim! A ono to od
dobra udijelite drugima, to e vam se
nadoknaditi i nee vam se nepravda
uiniti!" /272/ "Siromasima koji su
iznureni na Allahovom putu, pa ne mogu
hoditi po zemlji, neznalica misli da su
imuni zbog njihove skromnosti i
suzdrljivosti! Poznat e ih po
izgledu njihovu, jer oni ne dodijavaju
ljudima prosei! A za ono to od dobra
podijelite, Allah doista zna!" /273/
"Onima koji dijele imovinu svoju nou i
danju, tajno i javno, pripada nagrada
kod Gospodara njihova! I za njih nema
straha, niti e se oni alostiti!"/274/

Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ibn-Abbasa
da je /420/ Vjerovjesnik, sallallahu
alejhi ve sellem, zapovijedao da se
milostinja daje samo pripadnicima
islama dok nije objavljen ovaj ajet:
"Nije tvoje da ih na Pravi put
izvodi!", pa mu je nareena milostinja
svakome ko je bude traio, bilo koje
vjere bio,
"jer Allah izvodi na Pravi
put koga On hoe! Dobro koje podijelite
vae je!" Isto tako kae:
"Ko dobro djelo uini, za sebe je
uinio!" (45:15) Slinih ajeta u
Kur'anu ima mnogo.
"...a neete dijeliti osim u
tenji za licem Allahovim!" Ata el-
Horasani kae: "Znai, ako daje za
Allaha, nije te briga ta on radi." To
je dobro znaenje! Onome koji daje
milostinju, ako je daje u tenji za
Allahom Uzvienim, nagrada e i biti od
Allaha! On nije odgovoran za to da li
to dao dobrom ili loem ovjeku, onom
ko to zasluuje ili ko ne zasluuje,
jer e on biti nagraen prema svojoj
namjeri! To potvruje i zavretak
ajeta:
"A ono to od imetka
udijelite drugima, to e vam se
nadoknaditi i nee vam se nepravda
uiniti!"
U hadisu koji se navodi u dva Sahiha
prenosi se od Ebu-Hurejrea da je
pripovijedao kako je Allahov Poslanik,
/421/ - Neki ovjek se zarekao:
"Veeras u obavezno dati sadaku!", a
zatim je iziao i dao je jednoj
prostitutki. Ljudi su nakon toga
govorili kako je sadaku dao
prostitutki. Zatim je zahvalio: "Allahu
moj, Tebi hvala za prostitutku, a i
veeras u obavezno dati sadaku!" I dao
je nekom imunom ovjeku! Pa su ljudi
osvanuli priajui kako je dao sadaku
bogatau. A on je rekao: "Allahu, Tebi
hvala na bogatau! I veeras u
obavezno dati sadaku!" Te veeri dao je
sadaku nekom lopovu. Ljudi su opet
priali: "Veeras je dao sadaku
lopovu!" A on je rekao: "Allahu moj,
hvala ti za prostitutku, za bogataa i
lopova!" Zatim mu je neko doao i
rekao: "to se tie tvoje sadake, ona
je primljena. to se tie prostitutke,
moda e se popraviti i ostaviti
prostituciju, moda e i bogati ovjek
iz toga pouku izvui, pa poeti i sam
dijeliti od onoga to mu je Allah dao,
a moda e se i lopov time odvratiti od
krae!"
"Siromasima koji su iznureni na
Allahovom putu", znai: muhadirima
koji su se predali Allahu i Njegovom
Poslaniku, pa su se doselili u Medinu i
nemaju nita od onoga to im je
potrebno,
"pa ne mogu hoditi po zemlji", tj.
ne mogu putovati kako bi se osigurali
za ivot. Sintagma "hoenje po Zemlji"
znai putovanje. Allah Uzvieni kae:

"A kada putujete po Zemlji, nije vam
grijeh da skratite namaz!" (4:101)
"Neznalica misli da su imuni
zbog njihove skromnosti i
suzdrljivosti!", tj. onaj koji o njima
i njihovom stanju ne zna nita misli da
su bogati, zbog njihove suzdrljivosti
i skromnosti u oblaenju, govoru i
ponaanju. U ovom smislu navodi se i
hadis koji biljee El-Buharija i Muslim
od Ebu-Hurejre: /422/ "Nije siromah
onaj koji okolo obilazi prosei niti
onaj koga zadovolji (odbije) hurma ili
dvije, zalogaj ili dva, jelo ili dva,
nego je siromah onaj koji nema
dovoljno, za kojeg se ne zna pa mu se
da i koji nita ne moli od ljudi." To
prenosi i Ahmed. Imam Ahmed, takoer,
navodi predanje od Abdurrahmana ibn

192
Ebi-Seida, koji navodi od svoga oca da
je rekao: /423/ "Majka me je poslala
ve sellem, da ga neto zamolim, pa sam
doao kod njega i sjeoPrimio me je i
rekao: 'Onaj ko hoe bogatstvo, Allah
e ga uiniti imunim; ko je
suzdrljiv, Allah ga je takvim uinio,
ko je zadovoljan onim to ima, Allah e
ga zadovoljiti! Ko prosi, a ima
vrijednosti koliko jedna ukijja (oka),
on pretjeruje.'" Zatim kae: "Rekao sam
u sebi: 'Moja deva jakuta vrednija je
od ukijje (oke). Vratio sam se i nisam
nita molio!"
"A za ono to od dobra
podijelite Allah doista zna!", tj.
nita od toga Njemu se ne moe sakriti
i On e na Sudnjem danu za to dati
obilnu nagradu.

"Onima koji dijele imovinu svoju nou i
danju, tajno i javno, pripada nagrada
kod Gospodara njihova! I za njih nema
straha, niti e se oni alostiti!"
Ovim Allah Uzvieni hvali one koji
svoju imovinu troe na putu Allahovom i
u tenji za Njegovim zadovoljstvom u
svako doba. U to spadaju ak i trokovi
za porodicuImam Ahmed prenosi od Ebu-
Mesuda,
114
r.a., koji navodi da je
sellem, rekao: /424/ "Kada musliman
neto potroi za svoju porodicu
raunajui to u ime Allaha, to mu je
sadaka!" Navode ga autori dva Sahiha od
ubeta
Rijei: "njima pripada nagrada
kod Gospodara njihova" znae da na
Sudnjem danu za "ono to su uinili
dijelei, pokoravajui se Allahu";
"I za njih nema straha, niti
e se oni alostiti!" To je ve ranije
komentirano.

"Oni koji se kamatom hrane nee se dii
osim kao oni koje je ejtan dodirom
izbezumio. To je zato to su govorili:
'Trgovina je doista isto to i kamata!'
A Allah je dozvolio trgovinu, a
zabranio kamatu. Onome do koga dopre

114
Allah to najbolje zna, a to je bio Ebu-Mesud el-Bedri po imenu
Ukbe ibn Amr.
pouka Gospodara njegova, pa se toga
okani, pripada ono to je prije stekao
a njegov je sluaj Allahu preputen.
Oni pak koji opet to uine bit e
stanovnici Vatre, u kojoj e vjeno
ostati."/275/

estite ljude koji dijele svoj imetak,
koji iz njega izdvajaju zekat, koji
preferiraju dobro i daju onima kojima
je potrebno, te rodbini, u svakoj
situaciji i u svako doba, spomenuo je i
one koji se bogate kamatama ili stjeu
imetke na nedozvoljene naine, radei
sumnjive ili zabranjene poslove, te je
upozorio da e njihova djela stajati uz
njih na Dan izlaska iz kabura,
ustajanja i oivljenja. On je
sankcionirao jedenje kamate i imetka
ljudi na nedozvoljen nain i u
sumnjivim radnjama navodei izvijea o
njima na Dan izlaska iz kabura,
ustajanja i oivljenjaU tom smislu On
kae:

"Oni koji se kamatom hrane nee se dii
osim kao oni koje je ejtan dodirom
izbezumio." Oni nee ustati iz svojih
kabura na Sudnji dan drugaije nego
kako ustaje epileptiar, koji je pao
nakon to ga je ejtan izbezumio. Ibn-
Abbas kae: "Onaj koji jede kamatu, na
Sudnji dan e biti oivljen kao luak
koji se gui." Prenosi Ibn Ebi-Hatim, a
slino navodi i nekolicina tabiina.
Abbasa, koji kae: - Na Sudnji dan e
se kazati onome koji je jeo kamatu kada
on ustane iz svoga kabura: "Uzmi svoje
oruje za rat!"
115
, a zatim je prouio:
.."oni koji se hrane kamatom..itd."
El-Buhari navodi predanje od Semjure
ibn Dunduba u dugom hadisu o snu:
/425/ "pa smo doli na rijeku i inilo
mi se da je kazao kako je crvena kao
krv. U rijeci se kupao neki kupa, a na
obali rijeke bio je neki ovjek koji je
sakupio mnotvo kamenja. I dok se kupa
kupao, do njega je doao ovjek koji je
bio na obali rijeke sa sakupljenim
kamenjem, otvorio mu je usta i ubacio
kamen u usta." U svom komentaru on
navodi da je to onaj koji jede kamatu!

"To je zato to su govorili:
"Kupoprodaja je doista isto to i
kamata!", iako je Allah dozvolio
kupoprodaju, a zabranio kamatu! Oni su
to dozvoljavali zato to su se

115
Ja bih dodao: Na to ukazuju rijei Allaha Uzvienog:
O vjernici, bojte se Allaha i ostavite ta je preostalo od kamate, ako
ste vjernici" (2:278). Koje oruje on moe tada nositi? Odgovor je:
"Nema oruja, niti argumenta. Postavlja se pitanje: kakav je njegov
status u ratu Allaha prema njemu u tom momentu? Allahu na,
sauvaj nas od Svoje kazne!

193
suprotstavljali odredbama Allahovoga
zakonaRijei: "iako je Allah
dozvolio kupoprodaju, a zabranio
kamatu!" ini se da predstavljaju
dopunu pret-hodnih i odgovor na njih,
odnosno, na suprotan stav onome koji su
oni zastupali, iako su znali da Allah
to razliito tretira u Svojim
odredbama. On je Znalac Mudri, iji sud
niko ne smije promijeniti, odnosno,
Kome se ne postavlja pitanje ta ini,
dok se njima to pitanje postavlja! On
zna sutinu stvari i ono to je u njima
dobro i to je korisno za robove
Njegove, pa im to dozvoljava, te to je
za njih tetno, pa im to zabranjuje! On
je prema njima milostiviji od roditelja
prema svom djetetu! Zato On kae:

"Onome do koga dopre pouka Gospodara
njegovoga, pa se okani, pripada ono to
je prije stekao i to je stvar Allaha."
To znai: do koga dopre Allahova
zabrana kamate, pa on tada prestane s
tim, njemu pripada ono to je ranije
uradio, u skladu s rijeima Allaha
Uzvienog:
"Allah prata ono to je ve
bilo!" (5:95) Vjerovjesnik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao je prilikom
Osvojenja Meke: /426/ "Svaka kamata iz
paganskog doba stavljena je pod ova
moja dva stopala, a prva kamata koju ja
stavljam kamata je Abbasova!" Nije im
naredio da vrate vikove koje su
uzimali u periodu paganstva, nego je
oprostio ono to je prolo, kao to
Uzvieni Allah kae:
"Njemu pripada ono to je ranije
stekao i to je stvar Allaha!" Znai
pripada mu ona kamata koju je potroio
prije zabrane. Ibn Ebi-Hatim navodi
predanje od Alijje bint Ebqa' /427/ da
je Bahna, majka djeteta od Zejd ibn
Erkama rekla Aii, supruzi Allahovog
"Majko vjernika, poznaje li Zejda ibn
Erkama?" Odgovorila joj je: "Da", a ona
je rekla: "Ja sam ga prodala kao roba
Ata'u za osam stotina. On je, zatim,
zatrebao tu vrijednost, pa sam ga
kupila prije isteka roka za est
stotina." Ona joj je rekla: "Nije dobro
to si to kupila, to je loe!
Obavijesti Zejda da to kvari njegov
dihad sa Allahovim Poslanikom, ako se
ve nije pokajao!" Zatim Bahna kae:
"ta misli da ti ostavim dvije stotine
a uzmem est stotina?" Ona joj ree:
"Da", a zatim proui:
"Onome do koga dopre pouka
Gospodara njegova, pa se okani, pripada
ono to je prije stekao." Ovo predanje
je poznato i predstavlja argument za
onoga ko zabranjuje davanje na veresiju
uz poveanu cijenu uz izvjestan broj
drugih hadisa!
Zatim Allah Uzvieni kae: "Oni
pak koji se vrate" kamati i koriste je
nakon to im je dola zabrana od
Allaha, nuno zasluuju kaznu i imaju
protiv sebe dokaz. Zato Allah Uzvieni
kae:
"oni su stanovnici Vatre, u kojoj
e vjeno ostati" Ebu-Davud navodi od
Dabira: - Kada je objavljen ajet:
.."Oni koji se kamatom hrane,
nee se dii osim...", Allahov
rekao je: /428/ "Ko ne ostavi
napoliarstvo neka oekuje protiv sebe
rat Allaha i Njegova poslanika." To
navodi El-Hakim u svom Mustedreku uz
napomenu da je sahih po uvjetima
Muslima, iako ga autori dva sahiha nisu
naveli.
Napoliarstvo je zabranjeno, a to
je: "davanje zemlje pod zakup na
obradu", "kupovina plodova na stablu
kao da su ve obrani i na zemlji",
"kupovina ita u klasu kao da je ve
ponjeveno"Sve navedeno i tome slino
zabranjeno je (haram) kako bi se
sprijeila kamata, budui da nije
mogue ustanoviti jednu mjeru za robu
te vrste dok se ne osui. Zato su i
erijatski pravnici suzili puteve koji
vode kamati, kao i sredstva koja vode
tome i koja su takoer haram, jer ono
to vodi haramu takoer je haram, kao
to je i ono bez ega ne moe biti
dunosti (vadiba) - takoer vadib!
Problem kamate jedan je od
najkompleksnijih problema za mnoge
poklonike znanosti, a u osnovi mu je
uvanje od sumnjivih stvari. U dva
sahiha stoji predanje od Nu'mana ibn
Beira, koji kae: - uo sam Allahovog
kako kae: /429/ "Halal je jasan i
haram je jasan, a izmeu toga dvoga su
sumnjive stvari. Stoga, ko se bude
uvao sumnjivih stvari, sauvao je
svoju vjeru i ast, a ko ue u
sumnjive, uao je u haram, kao to
oban uva stado oko zabrane tako blizu
da skoro ue!" U Sunenima se od Hasana
ibn Alija, r.a., navodi da je rekao: -
alejhi ve sellem, kako kae: /430/
"Ostavi ono u to sumnja, a prihvati
ono u to ne sumnja!" U drugom hadisu
stoji: /431/ "Grijeh je ono to ti srce
golica, a dua ti oklijeva, i nije ti
drago da to ljudi znaju!"
Od Ibn-Abbasa navodi se da je rekao:
"Posljednje to je objavljeno Allahovom
bio je ajet o kamati." Predanje navodi
El-Buhari, a Ahmed prenosi od Omera da
je rekao: "Meu posljednjim ajetima
koji su objavljeni bio je ajet o

194
kamati. Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, preselio je na ahiret
prije nego je nama to objasnio, i zato
ostavite kamatu i svaku sumnju."
Imam Ahmed navodi predanje od Ebu-
Hurejrea, koji kae da je Allahov
rekao: /432/ "Ljudima e doi vrijeme
kada e uzimati kamatu!" Zatim kae:
Njemu je neko rekao: "Da li svi
ljudi?", pa je odgovorio: "Ko je od
njih ne bude uzimao, obuhvatit e ga
njena praina!" To prenose Ebu-Davud,
En-Nesa'i i Ibn-MadeU tom smislu je i
zabrana sredstava koja vode haramima u
hadisu koji navodi imam Ahmed od
AieOna kae: /433/ "Kada je objavljen
ajet s kraja sure "El-Bekare" o kamati,
sellem, otiao je u damiju, prouio to
i zabranio trgovinu vinom." To navodi
grupa uenjaka, osim Tirmizija,
posredstvom A'mea, a ovo je verzija
El-BuharijevaOd Alije i Ibn-Mes'uda
navode se rijei Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem: /434/ "Allah je
prokleo onoga ko uzima kamatu, od koga
se uzima, ko to svjedoi i ko
zapisuje!"

"Allah unitava kamatu, a umnoava
milostinjeAllah ne voli nijednog
nevjernika, grjenika!" /276/ "Onima
koji vjeruju, i dobra djela ine, i
namaz obavljaju, i zekat daju, pripada
nagrada kod Gospodara njihovaZa njih
nema straha i oni ne treba da se alos-
te!"/277/

Allah Uzvieni saopava da On
unitava kamatu, tj. ili je potpuno
uklanja iz ruku onoga koji je uzima,
ili mu zabrani blagoslov u imetku, pa
od toga nema koristi, odnosno uniti ga
zajedno s njom na ovome svijetu, a
kanjava na Sudnjem danu, kao to i
kae:

"A ono to date na kamatu da se
uvea putem imovine drugih ljudi, kod
Allaha se nee uveati!" (30:39) Ahmed
navodi predanje od Ibn-Mes'uda, koji
navodi da je Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao: /435/ "Doista
kamata, ako se i umnoi, njen konani
bilans ide nanie!" To spada u
poslovanje koje ima uinak suprotan od
onoga koji se eli postii
"a umnoava milostinje" ita se
sa "dammom" na slovu "ya", bez
pojaanja, kao:
"rasti, uveavati se" i "davati
uz kamate, oploivati, prekoraiti",
tj. umnoiti i razvitiita se, takoer,
i: , sa "dammom" i pojaanjem, odnosno
infinitivom "odgojiti, razviti"El-
Buhari navodi predanje od Ebu-Hurejrea,
koji kae: /436/ "Ko da milostinju u
vrijednosti od jedne datule koju je s
halalom stekao - a Allah ne prima
izuzev dobro! - Allah e mu to primiti
desnom rukom, i uveati njenom
vlasniku, kao to neko od vas hrani
drijebe, dok ne postane veliko kao
brdo."
"Allah ne voli nijednog
nevjernika, grjenika!" On ne voli
onoga ije srce ne vjeruje, koji
grijei rijeju i djelom, pa tako kraj
ajeta treba da odgovara ovome svojstvu,
tj. da onaj koji uzima kamate nije
zadovoljan onim to mu je Allah
dodijelio kao halal, pa nastoji jesti
imovinu drugih ljudi na nedozvoljen
nain, razliitim vidovima prljave
zarade. On time negira blagodati koje
su mu dane, ini nasilje i grijeh
jedui imovinu ljudi na nedozvoljen
nain.
Zatim, Allah Uzvieni objavljuje
pohvalu Gospodara Uzvienoga Svojim
robovima koji su pokorni Njegovim
zapovijedima, koji su Mu zahvalni, koji
ine dobro Njegovim stvorenjima
obavljajui namaz i dijelei zekat. On
ih obavjetava kakve asti im je
pripremio, odnosno da e oni biti meu
sljedbenicima koji vjeruju, pa kae:

"Onima koji vjeruju i dobra djela ine,
namaz obavljaju, i zekat daju, pripada
nagrada Gospodara njihova. Za njih nema
straha i oni ne treba da se aloste!"

"O vjernici, bojte se Allaha i ostavite
to je preostalo od kamate, ako ste
vjernici." /278/ "Ako to ne uinite,
navjeuje vam se rat od Allaha i
Poslanika Njegova! A ako se pokajete,

195
pripadaju vam glavnice imetaka vaih;
neete nepravdu uiniti niti e vama
nepravda biti uinjena." /279/ "A ako
je dunik u nevolji, onda priekajte
dok mu bude lake; a da to date kao
milostinju bolje vam je, ako znate!"
/280/ "I bojte se Dana u kome ete
Allahu vraeni biti, zatim e svakome
to je zasluio isplaeno biti! I
nikome nepravda nee biti
uinjena!"/281/

Allah Uzvieni nareuje robovima
Svojim, vjernicima, da Ga se boje
zabranjujui im ono to ih pribliava
Njegovoj srdbi i udaljava od
zadovoljstva Njegovoga, pa kae:
"O vjernici, bojte se Allaha !",
tjuvajte Ga se i pazite ta radite;
"i ostavite to je preostalo od
kamate!", tj. ostavite ljudima viak
od glavnice vaeg imetka nakon ove
opomene,
"ako vjerujete" u ono to vam je
Allah propisao, tj. dozvoljavajui vam
kupoprodaju, zabranjujui kamatu i sl.
/437/ Zejd ibn Eslem i neki drugi
navode da je ovo objavljeno u vezi s
Beni-Omerom ibn Umejra iz plemena Sekif
i Beni-Mugirom iz plemena Mahzum, meu
kojim je u vrijeme paganstva postojao
kamatni odnos. Kada je doao islam i
oni ga prihvatili, pleme Sekif je
zatrailo da to uzmu od njih. U vezi s
tim oni su razgovarali i pripadnici
Beni-Mugire su rekli: "Neemo davati
kamatu u islamu!" Attab ibn 'Usejd,
zapovjednik Meke, povodom toga napisao
je albu Allahovom Poslaniku,
sallallahu alejhi ve sellem, pa je
objavljen navedeni ajet. Allahov
Poslanik zatim mu je napisao:

"O vjernici, bojte se Allaha i ostavite
to je preostalo od kamate, ako
vjerujete." /278/ "Ako to ne uinite,
eto vam onda, neka znate, rata od
Allaha i Poslanika Njegova!" Oni su
rekli: "Kajemo se Allahu i ostavljamo
ostatak kamate", a potom su to sve i
ostaviliOvo je stroga prijetnja svakome
ko nastavi uzimati kamatu nakon
upozorenjaIbn-Durejd navodi od Ibn-
Abbasa da "pa eto vam rata", znai
"budite sigurni u rat od Allaha i
Poslanika Njegova!" Ibn Ebi-Hatim
navodi od Hasana i Ibn-Sirina da su
rekli: "Tako nam Allaha, ovi zelenai
su oni koji jedu kamatu i oni su se
sloili s tim da Allah i Njegov
Poslanik rat protiv njih vode. Kada bi
ljudi imali pravednog vou, on bi
traio od njih da se pokaju, pa ako to
ne bi uinili, bili bi ubijeni." Katade
kae: "Allah im obeava ubistvo, kao
to to uju, tako da je njihova krv
halal ma gdje se nalazili. Zato se
uvajte poslovanja s kamatomJer Allah
je halal proirio i dobrim proglasio,
pa ne dozvolite da vas neimatina
odvede u grijeh prema Njemu!"
"A ako se pokajete, pripadaju
vam glavnice imetaka vaih; neete
nepravdu uiniti" (uzimanjem vika),
"niti e vama biti uinjena" na vae
glavnice. Naprotiv, vama pripada ono za
to ste trud uloili bez vika ili
manjka.

"A ako je dunik u nevolji, onda
priekajte dok mu bude lake; a da to
date kao milostinju bolje vam je, ako
ita znate!" Allah Uzvieni nareuje
strpljivost kada je dunik u nevolji
ili nije u stanju na vrijeme vratiti
dug, za razliku od perioda paganstva
kada bi duniku nakon isteka roka za
povratak duga govorili: "Ili daj dug,
ili e dati kamatu!" Zatim Allah
preporuuje da mu oprosti dug, a za to
obeava veliku nagradu, i kae:
"a da to date kao milostinju -
bolje vam je, ako ita znate!", tja da
ostavite glavnicu u cjelini i oprostite
to duniku. U vezi s tim postoje brojni
hadisi Vjerovjesnika, sallallahu alejhi
ve sellem.
Taberani navodi predanje od Ebu-
Umame Es'ada ibn Zurare, koji kae: -
sellem, rekao je: /438/ "Kome je drago
da mu Allah da hlad onoga dana kada
drugoga hlada ne bude bilo, neka olaka
onome ko je u nevolji ili neka mu
oprosti dug!"
Imam Ahmed navodi predanje od
Sulejmana ibn Burejde, koji navodi za
svoga oca da je rekao: /439/ - uo sam
Allahovog Poslanika kako kae: "Ko
odgodi rok duniku koji nije u stanju
vratiti dug, pisat e mu se za svaki
dan odgode sadaka u vrijednosti tog
duga." Zatim sam uo kako kae: "Ko
odgodi rok duniku, za svaki dan e mu
se pisati dvostruka sadaka!" Rekao sam:
- uo sam te, Allahov Poslanie, kako
kae: "Ko odgodi rok duniku koji nije
u stanju vratiti dug, pisat e mu se
sadaka za svaki dan vrijednosti toga
duga" - a zatim opet: "Ko odgodi rok
duniku, za svaki dan e mu se pisati
dvostruka sadaka!..." Na to im je on
odgovorio: "Pisat e mu se sadaka za
svaki dan u vrijednosti toga duga prije
nego to doe odgodom zakazani rok, a
ako mu i nakon toga opet odgodi, pisat
e mu se za svaki dan dvostruka
nagrada...." El-Buhari navodi predanje
od Ebu-Hurejrea, r.a., da je
sellem, rekao: /440/ - Neki trgovac
davao je novac na dug ljudima, pa kada

196
bi vidio onoga koji nije u stanju
vratiti dug, rekao bi svojim slugama:
"Oprostite mu, jer moda e i Allah
nama oprostiti! I Allah mu je
oprostio!" Nakon toga, Allah Uzvieni
savjetuje Svoje robove podsjeajui ih
na prolaznost ovoga svijeta, dolazak
drugog svijeta, povratak Njemu, Njegov
obraun za sva stvorenja prema njihovim
djelima u ovome ivotu, te odreivanje
nagrade za dobro a kazne za zlo koje su
uinili, pa kae:

"I bojte se Dana kada ete Allahu
vraeni biti, kada e svakome to je
zasluio isplaeno biti! I nikome
nepravda nee biti uinjena!" Nakon
objave ovoga ajeta Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, ivio je
jo devet noi i umro u ponedjeljak,
drugog dana rebiul-evvelaTako prenosi
Ibn Ebi-HatimIbn-Merdevejh navodi
predanje od Ibn-Abbasa, koji kae: -
Posljednji ajet koji je objavljen bio
je ovaj ajet:
"I bojte se Dana kada ete Allahu
vraeni biti!" Ibn - Durejd kae:
"Navode da je Vjerovjesnik, sallallahu
alejhi ve sellem, nakon toga ivio jo
devet noi, poev od subote, i da je
umro u ponedjeljak." Prenosi Ibn-
-Derir.

"O vjernici, kada jedan od drugoga
pozaj -mljujete do odreenoga roka,
zapiite toNeka jedan pisar izmeu vas
to pravedno napie i neka se pisar ne
sustee napisati onako kako ga je Allah
pouio! Neka on pie, a neka mu kazuje
dunik! Neka se boji Allaha, Gospodara
svoga, i nita od toga neka ne
izostavi! A ako je dunik umno
ogranien ili slab, ili ako nije u
stanju kazivati, onda neka diktira
njegov staratelj i to pravedno! I uzmi-
te dva svjedoka izmeu vas, pa ako ne
naete dva mukarca, onda jednog
mukarca i dvije ene sa kojima ste kao
svjedocima zadovoljniAko jedna od njih
dvije pogreno ta kae, neka je druga
podsjeti. I neka se svjedoci ne
suzdravaju ako budu pozvani da ne
dou. Neka vam ne bude mrsko da to
zapiete s rokom vraanja, bio dug
mali ili veliki! To vam je kod Allaha
ispravnije i za svjedoenje jae, i da
ne sumnjate bolje, izuzev ako je rije
o svakodnevnoj trgovini koju obavljate
meu vama, jer onda vam nije grijeh da
to ne zapiete! Uzmite svjedoke i kada
kupoprodaju zakljuujete, i neka ne
bude oteen ni pisar ni svjedok! A ako
to uinite, onda je to va grijeh! I
bojte se Allaha i Allah e vas pouiti
i Allah zna svaku stvar!"/282/

"O vjernici, kada jedan od drugog
pozajmljujete do odreenog roka,
zapiite to!" Ovo je uputstvo od
Allaha Uzvienog Njegovim robovima -
vjernicima da zapiu poslovanje koje je
vezano za rok, kako bi sauvali podatke
o koliini i rokovima, odnosno kako bi
bilo preciznije posvjedoeno. Na ovo se
upozorava na kraju ajeta, gdje Allah
Uzvieni kae:
"To vam je kod Allaha
ne sumnjate bolje." U vezi sa
rijeima:

"O vjernici, kada jedan od drugog
zapiite to!" Sufjan Es-Sevri navodi od
Ibn-Abbasa: "Objavljeno je u vezi s
plaanjem unaprijed za odreeni rok."
Zatim kae: "Svjedoim da je to
beskamatni zajam na odreeni rok, to
je Allah odobrio i dozvolio!" Zatim je
prouio:

"O vjernici, kada jedan od drugoga
zapiite to!" To navodi El-Buhari, a u
dva Sahiha se navodi od Ibn-Abbasa da
je rekao: - Kada je Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, doao u
Medinu, davali su zajam za
jednogodinji, dvogodinji ili

197
trogodinji rod, pa je on, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao: /441/ "Ko
pozajmljuje, neka pozajmi odreenu
mjeru i poznatu teinu do odreenog
roka."
Rijei Allaha Uzvienog: "zapiite
to!" predstavljaju Njegovu zapovijed da
se zapie kako bi se to dokumentiralo i
sauvaloOvdje je zapovijed uputstvo, a
ne stvarna zapovijed! Ebu-Seid, [a'bi,
Rebi' ibn Enes i neki drugi kau: - To
je bila dunost (vadib), a potom je
derogirana rijeima Allaha Uzvienog:
"A ako jedan drugome neto
povjerite, neka onaj kod koga je
povjereno izvri ukazano mu povje-
renje!" (2:283)
116
Imam Ahmed navodi
predanje od Ebu-Hurejrea, koji prenosi
kako je Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, ispriao /442/ da je
neki od Izraeliana pitao nekog drugog
Izraelianina da mu posudi hiljadu
dinara, pa je ovaj rekao: "Dovedi mi
svjedoke da posvjedoe!" On je kazao:
"Dovoljan je svje dok Allah!" Ovaj je
rekao: "Dovedi mi jamca!" Odgovorio mu
je: "Allah je dovoljan jamac!" Drugi je
odgovorio: "Tako je!" i dao mu zajam na
odreeni rok. Isplovio je ovjek na
more, obavio posao, a zatim je potraio
prijevoz (amac) kako bi stigao novac
vratiti u roku koji je odredio. Poto
nije uspio nai prijevoz, uzeo je jedno
drvo (dasku), izdubio rupu u njemu i
stavio u nju hiljadu dinara i pismo, a
zatim to dobro zatvorio, doao do mora
i rekao: "Allahu moj, ti zna da sam ja
pozajmio od tog i tog hiljadu dinara.
Pitao me je za jamca, pa sam mu rekao:
'Allah je dovoljan jamac!' Time se
zadovoljio i upitao me za svjedoka, a
ja sam rekao: 'Allah je dovoljan kao
svjedok!' I time se zadovoljio. Pokuao
sam nai prijevoz i na vrijeme mu
vratiti ono to mi je dao, ali nisam
naao! Pohranjujem to kod Tebe!" Zatim
je to bacio u more i potonulo jeNakon
toga se udaljio traei sredstvo
prijevoza do svoga grada ovjek koji mu
je posudio novac iziao je da vidi da
li mu dolazi amac s imovinom i ugledao
je dasku. Uzeo je to za svoju porodicu
kao drvo za loenje, a kada je razbio
naao je imovinu i pismo. Nakon toga,
doao je ovjek kome je posudio i dao
mu hiljadu dinara govorei: "Tako mi
Boga, traio sam prijevoz kako bih ti
donio tvoj novac, ali ga nisam naao
prije nego sam ti donio." On ga upita:
"Da li si mi ita poslao?" Rekao je:
"Nisam li ti rekao da nisam naao
prijevoza prije nego sam doao!" On je
rekao: "Allah je uinio za tebe ono to

116
Derogirana je obaveza pisanja, ali ne i samo zapisivanje jer je
zapisivanje bolje i vrednije.
si poslao u drvenoj dasci, pa sada idi
ponosno s tom svojom hiljadom!" Lanac
je ovog predanja sahih/vjerodostojan, a
El-Buhari ga navodi kao mualek predanje
u obliku aktiva.
"Neka jedan pisar izmeu vas to
pravedno napie", tj. pravedno i
vjerno, ne zakidajui pritom nikoga,
odnosno da ne pie drugaije, nego
onako kako su se dogovorili, bez bilo
kakvog dodavanja ili izostavljanja.
"I neka se pisar ne
sustee napisati onako kako ga je Allah
pouio! Neka on pie!", tj. neka ne
odbija onaj koji zna pisati ako bude
zamoljen, iako mu nije obaveza to
uiniti. Kako ga je Allah pouio onome
emu druge nije pouio, neka on uini
uslugu drugome koji ne zna pisati, i
neka mu to zapieU hadisu stoji: /443/
"U milostinju spada i da pomogne onome
koji radi ili da uradi za onoga koji
to sam nije u stanju!"
"a neka mu kazuje dunik!
Neka se boji Allaha, Gospodara svoga!"
To znai, neka onaj koji uzima dug
diktira pisaru to je vezano za dug i
neka se pisar pritom boji! "i nita
od toga neka ne izostavi!", tj. nita
neka ne sakrije.
"A ako je dunik umno
ogranien", tjako je stavljen pod
skrbnitvo zbog rasipnitva i sl "ili
slab", tj. mlad ili lud.
"ili ako nije u stanju u pero
kazivati" ili zbog iznemoglosti ili
neznanja, "onda neka diktira njegov
staratelj, i to pravedno!"
"I uzmite dva svjedoka izmeu
vas!" To je zapovijed da se zapisano
posvjedoi kako bi bilo pouzdanije,
"pa ako ne naete dva mukarca,
onda jednog mukarca i dvije ene"To je
kada je u pitanju imovina, i sve to se
pod tim podrazumijeva. Dvije ene su
odreene umjesto jednog mukarca zbog
ogranienosti ene, kao to navodi
Muslim u predanju od Ebu-Hurejrea, koji
navodi da je Vjerovjesnik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao: /444/ "O
skupino ena! Dajite milostinju i
molite Allaha za oprost, jer sam ja
meu stanovnicima Vatre najvie ena
vidio!" Jedna od ena tada je upitala:
"Zato smo mi, Allahov Poslanie,
najbrojniji stanovnici Vatre?" On je
rekao: "Mnogo kunete i neposlune ste
muevima! Nisam vidio nikoga krae
pameti i nepotpunije vjere da savladaju
ovjeka kao vi!" Ona je dodala:
"Allahov Poslanie! ta je to kratka
pamet i nedostatak u vjeri?" On je
rekao: "Svjedoenje dvije ene odgovara
svjedoenju jednog mukarca, to je
kratka pamet. Provodi noi, a ne
klanja, a i mrsi se u ramazanu! To je

198
nedostatak vjere!"
"s kojima ste kao svjedocima
zadovoljni"To pokazuje da je pravednost
uvjet svjedoenja. Ovaj ajet imaju za
dokaz oni koji ne prihvaaju za
svjedoka neprovjerenog (mestur) ovjeka
i uvjetuju da svjedok mora biti
pravedan i po tome poznat "...ako
jedna od njih dvije pogreno ta kae",
tj. jedna od njih neto zaboravi,
"neka je druga podsjeti," tj. druga e
se sjetiti ta su one posvjedoile.
"I neka se svjedoci ne
suzdravaju ako budu pozvani da dou."
Ima miljenja da to znai: ako se
pozovu da svjedoe,
117
duni su odazvati
se. U tom smislu, prihvaanje
svjedoenja stroga je kolektivna
dunost (farzi kifaje)To je i stav
veine. Cilj rijei Uzvienog:
"I neka se svjedoci ne
suzdravaju ako budu pozvani da dou"
svjedoiti.
118
Mudahid i neki drugi
objanjavaju: "Ako bude pozvan da
prisustvuje radi svjedoenja, moe
prihvatiti ili ne, a ako si ve bio
svjedok dogaaja pa bude pozvan,
odazovi se!" Od Ibn-Abbasa prenosi se
da to obuhvaa dva stanja: dobivanje
poziva za svjedoenje i samo
svjedoenje.
"Neka vam ne bude mrsko da
to zapiete s rokom vraanja, bio dug
mali ili veliki!" Neka vam ne bude
mrsko, odnosno, dosadno zapisati tano
s rokom, bilo to malo ili mnogo.
"To vam je kod Allaha
ne sumnjate - bolje." Ovo to smo vam
naredili pravednije je i jae za
svjedoenje, tj. pouzdanije je za
svjedoka. Kada vidi svoj rukopis,
sjetit e se svog svjedoenja jer u
sluaju da ne bude napisao postoji
mogunost da to zaboravi, odnosno zbuni
seStoga se, u sluaju nesporazuma,
treba pozvati na ono to ste napisali
kako bi se to bez zabune razrijeilo.

"izuzev ako je rije o svakodnevnoj
trgovini koju obavljate meu vama, jer
onda vam nije grijeh da to ne
zapiete!" Ako je kupoprodaja izravno
iz ruke u ruku, nema smetnje ako se to
ne zapie, budui da nema opasnosti ako
se to ne uini.
to se tie svjedoenja pri
sklapanju kupopro-dajnog ugovora, Allah
Uzvieni kae:
"Uzmite svjedoke i kada kupoprodaju
zakljuujete!" Uzmite svjedoke koji e

117
Ja bih dodao: jeste dobijanje poziva da svjedoi kakvo je stvarno
stanje.
118
znai obavljanje svjedoenja onako kako je ovjek vidio ono za
to je pozvan svjedoiti.
posvjedoiti vae pravo, bio odreen
ili neodreen rok. Po miljenju veine,
ovo ukazuje na uputu i preporuku, a ne
na obavezu. Dokaz za to je hadis
Huzejme ibn Sabita el-Ensarija, ije
predanje navodi imam Ahmed od Ammare
ibn Huzejme, koji prenosi da mu je
ispriao njegov amida, ashab
sellem: /445/ "Vjerovjesnik, sallallahu
alejhi ve sellem, kupovao je konja od
nekog beduina, pa je poao s njim da mu
plati. On je urio, dok je beduin iao
sporo. Neki ljudi su pristupili beduinu
zaustavljajui ga i pitajui za cijenu
konja, ne znajui da ga je
sellem, od njega kupio, pa je jedan od
njih poveao cijenu iznad cijene za
koju ga je Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, kupio. Beduin je pozvao
sellem, i rekao: "Ako kupuje ovoga
konja, kupi ga ili u ga ja prodati."
Kada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi
ve sellem, uo poziv beduina, zastao je
i rekao: "Nisam li ga ve kupio od
tebe?" Beduin je rekao: "Ne, Boga mi,
nisam ti ga prodao!" Vjerovjesnik,
"Ve sam ga kupio od tebe!" Ljudi su
tada pristupili stajui oko
sellem, i beduina dok su oni
razgovaraliBeduin je poeo: "Daj mi
svjedoka koji e posvjedoiti da sam ti
ga prodao!" Muslimani koji su prili
rekli su beduinu: "Teko tebi!
sellem, ne govori nita drugo do
istinu!" Tada je doao Huzejme, pa
sluajui raspravu izmeu
sellem, i beduina koji je govorio: "Daj
mi svjedoka koji e posvjedoiti da sam
ti ga prodao!"- ree: "Ja svjedoim da
si mu ga prodao!" Tada se Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, okrenuo
Huzejmi i rekao: "[ta svjedoi?"
"Potvrujui istinitost tvoju, Allahov
Poslanie!" Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, tada je
uzeo svjedoenje Huzejme kao
svjedoenje dva ovjeka. Ovako prenose
Ebu-Davud i En-Nesa'i.
"i neka ne bude oteen ni pisar
ni svjedok!" Ibn Ebi-Hatim prenosi od
Ibn-Abbasa da je rekao: - Doe ovjek i
pozove dvojicu da piu i svjedoe, pa
oni kau: "Imamo posla!" On im na to
kae: "Nareeno vam je da se
odazovete!"- ali nema pravo da ih
oteti! Od Ikreme, Mudahida, Tavusa i
nekih drugih prenosilaca slino se
prenosi.
"A ako to uinite, onda ste
prema sebi zgrijeili!" Ako budete

199
radili suprotno od onoga to vam je
nareeno, tj. budete radili ono to vam
je zabranjeno, to je pokvarenost i
grijeh koji ne moete otkloniti niti
oprati.
"i Allaha se bojte!", tj.
strahujte od Njega, pazite se,
slijedite Njegove naredbe i klonite se
Njegovih zabrana!
"Allah vas pouava" kao to,
takoer, kae:

"O vi koji vjerujete, Allaha se bojte i
u Poslanika Njegovoga vjerujte; On e
vam dvostruku milost Svoju dati, i
svjetlo e vam darovati pomou kojeg
ete ii!" (57:98)
"i Allah sve zna!", tj. On zna
sutinu stvari, njihovo dobro i
posljedice i nita Mu nije skriveno.
Naprotiv Njegovo znanje obuhvaa sva
bia.

"Ako ste na putu i ne naete pisara,
onda neka se uzme zalog. A ako jedan
drugome neto povjerite, neka onaj kome
je povjereno, to povjerenje ispuni i
neka se boji Allaha, Gospodara svoga! I
ne skrivajte svjedoenje, jer ko ga
uskrati, srce njegovo je doista
grjeno! A Allah dobro zna ono to vi
radite!" /283/

Allah Uzvieni kae: "Ako ste na
putu", tjako ste putnici i posuujete
jedni od drugih na odreeni rok, "i
ne naete pisara" koji e vam to
zapisati. Ibn-Abbas kae: "ili ako nau
pisara, ali ne nau papira ili mastilo
(divit) ili pero, onda onaj koji daje
zajam uzima zalog." Dio pripadnika rane
tradicije/Selefa ovim ajetom dokazuje
da je zalog erijatski odreen izuzev u
sluaju puta. U dva Sahiha navodi se od
Enesa: /446/ nakon smrti Allahovog
njegov oklop ostao je zaloen kod
jednog idova za trideset tovara jema
potrebnog za ishranu Vjerovjesnikove
porodice." U jednom predanju stoji:
"kod jednog medinskog idova".
119

119
Ja bih dodao: "U tome je dokaz da je zalog dozvoljen i kada je
ovjek kod kue. Meutim, opasno je prebacivati erijatski utemeljen
zalog u laan erijatski zalog, koji se takoer naziva zalogom, kako bi
se dozvolila kamata! Naprimjer: da zaloi kuu ili zemlju ili neto
drugo kod Zejda za odreeni iznos, tako da ono to je zaloeno bude
u posjedu onoga koji je uzeo zalog i koji to koristi kao stan, ili izdaje,
"A ako jedan drugome neto
povjerite, neka onaj kome je povjereno,
to povjerenje ispuni!" Ibn Ebi-Hatim
navodi predanje s dobrim lancem od Ebu-
-Seida el-Hudrija, koji kae: "Ovaj
ajet je dokinuo prethodni"
120
, tj. ako
jedan kod drugog neto pohranite, nema
smetnje da to ne zapiete, odnosno, da
ne navedete svjedoke.
"i neka se boji Allaha, Gospodara
svoga!", tj. onaj kod koga je
povjereno, kao to stoji u hadisu ije
predanje navode imam Ahmed i autori
Sunena od Hasana i Semure, koji navode
da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao: /447/ "Na ruci je
obaveza ono to je uzela dok to ne
ispuni!"
"I ne uskraujte svjedoe -nje!",
tjne sakrivajte to! "jer ko ga
grjeno!", tj. pokvareno, kao to Allah
Uzvieni kae:
"i svjedoenje Allahovo
neemo prikriti, jer bismo, doista,
bili veliki grjenici"(5:106) Zatim
Allah Uzvieni kae:

"O vjernici, budite postojano pravedni,
svjedoite Allaha radi, pa makar to
bilo protiv sebe, svojih roditelja i
roaka, bio on bogat ili siromaan, jer
Allah je prei da se brine o njima!
Zato ne slijedite strasti, kako ne
biste bili nepravedni. A ako budete
krivo svjedoili, ili svjedoenje
izbjegavali, pa Allah doista dobro zna
ta vi radite!" (4:135). Isto tako
ovdje kae:

"I ne uskraujte svjedoenje, jer ko ga
grjeno!"

ili pak obrauje bez ikakve naknade u zalonom roku, dok posueni
iznos ostaje na pleima zalagaa, bez ikakvog umanjenja. Tako se
umjesto uzimanja kamate u novcu, uzima naknada za stan, ili stan, to
predstavlja pravu kamatu. Stoga, nema opravdanja to to se ime
kamate mijenja u zalog ili prodaju uz povjerenje, kako to u posljednje
vrijeme neki pravnici navode u svojim pravnim rjeenjima, fetvama,
nazivajui to navedenim imenima.
"To su samo imena koja ste im vi i preci vai nadjenuli, a Allah o
njima nikakav dokaz nije objavio..." (53:23) Naime, zalog je
erijatski onda, kada zaloi kuu ili zemljite ili to drugo i ako onaj
koji je primio zalog (musterhin) to ne koristi u korist posuivaa.
Ako to on (musterhin) ini, zalaga ima istu naknadu koja se uzima
od glavnice sve dok se ne ispuni, budui da je erijatski utemeljen
zalog samo garancija duga tako da se, ukoliko dunik ne bi platio
dug, zalog moe prodati u korist posuivaa. To je u sluaju da je
zalaga sposoban to platiti, a u suprotnom "treba gledati da mu se
olaka!" To je, dakle, erijatski zalog umjesto kamate!
120
Ja bih dodao:. rijei Allaha Uzvienog: "...pa to zapiite!" znae
da je dokinuta obaveza zapisivanja, tj. ono ostaje kao preporuljivo, a
ne obavezno.

200

"Allahu pripada sve to je na nebesima
i to je na Zemlji! Pokazivali vi to
je u duama vaim ili skrivali, Allah
e vas za to pitati, pa e oprostiti
kome hoe, a kazniti koga hoe! A Allah
je Svemoan!" /284/

Allah Uzvieni navodi da Njemu
pripada vlast na nebesima i na Zemlji,
nad svim to je na njima i izmeu njih,
te da On ima uvid u sve to je na
njimaNjemu se ne mogu sakriti ni
pojavne, ni skrivene stvari, niti
misli, ma koliko bile sitne i skrivene.
Usto, On saopava da e On izvriti
obraun za Svoje robove za sve to su
inili kao i za ono to su krili u
svojim grudima. Imam Ahmed navodi
predanje od Ebu-Hurejrea, koji kae:
/448/ - Kada je Allahovom Poslaniku,
sallallahu alejhi ve sellem, objavljen
ajet:

"Allahu pripada sve to je na nebesima
i na Zemlji! Pokazivali vi to je u
duama vaim ili skrivali, Allah e vas
za to pitati, pa e oprostiti kome
hoe, a kazniti koga hoe! A Allah je
Svemoan!" To se inilo njegovim
ashabima tekim, pa su mu doli, sjeli
na koljena i rekli: "Allahov Poslanie!
Dobili smo u obavezu da obavljamo djela
koja moemo, kao to su namaz, post,
dihad i milostinjaSada ti je objavljen
ovaj ajet i to nismo u stanju!" Allahov
rekao je: "elite li da kaete kao to
su govorili pripadnici dviju Knjiga
prije vas: 'ujemo i grijeimo!' Ne,
nego recite:
"ujemo i pokoravamo se. Molimo Te
za oprost, Gospodaru na i Tebi se
vraamo!" (2:285) Kada su to ljudi
prihvatili i kada su to jezikom
izgovorili, Allah je objavio slijedei
ajet:

"Poslanik vjeruje u ono to mu se
objavljuje od Gospodara Njegova, i
vjernici, svaki vjeruje u Allaha i
meleke Njegove, i Knjige Njegove, i
poslanike Njegove, a mi ne izdvajamo
nijednog od poslanika Njegovih!" I oni
govore: "ujemo i pokoravamo se! Molimo
Te za oprost, Gospodaru na i Tebi se
vraamo!" (2: 284) Poto su oni to
uinili, Allah je to derogirao i
objavio:

"Allah nijednu duu ne optereuje preko
mogunosti njene; njoj pripada ono to
je stekla, a protiv nje je zlo koje je
uinila! Gospodaru na, ne uzmi nam u
grijeh ako zaboravimo ili nehotice
pogrijeimo!" (2:286) I Muslim prenosi
isti ovaj hadis rijeima: /449/ "Kada
su to oni uinili, Allah je to
derogirao i objavio. Allah nikoga ne
optereuje preko mogunosti njegovih; u
njegovu korist je dobro koje uini, a
na njegovu tetu zlo koje uradi:
Gospodaru na, ne kazni nas ako
zaboravimo, ili ta nehotice uradimo."
Zatim je rekao: "Da";

"Gospodaru na, ne tovari na nas breme
kao to si ga natovario na one prije
nas!" (2:286), pa je rekao: "Da";
"Gospodaru na, ne optereuj
nas onim za to nemamo snage!" (2:286),
pa je rekao: "Da";

"Oprosti nam grijehe prema Tebi,
oprosti nam grijehe meu nama i smiluj
nam se! Ti si Gospodar na, pa pomozi
nas protiv naroda koji ne vjeruje!"
(2:286) Rekao je: "Da." U predanju
Ibn-Abbasa stoji: "To sam ve uinio!"
El-Buhari navodi predanje od jednog
od ashaba Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, mislim da
je to Ibn-Omer, koji je rekao: /450/
"Ajet:
'Pokazivali vi to je u duama
vaim ili skrivali...' derogiran je
ajetom koji dolazi iza njega." Ovako je
potvreno. Od Alije Ibn-Mes'uda, Ka'ba
el-Ahbara, a'bija, Nahaija, Muhammeda
ibn Ka'ba el-Kurezija, Ikreime, Seida
ibn Dubejra i Katade prenosi se,
takoer, da je derogiran ajetom koji
iza njega slijedi.
U oba Sahiha navodi se predanje Ebu-
Hurejra, koji kae: - Allahov Poslanik,
da /451/ Allah Uzvieni kae: "Kada Moj
rob naumi loe djelo, ne zapisujte mu
ga, a ako ga uini, upiite mu ga kao
jedno loe djelo! Kada naumi uiniti
dobro djelo, pa to ne uini, zapiite
mu ga; a ako ga uini, upiite mu to
desetostruko!"
Prema verziji Muslima, od Ebu-
Hurejrea se prenosi da je Allahov
rekao: /452/ "Allah Uzvieni kae: Kada
Moj rob naumi dobro djelo i ne uini
ga, Ja mu ga zapiem kao dobro djelo, a
ako ga uini, zapiem mu ga kao deset
dobrih djela, pa do sedam stotina puta.
Kada naumi loe djelo i ne uini ga, Ja
mu to ni ne zapisujem, a ako ga uini,
zapiem mu jedno loe djelo!"
Muslim navodi predanje od Abdullaha,
koji kae: /453/ Allahovom Poslaniku

201
postavljeno je pitanje u vezi sa
ejtanskom sugestijom (vesvese)
121
pa je
rekao: "To je jasni iman!"

- Poslanik vjeruje u ono to mu se
objavljuje od Gospodara Njegova, i
vjernici, svaki od njih vjeruje u
Allaha, i meleke Njegove, i Knjige
Njegove, i poslanike Njegove, mi meu
poslanicima Njegovim ne pravimo
podjelu! Oni govore: "ujemo i
pokoravamo seMolimo Te za oprost,
Gospodaru na, i Tebi se vraamo!"
/285/ "Allah nijednu osobu ne op-
tereuje preko mogunosti njene; njoj u
korist pripada ono to je stekla, a
protiv nje je to je stekla (zla)!
"Gospodaru na, ne uzmi nam u grijeh
ako zaboravimo ili nehotice
pogrijeimo! Gospodaru na, ne tovari
na nas breme kao to si ga natovario na
one prije nas! Gospodaru na, ne
optereuj nas onim za to nemamo snage!
Ti preko grijeha nam prijei, oprosti
nam i smiluj nam se! Ti si Gospodar
na, pa pomozi nas protiv naroda koji
ne vjeruje!"/286/

* * *

Hadisi o vrijednosti ova dva
ajeta
/Allah nam dao koristi od njih/

El-Buhari navodi predanje od Ibn-
Mes'uda, koji kae: /454/ "Ko naveer
proui dva posljednja ajeta iz sure
Bekare, to mu je dovoljno." /Nalazi se
u oba Sahiha./
Imam Ahmed navodi od Ebu-Zerra da je
alejhi ve sellem, kae: /455/ "Dobio
sam zavretke sure Bekare iz riznice

121
Tj. u vezi s preziranjem ejtanske sugestije/ vesvese.
ispod Ara..."
Ebu-Isa et-Tirmizi navodi predanje
od Numana ibn Beira, koji navodi da je
sellem, rekao: /456/ "Allah je napisao
Knjigu dvije hiljade godina prije nego
je stvorio nebesa i Zemlju i iz nje je
objavio dva ajeta kojima je zavrio
suru Bekare. Nema kue u kojoj se
proui u toku tri noi da u njoj ostane
ejtan!" Zatim kae: Ovo je garib
hadis. Ovako ga prenosi El-Hakim u svom
Mustedreku i kae: "Sahih prema
uvjetima Muslima, ali ga autori oba
Sahiha nisu uvrstili u svoje zbirke."
Ibn-Merdevejh prenosi od Ma'kila ibn
Jesara, koji kae da mu je Allahov
rekao: /457/ "Data mi je Fatiha i
zavretak sure El-Bekare ispod Ara, a
povrh toga i sure iz zadnjeg dijela
Kur'ana ()".

* * *

"Poslanik vjeruje u ono to
mu se objavljuje od Gospodara Njegova."
Ovo se govori o Vjerovjesniku,
sallallahu alejhi ve sellem, koji je,
kada je objavljen ovaj ajet, rekao:
/459/ "Za njega je normalno da
vjeruje!" Prenosi El-Hakim i kae:
"Lanac prenosilaca je sahih, ali ga
nisu uvrstili u svoje zbirke El-
Buharija i Muslim."
"i vjernici" vezuje se za rije
poslanik. Nakon toga, govori o svima,
pa kae:

"svaki od njih vjeruje u Allaha, i
meleke Njegove, i knjige Njegove, i
poslanike Njegove" Prema tome, vjernici
vjeruju da je Allah Jedan, Jedini,
Osobni, Neogranieni Gospodar, da nema
drugog boga osim Njega, niti gospodara
osim Njega. Oni priznaju sve
vjerovjesnike, poslanike i Knjige
objavljene s neba Allahovim robovima,
poslanicima i vjerovjesnicima, ne
pravei razliku izmeu njih time to bi
vjerovali u neke, a ne bi vjerovali u
druge. Naprotiv, svi su oni za njih
iskreni, dobri, na Pravom putu, upueni
i upuivai na put dobra, iako su neki
dokinuli zakone drugih uz dozvolu
Allaha, odnosno, svi su dokinuti
zakonom Muhammeda, sallallahu alejhi ve
sellem, Peata vjerovjesnika i
poslanika. Sudnji dan e nastupiti a
njegov [erijat e vaiti i grupa
sljedbenika njegova ummeta bit e jasno
na putu istine.
- Oni govore: "ûjemo i
pokoravamo se. Molimo Te za oprost,
Gospodaru na", tj. uli smo govor
Tvoj, Gospodaru na, razumjeli smo i to

202
prihvaamo i, kako je zatraeno,
provodimo u djelo.
"Molimo Te za oprost, Gospodaru
na!" To je molba za oprost, milost i
panjuIbn Ebi-Hatim prenosi od Ibn-
Abbasa, koji u vezi s rijeima
Uzvienog:
--
"Vjerovjesnik vjeruje..." do rijei
"...Tvoj oprost, Gospodaru na!"
navodi da Allah kae: "Ve sam vam
oprostio!"
"i Tebi se vraamo", tj. vraanje
i povratak na Sudnji danIbn-Derir
prenosi od Dabira da je rekao: /459/ -
Kada je Allahovom Poslaniku, sallallahu
alejhi ve sellem, objavljen ajet:
- - "Poslanik vjeruje..." do rijei
"...i Tebi se vraamo", Debrail je
rekao: "Allah doista tebe i tvoj ummet
lijepo hvali, pa zamoli Ga i On e ti
dati!" On je zamolio rijeima:
"Allah nijednu duu ne
optereuje preko mogunosti njene"
itd.
"Allah nijednu duu ne
optereuje preko mogunosti njene", tj.
On ne obavezuje nikoga preko njegovih
mogunosti, to je stvar Njegove panje
i dobrote. Ovaj ajet derogira ono na
to su se alili ashabi u gore
navedenom ajetu:

"Pokazivali vi to je u duama vaim
ili skrivali, Allah e vas za to
pitati!" Iako e obraunavati i
pitati, Allah Uzvieni nee kanjavati,
osim za ono to je bilo u domeni
mogunosti svakog pojedinca. Odvratnost
prema looj, ejtanskoj sugestiji
sastavni je dio vjere!
"njoj pripada ono to je stekla",
tj. od dobra, "a protiv nje je to
je stekla!", tj. od zla i to u okviru
obaveznosti.
Nakon toga, Allah Uzvieni,
upuujui Svoje robove da Ga mole,
kae:
"Gospodaru na, ne uzmi nam
u grijeh ako zaboravimo ili nehotice
pogrijeimo!" To znai ako izostavimo
strogu dunost - farz iz zaboravnosti,
ili tako uinimo ono to je strogo
zabranjeno - haram, ili pak ako
napravimo bilo kakvu greku zbog
nepoznavanja erijatske odredbe u vezi
s tim.
122
Ibn-Made navodi predanje od
Ibn-Abbasa, koji kae da je Allahov
rekao: /460/ "Allah Uzvieni oprata
mom ummetu nehotian grijeh i zaborav,

122
Ja bih dodao: Osim "tevhida", vjere u Jednog i Jedinog Allaha,
d.., poto za spoznaju i vjeru u jednou Njegove Biti, atributa,
imena i djela, neznanje nije opravdanje, jer iz toga slijedi vjera ili
nevjera!
te ono to uine pod prisilom!" To
prenose Ibn-Hajjan, El-Evza'i i Et-
Taberani.
Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ummi-Derda'
da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao: /461/ "Allah prelazi
preko tri stvari kod mog ummeta:
nehotine greke, zaborava i ina pod
prisilom!"
123
Ebu-Bekr kae da je to
spomenuo Hasanu, pa je ovaj kazao: - U
reduZar za to ne ui u Kur'anu:
"Gospodaru na, ne uzmi nam u
grijeh ako zaboravimo ili nehotice
pogrijeimo!"
"Gospodaru na, ne tovari na
nas breme kao to si ga natovario na
one prije nas!" Nemoj nas opteretiti
tekim djelima, pa makar ih i mogli
izvriti, kao to si prije nas propisao
prolim narodima tekoe i terete koje
su podnosili, poto si Svog
vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu
alejhi ve sellem, poslao kao izraz
milosti kojom e ih on dokinuti.
U Sahihu Muslimovom stoji predanje
od Ebu-
Hurejra da je Allahov Poslanik,
/462/ Allah je na to rekao: "Da!" - a
od Ibn-Abbasa navodi se da je Allahov
rekao: /463/ Allah je rekao: "To sam
ve uinio!"
U hadisu s vie predanje stoji da je
sellem, rekao:
/464/ "Poslan sam s lahkom i pravom
vjerom!."
"Gospodaru na, ne
optereuj nas onim za to nemamo
snage!", tj. obavezama, tekoama i
nevoljama, odnosno, ne iskuavaj nas
onim za to nismo osposobljeni.
"Oprosti nam grijehe prema Tebi!",
tjono to je izmeu nas i Tebe, naih
nedostataka i pogreaka koje Ti zna.
"oprosti nam grijehe meu nama!",
tjono to je izmeu nas i Tvojih robova
i ne pokazuj im naa loa i runa
djela.
"i smiluj nam se!", tj. za ono to
nas u budunosti eka i ne daj nam da
padnemo u drugi grijeh! Zato su kazali:
"Grjeniku su potrebne tri stvari: da
mu Allah oprosti grijehe prema Njemu,
da ga pokrije pred Njegovim robovima i
ne osramoti ga pred njima te da ga
priuva i ne da mu da padne u slian
grijeh." Ve je navedeno u hadisu da je
Allah na to rekao: "Da!" - odnosno,
prema drugom: "Ve sam uinio."
"Ti si Gospodar na!", tj. Ti si
na Staratelj i Pomaga; na Tebe se

123
U lancu hadisa nalazi se ime ehr; ako je on Ibn-Haveb, i hadis
je slab!

203
oslanjamo, od Tebe pomo traimo i u
Tebe se uzdamo! Nema snage niti moi
osim s Tobom!
"Pomozi nas protiv naroda koji ne
vjeruje!", tj. protiv onih koji negi-
raju Tvoju vjeru, koji negiraju Tvoju
Jednou i poslanicu Tvoga
sellem, te oboavaju druge osim Tebe!
Pomozi nas protiv njih i uini nam na
ovome i drugome svijetu da ih
nadvladamo! Allah Uzvieni je rekao:
"Da", a u hadisu koji prenosi Muslim od
Ibn-Abbasa: "Ve sam uinio!"
Ibn-Derir navodi od Muaza ibn
Debela da bi on, kada bi zavrio ovu
suru rijeima:
"Pomozi nas protiv naroda koji ne
vjeruje!", rekao: "Amin, usliaj,
Allahu!" A Ibn-Veki' prenosi od njega
da bi, kada bi zavrio suru Bekare,
rekao: "Amin, usliaj, Allahu!"

Ovim je, uz zahvalnost
Allahu Uzvienom,
zavren komentar sure El-
Bekare.

204

3 Ali - Imran / Imranova Porodica
195

"U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!"*
*

"Elif - lam - mim!" /1/ "Allah, osim Koga dru -
gog boga nema, @ivi je i Vje~ni!" /2/ "On tebi
objavljuje Knjigu s istinom, koja potvr|u e
prethodne, a i Tevrat i Indìl je objavio", /3/
"jo{ prije kao putokaz ljudima, a objavio je i
Furkan. Onima koji u Allahove ajete ne
vjeru u pripada te{ka kazna, a Allah je silan i
èstoko ka`njava!"/4/
j
j ,
"

Ranije smo komentiraju}i Ajetul-Kursiju naveli
hadis u kojem stoji da se najve}e Allahovo ime nalazi
u ova dva ajeta.
"Elif-lam-mim!" /1/ "Allah, osim Koga
drugog boga nema, @ivi je i Vje~ni,
Odràvatelj!" Na po~etku poglavlja "El-Bekare"
("Krava") bilo je govora o komentaru rije~i Elif-lam-
mim!", a u komentaru "Ajetul-Kursije" govorili smo o
ajetu:
"Allah, osim Koga dru -gog boga nema, @ivi i
Vje~ni, Odràvatelj!" pa nema potrebe da se to
ponavlja.
"On tebi objavljuje Knjigu Istinitu", tj. On ti
objavljuje Kur'an, Muhammede, sa Istinom, u koji
nema nikakve sumnje.
"potvr|uju}i ono {to je pred njom", tj. u
knjigama objavljenim prije nje, jer te knjige potvr|uju
ono {to ona saop}ava nagovje{tavaju}i jo{ od davnih
vremena obe}anje od Allaha da }e poslati
Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i objaviti
Kur'an ~asni.
"A i Tevrat je objavio", tj. Musau, sinu
Imranovu, "i Indìl" Isau, sinu Merjeminu, a.s.,
"prije" ovog Kur'ana,

*
Objavljena nakon sure El-Enfal.
"kao putokaz ljudima" u njihovo vrijeme.
A objavio je i Furkan", koji rastavlja Pravi put
od zablude dokazima i pokazateljima koje Allah
navodi, kojim obja{njava i na koje upo-zorava. Katade
i Rebi' ibn Enes kaù: "Furkan je ovdje Kur'an!"
"Onima koji u Allahove ajete/znakove ne
vjeruju", tj. koji ih negiraju i odbijaju kao la`ne,
"pripada èstoka kazna" na Sudnjem danu.
A Allah je silan i strog!" prema svakome ko
Njegove znakove smatra la`nim i pona{a se suprotno
Njegovom Poslaniku.

"Allahu doista ni{ta nije skriveno, ni na Zem
lji, ni na nebu!" /5/ "On vas obliku e u mate
ricama kako On ho}e; nema drugog boga
osim Njega, Silnog i Mudrog!"/6/
-
j -

Allah Uzvi{eni saop}ava da je On Znalac Nevid -
ljivog i Vidljivog, te da mu ni na Zemlji, ni na nebu
ni{ta nije skriveno. On je Onaj Koji vas, po Svojoj volji,
u matericama stvara kao mu{karce ili ène, lijepe ili
ru`ne, nesretne ili sretne.
"Nema drugog boga osim Njega, Silnog i
Mudrog!" To zna~i, On je Tvorac te, prema tome,
jedino On zasluùje oboàvanje; Njemu nema
sudruga i Njemu pripadaju nedosti`na Veli~ina,
Mudrost i {erijatske odredbe. Ovaj ajet sadrì jasan
stav da je Isa, sin Merjemin, rob stvoreni kao {to su
stvoreni drugi ljudi, jer i njega je Allah Uzvi{eni
oblikovao u materici i stvorio kako je On htio! Pa kako
}e on biti bog, {to tvrde kr{}ani!? Jer, i on se prevrtao
u utrobi prolaze}i iz faze u fazu!

- On je Onaj Koji ti objavljuje Knjigu u kojoj su
ajeti jasni; oni su matica Knjige drugi su ne
jasni. Oni u ~ijim je srcima zastrana u te`nji za
; -
3
ALI - IMRAN / IMRANOVA PORODICA
*

196
smutnjom i svojim tuma~enjem, oni slijede
nejasne ajete. A tuma~enje njihovo zna samo
Allah! Oni, pak, koji su u znanost upu}eni
kaù: "Mi u to vjerujemo; sve je to od na{ega
Gospodara! Samo razumni shva}aju!" /7/
"Gospodaru na{, nemoj skrenuti srca na{a
nakon {to si nas uputio i daruj nam od Sebe
milost! Ti si doista obilni Darovalac!" /8/ "Go-
spodaru na{, Ti }e{ sakupiti ljude na Dan u
koji nema sumnje! Allah doista ne kr{i
obe}anje Svoje!"/9/

Allah Uzvi{eni saop}ava da u Kur'anu ima ajeta koji
su jasni i koji ~ine Sr` Knjige, tj. koji su sasvim jasni i u
kojima ni za koga nema dvosmislenosti, te drugih, ~ija
su zna~enja za mnoge ljude i pojedince nejasna.
Smisao toga je da se nejasni usklade sa jasnim
ajetima. Ko to u~ini na Pravom je putu, a ko u~ini
suprotno na suprotnom je putu. Zato Allah Uzvi{eni
kaè:
"oni su matica Knjige", tj. sr`, matrica kojoj se
vra}a u slu~aju nejasno}e,
"a drugi su nejasni", tj. njihovo zna~enje formalno-
jezi~ki i strukturalno, ali ne i stvarno, moè biti u
skladu s jasnim, ili ne~im drugim.
Postoji razilaènje u pogledu pojmova jasni i ne-
jasni ajeti. Tako Ibn-Abbas kaè: "Jasni ajeti" "jesu
oni koji derogiraju, koji odre|uju halal, haram,
{erijatske odredbe i propise, oni kojim se zapovijeda i
prema kojima se postupa"; od njega se isto tako
prenosi: "Jasni ajeti" rije~i su Allaha Uzvi{enog":
Reci: "Do|ite da vam kaèm {ta vam Gospo-
dar va{ propisuje: da mu ni{ta ne pri-
druùjete... !" (6:151), zatim:
"Gospodar tvoj je odredio da nikome osim
Njemu ne robujete!" (17:23) te ajeti nakon toga.
Jahja ibn Ja'mur kaè: "Stroge zapovijedi - farzovi,
nare|enja i zabrane, dopu{teno - halal i nedopu{teno
- haram."
"Nejasni ajeti su", kako kaè Ebu-Fahita, "po~eci
sura", a u vezi sa nejasnim ajetima ima vi{e drugih
mi{ljenja: da su to derogirani ajeti, da je to inverzija
reda rije~i, te da su to primjeri, odnosno, zakletve i
ono u {to se vjeruje, ali se ne provodi u praksi. To
prenosi Ibn Ebi-Talha od Ibn-Abbasa, a Muhammed
ibn Ishak kaè: "Jasni ajeti su oni koji se odnose na
dokaz Gospodara, za{titu Allahovih robova, odnosno,
oni koji otklanjaju bespotrebnu polemiku. Ne mogu
se mijenjati niti iskrivljavati, nego ostaju onakvi kakvi
su. Nejasni ajeti odnose se na istinitost i potvrdu, i
ne mogu se mijenjati, iskrivljavati, niti subjektivno
tuma~iti. Njima Allah isku{ava robove, kao {to ih
isku{ava halalom i haramom, kako ne bi skrenuli na
put neistine i napustili istinu.
Zato Allah Uzvi{eni kaè: "Oni u ~ijim srcima je
zastrana", tj. napu{tanje istine i prihva}anje neistine,
"oni slijede nejasne ajete", tj. oni uzimaju ono {to
je nejasno, kako bi to mogli iskriviti prema svojim po -
kvarenim namjerama, budu}i da postoji mogu}nost
promjene izraza. [to se ti~e onoga {to je jasno ut -
vr|eno, oni se time ne bave jer to ih ìgo{e i stoji kao
dokaz protiv njih.

i Zato Allah Uzvi{eni kaè: "u te`nj za
smutnjom", tj. za dovo|enjem u zabludu onih koji
ih slijede, pokazuju}i im prividno da se oni bore protiv
njihovih novotarija u vezi s Kur'anom, iako je to dokaz
protiv njih a ne u njihovu korist. Tako kr{}ani
dokazuju kako Kur'an govori da je Isa Boìji Duh i Rije~
koju je On spustio Merjemi kao Svoj Duh, ostavljaju}i
pritom dokaze u rije~ima Allaha Uzvi{enog:
Primjer Isaa kod Allaha je isti kao i primjer
Adema: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao:
'Budi!' i on bi!" (3:59), te druge utvr|ene i jasne
ajete koji kazuju da je on jedno od Allahovih
stvorenja, rob i jedan od Njegovih poslanika!
"i svojim tuma~enjem", tj. iskrivljavanjem po
svojim èljama kao da oni znaju {ta jeste i {ta }e biti.
El-Buhari, Muslim i Ebu-Davud navode predanje od
El-Aknebija, odnosno od Ai{e, r.a., koja kaè da je
/465/ - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
kazao ovaj ajet:
"On je Onaj Koji ti objavljuje Knjigu ..." do rije~i
"...Samo razumni shva}aju!" Zatim kaè da je
"Kada vidite one koji slijede nejasne ajete, to su oni
koje je Allah ìgosao, pa ih se pri~uvajte!" Ovo je
predanje El-Buharija, a prenosi i Et-Tirmizi.
Imam Ahmed navodi predanje od Ebu-Umame
koji prenosi da je Vjerovjesnik rekao u vezi s rije~ima
Uzvi{enog: /466/ "Oni u ~ijim srcima je
zastrana", "To su haridìje, tj. secesionisti!" Najmanje
{to se moè re}i za ovaj hadis je da je "mevkuf", tj.
predanje govora ashaba Allahovog Poslanika, a
zna~enje mu je vjerodostojno, jer je prva velika
novotarija u islamu bila pobuna haridìja koji su se
pojavili zbog ovosvjetskih razloga, odnosno prilikom
Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, podjele ratnog
plijena iz Bitke na Hunejnu. Njima se tada u~inilo u
njihovim pokvarenim umovima da on nije pravedno
izvr{io podjelu, pa su ga iznenadili svojim stavom!
Jedan od njih, po imenu Zul-Huvejsire, rekao je: "Budi
pravedan, jer nisi pravedno postupio!" Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na to je rekao:
/467/ "Ako nisam bio pravedan, onda za mene nema
nade i propao sam! Allah mi je povjerio sve
stanovnike Zemlje, a vi mi ne vjerujete?!" Kada je
~ovjek oti{ao, Omer ibn El-Hattab je zamolio,
odnosno prema drugoj verziji, Halid ibn El-Velid je
zamolio - da ga ubije. On je rekao: "Ostavi ga...! Od
ovog ~ovjeka (njegove vrste) pojavit }e se ljudi koji }e
biti tako pobo`ni, da }ete vi potcjenjivati vlastiti
namaz porede}i ga s njihovim, i va{e u~enje s
njihovim, ali koji }e izlaziti iz vjere kao {to strijela izlazi
iz luka! Gdje god ih sretnete, ubijajte ih, jer u njiho-
vom ubistvu je nagrada za onoga koji ih ubije!" Na-
kon toga, oni su se pojavili u vrijeme Alije ibn Ebi-

197
Taliba, r.a., i on se s njima borio u Nehrevanu. Od
njih su nastali mnogi narodi, plemena, mi{ljenja,
sljedbe, tekstovi i frakcije, zatim su iz toga proiza{le
kaderije (indeterministi), mutezile, dèhmijje (fatalisti)
i druge grupacije o kojima govori iskreni i
posvjedo~eni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:
/468/ "Ovaj ummet }e se podijeliti na sedamdeset i tri
grupe. Sve one }e u Vatru izuzev jedne!" Kazali su mu:
"A koja je to, Allahov Poslani~e?", a Vjerovjesnik je
odgovorio: "Ona koja bude na onome na ~emu sam
ja, i moji ashabi!" To navodi Hakim s ovim dodatkom
u svom "Mustedreku".
"njihovo tuma~enje zna samo Allah!" U~a~i
Kur'ana se razilaze u pogledu stajanja ovdje; neki
zastaju na Imenu Uzvi{enom, kao {to stoji u naprijed
navedenom predanju od Ibn-Abbasa, r.a., koji kaè:
"Tuma~enja imaju ~etiri vrste: tuma~enje za koje niko
nema opravdanja da ga ne zna, tuma~enje koje znaju
Arapi samim poznavanjem jezika, tuma~enje koje
znaju upu}eni u znanost i tuma~enje koje zna samo
Allah!" Ibn-Merdevejh navodi predanje s lancem od
Ibn El-Asa, koji navodi od Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: /469/ "Kur'an
nije objavljen da bi jedan dio drugom kontrirao.
Stoga, ono {to spoznate iz njega - radite po njemu, a
u ono u ~emu se dvoumite - vjerujte!" Abdurrezzak
navodi predanje od Ibn-Tavusa, koji navodi od svoga
oca da je rekao: - Ibn-Abbas je ~itao:
"a tuma~enje njihovo zna samo Allah, a oni
pak koj su u znanost upu}eni kaù: 'Mi u to
vjerujemo!?...' Isto tako, Ibn-Dèrir prenosi od
Omera ibn Abdul-Aziza i Malika ibn Enesa, da oni u to
vjeruju ne znaju}i "njegovo tuma~enje". Od Ibn-
Dèrira se navodi da u u~enju Abdullaha ibn Mesuda
stoji: "da je njegovo tuma~enje samo kod
Allaha, dok upu}eni u znanost govore: "Mi
vjerujemo u to!..." Ovako se navodi i od Ubejja ibn
Ka'ba, a i Ibn-Dèrir se opredjeljuje za ovo mi{ljenje.
i
i
Muhammed ibn Ishak navodi predanje od
Muhammeda ibn Dàfera ibn Zubejra: - Njegovo
tuma~enje, kojim je htio to {to je htio, niko ne zna
osim Allaha, a upu}eni u znanost kaù: "Vjerujemo u
to." Zatim tuma~enje nejasnih (nefiksiranih) ajeta
dovode u vezu s onim {to znaju iz tuma~enja jasnih
(fiksiranih) ajeta, koje niko ne moè tuma~iti na vi{e
od jednog na~ina. Ovim se Knjiga ~ini koherentnom,
tako da jedan dio potvr|uje drugi, potvr|uje se kao
dokaz, pokazuje razlo`nost, otklanja la` i odbacuje
nevjerstvo. Prema jednom hadisu, Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, pozvao je Ibn-Abbasa i
rekao: /470/ "Allahu, daj mu razumijevanje vjere i
pou~i ga tuma~enju!"
Govore}i o njima, Allah Uzvi{eni navodi da oni kaù:
"Vjerujemo u to", tj. u ono {to je nejasno,
"sve je to od Gospodara na{ega", tj. svi ajeti, i
jasni (fiksirani) i nejasni (nefiksirani) istiniti su i pravi.
Svaki od njih potvr|uje istinitost drugoga i
posvjedo~uje ga, budu}i da su svi od Allaha, a ni{ta
od Njega nije proturje~no. Allah Uzvi{eni kaè:

"A zar oni ne razmi{ljaju o Kur'anu? Da je on
od nekoga drugog, a ne od Allaha, sigurno bi
u njemu na{l mnoge proturje~nosti!" (2:82)
Zato Allah Uzvi{eni kaè: "Niko ne shva}a osim
razumni!" To zna~i da samo oni koji imaju zdravog
razuma i pravog razumijevanja shva}aju, razumiju,
promi{ljaju i razmatraju prava zna~enja! Imam Ahmed
navodi predanje od Amra ibn [uajba, koji to navodi
od svoga oca, a on od djeda, da je rekao kako je
~uo jednom da polemiziraju, pa je rekao: "Propali su
oni koji su to ~inili prije vas, jer oni su suprotstavljali
jedan dio Allahove Knjige drugome, iako je Allahova
Knjiga objavljena da svaki dio potvr|uje drugi. Stoga,
ne progla{avajte la`nim jedan dio pomo}u drugoga!
Ono {to znate iz nje, to i go vorite, a ono {to ne
znate, traìte od onoga ko to zna!"
Zatim Allah Uzvi{eni kaè za upu}ene u znanost
da oni mole Allaha govore}i:
"Gospodaru na{, nemoj skrenuti srca na{a
nakon {to si nas uputio!", tj. ne okreni ih od
Pravog puta nakon {to si ih postavio na njemu i ne
u~ini nas kao one u ~ijim srcima je pristranost i koji
slijede ono {to je u Kur'anu nejasno, nego nas u~vrsti
na Tvome Pravom putu!
"i daruj nam Svoju milost!" kojom }e{ u~vrstiti
na{a srca, kojom }e{ nas ujediniti, kojom }e{ nam
pove}ati uvjerenje i vjeru.
"Ti si, doista, obilni Darovalac" Ibn-Merdevejh
navodi predanje od Ai{e, r.a., kako je rekla: /472/ -
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ~esto bi
molio: "O Ti, Koji srca okre}e{, moje srce u~vrsti na
Tvojoj vjeri!", pa sam mu rekla: "Allahov Poslani~e,
mnogo u~i{ ovu dovu!?" On je rekao: "Nema srca koje
nije izme|u dva prsta Svemilosnog, ako On ho}e da
ga u~ini postojanim, On }e to i u~initi, a ako ho}e da
ga izokrene, i u~ini to! Zar ne slu{a{ rije~i:
'Gospodaru na{, nemoj skrenuti srca na{a
nakon {to si nas uputio i daruj nam Svoju
milost! Ti si, doista, obilni Darovalac! Ovaj
hadis je "garib" u ovoj verziji, ali je njegova osnovna
verzija navedena u dva Sahiha, te drugim zbirkama, u
vi{e predanja bez dodatka ovog ~asnog ajeta.
"Gospodaru na{, Ti }e{ sakupiti ljude na Dan u
koji nema sumnje!" Dakle oni u svojim dovama
govore: "Doista }e{ Ti, Gospodaru na{, sakupiti Svoja
stvorenja na Dan njihova povratka, razvrstati ih i suditi
im u stvarima u kojima su se razilazili, nagra|uju}i
svakoga za njegovo djelo na ovome svijetu, bilo
dobro ili zlo."

198

"Doista onima koji ne vjeruju ne}e ni{ta ko-
ristiti imeci njihovi, ni djeca njihova kod Alla-
ha, i oni su gorivo za Vatru!" /10/ "Kao {to su
to i Faraonovi ljudi, te oni prije njih koji su
znakove na{e la`nim smatrali, pa ih je Allah
zbog grijehova njihovih kaznio. A Allah ès-
toko ka`njava!"/11/

"Doista one koji ne vjeruju ..." u ajete (znakove)
Allahove, u la` utjeruju poslanike Njegove i pona{aju
se suprotno Knjizi Njegovoj,
"ne}e ni{ta korititi imeci njihovi, ni djeca
njihova, i oni su gorivo za Vatru!", tj. drvo kojim
se loì ova vatra, kao {to Allah Uzvi{eni tako|er kaè:
"I vi, i oni koje pored Allaha oboàvate, bit
}ete gorivo dèhenemsko!" (21:98) Ibn-Merde-
vejh navodi predanje s lancem od Ummi-Fadla da je
ustao jedne no}i u Meki i rekao: "Jesam li prenio?"
ponavljaju}i to tri puta. Tada je ustao Omer Allaha
prizivaju}i, i rekao: "Da, Allahom se kunem! Bio si
pa`ljiv, trudio si se i davao savjete, pa budi strpljiv!"
Tada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Vjera }e se, doista, manifestirati tako da se nevjerstvo
vrati na svoje mjesto, i ljudi }e preko mora krenuti sa
islamom! Do}i }e vrijeme da ljudi u~e Kur'an! Oni }e
ga u~iti, upoznavati i govoriti: 'U~ili smo ga i upoznali,
pa ko je to bolji od nas?' Ali u takvim nema nikakva
dobra!" Tada su ga upitali: "Allahov Poslani~e, koji su
to?", a on je odgovorio: "Ti su me|u vama i oni }e biti
gorivo Vatre!"
"Kao {to su to i Faraonovi ljudi", tj. kao {to su
~inili Faraonovi ljudi. To zna~i da nevjernicima ne}e
koristiti njihovi imeci niti djeca njihova, nego }e oni
propasti i ka`njeni biti kao {to su to bili Faraonovi ljudi
i oni prije njih koji su u la` utjerivali poslanike i ajete
Allahove, odnosno dokaze koje su oni donosili.
"A Allah, doista, èstoko ka`njava!", tj. On
èstoko uzvra}a, bolno ka`njava i od Njega se niko
ne}e mo}i za{tititi. On je Onaj Koji ~ini ono {to ho}e i
sve savladava. Nema boga osim Njega, niti
Gospodara osim Njega.

- - Reci onima koji ne vjeru u "Bit }ete pobi
je|eni i u Dèhennemu okupljeni, a uàsno je
to boravi{te!" /12/ "Vi ste imali znak u
dvjema grupama koje su se sukobile: jednoj
koja se borila na Allahovom putu, i drugoj,
nevjerni~koj, kojoj se ~inilo da ih svojim o~ima
vidi dva puta vi{e! A Allah Svojom pomo}i
podràva koga On ho}e! To je, doista pouka
za one koji su dalekovidni!"/13/
j :
j :
!

Muhammed ibn Ishak navodi da je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, /474/ kada je u~inio sa
borcima na Bedru to {to je u~inio i vratio se u
Medinu, sakupio ìdove i rekao: "Skupino ìdova,
primite islam prije nego vas Allah pogodi onako kako
je Kurej{e pogodio!" Oni su kazali: "Muhammede,
neka te ne zavara to {to si pobio jedan broj Kurej{a
koji su bili nevje{ti i nisu znali da se bore! Allahom se
kunemo, ako se bude{ borio protiv nas, vidjet }e{ da
smo mi hrabri ljudi i da nisi sreo sli~ne nama!" Nakon
toga, Allah Uzvi{eni objavio je slijede}e rije~i:
- Reci onima koji ne vjeru u "Bit }ete pobi-
je|eni i u Dèhennemu okupljeni, a uàsno je
to boravi{te!" do rije~i "pouka za one koji vid
imaju " To zna~i: "Reci, Muhammede, nevjernicima:
'Bit }ete pobije|eni na ovome svijetu i sakupljeni na
Sudnji dan u Dèhennemu, a grozno je to boravi{te!'
Zato Allah Uzvi{eni kaè:
"Vi ste imali znak", tj. pouku, "u dvjema
grupama", tj. dvjema skupinama, "koje su se
sukobile" u borbi:
"jednoj koja se borila na Allahovom putu, i
drugoj, nevjer -ni~koj", "kojoj se ~inilo da ih
svojim o~ima vidi dva puta vi{e!", tj. na Bedru su
idolopoklonici vidjeli muslimane u dvostruko ve}em
broju, {to je Allah u~inio uzrokom pobjede muslimana
nad njima. Ovako navodi Ibn-Dèrir od nekih
u~enjaka.
Muhammed ibn Ishak navodi predanje od Urve
ibn Zubejra da je /475/ Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, kada je upitao jednog crnog roba iz
plemena Benu-Hadàd`, koliki je broj Kurej{a, dobio
odgovor: "Mnogo ih je!" On je zatim upitao: "Koliko
grla kolju dnevno?" Rob je kazao: "Jednoga dana de-
vet, a drugog deset." Na to je Vjerovjesnik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao: "Ima ih izme|u devet stotina i
hiljadu!"
Jasno je da je Allah Uzvi{eni umanjio broj idolo-

199
poklonika u o~ima muslimana, a umanjio broj musli-
mana u o~ima idolopoklonika kada su se poredali za
borbu, kako bi jedni na druge krenuli. Allah Uzvi{eni
kaè:
"A kada ste se sukobili, u o~ima va{im On ih je
prikazao u malom broju a vas u o~ima nji-
hovim, tako|er, u malom broju." (8:44) Kada
su se dvije vojske sukobile, muslimani su vidjeli da je
idolopoklonika malo! Ebu-Ishak navodi od Abdullaha
ibn Mesuda: - U na{im o~ima ih je bilo malo, pa sam
rekao ~ovjeku pored sebe: "Vidi{, ima ih sedamdeset?"
On je kazao: "Vidim ih stotinu!" Zatim kaè: "Nakon
toga smo zarobili jednog od njihovih i upitali ga:
"Koliko vas je bilo?", a on je odgovorio: "Hiljadu!"
Me|utim, idolopoklonici su vidjeli muslimane u
dvostruko ve}em od stvarnoga broja, {to je dovelo do
straha, haosa i panike u srcima njihovim. U tom
smislu, Allah Uzvi{eni kaè:

,
"~inilo im se da ih svojim o~ima vide dva puta
vi{e!" To zna~i, oni su vidjeli njih dvije hiljade svojim
o~ima. To je bio vid podr{ke muslimanima od Allaha
Uzvi{enog. Zato Allah Uzvi{eni kaè:
"A Allah Svojom pomo}i podràva koga On
ho}e! To je, doista, pouka za one koji su
dalekovidni!", tj. On uzdiè vjernike i poniàva
nevjernike. U tome je pouka za onog koji vid,
razboritosti i razumima, kako bi se uputio prema
Allahovoj odredbi, Njegovim djelima i odre|enju,
~ime On pomaè vjernike na ovome svijetu, i za Dan
kada }e ustati svjedoci!

"Ljudima je uljep{ana ljubav prema strastima,
ènama, sinovima, gomilama zlata i srebra,
ras nim konjima, stoci i zemlji za obra-
|ivanje! To su uìci ovosvjetskoga ìvota, a
najljep{e je mjesto povratka kod Allaha!" /14/
- Reci: "Ho}ete li da vam kaèm {ta je bolje od
toga?" Oni koji budu bogobojazni, kod
Gospodara svoga }e imati dènetske ba{~e
ispod kojih rijeke teku, u kojima }e vje~no
boravili, i supruge ~iste i zadovoljstvo od
Allaha! Allah dobro vidi robove Svoje!"/15/

Allah Uzvi{eni navodi vi{e vrsta uìtaka koji se lju -
dima ~ine lijepim na ovome svijetu, kao {to su ène i
sinovi. Zapo~eo je sa ènama, jer one predstavljaju
najja~e isku{enje (izazov). U Sahihu stoji da je
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /476/
"Nakon mene nisam ostavio za ljude {tetnijeg
isku{enja od èna!" Ako je namjera prema ènama
~ednost i mnogo djece, to je ono {to se traì, {to je
poèljno i lijepo. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, kaè: /477/ "Ovaj svijet je uìtak, a najbolji
uìtak na njemu je dobra èna: kada je pogleda, ona
ga obraduje, kada joj naredi, ona ga poslu{a, a kada
je odsutan, ona ga ~uva, ~uvaju}i sebe i njegovu
imovinu." On je, a.s., tako|er, rekao: /478/ "Oènite
se dragom i plodnom ènom, jer ja }u se na Sudnjem
danu, preko vas, natjecati u brojnosti s drugim
narodima!" Isto tako, i imovina: nekada je za ponos i
uznesenost {to je poku|eno, a nekada za dijeljenje u
svrhu dobra, rodbini, za dobro~instvo i pokornost, a
to je lijepo i pohvalno sa {erijatskog stanovi{ta.
Komentatori se razilaze u pogledu iznosa "kintara", ali
se slaù da je to obilan imetak. Ibn Ebi-Hatim navodi
predanje od Enesa, koji prenosi da je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /479/ "Kintar zna~i
hiljadu dinara."
"Ljubavi prema konjima imaju tri vrste:
- nekada je to na Allahovom putu, na bojnom
polju, pa ko to naumi, taj }e biti nagra|en,
- nekada je to vezano za ugled i ponos nad
pripadnicima islama, i tada je teret na onome ko to
namjerava,
- nekada je to u funkciji ~ednosti, krjeposti i
o~uvanja rase, ne zaboravljaju}i Allahovo pravo
(zekat), i tada je to dozvoljeno, kao {to }e biti
navedeno u hadisu u vezi s tim, in{aallah, uz rije~i
Allaha Uzvi{enog:
"I protiv njih pripremite koliko god moète
snage i konja za boj!" (8:60)
zna~i "koji slobodno pase", a ima mi{ljenja da to
zna~i i "obiljeèn na ~elu ili nogama" i sl. Imam
Ahmed navodi od Suvejda ibn Hubejre, koji navodi
od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je
rekao: /480/ "Najbolji imetak za ~ovjeka je rasplodna
`drebica ili opra{en drvored palmi!" Rije~ zna~i "sa
dosta potomstva", a rije~ zna~i "drvored palmi", a
zna~i "opra{ena".
"stoke" zna~i: deva, goveda i ovaca, a "i usjeva"
zna~i: zemlja uzeta za zasade i obra|ivanje.
Zatim Allah Uzvi{eni kaè: "To su uìci
ovosvjetskoga ìvota", tj. to je ljepota
ovosvjetskog ìvota i njegov prolazni ukras.
"a najljep{e je mjesto povratka kod
Allaha!", tj. mjesto vra}anja i nagrade. Ibn-Dèrir
navodi od Omera ibn Hattaba da je on, kada je
objavljen ajet:
"Ljudima je uljep{ana ljubav prema
strastima", rekao: "Sada si to rekao, Gospodaru na{,
kada si nam to uljep{ao!" Nakon toga objavljeno je: -
Reci: "Ho}ete li da vam kaèm {ta je bolje od
toga?", tj. reci, Muhammede, ljudima: "Ho}ete li da
vas obavijestim koje su blagodati bolje od toga {to se

200
vama ~ini lijepim, a {to je, bez sumnje, prolazno... ?!"
Zatim je to saop}io rekav{i:
"Oni koji se budu bojali, kod Gospodara svoga
}e mati dènetske ba{~e kroz koje rijeke
teku." To zna~i, tamo na sve strane izbijaju rijeke s
raznim vrstama pi}a od meda, mlijeka, vina, vode i
drugih vrsta kakve o~i nisu vidjele, niti su u{i ~ule, niti
~ovjeku moè pasti na pamet "koji }e tamo ostati
vje~no", tj."i supruge ~iste" od prljav{tine,
menstruacije i pranja poslije poro|aja; "i
zadovoljstvo od Allaha", tj. njima pripada
Njegovo zadovoljstvo, pa se ne}e na njih poslije toga
nikada rasrditi, kao {to kaè:
i
! "a i zadovoljstvo od Allaha je najve}e " (9:72),
tj. to je najve}a blagodat koju im On daje.
Zatim, Allah Uzvi{eni kaè: "Allah dobro vidi
robove Svoje!", tj. On daje svakome ono {to
zasluùje da mu se da.

- Oni koji govore: "Gospodaru na{, mi doista
vjerujemo, pa oprosti nam grijehe na{e i
sa~uvaj nas od patnje u Vatri!" /16/ "Strpljivi,
i iskreni, i Allahu poslu{ni, i koji od imetka
dijele, i koji u osvit zore za oprost mole!"/17/

Allah Uzvi{eni opisuje Svoje vjerne robove, kojima
je obe}ao veliku nagradu, pa kaè:
- Oni koji budu govorili: "Gospodaru na{, mi,
doista, vjerujemo!" u Tebe, Tvoju Knjigu i
Poslanika Tvoga, "pa oprosti nam grijehe na{e!"
Tj. uz na{u vjeru u Tebe i ono {to si nam propisao,
125

oprosti nam grijehe i nedostatke na{e Svojom
dobrotom i milo{}u.
"i sa~uvaj nas od patnje u Vatri!"
"Oni koji budu strpljivi", ~ine}i djela
pokornosti i izbjegavaju}i zabrane, "i iskreni" u vjeri
koja im je dostavljena, "i Allahu poslu{ni", tj.
pokorni i pos lu{ni, "i koji budu od imetka dijelili"
za sve {to im je nare|eno, kako rodbini, tako i svima
onima koji su u nu`di, "i koji se budu u osvit zore
za oprost molili". To ukazuje na vrijednost traènja
oprosta u osvit zore.
U oba Sahiha, Musnedima i Sunenima stoji
predanje od ashaba da je Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao: /481/ - Allah Uzvi{eni se spu{ta
svaku no} na ovozemaljsko nebo, gdje ostaje
posljednju tre}inu no}i, pa kaè: "Ima li koga da ne{to
traì, pa da mu dam? Ima li koga da ne{to moli, pa
da mu udovoljim molbi? Ima li koga da traì oprost,
pa da mu oprostim?"... Abdullah ibn Omer bi klanjao
no}u, a zatim govorio: "O Nafi', je li nastupila zadnja
tre}ina no}i?" Ako bi mu odgovorio da jeste, on bi
tada po~eo s dovom i istigfarom (traènjem oprosta)
sve dok ne bi svanulo. To prenosi Ibn Ebi-Hatim. Ibn-
Dèrir navodi predanje od Hatiba, koji kaè: - ûo
sam nekog ~ovjeka u drugom dijelu dàmije kako u
zadnjoj tre}ini no}i govori: "Gospodaru moj,
zapovjedio si mi, pa Ti se pokoravam! Ovo je 'sehar',
pa oprosti mi grijehe!" Pogledao sam tamo, i vidim
Abdullaha ibn Mesuda, r.a. Ibn-Merdevejh navodi
predanje od Enesa ibn Malika, koji kaè: /482/ "Bilo
nam je zapovje|eno da nakon klanjanja no}u, pred
zoru, sedamdeset puta uputimo Allahu molbu za
oprost grijeha."

125
Ja bih dodao: To znai, mi Te molimo s naom vjerom u Tebe,
Tvoju Knjigu i Poslanika Tvoga. Ova molitva je erijatski osnovana,
budui da je to molitva uz dobra djela, odnosno, uz najvie od njih,
vjeru u Allaha, Njegovu Knjigu i Poslanika. Isto tako, postoji i
molitva koja je zabranjena, kojoj nas Allah nije pouio, niti nam je
dostavio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a to je: molitva
posredstvom stvorenja koja su zabranjena, kao to su idolopoklonici
inili jo od vremena ranog paganstva, a to Allah nije prihvatio.
Naprotiv, On je to zabranio pouivi nas ljepom od nje.

"Allah svjedo~i da nema drugog boga osim
Njega, a i meleci i u~eni, postupaju}i
pravedno. Nema boga osim Njega, Silnog i
Mudrog!" /18/ "Vjera je kod Allaha, doista,
islam! A oni kojima je data Knjiga podvojili su
se ba{ onda kada im je do{lo znanje, i to iz
me|usobne nepravednosti (zavisti)! A onaj ko
ne vjeruje u znakove Allahove - pa, Allah brzo
svi|a ra~une!" /19/ - Ako se oni budu
prepirali s tobom, reci: "Ja se samo Allahu
predajem, kao i oni koji me slijede!" I reci
onima kojima je dana Knjiga i nepismenima:
"Da li ste islam primili?" Pa ako prime islam,
onda su oni na Pravom putu, a ako odbiju,
tvoje je jedino da poziva{! A Allah dobro vidi
robove Svoje!"/20/

Allah Uzvi{eni svjedo~i, a On je za svjedoka dovo-
ljan, On je najiskreniji i najpravedniji svjedok i On na-
jistinitije govori i da nema drugog boga osim Njega ,
tj. da je On jedino Bog za sva stvorenja. Tako On

201
kaè: "ali, Allah svjedo~i ono {to ti objavljuje."
(4:166) Zatim, On uporedo sa Svojim svjedo~enjem
navodi i svjedo~enje meleka i u~enih ljudi, pa kaè:
Njega, a i meleci i u~eni", {to predstavlja posebno
priznanje u~enima u ovom pitanju; "postupaju}i
pravedno", {to On ina~e ~ini u svakoj situaciji.
"nema drugog boga osim Njega" - predstavlja
potvrdu prethodnog iskaza.
"Silnog i Mudrog", tj. Onaj ~iju uzvi{enost ne
moè niko dosti}i, Koji je Mudar u rije~ima, djelima,
{erijatskim propisima i odredbama. Ibn Ebi-Hatim
navodi predanje s lancem od Zubejra: /483/ - On
kaè: "ûo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem, kada je prou~io ovaj ajet:
Njega, a i meleci i u~eni" kako kaè: "...I ja
svjedo~im, Gospodaru moj!" Ebul-Kasim Et-Taberani
navodi predanje u svom djelu: "El-Mu'dèm el-Kebir"
s lancem od Galiba el-Kattana: /484/ "Do{ao sam u
Kufu radi trgovine i odsjeo nedaleko od A'me{a. Po{to
je bila no}, ja sam htio da prilegnem, a on je ustao i
klanjao no}ni namaz. Nai{ao je na ovaj ajet: "Allah
svjedo~i..." do rije~i:
"Vjera je kod Allaha doista islam!" "I ja
svjedo~im ono {to svjedo~i Allah, d`.{. I ovaj {ehadet
ostavljam kod Allaha kao zalog. Vjera je kod Allaha
doista islam!" To je ponovio vi{e puta. Ja rekoh: "O
njemu je ne{to ~uo!" Ustao sam rano i oti{ao do
njega, oprostio se, a potom rekao: "Ebu-
Muhammede, ~uo sam te kako ponavlja{ ovaj ajet?!"
On }e na to: "Da li zna{ {ta ima u njemu?" Ja rekoh:
"Kod tebe sam ve} mjesec dana, ali mi nisi govorio o
tome!" On re~e: "Tako mi Allaha, ne}u ti o njemu
govoriti dok ne pro|e godinu dana!" Nakon toga, ja
sam se strpio godinu dana dolaze}i na njegova vrata,
a nakon godine dana rekoh: "Ebu-Muhammede, ve}
je pro{la godina!" On tada re~e: "Govorio mi je Ebu-
Va'il navode}i kako je Abdullah pri~ao da je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: - Onaj koji
je to u~io, do}i }e na Sudnji dan, pa }e mu Allah
Uzvi{eni re}i: "Moj rob Mi je povjerio, a ja sam Onaj
Koji ispunjava povjerenje. Uvedite Mog roba u
Dènnet!"
"Vjera je kod Allaha doista islam!" To je
izvije{}e od Allaha Uzvi{enog da kod Njega nema
druge vjere koja }e biti primljena osim islama, a to
zna~i slijediti poslanike, koje je ljudima Allah poslao
dovr{iv{i to poslanstvo s Muhammedom, sallallahu
alejhi ve sellem, koji je zatvorio sve putove Allahu
osim sa svoje strane. Stoga, ko do|e u susret Allahu sa
nekom drugom vjerom, nakon poslanstva
Muhammedova, to od njega ne}e biti primljeno, kao
{to Allah Uzvi{eni kaè:
"A ko bude èl o neku drugu vjeru mimo
islama, ona mu ne}e biti primljena!" (3:85)
i

i
"A oni kojima je dana Knjiga podvojili su se
ba{ onda kada im je do{lo znanje, i to iz me -
|usobne nepravednosti!" Bili su nepravedni jedni
prema drugima, pa su se razi{li zbog me|usobne
zavisti i mr`nje. To je dovelo do me|usobnog
razilaènja o pitanju svih stavova i djela, iako se radilo
o Istini.
Zatim Allah Uzvi{eni kaè:
"A onaj ko ne vjeruje u znakove Allahove, pa
Allah brzo svi|a ra~une!" nagra|uju}i, odnosno
obra~unavaju}i se s onima koji ga negiraju i
ka`njavaju}i za to.
Zatim kaè: "A ako se oni s tobom budu
prepirali", tj. ako s tobom budu polemizirali o
"tevhidu" ("Allahovo jedno}i"),
"reci: 'Ja se samo Allahu predajem kao i oni
koji me slijede!'" Tj. reci: Ja se iskreno klanjam
samo Allahu, Koji nema druga, "kao i oni koji me
slijede" u mojoj vjeri.
Nakon toga, Allah Uzvi{eni kaè Svom robu i
poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, da
pozove pripadnike Knjige i idolopoklonike u islam:
"I reci onima kojima je dana Knjiga i nepis-
menima: Da li ste islam primili? Pa, ako prime
islam, onda su oni na Pravom putu, a ako
odbiju, tvoje je jedino da poz va{!" Tj. Allah }e
se s njima obra~unati i Njemu }e se oni vratiti, jer On
je Onaj Koji u zabludi ostavlja ili upu}uje koga ho}e, a
Njemu pripada nepobitan dokaz.
"A Allah dobro vidi robove Svoje!" On dobro
zna ko zasluùje uputu, a ko zabludu. Ovaj i sli~ni ajeti
predstavljaju jedan od najrje~itijih dokaza da je on,
sallallahu alejhi ve sellem, poslat svim stvorenjima. U
tom smislu On kaè:
Reci: "O ljudi, ja sam Allahov Poslanik svima
vama." (7:158) U Sahihima i drugim zbirkama ima
vi{e predanja koja potvr|uju nizom ~injenica da je
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, slao pisma
vladarima i grupama ljudi, Arapima i nearapima,
pismenima i nepismenima, pozivaju}i ih Allahu i tako
izvr{avaju}i Allahovu naredbu.
Abdurrezzak navodi predanje s lancem od Ebu-
Hurejre da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao: /485/ "Tako mi Onoga u îjoj ruci je moj ìvot,
svako ko ~uje za mene od ovoga ummeta, bio on i
jevrej ili kr{}anin, a zatim umre, a ne povjeruje u ono s
~im sam poslan, u}i }e u Vatru!" (Prenosi ga Muslim.)
Zatim je rekao: /486/ "Poslan sam i crvenima i
crnima!", i jo{ dodaje: /487/ "Vjerovjesnici su slani
svaki svom narodu, a ja sam poslan svim ljudima!"

"Onima koji ne vjeru u u znakove Allahove i j

202
koji vjerovjesnike ubijaju neopravdano, i ubi-
jaju one koji traè da se po pravdi postupa
prema ljudima, navijesti bolnu kaznu " /21/
"To su oni ~ija dje a su bezvrijedna i na ovome
i na drugome svijetu i kojima niko ne}e u
pomo} prite}i"/22/
!
l
j
l

Ovo je prijekor od Allaha Uzvi{enog pripadnicima
Knjige zbog grijeha koje su po~inili, kako u drevna
vremena, tako i kasnije, progla{avaju}i, iz oholosti i
inada, la`nim Allahove ajete koje su im dostavljali
poslanici, izbjegavaju}i da slijede Istinu, te ubijaju}i
vjerovjesnike bez ikakvog razloga osim zato {to su
pozivali Istini.
"...i koji vjerovjesnike ubijaju neopravdano i
ubijaju one koji traè da se po pravdi postupa
prema ljudima." To predstavlja vrhunac drskosti i
oholosti {to potvr|uje i Vjerovjesnik, sallallahu alejhi
ve sellem, kada kaè: /488/ "Oholost je potcjenjivanje
istine i omalovaàvanje ljudi!" Ibn Ebi-Hatim navodi
predanje Ebu-Ubejde el-Dèrraha, r.a., koji kaè:
/489/ - Rekao sam: "Allahov Poslani~e, koji }e ljudi na
Sudnjem danu biti najè{}e ka`njeni?", a on, sallallahu
alejhi ve sellem, odgovorio je: "ôvjek koji je ubio
vjerovjesnika ili onoga koji nare|uje dobro, a odvra}a
od zla!" Zatim je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, prou~io:
"Onima koji ne vjeru u u znakove Allahove i
koji vjerovjesnike ubijaju neopravdano i ubi-
jaju one koji traè da se po pravdi postupa
prema ljudima, navijesti bolnu kaznu!" A zatim
je rekao: "Ebu-Ubejde, Izraeli}ani su ubili ~etrdeset i tri
vjerovjesnika samo u jednom satu na po~etku dana.
Zatim je ustalo sedamdeset Izraeli}ana da pozovu one
koji su pobili te vjerovjesnike na dobro, a odvrate ih
od zla. Krajem dana oni su i njih sve pobili. Na njih
ukazuje Allah Uzvi{eni!" Stoga je njima Allah Uzvi{eni i
dao poniènje i ni{tavnost na ovome svijetu, a kaznu
nepodno{ljivu na drugome svijetu.
"To su oni ~ija dje a su bezvrijedna i na
ovome i na drugome svijetu i kojima niko
ne}e u pomo} prite}i."

"Zar ne vidi{ one kojima je dat dio Knjige,
kada se pozovu Allahovoj Knjizi da im se po
njoj sudi, zatim neki od njih to odbijaju, jer
oni se ionako okre}u." /23/ - To je zato {to
oni govore: "Vatra nas ne}e ni dodirnuti vi{e
od nekoliko dana!", i u njihovoj vjeri ih
zavarava to {to su izmi{ljali! /24/ "A {ta }e
biti kada ih skupimo onoga Dana u koji nema
sumnje, i kada svako dobije ono {to je
zasluìo? A njima nepravda ne}e biti
u~injena!"/25/

Allah Uzvi{eni ovo navodi prigovaraju}i ìdovima i
kr{}anima koji se drè onoga {to smatraju Tevratom i
Indìlom, a kada se pozovu da se po njima donese
presuda o slije|enju Muhammeda, sallallahu alejhi ve
sellem, oni to odbijaju. Ovo je veliki prijekor zbog
njihovog pona{anja suprotnog Allahu i inada. Zatim
Allah Uzvi{eni kaè:
- To je zato {to oni govore: "Vatra nas ne}e ni
dodirnuti vi{e od nekoliko dana!" To zna~i da
oni na Allaha izmi{ljaju da }e biti ka`njeni vatrom
samo sedam dana, o ~emu je bilo komentara u suri
El-Bekara.
126

Zatim kaè: "te {to ih u vjeri zavarava to {to
su izmi{ljali!" Tj. {to ih u~vr{}uje na neistini kojom
se zavaravaju tvrde}i da ih vatra ne}e prìti vi{e od
nekoliko dana, iako je to ~ista izmi{ljotina njihova.
Zato im Allah Uzvi{eni prijeti rije~ima:
"A {ta }e biti kada ih sakupimo onoga Dana u
koji nema sumnje?" Tj. {ta }e biti s njima na
Sudnjem danu pred Allahom budu}i da su oni
Njegove poslanike i vjerovjesnike u la` utjerivali i
ubijali kao {to su ubijali i najbolje me|u sobom. On }e
ih toga Dana, u ~iji dolazak nema sumnje, pitati za to
i kazniti, "kada svako dobije ono {to je zasluìo.
Tada njima nepravda ne}e biti u~injena!"

- Reci: "Allahu moj! Koji svu vlast ima{! Ti vlast
daje{ kome Ti ho}e{, a oduzima{ od koga Ti
ho}e{! Ti uzvisuje{ koga ho}e{, a unizuje{
koga ho}e{! U Tvojoj ruci je dobro! Ti doista
Svemo}an si!" /26/ "Ti uvodi{ no} u dan i
uvodi{ dan u no}! @ivo izvodi{ iz mrtvog i
mrtvo izvodi{ iz ìvog! Ti opskrbljuje{ koga
ho}e{, bez ikakva ra~una!"/27/

Allah Uzvi{eni kaè: - Reci, Muhammede,
veli~aju}i svoga Gospodara, zahvaljuju}i mu se,
Njemu se predaju}i i u Njega se pouzdavaju}i:
'Allahu moj, Koji svu vlast ima{!'" Tj., Ti

126
Pogledati komentar uz rijei Allaha Uzvienog:
Oni govore: "Vatra nas nee doticati vie od nekoliko dana." (2: 80)

203
raspolaè{ Svojim stvorenjima, ~ini{ {to ho}e{ i Tebi
pripada sva vlast.
"Ti vlast daje{ kome Ti ho}e{, a oduzima{
od koga Ti ho}e{! Ti uzvisuje{ koga ho}e{, a
unizuje{ koga ho}e{!" Tj., Ti si Onaj Koji daje i
Onaj Koji spre~ava! [to Ti ho}e{ to biva, a {to ne}e{ i
ne biva! U ovom ajetu je upozorenje i uputa da se
Njemu zahvaljujemo na Njegovim blagodatima ovoj
zajednici (ummetu) {to je prebacio vjerovjesni{tvo od
Izraeli}ana arapskom, kurej{iskom, mekanskom
Vjerovjesniku, Pe~atu svih vjerovjesnika i Njegovom
Poslaniku, kojega je poslao ljudima i dìnima, i koga
odlikuju odlike koje nisu dane nijednom vjerovjesniku,
niti poslaniku prije njega, da svoj ummet pro{iri po
svijetu, da svoju vjeru i njene propise uzdigne nad
drugim vjerama i propisima, Allah neka ga obaspe
blagodatima i mirom. Tako Allah Uzvi{eni poslanstvo
daje kome On ho}e, pa kaè: "Allah najbolje
zna gdje }e dati poslanstvo Svoje!" (6:124)

"Ti uvodi{ no} u dan i uvodi{ dan u no}!"
Tj. Ti uzima{ od duìne jednome i dodaje{ drugome,
pa se izjedna~e, zatim, uzima{ od ovoga i dodaje{
drugome, pa se me|usobno razlikuju, a potom
izjedna~e. I tako to biva u toku ~etiri godi{nja doba.
"@ivo izvodi{ iz mrtvog i mrtvo izvodi{ iz
ìvog!" Dakle, Ti izvodi{ usjev iz sjemenke i sjemenku
iz usjeva, palmu iz sjemenke i sjemenku iz palme,
vjernika iz nevjernika i nevjernika iz vjernika, koko{ iz
jajeta i jaje iz koko{i, te sve druge stvari koje idu ovim
tokom.
"Ti opskrbljuje{ koga ho}e{ bez ikakva
ra~una!", tj. daje{ kome ho}e{, a uzima{ od koga
ho}e{ u skladu s Tvojom neprikosnovenom
mudro{}u, voljom i htijenjem. Et-Taberani navodi
predanje od Ibn-Abbasa, r.a., koji navodi od
Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao:
/490/ "Najuzvi{enije ime Allaha, d`.{., kojim kada se
zamoli dovu usli{ava, nalazi se u ovom ajetu sure "Ali-
Imrana":
- Reci: "Allahu moj, Koji svu vlast ima{..." do
rije~i "...Ti doista sve moè{!"

"Vjernici za prijatelje ne uzimaju nevjernike
mimo vjernika, a ko to ~ini, sa Allahom nema
ni{ta! Izuzev ako se time od njih {tite! Allah
vas na Sebe upozorava. A Allahu se sve
vra}a!"/28/

Allah Blagi i Uzvi{eni zabranjuje vjernicima da
nevjernike uzimaju za prijatelje prema kojima iskazuju
ljubav umjesto prema vjernicima, a zatim im prijeti
rije~ima: "a ko to ~ini, s Allahom nema ni{ta!",
tj. on je sasvim daleko od Allaha, kao {to Allah
Uzvi{eni kaè:
O vjernici, ne prijateljujte s nevjernicima
umjesto s vjernicima! Zar ho}ete da pruìte
Allahu o~igledan dokaz protiv sebe?" ( 4:144)
"Izuzev ako se time od njih {tite!", tj. izuzev
onih koji se boje u pojedinim zemljama i vremenima
od njihova zla, oni mogu od njih potraìti za{titu, tj.
da im se priklone formalno, ali ne i du{om i
namjerom, kao {to to navodi i El-Buhari od Ebu-
Derda'a: - On kaè: "Mi se odnosimo ljubazno prema
ljudima, a srca nam ih proklinju!" Es-Sevri prenosi od
Ibn-Abbasa: "Tekijja (pretvaranje) nije u stvarnoj
praksi, nego je to samo na jeziku!" To potvr|uju i rije~i
Uzvi{enog:
"Onoga ko pokaè nevjerstvo u Allaha nakon
{to je u Njega vjerovao, osim ako bude prisi-
ljen a srce mu ostane ~vrsto u vjeri, ~eka
bolna kazna!" (16:106) El-Buhari navodi slijede}e
predanje: - Hasan kaè: "Tekijja vaì do Dana
sudnjega!"
Zatim Allah Uzvi{eni kaè: "Allah vas
upozorava na Sebe", tj. podsje}a vas na Svoj
revan{ ako Mu se suprotstavite, na Svoju silu i kaznu
prema svakome ko se sprijatelji s Njegovim
neprijateljima, a suprotstavi Njegovim pravim prija-
teljima.
Zatim kaè: "jer Allahu se sve vra}a!", tj.
Njemu se vra}a i priklanja sve kako bi svakoga
nagradio za njegovo djelo. Ibn Ebi-Hatim navodi
predanje od Mejmuna ibn Mehrana, koji kaè: -
Izme|u nas je ustao Muaz i rekao: "O ljudi, ja sam
izaslanik Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, vama, a vi znate da je povratak Allahu siguran,
u Dènnet ili u Vatru!"

- Reci: "Skrivali vi ono {to je u prsima va{im ili
pokazivali, Allah to zna! A On zna sve {to je
na nebesima i {to je na Zemlji! Allah je nad
svime mo}an!"/29/ "Onoga dana kada svaka
osoba na|e pred sobom dobro koje je uradila,
ono z a {to je uradila, poèljet }e da je izme|u
njih i njega udaljenost velika! A Allah vas na
Sebe upozorava i Allah je blag prema
robovima Svojim!"/30/

l

Allah Uzvi{eni obavje{tava robove Svoje da On zna
njihove tajne i javne stvari i da mu se ni{ta ne moè
sakriti, odnosno, da ih Njegovo Znanje obuhva}a u
svakoj situaciji i vremenu, na nebesima i na Zemlji,
tako da Mu ne moè izma}i ni koliko trunka, niti
manje od toga.
"Allah je nad svime mo}an", tj. Njegova mo}

204
se realizuje u svemu tome. Ovo je upozorenje
robovima Njegovim da Ga se boje i imaju
strahopo{tovanje prema Njemu, kako ne bi u~inili
ono {to On ne voli da ~ine. Jer On zna {to oni ~ine i
mo}an je da im odmah odgovori kaznom. Ako ih ne
kazni odmah, to zna~i da se prema njima odnosi kao
Silni i Mo}ni. Zato On poslije toga kaè:
"Onoga dana kada svaka osoba na|e pred
sobom dobro koje je uradila", ustvari na Sudnji
dan }e biti doneseno pred roba svako njegovo djelo,
bilo dobro ili zlo, pa ako bude dobro, obradovat }e
ga, a ako bude zlo, oàlostit }e ga, pa }e on poèljeti
da nije njegovo, odnosno da bude daleko od njega.
Nakon toga, Allah Uzvi{eni nagla{avaju}i to i prijete}i
kaè:
"Allah vas na Sebe upozorava!", tj. pla{i vas
Svojom kaznom. Nakon toga, ohrabruju}i Svoje
robove da ne gube nadu u Allahovu milost. On kaè:
"A Allah je blag prema robovima Svojim!", tj.
On je milostiv prema Svojim stvorenjima, voli da oni
budu na Njegovom Pravom putu i slijede Njegovoga
Plemenitog, Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

- - Reci: "Ako vi Allaha volite onda mene slije
dite, i vas }e Allah voljeti i grijehe vam opros-
titi! A Allah pra{ta i milostiv je!?" /31/ - Reci:
"Pokoravajte se Allahu i Poslaniku! A ako se
oni okrenu Allah, doista, ne voli nevjer
nike!?"/32/
,

, -

Ovaj ~asni ajet donosi sud o svakome onome koji
tvrdi da voli Allaha, a nije na putu Muhammedovom,
navode}i da je njegova tvrdnja la`na sve dok ne bude
slijedio [erijat Muhammedov rije~ju i djelom. To je
potvr|eno i u sahih hadisu Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, koji kaè: /491/ "Ko bude
uradio neki posao koji nije u skladu s islamom, on se
odbacuje!" U tom smislu i Allah Uzvi{eni kaè:
"Ako vi Allaha volite, onda mene slijedite,
pa }e i vas Allah voljeti", tj. vi }ete dobiti i vi{e od
toga {to ste traìli svojom ljubavlju, dobit }ete
Allahovu ljubav prema vama, a ona je ve}a od va{e.
Neki mudraci govore: "Nije stvar u tome da ti voli{,
nego je stvar u tome da bude{ voljen."
Nakon toga Allah Uzvi{eni kaè:
"i grijehe vam oprostiti! A Allah pra{ta i
milostiv je!" Ukoliko budete slijedili Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, vi }ete to dobiti kao
blagoslov njegove misije.
Zatim, Allah Uzvi{eni kaè nare|uju}i svim ljudi-
ma, kako odabranim tako i masama:
- Reci: "Pokoravajte se Allahu i Poslaniku, a
ako se okrenete od toga", tj. a ako se budete
pona{ali suprotno Njegovoj naredbi, "Allah, doista,
ne voli nevjernike!" To pokazuje da je pona{anje
suprotno Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem,
putu nevjerstvo (kufr), te da Allah ne voli onoga koji je
takav, pa makar i tvrdio i smatrao da voli Allaha i da
Mu se pribliàva tako da slijedi Poslanika i
Vjerovjesnika Nepismenog, Pe~at poslanika Allahovih,
Poslanika koga je On poslao i ljudima i dìnima,
onoga kojega bi slijedili svi, uklju~uju}i i velike
poslanike pokoravaju}i mu se i prihva}aju}i njegov
[erijat, da su bili ìvi u njegovo vrijeme! O tome }e
biti govora kasnije, uz komentar ajeta: "I kada Allah
od svakog vjerovjesnika uze obavezu..." (
3:81), in{aallah.

"Doista je Allah odabrao Adema, i Nuha, i po-
rodicu Ibrahimovu, i porodicu Imranovu nad
svjetovima!" /33/ "Sav porod, jedan od dru-
goga! A Allah sve ~uje i sve zna!"/34/

Allah Uzvi{eni navodi da je On odabrao ove po-
rodice nad drugima na Zemlji, pa je odabrao Adema,
kojega je Svojom rukom stvorio, udahnuo mu du{u,
dao da mu se Njegovi meleci poklone, pou~io ga
svim imenima, nastanio u Dènnetu, a zatim dao da
iza|e iz njega, u skladu sa Svojom mudro{}u. On je
odabrao Nuha, a.s., prvog poslanika, koga je poslao
stanovnicima Zemlje po{to su oni oboàvali kipove i
Allahu druga pripisali. Odabrao je porodicu
Ibrahimovu, te iz nje prvaka ljudskog roda, Pe~at
vjerovjesnika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve
sellem, te porodicu Imranovu, pod kojom se misli na
oca Merjeme bint Imran, majku Isaa bin Merjem, a.s. I
Isa je potomak Ibrahima, kao {to u ajetu stoji:

- Kada Imranova èna re~e: "Gospodaru moj,
ovo {to je u trbuhu mome ja zavjetujem Tebi
na slu`bu, pa primi to od mene, Ti, doista, sve
~uje{ i sve zna{!" /35/ - A nakon {to je rodila,
ona re~e: "Gospodaru moj, rodila sam
ènsko!" - a Allah najbolje zna {ta je ona ro-
dila - "a mu{ko nije {to i ènsko. Dala sam joj
ime Merjem. Ja nju i porod njezin stavljam
pod Tvoju za{titu od prokletog {ejtana!"/36/

205

Ova èna Imranova je ustvari majka Merjeme, a.s.
Ona je molila Allaha Uzvi{enog da joj pokloni dje~aka,
pa joj je On molbu usli{ao tako da je nakon odnosa s
muèm zanijela. Kada se trudno}a ostvarila, ona se
zavjetovala da ga pokloni ibadetu (bogo-slu`ju) kako
bi sluìo u Svetom hramu. Rekla je: "Gospodaru moj",
"ovo {to je u trbuhu mome ja zavjetujem Tebi
na slu`bu, pa primi to od mene, jer Ti doista
~uje{ i zna{!", tj. Ti ~uje{ moju molbu i zna{ moju
namjeru.
- A nakon {to je rodila, ona re~e: "Gospodaru
moj, rodila sam ènsko, a mu{ko nije {to i
ènsko...!!", tj. po snazi i izdr`ljivosti u ibadetu i
slu`bi Mesdìdu Aksau.

"Dala sam joj ime Merjem." Kao {to se vidi iz
konteksta, ovim se pokazuje da je dozvoljeno da se na
dan ro|enja djetetu nadije ime jer je to propis onih
prije nas a ovdje se potvrdno prenosi. To potvr|uje i
sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,
koji kaè: /492/ "Rodio mi se no}as sin, kome sam
dao ime svoga oca Ibrahima!" Isto tako, navodi se
/493/ da je Enes ibn Malik, kada mu se rodio brat,
odnio ga do Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, pa mu je on premazao usta vla`nom hurmom
i dao mu ime Abdullah. Me|utim, u hadisu Hasana
od Semura bin Dùnduba navodi se da je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /494/ "Svaki
dje~ak vezan je za svoj kurban ("akiku"). Za njega se
sedmi dan zakolje kurban, da mu se ime i obrije mu
se glava!" To prenose Ahmed, autori Sunena, a Et-
Tirmizi isti~e da je sahih. U predanju stoji i: "da se
nazove" i to je sigurnije i ta~nije. Allah to najbolje zna!
Nakon toga dolaze rije~i Allaha Uzvi{enog da je
majka Merjemina kazala:
"Ja nju i porod njezin stavljam pod Tvoju
za{titu od prokletog {ejtana!", tj. traìm uto~i{te
i za{titu za nju i njeno potomstvo, tj. njenog sina Isaa,
a.s., {to je Allah usli{ao. Abdurrezzak navodi predanje
od Ebu-
-Hurejrea, koji kaè da je Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao: /495/ "Nema nijednog novo-
ro|en~eta koje se rodi, a da ga {ejtan ne dodirne
prilikom ro|enja, pa ono zapla~e od tog dodira, osim
Merjeme i njenog sina!" Zatim Ebu-Hurejre kaè: "Ako
ho}ete, u~ite:
"Ja nju i porod njezin stavljam pod Tvoju
za{titu od prokletog {ejtana!" Navode ga dvojica
autora Sahiha.

- Pa je Gospodar njezin lijepo primi, i u~ini da
lijepo izraste i da se o njoj Zekerijja brine Kad
god bi joj Zekerijja u hram u{ao, kod nje bi
hrane na{ao. "Odakle ti ovo, Merjema?", pitao
bi on, a ona bi odgovorila: "To je od Allaha!"
Allah, doista, opskrbljuje koga ho}e, bez
ikakva ra~una!/37/
.

Na{ Uzvi{eni Gospodar saop}ava da je On nju
primao kao Njemu posve}enu i podario joj lijep odgoj
vezuju}i je s Njegovim dobrim robovima kako bi od
njih stekla znanje, dobro i vjeru. Zato Allah Uzvi{eni
kaè: "i dao je da se Zekerijja o njoj brine", tj.
u~inio ga je zaduènim za nju, odnosno njega je Allah
zaduìo kako bi bila sretna, kako bi od njega nau~ila
svako korisno znanje i dobro djelo, budu}i da je on
bio mu` njene sestre. U sahihu stoji: /496/ "...a Jahja i
Isa su teti}i!" On obavje{tava o njihovom gospodstvu i
postojanosti u ibadetu, pa kaè:
"Kad god bi joj Zekerijja u hram u{ao, kod nje
bi hrane na{ao." Mudàhid, Ikreme, Seid ibn
Dùbejr i drugi kaù: "To zna~i da bi kod nje na{ao
ljetnog vo}a u vrijeme zime, a zimskog u vrijeme
ljeta." Ima mi{ljenja: "znanje ili spise sa znanjem", {to
prenosi Ibn Ebi-Hatim. Prvo mi{ljenje, me|utim,
ispravnije je i ono ukazuje na keramete evlija. U
sunnetu ima dosta sli~nih primjera... Kada bi Zekerijja
to vidio kod nje,
"on bi rekao: Merjema, odakle ti to?", tj.
odakle to tebi?,
"a ona bi odgovorila: To je od Allaha! Allah,
doista, opskrbljuje koga ho}e, bez ikakvog
ra~una!"

- Tu Zekerijja zamoli Gospodara svoga: "Gos-
podaru moj, podari mi od Sebe ~estita
potomka, jer Ti doista molbu ~uje{!" /38/ - I
dok se on stoje}i u mihrabu molio, meleci ga
pozva{e i reko{e: "Allah te raduje Jahjaom koji
}e vjerovati u rije~ od Allaha, prvakom,
neènjenim (~ednim ~ovjekom) i vjerovjesni-
kom, potomkom dobrih!" /39/ "Gospodaru
moj", re~e on, "odakle }u ja imati sina kada
me starost ophrvala, a i èna mi je nerotki-

206
nja?" "Eto tako", re~e On, "Allah ~ini {to On
ho}e!" /40/ "Gospodaru moj", zamoli Zekeri-
jja, "daj mi neki znak!" - "Znak }e biti", re~e
on, "{to tri dana s ljudima ne}e{ govoriti, osim
znakovima! I mnogo spominji Gospodara
svoga i hvali Ga krajem dana i rano u u
tro!"/41/
j -
"

Po{to je Zekerijja, a.s., vidio da Allah opskrbljuje
Merjemu, a.s., zimskim vo}em u ljeto i ljetnim vo}em
zimi, on je poèlio da ima sina, iako je bio ve} oronuo
starac bijele glave, a i èna mu je bila stara i
nerotkinja. On se u sebi obratio Allahu govore}i:
"Gospodaru moj, od Sebe mi podari!", tj. sa
Tvoje strane, "~estita potomka", tj. dobrog
dje~aka; jer Ti, doista, molbu ~uje{!"
dok se on stoje}i u mihrabu molio, meleci ga
pozva{e", tj. oni su mu govorili i slu{ali ga dok je
klanjao u mihrabu,
127
tj. mjestu gdje je obavljao
molitvu. Nakon toga, Allah Uzvi{eni navodi radosnu
vijest koju mu donose meleci: "Allah te raduje
Jahjaom!", tj. dje~akom iz tvoje ki~me, po imenu
Jahja, "koji je potvr|en rije~ju Allahovom!", tj. sa
Isaom, sinom Merjeminim, jer on je prvi koji je njega
potvrdio nastavljaju}i njegov put (sunnet) i pravac.
"prvakom", tj. prvakom u znanju, blagosti,
ibadetu i moralnoj }udi, "neènjom" (~ednim
~ovjekom). No ova rije~ nema zna~enje "neplodan",
koje neki navode! Neki komentatori kaù da nije imao
potrebe za ènama, da nije bio spolno sposoban,
odnosno da nije imao spolnu potenciju i da mu je
spolni organ bio suvi{e mali. A kadija Ijad u svom
~uvenom djelu E{-[ifa kaè: "Znaj da hvaljenje Jahjaa,
a.s., od Allaha, d`.{., rije~ima nema zna~enje:
"neplodan." Naprotiv! Najbolji komentatori i kriti~ari
kaù: "To je nedostatak i mahana, ne prili~i
vjerovjesnicima, a.s. To zna~i da je on bezgrje{an kao
da je operiran od njih."
Nesposobnost za brak je nedostatak. Vrlina je da
ta sposobnost postoji, a potom da se obuzda, ili
duhovnom vje`bom kao {to je to ~inio Isa, a.s., ili
za{titom od Allaha, d`.{., kao {to je to bilo u slu~aju
Jahjaa, a.s. Naprotiv, ènidba za onoga koji je u stanju
da se oèni i svoje obaveze izvr{i, a da ga to ne
odvede od pokornosti Gospodaru, predstavlja vi{i
stupanj. Taj stupanj je imao na{ Vjerovjesnik, sallallahu
alejhi ve sellem, tako da mu vi{e èna nije smetalo da
obavlja ibadet prema Allahu, d`.{., nego mu je to
omogu}ilo da pove}a ibadet time {to ih je {titio, bri-
nuo o njima, izdràvao ih i upu}ivao na Pravi put. U
tom smislu, on je isticao da mu one nisu preokupacija
u ìvotu, iako nekima jesu, pa kaè: /497/ "Meni je
omiljeno od ovog svijeta ... !" To su njegove rije~i ~iji
je cilj pohvala Jahjaa zato {to je on bio ~edan, a ne
zato {to ne prilazi ènama. Prema njegovim rije~ima,
te rije~ima drugih, to zna~i da je on sa~uvan od lo{ih i
prljavih stvari, {to ga ne spre~ava da se oèni sa halal
ènama i da s njima ima bra~ni intimni odnos. âk se
moè razumjeti iz ranije navedene dove Zekkerijje da
je on imao potomstvo, kada on kaè:

127
Mihrab je cijeli hram (damija), a ne samo izdubljeni dio u zidu u
pravcu kible, to je kasnija novotarija koje nije bilo u vrijeme
Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti u vrijeme
njegovih ashaba (a preuzeta je od krana, odnosno, njihovih oltara u
crkvama!). Kae se da je Velid ibni Abdul-Melik prvi koji je to uveo i
da je on proirio mesdid i kabur Posla -nika,sallallahu alejhi ve
sellem. Tada je uao u sastav mes -dida (damije) i pored zabrane
Poslanika, a.s., i zato e odgo -varati Allahu, d..
"Podari mi od Sebe ~estita potomka!",
odnosno, kao da kaè: "sina koji }e imati
potomstvo i nasljednike". A Allah Uzvi{eni to
najbolje zna!

* * *
Rije~i Allaha Uzvi{enog: "vjerovjesnikom,
potomkom dobrih" predstavljaju drugu radosnu
vijest za vjerovjesni{tvo Jahjaa, a.s., nakon {to je ranije
obradovan njegovim ro|enjem, {to je vi{e od
prethodnog, kao {to su i rije~i majci Musaa:
"Mi }emo ti ga doista vratiti i poslanikom
u~initi." (28:7) Kada se Zekerijjau, a.s., ostvario ovaj
nagovje{taj, on je bio iznena|en ro|enjem djeteta u
starosti:
"Gospodaru moj", re~e on, "odakle }u ja imati
sina kada me starost ophrvala, a i èna mi je
nerotkinja?" A zatim je melek rekao:
"Allah ~ini {to On ho}e!" To zna~i, Allahova naredba
je tako velika da joj ni{ta ne moè izma}i!
"Gospodaru moj", re~e on, "daj mi neki znak!",
tj. ne{to {to }e mi pokazati da }u imati dijete.
"Znak }e biti", re~e on, "{to tri dana s
ljudima ne}e{ govoriti, osim znakovima!" To
zna~i da }e se morati sporazumijevati gestikulacijom
jer ne}e mo}i govoriti, iako je sasvim zdrav. Usto,
zapovjedio mu je da sve to vrijeme mnogo Allaha
spominje, veli~a i hvali, pa mu kaè: "I ~esto
spominji Gospodara svoga i hvali ga krajem
dana i ujutro rano!" Drugi dio komentara ove
teme do}i }e uz po~etak poglavlja "Merjem",
in{aallah.

- I kada meleci kaza{e: "Merjema, tebe je
doista Allah odabrao i ~istom u~inio! On te je
odabrao nad ènama svjetova!" /42/ "Mer-
jema, budi skru{ena (pokorna) Gospodaru
svome i sed`du u~ini i Njemu klanjaj s onima ,

207
koji Mu klanjaju!" /43/ "To su neke od vijesti
nepoznatih {to ti ih objavljujemo! Ti nisi bio
me|u njima kada su pera svoja pobacali da bi
vidjeli koji }e se o Merjemi brinuti, a nisi bio
me|u njima ni kada su se prepirali!"/44/

Allah Uzvi{eni navodi govor meleka upu}en
Merjemi bint Imran, a.s., Boìjoj zapovijedi, kojom se
isti~e da je nju Allah odabrao zbog velikog ibadeta
koji je ~inila i ~isto}e od prljav{tina i sugestija, kao {to
ju je odabrao tako|er zbog njene dobrote u odnosu
na ène svjetova. Muslim navodi predanje s lancem
od Ali ibn Ebi-Taliba, r.a., koji kaè: "ûo sam Allaho-
vog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaè:
/498/ "Najbolja èna je Merjem bint Imran, odnosno
najbolja èna je Hatidà bint Huvejlid!" Navodi se u
oba Sahiha.
Et-Tirmizi navodi predanje, s lancem od Enesa, da
je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
/499/ "Me|u ènama svjetova su ~etiri: Merjem bint
Imran, Hatidà bint Huvejlid, Fatima bint Muhammed
i Asja, supruga Faraona." Hadis navodi samo Et-
Tirmizi, uz napomenu da je sahih.
Ibn-Dèrir navodi predanje s lancem od Ebu-
Musaa el-E{'arija, koji kaè da je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /500/ "Savr{enih ljudi
je mnogo, a me|u ènama savr{ene su samo Merjem
bint Imran i Asja, èna Faraona!" Navodi ga skupina
prenosilaca osim Ebu-Davuda, posredstvom [u'beta.
Verzija El-Buharija glasi: /501/ "Mnogo je ljudi koji
su savr{eni, a me|u ènama savr{ene su samo: Asja,
èna Faraona, i Merjema bint Imran. A vrijednost Ai{e
nad drugim ènama je poput vrijednosti popare nad
drugim jelima!" Allah Uzvi{eni navodi da su meleci
zapovjedili Merjemi da mnogo ibadet ~ini, da bude
pokorna Allahu, da Mu klanja i sed`du ~ini, te da
ustraje u poslu koji Allah èli, odnosno, koji joj je
odredio i namijenio, {to za nju predstavlja isku{enje,
ali i posebnu ~ast oba svijeta. Naime, Allah Uzvi{eni
preko nje pokazuje Svoju Svemo} stvaraju}i joj dijete
bez oca, pa kaè:
"Merjema, budi skru{ena i pokorna Gospoda-
ru svome, i sed`du i ruku u~ini (i Njemu
klanjaj) s onima koji Mu klanjaju!" Rije~
"pot~injenost" ovdje zna~i pokornost i skru{enost, pa
Mudàhid kaè: "Merjem, a.s., klanjala bi toliko da bi
joj otjecali ~lanci na nogama." A predstavlja dugo
klanjanje na rukuu u namazu.
"...i sed`du u~ini s onima koji to ~ine i
Njemu klanjaj s onima koji Mu klanjaju!" Dakle,
budi kao i oni! Nakon toga, Allah Uzvi{eni kaè Svom
Poslaniku nakon {to ga je upoznao s veli~inom toga:
"To su vijesti nepoznate {to ti ih
objavljujemo!", tj. koje ti pripovijedamo. "Ti nisi
bio me|u njima", tj. ti, Muhammede, nisi bio s
njima da bi ih obavijestio, nego te je Allah upoznao s
tim kao da si bio tu i vidio {ta su radili dok su bacali
kocku oko toga ko }e brinuti o Merjemi, i to isklju~ivo
radi nagrade.
Ibn-Dèrir navodi predanje od Ikrime, koji kaè: -
Zatim je majka Merjemina oti{la s Merjemom nose}i
je u svom haljetku do Beni-Kahina ibn Haruna, brata
Musaa, a.s. Zatim kaè: "Oni su tada stavljali na Sveti
hram (Bejtul-makdis) pregrade i prekriva~e kao na
Kabi. Rekla im je: 'Ostavite to, ja sam se zavjetovala!
@ensko je i ne}e ulaziti u crkvu ne~ista, a ni ja je ne}u
ku}i vratiti!' Na to su joj oni rekli: 'To je k}erka na{eg
imama - jer Imran ih je predvodio na namazu - i
vlasnika na{e `rtve.' Zekerijja je rekao: 'Donesite je
meni, jer njena tetka je moja supruga!' Oni su kazali:
'Ne odgovara nam, jer ona je k}i na{eg imama!' A
zatim su bacili na kocku svoja pera kojima su zapisivali
Tevrat, pa je pobijedio Zekerijja i on je uzeo da se o
njoj brine." Usto, on, tj. Zekerijja, bio je i najstariji,
najugledniji, naju~eniji me|u njima, kao njihov imam
i vjerovjesnik, neka je Allahov blagoslov na na{eg
Vjerovjesnika i sve druge vjerovjesnike.

- I kada meleci reko{e: "Merjema, Allah te
raduje sinom koji je Rije~ju od Njega stvoren,
~ije je ime Mesih, Isa, sin Merjemin, ugledan i
na ovom i na drugom svijetu i jedan od Allahu
bliskih!" /45/ "On }e govoriti ljudima i u
kolijevci, i kao odrastao i jedan od dobrih!"
/46/ - Ona re~e: "Gospodaru moj, kako }u ja
imati dijete kada me mu{karac nije dodir-
nuo?!" "Eto, tako", re~e, "Allah stvara {to On
ho}e! Kada ne{to odlu~i, On samo kaè: 'Budi!'
i to biva!"/47/

Ovo je radosna vijest od meleka Merjemi, a.s., da
}e ona imati sina, velikog i zna~ajnog. Allah Uzvi{eni
kaè: I kada meleci reko{e: "Merjema, Allah te
raduje sinom koji je Rije~ju od Njega stvoren",
tj. sinom do ~ijeg postojanja je do{lo rije~ju Allaho-
vom time {to On kaè: "Budi!" i to biva. To je
komentar i rije~i Allaha Uzvi{enog: "potvr|en
istinitom rije~ju od Allaha" (2:39) {to, kao {to je
spomenuto, navodi ve}ina u~enjaka.
"~ije }e ime biti Mesih, Isa, sin Merjemin",
koji je prezime dobio prema majci budu}i da nema
oca.
"ugledan i na ovom i na drugom svijetu i
jedan od Allahu bliskih!" To zna~i koji ima ugled i
mjesto kod Allaha na ovome svijetu time {to mu
objavljuje [erijat, {to mu objavljuje Knjigu, i drugim

208
darovima koje mu je Allah darovao, te na drugom
svijetu, time {to }e biti zagovornik kod Allaha za ono
{to mu bude dozvolio, tako da }e od njega biti
primljeno kao primjer sve svoje bra}e, poslanika
odlu~nih.
"On }e govoriti ljudima i u kolijevci i kao
odrastao", tj. koji poziva jo{ kao mali (u kolijevci)
klanjanju samo Allahu, Koji nema druga, {to
predstavlja mudìzu i dokaz u zreloj dobi. Mudìza se
ogleda u tome {to mu Allah daje objavu.
"i jedan od dobrih" u svojim rije~ima i djelima,
tj. on posjeduje ispravno znanje i dobra djela.
Ibn Ebi-Hatim navodi predanje s lancem od Ebu-
Hurejre, koji prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao: /502/ "U kolijevci nisu govorile vi{e
od tri osobe: Isa, dojen~e u vrijeme Dùrejdà i jo{
jedno drugo dojen~e!"
128

Kada je ona ~ula radosnu vijest koju su joj donijeli
meleci od Allaha Uzvi{enog u vezi s tim, rekla je:
"Gospodaru moj, kako }u ja imati dijete kada
me mu{karac nije ni dodirnuo?!", tj. kako ja
mogu roditi dijete kada nemam muà niti sa imam
namjeru udati. Melek je njoj rekao:

"Eto tako! Allah stvara {to On ho}e!" Dakle,
Mo} Allaha je tako velika da Mu ni{ta nije nemogu}e.
Na ovome mjestu On kaè:
"stvara {to ho}e", a ne kaè:
"~ini", kao {to stoji u predanju o Zekerijjau, a.s., kako
ne bi u to bilo nikakve sumnje. To potvr|uje
slijede}im rije~ima:
"Kada ne{to odlu~i, On samo kaè: 'Budi!' i to
biva!", tj. nimalo ne kasni, nego nastupa neposredno
nakon zapovijedi i bez odlaganja. Allah Uzvi{eni kaè:
"I nare|enje na{e je samo jedna rije~, pa sve
bude za tren oka!" (54:50) To zna~i: Mi samo
jednom naredimo bez ponavljanja, i to se dogodi
brzinom treptaja oka.

128
Ja bih dodao: Moda je to dojene koje je reklo svojoj majci:
Strpi se, majko, ti si doista u pravu!" To se spominje u kazivanju o
"Uhudu" - Vatrenim kanalima, kada se ona pobojala da ne padne u
vatru koju je upalio idov Zu-Nuvas u Jemenu, kako bi krane -
vjernike povratio iz njihove prave vjere u idovsku vjeru.

"On ga pou~ava knjizi i mudrosti, i Tevratu i
Indìlu." /48/ "I {alje ga kao poslanika sino-
vima Israilovim: "Donio sam vam znak od Go-
spodara va{ega: stvorit }u vam ne{to poput
ptice i u nju puhnuti, pa }e, Allahovom vo-
ljom, ptica biti; iscijelit }u slijepa od ro|enja i
gubava, i oìvljavat }u mrtve voljom Allaho-
vom; i kazivat }u vam {ta jedete i {ta u do-
movima va{im gomilate! U svemu tome ima
dokaza za vas ako vjernici budete!" /49/
"Potvr|uju}i tako istinitost Tevrata, objavlje-
nog prije mene, i dopu{taju}i ne{to {to vam je
bilo zabranjeno, jer ja vam donosim dokaz od
Gospodara va{ega! Pa Allaha se bojte, a meni
pokorni budite!" /50/ "Allah je doista i moj i
va{ Gospodar i Njemu se klanjajte To je Pravi
put!"/51/
,

!

Allah Uzvi{eni navodi u potpunosti radosnu vijest
meleka Merjemi da }e dobiti sina Isaa, a.s., i da njega
Allah pou~ava knjizi i mudrosti. Jasno je da se pod
knjigom ovdje misli na pismo, a pojam mudrosti
protuma~en je ranije u poglavlju "Bekara".
129
Zatim:
"Tevrat", tj. knjigu koja je objavljena Musau, a.s., "i
Indìl", knjigu koja je objavljena Isau, a.s., a Isa, a.s.,
znao je napamet i jednu i drugu.
"I {alje ga kao poslanika sinovima
Israilovim" pa im on kaè:
"Donosim vam znak od Gospodara va{ega:
stvorit }u ne{to poput ptice, i u nju puhnuti,
pa }e, Allahovom voljom, kao prava ptica
biti." Tako bi on od gline oblikovao pticu, zatim bi u
nju puhnuo, pa bi ona, Allahovom voljom, poletjela.
"i iscjeljivat }u slijepca" koji je ro|en kao
slijep, {to je najrje~itije ~udo i najve}i izazov, "i

129
Pojam mudrosti navodi se u poglavlju "Bekara" na vie mjesta, a
njegov smisao bi ukratko mogao biti slijedei: poznavanje istine
svake stvari, stavljanje svake stvari na svoje mjesto uz ouvanje
ispravnog suda, te istraivanje znanstvenih i pravnih injenica u vjeri,
kako bi se znao Boanski smisao odredbi, to predstavlja "najviu
mudrost", jer "kome je dana mudrost, dano mu je veliko dobro."
(2:269) To je stvar koju Allah Uzvieni stavlja u srca ljudi iz Svoje
Milosti i Dobrote.

209
gubavca"i oìvljavat }u mrtve voljom
Allahovom."
Mnogi u~enjaci navode da je Allah slao sve
vjerovjesnike sa ~udima koja odgovaraju njihovom
vremenu. Tako je u vrijeme Musaa, a.s., prevladavalo
~arobnja{tvo (sihr), pa je Musaov {tap pohvatao nji-
hove zmije koje nisu bile ni{ta drugo do konopci i
{tapovi. U vrijeme Isaa, a.s., prevladavala je medicina,
pa je on do{ao s onim {to oni nisu mogli u~initi, a to
je oìvljavanje mrtvih i lije~enje slijepih i gubavih. Isto
tako, Muhammed, a.s., poslan je kao poslanik u
vrijeme velikih oratora i pjesnika, pa im je on donio
Knjigu od Allaha Uzvi{enog: kada bi se sastavili i ljudi i
dìni, ne bi donijeli nijedno poglavlje sli~no toj knjizi,
pa makar jedni drugima u tome pomagali.
"i kazivat }u vam {ta jedete i {ta u
domovima va{im gomilate!" sada i u budu}nosti.
"
"
!
U svemu tome ima dokaza za vas" da
potvrdi istinitost onoga {to ja donosim,
"ako vjernici budete!" /49/ "Potvr|uju}i tako
istinitost Tevrata, objavljenog prije mene", tj.
potvr|uju}i i u~vr{}uju}i to.
"i dopu{taju}i ne{to {to vam je bilo
zabranjeno." To pokazuje da je Isa, a.s., dokinuo
dio zakonodavstva Tevrata i to je ispravnije mi{ljenje.
Zatim Allah Uzvi{eni kaè: " jer ja vam donosim
dokaz od Gospodara va{ega!", tj. dokaz koji
pokazuje istinitost onoga {to vam govorim.
Pa, Allaha se bojte, a meni pokorni
budite!" /50/ "Allah je doista i moj i va{
Gospodar i Njemu se klanjajte " Tj., ja i vi jednaki
smo u pogledu bogo{tovlja, skru{enosti i predanosti
Allahu.
"To je Pravi put."

- I kada je Isa osjetio da oni ne vjeruju, rekao
je: "Ko su pomaga~i moji na putu prema Al-
lahu?" "Mi smo pomaga~i Allahove vjere",
reko{e u~enici, "mi u Allaha vjeru emo", a ti
budi svjedok da smo mi muslimani! /52/ "Go-
spodaru na{, mi vjerujemo u ono {to si Ti
objavio, mi Poslanika slijedimo, pa upi{i nas
me|u svjedoke!" /53/ "A oni su spletke prav-
ili, pa je i Allah to pravio (njima)! A Allah to
najbolje umije!"/54/

j

Allah Uzvi{eni kaè: "I kada je Isa osjetio", tj.
kada je kod njih osjetio odlu~nost da ne vjeruju i
ustraju u zabludi, on je rekao: "Ko su pomaga~i
moji na Putu prema Allahu?", tj. ko su pomaga~i
moji u pozivanju Allahu?
"Mi", reko{e u~enici, "mi smo pomaga~i Alla-
hove vjere, mi u Allaha vjerujemo, a ti budi
svjedok da smo mi muslimani!" /52/ "Gospo-
daru na{, mi vjerujemo u ono {to Ti objavlju-
je{, mi Poslanika slijedimo, pa upi{i nas me|u
svjedoke vjere!" Rije~ plural je od rije~i , {to zna~i
"pomaga~". U dva Sahiha stoji da se Allahovom
Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kada je bodrio
ljude za boj na Dan savezni{tva, odazvao Zubejr.
Zatim je ponovio poziv, i ponovo se odazvao
Zubejr. Nakon toga je Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao: /503/ "Svaki poslanik ima svog
pomaga~a, a moj pomaga~ je Zubejr!" U vezi s
rije~ima Allaha Uzvi{enog: "pa upi{i nas me|u
svjedoke vjere!" Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od
Ibn-Abbasa, koji kaè: "s ummetom Muhammeda,
sallallahu alejhi ve sellem." Ovaj lanac predanja je
dobar.
Nakon toga, Allah Uzvi{eni govori o jednoj grupi
sinova Israilovih koji su nastojali da napadnu Isaa, a.s.,
u~ine mu zlo, raspnu ga okomiv{i se na njega, a zatim
su se àlili svom vladaru, koji je bio nevjernik. Oni su
govorili da je on ~ovjek koji ljude navodi na zabludu,
odvra}a ih od pokornosti kralju i kvari podanike
njegove, te da je sin bludnice, kako bi podstakli
srd`bu kraljevu. Kralj ih je poslao da ga prona|u, a
kada su oni opkolili njegovu ku}u i bili uvjereni da su
ga uhvatili, Allah ga je spasio od njih, uzdigao ga
Sebi, u~iniv{i jednog od njih sli~nim njemu. Oni su bili
uvjereni da je to Isa, uhvatili su ga, poniàvali, raspeli i
stavili mu bodlju na glavu. To je bila intriga Allahova
prema njima, jer On je spasio Svog roba i poslanika
uzdignuv{i ga kod Sebe, a njih ostavio da lutaju u
zabludi.
"A oni su spletke pravili, pa je i Allah to
pravio! A Allah to najbolje umije!"

- I kad Allah re~e: "Isa, Ja }u ti du{u uzeti, i k
Sebi te uzdignuti! O~istiti te od nevjernika, i
u~init }u da oni koji te slijede budu iznad onih
koji ne vjeruju do Dana sudnjega! Zatim }ete

210
se Meni vratiti, pa }u Ja presuditi o onome u
~emu ste se razilazili!" /55/ "[to se ti~e onih
koji ne vjeruju, njih }u na stra{ne muke staviti
na ovom i drugom svijetu, i oni ne}e imati
pomaga~a!" /56/ "A onima koji budu vjerovali
i dobra dje a ~inili, On }e punu nagradu dati.
A, Allah ne voli nasilnike!" /57/ "Ovo {to ti
kazujemo jesu ajeti i Opomena mudra!"/58/

l
,
j

Komentatori se razilaze u pogledu rije~i Allaha
Uzvi{enog: "Ja }u ti du{u uzeti, i k Sebi te
uzdignuti." Katade i neki drugi kaù: "To je inverzija,
a zna~i: Ja }u te k Sebi uzdignuti i du{u ti uzeti nakon
toga. Neki kaù: "Ja }u te uzeti iz ovoga svijeta, a ne
usmrtiti! A drugi: "Du{u uzeti zna~i uzdi}i." Ve}ina
me|utim tvrdi: "Pod rije~i ovdje se misli na 'san' kao
"On je Onaj Koji vam no}u du{u uzima!"
(6:60), odnosno:
"Allah uzima du{e u ~asu njihove smrti, a koje
nisu umrle u snu." (39:42) Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, govorio bi kada bi ustao iz
sna: /504/ "Hvala Allahu, Koji nas je oìvio nakon {to
nas je usmrtio!" Ima mi{ljenja da to zna~i: "uzdizanje u
snu".
130
"...i nisu ga sigurno ubili, nego ga je Allah k
Sebi uzdigao." ( 4:157) Zatim kaè:
"I nema nijednog sljedbenika Knjige koji,
prije nego on umre, ne}e u njega posigurno
povjerovati, a na Sudnjem danu on }e protiv
njih svjedo~iti." Rije~i Allaha Uzvi{enog: "prije
nego on umre" odnose se na Isaa, a.s., tj. kada si|e
na Zemlju prije Sudnjeg dana. O tome }e, in{allah,
biti govora kasnije.
"Spasit }u te od nevjernika, i u~init }u da oni
koji te slijede budu iznad onih koji ne vjeru u
do Dana sudnjega!" Prema tome, nakon {to je
Allah k Sebi uzdigao Mesiha, njegovi sljedbenici su se
podijelili u vi{e grupa. Neki su ostali da vjeruju u ono s
~ime ga je Allah i poslao, tj. da je on Allahov rob i
poslanik, te da je sin Njegove robinje. Neki su oti{li u
krajnost smatraju}i ga Boìjim sinom. Neki kaù da je
on Bog, a drugi da je "tre}i u trojstvu", o ~emu nam
Allah Uzvi{eni govori u Kur'anu, daju}i odgovor svakoj
grupi. Oni su na tome ustrajali oko trista godina, do
vladavine kralja po imenu Konstantin, koji je prihvatio
kr{}anstvo. Navodi se da je on to u~inio u èlji da ih
prevari i iskvari ga. On je u kr{}anstvo pone{to dodao,
a pone{to izostavio, a u njegovo vrijeme postavljeni
su i odre|eni postulati. Dozvolio je da se jede i
svinjsko meso. U to vrijeme oni su klanjali okre}u}i se
prema istoku, podizali su crkve, hramove i samostane,
a on je na njihov post dodao deset dana zbog grijeha
koji je sam po~inio. Tako je vjera Mesihova postala
vjera Konstantinova, koji je podigao vi{e od dvanaest
hiljada crkava, samostana, hramova i manastira, kao
{to je za sebe podigao i poseban grad. Za cijelo to
vrijeme oni su bili superiorni nad ìdovima, Allah ga je
pomogao protiv njih budu}i da je bio bliì istini od
njih, iako su i jedni i drugi bili nevjernici.

l
!

130
Ja bih dodao: Allah to najbolje zna, ali za mene je
najprihvatljivije miljenje Katade i drugih, tj. da je to inverzija i da
znai: Ja u te uzdignuti i duu ti uzeti."
Kada je Allah Uzvi{eni poslao Muhammeda, salla-
llahu alejhi ve sellem, svi koji su u njega povjerovali
vjerovali su ispravno u Allaha, Njegove meleke,
poslanike i knjige. Tako su Sljedbenici Muhammedovi,
sallallahu alejhi ve sellem, postali sljedbenici svih
vjerovjesnika na Zemlji, budu}i da ih je on pozivao da
vjeruju u sve {to je istinito. Oni su postali pre~i svakom
poslaniku od njegovih sljedbenika koji tvrde da
pripadaju njegovom ummetu i da su na njegovom
putu. Stoga su oni, budu}i da su uistinu vjerovali u
Mesiha, protjerali kr{}ane iz [ama u Bizantiju tako da
su se oni nastanili u gradu Konstantinopolu. Tako }e
islam i njegovi pripadnici ostati superiorni u odnosu
na njih do Dana sudnjega!
Iskreni, i onaj kome se vjeruje, Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, izvijestio je svoj ummet da }e oni
kasnije osvojiti Konstantinopolis, zarobiti imovinu koja
je u njemu
131
i izvojevati veliku bitku nad Bizan-
tincima, kakvu ljudi nisu vidjeli niti }e vidjeti. Zato
"I u~init }u da oni koji te slijede budu iznad
onih koji ne vjeruju do Dana sudnjega! Zatim
}ete se Meni vratiti, pa }u Ja presuditi o
onome o ~emu ste se razilazili!" /55/ "[to se
ti~e onih koji ne vjeruju, njih }u na stra{ne
muke staviti na ovom i drugome svijetu, i oni
ne}e imati pomaga~a!" Isto to je u~inio i sa ìdo-
vima koji nisu vjerovali, odnosno, kr{}anima koji su
oti{li u krajnost i u zvijezde ga ukivali. Na ovome svi-
jetu ih je kaznio ubistvima, zarobljeni{tvom i spre-
~avanjem da vladaju u pojedinim zemljama, a na
drugom svijetu kazna }e biti teà i è{}a.
"A onima koji budu vjerovali i dobra dje a
~inili, On }e punu nagradu dati", tj. na ovome
svijetu dat }e im pomo} i pobjedu, a na drugom
svijetu visoke dènetske stupnjeve.
"A, Allah ne voli nasilni -ke "
"Ovo {to ti kazujem jesu ajeti i Opomena
mudra!", tj. u ovome {to smo ti pripovijedali,
Muhammede, o Isau, a.s., njegovom ro|enju i na~inu
ìvota, nema nikakve sumnje, kao {to Allah Uzvi{eni

131
Ja bih dodao: "Istinu si kazao, Allahov Poslanie! I ja svjedoim
da si ti Allahov Poslanik. Muslimani su osvojili Konstantinopolis,
koji je postao grad islama nakon to je bio grad nevjerstva. âk je
postao i sjeditem islamskog hilafeta, odakle je osvojena treina
Evrope, a umalo i Rim, ali si ti izvijestio da e Rim biti osvojen
kasnije. Muslimani danas, iako su zaostali jer su napustili propise
islama i vladavinu na osnovama islama, uz pomo Allaha ponovo e
se vratiti islamu, pa e islam iznova superiorno zasjati osvojenjem
Rima, kao to si ti kazao da e biti osvojen Konstantinopolis. Mi se
obavezujemo Allahu Uzvienom da emo raditi na tome i da emo
uloiti napor da se vladamo po islamu. Prvo emo muslimane
osloboditi neznanja, zatim osloboditi njihove zemlje od tragova
nevjerstva, kako vidljivog tako i prikrivenog. I to emo ostaviti u
amanet generacijama iza nas. Svim generacijama emo predavati ovaj
amanet dok ga Allah ne ostvari!"

211
tako|er kaè:
"To je Isa, sin Merjemin, to je prava istina o
njemu, onaj u koga oni sumnjaju!" /34/
Nezamislivo je da Allah ima dijete, Uzvi{en je
On! Kada ne{to odlu~i, On samo kaè: "Budi!" i
to biva! /35/ (19:34-35) Nakon toga, Allah
Uzvi{eni kaè:

- Primjer Isaov doista je kod Allaha isti kao i
primjer Ademov: od zemlje ga je stvorio, a
zatim mu rekao: "Budi!" i on bi! /59/ "Istina je
od Gospodara tvoga i ne budi od onih koji
sumnjaju!" /60/ - A onima koji s tobom o
Njemu budu raspravljali nakon {to ti je do{lo
ne{to od znanja, reci: "Hodite, pozvat }emo
sinove na{e i sinove va{e, i ène na{e i ène
va{e, a do}i }emo i mi i vi, pa }emo se prokli-
njati i Allahovo prokletstvo na one koji laù
prizvati" /61/ "Ovo je doista istinito kazivanje,
i nema boga osim Allaha! A Allah je doista
Silan i Mudar!" /62/ "A ako oni glave okrenu,
pa Allah doista dobro zna smutljivce."/63/

Allah Uzvi{eni kaè: "Slu~aj Isaov doista je kod
Allaha" u smislu Mo}i Allaha, Koji ga je stvorio bez
oca, "kao i slu~aj Ademov", kojega je stvorio bez
oca i majke, odnosno, "od zemlje ga je stvorio, a
zatim rekao: 'Budi!' i on bi!" Onaj Koji je stvorio
Adema bez oca, pogotovu je u stanju stvoriti i Isaa na
isti na~in. Ako bi bilo dozvoljeno da se tvrdi da je Isa
sin {to je stvoren bez oca, to bi bilo jo{ normalnije za
Adema. Me|utim, poznato je, i mi{lljenje je svih, da
to nije ta~no. Stoga je i tvrdnja u vezi sa Isaom jo{
neta~nija i nemoralnija. Me|utim, Gospodar Uzvi{eni
htio je pokazati Svoju Mo} stvaranja kada je stvorio
Adema bez mu{karca i ène, i Havu, koju je stvorio od
mu{karca bez ène, te kada je stvorio Isaa od ène ali
bez mu{karca, te time {to stvara sva stvorenja od
mu{karca i ène. Zato Allah Uzvi{eni kaè u poglavlju
"Merjem" "kako bismo ga u~inili znakom
ljudima" (19:21), a ovdje kaè:
" Istina je od Gospodara tvoga i ne budi od
onih koji sumnjaju!", tj. ovo je istina u vezi sa
Isaaom koja se ne moè negirati i osim koje druge
nema, a osim istine postoji samo zabluda.
A onima koji s tobom o njemu budu ras
pravljali nakon {to ti je do{lo znanje, reci:
"Hodite, pozvat }emo sinove na{e i sinove
va{e, i ène na{e i ène va{e, a do}i }emo i mi
i vi", tj. i njih }emo pridruìti ovoj usrdnoj molitvi,
-

"pa }emo se proklinjati", tj. prokletstvo zamoliti,
"pa }emo na one koji laù Allahovo
prokletstvo prizvati", tj. i izme|u nas i izme|u vas.
Povod objave ovoga proklinjanja kao i onoga prije
njega, na po~etku poglavlja, bila je delegacija
Ned`ranaca. Naime, kada su kr{}ani do{li i po~eli
raspravljati o Isau navode}i ono {to su tvrdili da je sin i
bog, Allah je objavio prvi dio ovoga poglavlja kao
odgovor njima. Imam Muhammed ibn Ishak ibn Jesar
u svojoj "Biografiji Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem"
navodi kako je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi
ve sellem, do{la delegacija Ned`rana, u kojoj je bilo
{ezdeset konjanika, me|u kojima i ~etrnaest njihovih
uglednih ljudi, koje su oni slu{ali, a njih ~etrnaesterica
su opet poslu{ni trojici izme|u njih, i to: El-Akibu, koji
je bio njihov emir, ~ije se mi{ljenje po{tovalo, Seyyidu,
koji je bio naju~eniji me|u njima i Ebu-Harise ibn
Alkameu, koji je bio njihov sve}enik. On je ina~e bio
Arap koji je primio kr{}anstvo, pa su ga Bizantinci i
njihovi vladari zbog toga cijenili i ~ast mu ukazivali.
On je bio upoznat s pitanjem Allahovog Poslanika,
njegovim osobinama i drugim stvarima {to je
navedeno u knjigama drevnim, ali ga je u~vr{}ivalo da
nastavi kao kr{}anin to {to je bio cijenjen i imao visok
ugled kod pripadnika kr{}anstva. On navodi: "Oni su
do{li Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem,
u Medinu, u{li kod njega u dàmiju dok je klanjao
ikindiju sa svojim prugastim ogrta~ima, mantijama i
drugom opremom. Po{to je bilo vrijeme njihove
molitve, oni su se po~eli moliti u dàmiji Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: /505/ - Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Ostavite
ih! - i oni su klanjali okre}u}i se prema istoku." Zatim
kaè: "Trojica su se obratila Allahovom Poslaniku,
sallallahu alejhi ve sellem, tvrde}i da je Isa Bog, Boìji
sin i Tre}i u Trojstvu. Allah je daleko iznad toga {to
tvrde!"
Svoj stav da je on Bog dokazivali su time {to je on
oìvljavao mrtve, lije~io slijepe, gubave i bolesne,
obavje{tavao o stvarima Nevidljivog svijeta i sl. Stav
da je on Boìji sin oni su dokazivali time da nema
poznatog oca, te da je govorio u be{ici, a stav da je
tre}i u Trojstvu dokazivali su rije~ima Allaha
Uzvi{enog: "U~inili smo, zapovjedili smo, stvorili smo i
odredili smo." Pri tome su tvrdili: - Da je jedan, go-
vorio bi: "U~inio sam, zapovjedio sam, stvorio sam i
odredio sam." On, d`.{., i Isa i Merjem doista su ~isti
od svega {to govore silnici! Povodom ovih njihovih
rije~i Allah je u Kur'anu objavio gornje ajete, a na go-
vor dvojice sve}enika Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao je: "Primite islam!" A oni su ka-
zali: "Ve} smo primili!" Zatim je rekao: "Niste to istinski

212
u~inili, pa primite islam!" Oni su kazali: "Jesmo, islam
smo primili prije tebe!" Zatim im je rekao: "Laète, jer
va{a tvrdnja da Allah ima sina, va{e klanjanje kriù i
jedenje svinjskog mesa, ne dozvoljava vam da primite
islam!" Oni su zatim upitali: "Pa, ko je onda njegov
otac, Muhammede?" Allahov Poslanik je u{utio i nije
im na to odgovorio. Nakon toga, Allah je povodom
njihovih tvrdnji i razli~itih stavova objavio prvi dio
poglavlja "Ali-Imran" do osamdeset i nekog ajeta.
Ibn-Ishak kaè: - Kada je Allahovom Poslaniku,
sallallahu alejhi ve sellem, do{la obavijest od Allaha
Uzvi{enog, i presuda izme|u njega i njih, on je
naredio da se prokunu za ono {to su mu govorili, pa
ih je zatim pozvao, a oni su kazali: "Ebu-Kasime,
ostavi nas da se preispitamo, a zatim da do|emo i
kaèmo {ta }emo uraditi u vezi s tvojim pozivom!"
Potom su se udaljili i izdvojili se zajedno s Akibom, ~ije
je mi{ljenje me|u njima bilo cijenjeno, rekav{i: "Robe
Mesihov, {ta ti misli{?" On je odgovorio: "Skupino
kr{}ana, tako mi Allaha, vi ste se uvjerili da je
Muhammed, doista, vjerovjesnik i poslanik! On vam
je donio jasne i odlu~ne vijesti o va{em drugu. Vi
znate da nijedan narod nije proklinjao vjerovjesnika, a
da su ostali njihovi stari i odrasli mladi! To }e i vas
iskorijeniti, ako to budete ~inili! Ako se budete
suzdràli drè}i se svoje vjere i ostaju}i pri stavu u vezi
s va{im Gospodarom, ostavite ga i idite u svoj grad!"
Nakon toga, oni su do{li Vjerovjesniku, sallallahu
alejhi ve sellem, i rekli: "Ebu-Kasime, zaklju~ili smo da
te ne proklinjemo i da te ostavimo u tvojoj vjeri, a mi
se vratimo svojoj vjeri. Ali, po{alji nam jednoga od
tvojih ashaba po svom izboru da nam donese
presudu u vezi s imovinom oko koje se razilazimo,
jer mi vas cijenimo!" Muhammed ibn Dàfer kaè:
"Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao im
je: "Do|ite mi ve~eras, pa da s vama po{aljem jakog i
povjerljivog ~ovjeka!" Omer ibn El-Hattab, r.a., kaè:
"Nikada nisam volio zapovjedni{tvo, ali sam se tada
nadao da to budem ja, pa sam oti{ao na podne-
namaz po velikoj èzi. Kada je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, klanjao podne i predao
selam, pogledao je desno i lijevo, a ja sam se ispinjao
da me vidi. On je gledao u nas, pa kada je ugledao
Ebu-Ubejdu ibnu el-Dèrrah, pozvao ga je i rekao:
"Po|i s njima ti i pravedno presudi o onome u ~emu
se razilaze!" Ta po~ast je pripala Ebu-Ubejdi, r.a."
Po svemu sude}i ova delegacija je do{la devete
godine po Hid`ri. Naime, Zuhri u vezi s tim kaè:
"Stanovnici Ned`rana bili su prvi koji su po~eli pla}ati
dìzju/glavarinu Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi
ve sellem." Ajet o dìzji objavljen je nakon Osvajanja
Meke:
- "Borite se protiv onih koji ne vjeruju u Allaha
i Sudnji dan" - do rije~i - "dok ne budu dali
dìzju poslu{no i ponizno!" (9:29) Dàbir kaè:

"mi i vi" odnosi se na Allahovog Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, i Ali ibn Ebi-Taliba, "sinovi na{i" na
Hasana i Husejna, a "ène na{e" na Fatimu.
Zatim Allah Uzvi{eni kaè: "Ovo je, doista,
istinito kazivanje." To zna~i: ovo {to smo ti
kazivali, Muhammede, o Isau jeste istina koja se ne
moè iskriviti niti izbje}i.
"i nema boga osim Allaha! A Allah je doista
Silan i Mudar!" /62/ "A ako oni glave okrenu,
pa Allah doista dobro zna smutljivce." To
zna~i, ko skrene, napusti istinu i prihvati la`, on je
smutljivac pokvareni. Allah za njega dobro zna i za to
}e ga najstroìje kazniti jer On je Mo}ni, Kome ni{ta
ne moè proma}i, On je Veliki i Hvaljeni, pa Mu se
utje~emo da nas ne zadesi Njegova kazna.

- Reci: "O sljedbenici Knjige do|ite da se ok-
upimo oko rije~i, i nama i vama zajedni~ke, da
nikoga osim Allaha ne oboàvamo, da Mu
ni{ta ne pridruùjemo, i da jedni druge, pored
Allaha, bogovima ne smatramo!" Pa, ako se
oni okrenu, vi recite: "Budite svjedoci da smo
mi muslimani!"/64/
,
,

i
!

Ove rije~i obuhva}aju sve sljedbenike Knjige,
ìdove i kr{}ane, kao i one koji idu njihovim putem.
- Reci: "O sljedbenici Knjige do|ite da se
okupimo oko rije~i!" Rije~ se ovdje koristi u
zna~enju re~enice koju, potom, opisuje, pa kaè:
"zajedni~ke nama i vama", tj. pravedne, jednake
i za vas i za nas. Nakon toga to komentira, pa kaè:
"da nikoga osim Allaha ne oboàvamo i ni{ta
Mu ne pridruùjemo", ni kip, ni kri`, ni kumir, ni
Taguta, ni vatru, niti bilo {to drugo, nego se samo
Njemu klanjamo nikoga Mu ne pridruùju}i, {to je
poziv svih poslanika. Allah Uzvi{eni kaè:
- Mi smo svakom narodu poslanika poslali:
"Allahu ibadet ~inete, a Taguta se klonite "
(16:36)
Nakon toga, Allah Uzvi{eni kaè:
"i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne
smatramo!" Ibn-Dùrejd` kaè: "To zna~i, da jedni
drugima primjer ne budemo u grije{enju prema
Allahu."
- Pa ako oni ne pristanu, vi recite: "Budite
svjedoci da smo mi muslimani!", tj. ako se
okrenu od pravednosti i ovog poziva, vi svjedo~ite
ustrajno{}u u islamu, koji vam je Allah propisao!
U Komentaru El-Buharije, uz predanje ez-Zuhrija, s
lancem od Ebu-Sufjana, naveli smo slu~aj kada je on
(Ebu-Sufjan) i{ao kod vladara Bizantije, te kako ga je
taj pitao o porijeklu Allahovog Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, o njegovim osobinama i karakteristi-
kama i o tome ~emu poziva, te kako ga je on o svemu
izvijestio vrlo jasno iako je Ebu-Sufjan u to vrijeme bio
idolopoklonik i jo{ nije bio primio islam. To je bilo

213
nakon Sporazuma na Hudejbiji, a prije osvajanja
Meke, {to se navodi i u hadisu. Interesantno je da je
on to sve rekao, a nakon toga je dobio pismo od
Allahovog Poslanika, koje je pro~itao i u kojem je
stajalo slijede}e:
/506/ "U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog, od
Muhammeda, Allahovog Poslanika, Herakliju, gos-
podaru Bizanta! Neka je mir na onoga koji slijedi Pravi
put. Pozivam te da prije|e{ na islam. Ako to u~ini{, bit
}e{ miran i spa{en! Prije|i na islam, pa }e ti Allah dati
dvostruku nagradu! Ako se okrene{ od toga, slijede ti
grijesi podanika...
- Reci: "O sljedbenici Knjige do|ite da se ok-
upimo oko rije~i, i nama i vama zajedni~ke, da
nikome osim Allahu ne robujemo, da Mu ni{ta
ne pridruùjemo, i da jedni druge, pored
Allaha, bogovima ne smatramo!" Pa, ako oni
ne pristanu, vi recite: "Budite svjedoci da smo
mi muslimani!"
,

Ibn-Ishak i drugi navode da je prvi dio poglavlja
"Ali-Imran", oko osamdeset i nekoliko ajeta, objavljen
povodom delegacije Ned`rana. Zuhri navodi da su
oni bili prvi koji su po~eli davati dìzju, a svi se slaù
da je ajet o dìzji objavljen nakon osvajanja Meke.
Stoga se postavlja pitanje kako uskladiti to {to je ovaj
ajet napisan u pismu Herakliju prije osvajanja i tvrdnji
Ibn-Ishaka i Zuhrija? Odgovor se moè dati uz neko-
liko mogu}nosti:
1. da je ajet objavljen dvaput, jednom prije Hudejbije
i drugi put nakon osvajanja Meke,
2. da je prvi dio poglavlja "Ali-Imran", do ovog ajeta,
objavljen povodom delegacije iz Ned`rana, a da je
ovaj ajet objavljen prije toga,
3. Da je dolazak delegacije iz Ned`rana bio prije
Hudejbije, te da je bio u vezi sa pomirenjem oko
proklinjanja (spomenutog u ajetu 61.), a nije bio
taj dolazak zbog dìzje.
4. Da ajet nije bio objavljen kada je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, naredio da se ovo napi{e
u pismu Herakliju, a da je potom objavljen
potpuno podudaran Poslanikovim, sallallahu alejhi
ve sellem, rije~ima.
132

132
Jasno je, a Allah opet najbolje zna, da je bilo onako kako to
pretpostavlja Ibn-Kesir u drugoj mogunosti, tj. da je prvi dio
poglavlja "Ali-Imran" do ovog ajeta objavljen povodom dolaska
delegacije iz Nedrana, a ovaj ajet je objavljen prije toga.

"O Sljedbenici Knjige za{to se o Ibrahimu
prepirete kada su Tevrat i Indìl poslije njega
objavljeni?! Zar vi ne shva}ate?" /65/ "Eto vi
raspravljate o onome o ~emu imate neko
znanje, ali za{to raspravljate o onome o ~emu
nemate nikakvoga znanja? A Allah zna, a vi
ne znate!" /66/ "Ibrahim nije bio ni ìdov ni
kr{}anin, ve} pravi vjernik, musliman. On nije
bio idolopoklonik!" /67/ "Doista su najbliì
ljudi Ibrahimu oni koji su ga slijedili, i ovaj
Vjerovjesnik i oni koji vjeru u A Allah je za{
titnik vjernika!"/68/
,

j . -
i

Allah Uzvi{eni i Blagodarni ovim prebacuje ìdo-
vima i kr{}anima {to se prepiru o Ibrahimu el-Halilu,
a.s., tako {to svaka skupina tvrdi da je on njihov. To
navodi i Muhammed ibn Ishak ibn Jesar od Ibn-Ab-
basa, koji kaè: "Kod Allahovog Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, sastali su se kr{}ani Ned`rana i
ìdovski rabini i zapo~eli raspravu. Rabini su govorili:
"Ibrahim nije bio ni{ta drugo do ìdov!" Kr{}ani su
govorili: "Ibrahim nije bio ni{ta drugo do kr{}anin!"
Tada je Allah objavio:
"O sljedbenici Knjige, za{to se o Ibrahimu
prepirete...?", tj. kako vi kr{}ani moète tvrditi da je
on bio kr{}anin kada je vremenski vama prethodio,
budu}i da su i ìdovska vjera i kr{}anstvo bili za dugo
vremena nakon njega. Zato Uzvi{eni Allah kaè: "Zar
vi ne razmi{ljate?"
"Eto vi raspravljate o onome o ~emu imate
neko znanje, ali za{to raspravljate o onome o
~emu nemate nikakvoga znanja?" Dakle, obje
su strane o Ibrahimu raspravljale bez ikakvog znanja,
iako im je bilo bolje da raspravljaju o onome {to znaju
iz svoje vjere. Stoga, Allah Uzvi{eni predbacuje to i
ìdovima i kr{}anima nare|uju}i im da to ostave
Njemu, Uzvi{en je On, pa kaè:
"Jer Allah zna, a vi ne znate!"
"Ibrahim nije bio ni ` dov ni kr{}anin, ve}
pravi vjernik predani musliman", tj. privrèn
vjerovanju umjesto idolopoklonstva
"i on nije bio idolopoklonik!"

214
Zatim kaè:
"Doista su najbliì ljudi Ibrahimu oni koji su
ga slijedili, i ovaj Vjerovjesnik, i oni koji
vjeruju. A Allah je za{titnik vjernika!" To zna~i,
ljudi koji imaju najve}e pravo na Ibrahima jesu oni koji
su ga slijedili u vjeri dok je to propovijedao, te ovaj
Vjerovjesnik, tj. Muhammed, a.s., i oni koji vjeruju od
njegovih ashaba i ljudi koji njih slijede. Se'id ibn
Mensur navodi predanje s lancem od Ibn-Mesuda,
r.a., koji navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao: /507/ "Svaki vjerovjesnik imao je
pomaga~e (za{titnike) me|u vjerovjesnicima, a moj
pomaga~ (za{titnik) je moj praotac i Prijatelj
Gospodara moga Uzvi{enog, Ibrahim, a.s." Zatim je
prou~io:

"Doista su najbliì ljudi Ibrahimu oni koji su
ga slijedili...",
- a Allah je za{titnik vjernika!", tj. svih vjernika,
zajedno s vjerovjesnicima Svojim i poslanicima.

"Neki sljedbenici Knjige voljeli bi da vas na
stranputicu odvedu. Ali oni ne odvode u
zabludu nikoga drugoga do sebe, a da to ne
osje}aju." /69/ "O sljedbenici Knjige, za{to u
Allahove znakove ne vjerujete iako ih zorno
vidite?" /70/ "O sljedbenici Knjige za{to isti-
nu neistinom zaogr}ete, i krijete istinu iako je
znate?" /71/ - Neki sljedbenici Knjige govore:
"Vjerujte u ono {to je objavljeno, onima koji
vjeruju, u po~etku dana, a porecite to na
kraju dana, ne bi li i oni svoju vjeru napustili!"
/72/ - I nemojte povjerovati nikome osim
onome koji slijedi va{u vjeru Ti reci: "Doista je
prava uputa Al ahova uputa!", te da l je dano
ikome to {to je vama dano, ili da }e dokaze
protiv vas davati pred Gospodarom va{im!
Reci: "Zaista je sve dobro u ruci Allahovoj i On
ga daje kome On ho}e!" A Allah je neizmjerno
dobar i Sveznaju}i! /73/ "On Svoju milost daje
kome ho}e. A Allah je posjednik velikog
dobra."/74/

Allah Uzvi{eni ukazuje na zavist ìdova prema
vjernicima koje èle da na stranputicu navedu, ne
znaju}i da su sami zavedeni, te da }e im se to vratiti
kao bumerang, a da i sami to ne osjete. Nakon toga,
On im predbacuje, govore}i:
i
,

!
l i

,

!
j
"O sljedbenici Knjige za{to u Allahove
znakove ne vjerujete iako ih zorno vidite?", tj.
znate njihovu istinitost i ta~nost.
"O sljedbenici Knjige, za{to istinu u neistinu
uvijate i krijete istinu iako je znate?", tj. za{to
krijete istinu koja se nalazi u va{im knjigama u vezi sa
svojstvima Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem,
iako to sami znate i toga ste svjedoci.
- Neki sljedbenici Knjige govore: "Vjerujte u
ono {to je objavljeno onima koji vjeruju u
po~etku dana, a porecite to na kraju dana!"
To je varka za slabe ljude, koji se tako obmanjuju.
Naime, oni su se dogovorili da po~etkom dana
pokaù njima kao da vjeruju, pa s vjernicima klanjaju
sabah-namaz, da bi se potom na kraju dana vratili u
svoju vjeru, kako bi obmanuli ljude koji ne znaju, ka-
zuju}i im da su spoznali nedostatke i mahane mus-
limanske vjere. Zato oni govore: "ne bi li se oni
povratili."
"I nemojte povjerovati nikome osim onome
koji slijedi va -{u vjeru " To zna~i, nemojte pristati
ili pokazati ikome drugome osim svojim istovjernicima
{ta se kod vas u Tevratu navodi o Allahovom
Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, odnosno obavezi
da se on slijedi, pa da to oni koriste kao dokaz protiv
vas.
"Doista je prava uputa - Allahova uputa!"
On upu}uje srca vjernika najsavr{enijoj vjeri.
"te da je dano ikome to {to je vama dano,
ili da }e dokaze protiv vas davati pred
Gospodarom va{im!" Tj., oni govore: ne pokazujte
im to iz bojazni da vam ne bi bili jednaki u znanju,
odnosno da to oni ne uzmu kao dokaz protiv vas na
ovom i budu}em svijetu!
"Dobro je samo u ruci Allahovoj i On ga
daje kome On ho}e!" Dobro je u Njegovoj
nadle`nosti i On je Onaj Koji daje i zabranjuje, Koji
daruje koga ho}e vjerovanjem, znanjem i
raspolaganjem, a stavlja u zabludu koga ho}e, tako
da izgubi vid i unutarnji osje}aj okr}u}i se od istine.
On raspolaè neprikosnovenim dokazom i
nedosti`nom mudro{}u!
"A Allah je neizmjerno dobar i Sveznaju}i!
On Svojom milo{}u odliku e koga ho}e, jer
Allah je posjednik Velikog Dobra." On je vas,
vjernici, odlikovao Svojom dobrotom i uputio u
savr{eni [erijat u~iniv{i vas sljedbenicima naj~asnijeg
vjerovjesnika.

215

- Ima sljedbenika Knjige koji }e ti vratiti ako
im povjeri{ tovar blaga, a ima ih koji ti ne}e
vratiti ako im povjeri{ i samo jedan dinar,
osim ako ga bude{ stalno pratio. To je zato jer
oni govore: "Nama nije grijeh {to u~inimo
nepismenima!", i o Allahu govore laì dok
znaju istinu!" /75/ "Me|utim, ko obavezu
svoju ispunjava i grijeha se kloni, pa Allah voli
bogobojazne."/76/

Allah Uzvi{eni saop}ava da su ìdovi prevrtljivi i
upozorava vjernike da ih se ~uvaju i kaè da me|u
njima ima onih "koji }e ti, ako im povjeri{ tovar
blaga", tj. imetka, "to vratiti", a pogotovu }e to
vratiti ako bude manje od toga,
"a ima ih koji ti ne}e vratiti ako im povjeri{ i
samo jedan dinar, osim ako ga bude{ stalno
pratio." To zna~i: ako bude{ ustrajno nastojao ost-
variti svoje pravo. Ako je to tako kada je u pitanju di-
nar, onda pogotovu ne}e ti vratiti ne{to vi{e. O mjeri
kintar bilo je govora na po~etku poglavlja.
133
[to se
ti~e dinara, to je poznato, a ovdje moèmo navesti
hadis kojeg prenosi El-Buhari kao muallek predanje na
vi{e mjesta u svom Sahihu, ~iji je najljep{i sadràj u
knjizi "El-Kefale". Hadis prenosi i imam Ahmed, a
naveden je prilikom tuma~enja poglavlja "El-Bekare",
pa ovdje nema potrebe da se ponavlja.
134

- To je tako, jer oni govore: "Nama nije
grijeh {to u~inimo nepismenima!" To ih navodi
na poricanje, tj. negaciju istine, pa govore: "Nama u
na{oj vjeri nema smetnji da uzurpiramo imovinu
nepismenih", tj. Arapa, jer Allah nam to dozvoljava.
"i o Allahu govore laì, iako to oni znaju!"
Dakle, oni su to izmislili i zabludama ispreturali,
budu}i da je Allah njima zabranio da uzimaju
bespravno i~iju imovinu. Oni su, me|utim, narod koji
laè. Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Seida ibn
Dùbejra, koji kaè: /508/ - Kada su sljedbenici Knjige
kazali: "Nije nam grijeh {to u~inimo nepismenima",
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Laù
neprijatelji Allahovi, jer ni{ta nema {to je bilo u vrijeme
paganstva, a da nije pod ovim mojim dvjma nogama,
izuzev povjerenja. Jer to je obavezno i prema
dobro~initelju i prema nemoralnom ~ovjeku!"
135

133
Uz rijei Allaha Uzvienog: "Ljudima je uljepana ljubav prema
strastima..." (3:14)
134
To je u treem dijelu poglavlja "El-Bekare" uz rijei Allaha
Uzvienog: "pa zapiite to!", to je potom, derogirano rijeima: "A
ako jedan drugome neto povjerite..." (2:282), pa se moe tamo
vidjeti.
Zatim Allah Uzvi{eni kaè: "Me|utim, ko
obavezu svoju ispunjava i Allaha se boji", tj. ali
ko od vas, sljedbenici Knjige, bude ispunjavao svoje
obaveze i Allaha se bojao u pogledu vjerovanja u
Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kada bude
poslan, ~ime vas je On obavezao, kao {to je utvrdio
obavezu i drugih vjerovjesnika i njihovih naroda, te ko
se bude ~uvao Allahovih zabrana i slijedio ga u
pokornosti i [erijatu s kojim ga je poslao kao zavr{nog
poslanika i prvaka me|u njima
- "pa Allah, doista, voli one koji se ~uvaju!"
(zabrana).

"Doista oni koji za obavezu svoju prema Alla-
hu i zakletve svoje kupuju ne{to {to malo
vrijedi, na drugom svijetu nikakva dobra ne}e
imati. Allah s njima ne}e govoriti, niti }e na
njih pogledati na Sudnjem danu, niti }e ih
o~istiti! Njima pripada kazna bolna!"/77/

"

Allah Uzvi{eni kaè: Oni koji zamjenjuju ono na {to
su se Allahu obavezali u pogledu slije|enja Mu-
hammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i navo|enja nje-
govih. osobina i misije ljudima, svojim la`nim zaklet-
vama za bagatelnu cijenu, odnosno, ovosvjetske
prolazne ponude,
"na drugom svijetu nikakva dobra ne}e
imati", tj. nikakva dobitka.
Na Sudnjem danu Allah s njima ne}e
govoriti, niti }e na njih pogledati!" Svojom
milo{}u, niti }e s njima Svojim lijepim govorom
govoriti,
"niti }e ih o~istiti", tj. od grijeha i prljav{tina.
Naprotiv, njih }e uputiti u Vatru.
"Njima pripada kazna bolna!"
U vezi s ovim ~asnim ajetom ima vi{e hadisa. Mi
}emo navesti neke:
1. Dvojica {ejhova, El-Buharija i Muslim, navode
predanje hadisa od A'me{a, koji navodi od [ekika, a
on od Abdullaha,
136
koji kaè: - Allahov Poslanik, sal-
lallahu alejhi ve sellem, rekao je: /509/ "Ko se zakune
zakletvom, pa slaè da bi uzurpirao imovinu musli-
mana, kada se sretne s Allahom, On }e biti srdit na
njega!" E{'as kaè: - Tako mi Allaha, to se meni desilo.

135
Velika je razlika izmeu toga to idovi uzimaju od ljudi
bespravno, uz lane i izmiljene razloge, i onoga emu poziva ista
vjera islam! Ibn-Abbas kae: " Kada bi oni davali dizju, vama ne bi
bilo dozvoljeno da uzmete njihovu imovinu osim uz njihov pristanak.
O tome govori i gore navedeni hadis Allaho -vog Poslanika, br. 508.
136
To je Abdullah ibn Mesud.

216
Izme|u mene i jednog ìdova bilo je zemlji{te, pa mi
je on uzurpirao zemlju, nakon ~ega sam oti{ao s njim
Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, koji
mi je rekao: "Ima{ li siguran dokaz?" Rekao sam: "Ne."
ìdov je rekao: "Kunem se!" Ja sam kazao: "Allahov
Poslani~e, ako se zakune, moja imovina }e oti}i!"
Nakon toga je Allah Uzvi{eni objavio ajet:
"Doista oni koji obavezu svoju prema Allahu i
zakletve svoje kupuju za ne{to {to malo
vrijedi..."
2. Imam Ahmed navodi predanje od Adijja ibn
Umejre al-Kindija, koji kaè: /510/ - Jedan ~ovjek iz
plemena Kinda po imenu Imru'ul-Kajs ibn Amir tuìo
je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem,
nekog ~ovjeka iz Hadramevta zbog zemlje. On je
presudio protiv ~ovjeka iz Hadramevta na osnovi do-
kaza svjedo~enja, a po{to ovaj nije imao dokaza,
protiv Imru'ul-Kajsa presudu je donio na osnovi zak-
letve. ôvjek iz Hadramevta tada je rekao: "Dao si
mu, Allahov Poslani~e, da se zakune? Tako mi Gos-
podara Kabe, moja zemlja je oti{la!" Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao je na to: "Ko se la`no
zakune da bi prigrabio ne~iju imovinu, kada se sretne
s Allahom, On }e biti na njega srdit!" Redà kaè da je
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prou~io
ajet:
"Doista oni koji obavezu svoju prema Allahu i
zakletve svoje kupuju za ne{to {to malo vrije-
di..." Imru'ul-Kajs je rekao: "[ta pripada onome ko to
ostavi, Allahov Poslani~e?", odgovorio je: "Dènnet!"
Zatim je on rekao: "Onda budi svjedok da mu je svu
ostavljam!"

- Jedna skupina od njih uvijaju jez ke svoje
Knjigu ~itaju}i da biste vi pomislili da je to iz
Knjige a to nije iz Knjige I govore: "To je od
Allaha!", a to nije od Allaha! I govore na Alla -
ha laì, iako to dobro znaju!"/78/
i
, !
i
i

Allah Uzvi{eni govori o ìdovima, Allahovo pro -
kletstvo neka je na njih, da me|u njima ima grupa
koje iskrivljuju rije~i, zamjenjuju Allahov govor i mije-
njaju mu smisao kako bi doveli u sumnju neznalice da
je to tako u Allahovoj Knjizi pripisuju}i to Allahu i tako
laù}i na Njega svjesno znaju}i da laù i izmi{ljaju.
"Oni na Allaha la` govore, iako to dobro
znaju!" Mudàhid i drugi u~enjaci kaù: "uvijaju
jez ke svoje Knjigu ~itaju}i" zna~i "iskrivljavaju je".
Jer nema sumnje da u onome {to je pred njima ima
dosta zamjene, iskrivljavanja, dodavanja i izostavljanja.
"Oni govore: 'To je od Allaha!' - a to nije od
Allaha!"

- Nije primjereno ~ovjeku da mu Allah da
Knjigu, i mudrost, i vjerovjesni{tvo, a zatim da
govori ljudima: "Budite robovi moji mimo
Allaha!", nego: "Budite u~eni i pobo`ni, time
{to Knjizi pou~avate i {to je i sami
prou~avate!" /79/ "On vam ne nare|uje da
meleke i vjerovjesnike gospodarima smatrate!
Zar da vam nare|uje nevjerovanje, nakon {to
ste postali muslimani?!"/80/

"Nije primjereno ~ovjeku kada mu Allah da
Knjigu, i mudrost, i vjerovjesni{tvo" - do rije~i -
"nakon {to ste postali muslimani!" To zna~i, ne
treba bilo koji vjerovjesnik ili poslanik da kaè ljudima:
"Klanjajte meni zajedno sa klanjanjem Allahu!" Ako to
nije primjereno vjerovjesniku i poslaniku, to pogotovo
ne moè biti primjereno nekom drugom ~ovjeku! To
je stoga {to su se sljedbenici Knjige klanjali jedni
drugima, tj. svojim sve}enicima i monasima. Allah
Uzvi{eni kaè:

"Pored Allaha, oni bogovima smatraju
sve}enike svoje i monahe!" (9:31)
U Ahmedovom "Musnedu" i Tirmizijevom "Sun-
enu" stoji /511/: da je Adijj ibn Hatim rekao: "Allahov
Poslani~e, nisu im se klanjali!", a on je rekao: "Jesu.
Oni su njima dozvoljavali ono {to je zabranjeno, a
zabranjivali ono {to je dopu{teno, a oni su ih slijedili.
To je klanjanje njima samima!"Ovaj prijekor i osuda
odnose se na neuke sve}enike i monahe, te zalutale
{ejhove, za razliku od poslanika i njihovih sljedbenika
me|u u~e nom ulemom, koji nare|uju ono {to je
Allah zapovjedio i {to su im dostavili poslanici ~asni, a
zabranjuju ono {to su zabranili Allah i Njegovi
poslanici. Naime, poslanici su povjerljivi izaslanici
izme|u Allaha i Njegovih stvorenja, obavljaju}i to na
najsavr{eniji na~in, savjetuju}i stvorenja i dostavljaju}i
istinu.
- nego da govori: "Budite u~eni i pobo`ni,
time {to Knjizi pou~avate i {to je i sami
prou~avate!.." Ovdje Poslanik kaè ljudima: "Budite
rebbanijuni, tj. blagi u~enjaci, znalci vjere, pobo`ni i
bogobojazni!" U vezi s rije~ima:
"time {to Knjizi pou~avate i {to je i sami
prou~avate!" Dahhak kaè: "Time {to ljude
upu}ujete da razumiju zna~enja i pou~avate ih

217
njegovim propisima, zapovijedima i zabranama, a ne
samo da nau~e napamet rije~i... !"
137

"On vam ne nare|uje da meleke i
vjerovjesnike gospodarima smatrate!" Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, ne nare|uje vam da ibadet
~inite ikome drugome osim Allahu Uzvi{enome, ni
poslaniku, ni meleku.
"

Zar da vam naredi da budete nevjernici,
nakon {to ste postali muslimani?!", tj.
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ne nare|uje
vam nevjerstvo, niti klanjanje nekome drugome osim
Allahu, jer vjerovjesnici isklju~ivo nare|uju vjerovanje
koje je ustvari klanjanje Allahu Jedinom, Koji nema
druga, kao {to Allah Uzvi{eni kaè:
- Prije tebe, nijednog poslanika nismo poslali,
a da mu nismo objavili: "Nema boga osim
Mene, pa Meni u ibadetu budite!" (21:25), za-
tim kaè:
- A onoga od njih koji kaè: "Ja sam doista
pored Njega bog!" kaznit }emo Dè-
hennemom, jer tako Mi ka`njavamo silnike!"
(21:29) To navodi govore}i o melecima.

- I kada je Allah od vjerovjesnika obavezu
uzeo: Kad god da vam podarim Knjigu i
mudrost, zatim vam do|e Poslanik koji po -
tvr|uje ono {to je s vama, da }ete ga sigurno
prihvatiti i podràti?! Re~e Allah: "Da li
potvr|ujete i prihva}ate obavezu prema
Meni?" Odgovori{e: "Potvr|ujemo." "Budite
onda svjedoci!", re~e On, "a i Ja s vama
svjedo~im!" /81/ "A oni koji i poslije toga
glave okrenu, doista su to grje{nici."/82/

Allah Uzvi{eni obavje{tava da je On uzeo obavezu
od svakog vjerovjesnika kojeg je poslao, po~ev{i od
Adema, a.s., do Isaa, a.s., da bi, potom, svakome od
njih dao ne{to iz Knjige i mudrosti, kako bi to ostva-
rio. Nakon njega do{ao bi poslanik u kojeg bi on
obavezno povjerovao i podrào ga, a njegovo znanje
i vjerovjesni~ka misija ne bi mu smetali da slijedi i
podràva onoga koji je poslan nakon njega. Zato Al-
lah Uzvi{eni kaè:

:
137
U nae vrijeme, uenje napamet rijei iz Kur'ana postalo je
vjetinom i zanimanjem onih koji ue Kur'an u posebnim prigodama i
na skupovima nastojei to prije dobiti naknadu za to, ne ekajui
nagradu kasnije (od Allaha), tako da Kur'an ne prelazi njihova grla. I
takvi se bez osnove nazivaju uaima!!! A ko su - u erijatskom
smislu - uai - ako ne uenjaci i znalci vjere?!... Nema snage niti
moi osim kod Allaha, a mi se svi Njemu vraamo!
"I kada je Allah od vjerovjesnika obavezu
uzeo: Kad god da vam podarim Knjigu i
mudrost,..."
"zatim vam do|e Poslanik koji potvr|uje ono
{to je s vama, da }ete ga sigurno prihvatili i
podràli?!" Re~e (Allah): "Da li pristajete i prih-
va}ate obavezu prema meni?" Ibn-Abbas i neki
drugi kaù: "To zna~i da prihvatite obavezu prema
Meni."
- Oni reko{e "Potvr|ujemo." "Budite onda
svjedoci!", re~e On, "a i Ja }u s vama
svjedo~iti!" /81/ "A oni koji, i poslije toga,
glave okrenu...", tj. od ove obaveze i ugovora,
"doista su to grije{nici ljudi." Alija i njegov
amidì} Ibn-Abbas, r.a., kaù: "Allah nije poslao
nijednog vjerovjesnika, a da nije od njega uzeo
obavezu da }e, kada po{alje Muham-meda, ako bude
ìv, obavezno ga prihvatiti i podràti." A Tavus, Hasan
el-Basri i Katade isti~u: "Allah je uzeo obavezu od
vjerovjesnika da potvr|uju istinitost jedni drugima",
{to nije u suprotnosti s rije~ima Alije i Ibn-Abbasa, niti
ih to dovodi u pitanje. Naprotiv, to isto obavezuje i
zahtijeva da se prihvati. Imam Ahmed navodi
predanje od Abdullaha ibn Sabita, koji kaè: /512/ -
Omer je do{ao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve
sellem, pa mu je rekao: "Allahov Poslani~e, naredio
sam svome bratu jevreju iz plemena Kurejza, pa mi je
prepisao sentence iz Tevrata. Ho}e{ li da ti ih
pokaèm?" Pa se promijenilo lice Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem! Abdullah ibn Sabit kaè: - Ja
sam mu rekao: "Jesi li vidio {to u licu Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem?" Omer je rekao:
"Allah mi je Gospodar, islam mi je vjera, Muhammed
mi je poslanik!" To je obradovalo Vjerovjesnika,
sallallahu alejhi ve sellem, pa je rekao: "Tako mi
Onoga u îjim rukama je moj ìvot, da je me|u vama
osvanuo Musa, a.s., i da ste po~eli slijediti
vjerovjesnika, a mene ostavili, bili biste na stranputici!
Vi ste, doista, moja sudbina me|u narodima, a i ja
sam va{a sudbina me|u vjerovjesnicima!" Hafiz Ebu-
Ja'la od Dàbira navodi predanje kako je rekao: -
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:
/513/ "Ne pitajte sljedbenike Knjige za bilo {to, jer oni
vas uputiti ne}e, budu}i da su zalutali... Vi }ete ili
povjerovati u neistinu ili }ete la`nom smatrati istinu!
Tako mi Allaha, da je me|u vama ìv Musa, ne bi mu
bilo dozvoljeno ni{ta drugo osim da mene slijedi!"
Prema tome, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, veliki je imam kome se je obavezno pokora-
vati, koji je ispred svih vjerovjesnika. On im je bio
imam u no}i Uspe}a (Miradù) u Svetom hramu
"Bejtul-Makdis" i on je nosilac velikog zagovora i
po~asnog mjesta, neka je Allahov blagoslov i mir na
sve njih.

218

"Zar pored Allahove vjere èle neku drugu,
kada se Njemu predaju, milom ili silom, i oni
na nebesima i na Zemlji Njemu }e vra}eni
biti?!" /83/ - Reci: "Mi vjerujemo u Allaha i u
ono {to je objavljeno nama, i {to je objavljeno
Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu i
potomcima, i u ono {to je dano Musau i Isau i
vjerovjesnicima od Gospodara njihovoga; mi
nikakvu razliku izme|u njih ne pravimo, i mi
se Njemu predajemo." /84/ "A onaj ko èli
neku drugu vjeru osim is ama, ne}e mu b ti
primljena, i on }e na drugom svijetu biti me
|u gubitnicima."/85/

l i
-
"

Allah Uzvi{eni prigovara onima koji èle neku
drugu vjeru osim Allahove vjere, o kojoj je objavio
Svoje knjige i poslao poslanike, a koja predstavlja
klanjanje Allahu Jedinome, Kome nema ravna, Kome
se predanje svi, i oni na nebesima i oni na Zemlji, tj.
Kojemu su svi, htjeli ili ne, pot~injeni. Tako Allah
Uzvi{eni kaè:
Allahu se klanja ko je na nebesima i na
Zemlji, htio ili ne htio!" (13:15) Prema tome,
musliman je predan Allahu srcem i tijelom, a nevjernik
je predan prisilno, jer on je pot~injen i podvrgnut
vlasti kojoj se ne moè suprotstaviti, niti je sprije~iti.
Veki' u svom Komentaru (Tefsiru) navodi od
Mudàhida: - Rije~i:
"kada se Njemu predaju, htiju}i ili ne, i oni na
nebesima i oni na Zemlji" iste su kao rije~i
Uzvi{enog:
- A da ih upitate: ko je stvorio nebesa i
Zemlju, oni bi sigurno odgovorili: "Allah!"
(31:25) Ibn-Abbas navodi mi{ljenje da je to bilo:
"kada je uzeo obavezu". "...a i oni }e Njemu
vra}eni biti", tj. na Danu povratka, kada }e nagra-
diti svakoga za njegovo djelo.
Zatim, Allah Uzvi{eni kaè:
- Reci: "Mi vjerujemo u Allaha i u ono {to je
objavljeno nama", tj. u Kur'an, "i {to je
objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku i
Jakubu", tj. suhufe (spise) i Objavu, "i
potomcima", a to su potomci Izraeli}ana razgranati
od njihove djece, odnosno dvanaestero djece od Ja-
kuba; "i u ono {to je dano Musau i Isau". Pod tim
se misli na Tevrat i Indìl; "i vjerovjesnicima od
Gospodara njihovoga". To obuhva}a sve
vjerovjesnike.
"...mi nikakvu razliku izme|u njih ne
pravimo", tj. nego vjerujemo u sve njih; "i mi se
Njemu predajemo". Prema tome, vjernici iz ovog
ummeta vjeruju u svakog vjerovjesnika koji je poslan
bio i svaku knjigu koja je objavljena. Oni ne pori~u
ni{ta od toga, nego prihva}aju {to je od Allaha
objavljeno, odnosno, svakog vjerovjesnika koga je
Allah Uzvi{eni poslao.
"A onaj koji èli neku drugu vjeru osim
islama, ne}e mu biti primljena", tj. ko bude
krenuo putem koji nije Allah propisao, to mu ne}e biti
primljeno,
"i on }e na drugom svijetu biti me|u
gubitnicima", kao {to i Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, u sahih hadisu kaè: /514/ "Ko bude
uradio neko djelo koje nije u skladu s islamom,
odbacuje se!"

"Kako }e Allah uputiti na Pravi put narod koji
ne vjeruje nakon {to je vjerovao i svjedo~io da
je Poslanik istina, i Jasni dokazi su mu do{li !?
Allah ne}e uputiti (na Pravi put) narod koji
nasilje ~ini!" /86/ "A to su oni ~ija je kazna
prokletstvo od Allaha i meleka i svih ljudi!"
/87/ "U njemu }e vje~no ostati i kazna im se
ne}e olak{ati, niti }e im se vremena dati!"
/88/ "Izuzetak ~ine oni koji se pokaju poslije
toga i poprave, jer Allah doista pra{ta i
milostiv je!"/89/

Ibn-Dèrir navodi da je Ibn-Abbas rekao: - Jedan
od ensarija,gra|ana Medine, primio je islam, zatim ga
napustio i priklju~io se idolopoklonicima, zatim se
pokajao i poslao neke da izvide kod Allahovog
Poslanika: moè li donijeti tevbu, tj. pokajati se? Na-
kon toga objavljeno je:
"Kako }e Allah uputiti na Pravi put narod koji
ne vjeruje nakon {to je vjerovao i svjedo~io da
je Poslanik istinit, a i Jasni dokazi su mu
do{li!?" Dakle, ako su im do{li dokazi i argumenti
koji potvr|uju istinitost onog {to donosi i obja{njava
Poslanik, pa se oni, i pored toga, vrate idolopoklon-
stvu. Pa kako mogu zasluìti Pravi put nakon {to su se

219
upustili u zabludu?! Zato Allah Uzvi{eni i kaè:
"Allah ne}e ukazati na Pravi put narodu koji
nasilje ~ini", a zatim:
"Njihova je kazna prokletstvo od Allaha i
meleka i svih ljudi!" Njih proklinje Allah, a prokli-
nju ih i stvorenja Njegova. "U kome }e vje~no
ostati" (tj. u prokletstvu);
"i kazna im se ne}e olak{ati niti }e im se
vremena dati!" Oni ne}e biti oslobo|eni kazne
nijedan ~asak.
"Izuzetak ~ine oni koji se poslije toga pokaju i
poprave jer Allah doista pra{ta i milostiv je!"
To je stvar Njegove blagosti, dobrote, nje`nosti i
milosti prema stvorenjima, tako da On opra{ta
onome ko se pokaje.

,

"Onima koji postanu nevjernici, nakon {to su
vjerovali, zatim postanu jo{ ve}i nevjernici,
pokajanje ne}e biti primljeno i oni su doista
zalutali!" /90/ "Nijednom od nevjernika koji
kao takvi umru, ne}e biti prihva}eno da se
otkupi pa makar to bilo sve blago na Zemlji.
Njima pripada kazna bolna i oni nemaju ni-
kakvog pomaga~a!"/91/

Allah prijeti onome koji postane nevjernik nakon
{to je bio vjernik, pa na tome ustraje i kao takav umre,
navode}i da prilikom smrti pokajanje od takvih ne}e
biti primljeno, kao {to na drugome mjestu kaè:
"Uzaludno je kajanje onih koji ~ine hr|ava
djela, kada nekome od njih do|e smrt...!"
(4:18). Zato ovdje kaè:
"...pokajanje ne}e biti primljeno i oni su
doista zalutali!" Zna~i napustili su istinu radi
neistine. Bezzar navodi predanje s lancem prenosilaca
od Ibn-Abbasa: /515/ "Neki su ljudi prihvatili islam,
zatim ga napustili, zatim ponovo prihvatili, zatim
ponovo napustili, pa su potom poslali izaslanstvo
svojoj rodbini da za njih pitaju. Oni su to naveli
Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa je,
potom, objavljen ovaj ajet:
" - Onima koji postanu nevjernici, a bili su vjer
nici, da bi zatim postali jo{ ve}i nevjernici,
pokajanje ne}e biti primljeno." Lanac je ovog
hadisa dobar.
"Nijednom od nevjernika koji kao takvi umru
ne}e biti prihva}eno da se otkupe, pa makar
to bilo sve blago na Zemlji." Dakle, ko umre kao
nevjernik, nikakvo dobro nikada od njega ne}e biti
primljeno, pa makar on do~ekivao goste, spa{avao
nevoljnike i hranio gladne. To mu ne}e koristiti, pa
makar na to tro{io sve blago ovoga svijeta koje mu je
pri ruci: /516/ - Isto tako, Vjerovjesniku, sallallahu
alejhi ve sellem, postavljeno je pitanje u vezi s Abdu-
llahom ibn Dèd'anom, koji je primao goste, poma-
gao nevoljnike, hranio gladne: da li }e mu to koristiti?
On je rekao: - Ne, jer on nikada nijednog dana nije
izgovorio: "Gospodaru moj, oprosti mi grijehe na
Sudnjem danu!" Isto tako, kada bi on dao u ime
otkupa blaga koliko zemlja moè dràti, ne bi mu bilo
primljeno, jer Allah Uzvi{eni kaè:
"kada se ni od koga otkup ne}e primiti, kada
nikome zagovor ne}e koristiti" (2:123). Zato
"Nijednom od nevjernika koji kao takvi umru
ne}e biti prihva}eno da se otkupe, pa makar
to bilo sve blago na Zemlji." To zna~i da ih od
kazne Allahove ni{ta ne}e spasiti, pa makar potro{ili
sve blago na Zemlji.
Imam Ahmed navodi predanje od Enesa ibn
Malika da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao: /517/ - Na Sudnjem danu bit }e re~eno sta-
novniku Vatre: "[ta misli{, da li bi dao otkup da si
imao sve na Zemlji?" , a on }e kazati: "Da." Zatim }e
Allah Uzvi{eni re}i: "Od tebe sam htio lak{e od toga.
Naime, od tebe sam u ki~mi tvoga praoca Adema
uzeo obavezu da mi ni{ta ne pridruùje{, pa si to
odbio i idolopoklonik bio!" Ovako navode El-Buhari i
Muslim.
"Njima pripada kazna bolna i oni nemaju
pomaga~a!" Zna~i,njih niko ne}e mo}i spasiti od
Allahove kazne, niti za{titi od njenog bola.

"Ne}ete posti}i dobro sve dok ne budete
dijelili od onoga {to vam je drago! A {to god
da dijelite, Allah to dobro zna!"/92/

U dva Sahiha stoji da je Omer rekao: /518/ "Alla-
hov Poslani~e, nikada nisam dobio za mene vredniju
imovinu od svog dijela s Hajbera. [ta mi zapovijeda{
da u~inim s tim?" On je odgovorio: "Uzmi glavnicu, a
dijeli plod!"
138

Bezzar navodi od Hamze ibn Abdullaha ibn Om-
era, koji je rekao da mu je Abdullah kazao: - Naum-
pao mi je ovaj ajet:
"Ne}ete posti}i dobro sve dok ne budete
dijelili od onoga {to volite " Sjetio sam se {ta mi
je Allah dao i nisam na{ao ni{ta draè od bizantske
robinje. Rekoh: "Osloba|am je ropstva, u ime Allaha,
a ako bi ponovo i{ta uradio u tom smislu, nju bih
!

138
Ovaj je hadis osnov za uvakufljenje dobara.

220
vjen~ao, tj. oènio!"

- Svaka hrana bila je dozvoljena sinovima Is-
railovim, osim one koju je Israil sam sebi
zabranio prije nego je Tevrat objavljen bio.
Reci: "Donesite Tevrat i ~itajte ga, ako istinu
govorite!" /93/ "A oni koji o Allahu iznose laì
i poslije toga, oni su, doista, nasilnici!" /94/ -
Reci: "Allah istinu govori!" - da slijedite vjeru
Ibrahima, pravog vjernika. A on nije od
idolopoklonika bio!"/95/

Imam Ahmed navodi predanje od Ibn-Abbasa:
/519/ - Jedna grupa ìdova do{la je kod Allahovog
Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, pa su mu
rekli: "Govori nam o nekim stvarima o kojima }emo te
pitati, a koje ne zna niko osim Vjerovjesnik Allahov!"
On im je rekao: "Pitajte me {to ho}ete, ali mi se
obaveìte, u ime Allaha, obavezom koju je Jakub uzeo
od svojih sinova: da }ete me slijediti u islamu, ako
vam budem rekao ono {to znate da je tako!" Rekli su:
"Uredu! Izvijesti nas o ~etiri stvari: kaì nam koju je
hranu Israil sam sebi zabranio? Kakva je voda ène i
mu{karca? Kako nastaje od nje mu{ko i ènsko? I
izvijesti nas o Vjerovjesniku nepismenom u stanju sna i
ko je njegov za{titnik?" On je od njih uzeo obavezu da
}e ga slijediti, ako ih o svemu tome izvijesti, a potom
je rekao: "Zaklinjem vas Onim Koji je Musau Tevrat
objavio, da li znate da se Israil bio jako razbolio, a {to
je duè potrajalo, pa se Allahu zavjetovao da }e, ako
ga Allah ozdravi, ostaviti svoju najdraù hranu i pi}e?
A najdraà mu je hrana bila meso devino, a najdraè
pi}e mlijeko devino!" Oni su kazali: "Da, tako je!" On
je rekao: "Allahu moj, posvjedo~i ovo..."
139

Ibn-Dèrir u svom Komentaru kaè: "Pa su ga sli-
jedili njegovi sinovi u zabrani toga, ugledaju}i se na
njega i slijede}i njegov uzor!" Zatim kaè: - Rije~i Al-
laha Uzvi{enog"prije nego je Tevrat objavljen
bio", zna~e da je on to sebi bio zabranio prije nego je
Tevrat objavljen.
140

Za prethodni tekst vezana su dva povoda:
- Prvo: da je Israil, a.s., sebi zabranio najdraè
stvari, ostavljaju}i ih u ime Allaha i to je ostalo u
sklopu njihovih {erijatskih propisa, a dolazi nakon
rije~i Allaha Uzvi{enog: "Ne}ete posti}i dobro sve
dok ne budete dijelili od onoga {to volite " To
je propisano i kod nas, jer to je dijeljenje onoga {to
Boìji rob voli i za ~im ~ezne na putu pokornosti
Allahu Uzvi{enom, kao {to Allah Uzvi{eni kaè: "i koji
daje od svog najdraèg imetka" (2:177),
odnosno, kao {to kaè: "I koji hranu daju iako je i
sami èle" (76:8);

!

139
Zadovoljio sam se navoenjem samo ovog dijela hadisa vezanog
za tekst, a kompletan hadis nalazi se uz komentar poglavlja "El-
Bekare".
140
Ovo su rijei Ibn-Kesira, Allah mu se smilovao!
- Drugo: nakon {to je prvo dat odgovor kr{}anima
na njihovo pogre{no mi{ljenje o Mesihu i njegovoj
majci, odnosno pokazivanje istine o tome, po~eto je
odgovorom ìdovima. Allah Uzvi{eni ponizio ih je i
obja{njenjem da je dokidanje koje su oni negirali i
nisu dozvolili, stvar koja se dogodila. Naime, Allah
Uzvi{eni je naveo u njhovoj knjizi, Tevratu: "da je Allah
Uzvi{eni dozvolio Nuhu, a.s., kada je izi{ao iz la|e, da
koristi za jelo sve ìvotinje na zemlji, zatim da je Israil
sam sebi zabranio meso i mlijeko od deve, u ~emu su
ga slijedili sinovi njegovi." Tevrat je donio tu zabranu
kao i druge dodatne stvari. Tako je Allah, d`.{., bio
dozvolio Ademu da svoje k}erke udaje za svoje
sinove, ali je to kasnije zabranjeno. Isto tako,
prilje`ni{tvo uz suprugu bilo je dozvoljeno u [erijatu
Ibrahima, a.s., {to je on i ~inio s Hadèrom, kada je uz
nju uzeo i Saru. To je, me|utim, zabranjeno u
Tevratu. Pored toga, brak sa dvije sestre istovremeno
bio je dozvoljen, a {to je ~inio Jakub, a.s., ìve}i u
braku istovremeno sa dvije sestre, ali je to kasnije u
Tevratu zabranjeno. Sve je to bilo navedeno u
njihovom tekstu Tevrata i to je derogirano. Isto tako,
ako je onim {to je Allah propisao Mesihu bilo
dozvoljeno ne{to {to je bilo zabranjeno Tevratom,
postavlja se pitanje za{to oni to nisu slijedili, odnosno,
za{to su to proglasili la`nim i suprotstavljali mu se?
Sli~no se moè re}i i u vezi s pravom vjerom i Pravim
putem, koji je Allah dostavio preko Muhammeda,
sallallahu alejhi ve sellem, odnosno vjere njihovog oca
Ibrahima, a.s.: za{to nisu povjerovali? U tom smislu
"Svaka hrana bila je dozvoljena sinovima Is-
railovim osim one koju je Israil sam sebi
zabranio prije nego je Tevrat objavljen bio."
To zna~i: njima su bila dozvoljena sva jela osim onih
koja je Israil sam sebi zabranio prije objave Tevrata.
- Reci: "Donesite Tevrat i ~itajte ga, ako istinu
govorite", ~ime se kaè upravo ono {to smo naveli.
"A oni koji i poslije toga o Allahu iznose laì,
oni su doista silnici!" Dakle, silnik je onaj koji laè
na Allaha i tvrdi da im je On propisao subotu, da se
zauvijek pridràvaju Tevrata, te da On nije poslao
drugog vjerovjesnika koji }e pozivati Allahu
Uzvi{enom dokazima i argumentima i nakon poja{-
njenja derogacije koju smo ve} opisali.
"Oni su doista silnici."
Zatim Allah Uzvi{eni kaè: - Reci: "Allah istinu
govori!" Zna~i: - Reci, Muhammede: "Istinu govori
Allah u vezi s onim o ~emu obavje{tava i {to propisuje

221
u Kur'anu!"
"...i slijedite vjeru Ibrahima, pravog
vjernika", tj. millet/vjeru koju je Allah propisao u
Kur'anu, jezikom Muhammeda, sallallahu alejhi ve
sellem, jer to je put od kojega nijedan vjerovjesnik
savr{eniji, jasniji, niti potpuniji nije donio, kao {to Allah
Uzvi{eni i kaè:
Reci: "Mene je doista Gospodar moj na Pravi
put uputio, u pravu vjeru, vjeru Ibrahima,
pravovjernika, a on nije bio idolopoklonik!"
(6:161)

"Prvi hram podignut za ljude jeste onaj u
Beki, blagoslovljen i putokaz svjetovima."
/96/ "U njemu su znamenja o~evidna, mjesto
na kojem je stajao Ibrahim! I onaj ko u nj u|e,
bit }e siguran. Hodo~astiti Hram, radi Allaha,
duàn je svako ko bude u mogu}nosti do
njega do}i. A ko ne vjeru e - pa, Allah je,
doista, neovisan o svjetovima!"/97/
j

"

Allah Uzvi{eni navodi ovdje da je prvi hram uop}e
koji je podignut za ljude da ibadet ~ine i obrede
obavljaju, da oko njega obilaze, klanjaju prema njemu
i kod njega se povla~e u osamljenost, "onaj u Beki",
tj. Kabi, koju je izgradio Ibrahim el-Halil, a.s., za
kojega svaka od dvije sljedbe, i ìdovi i kr{}ani,
smatraju da slijede njegovu vjeru i njegov put, iako ne
hodo~aste Hram koji je on sagradio po zapovijedi
Allahovoj, pozivaju}i ljude da ga hodo~aste. Zato,
Allah Uzvi{eni kaè: "kao blagoslov", tj. koji je
podignut kao blagoslov i "putokaz svjetovima".
Imam Ahmed navodi predanje od Ebu-Zerra, r.a., koji
kaè: /520/ - Upitao sam: "Allahov Poslani~e, koji je
hram prvi podignut?", pa je odgovorio: "Sveti hram
(Kaba)!" Zatim sam priupitao: "Koji poslije toga?", pa
je rekao: "Krajnji hram" (Mesdìdul-Aksa). Upitao sam:
"Koliki je vremenski period izme|u njih?" "êtrdeset
godina", kazao je on. Zatim sam jo{ upitao: "Koji je
poslije?", pa je rekao: "Ali ti, klanjaj gdje te zatekne
vrijeme namaza, jer sve ostalo je mesdìd!" Navode El-
Buhari i Muslim.
Ibn Ebi-Hatim prenosi predanje od Halida ibn
Ar'are, koji kaè: "Neki ~ovjek je ustao i upitao Aliju,
r.a.: Ho}e{ li nam govoriti o Hramu? Da li je to prvi
hram koji je podignut na Zemlji?" On je rekao: "Ne, ali
to je prvi hram koji je podignut i u kome je blagodat i
mjesto gdje je Ibrahim stajao - 'Mekamu-Ibrahim'. Ko
u njega u|e, siguran je!"
"...onaj u Beki". Rije~ , prema poznatim
predanjima, jedan je od naziva Meke. Za Meku se,
ina~e, spominje vi{e naziva, kao {to su: Meka, Beka,
Drevni hram (El-bejtul-Atik), Sveti hram (El-bejtul-
Haram), Sigurni Grad (El-beledul-Emin), Majka
gradova (Ummul-qura) i drugi.
U njemu su znamenja o~evidna", tj. jasni
znaci da je to gra|evina Ibrahimova, te da je nju Allah
uzvisio i istaknuo nad drugim. Zatim, Allah Uzvi{eni
kaè: "mjesto gdje je Ibrahim stajao".
141

On je bio vezan direktno za zid Hrama, pa ga je Omer
ibn Hattab, r.a., za vrijeme svoje vladavine, povukao
nazad, u pravcu istoka, kako bi se mogao obavljati
tavaf (obilazak) a da se pri tome ne ometaju klanja~i
kod njega budu}i da nam Allah Uzvi{eni nare|uje da
kod njega obavljamo namaz: "Neka vam mjesto
na kome je Ibrahim stajao bude prostor gdje
}ete namaz obavljati!" (2:125) Od Ibn-Abbasa
navodi se da me|u znamenja spada i "Mekam-
Ibrahim," i druga mjesta obreda, a Mudàhid kaè:
"Trag njegovih stopala na 'Mekamu' je jasni znak!"
Ovako se prenosi od Omera ibn Abdul-Aziza i drugih,
a Ebu-Talib u svojoj poznatoj "Kasidi lamijji" kaè:
"U kamenu svje` je jo{ trag Ibrahimov
{to utira{e bosa stopala njegova!"
"I onaj ko u nj u|e, bit }e siguran." To zna~i,
ako u Harem Meke u|e neko ko se boji ne~ega, bit }e
siguran od svakog zla. Tako je, tako|er, bilo i u
pagansko doba. Allah Uzvi{eni kaè:
"pa neka oni Gospodaru ove Ku}e robuju!",
"Koji ih gladne hrani i od straha brani" (106:3-
4). U dva Sahiha, a prema verziji Muslima, od Ibn-
Abbasa, r.a., navodi se da je rekao: - Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao je na Dan osvajanja
Meke: /521/ "Nema hid`re, nego imaju dìhad i
naum, pa kada se pozovete u mobilizaciju,
odazovite se!" Isto tako, na Dan osvojenja Meke je
rekao: /522/ "Ovaj grad Allah je doista u~inio svetim
onoga dana kada je stvorio nebesa i Zemlju, pa je
on svet Allahovom odredbom do Sudnjega dana. U
njemu nije bila dopu{tena borba nikome prije mene,
a nije dopu{tena ni meni osim jedan sat u jednom
danu. On je nepovrediv Allahovom odredbom do
Dana sudnjega, pa se ne moè tu ni trn odsje}i, niti
lov loviti, niti se moè uzeti {to se na|e osim ako }e se
to obznaniti, niti se mogu u njemu ~upati biljke." Ibn-
Abbas je rekao: "Allahov Poslani~e, osim lavande
(despika), jer je koriste kova~i i doma}instva!", pa je i
on rekao: "Osim lavande!" Od Dàbira, r.a., navodi se
da je rekao: - ûo sam Allahovog Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, kako kaè: /523/ "Nikome nije
dopu{teno da u Meki oru`je nosi!" Prenosi Muslim.
Od Abdullaha ibn Adijja ibn Hamra ez-Zuhrija

141
Kompletno predanje navodi se u djelu "O Ibrahimovoj gradnji
Hrama". Odnosi se na kamen na kojem je stajao Ibrahim, a.s., dok je
gradio Kabu. On je sada postavljen onako kako ga je postavio Omer
ibn Hattab, a sada postoji nakana nadlenih da ga povuku unazad,
kako bi se izbjegla velika guva oko njega. Kae se da ga je Omer
svojevremeno na to mjesto povukao iz istih razloga, i nema nikakve
smetnje da se on malo odmakne. Allah im dao svako dobro!

222
prenosi se da je ~uo Allahovog Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, dok je stajao na èzi u mekanskom
trgovi{tu, kako kaè: /524/ "Tako mi Allaha, ti si naj-
bolji zemaljski prostor Njegov, najdraà zemlja Alla-
hu!" Predanje navode imam Ahmed, Et-Tirmizi, Nesa'i
i Ibn-Madè. Et-Tirmizi isti~e da je to hasen-sahih
hadis.
142

"Hodo~astiti Hram, radi Allaha, duàn je
svako ko bude u mogu}nosti do njega do}i."
Po mi{ljenju ve}ine ovim ajetom se odre|uje obaveza
hadà (hodo~a{}a) iako ima mi{ljenja da se to regulira
slijede}im ajetom: "Had` i umru radi Allaha
izvr{avajte " (2:196) Me|utim, prvo mi{ljenje
nadvladava. Postoje brojni hadisi koji ukazuju da je to
jedan od temelja i osnovnih du`nosti u islamu, o
~emu postoji i konsenzus me|u muslimanima. Prema
samom tekstu i konsenzusu islamskih u~enjaka, to je
du`nost muslimana pod obavezom (mukellef)
jednom u ìvotu. Imam Ahmed, r.h., navodi predanje
od Ebu-Hurejre, r.a., koji kaè: - Govorio nam je
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, slijede}e:
/525/ "O ljudi, had` vam je strogo nare|en, pa ga
obavljajte!" Tada je jedan ~ovjek rekao: "Je li to svake
godine, Allahov Poslani~e?" On je {utio dok ovaj to
nije ponovio tri puta, a zatim je Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao: "Da sam rekao: 'da', bili biste
obavezni, a to ne biste mogli u~initi!" Zatim je dodao:
"Pustite onako kako sam vam ostavio, jer prije vas su
propali oni koji su puno pitali i nisu se slagali sa svojim
vjerovjesnicima! Ako vam ne{to naredim, u~inite to
prema svojim mogu}nostima, a ako vam ne{to
zabranim, napustite to!" Prenosi Muslim. U dva
"Sahiha" navodi se hadis koji prenosi Ibn-Dùrejd` od
Ata ibn Dàbira, a on od Surake ibn Maljka, koji je
rekao: "Allahov Poslani~e, je li ovaj na{ had` zajedno s
umrom (temettu) samo za ovu godinu ili zauvijek?"
!

"Ne za ovu godinu, nego zauvijek!"
U drugom predanju stoji: "...nego za vijeke
vjekova!" Ebu-Isa et-Tirmizi navodi predanje od Ibn-
Omera, r.a., koji kaè: - Jedan ~ovjek je ustao i rekao
Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko je
hadìja, Allahov Poslani~e?" Odgovorio mu je:
"Razbaru{en i neuredan!" Zatim je ustao drugi i
zapitao: "Koji had` je najvredniji, Allahov Poslani~e?"
Njemu je odgovorio: "Krcat i bu~an!" Tre}i ga je
zapitao: "A {ta je to 'sebil',
143
Allahov Poslani~e?" Pa
mu je rekao: "Opskrba i jahalica..."
Ovako to prenosi Ibn-Madè od Ibrahima ibn
Zejda, El-Dèvzija. Tirmiz kaè: "On ga ne navodi di-
rektno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, osim u
hadisu kojeg prenosi Ibrahim ibn Zejd, a hadiski su
u~enjaci imali primjedbi na njegovo pam}enje (hifz)."
Et-Tirmizi dalje kaè: "Ali on ima potporu u hadisima
koje prenose drugi."

l j
j
142
Postavlja se pitanje: kakav je stav ekstremista i laika koji ukazuju
na hadis koji pripisuju Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem:
Allahu moj, izveo si me iz meni najdraeg komadia zemlje, pa
nastani me u najdraem komadiu zemlje! Nastanio ga je u Medini
polazei od toga da je Medina Allahu najdrai dio zemlje!" Tano je,
meutim, da je Meka Allahu najdrai dio zemlje, kao to se navodi u
sahih hadisu, pa kako bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
radio suprotno Allahu, volei neto drugo, a ne ono to Allah voli?!
Meka je, doista, Allahu i Njegovom Poslaniku najdrai dio zemlje,
htjeli to oni ili ne!
143
Misli se na rije (sebil) koja je spomenuta u ajetu iji je doslovni
prijevod: put.
Prenose ga i Ibn Ebi-Hatim od Ibn-Abbasa, Enesa,
Hasana, Mudàhida, Ata'a, Seid ibn Dùbejra, Rebi'a
ibn Enesa, Katade i drugi u sli~noj verziji. Hakim od
Enesa navodi /528/ da je Allahovom Poslaniku, sal-
lallahu alejhi ve sellem, postavljeno pitanje u vezi s
rije~ima Allaha Uzvi{enog: "ko moè do}e do
njega" na slijede}i na~in: "[ta je to 'sebil'
(mogu}nost)?", a on je odgovorio: "Opskrba i
jahalica." Nakon toga, on navodi da je to sahih hadis
u skladu sa uvjetima Muslima, iako ga autori dva Sa-
hiha ne navode.
Ahmed ibn Hanbel prenosi od Ibn-Abbasa, koji
kaè: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao je: /529/ "Poùrite na had`, tj. had` koji je
obavezan, jer niko od vas ne zna {ta mu se moè de-
siti!" Ahmed, tako|er, prenosi od Ibn-Abbasa, koji
rekao je: /530/ "Ko èli obaviti had` neka poùri!"
Prenosi Ebu-Davud.
"A ko ne vjeruje u njega, pa Al ah e doista
neovisan o svjetovima!" Ko porekne du`nost
hadà, on je nevjernik i Allah nema potrebe za njim.
Seid ibn Mensur prenosi od Ikrime, koji kaè: /531/ -
Kada je objavljen ajet: "A onaj ko èli neku drugu
vjeru osim islama, ne}e mu biti primljena!"
(3:85) ìdovi su rekli: "Pa mi smo muslimani!" Allah
Uzvi{eni je objavio ajet (o hadù) i time donio dokaz
protiv njihove oholosti. Odnosno, Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Allah je doista
muslimanima odredio kao strogu du`nost da
hodo~aste Kabu i to svaki koji moè do nje do}i." Oni
su kazali: "To nije propisao nama!" i odbili su obaviti
had`. Allah Uzvi{eni kaè:
"A ko ne vjeru e - pa Allah je, doista, neovisan
o svjetovima!"

- Reci: "O sljedbenici Knjige, za{to u Allahova
znamenja ne vjerujete A Allah je svjedok
svega {to radite?!" /98/ - Reci: "O sljedbenici
Knjige za{to onoga koji vjeru e od Allahove
vjere odvra}ate èle}i da je iskrivite iako ste
svjedoci (da je istina)? A Allah ne zanemaruje
ono {to vi radite!"/99/
.
, j
,

Ovo je o{tar prijekor Allaha Uzvi{enog nevjerni-

223
cima izme|u sljedbenika Knjige {to su suprotstavljeni
istini, {to ne vjeruju u Allahova znamenja i odvra}aju
od puta Allahovog one me|u vjernicima koji ga èle
prihvatiti, iako su znali da je istina ono {to donosi
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, od ranijih
vjerovjesnika, koji su ih izvijestili i nagovijestili dolazak
Vjerovjesnika nepismenog, pe~ata vjerovjesnika i
poslanika Gospodara svjetova. Pa, budu}i da i pored
toga oni to pori~u, Allah navodi da On ne}e
zanemariti to {to oni rade i da }e ih za to kazniti na
Sudnjem danu.

"O vjernici, ako se budete pokoravali jednoj
skupini onih kojima je dana Knjiga, oni }e vas,
nakon {to ste prihvatili pravu vjeru, ponovo
vratiti u nevjernike!" /100/ "A kako da ne
vjeru ete kada vam se kazuju Allahovi ajeti i
kad je me|u vama Poslanik Njegov? A ko se
~vrsto drì Allaha, on je na Pravi put
upu}en!"/101/
j
l ,

Allah Uzvi{eni upozorava vjernike da se ne
pokoravaju nekim sljedbenicima Knjige koji zavide
vjernicima na njihovoj vjeri, kao {to kaè:
"Mnogi sljedbenici Knjige voljeli bi, iz li~ne
z obe svoje da vas, nakon {to ste bili vjernici,
vrate u nevjernike..." (2:109), zatim:
"A kako da ne vjerujete kada vam se kazuju
Allahovi ajeti i kad je me|u vama Poslanik
Njegov?" To zna~i: ~uvajte se nevjerstva dok se ajeti
Allahovi objavljuju Poslaniku Njegovom danono}no!
Isto tako, u hadisu stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu
alejhi ve sellem, jednog dana upitao svoje ashabe:
/532/ "Koji vam se vjernici najvi{e dopadaju u svom
vjerovanju?" "Meleki", odgovorili su oni. On je rekao:
"Kako da ne vjeruju kada preko njih dolazi objava?"
Upitali su: "A mi?", pa im je odgovorio: "Kako da ne
vjerujete kada sam ja me|u vama?" Zatim su pitali:
"îje je vjerovanje najvrednije?" "Ljudi koji }e do}i
poslije vas pa povjeruju u spise koje na|u!"
Zatim kaè:
"A ko se ~vrsto drì Allaha, on je na Pravi
put upu}en!" Zna~i, drànje uz Allaha i pouzdavanje
u Njega predstavljaju stup Pravog puta i sredstvo
upute na Pravi put.

"O vjernici, bojte se Allaha istinskom bogo -
bojazno{}u i nipo{to ne umirite osim kao
muslimani!" /102/ "Svi se ~vrsto drìte za Al-
lahovo uè i ne raz edinjujte se! I sjetite se
blagodati Allahove prema vama, kada ste bili
neprijatelji, pa je On sakupio srca va{a i pos-
tali ste, Njegovom milo{}u, bra}a! I bili ste na
ivici vatrene jame, pa vas je On od nje spasio!
Tako vam Allah obja{njava znamenja Svoja da
biste na Pravome putu bili!"/103/
j

Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Abdullaha ibn
Mesuda: - Rije~i: "Bojte se Allaha istinskom
bogobojazno{}u" zna~e da Mu se pokorava, a ne
da grije{i; da se sje}a, a ne da zaboravlja; da
zahvaljuje, a ne da pori~e. Ovo je vjerodostojan lanac
koji seè do ashaba (mevkuf), iako postoji i predanje
direktno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ali je
prethodna vjerodostojnija. Od Enesa se prenosi da je
rekao: "Rob se ne boji Allaha istinskom
bogobojazno{}u dok ne obuzda svoj jezik!" Seid ibn
Dùbejr i neki drugi smatraju da je ovaj ajet derogiran
rije~ima Allaha Uzvi{enog:
"Bojte se Allaha koliko moète!" (64:16) Od
Ibn-Abbasa navodi se da nije derogiran, ali
"istinskom bogobojazno{}u" zna~i da se bore na
Allahovom putu istinskom borbom i da ih na tome ne
smeta ni~iji prijekor, da primjenjuju pravdu, pa makar
se to odnosilo na njih, njihove roditelje i sinove.
"i nipo{to ne umirite osim kao muslimani!"
Dakle, ~uvajte islam u svakoj situaciji, tako da i umrete
kao muslimani. U zakone Allaha Uzvi{enog spada to
da ko ìvi s ne~im - s tim i umre, a ko umre s ne~im - s
tim }e biti i oìvljen. U suprotnom, Allah neka da
za{titu! Imam Ahmed navodi predanje od Ibn-
Abbasa, koji kaè: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao je: /533/
"O vjernici, bojte se Allaha istinskom bogo-
bojazno{}u i nipo{to ne umirite osim kao
muslimani!" Kada bi samo kap drveta Zekum pala
na ovaj svijet, pokvarila bi ìvot stanovnika ovoga
svijeta, a {ta re}i za onoga kome je Zekkum jedino
jelo?" Predanje navodi Et-Tirmizi i kaè da je "hasen-
sahih", zatim Nesa'i, Ibn-Madè, Ibn-Hibban u svom
Sahihu, te Hakim u "Mustedreku" uz napomenu da
je"sahih" i prema kriteriju dvojice u~itelja koji ga ne

224
navode. Imam Ahmed navodi predanje od Abdullaha
ibn Omera, koji kaè: "Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao je: /534/ "Ko èli izbje}i Vatru i
u}i u Dènnet, neka ga zatekne smrt dok vjeruje u
Allaha i Sudnji dan i daje ljudima ono {to voli da se
njemu da!"
"Svi se ~vrsto drìte za Allahovo uè i ne
razjedinjujte se!" Ima mi{ljenja da "za Allahovo
uè" zna~i za obavezu uzetu od Allaha, kao {to
navodi slijede}i ajet:
"Bit }e ponièni ma gdje se na{li ako se ne
stave pod Allahovu za{titu i za{titu musli-
mana." (3:112) Zna~i, pod ugovornu obavezu i
za{titu. Navodi se da je Kur'an "Allahovo uè", {to stoji
i u hadisu Harisa el-A'vera, koji prenosi od Alije, a to se
pripisuje Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, (merfu')
u kojem opisuje Kur'an. /535/ "On je ~vrsto Allahovo
uè i Pravi put Njegov!" Postoji tako|er, i drugi hadis s
ovim zna~enjem. Naime, hafiz Et-Taberi, s lancem od
Ebu-Seida, navodi da je ovaj rekao: - Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /536/ "Allahova
Knjiga je Allahovo uè pruèno od neba do Zemlje!"
Rije~i: "i ne raz edinjujte se!" predstavljaju
zapovijed za dèmat, dru{tveno organiziranje i
zabranu razjedinjavanja. U tom smislu postoje brojni
hadisi. Tako se u Sahihu Muslimovom navodi
predanje od Ebu-Hurejrea, koji navodi da je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /537/
"Allah voli kod vas troje, ali nije zadovoljan sa tri stvari.
On je zadovoljan {to se Njemu klanjate i ni{ta Mu ne
pridruùjete, {to se svi drìte za Allahovo uè i ne
razjedinjujete se, i {to se savjetujete s onim koga je
Allah ovlastio nad vama. Nije zadovoljan sa tri stvari: s
pri~ama neutemeljenim (rekla - kazala), s puno
pitanja i s gubljenjem imetka!" Njima je garantirana
nepogre{ivost kod sloge, a izraèna bojazan za njih u
slu~aju nesloge i razilaènja. Ovoj zajednici, ummetu,
desilo se da su se razi{li u sedamdeset i tri grupe, od
kojih je jedna spa{ena od kazne Vatrom i osiguran joj
je Dènnet. To su oni koji slijede Vjerovjesnika, sallalla-
hu alejhi ve sellem, i ashabe njegove.
j

144

"I sjetite se blagodati Allahove prema vama,
kada ste bili neprijatelji, pa je On sloìo srca
va{a i postali ste Njegovom milo{}u bra}a!"
Ovo se odnosi na ~lanove plemena Evs i Hazred`,
me|u kojima su u vrijeme paganstva vo|eni dugi ra-
tovi, a kada su u{li u islam postali su bra}a koja su, uz
Allahovu pomo}, po~ela ìvjeti u ljubavi i povezanosti,
potpomaù}i se u dobru i bogobojaznosti. Allah
Uzvi{eni kaè:
"On te je Svojom pomo}i i vjernicima
podrào" /62/ "I sjedinio je srca njihova! Da si
ti potro{io sve {to je na Zemlji, ne bi sjedinio
srca njihova, ali ih je Allah sjedinio." (8:62-63)
Oni su bili na ivici provalije vatrene, pa ih je Allah
spasio od nje, upu}uju}i ih da vjeruju.

144
Mi, predstavnici zdrave tradicije (Selefa), smatramo da ulaemo
trud prema svojim mogunostima i da spadamo u "spaenu grupu", a
Allah je Onaj Koji upuuje, od Koga se pomo trai i na Kojeg se
oslanja, On, Jedini Kome ravna nema!
Muhammed ibn Ishak i neki drugi navode /538/
da je ovaj ajet objavljen u vezi s plemenima Evs i
Hazred`. Naime, jedan ìdov je pro{ao pored skupine
ljudi iz plemena Evs i Hazred`, pa mu je zasmetala
njihova sloga i jedinstvo. Poslao je ~ovjeka koji je bio s
njim da sjedne s njima i podsjeti ih na ratove,
posebno buaski bratoubila~ki rat, {to je on i u~inio.
Dok je to on govorio, oni su se zagrijali, po~eli se ljutiti
jedni na druge, buniti i pozivati na svoja znamenja.
Zatraìli su oru`je i krenuli u Harru! (mjesto sukoba).
To je do{lo do Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve
sellem, pa je do{ao da ih smiri. Govorio je: "Zar da se
povodite za paganstvom dok sam ja me|u vama?", a
zatim prou~io ovaj ajet... Nakon toga su se vratili,
pomirili, izgrlili i bacili oru`je,
145
Allah s njima bio
zadovoljan.

"I neka me|u vama bude grupa ljudi koja na
dobro poziva i nare|uje dobro i odvra}a od
zla. To su oni koji su spa{eni!" /104/ "I ne
budite kao oni koji su se raz edinili i raz {li,
nakon {to su im ve} Jasni dokaz do{li! Njima
pripada kazna velika!" /105/ - Na Dan kada }e
neka lica pobijeljeti, a neka pocrnjeti. Onima
~ija lica budu pocrnjela (re}i }e se): "Zar ste
postali nevjernici nakon va{eg vjerovanja? Pa
iskusite patnju zato {to niste vjerovali!" /106/
"A oni ~ija lica pobijele, pa u milosti Allahovoj
su, oni su u njoj vje~no!" /107/ "To su
Allahova Znamenja, koja tebi istinito
kazujemo! A Allah ne èli svjetovima
nepravdu u~initi!" /108/ "i Allahu pripada sve
{to je na nebesima i {to je na Zemlji, i Allahu
se sve stvari vra}aju!"/109/
j i
i

145
Pa da li e se arapske zemlje ugledati na njih, pa da zaborave
svoje razlike i ujedine se u borbi protiv idova, kako bi ih otjerali iz
Palestine i kako bi ova zemlja bila vraena njenim stanovnicima,
Arapima? Molimo Allaha da tako bude!

225
Allah Uzvi{eni kaè: Neka me|u vama bude grupa
ljudi spremna izvr{avati Allahovu naredbu, pozivati na
dobro, nare|ivati dobro~instvo i odvra}ati od zla. To
su oni koji su spa{eni, to zna~i (mudàhidi) borci i
u~enjaci. Ebu-Dà'fer el-Bakir kaè: /539/ - Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prou~io je rije~i:
"I neka me|u vama bude skupina ljudi koja }e
na dobro pozivati", a zatim je rekao: "Dobro je
slijediti Kur'an i moj sunnet" (Prenosi Ibn-Merdevejh).
Smisao ovog ajeta jeste da se odredi grupa ljudi iz ove
zajednice (ummeta) i posveti se ovom poslu, iako je
to obaveza svakog pojedinca, {to potvr|uje predanje
u Sahihu Muslimovom od Ebu-Hurejre, koji kaè: -
/540/ "Ko od vas vidi neko zlo, neka ga promijeni
svojom rukom, a ako to ne mogne - onda svojim
jezikom, a ako ni to ne mogne - onda svojim srcem, a
to je najslabiji vid vjerovanja...!" U jednom predanju
stoji: /541/ "Iza toga nema vjerovanja ni koliko zrno
goru{ice!" Imam Ahmed navodi predanje od Huzejfe
ibn Jemana, koji prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao: /542/ "Tako mi Onog u îjoj
ruci je moj ìvot, vi }ete nare|ivati dobro i zabranjivati
zlo, ili }e vam Allah uskoro poslati kaznu, pa }ete
zatim Njega moliti, ali vam se niko odazvati ne}e!"
Prenose Ibn-Madè i Et-Tirmizi, koji navodi da je hadis
hasen. Hadisa o ovoj temi ima vi{e.

"I ne budite kao oni koji su se raz edinili i
razi{li nakon {to su im ve} Jasni dokazi do{li!"
Ovim nam Allah Veliki zabranjuje da idemo putem
onih koji su se razilazili napu{taju}i rad na nare-
|ivanju dobra i zabranjivanju zla, i pored dokaza za
to.
j
l
"Na Dan kada }e neka lica pobijeljeti, a
neka pocrnjeti" - misli se na Sudnji dan, kada }e
biti bijela lica sljedbenika sunneta i dèmaata, a crna
lica pripadnika novotarija i nejedinstva. To navodi Ibn-
Abbas, r.a.
- Onima ~ija lica budu pocrnje a, re}i }e se:
"Za{to ste postali nevjernici po{to ste bili
vjernici?" To su licemjeri.
"Iskusite patnju zato {to niste vjerovali!"
"
Ovaj opis obuhva}a svakog nevjernika.
"A oni ~ija lica pobijele, bit }e u milosti Alla-
hovoj, i u njoj }e vje~no ostati!" Ostat }e u
Dènnetu, kojeg ne èle napustiti.
Zatim Allah Uzvi{eni kaè: "To su, eto, Allahova
Znamenja, koja tebi kazujemo", Muhammede,
ovi ajeti su Allahovi ajeti, dokazi i obja{njenja koja ti
kazujemo, "istinito", tj. otkrivaju}i na {to se odnose
na ovom i drugom svijetu.
A Allah ne èli svjetovima nepravdu
u~initi!" On nije nasilnik nad njima, nego je
Pravedni Sudija, Koji ne}e u~initi nepravdu, budu}i da
je On Svemo}an, Sveznaju}i, pa nema potrebe da uz
to ~ini nepravdu ikome od Svojih stvorenja. Zato Allah
Uzvi{eni kaè:
"Allahu pripada {to je na nebesima i na
Zemlji", tj. sve je Njegovo vlasni{tvo i Njegovi robovi.
"Allahu se stvari vra}aju!" On je Vladar, Koji
vlada svim na ovome i na drugome svijetu.

"Vi ste najbolji narod koji se ikada pojavio:
traìte da se ~ini dobro, a odvra}ate od zla, i
vjerujete u Allaha! A kada bi sljedbenici Knjige
vjerovali, bilo bi bolje za njih; me|u njima ima
vjernika, ali - ve}inom su grje{nici!" /110/
"Oni vam ne mogu nauditi, nego vas mogu
samo vrije|ati. Ako vas napadnu, dat }e se u
bijeg, i poslije im pomo}i biti ne}e!" /111/
"Ma gdje se na{li, oni su ponièni, osim ako su
pod za{titom Allahovom i za{titom drugih
ljudi. Oni su zasluìli srd`bu Allahovu i bijeda
je pala na njih, to je zato {to u ajete Allahove
nisu vjerovali i ({to su) vjerovjesnike
bespravno ubijali, to je zato {to su Allahu bili
nepokorni, i {to su pre{li svaku granicu (u
grije{enju)!" /112/

Allah Uzvi{eni govori o ovom ummetu navode}i
da su oni najbolji, pa kaè: "Vi ste narod najbolji
od svih koji se ikada pojavio." U vezi s ovim
rije~ima El-Buhari navodi predanje od Ebu-Hurejrea,
koji kaè:
"Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada
pojavio" "Najbolji za ljude su oni koje
dovodite s lancima na vratovima, pa prihvate
islam." Ovako navode i Ibn-Abbas i grupa tabiina, a
to zna~i "da su oni najbolji ljudi, kao i najkorisniji za
ljude." U tom smislu Allah Uzvi{eni kaè:
"traìte da se ~ini dobro, a odvra}ate od zla, i
u Allaha vjerujete!", a imam Ahmed navodi
predanje od Durre bint Ebi-Leheba, koje kaè: /543/ -
Jedan je ~ovjek ustao dok je Vjerovjesnik, sallallahu
alejhi ve sellem, bio na minberu i upitao: "Allahov
Poslani~e, koji su ljudi najbolji?" - a on je odgovorio:
"Najbolji ljudi su oni naju~eniji i najbogobojazniji, oni

226
koji najvi{e navode na dobro i odvra}aju od zla, te oni
koji imaju naj~vr{}e veze s rodbinom!"
Ovaj ajet odnosi se na cio ummet i na svako vri -
jeme, a najbolje vrijeme bilo je vrijeme Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih
ashaba, zatim onih koji su ih slijedili, kao {to Allah
Uzvi{eni isti~e i u drugom ajetu: "U~inili smo vas
tako|er sredi{njom zajednicom" (2:143), tj.
najboljima,
"da biste bili svjedoci drugim ljudima". (Ibid.)
U dva Sahiha stoji predanje Zuhrija koje on navodi
od Seida ibn Musejjeba, koji prenosi da mu je Ebu-
Hurejre govorio: /544/ - ûo sam Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaè: "Iz
mog ummeta u Dènnet }e u}i odabrana skupina od
sedamdeset hiljada ljudi, ~ija lica svijetle poput
mjeseca u no}i kada je pun." Ebu-Hurejre kaè: - Za-
tim je ustao Uka{e ibn Muhsin el-Esedi podiù}i svoj
ogrta~ i govore}i: "Allahov Poslani~e, zamoli Allaha da
me u~ini jednim od njih!" Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao je: "Allahu moj, u~ini ga jednim
od njih!" Zatim je ustao jedan ensarija i rekao isto, a
on je kazao: "Preduhitrio te je Ukka{e."
Imam Ahmed navodi predanje od Abdurrah -
mana ibn Ebi-Bekra da je Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao: /545/ "Moj Gospodar mi je
dao sedamdeset hiljada ljudi koji }e u}i u Dènnet bez
polaganja ra~una", na {to ga je Omer upitao: "Allahov
Poslani~e, da li si traìo da se to pove}a?". On je
odgovorio: "Traìo sam, pa mi je dao da uz svakog
~ovjeka do|e po sedamdeset hiljada ljudi!" Omer je
upitao: "A da li si jo{ traìo?" Rekao je: "Traìo sam, pa
mi je dao da uz svakog od ovih do|e sedamdeset
hiljada!" Omer je ponovo upitao: "Pa, da li si jo{
traìo?" A on je ra{irio ruke i rekao: "Traìo sam pa mi
je dao ovoliko! "Zatim je Abdurahman ibn Ebi-Bekr
ra{irio ruke, a Ha{im je kazao: "Ovo je od Allaha, a ne
zna se koliki je broj!"
Et-Taberani navodi predanje od Imrana ibn
Husajna, koji kaè: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao je: /546/ "Iz mog ummeta u Dènnet
}e u}i sedamdeset hiljada ljudi bez polaganja ra~una i
bez patnje." Postavljeno je pitanje: "Ko su ti?"; on je
odgovorio: "To su oni koji ne traè spas vra~anjem, ne
tetoviraju se, ne gataju, nisu sujevjerni, nego se u
svoga Gospodara pouzdaju!" Prenosi Muslim
posredstvom Hi{ama ibn Hasana.
Muslim navodi predanje od Husajna ibn Abdu -
rrahmana, koji kaè: /547/ - Bio sam kod Seida ibn
Dùbejra kada je upitao: "Ko je od vas vidio zvijezdu
{to je sino} pala?" Rekao sam: "Ja", a zatim dodao:
"Nisam bio na namazu, jer sam imao ujed!" On je
rekao: "Pa {ta si radio?" Rekao sam: "Poku{avao se
"rukjom" (u~enjem) izlije~iti!" Tada me je upitao: "[ta
te je na to navelo?" Rekao sam: "Rije~i koje nam je
govorio [a'bi". "[ta vam je govorio [a'bi?", upitao je. -
[a'bi nam je govorio kako je Burejde ibn Husajb
rekao: "Nema rukje osim od uroka ili groznice." Na to
je rekao: "Dobro ~ini onaj ko uradi prema onome {to
~uje!" Me|utim, Ibn-Abbas nam prenosi da je
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Poka-
zani su mi narodi. Tom prilikom sam vidio jednog
vjerovjesnika s grupom ljudi, jednog vjerovjesnika sa
jednim ili dva ~ovjeka, te jednog s kim nije bilo
nikoga. Preda mnom se podigla velika tama od
mno{tva ljudi. Pomislio sam da su to ljudi iz mog
ummeta! Tada mi je re~eno: 'Ovo je Musa i njegov
narod! Pogledaj na drugu stranu!' Pogledao sam i
vidio veliku grupu. Re~eno mi je: 'Pogledaj na drugu
stranu!' Pogledao sam i opet sam vidio veliku grupu!
Tada mi je re~eno: 'Ovo je tvoj ummet. S njima je i
sedamdeset hiljada ljudi koji }e u}i u Dènnet bez
polaganja ra~una i patnje!' Zatim se podigao, u{ao u
svoj dom, a ljudi su raspravljali u vezi s ovih sedam-
deset hiljada ljudi koji }e u}i u Dènnet bez polaganja
ra~una i bez ikakve patnje. Neki su govorili da su to
mo`da oni koji su bili ashabi Allahovog Poslanika!",
drugi da su to mo`da oni koji su ro|eni u islamu i
nikoga Allahu nisu pridruìvali. Spominjali su koje{ta
drugo, pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, izi{ao i upitao: "[ta to pri~ate?" Kazali su mu, a
on je rekao: "To su oni koji se ne bave vra~anjem, niti
to od drugih traè, koji se ne tetoviraju i ne gataju,
nego se u Gospodara svoga pouzdaju!" Tada je ustao
Ukka{e ibn Muhsin i rekao: "Zamoli Allaha da me
u~ini jednim od tih!", pa mu je odgovorio: "Ti si jedan
od tih!" Zatim je ustao drugi ~ovjek i rekao: "Zamoli
Allaha da i mene u~ini jednim od tih!", a on mu je
kazao: "Ukka{e te preduhitrio!" To navodi El-Buhari, ali
bez rije~i: "koji se ne bave vra~anjem".
U dva Sahiha stoji predanje Abdullaha ibn Mesu-
da, koji kaè: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, upitao nas je: /548/ "Zar ne èlite da vas bude
~etvrtina u Dènnetu?" Mi smo nato veli~ali Allaha
govore}i: "Allahu ekber!", a on je rekao: "Jeste li
zadovoljni da vas bude tre}ina u Dènnetu?", pa smo
opet rekli: "Allahu ekber!", a on je rekao: "Ja se nadam
da }e vas biti polovina u Dènnetu!"
Et-Taberani navodi predanje od Ebu-Hurejrea, koji
kaè: /549/ - Kada je objavljeno:
"Bit }e ih mnogo od naroda pre|a{njih", "a
mnogo i od kasnijih!" (56:40) Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Vi ste ~etvrtina
stanovnika Dènneta; vi ste tre}ina stanovnika
Dènneta; vi ste polovina stanovnika Dènneta; vi ste
dvije tre}ine stanovnika Dènneta!"
Abdurrezzak navodi predanje od Ebu-Hurejre, koji
spominje da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao: /550/ "Mi zadnji, bit }emo prvi na Sudnjem
danu; mi }emo prvi u}i u Dènnet iako je njima
Knjiga dana prije, a nama poslije, jer Allah je nas
uputio nakon {to su se oni razi{li u pogledu istine (tj.
u pogledu sedmi~nog blagdana), pa oni nas u tome
slijede: jevreji praznuju dan poslije (subotom), a
kr{~ani dva (nedjeljom).

227
* * *

Ovi se hadisi odnose na rije~i Allaha Uzvi{enog:
"Vi ste narod najbolji od svih koji su se ikada
pojavili: tra` te da se ~ini dobro, a odvra}ate
od zla, i u Al aha vjerujete, pa ko se u ovom
ummetu okiti navedenim osobinama, on ulazi u ovaj
krug ljudi. Tako Katade kaè: - Do nas je do{lo da je
Omer, r.a., vidio prilikom hadà kako su ljudi smireni i
blagi, pa je prou~io ovaj ajet:
i
l

"Vi ste narod najbolji od svih koji su se ikada
pojavili", a zatim rekao: "Ko èli da spada u ovaj
narod, neka ispuni Allahove uvjete!" Prenosi Ibn-
Dèrir. Ko se ne okiti tim osobinama, sli~an je
sljedbenicima Knjige koje Allah Uzvi{eni kori kada
kaè: "Oni nisu spre~avali jedni druge da ~ine
zabranjena djela!" (5:78) Zato Allah Uzvi{eni kaè:
"A kada bi sljedbenici Knjige vjerovali...", tj.
ono {to je objavljeno Muhammedu, sallallahu alejhi
ve sellem,
"bilo bi bolje za njih; me|u njima ima
vjernika, ali - ve}inom su iskvareni!" - zna~i:
malo je vjernika me|u njima, a ve}ina su pokvareni
nevjernici.
Nakon toga, Allah Uzvi{eni obavje{tava Svoje robove,
vjernike, donose}i im radosnu vijest pobjede na
sljedbenicima Knjige, nevjernicima i ateistima, pa
kaè:
"Oni vam ne mogu nauditi, nego vas samo
mogu vrije|ati. Ako vas napadnu, dat }e se u
bijeg, i poslije im pomo}i biti ne}e!" Ovako je i
bilo, jer Allah je njih ponizio na Hajberu kao {to je
prije toga ponizio plemena Benu-Kajnuka, Nedir i
Kurejzu, tako da im je slomio silu. To isto je u~inio s
kr{}anima [ama, koje su ashabi razbili i za vijeke
vjekova uzeli od njih vlast, pa }e grupa muslimana u
[amu ostati u islamu sve do dolaska Isaa, sina Mer-
jemina
146
, koji }e vladati po islamu i {erijatu
Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, slomiti kri`,
ubiti svinju, ukinuti dìzju i ne}e prihvatiti ni{ta drugo
osim islama.

l
"
!
146
Ovo je lijepa elja mufessira, hafiza Ibn-Kesira, Allah mu se
smilovao, ali on nije znao da u amu nee dugo ostati ta skupina ljudi,
onakva kakva je bila u njegovo vrijeme. Njih su naslijedile generacije
koje su zapostavile namaz, pa ak i kompletan islam, pa ne sude po
islamu, niti uope osjeaju odgovornost zbog toga. Muslimani su se,
ne samo u amu nego i u veini arapsko-islamskih zemalja, udaljili od
svake niti koja ih vee za islam. Tim zemljama su nevjernici vladali
svojom armijom, a zatim, i kada su ih napustile armije, ostali su
nevjerniki zakoni i kultura, to je proizvelo i nevjerniku vlast, jo
od vremena tzv. nezavisnosti! Normalno je da im Allah ne da pomo
ni na jednom polju, budui da ni oni nisu uz Allaha Uzvienog:
"...ako vi Allaha pomognete, i On e vas pomoi i noge vam
uvrstiti!" (47:7) Samo od vremena pisanja ovih redova koliko su
muslimani i Arapi doivjeli poraza, iako postoji vie njihovih drava
s jakim vojnim snagama, naspram jedne dravice idova, izroda
naroda i oloa! Dakle, brojne arapske drave poraene su od jedne
idovske dravice, to nije nita drugo nego kazna Silnog i
Svemogueg Allaha zbog toga to su napustili njegovu vjeru, Kur'an i
erijat. Odakle, onda, da doe pobjeda Arapima, ako su oni napustili
Objavu, iznevjerili povjerenje i prevarili ummet islamski?! Istina iza
koje nema druge istine jeste u tome da su oni doivjeli teak i
poniavajui poraz i postali predmet saaljenja i podsmijeha u svijetu,
jer se nisu oslanjali na Allaha, niti su vjerovali u Allaha, nego su
mahali svojim lanim arabizmom i oslanjali se na svoju hvalisavost i
primitivizam, na negiranje principa islama i njegova erijata, bez
kojeg Arapi muslimani ne bi ni uzeli vlast u svoje ruke kada su
vladali s vie od polovice zemaljske kugle. Da, njih je Allah razbio
kako bi iz toga izvukli pouku i vratili se istini i Pravom putu... !
Postavlja se pitanje: da li e se vratiti? Mi ekamo!!! Dok ovo
govorim, srce mi se cijepa od tuge i boli, ali neka, mi Allahu
pripadamo, i Njemu emo se vratiti!
"Ma gdje se na{li, oni su ponièni, osim ako
su pod za{titom Allahovom i za{titom drugih
ljudi." Prema ovom ajetu Allah im je odredio
poniènje i omalovaàvanje gdje god bili, osim ako
imaju za{titu Allahovu, koja pretpostavlja status
{ti}enika, dìzju i obavezu pridràvanja propisa vjere
te: "za{titu ljudi", tj. ugovor s Allahom i ugovor o
za{titi s ljudima.
"Oni zasluùju srd`bu Al ahovu", tj. oni su
obavezani i obavezno }e ih sti}i srd`ba Allahova koju
oni zasluùju.
i bijeda }e ih sna}i", tj. sna}i }e ih u skladu sa
sudbinskim odre|enjem, odnosno, [erijatom. Zato,
"zato {to u ajete Allahove ne vjeruju, {to su
vjerovjesnike bespravno ubijali", tj. njih na to
navode oholost, osionost i zavist, {to za posljedicu
ima poniènje, omalovaàvanje i vje~nu bijedu
vezanu i za poniènje na drugom svijetu. Zatim, Allah
Uzvi{eni kaè: "[to su Allahu bili nepokorni I {to
su pre{li svaku granicu " To ih je navelo da ne
vjeruju u ajete Allahove, da ubijaju Allahove Poslanike,
da mnogo grije{e i budu agresori napadaju}i vas. Ibn
Ebi-Hatim navodi predanje od Abdullaha ibn Mesuda,
r.a., koji kaè: "Sinovi Israilovi su u jednom danu znali
ubiti po tri stotine vjerovjesnika da bi zatim, krajem
dana, nastavili s trgovinom povr}a!"

"Nisu oni svi isti! Ima ispravnih sljedbenika
Knjige koji po cijelu no} ajete Allahove u~e i ,

228
sed`du Mu ~ine!" /113/ "Oni u Allaha i drugi
svijet vjeruju, nare|uju da se ~ine dobra djela,
a odvra}aju od zlih, i ùre ~initi dobro! To su
oni dobri!" /114/ "Bilo kakvo dobro da urade,
ne}e im biti negirano, a Allah dobro zna one
koji se Njega boje!" /115/ "Doista, one koji ne
vjeruju od Allaha ne}e obraniti imeci njihovi,
niti djeca njihova; oni }e stanovnici Vatre biti,
u kojoj }e vje~no ostati!" /116/ "Primjer
onoga {to oni u ovosvjetskom ìvotu udijele
sli~an je ledenom vjetru koji pogodi usjeve
ljudi koji su sami sebi nepravdu u~inili, pa ih
uni{ti! Njima Allah nepravdu nije u~inio, nego
je oni sami sebi ~ine!"/117/

Kod ve}ine mufessira (komentatora) Kur'ana
poznato je ono {to navode Muhammed ibn Ishak i
drugi autori, a {to prenosi El-Avfi od Ibn-Abbasa, da
su ovi ajeti objavljeni u vezi s onima koji su vjerovali
me|u sve}enicima sljedbenika Knjige, kao {to su bili:
Abdullah ibn Selam, Esed ibn Ubejd, Salebe ibn [u'be
i drugi. To zna~i da se na ove, naprijed navedene
sljedbenike Knjige, prijekor ne odnosi jednako kao i na
one koji su primili islam. Zato Allah Uzvi{eni kaè:
"Oni nisu isti", tj. oni nisu svi jednaki, jer me|u
njima ima i vjernika i silnika. U tom smislu Allah
Uzvi{eni kaè:
"Ima ispravnih sljedbenika Knjige...", tj.
onih koji izvr{avaju Allahovu zapovijed, koji su pokorni
Njegovom [erijatu i koji slijede Njegova Vjerovjesnika.
Oni su "ispravni", tj. "na Pravom putu",
"koji po cijelu no} ajete Allahove u~e i mole
se!", tj. mole se no}u i u~e Kur'an u svojim
molitvama.
" Oni u Allaha i drugi svijet vjeruju, traè da
se ~ine dobra djela, a odvra}aju od zlih, i ùre
ko }e prije dobro u~initi! To su oni dobri!" Oni
su spomenuti u slijede}em ajetu:

j
"
"Ima i sljedbenika Knjige koji vjeru u u Allaha
i u ono {to se objavljuje vama, i {to se objav-
ljuje njima, koji su skru{eni prema Allahu!"
(3:199) U tom smislu, Allah Uzvi{eni i ovdje kaè:
"Bilo kakvo dobro da urade, ne}e im biti
negirano", tj. ne}e kod Allaha biti zagubljeno, nego
}e ih On za to nagraditi obilnom nagradom.
Allah dobro zna za one koji se Njega boje!"
Njemu se ne moè sakriti nikakvo djelo, niti }e
mimoi}i nagrada onoga koji dobro djelo u~ini.
Zatim Allah Uzvi{eni obavje{tava o nevjernicima,
idolopoklonicima, kazuju}i da ih
"od Allaha ne}e obraniti imeci njihovi, niti
djeca njihova", tj. da ih ne}e mimoi}i sila Allahova,
niti kazna, ako On to bude htio.
"Oni }e stanovnici Vatre biti, u kojoj }e vje~no
ostati!"
Nakon toga, On navodi primjer dijeljenja koje
obavljaju nevjernici na ovome svijetu, pa kaè:
"Primjer onoga {to oni u ovosvjetskom ìvotu
udijele sli~an je ledenom vjetru", tj. vrlo hlad-
nom vjetru, "koji pogodi usjeve ljudi koji su
sami sebi nepravdu u~inili, pa ih uni{ti", tj. spali
ih i uni{ti sa onim {to nose. Iako je do{lo vrijeme
branja i ètve, on to poru{i i uni{ti plodove i usjeve
koje sobom nosi ni{te}i ih. To je za vlasnika najgore,
jer je izgubio u ~asu kada mu je najpotrebnije. Isto je s
nevjernicima u ~ijim djelima Allah uni{tava nagradu i
plod na ovome svijetu, kao {to plodovi ovih usjeva
nestaju s grijesima vlasnika njihovih. To je tako, jer su
sve gradili bez osnova i temelja,
"Njima Allah
nepravdu nije u~inio, nego je oni sami sebi
~ine!"

"O vjernici, ne uzimajte za bliske prijatelje
druge mimo vas, jer (drugi) vam propast èle,
jedva ~ekaju da muka dopadnete! Mr`nja
izbija iz usta njihovih, dok je ono {to kriju
prsa njihova jo{ gore! Mi vam dokaze
iznosimo, ako pameti imate!" /118/ "Eto, vi
njih volite a oni vas ne vole, a vi vjerujete u
sve Knjige. Kada vas sretnu, oni govore:
'Vjerujemo!', a ~im se nasamo na|u, od zlobe
(prema vama) vrhove prstiju grizu! Reci: 'Um-
rite od muke!' Allah doista dobro zna {ta je u
sva~ijim prsima!" /119/ "Ako vas zadesi kakvo
dobro, to ih ozlojedi; a zadesi li vas kakva
nevolja, obraduju joj se. Ako se budete strpjeli
i bogobojazni bili, njihovo lukavstvo vam
nimalo ne}e nauditi! A Allah, doista, dobro
zna {ta oni rade!"/120/
,

Allah Blagi i Uzvi{eni ovim zabranjuje Svojim ro-
bovima koji Ga vjeruju da uzimaju licemjere za inti-
mne prijatelje, tj.upoznaju ih sa svojim tajnama i onim
{to kriju od neprijatelja, budu}i da licemjeri ne
prestaju ulagati napor i snagu kako bi doveli do
propasti vjernika, tj. uporno rade na suprotstavljanju
njima, i svemu {to im nanosi {tetu, koriste}i sva
mogu}a sredstva, prave}i spletke i varke. Usto, oni

229
èle samo ono {to stvara te{ko}e i nevolje vjernicima.
"ne uzimajte za bliske prijatelje druge
mimo vas", tj. ne uzimajte one koji pripadaju
drugim vjerama. Bliski prijatelji nekog ~ovjeka su oni
koji su u posebnom odnosu s njim i koji znaju njegove
tajne. El-Buhari i Nesa'i navode predanje od Ebu-
Seida, koji prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao: /551/ "Allah nije poslao
nijednog vjerovjesnika, niti odredio namjesnika, a da
on nije imao dva pratioca onoga koji ga navodi i
podsti~e na dobro, i drugoga koji ga navodi i
podsti~e na zlo. Nepogrje{iv je onaj koga Allah za{titi
od grijeha!" Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Ebu-
Dahkane, koji kaè: - Neko je rekao Omeru ibn
Hattabu, r.a.: "Ovdje je jedan dje~ak iz Hire, hafiz i
pisar, pa mogao bi ga uzeti za pisara!?" On je kazao:
"Uzeo bih time za bliskog saradnika nekoga ko nije
vjernik!" Ovo predanje uz ovaj ajet pokazuje da se
{ti}enici ne mogu uzeti za pisare na mjesta od
posebnog zna~aja za muslimane, odnosno, na
poloàje na kojima je mogu} uvid u stvari za koje
postoji bojazan da ih prenesu neprijateljima s kojima
se vodi rat. Zato, Allah Uzvi{eni kaè:
"jer drugi vam propast èle, jedva ~ekaju da
muka dopadnete!" Ove se rije~i odnose na
licemjere koji vam èle nevolje u~initi i napraviti
razdor izme|u vas.
"Mr`nja izbija iz usta njihovih, dok je ono
{to kriju prsa njihova jo{ gore!" Dakle, na
njihovim licima i iz slu~ajnih oma{ki vidi se
neprijateljstvo, uz mr`nju koju skrivaju njihova prsa, a
{to se ne moè skriti inteligentnom i pametnom
~ovjeku. U tom smislu, Allah Uzvi{eni kaè:
"Mi vam dokaze iznosimo, ako pameti
imate " !

i

"Eto, vi njih volite, a oni vas ne vole", tj. vi ih
volite zato {to pokazuju da vjeruju, a oni vas ne vole
ni javno ni tajno!
"a vi vjerujete u sve Knj ge". Nema ni{ta u {to
vi sumnjate i ne prihva}ate. Ibn-Abbas kaè: "Tj., vi
vjerujete u va{u Knjigu i njihovu Knjigu, te u ranije
knjige, a oni pori~u va{u Knjigu. I vi imate vi{e prava
za srd`bu prema njima nego oni prema vama."
"Kada vas sretnu, oni govore: 'Vjerujemo!', a
~im se nasamo na|u, od zlobe prema vama
jagodice prstiju grizu!" Rije~ sa zna~enjem "vrhovi
prstiju" govori o postupku licemjera, koji pokazuju
vjerovanje i ljubav, a skrivaju nevjerstvo i mr`nju, kao
"a kada se na|u nasamo, jagodice prstiju
grizu od zlobe", {to je najgora zloba i mr`nja.
Reci: "Umrite od muke!" Allah, doista,
dobro zna {ta je u sva~ijim prsima! Ako vam
smeta njihovo vjerovanje, Allah }e pomo}u njih uzdi}i
Svoju Rije~ i pokazati Svoju vjeru! Zato, umrite od
zlobe, jer Allah zna mr`nju koju vi krijete prema
vjernicima, pa }e vas kazniti poniènjem, a njih
nagraditi Svojom pomo}i na ovome svijetu, dok
vama na drugome svijetu slijedi patnja èstoka, u
kojoj }ete vje~no ostati.
"Ako vas zadesi kakvo dobro, to ih ozlojedi; a
zadesi li vas kakva nevolja, obraduju joj se."
To je zbog velikog neprijateljstva prema vjernicima
pa, ako ih zadese kakvo dobro i pomo}, oni se ozlo-
jede; a ako ih zadese kakvo zlo i nevolja, {to Allah daje
kao izraz mudrosti, kao {to je bilo na Uhudu, licemjeri
se raduju. Allah govori vjernicima:
"Ako se budete strpjeli i Allahove se kazne
~uvali, njihovo lukavstvo vam nimalo ne}e
nauditi!" Ako se u Allaha pouzdate, njihovo
lukavstvo ne}e do vas sti}i, jer vi ste pod Allahovom
za{titom i ni{ta vam se ne moè dogoditi bez
Njegove odredbe i volje. Ko se u Njega pouzda,
dovoljno mu je! Nakon toga, Allah Uzvi{eni po~inje
govoriti o slu~aju Uhuda i isku{enju vjernika, o
razlikama izme|u vjernika i licemjera, te govori o
strpljivima, pa kaè:

"I (sjeti se) kada ti porani, od porodice svoje,
da vjernicima odredi{ mjesta za borbu! A Al-
lah dobro ~uje i zna!" /121/ "Kada dvije sku-
pine va{e gotovo ne uzmako{e a Allah je nji-
hov za{titnik! I samo u Allaha neka se vjernici
pouzdaju!" /122/ "Allah vas je i na Bedru
pomogao, kada ste bili manjina! Zato se Al-
laha bojte, da biste bili zahvalni!"/123/
,

Prema ve}ini u~enjaka, ovaj doga|aj, Bitka na
Uhudu, kako navode Ibn-Abbas i neki drugi, dogo -
dio se u (prvu) subotu mjeseca {evvala, tre}e godine
po Hid`ri. Povod je bila èlja idolopoklonika da se
osvete za svoje poginule u Bitki na Bedru, a bilo je
preostalo i trgova~ke robe koju je na Bedru sa~uvao
Ebu-Sufjan i koju su iskoristili za borbu s Muhamme-
dom, a.s. Sinovi ubijenih sve su to sakupili i utro{ili
dovode}i robove i brojne druge ratnike. Krenuli su sa
oko tri hiljade ljudi i odsjeli uz mjesto Uhud, nedaleko
od Medine. Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, zavr{io dùma-namaz, savjetovao se s
ljudima: da li da izi|e pred njih ili ostane u Medini?
Abdullah ibn Ubejj predloìo je da ostanu u Medini, a
drugi, koji nisu u~estvovali na Bedru, predloìli su da
izi|u pred njih. Tada je u{ao Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, obukao svoju ratnu odje}u,
a zatim izi{ao. Neki su se u tome trenu kajali govore}i:
"Mo`da smo naào u~inili Allahovom Poslaniku,

230
sallallahu alejhi ve sellem?", a zatim su rekli: "Allahov
Poslani~e, ako ti èli{, ostat }emo!" Na to je on rekao:
/552/ "Ne treba vjerovjesnik, ako je obukao svoju
ratnu odje}u, da se vra}a, sve dok mu Allah to ne
odredi!" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
krenuo je s hiljadu ashaba, pa kada su bili na pola
puta, vratio se Abdullah ibn Ubejj sa tre}inom vojske,
ljutit {to se nije prihvatilo njegovo mi{ljenje. Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nastavio je put i
odsjeo u Uhudskom klancu pri vrhu doline, okrenut
le|ima prema Uhudu. Rekao je: /553/ "Neka niko ne
stupa u borbu dok mu to mi ne naredimo!"
Muslimanske vojske bilo je sedam stotina. Na ~elo
strijelaca, kojih je bilo pedeset, postavio je Abdullaha
ibn Dùbejra. Rekao im je: /554/ "[titite nas od
konjice, koja nam nikako ne smije do}i s va{e strane!
Drìte svoje mjesto bez obzira bude li borba i{la u
na{u korist ili ne! âk ako biste vidjeli da nas ptice
grabljivice kljuju, ne napu{tajte svoja mjesta!" Na ~elo
~eta postavio je Musaba ibn Umejra, neke mladi}e je
stavio naprijed, a neke nazad. Kurej{i su se pripremili,
a bilo ih je tri hiljade; imali su i stotinu konja sa strane.
Na desno krilo konjice postavili su Halida ibn Velida, a
na lijevo Ikrima ibn Ebi-Dèhla. Zapovjedni{tvo nad
jedinicama dali su Beni-Abdu-Daru. Nakon toga do{lo
je do sukoba dviju vojski. O tome }e, in{allah,
detaljnije biti govora na odgovaraju}em mjestu. Zato,
"I kada ti porani, i porodicu svoju ostavi da
vjernicima odredi{ mjesta pred borbu!" Zna~i
da ih postavi{ na njihova mjesta, desno i lijevo;
"A Allah dobro ~uje i zna" {to vi govorite va{im
jezikom i tajite u va{im srcima.
"
,
Kada dva krila va{a zamalo ne uzmako{e"
itd. El-Buhari navodi predanje od Dàbira ibn
Abdullaha, koji je rekao: "U vezi s nama objavljen je
ovaj ajet: "Kada dva krila...", a zatim: "Mi smo bili
dvije grupe, Benu-Harise i Benu-Seleme"; "i Allah
ih sa~uva!"
"Allah vas je i na Bedru pomogao", tj. na
Dan Bedra, a to je bio petak, sedamnaestog
ramazana druge godine po Hid`ri. To je Dan pobjede
Istine nad neistinom (Jevmul-Furkan) kojom je Allah
uzdigao islam i njegove sljedbenike, odbacio
idolopoklonstvo i poru{io mjesto i sljedbu
idolopoklonstva. To se desilo iako je muslimana bilo
malo, svega trista i trinaest, sa dva konjanika i se-
damdeset deva. Ostatak su bili pje{aci. Neprijatelja je
bilo od devet stotina do hiljadu, sa {irokim pancirima,
kacigama, punom opremom, rasnim konjima i
dodatnim ukrasima. Allah je, me|utim, uzdigao
Svoga Poslanika, njegove sljedbenike, odnosno sku-
pinu, a ponizio {ejtana i njegove sljedbenike. Zato
Allah Uzvi{eni kaè hrabre}i Svoje robove, vjernike i
Svoju bogobojaznu sljedbu:
"i na Bedru pomogao, kada ste bili manjina",
tj. iako vas je bio mali broj, a kako biste znali da
pomo} ne dolazi s brojno{}u i opremom nego od
Allaha. U tom smislu, u drugom ajetu kaè:
"I na Dan Hunejna, kada vas je mno{tvo va{e
zanijelo, iako vam to ni{ta nije pomoglo..." do
rije~i "... Allah pra{ta i milostiv je!" (9:25)
"Zato se Allaha bojte da biste bili
zahvalni!" Zna~i, budite Mu pokorni. Bedr je ina~e
mjesto izme|u Meke i Medine, poznato po bunaru
koji je iskopao neki ~ovjek po imenu Bedr.

- Kada ti re~e vjernicima: "Zar vam nije dovo-
ljno da vas Gospodar va{ pomogne sa tri hi-
ljade poslanih meleka?" /124/ "Dakako! Ako
strpljivi i bogobojazni budete; i ako vas oni
napadnu naglo, Gospodar va{ }e vam osigu-
rati pomo} od pet hiljada meleka obi
ljeènih!"/125/ "To je Allah u~inio samo da
vas obraduje i da se time srca va{a smire! A
pomo}i nema osim od Allaha, Silnog i Mud -
rog!" /126/ "Da jedan dio nevjernika uni{ti, ili
da ih osramoti, te da se vrate razo~arani!"
/127/ "Ni{ta ne zavisi od tebe, niti da im po-
kajanje primi, niti da ih kazni, jer oni su
doista nasilnici!" /128/ "Allahu pripada {to je
na nebesima i {to je na Zemlji! On pra{ta
kome On ho}e, a ka`njava koga On ho}e! Jer,
Allah pra{ta i milostiv je!"/129/
-
"

Komentatori Kur'ana razilaze se u pogledu ovoga
doga|aja, da li je to Bitka na Bedru ili na Uhudu?
Vjerovatnije je da je to Bitka na Bedru, jer Allah
Uzvi{eni kaè: "Kada ti re~e vjernicima...", {to se
veè za rije~i:
i Allah vas je pomogao na Bedru". To je
predanje Hasana el-Basrija i drugih, a za to se
opredijelio i Ibn-Dèrir. Rebi' ibn Enes kaè: "Allah je
pomogao muslimane s hiljade boraca, a to je vojska
zatim prerasla u tri hiljade, potom u pet hiljada. Allah
najbolje zna, ali meleci su u~estvovali u borbi upravo
na Bedru!
U vezi s rije~ima Allaha Uzvi{enog:
"Zar vam nije dovoljno da vas Gospodar va{
pomogne sa tri hiljade poslanih meleka?"

231
Hasan el-Basri kaè: "To se odnosi na Dan Bedra!"
"Dakako! Ako strpljivi i bogobojazni
budete", {to zna~i: ako budete strpljivi da se sretnete
s neprijateljem, ako Me se budete bojali i budete Mi
pokorni bili!
"...i ako vas oni naglo napadnu" Ed-Dahhak kaè:
"Sa svojom mr`njom i pojavom."

"
"

"Gospodar va{ }e vam osigurati pomo} od
pet hiljada meleka obiljeènih!", tj. s obilje`jima
na konjima sa strane. Katade i Ikrima kaù: "s
obilje`jima" zna~i: sa znacima za borbu, a znaci
meleka su bili bijeli turbani koje su oni prepu{tali po
svojim le|ima, odnosno znaci od bijele vune sa strana
na njihovim konjima. Od Ebu-Hurejrea prenosi se "od
crvene vune".
To je Allah u~inio samo da vas obraduje i
da se time srca va{a smire!" Allah nije poslao
meleke i samo vas o tome obavijestio, nego da vas
obraduje i pouzdanje ulije u va{a srca. Doista je
pomo} od Allaha, jer da je On htio, pobijedio bi Svoje
neprijatelje bez vas i bez potrebe da se vi borite. Tako
On kaè:
"Tako! Jer da je Allah htio, On bi ih pobijedio,
ali On ho}e da vas jedne drugima isku{a...
(47:4) U tom smislu, ovdje kaè:
"To je Allah u~inio samo da vas obraduje i da
se time srca va{a smire! A pomo}i nema osim
od Allaha, Silnog i Mudrog!" On je Uzvi{eni,
Kome nema ravna, te Mudri, i u odredbama i u pro-
pisima.
Nakon toga kaè: "Da jedan dio nevjernika
uni{ti", tj. naredio vam je borbu i postojanost
mudro{}u koju On ima u svakoj odredbi. Zato On
navodi sva mogu}a stanja nevjernika protiv kojih se
vodi borba, pa kaè:
"da uni{ti jedan dio", tj. da uni{ti grupu
"...nevjernika ili ih osramoti, pa se oni vrate",
zna~i , tj. vrate "razo~arani", bez nade.
Zatim, Allah Uzvi{eni ubacuje re~enicu kojom ka-
zuje da odredba i na ovom i na drugom svijetu
pripada samo Njemu Jedinome, u ~emu Mu se ni{ta
ne moè pridruìti, pa kaè: "To ni{ta ne zavisi od
tebe!", nego sve zavisi od Mene, kao {to kaè:
Ti ne moè{ uputiti koga ti èli{, nego Allah
upu}uje koga On ho}e!" (28:56) Dakle, nije tvoje
da donosi{ sud i odredbu robovima Mojim, osim kako
sam ti zapovjedio! Nakon toga, navodi ostale dijelove,
pa kaè: "ili da im pokajanje primi", pa ih uputi
nakon {to su u zabludi bili, "ili ih kazni" na oba
svijeta, zbog nevjerstva, pa kaè:
"jer oni su doista nasilnici!" Zna~i oni to
zasluùju. El-Buhari prenosi predanje od Salima, koji
navodi od svoga oca, koji kaè da je ~uo Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako govori kada
podigne glavu s rukua na drugom rekatu sabaha:
/555/ "Allahu moj, prokuni tog i tog; Allahu moj,
prokuni Harisa ibn Hi{ama; Allahu moj, prokuni
Suhejla ibn Amra, Allahu moj, prokuni Safvana ibn
Umejju!" Poslije toga objavljen je ovaj ajet:
"Ni{ta ne zavisi od tebe, niti da im se poka-
janje primi, niti da ih kaznim, jer oni su doista
nasilnici!" Pokajanje im je svima primljeno i
opro{teno im je.
"Allahu pripada {to je na nebesima i na
Zemlji!" Sve je u vlasti Njegovoj, a stanovnici su
robovi Njegovi;
"On pra{ta kome On ho}e, a ka`njava koga
On ho}e!" On raspolaè svime i nema nikoga iznad
Njegove odredbe, ne odgovara za ono {to ~ini, a oni
odgovaraju za sve {to ~ine. Allah doista pra{ta i
milostiv je!

"O vjernici, ne jedite kamatu vi{e puta udvos-
tru~enu, i Allaha se bojte da biste spa{eni
bili!" /130/ "I ~uvajte se Vatre koja je za
nevjernike pripremljena!" /131/ "I pokoravaj-
te se Allahu i Poslaniku kako bi vam milost
ukazana bila!" /132/ "I poùrite oprostu od
Gospodara va{ega, i Dènnetu {irokom kao
nebesa i Zemlja, pripremljenim za bogobo-
jazne!" /133/ "Za one koji udjeljuju, i kada su
u obilju i kada su u oskudici, koji srd`bu
savla|u u i ljudima opra{taju. A Allah voli do-
bro~initelje!" /134/ "I onima koji, kada u~ine
{to lo{e, ili sebi nasilje u~ine Allaha se sjete i
oprost za grijehe svoje mole! - A ko opra{ta
grijehe, ako ne Allah?! - I koji ne ustraju u
onome {to su ~inili znaju}i to!" /135/ "To su
oni ~ija je nagrada oprost od Gospodara nji-
hova, i ba{~e ispod kojih rijeke teku, gdje }e
vje~no ostati. Divne li nagrade za one koji
tako postupaju!"/136/
j
,

Allah Uzvi{eni u ovome ajetu govori zabranjuju}i
Svojim robovima, vjernicima, davanje i uzimanje

232
kamate i njeno kori{tenje uz vi{estruko uve}avanje,
{to je bila praksa pagana koji su govorili: "Kada pro|e
du`ni~ki rok, dug se mora ili realizirati ili pove}ati. Ako
se ne vrati, onda jedna strana produùje rok, a druga
pove}ava koli~inu. Tako se ~ini svake godine, tako da
mala koli~ina moè vi{estruko porasti da postane
ogromna." Stoga, Allah Uzvi{eni nare|uje Svojim
robovima da se ~uvaju kako bi bili spa{eni na ovom i
onom svijetu, a zatim im prijeti Vatrom upozoravaju}i
ih na to, pa kaè:
"I ~uvajte se Vatre koja je za nevjernike pri-
premljena!", "I pokoravajte se Allahu i
Poslaniku kako bi vam milost ukazana billa."
Nakon toga slijedi podsticaj da oni nastoje ~initi dob-
ra i podsticati jedni druge na postizanje blizine prema
Allahu Uzvi{enom rije~ima:
"I poùrite oprostu od Gospodara va{ega, i
Dènnetu {irokom kao nebesa i Zemlja, pri-
premljenim za bogobojazne", odnosno, kao {to
je i Vatra pripremljena za nevjernike. Ima mi{ljenja da
rije~i Allaha Uzvi{enog:
"{irok kao nebesa i Zemlja" zna~e ukazivanje na
njihovu {irinu i duìnu, kao {to Allah Uzvi{eni kaè
opisuju}i Dènnet:
"posteljama }e postave od kadife biti"
(55:54). [ta onda re}i za vanjski izgled? Neki kaù:
jer njegova je {irina kao i duìna, budu}i da se nalazi
pod kupolom ispod Ar{a (Prijestolja), {to pretpostavlja
da je okruglog oblika s jednakom duìnom i {irinom.
Na to upu}uju i rije~i koje stoje u slijede}em sahih
hadisu: /556/ "Kada budete od Allaha molili Dènnet,
traìte Firdevs, jer to je najvi{i i srednji dio Dènneta,
odakle izviru rijeke i ~iji je krov Ar{ Svemilosnog!"
U svom Musnedu Ahmed navodi predanje: /557/
"da je Heraklije napisao pismo Vjerovjesniku, sallallahu
alejhi ve sellem: Ti me poziva{ u Dènnet, prostran
kao nebesa i Zemlja, pa gdje se onda nalazi Vatra?!" -
pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio:
"Subhanallah, gdje je no} kada do|e dan?" Bezzar
navodi od Ebu-Hurejre, koji kaè: /558/ - Neki je
~ovjek do{ao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve
sellem, i rekao mu: [ta misli{ o rije~ima Allaha
Uzvi{enog:
Dènnetu, {irokom kao nebesa i Zemlja' a
gdje je Vatra? " On je kazao: "Zar ne vidi{ da no} kada
nastupi, prekrije sve? Gdje je tada dan?" Rekao je:
"Tamo gdje Allah to ho}e!" On mu je kazao: "Tako je i
s Vatrom. Ona je tamo gdje Allah ho}e da bude!" To
zna~i kao {to to {to ne vidimo no} kada nastupi dan,
ne zna~i da ona nije na nekom mjestu, pa ako i ne
znamo gdje, tako je i Vatra tamo gdje to Allah èli. To
se jasno vidi i iz naprijed navedenog hadisa Ebu-
Hurejre, koji prenosi Bezzar.
Nakon toga, Allah Uzvi{eni navodi opis stanovnika
Dènneta, pa kaè:
"Za one koji, i kada su u obilju i kada su u
oskudici, udjeljuju...", tj. kada su u te{ko}ama ili
rasko{i, raspoloèni ili neraspoloèni, zdravi ili bolesni,
te u bilo kojim drugim uvjetima, kao {to Allah kaè:
"oni koji dijele imovinu svoju, danju i no}u,
tajno i javno..." (2:274) To zna~i: da njih ni{ta ne
moè omesti da budu pokorni Allahu i da dijele za
Njegovo zadovoljstvo.
"...koji srd`bu savla|u u i ljudima
opra{taju", tj. ako oni padnu u srd`bu, oni je i
savladaju, tj. prikriju i ne pokazuju, a usto pra{taju
onome ko im je zlo u~inio. U nekim predanjima stoji
da "Allah Uzvi{eni kaè: Sine Ademov, sjeti Me se
kada se rasrdi{, pa }u se i Ja tebe sjetiti kada se
rasrdim, i ne}u te uni{titi s onima koje uni{tavam!"
Prenosi ga Ibn Ebi-Hatim. Imam Ahmed navodi
predanje od Ebu-Hurejre, koji prenosi da je
"Nije silan onaj koji pobje|uje druge, nego je silan
onaj koji sobom vlada u srd`bi!" Prenose ga El-
Buharija i Muslim.
j
i
Imam Ahmed navodi predanje od Harise ibn
Kuddame es-Sadija, koji spominje da je pitao Allaho-
vog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: /561/ "Alla-
hov Poslani~e, kaì mi rije~ koja }e mi koristiti, a da je
kratka, pa da je zapamtim!" "Ne ljuti se!", rekao je
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. To mu je ponovio
vi{e puta, stalno govore}i: "Ne ljuti se!"
Imam Ahmed navodi predanje od Atijje ibn
Sa'da es-Sadija, koji je ashab, da je rekao: - Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaè: /562/
"Srd`ba je od {ejtana; a {ejtan je stvoren od vatre, a
vatra se gasi vodom! Stoga, kada se neko od vas
naljuti, neka se abdesti!" Ovako predanje navodi Ebu-
Davud.
Imam Ahmed navodi predanje od Ebu-Hurejrea,
r.a., koji prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve
sellem, u vezi sa rije~ima Allaha Uzvi{enog:
i koj srd`bu savla|uju rekao: /563/ "Ko
savlada srd`bu, a moè je ostvariti, Allah }e mu
napuniti nutrinu sigurno{}u i vjerom!"
Ibn-Merdevejh prenosi od Ibn-Omera, r.a., kako
rekao je: /564/ "Allahov rob ne}e progutati gutljaj
vrjedniji od gutljaja srd`be koju savlada u te`nji za
Allahom!"
"...i koji ljudima pra{taju", tj. koji pra{taju onima
koji im nepravdu u~ine, tako da kod njih ne ostane
i{ta protiv bilo koga. To je najsavr{enije stanje i zato
"A Allah voli one koji dobro ~ine" budu}i da je
to jedan od stupnjeva dobro~instva (ihsana). U hadisu
stoji: /565/ "Za troje se zaklinjem: da se imovina ne}e
umanjiti od milostinje (sadake), da }e Allah robu koji
oprosti samo pove}ati veli~inu, i da }e Allah uzdi}i
onoga koji radi Allaha bude skroman!"
El-Hakim u svom Mustedreku navodi predanje
hadisa Muse ibn Ukbeta s lancem od Ubade ibn Sa-
mita, koji prenosi od Ubejja ibn Ka'ba, da je Allahov
"Kome je drago da ima ugled i ~ast, i da mu se po-

233
digne stupanj, neka oprosti onome ko mu je nasilje
u~inio, dade onome koji je njemu uskratio, i uspostavi
vezu s onim koji ju je s njim prekinuo!" Zatim kaè:
"Hadis ispunjava uvjete El-Buharije i Muslima, koji ga
ne navode."
"I za one koji kada u~ine {to lo{e, ili sebi na-
silje u~ine Allaha se sjete i oprost za grijehe
svoje mole!" Ako u~ine neki grijeh, nakon toga se
pokaju i traè oprost. Imam Ahmed navodi predanje
od Ebu-Hurejre, r.a., koji prenosi da je Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /567/ - Ako ~ovjek
u~ini grijeh, pa kaè: "Gospodaru moj, po~inio sam
grijeh, pa oprosti mi!" Allah Uzvi{eni }e na to re}i:
"Moj rob je u~inio grijeh i zna da ima Gospodara Koji
opra{ta grijehe i za to ka`njava. Zato ja pra{tam Svom
robu!" Ako, zatim,u~ini drugi grijeh, pa kaè:
"Gospodaru moj, po~inio sam grijeh, pa oprosti mi!",
Allah Uzvi{eni }e re}i: "Moj rob zna da ima Gospodara
Koji opra{ta grijehe, ili ka`njava. Pa }u mu
oprostiti!" Ako, zatim, u~ini novi grijeh, pa kaè:
"Gospodaru moj, u~inio sam grijeh, pa oprosti mi!",
Allah Uzvi{eni }e re}i: "Moj rob zna da ima Gospodara
Koji pra{ta grijehe, ili za njih ka`njava, pa oprostit }u
mu!" Ako, zatim, ponovo u~ini grijeh, pa kaè:
"Gospodaru moj, u~inio sam grijeh, pa oprosti mi!",
Allah Uzvi{eni }e re}i: "Moj rob je znao da ima
Gospodara koji pra{ta grijehe, ili ka`njava za njih!
Svjedo~im da sam oprostio Svom robu, pa neka radi
{to ho}e!" Navode ga autori dva Sahiha od Ishaka
ibn Ebi-Talhe ovako i sli~no ovome.
,
,
Kod pokajanja utvr|ena je obaveza abdesta i
klanjanja dva rekata namaza u skladu s predanjem
koje navodi Ahmed ibn Hanbel od Alije, r.a., koji kaè:
/568/ "Kada bih ~uo neki hadis od Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Allah bi mi dao
koristi od njega Svojom voljom, a ako bi mi to od
njega prenio neko drugi, traìo bih da se zakune, pa
ako bi to u~inio, povjerovao bih mu. Ebu-Bekr, r.a.,
govorio mi je, a on je istinu govorio, da je ~uo Alla-
hovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaè:
'Nema ~ovjeka koji u~ini grijeh, pa se, zatim abdesti
po propisu i klanja dva rekata, te zamoli Allaha za
oprost, da mu On to ne oprosti!' " Prenose ga,
tako|er, i Ali el-Medini, El-Humejdi, Ibn Ebi-[ejbe,
autori Sunena, Ibn-Hibban u svom Sahihu, Bezzar i
Ed-Darekutni posredstvom Osmana ibn Mugire, a
Tirmizi kaè: "To je hadis hasen." Op}enito uzev{i, to
je hadis hasen i to u predanju vladara vjernika Alije ibn
Ebi-Taliba, koji ga navodi od halife Allahovog
Poslanika, Ebu-Bekra Siddika, r.a.
Vjerodostojnost ovog hadisa potvr|uje i slijede}e
predanje u dva Sahiha: /569/ - Od vladara vjernika,
Osmana ibn Affana, r.a., navodi se da je uzeo abdest
kako je to ~inio Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,
a zatim rekao: ûo sam Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, kako kaè: "Ko se abdesti
kako sam se ja abdestio, zatim klanja dva rekata ne
razgovaraju}i sa samim sobom, bit }e mu opro{teni
prethodni grijesi!" Ovaj hadis je utvr|en prema
predanju ~etverice imama i pravednih halifa od
prvaka pre|a{njih i kasnijih poslanika Gospodara
svjetova, {to pokazuje i Jasna knjiga s obzirom da
traènje oprosta od grijeha koristi grje{nicima.
Imam Ahmed navodi predanje od Seida, koji
prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao: /570/ - Iblis je obe}ao: "Gospodaru moj, Tvoje
mi veli~ine, ja }u zavoditi sinove Ademove sve dok im
je du{a u tijelima!", a Allah Uzvi{eni kaè:
"Tako mi Uzvi{enisti i Veli~ine Moje, Ja }u im
opra{tati dok oni od Mene oprosta traè!"
"A ko opra{ta grijehe, ako ne Allah?!", tj.
niko osim Njega ne moè ih oprostiti. Tako, imam
Ahmed navodi predanje od Esveda ibn Seri'a: /571/
da je Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem,
doveden jedan zarobljenik koji je rekao: "Allahu moj,
ja se Tebi kajem, a ne kajem se Muhammedu!" Na to
je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "On
zna da je to pravo Onoga îje jeste!"
"...koji ne ustraju u onome {to su ~inili
znaju}i to!" Odnosi se na one koji se pokaju i ne
ustraju u grijehu insistiraju}i na tome, pa ako i u~ine
grijeh, pokaju se, kao {to prenosi hafiz Ebu-Ja'la el-
Mevsuli u svome Musnedu od sluge Ebu-Bekrova, koji
to navodi od Ebu-Bekra, koji je rekao: - Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /572/
"Onaj koji traì oprost ne}e pretjerati, pa makar to
u~inio sedamdeset puta u jednom danu!" To je hasen
hadis; "znaju}i to", tj. da }e, ukoliko se pokaje, Allah
primiti pokajanje njegovo, kao {to na drugome
mjestu kaè:
"Zar ne znaju oni da je Allah Onaj Koji prima
pokajanje od robova Svojih...?" (9:104), te na
mnogim drugim mjestima.
"To su oni kojima za nagradu pripada
oprost od Gospodara njihova", tj. nagrada ako
budu imali takve osobine;
"i ba{~e ispod kojih rijeke teku", tj. s
razli~itim vrstama pi}a, "u kojim }e vje~no
boraviti", tj. ostati,
"a divna li je nagrada za one koji tako
postupaju!" Ovim Allah Uzvi{eni hvali Dènnet.

234

"Prije vas su mnogi narodi bili i nestali! Zato,
putujte po zemlji i gledajte kako su zavr{ili
oni koji su istinu poricali!" /137/ "To je
obja{njenje ljudima, i putokaz i pouka za one
koji se Allaha boje!" /138/ "Ne klonite duhom,
i ne àlostite se! Vi }ete gornji biti, ako
vjernici budete!" /139/ "Ako vas rane
dopadnu - pa i drugi rana takvih dopadaju - i
te dane pobjede Mi naizmjenice dajemo lju
dima, da bi Allah znao one koji vjeru u i od-
abrao neke od vas za {ehide. A Allah ne voli
nasilnike!" /140/ "I da bi vjernike o~istio, a
nevjernike uni{tio!" /141/ "Zar mislite da }ete
u}i u Dènnet, a da Allah ne zna one od vas
koji se bore, i zna one koji su strpljivi!" /142/
"Vi ste prièljkivali smrt prije nego {to ste se s
njom suo~ili, pa ste je vidjeli, bila je vama
nao~igled!"/143/

-
j ,
j
i
!

Allah Uzvi{eni tje{i Svoje robove - vjernike zbog
toga {to ih je zadesilo u Bitki na Uhudu, kada ih je
poginulo sedamdeset, rije~ima: "Prije vas su mnogi
narodi bili i nestali." Dakle, ovako se de{avalo i
prije vas sljedbenicima vjerovjesnika, da bi potom
dolazilo do njihove pobjede, a propasti nevjernika. U
tom smislu On kaè: "Zato, putujte po svijetu i
gledajte kako su zavr{ili oni koji su la`
zagovarali!"
Zatim kaè: "Ovo je obja{njenje ljudima...", tj.
u Kur'anu su jasno navedene obavijesti o odnosima
drevnih naroda s njihovim neprijateljima; "i
putokaz, i pouka", zna~i, Kur'an, u kojem su
obavijesti o onome prije vas, uputa za srca va{a i
pouka, tj. prepreka zabranama i grijesima. Nakon
toga, umiruju}i vjernike On kaè: "Ne klonite
duhom!" Nemojte malaksati zbog toga {to se
desilo,
"i ne àlostite se! Vi }ete gornji biti, ako
vjernici budete!" Zna~i da zavr{etak i pobjeda
pripadaju vama, vjernicima!
"A ako dopadate rana - i drugi rana
dopadaju", tj. ako vas zadesi da ranjeni budete i dio
vas pogine, rane i pogibija zadesit }e i neprijatelje
va{e.
"I te dane pob ede Mi naizmjenice dajemo
ljudima" - pa tako odredi da vas neprijatelji pobijede
iako je zavr{etak va{, iz razloga kojeg On zna. U tom
smislu, Allah Uzvi{eni kaè: "da bi Allah znao one
koj vjeruju".
147
Ibn-Abbas kaè: "U situaciji kao {to
je ova to se odnosi na one koji su strpljivi u borbi
protiv neprijatelja"; "i odabrao neke od vas kao
{ehide", tj. da poginu na Njegovom putu i `rtvuju
svoj ìvot za Njegovo zadovoljstvo.
"A Allah ne voli nasilnike "; "I da bi
vjernike o~istio...", tj. od grijehova, ako ih imaju; u
protivnom - da bi im podignuo stupnjeve prema
onome {to ih je zadesilo; "a nevjernike uni{tio", tj.
oni, ako i pobijede, ostanu obijesni i razuzdani, {to
postane uzrokom njihove propasti i nestanka.

"Zar mislite da }ete u}i u Dènnet, a da Allah
ne zna one od vas koji se bore, i ne zna one
koji su strpljivi!" Zar ste mislili da }ete u}i u
Dènnet bez isku{enja borbom i te{ko}ama, kako bi
Allah vidio koji su me|u vama mudàhidi ustrajni na
Njegovom putu i strpljivi u borbi protiv neprijatelja?!
"Vi ste prièljkivali smrt prije nego {to ste
se s njom suo~ili, pa ste je vidjeli, bila vam je
nao~igled!" Prièljkivali ste susret s neprijateljem
kako biste se s njim borili; pa eto, dobili ste to {to ste
traìli i zato se borite i strpljivi budite!" U oba Sahiha
stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao: /573/ "Ne prièljkujte susret s neprijateljima,
nego Allaha molite za oprost! A ako se s njima sus-
retnete, budite uporni i strpljivi i znajte da je Dènnet
pod sjenkom sablji!" U tom smislu, Allah Uzvi{eni i
kaè:
"pa ste je vidjeli" u vrijeme izravnog susreta u
borbenim redovima, "vama nao~igled" (gledaju}i
to svojim o~ima).

147
Kada Allah Uzvieni kae: "da zna", to ne znai da Njegovo
znanje o njima zavisi od rezultata njihovih djela, jer On ih je stvorio
kao to je stvorio i ono to rade. Tako On kae:
"Kako ne bi znao Onaj Koji stvara, kada je On Sveznajui i
Obavijeteni?!" (67:14) Meutim, On to navodi kako bi naveo dokaz
protiv njih na osnovu njihovih djela, bila dobra ili zla, i nagradio ih
prema zasluzi. On zna to je tajno i to je skriveno, zna ta je bilo i ta
e biti i prije nego je stvorio Zemlju i nebesa na pedeset hiljada
godina!

235

"Muhammed je samo poslanik, a i prije njega
je bilo poslanika. Ako bi on umro, ili ubijen
bio, zar biste se vi nazad vratili?! Onaj ko se
nazad vrati Allahu ne}e ni{ta nauditi, a Allah
}e zahvalne nagraditi!" /144/ "Nijedna osoba
ne}e umrijeti bez odre|enja Allahovog, ~asa
su|enog. Ko èli nagradu na ovome svijetu,
dat }emo mu je, a ko èli nagradu na drugom
svijetu, dat }emo mu je. I zahvalne }emo
nagraditi!" /145/ "A koliko je bilo vjerovjes-
nika uz koje su se brojni bogougodnici borili,
pa nisu klonuli zbog onoga {to bi ih zadesilo
na putu Allahovom, niti su posustajali, niti se
predavali?! A Allah voli strpljive!" /146/ "Oni
nisu govorili ni{ta drugo nego: 'Gospodaru
na{, oprosti nam grijehe na{e i rasipnost na{u
u postupcima na{im, u~vrsti korake na{e i
pomozi nam protiv naroda nevjerni~kog!'
/147/ Pa im je Allah dao nagradu na ovome
svijetu i ljepotu nagrade na onome svijetu, jer
Allah voli dobro~initelje!" /148/

Kada su poraèni muslimani na Uhudu, a ubijeni
oni koji su ubijeni, navodi se da je {ejtan vikao: "Eto,
Muhammed je, doista, ubijen!" To je pogodilo srca
mnogih ljudi koji su bili povjerovali da je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poginuo, jer je to
bilo mogu}e, isto kao {to je mogu}e u slu~aju
mnogih drugih vjerovjesnika o kojima nas Allah
Uzvi{eni obavje{tava. Me|u muslimanima je do{lo do
o~igledne slabosti i slabljenja u borbi. Povodom svega
toga, Allah je objavio slijede}e:

i
je bilo poslanika", tj. on u pogledu poslanstva i
mogu}nosti da bude ubijen ima me|u vjerovjesni-
cima primjere (uzore). Ibn-Ebi-Nudèjh prenosi od
svoga oca da je pri~ao kako je neki ~ovjek, izme|u
muhadìra, pro{ao pored drugog, od ensarija, koji je
grcao u krvi i upitao: "Osje}a{ li da je Muhammed,
sallallahu alejhi ve sellem, ubijen?" Ensarija je na to
rekao: "Ako Muhammed i bude ubijen, on je prenio
Objavu, pa borite se za svoju vjeru!" Prenosi El-Bejheki
u djelu "Delailu en-nubuvve" ("Dokazi vjerovjes-
ni{tva").
Nakon toga, Allah Uzvi{eni kaè prekoravaju}i one
koji su posustali: "Ako bi on umro, ili ubijen bio,
zar biste se vi nazad vratili?!", tj. zar biste
uzmaknuli i povratili se?
"Onaj ko se nazad vrati Allahu ne}e ni{ta
nauditi, a Allah }e zahvalne nagraditi!" One
koji budu pokorni, bore se za svoju vjeru i slijede
Njegova Poslanika, bio ìv ili mrtav.
El-Buhari navodi predanje od Ibn-[ihaba: "Oba-
vijestio me je Ebu-Seleme da mu je Ai{a, r.a., kazala
kako je Ebu-Bekr, r.a., krenuo na konju iz svoga doma
u Senhu do dàmije, gdje je sjahao i u{ao u dàmiju.
Nije govorio ni s kim od ljudi dok nije do{ao Ai{i.
Zatim se uputio Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi
ve sellem, koji je bio pokriven ogrta~em, otkrio mu
lice, sagnuo se, poljubio ga i zaplakao, a potom
kazao: "Ti si mi i otac i majka! Tako mi Allaha, Allah ti
ne}e dati dvije smrti! Prva smrt ti je propisana i ve} si
je iskusio!" Zuhri kaè: - Kazivao mi je Ebu-Seleme od
Ibn-Abbasa kako je Ebu-Bekr izi{ao dok je Omer
govorio ljudima, pa mu je rekao: "Omere, sjedi!" Ebu-
Bekr je rekao potom: "Onaj koji se klanjao
Muhammedu, Muhammed je doista umro; a ko se
klanjao Allahu, Allah je ìv i umrijeti ne}e!" Allah
Uzvi{eni kaè:
je bilo poslanika" - do rije~i - "A Allah }e nag-
raditi zahvalne!" "I tako mi Allaha, kao da ljudi nisu
znali da je Allah objavio ovaj ajet dok im ga nije Ebu-
Bekr prou~io! Nakon toga, svi ljudi su ga prou~ili i
nisam ~uo da je neko izostao a da ga nije prou~io!
Seid ibn el-Musejjeb mi je kazivao da je Omer tada
rekao: "Tako mi Allaha, kada sam ~uo Ebu-Bekra da to
u~i, preznojio sam se ne mogav{i stajati na nogama,
pa sam sjeo na zemlju!"
"Nijedna osoba ne}e umrijeti bez odre|enja
Allahovog i ~asa su|enog." Niko umrijeti ne}e
bez Allahove odredbe, dok ne provede vrijeme koje
mu je Allah na zemlji odredio. Zato, ovdje i kaè "i
~asa su|enog", kao {to na drugom mjestu kaè:
"i ni~iji se ` vot ne produì niti skrati, a da to
nije u Knjizi zabiljeèno!" (35:11) Ovim se aje-
tom hrabre pla{ljivi na borbu, jer doista - ni kretanje
naprijed niti povla~enje ne skra}uju niti produàvaju
ìvot, niti ga pove}avaju!
"Ko èli nagradu na ovome svijetu, dat
}emo mu je; a ko èli nagradu na drugom
svijetu, dat }emo mu je." To zna~i: ko bude radio
samo za ovaj svijet, posti}i }e ono {to mu je Allah
odredio i na drugom svijetu ne}e udjela imati, a ko
bude za drugi svijet radio, Allah }e mu to dati uz ono

236
{to mu pripada na ovome svijetu, kao {to kaè:
"Ko bude èlio nagradu na drugome svijetu,
pove}at }emo mu tu nagradu, a ko bude èlio
nagradu na ovome svijetu, dat }emo mu je, ali
mu na drugome svijetu udjela nema!" (42:20)
Zatim kaè: "i nagradit }emo zahvalne!" Njima
}emo dati nagradu iz Na{e Dobrote i Milosti na
ovome i onome svijetu, prema njihovoj zahvalnosti i
radu.
Nakon toga, Allah Uzvi{eni kaè, umiruju}i
vjernike povodom svega {to im se desilo u Bitki na
Uhudu:
"A koliko je bilo vjerovjesnika uz koje su se
brojni bogougodnici borili!" Navodi se da to
zna~i: "Koliko je vjerovjesnika ubijeno, a s njima i
mno{tvo njihovih sljedbenika?" To je u skladu s
~itanjem ajeta na slijede}i na~in:
"a s njima je ubijeno i mnogo sljedbenika
njihovih!" Allah ovim ajetom, i ajetom ispred njega,
upu}uje prijekor onima koji su poraèni na Uhudu, pa
su napustili borbu kada su ~uli povik da je
Muhammed poginuo. Stoga je njih Allah kaznio zbog
bjeànja i napu{tanja borbe, pa im kaè:
"Zar, ako je on umro ili je ubijen?" Zar zato da
vi, o vjernici, napu{tate svoju vjeru?!..."

!
.
!
"i vra}ate se nazad". Ima jo{ drugih mi{ljenja.
Me|utim, Ibn-Ishak u "Biografiji Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem" kaè, a Allah to najbolje zna, isto:
"Koliko je vjerovjesnika koji su bili ubijeni, dok su s
njima bile mnoge njihove pristalice, tj. skupine, koje
nisu klonule nakon pada vjerovjesnika, niti su
posustale pred neprijateljem, pa se nisu predale zbog
toga {to ih je zadesilo u borbi napu{taju}i Allaha i
svoju vjeru, nego su bili strpljivi"; "jer Allah voli
strpljive " Rije~i Allaha Uzvi{enog:
"uz koje su brojni bogougodnici bili" . U ovom
ajetu stoje kao akuzativ stanja. Suhejli to posebno
isti~e, pretjeruju}i, a on ima i svoje tuma~enje rije~i:
"pa nisu klonuli stoga {to ih je to zadesilo". To
biljeì El-Emevi u svom djelu "El-Megazi" prenose}i iz
knjige Muhammeda ibn Ibrahima, a drugi ne navode.
"pa nisu klonuli zbog onoga {to bi ih zadesilo
na putu Allahovom, niti su posustajali, niti se
predavali!" U vezi s tim, Katade i Er-Rebi' kaù:
"niti su posustajali" zbog ubistva vjerovjesnika,
"niti se predavali", tj. nisu odustajali od pobjede,
odnosno vjere, bore}i se protiv onih protiv kojih se
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, borio sve
dok se nisu preselili Allahu, tj. umrli.
"A Allah voli strpljive " - Oni nisu govorili
ni{ta drugo nego: "Gospodaru na{, oprosti
nam grijehe na{e i neumjerenost na{u u pos-
tupcima na{im, u~vrsti korake na{e i pomozi
nam protiv naroda koji ne vjeruju " "Pa im je
Allah dao nagradu na ovome svijetu!", tj.
pomo}, pobjedu i zasluènu nagradu,
"i ljepotu nagrade na drugom svijetu", tj. to im
je dao uz ono prethodno,
"jer Allah voli one koji dobro ~ine!"

"O vjernici, ako se budete pokoravali onima
koj ne vjeruju, vratit }e vas unazad pa }ete
postati gubitnici!" /149/ "Jer, samo je Allah
za{titnik va{ i On je najbolji pomaga~." /150/
"Mi }emo uliti strah u srca onih koji ne
vjeruju, zato {to Allahu pridruùju ono o
~emu Allah nije spustio nikakav dokaz; Vatra
je njihovo boravi{te, a grozno je stjeci{te sil-
nika!" /151/ "Allah je ve} potvrdio obe}anje
Svoje, kada ste ih vi uni{tavali, voljom Njego-
vom, dok niste neuspjeh doìvjeli i o naredbi
se razi{li, i nepokorni bili, nakon {to vam je
pokazao {ta volite: jedni od vas èle ovaj svi-
jet, a drugi onaj svijet! Onda vas je On odvo-
jio od njih, kako bi vas isku{ao! I oprostio vam
je, jer Allah je prema vjernicima neizmjerno
dobar!" /152/ "Kada ste uzmicali penju}i se i
ne obaziru}i se ni na koga, dok vas je Poslanik
zvao iza le|a va{ih, Allah vas je kaznio
neda}om na neda}u, kako ne biste tugovali za
onim {to vam je izmaklo i nije vas zadesilo! A
Allah dobro zna ono {to radite!" /153/
i

Allah Uzvi{eni upozorava Svoje robove, vjernike,
da se ne pokoravaju nevjernicima i licemjerima, jer ta
pokornost vodi propasti na ovome i u budu}em svi-
jetu. U tom smislu kaè:
"Ako se budete pokoravali onima koji ne
vjeruju, vratit }e vas unazad i strovalit }ete se
kao gubitnici!" Zatim im nare|uje da Njemu budu
pokorni i podlo`ni i da od Njega pomo} traè i u
Njega se pouzdaju, pa kaè:

237
"Jer, samo je Allah za{titnik va{ i On je
najbolji pomaga~." Nakon toga On im {alje
radosnu vijest da }e u srca njihovih neprijatelja uliti
strah od njih i poniznost zbog nevjerstva i
idolopoklonstva, uz kaznu koja im slijedi na drugome
svijetu, pa kaè:
vjeru u zato {to druge Allahu pridruùju iako
im Allah nije spustio mo}; Vatra je njihovo
boravi{te, a grozno je stjeci{te silnika!"
j ,
"
"

U dva Sahiha navodi se predanje od Dàbira ibn
Abdullaha, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao: /574/ "Dano mi je pet stvari koje nisu
dane nijednom vjerovjesniku prije mene:
- pomo} u strahu i panici na razdaljini od mjesec
dana hoda,
- Zemlja kao Mesdìd i ~isto}a,
- dozvola da uzimam ratni plijen,
- pravo zagovora ({efaat) i
- dok su drugi vjerovjesnici slani samo svojim
narodima, ja sam poslansvim ljudima!"
U vezi s rije~ima:
vjeruju..." El-Avfi navodi predanje od Ibn-Abbasa,
koji kaè: "Allah je ulio strah u srce Ebu-Sufjana, pa se
on vratio u Meku. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve
sellem, tada je rekao: /575/ "Ebu-Sufjan se doista
vratio ugledav{i vas, jer je Allah u srce njegovo strah
ulio!" Prenosi ga Ibn Ebi-Hatim. U vezi s rije~ima:
"Allah je ve} potvrdio obe}anje Svoje, pa ste
ih, voljom Njegovom, uni{tavali..." Ibn-Abbas
kaè: "Allah im je obe}ao pomo} i pobjedu."
Kada su se muslimani sukobili s idolopoklonicima,
pobjeda i pomo} do{li su ve} po~etkom dana. Me -
|utim, kada je do{lo do gre{ke koju su u~inili strijelci i
kada je izgubljen dio borbe, obe}anje je odgo|eno, s
obzirom da je bilo uvjetovano pokorno{}u i postoja-
no{}u, pa Allah kaè: "kada ste ih vi uni{tavali", tj.
ubijali, "Voljom Njegovom", tj. time {to je dao da
budete nadmo}ni,nad njima
"dok niste neuspjeh doìvjeli!", tj. dok se niste
prestra{ili. Ibn-Abbas kaè: "Neuspjeh je, ustvari,
kukavi~luk";
"i o naredbi se razi{li i nepokorni bili", kao {to
se desilo strijelcima,
"nakon {to vam je pokazao {ta volite", kada ste
pobjedu izvojevali na po~etku.
Jedni od vas èle ovaj svijet", a to su oni koji
su èljeli plijen kada su vidjeli poraz idolopoklonika,
a drugi èle onaj svijet! Onda vas je On
odvojio od njih kako bi vas isku{ao!", tj. zatim ih
je pomogao protiv vas.
"Oprostio vam je", tj. oprostio vam je taj ~in;
148

"A Allah je neizmjerno dobar prema
vjernicima!" Allah vas nije uni{tio zato {to ste
postupili suprotno zapovijedi Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, nego vam je oprostio, jer Allah
obasipa vjernike Svojom milo{}u, posebno zato {to
vjeruju u Njega i Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem.

148
S jedne strane, strijelci su po slobodnoj procjeni (idtihad)
donijeli odluku, a privukao ih je ovaj svijet, s druge strane, pa su
postupili suprotno naredbi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, iako
je njegova zapovijed bila sasvim jasna: "Ako vidite da nas ptice
kljuju, ne naputajte svoja mjesta!" Postojao je, dakle, jasan dokaz da
su bili obavezni da se dre zapovijedi Nepogreivog poslanika bez
bilo kakve line procjene, jer slijeenje njegovo pretpostavlja svako
dobro, a neslijeenje svako zlo!
El-Buhari navodi predanje od Berra'a, koji kaè:
/576/ - Tom prilikom smo se susreli s idolopokloni-
cima, pa je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,
postavio grupu strijelaca, a za emira (zapovjednika),
postavio im je Abdullaha ibn Dùbejra i rekao: "Ne
napu{tajte svoja mjesta! Ako vidite da smo ih savla-
dali, ne napu{tajte svoja mjesta, a ako vidite da su nas
oni savladali, ne pomaìte nam!" Kada smo do{li do
njih, oni su bili pobjegli, tako da sam ~ak vidio i ène
kako su se raèstile po brdu podigav{i svoje ogrta~e
da su im se i nakiti na nogama vidjeli! Govorili su:
"Plijen, plijen!" Abdullah ibn Dùbejr je rekao:
"Vjerovjesnik me je obavezao da ne napu{tate svoja
mjesta!" Ali su oni to odbili. Kada su to u~inili, bili su
potisnuti i bilo je sedamdeset poginulih. Ebu-Sufjan je
likuju}i pitao: "Je li Muhammed me|u ìvima?"
Poslanik je rekao: "Ne odgovarajte mu!" Zatim je pi-
tao: "Je li me|u ìvima Ebu-Kuhafa?" Poslanik je rekao:
"Ne odgovarajte mu! Zatim je pitao: "Je li me|u
ìvima Ibn-Hatab?" I dodao: "Ovi su pobijeni, jer da su
ìvi, odgovorili bi mi!" Omer se nije mogao suzdràti,
pa je rekao: "Laè{, neprijatelju Allahov! Allah ti je
ostavio ono {to }e te rastuìti!" Ebu-Sufjan je kazao:
"Veli~ajte Hubela!" Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao je: "Odgovorite mu!" Oni su pitali: "[ta
}emo mu re}i?" A on je kazao: "Recite: Allah je Najvi{i
i Najuzvi{eniji!" Ebu-Sufjan je na to rekao: "Mi imamo
Uzzaa, a vi to nemate!" Vjerovjesnik je kazao:
"Odgovorite mu!" "[ta }emo re}i?" - pitali su oni, a on
je kazao: "Recite, Allah je za{titnik na{, a vi za{titnika
nemate!" Ebu-Sufjan je na to rekao: "Dana{nji dan je
za onaj na Bedru, a rat je promjenjiva sre}a! Na}i }ete
kaznu koju nisam naredio, i to mi ne smeta!..." El-
Buhari navodi predanje od Ai{e, r.a., koja kaè: - Kada
je bio Dan Uhuda, idolopoklonici su bili poraèni, pa
je Iblis povikao: "Robovi Boìji, drìte pozadinu!"
Zatim se njihova predhodnica vratila i ustalila
pozadinom. To je gledao Ebu-Huzejfe i ugledao svoga
oca Jemana, pa je rekao: "Robovi Allahovi, to je moj
otac, moj otac!..." Zatim kaè: - Ona dodaje: "Tako mi
Allaha, nisu stali dok ga nisu ubili, a Huzejfe je rekao:
'Allah }e vam oprostiti!...' Urve je dodao: 'Boga mi,
Huzejfe je zbilja bio dobar sve do tvoje smrti!...' " Ibn-
Ishak kaè da mu je pri~ao Kasim ibn Abdurrahman
ibn Rafi, jedan od ~lanova porodice Benu-Adijja ibn
en-Nedàra: - Enes ibn en-Nadr, amidà Enesa ibn
Malika, do{ao je kod Omera ibn el-Hataba i Talhe ibn
Ubejdullaha, me|u muhadìre i ensarije koji su
pobacali sve {to im je bilo u rukama, pa je upitao: "[ta

238
vam je?" Oni su kazali: "Ubijen je Allahov Poslanik!"
On im je rekao: "[ta }ete onda sa ìvotom poslije
njega? Ustanite i umrite kako je i on umro!" Nakon
toga je krenuo u susret neprijatelju i borio se dok nije
pao, Allah s njim bio zadovoljan! El-Buhari navodi
predanje od Enesa ibn Malika, kako je njegov amidà
Enes ibn en-Nadr bio izostao u Bitki na Bedru, pa je
rekao: "Izostao sam iz prve bitke Vjerovjesnika,
sallallahu alejhi ve sellem. Ako mi Allah da, pa drugi
put krenem sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi
ve sellem, Allah }e pokazati {ta }u uraditi!" Do~ekao je
Dan Uhuda, pa kada su ljudi doìvjeli poraz, rekao je:
"Allahu moj, ja Ti se ispri~avam za ono {to su ovi (tj.
muslimani) u~inili!" Nakon toga krenuo je sa sabljom
naprijed i sreo Sa'da ibn Muaza. Rekao je: "Gdje ide{,
Sade? Ja osje}am miris Dèneta pod Uhudom!" Zatim
je krenuo dalje i poginuo. Nisu ga prepoznali dok ga
sestra nije poznala po mladeù, odnosno po rukama,
jer mu je na tijelu bilo osamdeset i nekoliko udaraca i
uboda od strijele. (Prenosi Muslim.) Imam Ahmed
navodi predanje od Ibn-Mesuda, koji kaè: /577/ "U
Bitki na Uhudu ène su bile iza muslimana i ubijale
ranjenike mu{rika! Da mi je tada neko traìo da se
zakunem, mislim da bih rekao da me|u nama nema
nikoga da èli ovaj svijet. " Ali Allah je objavio: "Jedni
od vas èle ovaj svijet, a drugi onaj svijet! Onda vas je
odvojio od njih, kako bi vas isku{ao!" Naime, kada su
ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,
postupili suprotno njemu i po~inili gre{ku u odnosu
na zapovijed koju su dobili, Vjerovjesnik, sallallahu
alejhi ve sellem, izdvojio je devetericu; sedam ensarija
i dvojicu Kurej{a, a on im je bio deseti. Po{to su ga
neprijatelji dobro namu~ili, on je rekao: "Allah se
smilovao ~ovjeku koji ih odbije od nas!" Zatim je
rekao: "Izi{ao je jedan od ensarija i borio se ~itav sat,
dok nije poginuo."A kada su ga jo{ pritijesnili, rekao
je: "Allah se smilovao ~ovjeku koji ih odbije od nas!..."
On je to govorio dok nisu ubijena sedmerica, pa je
rekao: "Nismo bili pravedni prema na{im drugovima!"
Nakon toga je do{ao Ebu-Sufjan i rekao: "Veli~ajte
Hubela!" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao je: "Kaìte - Allah je vi{i i uzvi{eniji!" Oni su po-
vikali: "Allah je vi{i i uzvi{eniji!" Ebu-Sufjan je potom
rekao: "Imamo Uzzaa, a vi ga nemate!" Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: - Recite:
"Allah je za{titnik na{, a nevjernici za{titnika nemaju!"
Ebu-Sufjan je potom rekao: "Dana{nji dan je za Dan
Bedra! Jedan dan je protiv, nas a jedan za nas! Jedan
dan je Nusaov,
149
a jedan Nesrov.
150
Hanzala
151
je
za Hanzalu,
152
drugi za drugoga!" Allahov Poslanik je
rekao: "Nije to isto! Na{i poginuli su ìvi, i bit }e
opskrbljeni, a va{i poginuli }e u Vatru i bit }e
ka`njeni!" Ebu-Sufjan je kazao: "Me|u ljudima je bilo
unakaènih, a da toga nije bilo me|u nama, ja ne bih
naredio niti zabranio, ne bih volio niti mrzio, ne bi me
to oneraspoloìlo niti raspoloìlo!" Pogledali su i vidjeli
kako je kod Hamze rasporen stomak i kako je Hinda
uzela njegovu dìgericu i ~upa je zubima... ali nije
mogla jesti! Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, upitao je: "Je li {to pojela?" "Ne!" - rekli su oni.
On je na to kazao: "Allah ne}e ni{ta od Hamze u vatru
staviti!'..." Zatim kaè: "Nakon toga je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poloìo Hamzu i
klanjao mu dènazu. Zatim je donesen jedan ~ovjek,
ensarija, pa mu je klanjao, a potom ga podignuo, a
ostavio Hamzu da bi mu klanjao sedamdeset puta!"
Navodi ga jedino Ahmed.

149
Idol - op. prev.
150
Idol - op. prev.
151
Ibn Ebi-Amir - op. prev.
152
Sina Ebu-Sufjana - op. prev.
"Kada ste uzmicali penju}i se i ne obaziru}i
se ni na koga", tj. odvojio vas je od njih kada ste se
penjali uz brdo bjeè}i od neprijatelja i ne obaziru}i se
ni na koga zbog straha, bojazni i panike;
"dok vas je Poslanik zvao iza le|a va{ih", tj.
dok ste se pona{ali suprotno njemu, on vas je iza le|a
zvao da ne bjeìte od neprijatelja, da se vratite i
zaustavite, a zvao je i druge ljude: /578/ "Za mnom,
robovi Allahovi, za mnom!" Ibn-Abbas kaè: "Sa
Allahovim Poslanikom nije ostalo vi{e od dvanaest
ljudi koji su ga branili!... Me|u njima je bio Talha, koji
je ostao, dok su drugi pali. Zatim je i Talha zamolio da
se bori i borio se kao i drugi prije njega, pa kada je
ranjen u ruke (prste), rekao je: 'Hissin!'
153
Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada je rekao:
/579/ 'Da si rekao: Bismillah ("U ime Allaha") i
spomenuo ime Allahovo, meleci bi te podigli i ljudi bi
to gledali sve dok te ne uvedu u nebesku sferu!' Zatim
se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uspeo
do svojih ashaba, koji su bili sakupljeni zajedno." El-
Buhari navodi predanje od Kajsa ibn Ebi-Hazima, koji
kaè: /580/ "Vidio sam ruku Talhe kako je odsje~ena,
a on njom {titi Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve
sellem, dakle, na Uhudu!" U dva sahiha se navodi
hadis Mu'temera ibn Sulejman, koji to navodi od
svoga oca, a on od Ebu-Osmana en-Nehdija, koji
kaè: /581/ "Tih dana kada se borio Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, s njim nije ostao niko osim
Talhe ibn Ubejda i Sa'da!" Hasan ibn Arefe navodi od
Seida ibn Musejjeba, koji kaè: - ûo sam Sa'da ibn
Ebi-Vekkasa kako kaè: /582/ "U Bici na Uhudu meni
je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svoje
strijele istresao iz tobolca i rekao: 'Ga|aj, `rtvovao bih
oca i majku za tebe!'"
El-Buhari navodi predanje od Sa'da ibn Ebi-Vekkasa:
/583/ kako je on, u Bici na Uhudu, ga|ao ispred
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa kaè: - Vidio
sam Allahovog Poslanika kako mi dodaje strijele i
govori: "Ga|aj, `rtvovao bih oca i majku za tebe!" âk
mi je dodao strijelu na kojoj nije bilo {iljka, pa sam i
njom ga|ao!
U dva sahiha se navodi hadis Ibrahima ibn Sa'da
ibn Ebi-Vekkasa, koji navodi od svoga oca, da je

153
Rije koju kae neko ko je pogoen ili zapaljen, kada izgubi
koncentraciju zbog bola, kao to neki danas kau: "Uh!"... i sl.

239
rekao: /584/ "Na Dan Uhuda vidio sam s desne strane
Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, a sa lijeve dva
~ovjeka na kojima je bila bijela odje}a kako ga èstoko
brane i nikada ih vi{e nisam vidio ni prije ni poslije
toga (tj. Dìbrila i Mikaila, a.s.).
Ebu-Esved navodi predanje od Urve, a on od Zu-
bejra: /585/ - Ubejj ibn Halef, brat Beni-Dùmeha, bio
se zakleo dok je bio u Meki da }e ubiti Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa kada je Alla -
hovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, do{la
vijest o njegovoj zakletvi, rekao je: "Ne, nego }u ja
njega ubiti, ako Allah da!" Kada je do{lo do Bitke na
Bedru, Ubejj je krenuo naprijed u èljeznom oklopu
govore}i: "Ne}u se spasiti, ako se Muhammed spasi!"
Zatim je krenuo prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve
sellem, s ciljem da ga ubije. Do~ekao ga je Musab ibn
Umejr, brat Beni Abdid-Dara, koji je li~no {titio
Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i
poginuo je. Allahov Poslanik je tada ugledao klju~nu
kost Ubejje ibn Halefa izme|u pancira i {ljema i tu ga
udario svojim oru`jem. On je pao na zemlju s konja, a
od udarca nije bilo krvi. Do njega su do{li njegovi
drugovi i ponijeli ga dok je on rikao kao vo! Oni su
govorili: "[ta te je uzrujalo? To je samo ogrebotina.
Tada im je on naveo rije~i Allahovog Poslanika, salla-
llahu alejhi ve sellem: ("Ne, nego }u ja Ubejja ubiti!"),
a zatim je rekao: "Tako mi onoga u ~ijoj ruci je moj
ìvot, da se ovo {to se desilo meni, desilo drugim lju-
dima ( iz Medàza), svi bi pomrli!" I on je umro
oti{av{i u Vatru! "pa daleko bili oni koji su u
Vatri èstokoj!" (67:11)
El-Buhari navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji
kaè: /586/ "Srd`ba Allahova je èstoka prema onome
koga je ubio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na
Allahovom putu, a èstoka je srd`ba Njegova i prema
ljudima koji su okrvavili lice Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem!"
U dva Sahiha utvr|eno je predanje Ebu-Hurejre,
koji kaè: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao je: /587/ "Allahova srd`ba je velika prema lju-
dima koji su ovo u~inili sa Allahovim Poslanikom,
sallallahu alejhi ve sellem, pokazuju}i pritom na svoj
prednji zub. A èstoka je srd`ba Allahova i prema
~ovjeku koga Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, ubije na Allahovom putu!"
Ibn-Ishak kaè: "Nastradao je i prednji zub Alla-
hovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pukla mu
je arkada i usna kada ga je pogodio Utbe ibn Ebi-
Vekkas. Salih ibn Kejsan pri~a kako mu je neko pri-
povijedao od Sa'da ibn Ebi-Vekkasa, koji kaè: /588/
"Nikada nisam èlio nikoga ubiti kao {to sam to èlio
u~initi s Utbetom ibn Ebi-Vekkasom, iako je on kako
sam saznao bio omraèn me|u svojim ljudima. Zato
su mi bile dostatne rije~i Allahovog Poslanika, sallal-
lahu alejhi ve sellem: "@estoka je srd`ba Allahova
prema onome ko je okrvavio lice Allahovog
Poslanika!"
"Allah vas je kaznio neda}om iza neda}e,"
tj. kaznio vas je brigom na brigu (jer prijedlog ovdje
zna~i). Ovo zna~enje imaju i rije~i Allaha Uzvi{enog: "i
po stablima palmi }emo vas razapeti!"
(20:71), tj. na stabla palmi. U tom smislu, prvi izazov
je zabrana plijena idolopoklonika, pobjeda i nadmo}
nad njima, te pogibije i rane {to su zadesile musli-
mane nakon pobjede, koju su bili postigli u po~etku.
Na koncu, ono {to im je promaklo na kraju samo je
zbog grijeha prema Allahu i pona{anja suprotnog
Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Drugi
izazov bila je njihova sumnja da je Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, poginuo, navala neprijatelja
na njih i njegovo ovladavanje vrhom brda s kojeg je
dominirao nad njima.
"kako ne biste tugovali za onim {to vam je
izmaklo", tj. zbog plijena i pobjede nad
neprijateljem, koja vam je izmakla; "niti zbog
onoga {to vas je zadesilo" u pogledu rana i
pogibija. To navode Ibn-Abbas, Abdurrahman ibn Avf
i drugi.
"A Allah dobro zna ono {to radite!" On je
Veliki i Hvale Vrijedan i nema drugog boga osim
Allaha Uzvi{enog.

- Zatim vam je, poslije nevolje, spokojstvo
spustio snom koji je neke od vas obuzeo, dok
su se drugi brinuli samo o sebi, misle}i o Al-
lahu ono {to nije istina, mislima paganstva,
govore}i: "Imamo li mi ikakva udjela u
pobjedi?" Reci: "Sva popjeda pripada samo
Allahu!" Oni u sebi kriju ono {to tebi ne
pokazuju. Govore: "Da smo ikakva udjela u
pobjedi imali, ne bismo ovdje izginuli!" Reci: "I
da ste u ku}ama svojim bili, opet bi oni
kojima je propisano da poginu izi{li na mjesta
pogibije svoje, da Allah isku{a { ta je u
grudima va{im i da ispita {ta je u srcima
va{im! A Allah dobro zna {ta je u grudima!"
/154/ "One od vas koji su uzmakli na dan
kada su se dvije skupine sukobile, doista je
{ejtan naveo da posrnu zbog ne~eg od onoga

240
{to su prije zaradili! A Allah im je ve} oprostio,
jer Allah pra{ta i blag je!"/155/

Allah Uzvi{eni navodi Svojim robovima spokojstvo
i mir koje je na njih spustio kroza san, koji ih je obuzeo
dok su bili pod oru`jem, zabrinuti i ophrvani
nevoljom. Drijeme` u ovakvoj situaciji dokaz je
spokojstva, kao {to Allah kazuje u poglavlju "El-Enfal"
kada govori o Bedru:
"I kada vas san obuze kao spokojstvo od
Njega" (8:11).
Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Ibn-Mesuda,
koji kaè: "Drijeme` u borbi je od Allaha, a u namazu
od {ejtana!" El-Buhari donosi drugo predanje od
Enesa, koji prenosi od Talhe da je rekao: "Bio sam od
onih koje je obuzeo drijeme` u Bitki na Uhudu, pa mi
je sablja vi{e puta iz ruke ispala; ispala bi i uzeo bih je,
ispala i uzeo bih je!" Ovako to prenosi u poglavlju "El-
Megazi" kao muallek (predanje), a u poglavlju "Et-
tefsir" navodi ga direktno od Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, s lancem od [ejbana, Katade, Enesa i
Ebi-Talhe, koji kaè: "Obuzeo nas je san dok smo bili u
bojnom poretku u Bici na Uhudu!" Potom kaè: "pa
mi je sablja ispadala iz ruku, pa sam je uzimao,
ispadala, pa sam je uzimao!" U vezi s ovim, Allah
Uzvi{eni kaè:
"Zatim vam je, poslije nevolje, spokojstvo ulio
kroza san koji je neke od vas obuzeo", zna~i
one koji imaju vjeru, izvjesnost, postojanost i iskreno
pouzdanje u Njega. Oni su ~vrsto uvjereni da }e Allah
pomo}i Svoga Poslanika i dati da mu se ispune
njegove nade. U tom smislu kaè:
"dok su se drugi brinuli samo o sebi", tj. njih
nije obuzimao san zbog uzbu|enja, nemira i straha;
"misle}i o Allahu ono {to nije istina, mislima
paganstva". U drugom ajetu Allah Uzvi{eni kaè:
"Nego ste pomislili da se Poslanik i vjernici
nikada ne}e vratiti porodicama svojim!"
(48:12) Naime, oni su mislili da je pobjeda
idolopoklonika postala odlu~uju}a, te da su islam i
njegovi sljedbenici uni{teni. Ista stvar je i s onima koji
sumnjaju, budu}i da i njima naumpadaju tako|er
ovako lo{e misli.
Nakon toga, Allah Uzvi{eni saop}ava da oni
"govore" u toj situaciji:
"Imamo li mi ikakva udjela u pobjedi?", pa
kaè:
- Reci: "Sve pripada samo Allahu!" Oni u sebi
kriju ono {to tebi ne pokazuju i govore!, - a
zatim komentira {ta u sebi kriju, pa kaè:
Oni govore: "Da smo ikakva udjela u pobjedi
imali ne bi ovdje izginuli!", tj. to kriju od
Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem.
Ibn-Ishak navodi predanje od Zubejra, koji kaè: "S
Allahovim Poslanikom doìvio sam da nam je Allah
dao san kada je me|u nama zavladao strah, pa nije
bilo nijednog da mu brada nije pala na grudi!" Zatim
kaè: "Tako mi Allaha, ~ujem rije~i Mu'teba ibn
Ku{ajra, kao u snu, kako govori:
"Da smo ikakva udjela u pobjedi imali, ne
bismo ovdje izginuli!" Od njega sam ih ja
napamet nau~io! U vezi s tim, Allah Uzvi{eni je
objavio:
Oni govore: "Da smo ikakva udjela u pobjedi
imali, ne bismo ovdje izginuli!" Prenosi Ibn Ebi-
Hatim.
- Reci: "I da ste u ku}ama svojim bili, opet bi
oni kojima je propisano da poginu izi{li na
strati{ta svoja." Ovo je sudbinska odredba koju je
Allah Uzvi{eni odredio i nepobitna presuda od koje se
ne moè izbje}i niti izvrdati;
"kako bi Allah isku{ao {ta je u grudima va{im i
kako bi ispitao {to je u srcima va{im!" On vas
isku{ava onim {to vam se doga|a, kako bi razlikovao
lo{eg od dobroga i izdvojio vjernika od licemjera u
rije~ima i djelima.
"A Allah zna {ta je u grudima!" Kakve tajne i
skrivene stvari se tu nalaze.
"One me|u vama koji su uzmakli na dan kada
su se dvije skupine sukobile, doista je {ejtan
naveo da posrnu zbog onoga {to su prije
zaradili!" Zna~i, posrnuli su zbog nekih njihovih
prethodnih grijeha. Neki predstavnici zdrave tradicije
kaù: "U nagradu za dobro djelo spada dobro djelo i
poslije njega, a u kaznu za lo{e djelo spada lo{e djelo
poslije njega!"
Zatim kaè: "A Allah im je ve} oprostio!" To
{to su pobjegli, "jer Allah pra{ta i blag je!" On
opra{ta grijeh, blag je prema Svojim stvorenjima, pa
prelazi preko toga.

- O vjernici, ne budite kao oni, koji ne vjeru u i
koji govore za bra}u svoju, kada odu na put
po Zemlji ili se budu borili: "Da su bili s nama,
ne bi umrli, niti poginuli!" pa Allah time ~ini
tugu u srcima njihovim, a Allah daje i ` vot, i
smrt! On dobro vidi ono {to vi radite!" /156/
"A ako vi na Allahovom putu poginete ili um
rete, doista su oprost od Allaha i milost bolji
od onoga {to oni gomilaju!" /157/ "I bilo da
umrete ili poginete, vi }ete kod Allaha sigurno
sakupljeni biti!"/158/
j

i
-

241

Allah Uzvi{eni zabranjuje Svojim robovima, vjer-
nicima, da budu kao nevjernici koji imaju iskvareno
vjerovanje, pa govore o svojoj bra}i koji umru na putu
ili u ratu: "Da su to ostavili, ne bi im se desilo to {to se
desilo!"- pa kaè:
"O vjernici, ne budite kao oni koji ne vjeruju i
koji govore za bra}u svoju", tj. o bra}i svojoj,
"kada odu na put po Zemlji", tj. otputuju radi
trgovine ili ne~ega sli~nog,
"ili se budu borili", tj. u~estvuju u boju: "Da su s
nama bili", tj. u gradu,
"ne bi umrli niti poginuli" na putu ili u boju.
"pa Allah time ~ini tugu u srcima
njihovim", tj. stvara ovo uvjerenje u du{ama
njihovim, kako bi osje}ali jo{ vi{i bol za svojim mrtvim
i poginulim.
Nakon toga, Allah Uzvi{eni odgovara:
"jer Allah daje i ìvot i smrt", tj. u Njegovoj je
ruci stvaranje i Njemu se sve vra}a, tako da niko ne
moè niti ìvjeti, niti umrijeti bez Njegove volje i
odre|enja, kao {to se nikome ìvot ne moè produìti
ili skratiti bez Njegove presude i odre|enja.
"Allah dobro vidi {ta vi radite!" Njegovo
znanje i vid dopiru do svih stvo -renja i ni{ta Mu se ne
moè sakriti.
"A ako vi na Allahovom putu poginete ili
umrete, doista su oprost i milost bolji od
onoga {to oni gomilaju!" To zna~i da je pogibija
na Allahovom putu, kao i smrt, sredstvo za postizanje
Allahove milosti, oprosta i zadovoljstva, {to je bolje od
opstanka na ovome svijetu i svih njegovih prolaznih
stvari, jer svako ko umre, Njemu }e se vratiti, pa }e ga
On nagraditi za njegova djela, bila dobra ili zla. Zato
"I bilo da umrete ili poginete, vi }ete sigurno
oìvljeni i sakupljeni biti!"
"S Allahovom milo{}u ti si blag prema njima; a
da si grub i tvrda srca bio, razbjeàli bi se iz
tvoje blizine Zato im pra{taj i moli da im
bude opro{teno, i dogovaraj se s njima! A
kada se odlu~i{, u Allaha se pouzdaj; Allah,
doista voli one koji se (u Njega) uzdaju!"
/159/ "Ako vas Allah pomogne, niko vas po-
bijediti ne}e; a ako vas napusti, pa ko je taj
koji vam, osim Njega, moè pomo}i? I u Alla-
ha neka se uzdaju vjernici!" /160/ "Nije
mogu}e da Vjerovjesnik {ta utaji! A onaj ko
{ta utaji, do}i }e na Sudnji dan s tim {to je
utajio! Zatim }e svakome u potpunosti biti
dano ono {to je zasluìo, i nikome ne}e ne-
pravda biti u~injena!" /161/ "Zar je onaj koji
je Allahovo zadovoljstvo slijedio kao i onaj
koji je Allahovu srd`bu navukao i prebivali{te
mu je Dèhennem, a uàsno je to stjeci{te!"
/162/ "Oni su kod Allaha po stupnjevima i
Allah dobro vidi {ta oni rade!" /163/ "Allah je
vjernike (milo{}u Svojom) darovao kada im je
poslanika izme|u njih poslao, da im ajete
Njegove kazuje, da ih o~isti, i da ih Knjizi i
mudrosti pou~i, iako su prije u o~itoj zabludi
bili!"/164/
.

Allah Uzvi{eni obra}a se ovdje Svome Poslaniku,
sallallahu alejhi ve sellem, ukazuju}i mu, kao i vjerni -
cima, na blagost i lijepu rije~ koju je pokazao prema
svojim sljedbenicima, koji slijede njegovu zapovijed, a
izbjegavaju ono {to zabranjuje:
"Samo Allahovom milo{}u ti si blag prema
njima", tj. uz milost od Allaha. Hasan el-Basri kaè: -
Ovo je moral Muhammedov, sallallahu alejhi ve
sellem, s kojim ga je Allah Uzvi{eni poslao, a ovaj ~asni
ajet li~i rije~ima Uzvi{enog:

242
"Do{ao vam je poslanik izme|u vas; te{ko mu
je {to }ete na muke udariti, pa brine o vama;
prema vjernicima je blag i milostiv!" (9:128)
"A da si grub i tvrda srca bio, razbjegli bi se iz
tvoje blizine", tj. da si ti imao ru`nu rije~ i grubo
srce prema njima, oni bi se razbjeàli od tebe i
napustili te. Me|utim, Allah ih je oko tebe sakupio,
u~inio te blagim prema njima, {to je omek{alo i
njihova srca. U tom smislu, Abdullah ibn Amr kaè: "Ja
nalazim svojstva Allahovog Poslanika i u prethodnim
knjigama: on nije osoran, niti grub, niti bu~an po
trgovi{tima; on na zlo ne uzvra}a zlim, nego opra{ta i
blago postupa!"
"Zato im pra{taj, moli da im bude
opro{teno, i dogo -varaj se s njima!" Zato se
Allahov Poslanik, salla -llahu alejhi ve sellem,
dogovarao sa svojim ashabima u vezi s onim {to se
de{avalo, omek{avaju}i im srca kako bi bila
djelotvornija. Tako se on s njima dogovarao prilikom
Bitke na Bedru da idu prema karavanu. Oni su tada
rekli: "Allahov Poslani~e, da si nam predloìo da
idemo preko mora, i{li bismo s tobom! Da si krenuo s
nama do Berkul-Gamada, po{li bismo s tobom i ne
bismo ti rekli kao {to su Musaovi ljudi njemu rekli:
'Idite ti, i Gospodar tvoj, pa se borite, a mi ovdje
ostajemo!', nego ti kaèmo: Kreni, i mi }emo s tobom
i pred tobom, kao borci s tvoje lijeve i desne strane!"
On se s njima savjetovao tako|er na Uhudu: da li da
ostanu u Medini ili krenu prema neprijatelju? Ve}ina
je predloìla da izi|u prema neprijatelju, pa je i izi{ao.
Savjetovao se i na Dan saveza u pogledu potpisivanja
primirja za tre}inu tada{nje Medine, {to su odbili Sad
ibn Muaz i Sad ibn Ubade, pa je i on od toga
odustao; savjetovao se na Hudejbiji da krene prema
porodicama idolopoklonika, kada mu je Siddik rekao:
"Mi nismo do{li da napadamo bilo koga, nego smo
do{li da obavimo umru!", pa je i njemu tako
odgovorio sloìv{i se s njim.
U vezi sa "slu~ajem Potvore" on je rekao: /589/
"Recite mi {ta da radim, o muslimani, s onima koji su
potvorili moju suprugu. Tako mi Allaha, ja o svojoj
supruzi ne znam nikakvo zlo. Oni su je potvorili s
kim? Tako mi Allaha, ja od njega znam samo dobro."
Dakle, on se s njima savjetovao kako o ratovima, tako
i o drugim stvarima. Ibn-Madè navodi predanje od
Ebu-Hurejre, koji prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu
alejhi ve sellem: /590/ "Onaj s kim se savjetuje pod
obavezom je!" Od Dàbira tako|er navodi da je
/591/ "Kada se neko od vas posavjetuje sa svojim
bratom, neka mu da savjet!"
"A kada se odlu~i{, u Allaha se pouzdaj!"
Kada se s njima posavjetuje{ o ne~emu i na to se
odlu~i{, onda se u Allaha pouzdaj!;
"jer Allah, doista, voli one koji se u Allaha
uzdaju!"
"Ako vas Allah pomogne, niko vas pobije-
diti ne}e, a ako vas ponizi, pa ko je taj ko vam
osim Njega moè pomo}i? I u Allaha neka se
uzdaju vjernici!" Ovaj ajet vezuje sa za naprijed
navedene rije~i:
"A pomo}i nema osim od Allaha, Silnog i
Mudrog!" (3:126) Nakon toga, Allah Uzvi{eni im
nare|uje da se u Allaha pouzdaju, pa kaè:
"I u Allaha neka se uzdaju vjernici!"
"Nije mogu}e da Vjerovjesnik {ta utaji!"
Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji
kaè: - U Bitki na Bedru bili su izgubili jedan pokriva~
od kadife, pa su rekli: "Mo`da ga je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, uzeo!" Nakon toga, Allah
Uzvi{eni je objavio ajet:
"Nije na Vjerovjesniku da {ta utaji!" - tj. da
iznevjeri. Ovo je tvrdnja da je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, ~ist od svake vrste
pronevjere pri izvr{avanju povjerenja koje mu je uka -
zano, podjeli plijena i sl. Zatim, Allah Uzvi{eni kaè:
"A onaj ko {ta utaji, donijet }e na Sudnji dan
to {to je utajio! Zatim }e svakome u potpu-
nosti biti dano ono {to je zasluìo i nikome
ne}e nepravda biti u~injena!" To predstavlja
sna`nu prijetnju i èstok prijekor. U pogledu toga
postoji i sunetska zabrana u vi{e hadisa. Imam Ahmed
navodi predanje od Ebu-Malika el-E{dè'ija, koji
rekao: /592/ "Najgora je utaja kod Allaha kada ~ovjek
~ovjeku uzme ar{in zemlje, ili kom{ija kom{iji, makar i
pedalj, kad je zemlja jedna do druge. Ako to uzme, na
Sudnjem danu }e mu o vrat biti oka~en taj ar{in od
sedam zemalja!"
Imam Ahmed navodi od Mustevreda ibn [eddada
hadis u kome stoji: - ûo sam Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, kako kaè: /593/ "Ko bude
nama u slu`bi pa ako nema stan, neka uzme stan, ako
nema supruge, neka se oèni, ako nema sluge - neka
prona|e slugu, ako nema ìvotinje (jahalice), neka je
uzme! Ko uzme ne{to drugo, osim toga, on je
varalica!"
Imam Ahmed navodi predanje od Ebu-Humejda
es-Sadija, koji kaè: /594/ - Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, zaposlio je nekog ~ovjeka po imenu
Ebul-Letebijje, iz plemena Ezd, na sakupljanju zekata,
pa mu je taj do{ao i rekao: "Ovo pripada vama, a ovo
je meni poklonjeno!" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, tada se uspeo na minber i rekao: "[ta je s
~ovjekom kojeg mi po{aljemo da radi, pa on kaè:
'Ovo pripada vama, a ovo je meni poklonjeno!' [to
nije sjedio u ku}i svoga oca i majke, pa da vidi ho}e li
mu biti poklonjeno ili ne?!... Tako mi Onoga u îjoj je
ruci moj ìvot, niko od vas ne}e uzeti od toga bilo {ta,
a da to na Sudnji dan ne donese na svom vratu, pa
ako bude deva - ona }e rikati, ako bude krava - ona
}e mukati, a ako bude ovca - ona }e blejati!" Nakon
toga, podignuo je ruke toliko da smo mu vidjeli
bjelinu pazuha, a zatim rekao: "Allahu moj, jesam li
saop}io?" I to ponovio tri puta. Navode ga El-

243
Buharija i Muslim od Sufjana ibn Ujejne.
Imam Ahmed navodi predanje od Ebu-Hurejrea,
koji kaè: /595/ - Me|u nama je ustao Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo varanje
i kazao koliko je to veliko, a zatim rekao: "Na Sudnji
dan neki od vas }e do}i s devom na vratu dok ona
ri~e, pa }e govoriti: 'Allahov Poslani~e, pomozi mi!' A
ja }u re}i: 'Ja ti ni{ta ne mogu pomo}i od Allaha! Ja
sam te ve} prije upozorio'... Neki od vas }e do}i s
konjem za vratom koji hrè, pa }e govoriti: 'Allahov
Poslani~e, pomozi mi!'... Ja }u re}i: 'Ja ti ni{ta ne mogu
pomo}i od Allaha, ja sam te ve} prije upozorio!' Neki
}e od vas do}i s blagom na ple}ima, pa }e govoriti:
'Allahov Poslani~e, pomozi mi!'... Ja }u re}i: 'Ja ti ni{ta
ne mogu pomo}i, ja sam te ve} prije upozorio!'..."
Autori Sahiha to navode od Ebu-Hajjana. Od Ibn-
[uajba, od njegovog oca, odnosno djeda, prenosi se
da je rekao: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao je: /596/ "Vratite iglu i ono {to je
sa{iveno, jer na Sudnjem danu varanje }e biti
sramota, vatra i pogrda za onoga ko to u~ini!..." Ebu-
Bekr ibn Merdevejh navodi predanje od Burejde, koji
prenosi od Vjerovjesnika da je rekao: /597/ "Kamen }e
biti ba~en u Dèhennem i padat }e sedamdeset
godina a ne}e sti}i do dna. Isto tako }e se donijeti
ono {to je utajeno i bacit }e se s njim, a zatim }e se
re}i onome koji ga je utajio: Donesi ga..." To je
zna~enje rije~i Allaha Uzvi{enoga: "A onaj koji utaji,
do}i }e na Sudnji dan s tim {to je utajio!" Ebu-Davud
navodi predanje od Semure ibn Dùnduba, koji kaè:
/598/ - Kada bi Allahov Poslanik dobio neki plijen, on
bi naredio Bilalu da pozove ljude da prime svoj plijen,
pa bi zatim odre|ivao petinu i ostalo dijelio. Tako je
jednom nakon poziva do{ao neki ~ovjek s pletenom
uzdom i rekao: "Allahov Poslani~e, ovo je sve {to smo
uzeli od ratnog plijena!" On mu je rekao tri puta: "Jesi
li ~uo Bilala kako zove?" Odgovorio je: "Da", a on ga
je upitao: "[ta te je sprije~ilo da do|e{?" Kada se ovaj
izvinio, on mu je rekao: "Ne, ti }e{ s tim do}i na
Sudnji dan, ali ti ja to ne}u primiti!..."
"Zar je onaj koji je Allahovo zadovoljstvo
slijedio kao i onaj koji je Allahovu srd`bu na-
vukao? Jer tog je prebivali{te Dèhennem, a
uàsno je to prebivali{te!" To zna~i: nije jednak
onaj koji slijedi [erijat Allahov, zasluùje Njegovo
zadovoljstvo i nagradu, pa je udaljen od te{ko}e
Njegove kazne - s onim koji je zasluìo srd`bu Alla-
hovu i navukao je na sebe, jer on od nje ne}e mo}i
pobje}i. Njegovo je prebivali{te Dèhennem, a lo{e je
to prebivali{te! U tom smislu Allah Uzvi{eni tako|er
kaè:

"
"Zar je onaj koji zna da je istina ono {to ti
je objavljeno od Gospodara tvoga, kao onaj
koji je slijep?" (13:19)
Zatim, Allah Uzvi{eni kaè: "Njima pripadaju
stupnjevi kod Allaha", tj. oni koji ~ine dobro i oni
koji ~ine zlo imaju odgovaraju}e stupnjeve; stupnjevi
jednih su u Dènnetu, a drugih u Dèhennemu, kao
{to Allah kaè:
"Svakome }e pripasti stupnjevi prema onome
{to su radili." Zato Allah Uzvi{eni kaè: "Allah do-
bro vidi {to oni rade!" Zna~i, On }e im to ispuniti.
"Allah je vjernike milo{}u Svojom darivao
kada im je za poslanika jednoga izme|u njih
poslao." On je ukazao milost ovoj vrsti, kako bi mu
se mogli obra}ati, pitati ga, s njim sjediti i korist imati,
kao {to na drugome mjestu kaè:
- Reci: "Ja sam ~ovjek kao i vi! Meni se objav-
ljuje da je va{ Bog - Jedan Bog!" (18:110)
Najo~itije ukazivanje milosti jeste to da je Poslanik
izme|u njih tako da oni s njim mogu raz -govarati i
obra}ati mu se u pogledu razumijevanja onoga {to
kaè. Zato Allah Uzvi{eni kaè:
"da im ajete Njegove kazuje", tj. Kur'an, i da ih
o~isti", tj. zapovijeda im dobro, a odvra}a od zla,
kako bi im se du{e oslobodile i o~istile od prljav{tine i
ru`nih stvari vezanih za idolopoklonstvo i paganstvo.
"...i da ih Knjizi i mudrosti pou~i", tj. Kur'anu i
sunnetu. "... iako su bili prije", tj. prije ovog
Poslanika,
"u o~itoj zabludi", tj. u zabludi i neznanju, o~itom i
jasnom za svakoga.

- Zar niste rekli, kada vas je sna{la nevolja
koju ste vi njima dvostruko nanijeli: "Odakle
sada ovo?" Reci: "To je od vas samih!" Allah
doista sve moè! /165/ "Ono {to vas je zade-
silo kada su se dvije skupine sukobile, bilo je
Allahovom voljom i da bi znao ko su vjernici!"
/166/ - I da bi znao ko su licemjeri. Njima je
re~eno: "Do|ite, borite se na Allahovom putu,
ili se branite!", a oni su kazali: "Da znamo da
}e biti borbe, mi bismo vas slijedili!" Toga
dana oni su bili bliì nevjerovanju nego vjero-
vanju, jer su ustima svojim govorili ono {to
nije bilo u srcima njihovim! A Allah najbolje
zna {to oni kriju! /167/ - Onima koji se nisu
borili, a o bra}i svojoj su govorili: "Da su nas
poslu{ali, ne bi izginuli!" reci: "Od sebe smrt
odagnajte, ako istinu govorite!"/168/

244

Allah Uzvi{eni kaè: "Zar, kada vas je sna{la
nevolja", tj. pogibija koja ih je zadesila u Bitki na
Uhudu, "koju ste vi njima dvostruko nanijeli", u
Bitki na Bedru, kada su muslimani ubili sedamdeset
idolopoklonika a sedamdeset zarobili, "zar niste
rekli: Odakle sada ovo?", tj. odakle nam je sada
ovo do{lo? "To je od vas samih!" Zna~i, zbog
va{eg grijeha prema Allahovom Poslaniku, sallallahu
alejhi ve sellem, kada vam je naredio da ne napu{tate
svoja mjesta, a vi ste to prekr{ili. To se odnosi na
strijelce.
"Allah doista sve moè!" On ~ini {to ho}e i
sudi kako ho}e, bez mogu}nosti prigovora Njegovom
sudu.
"Ono {to vas je zadesilo kada su se dvije
skupine sukobile, bilo je Allahovom voljom", tj.
va{e bjeànje ispred neprijatelja, pogibija jedne va{e
grupe, te ranjavanje druge grupe, bilo je po Allahovoj
odredbi i odre|enju, a smisao toga za Njega je: "da
bi znao ko su vjernici!", tj. ko su oni koji su strpljivi
i postojani, odnosno koje to nije pokolebalo.
"I da bi znao ko su licemjeri. Njima je
re~eno: 'Do|ite, borite se na Allahovom putu
ili se branite ', a oni su kazali: 'Da se znamo
boriti, mi bismo vas slijedili!'" Pod tim se misli na
sljedbenike Abdullaha ibn Ubejja ibn Selula koji su se s
njim vratili s puta, a bilo ih je tre}ina. Abdullah ibn
Ubejj je rekao: "On ih je (Muhammed, a.s.) poslu{ao i
izi{ao izvan Medine da se suprotstavi Kurej{ima! Ljudi,
tako mi Boga, ja ne znam za{to ovdje da ginemo!"
Nakon toga, on se vratio sa licemjerima i skepticima,
koji su krenuli s njim. Zatim ih je stigao Abdullah ibn
Amr ibn Haram, brat Benu-Seleme i rekao: "Ljudi,
podsje}am vas na Allaha i nemojte poniàvati svoga
Vjerovjesnika i svoj narod kada se vrate od
neprijatelja!" A oni su kazali: "Kada bismo znali da }ete
se boriti, i mi bismo krenuli s vama! Ali mi ne znamo
ho}e li biti borbe!" Po{to ga nisu poslu{ali, te su odbili,
nije mu preostalo ni{ta drugo nego da ih ostavi. Tada
im je rekao: "Neka ste daleko, neprijatelji Allahovi, jer
Allah nema potrebe za vama!", a zatim je Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, oti{ao.
!

Allah Uzvi{eni kaè: "Toga dana oni su bili bliì
nevjerovanju nego vjerovanju", a zatim kaè:
"jer su ustima svojim govorili ono {to nije bilo
u srcima njihovim!" Dakle, oni govore ono u {to
nisu uvjereni da je ispravno. U to spadaju i njihove
rije~i:
"Da se znamo boriti, mi bismo vas slijedili!",
iako oni sigurno znaju da su idolopoklonici do{li iz
dalekoga kraja, kako bi se osvetili i uzvratili
muslimanima za ono {to je zadesilo njihove prvake na
Bedru, te da }e sigurno do}i do sukoba. Zato Allah
Uzvi{eni kaè: "A Allah najbolje zna {ta oni
kriju!"
Zatim kaè:
- Onima koji se nisu borili, a o bra}i svojoj su
govorili: "Da su nas poslu{ali, ne bi izginuli!"
Da su slu{ali na{e savjete da ostanu i ne idu, oni ne bi
izginuli s onima koji su izginuli.
Reci: " Od sebe smrt odagnajte, ako istinu
govorite!" Zna~i, ako se ostajanjem ~ovjek moè
spasiti od smrti, onda vi ne bi trebali umrijeti!
Me|utim, smrt }e sigurno do}i, pa makar vi bili i u
kulama utvr|enim! Odagnajte smrt od sebe, ako
istinu govorite!
Mudàhid navodi od Dàbira ibn Abdullaha: "Ovaj
je ajet objavljen u vezi s Abdullahom ibn Ubejjem ibn
Selulom i njegovim sljedbenicima."

"Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na
Allahovom putu poginuli! Ne, oni su ` vi i
opskrbljeni su kod Gospodara svoga!" /169/
"Radosni su zbog onoga {to im je Allah od
dobrote Svoje dao, i obradovani su onim koji
im se jo{ nisu pridruìli, za koje nikakva
straha ne}e biti i koji ni za ~im tugovati ne}e!"
/170/ "Oni se raduju Allahovoj blagodati
dobroti, te tome {to Allah ne}e dopustiti da
propadne nagrada koja pripada vjernicima."
/171/ "Onima koji su se Allahu i Poslaniku
odazvali i nakon zadobijenih rana, onima
izme|u njih koji su dobro ~inili i bogobojazni
bili - pripada nagrada velika!" /172/ - Onima
kojima se - kada su im ljudi rekli: "Neprijatelji
se okupljaju zbog vas, pa paz te ih se!" -
vjerovanje pove -}alo, pa su kazali: "Nama je
Allah dovoljan, a divan je On Za{titnik!" /173/
"Pa su se vratili s Allahovim blagodatima i
obiljem, nikakvo ih z o nije zadesilo. Slijedili
su zadovoljstvo Allahovo, a Allah je
neizmjerno dobar!" /174/ "To vam je samo
{ejtan (koji je) pla{io pristalice svoje pa ih se
i
i
l
,

245
ne bojte, nego se Mene bojte, ako ste
vjernici!"/175/

U gornjim ajetima Allah Uzvi{eni ukazuje na {ehide
koji poginu na ovome svijetu, ali ~ije su du{e ìve i
osigurane na onome svijetu.
Muhammed ibn Dèrir navodi predanje od Ishaka
ibn Ebi-Talhe, koji kaè: /599/ - Enes ibn Malik
govorio mi je o ashabima Allahovog Poslanika, salla-
llahu alejhi ve sellem, koje je Vjerovjesnik poslao sta-
novnicima bunara Meune. On kaè: Ne znam da li ih
je bilo ~etrdeset ili sedamdeset, a na toj vodi je bio
Amir ibn Tufejl el-Dàferi. Ta grupa ashaba Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, krenula je i stigli
su do jedne pe}ine koja stoji iznad vode, gdje su
odsjeli. Potom su jedni druge pitali: "Ko }e predati
poruku Allahovog Poslanika stanovnicima ovoga
vrela?" Zatim je rekao, mislim da je to bio Ebu-Milhan
el-Ensari: "Ja }u prenijeti poruku Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem!" Krenuo je i do{ao do
dvori{ta njihovih domova, zastao pred njima, a zatim
rekao: "Stanovnici bunara Meune! Poslan sam vam od
Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha i da je
Muhammed Allahov rob i Poslanik, pa vjerujte u
Allaha i Njegovoga Poslanika!" Pred njega je izi{ao
jedan ~ovjek iza ugla ku}e s kopljem, i tako ga jako
udario da mu je ono izi{lo na drugu stranu. On je
rekao: "Allah je najve}i! Pobijedio sam, tako mi
Gospodara Kabe!" Zatim su njegovim tragovima do{li
do pe}ine u kojoj su bili njegovi drugovi. Pa ih je Amir
ibn Tufejl sve pobio. Ibn-Ishak kaè da mu je Enes ibn
Malik pri~ao: /600/ - Allah je o njima objavio ajet
Kur'ana: "Obavijestite na{ narod da smo se sreli sa
svojim Gospodarom, Koji je zadovoljan s nama, i s
Kojim smo mi zadovoljni." To smo u~ili jedno vrijeme,
a potom je derogirano i dokinuto, da bi Allah potom
objavio: "Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na
Allahovom putu poginuli! Ne, oni su ìvi i osigurani su
kod Gospodara svoga!"
Muslim u svom Sahihu navodi predanje od Mes-
ruka, koji kaè: /601/ - Pitali smo Abdullaha u vezi s
ajetom:
"Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na
opskrbljeni su kod Gospodara svoga!", pa je
rekao: "Mi smo to pitali Allahovog Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, pa je rekao: Njihove du{e bit }e u
utrobama zelenih ptica koje imaju kandilje obje{ene
na Ar{u. One lete Dènnetom gdje ho}e, a zatim se
vra}aju prema tim kandiljima. To }e vidjeti Gospodar
njihov, pa }e re}i: 'Da li èlite ne{to?' One }e odgo-
voriti: '[ta da poèlimo kada letimo po Dènnetu kud
god ho}emo?!' To }e ih upitati tri puta, a kada one
vide da pitanje ne}e prestati, odgovorit }e: 'Go-
spodaru na{, èlimo da nam du{e na{e vrati{ u tijela
na{a kako bismo na Tvome putu ponovo poginule!'
Kada vidi da nemaju nikakve potrebe, On }e ih osta-
viti!"
Imam Ahmed navodi predanje od Enesa, koji kaè
da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao: /602/ "Nema du{e koja umre, a ima kod Allaha
dobro, da èli vratiti se na ovaj svijet, osim du{e
{ehida! Ona se raduje povratku na ovaj svijet, pa da
ponovo pogine zbog vrijednosti {ehadeta koji vidi!"
U dva Sahiha, kao i u drugim zbirkama, stoji:
/603/ "da je Ebu-Dàbir, tj. Abdullah ibn Amr ibn
Haram el-Ensari, r.a., ubijen na Uhudu kao {ehid!"
Imam Ahmed navodi predanje od Dàbira, koji
kaè: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao mi je: /604/ "Zna{ li da je Allah oìvio tvoga oca
i rekao mu: 'Poèli ne{to!', a on je odgovorio: 'Da se
vratim na dunjaluk i Tebe radi ponovo poginem!'
Zatim je rekao: 'Odredio sam da se oni otamo ne}e
vra}ati!'"
El-Buhari navodi predanje od Ibn-Munkedira, koji
kaè: /605/ - ûo sam Dàbira kako kaè: "Kada mi je
poginuo otac, plakao sam i otkrio mu lice. Ashabi
Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, to su
mi spre~avali, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
nije, nego je rekao: 'Ne oplakuj ga, odnosno ne pla~i,
jer meleci su ga natkrivali svojim krilima sve dok nije
podignut!'" Navode ga Muslim i Nesa'i u razli~itim
predanjima...
Imam Ahmed navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji
kaè da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao: /606/ "Kada je va{u bra}u zadesila nevolja u
Bitki na Uhudu, Allah je dao da njihove du{e budu u
utrobama zelenih ptica, koje se napajaju iz rijeka
dènetskih, hrane plodovima njegovim i vra}aju
zlatnim kandiljima u sjenci Ar{a. Kada one osjete
ljepotu toga jela i pi}a, te ljepotu govora, govorit }e:
'Kamo sre}e da na{a bra}a znaju {ta nam je Allah
u~inio, pa da se ne {tede u dìhadu i ne izbjegavaju
ratovanje.' Allah Uzvi{eni tada je rekao: 'Ja }u im to
kazati', a zatim je objavio ovaj ajet:
i
i
'Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na
opskrbljeni su kod Gospodara svoga!' te ajete
nakon toga."
Imam Ahmed navodi predanje od Muhammeda
ibn Idrisa e{-[afija, koji to navodi od Malika ibn Enesa
al-Asbehija, a on od Zuhrija Abdurrahmana ibn Kaba
ibn Malika, koji to navodi od svoga oca, r.a., a on
rekao je: /607/ "Du{a vjernika je ptica (obje{ena) na
drvetu dènetskom sve dok je Allah ne vrati u tijelo na
Dan oìvljenja!"
Ovaj hadis sadrì radosnu vijest za svakog
vjernika: da }e njegova du{a biti u Dènnetu, gdje }e
lebdjeti i hraniti se plodovima dènetskim, odnosno
biti radosna i vesela, jer }e vidjeti kakvu ~ast joj je Al-
lah pripremio. To je zna~ajan hadis, oko kojeg se slaù
sva ~etverica imama, prvaka ~etiri prihva}ene pravne
{kole.
Me|utim, du{e {ehida su, u odnosu na du{e dru-
gih vjernika, kao zvijezde, pa molimo Allaha
Uzvi{enog da nas usmrti u imanu.

246
"Radosni su zbog onoga {to im je Allah" dao,
od blagodati i ljepote, "i obradovan ", tj. radosni
{to im se pridruùju oni koji su za njima krenuli u
dìhad, kako bi im se pridruìli u nagradi koju im
Allah daje. Seid ibn
i

i

-
i

Dùbejr kaè: - Kada oni u|u u Dènnet i vide ~ast
koja se ukazuje {ehidima, re}i }e: "Kamo sre}e da na{a
bra}a koja su na dunjaluku znaju za ~ast koju smo mi
upoznali i o kojoj nas je Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, izvijestio!" Zatim }e ih obradovati
Gospodar njihov slijede}im: "Ja sam objavio va{em
Vjerovjesniku, ~ime sam ga obavijestio o vama i
va{em stanju, pa budite radosni zbog toga!" To su
"i obradovani su onima koji im se jo{ nisu
pridruìli", a ve} smo ukazali na slu~aj u~esnika kod
bunara Meune, koji se spominju u oba sahiha.
"za koje nikakva straha ne}e biti i koji ni za
~im tugovati ne}e", tj. koji ne treba da se pla{e
onoga {to je pred njima, niti da tuguju za onim {to su
ostavili iza sebe. Zatim kaè:
"Oni se raduju Allahovoj blagodati i dobroti
te tome {to Allah ne}e dopustiti da propadne
nagrada koja pripada vjernicima." Muhammed
ibn Ishak kaè: "Oni su se obradovali velikoj nagradi,
tj. bili radosni ispunjenjem obe}anja koje su vidjeli."

"Onima koji su se Allahu i Poslaniku odazvali i
nakon {to ih je zadesila nevolja." To je bio dan
Hamraul-Esed, kada su se idolopoklonici, nakon {to ih
je zadesilo to {to ih je zadesilo od muslimana, vratili u
svoj grad. Idu}i putem oni su se kajali {to nisu
okon~ali sa stanovnicima Medine i u~inili to pri-
jelomnicom. Kada je za to saznao Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, poslao je jednu grupu iza njih, da ih
prestra{e i pokaù im da imaju snage i hrabrosti. Nije
dozvolio nikome osim onima koji su u~estvovali u
Bitki na Uhudu, te Dàbiru ibn Abdullahu, r.a., koji je
istupio u ime svojih sedam sestara, me|u kojima nije
bilo nijednog mu{karca. Muslimani su se i pored rana
i prevelikog umora odazvali tom pozivu, pokoravaju}i
se Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve
sellem.
Ibn Ebi-Hatim navodi od Ikrime da je rekao: - Kada
su se idolopoklonici vratili s Uhuda, kazali su: "Niti ste
Muhammeda ubili, niti zarobljenice doveli! To ste lo{e
uradili, pa vratite se ponovo!" Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, ~uo je to i poslao jednu
grupu koja je oti{la prema njima stigav{i do Hamraul-
Eseda. Nakon toga, Allah Uzvi{eni je objavio ajet:
"Onima koji su se Allahu i Poslaniku odazvali
i nakon {to ih je zadesila nevolja, te onima
izme|u njih koji su dobro ~inili i ~uvali se -
pripada nagrada velika!"
Kada je Ebu-Sufjan saznao da ga Vjerovjesnik traì,
Allah mu je ulio strah u kosti pa je, susrev{i jedan
trgova~ki karavan, rekao: "Vratite Muhammeda, a
vama }u od karavana dati toliko i toliko!... Obavijes-
tite ih da sam sakupio veliku vojsku i da }u se ponovo
tamo vratiti!" Trgovci su do{li i obavijestili Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a on je rekao:
"Dovoljan nam je Allah i On je najdivniji Za{titnik!"
Ibn-Hi{am navodi predanje od Ebu-Ubejde, koji
kaè: - Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, saznao za njihov povratak, rekao je: /608/
"Tako mi Onoga u îjoj ruci je moj ìvot, za njih je
pripremljeno kamenje! Ako osvanu s tim, oti}i }e kao i
ju~er!"
- Onima kojima su ljudi rekli: "Neprijatelji se
okupljaju zbog vas, pa paz te ih se!" vjerova-
nje se pove}alo. Zna~i, oni kojima su ljudi prijetili da
}e se sakupiti i pla{ili ih brojno{}u neprijatelja, nisu se
zbog toga prepali, nego su se u Allaha uzdali i od
Njega pomo} traìli,
"pa su kazali: "Nama je samo Allah dovoljan, a
divan je On Za{titnik!" Prenosi El-Buhari od Ebu-
Abbasa da je to rekao Ibrahim, a.s., kada je ba~en u
vatru, a rekao je i Muhammed, sallallahu alejhi ve
sellem, kada su mu kazali: "Ljudi su se sakupili, pa
pazite se!" To je njima pove}alo vjeru, pa su kazali:
"Nama je Allah dovoljan, a On je divan Za{titnik!" U
tom smislu, Allah Uzvi{eni kaè:
"I oni su se vratili zahvaljuju}i Allahovim
blagodatima i dobroti, pa ih nikakvo zlo nije
zadesilo", tj. nakon {to su se u Allaha pouzdali, bilo
im je dovoljno to {to On brine o njima, pa su se vratili
u svoj grad; "zahvaljuju}i Allahovim
blagodatima i dobroti, te ih nikakvo zlo nije
zadesilo", {to im je potajno pripemao neprijatelj.
"Slijedili su zadovoljstvo Allahovo, jer Allah
je neizmjerno dobar!"
U vezi s rije~ima Allaha Uzvi{enog:
"Onima kojima je, kada su im ljudi rekli: "Ne
prijatelji se okupljaju zbog vas, pa paz te ih
se!" - Mudàhid kaè: "To se odnosi na Ebu-Sufjana,
koji je rekao Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem:
'S vama }emo se sastati na Bedru, gdje ste pobili na{e
ljude!' Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, na to je
rekao: 'Mo`da!', a zatim je krenuo na zakazano mjesto
i stigao do Bedra. Tamo su zatekli pijacu i tu trgovali."
Na to se odnose rije~i Allaha Uzvi{enog:
"Pa su se povratili zahvaljuju}i Allahovim
blagodatima i dobroti, te ih nikakvo zlo nije
zadesilo!" Zatim kaè: "To je mala Bitka na Bedru."
To prenosi Ibn-Dèrir.
"To vas je samo {ejtan pla{io kao pristalice
svoje", tj. pla{io vas je svojim {ti}enicima
predstavljaju}i vam kao da oni imaju snagu i mo}.
"pa ne bojte ih se, nego se Mene bojte ako ste
vjernici!" jer Ja sam vam dovoljan i Ja }u vam
pomo}i kao {to, tako|er, Uzvi{eni Allah kaè:
"Zar Allah sam nije dovoljan robu Svome? A
oni te pla{e onima kojima se pored Njega

247
klanjaju..." do rije~i ... - Reci: "Meni je dovoljan
samo Allah i u Njega se pouzdaju oni koji se
pouzdaju!" (39: 36-38)

"Neka te ne àloste oni koji srljaju u nevjero-
vanje! Oni nimalo ne}e Allahu nauditi! Allah
èli da im ne u~ini bilo kakvo dobro na dru
gom svijetu i njima pripada kazna velika!"
/176/ "Oni koji su vjerovanje za nevjerovanje
prodali, Allahu ne}e ni{ta nauditi! Njima
pripada kazna bolna!" /177/ "Neka nevjernici
nikako ne misle da je dobro za njih to {to im
dajemo dug ìvot! Mi im dug ìvot dajemo
samo zbog toga kako bi ogrezli u grijehu i
njima pripada patnja sramna!" /178/ "I ne
moè biti da Allah vjernike ostavi u stanju u
kojem ste vi, dok lo{e od dobrih ne odvoji! I
ne moè biti da vam Allah otkrije ono {to je
skriveno, nego On odabire koga ho}e od
poslanika Svojih! Zato, vjerujte u Allaha i
poslanike Njegove, a ako vjeroval budete
~uvali se, vama pripada velika nagrada!"
/179/ "Neka oni koji {krtare u onome {to im
Allah iz obilja Svoga daje nikako ne misle da
je to dobro za njih! Naprotiv, to je zlo za njih!
Na Sudnjem danu bit }e im oko vrata omota-
no ono ~ime su {krtarili! A Allahu pripada
nasljedstvo nebesa i Zemlje i Allah je obavi-
je{ten o onome {to vi radite!"/180/
-
i i

Allah Uzvi{eni kaè Svome Vjerovjesniku, sallallahu
alejhi ve sellem:
"Neka te ne àloste oni koji srljaju u
nevjerstvo!" I to zbog njegove velike brige za ljude,
jer njega je àlostilo to {to su nevjernici nastojali da
mu se suprotstavljaju, da budu tvrdokorni i prave
razdor. Zato Allah Uzvi{eni kaè: "Neka te to ne
àlosti",
"Oni nimalo ne}e Allahu nauditi! Allah ne èli
da im da bilo kakvu nagradu na drugom svi-
jetu", tj. to je u skladu s Njegovom mudro{}u,
"i njima pripada kazna velika!"
"Oni koji su vjerovanje za nevjerovanje
prodali", tj. koji su jedno za drugo zamijenili,
"Allahu ne}e ni{ta nauditi", tj. oni samo sebi {tetu
~ine;
"njima pripada kazna bolna". Zatim kaè:
"Neka nevjernici nikako ne misle da je dobro
za njih to {to im dajemo dug ìvot! Mi im dug
ìvot dajemo samo zbog toga kako bi ogrezli
u grijehu i njima pripada patnja sramna!" Isto
tako, Allah Uzvi{eni kaè:
"Misle li oni kada ih imetkom i sinovima
pomaèmo" /55/ "da ùrimo da im dobra
u~inimo?" /56/ "Ne, nego to oni ne osje}aju!"
(23:55) Zatim:
"Neka te ne zadivljuju bogatstva njihova, a ni
djeca njihova! Allah ho}e da ih njima kazni na
ovome svijetu i da skon~aju kao nevjernici!"
(9:55)
"Allah ne}e vjernike ostaviti u stanju u kojem
ste vi, kako bi lo{e od dobrih odvojio!" Mora
do}i do odre|enih pote{ko}a kako bi se raspoznao
strpljivi vjernik od razvratnog licemjera. Time se misli
na Bitku na Uhudu, kojom je Allah Uzvi{eni isku{ao
vjernike tako da se tu pokazala njihova vjera,
strpljivost, postojanost i pokornost Allahu i Poslaniku
Njegovom, a istovremeno su se podigle maske s
licemjera ~ime se pokazala njihova izdaja Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Seri kaè: - Oni su
govorili: "Ako Muhammed istinu govori, neka nas
obavijesti ko od nas u njega vjeruje, a ko ne vjeruje!"
Nakon toga, Allah Uzvi{eni je objavio ovaj ajet:
"Allah ne}e vjernike ostaviti u stanju u kojem
ste vi, kako bi lo{e od dobrih odvojio!", tj. kako
bi se izdvojili vjernici izme|u nevjernika. To prenosi
Ibn-Dèrir.
"Allah vam, tako|er, ne}e otkriti ono {to je
skriveno", tj. vi doista ne znate nevidljivo sve dok
Allah ne izdvoji vjernike od nevjernika, "nego On za
to odabire koga ho}e od poslanika Svojih!"
Tako, na drugome mjestu, kaè:
"On tajne zna i On tajne Svoje ne otkriva
nikome" /26/ "Osim onome koga On za
poslanika odabere..." /27/ (32:26-27)
Zatim, kaè: "Zato, vjerujte u Allaha i
poslanike Njegove...", tj. budite pokorni Allahu, i
Poslaniku Njegovom, i slijedite sve {to vam je
propisano; "jer ako vjerovali budete i ~uvali se,
vama pripada velika nagrada!"
"Neka oni koji {krtare u onome {to im Al-

248
lah iz obilja Svoga daje nikako ne misle da je
to dobro za njih! Naprotiv, to je z o za njih!"
Neka {krtac nikako ne misli da }e mu gomilanje
imetka koristiti! Naprotiv, to je po njegovu vjeru
{tetno, a mo`da i po njega na ovome svijetu. Nakon
toga, On obavje{tava o onome {to }e se dogoditi na
Sudnji dan s njegovim imetkom, pa kaè:

l
l
"Na Sudnjem danu bit }e im oko vrata
omotano ono ~ime su {krtarili!" El-Buhari navodi
predanje od Ebu-Hurejrea, koji kaè da je Allahov
"Kome Allah da imetak, pa za njega ne da zekat, to }e
mu na Sudnjem danu biti kao zmija otrovnica s dvije
crne mrlje iznad o~iju, koja }e mu opasati vrat i
stegnuti vilice, govore}i: 'Ja sam tvoj imetak, ja sam
tvoja riznica!' Zatim }e prou~iti ovaj ajet:
Neka oni koji {krtare u onome {to im Allah iz
obilja Svoga daje nikako ne misle da je to do-
bro za njih! Naprotiv, to je z o za njih!'"
El-Avfi navodi predanje od Ibn-Abbasa: "Ovaj ajet
je objavljen u vezi sa sljedbenicima Knjige koji su
{krtarili da pokaù ono {to su morali pokazati prema
objavljenim knjigama." To prenosi Ibn-Dèrir. Is-
pravno je, me|utim, prethodno mi{ljenje, koje
obuhva}a i ovo.
"A Allahu pripada nasljedstvo nebesa i
Zemlje", tj.
"i udjeljujte od onoga za {to vas je
nasljednicima u~inio" (57:7), jer sve se stvari
vra}aju Allahu Uzvi{enom. Zato, dajite od svojih
imetaka ono {to }e vam koristiti na dan va{ega
povratka,
"i Allah je obavije{ten o onome {to vi radite!"
On zna va{e namjere i skrivene misli.

- Allah je ~uo rije~i onih koji su govorili: "Allah
je siroma{an, a mi smo bogati!" Mi }emo
zabilje` ti ono {to su oni govorili kao i to {to
su bez opravdanja vjerovjesnike ubijali! I re}i
}emo: "Iskusite kaznu u Ognju!" /181/ "To je
zbog djela va{ih ruku, a Allah nije nepravdan
prema robovima!" /182/ "Onima koji govore:
"Al ah je od nas obavezu uzeo da ne vjerujemo
nijednom poslaniku dok ne prinese `rtvu koju
}e vatra progutati!" reci: "I prije mene su vam
poslanici s jasnim dokaz ma dolazili, a i s tim
o ~emu govorite! Pa za{to ste ih, onda, ubijali
- ako istinu govorite?" /183/ "A ako te budu
la{cem smatrali, pa i prije tebe su la{cima
smatrani poslanici koji su Jasne dokaze i spise
i Knjigu svjetilju donosili!" /184/

i
l
i

i
l -
i
"

Seid ibn Dùbejr navodi predanje od Ibn-Abbasa,
koji kaè: Kada su objavljene rije~i Allaha Uzvi{enog:
"Ko je taj koji Allahu drage volje zajam daje,
pa mu ga On mnogostruko vra}a?" (2:244),
ìdovi su rekli: "Muhammede, tvoj Gospodar je
osiroma{io, pa traì od robova Svojih zajam!" Nakon
toga, Allah Uzvi{eni je objavio rije~i:
"Allah je ~uo rije~i onih koji su govorili: 'Allah
je siroma{an, a mi smo bogati!'"
Rije~i Uzvi{enog: "Mi }emo zabilje` ti ono {to su
oni govorili" predstavljaju prijetnju i zastra{ivanje
pa, u tom smislu, to Allah Uzvi{eni i vezuje za rije~i: "i
to {to su bez opravdanja vjerovjesnike ubijali!"
To zna~i: ovo su njihove rije~i o Allahu Uzvi{enom i
njihov postupak prema Allahovim poslanicima, pa }e
ih i Allah kazniti najteòm kaznom. U tom smislu,
- I re}i }emo: "Iskusite kaznu u Ognju!" /181/
"To je zbog dje a va{ih ruku, a Allah nije ne
pravdan prema robovima!" To }e im biti re~eno
kao prijekor, grdnja i prezir.
- Onima koji govore: "Allah je od nas
obavezu uzeo da ne vjerujemo nijednom
poslaniku dok ne prinese `rtvu koju }e vatra
progutati!" Ovo Allah Uzvi{eni govori ukazuju}i na
la`nost njihove tvrdnje da je Allah od njih uzeo
obavezu u njihovim knjigama da ne povjeruju ni u
jednog poslanika dok ne pokaè ~uda (mudìze) pa
donese milostinju svom ummetu i ona od njega bude
primljena, da bi potom do{la vatra s neba i progutala
to. To navode Ibn-Abbas i drugi.
- Reci: "I prije mene su vam poslanici s jasnim
dokaz ma dolazili", tj. s dokazima i argumentima,
"a i s tim o ~emu govorite", tj. s vatrom koja guta
prihva}ene `rtve; Pa za{to ste ih, onda, ubijali?",
tj. za{to ste utjerivali u la`, suprot -stavljali im se i
ubijali ih, "ako istinu govorite", tj. da vi slijedite
Istinu i poslanike. Nakon toga, Allah Uzvi{eni kaè,
tje{e}i Svoga Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem:
"A ako i tebe budu la{cem smatrali - pa i prije
tebe su la{cima smatrani poslanici koji su
Jasne dokaze, i spise i Knjigu svjetilju donosi-
li!" Zna~i, neka te ne obeshrabruje to {to te utjeruju
u la`, jer ti ima{ uzor u poslanicima prije tebe, koji su
tako|er utjerivani u la` sa svim dokazima koje su
donosili, iako su to bili nepobitni dokazi; "i spise", a
to su knjige koje su dobijane s neba, kao {to su spisi

249
objavljeni pojedinim poslanicima,
"i Knjiga svjetilja", tj. jasna i blistava.

"Svaka du{a smrt }e okusiti, a samo }ete na
Sudnjem danu u potpunosti dobiti pla}e va{e!
Pa ko bude od Vatre udaljen i u Dènnet
uveden, uspio je! A ìvot na ovome svijetu
samo je varljivo nasla|ivanje!" /185/ "Vi }ete
sigurno biti isku{avani u imecima va{im, i
ìvotima va{im, a slu{at }ete od onih kojima
je prije vas dana Knjiga i idolopoklonika
mnoge neugodnosti. Ako budete izdràli i
Allaha se bojali, to je jedna od odlu~nih (
te{kih) stvar!" /186/

Allah Uzvi{eni obavje{tava sva Svoja stvorenja da
}e svaka du{a (jedinka) smrt okusiti, kao {to tako|er
kaè:
"Sve {to je na njoj, prolazno je. Samo lice
Gospodara tvoga ostaje, uzvi{eno i
plemenito!" /27/ (55:26-27) Prema tome, Allah
Uzvi{eni je Jedini @ivi Koji ne}e umrijeti, dok }e i dìni i
ljudi pomrijeti, kao i meleci, i nosa~i Ar{a. Allah Jedini i
Svemogu}i odlikuje se iskonom i besko-na~no{}u,
tako da }e On biti Posljednji kao {to je bio Prvi. Stoga
ovaj ajet sadrì jednu vrstu sau~e{}a svim ljudima
budu}i da niko na Zemlji ne}e ostati. Kada se zavr{i
postoje}i svijet, Allah }e uspostaviti Sudnji dan i izvr{it
}e obra~un sa stvorenjima na pravedan na~in. Zato
"a doista }ete na Sudnjem danu dobiti pla}e
va{e!" Zatim kaè:
"Ko bude od Vatre udaljen i u Dènnet
uveden, postigao je sre}u!" Ko bude udaljen od
Vatre i u Dènnet uveden, on je postigao svaku sre}u.
Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Ebu-Hurejrea,
koji kaè: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao je: /610/ "Samo dio Dènneta - toliki koliko bi~
jednog od vas moè prekriti - bolji je od cijeloga
ovoga svijeta i svega na njemu!" Zatim kaè: - Nakon
toga, prou~io je ovaj ajet:
"Ko bude od Vatre udaljen i u Dènnet
uveden, postigao je sre}u!"
"A ` vot na ovome svijetu samo je varljivo
nasla|ivanje!" Ovim se umanjuje zna~aj ovog
svijeta, uz prezir prema njemu, budu}i da je on
prolazan i nestalan, kao {to Allah tako|er kaè:
i
i
i
i
"Ali vi ` vot na ovome svijetu volite vi{e, a
drugi svijet je bolji i opstojniji!" (87:6-17) U
hadisu stoji: /611/ "Tako mi Allaha, ovaj svijet je
prema drugom svijetu samo kao kada bi neko od vas
stavio prst u more! Neka pogleda {ta }e mu se vratiti!"
To zna~i da je ovaj svijet ostavljeno nasla|ivanje koje,
tako mi Allaha, samo {to se nije izmaklo iz ruku ljudi.
Zato, ako moète, uzmite od ovog uìtka pokornost
Allahu, jer nema mo}i nad Njegovom. Katade kaè: -
Rije~i Allaha Uzvi{enog: "Vi }ete sigurno biti
isku{avani u imecima va{im, i ìvotima va{im"
poput su rije~i:
"Mi }emo vas u isku{enje dovoditi, malo sa
strahom i gladovanjem, te gubljenjem
imetka, ` vota i ljetine", tj. vjernik mora do}i u
isku{enje u vezi s njegovom imovinom, ìvotom,
djecom ili porodicom kao {to dolazi u isku{enje
shodno stupnju vjerovanja.
"a slu{at }ete i mnoge uvrede od onih ko-
jima je dana Knjiga i koji su idolopoklonici."
Allah Uzvi{eni obavje{tava vjernike po dolasku u
Medinu, prije Bitke na Bedru, kakve }e uvrede imati
od sljedbenika Knjige i idolopoklonika te im nare|uje
da to prihvate sa strpljenjem i postojano{}u dok im
Allah Uzvi{eni ne olak{a, pa kaè tje{e}i ih:
"Ako budete izdràli i Allaha se bojali, to je
jedna od od -lu~nih (te{k h)stvari!" Ibn Ebi-
Hatim navodi predanje od Usame ibn Zejda, koji
kaè: /612/ "Allahov Poslanik i njegovi ashabi pra{tali
su idolopoklonicima i sljedbenicima Knjige, kako im
je Allah i naredio, strpljivo podnose}i neugodnosti."
"a slu{at }ete i mnoge uvrede od onih kojima
je dana Knjiga i koji su idolopoklonici." Zatim
kaè: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to je
tuma~io da valja uzvratiti oprostom koji mu Allah nije
zapovjedio, dok mu nije dozvolio da im uzvrati." Ovaj
hadis je ukratko naveden.
Nakon {to je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, pobijedio na Bedru, gdje je Allah posredstvom
njega pobio prvake plemena Kurej{, Abdullah ibn
Ubejj ibn Selul, politeisti i idolopoklonici su kazali:
"Ovo je krenulo!" Zatim su izrazili vjernost Allahovom
Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, prihva}aju}i is-
lam.
Prema tome, svako ko se drì istine, navodi na
dobro ili odvra}a od zla, mora doìvjeti neugodnosti
za koje je jedini lijek strpljivost u ime Allaha, traènje
pomo}i od Njega i povratak Njemu.

250

"A kada Allah uze obavezu od onih kojima je
dana Knjiga da }e to sigurno ljudima
obja{njavati i ni{ta iz nje ne}e kriti, pa su je
oni za le|a svoja bacili, prodaju}i je za baga-
telnu cijenu! A ru`no li je to {to za to kupuju!"
/187/ "Nikako ne misli za one koje raduje to
{to su uradili i koji vole biti pohvaljeni i za
ono {to nisu u~inili - nikako ne misli da }e se
kazne sa~uvati! Njima pripada patnja bolna!"
/188/ "Allahu pripada vlast na nebesima i na
Zemlji i Allah je svemo}an!"/189/

Allah Uzvi{eni upu}uje prijekor i prijetnju sljedbe-
nicima Knjige od kojih je Allah obavezu uzeo posred-
stvom vjerovjesnika da povjeruju u Muhammeda,
sallallahu alejhi ve sellem, i da ga s po{tovanjem
spominju me|u ljudima, kako bi bili spremni prihvatiti
ga i slijediti kada ga Allah po{alje. Oni su, me|utim, to
prikrivali zamjenjuju}i dobro koje im je obe}ano na
ovome i na onome svijetu niskim ovosvjetskim
dijelom, {to je lo{ posao i zamjena. U tome je
opomena u~enim ljudima da ne idu njihovim putem,
da i njih ne zadesi ono {to je ove zadesilo. Stoga je na
njima da iskoriste korisno znanje koje posjeduju za
dobra djela i da ni{ta ne kriju. U hadisu koji se prenosi
od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, u vi{e
predanja, navodi se da je on rekao: /613/ "Ko bude
upitan za neko znanje, pa on to sakrije, na Sudnji dan
biti }e zauzdan uzdama od vatre!"
"Nikako ne misli za one koje raduje to {to
su uradili i koji vole biti pohvaljeni i za ono
{to nisu u~inili..." Pod tim se misli na ljude koji se
pretvaraju da mnogo daju iako to ne ~ine, na {to
ukazuje i Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u
hadisu koji se nalazi u dva sahiha: /614/ "Ko ne{to
ustvrdi la`no kako bi se prikazao kao veliki dobrotvor,
Allah }e mu umanjiti ono {to ve} ima." U Sahihima
tako|er stoji: /615/ "Onaj koji se hvali onim {to nije
dao, isti je kao onaj koji obu~e odje}u koju je dobio za
la`no svjedo~enje!"
El-Buhari navodi predanje od Ebu-Seida el-Hudrija:
/616/ "Kada bi krenuo Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, u boj, neki su licemjeri u to vrijeme
izostajali raduju}i se {to ostaju nasuprot Poslaniku,
sallallahu alejhi ve sellem. Kada bi Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, do{ao iz boja, oni bi mu se
ispri~avali i kleli, a voljeli su i da budu pohvaljeni za
ono {to nisu u~inili. Stoga je objavljen ajet:
Nikako ne misli za one koje raduje to {to su
uradili i koji vole biti pohvaljeni i za ono {to
nisu u~inili...'" Ovako prenosi Muslim.
Ibn-Merdevejh navodi predanje od Sabita ibn
Kajsa el-Ensarija, koji je rekao: /617/ "Allahov
Poslani~e, tako mi Allaha, strah me je da ne propad-
nem!" "Za{to?", upitao je on. "Allah je zabranio
~ovjeku da voli biti hvaljen za ono {to nije u~inio, a ja
volim pohvalu! Allah je zabranio oholost, a ja volim
imati ljepotu; zabranio je da dièmo na{e glasove
iznad tvoga, a ja sam ~ovjek visokog glasa!" - rekao je.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao mu
je: "Zar ti ne èli{ ìvjeti i hvaljen biti, poginuti kao
{ehid i u Dènnet u}i?" "Dakako, Allahov Poslani~e!",
rekao je on. Nakon toga, on je ìvio, hvaljen bio i
poginuo je kao {ehid u bitki protiv Musejleme "La{ca".
"nikako ne misli da }e se kazne sa~uvati!",
tj. ne misli da }e se oni spasiti od kazne. Naprotiv, to
}e im biti sigurno. Zato Allah Uzvi{eni kaè: "Njima
pripada kazna bolna!"
Zatim kaè:
"Allahu pripada vlast na nebesima i na Zemlji
i Allah je svemo}an!" On je posjednik svega,
mo}an sve u~initi i ni{ta za Njega nije nemogu}e.
Zato Ga {tujte i ne postupajte suprotno Njemu;
~uvajte se Njegove srd`be i uzvra}anja; On je Uzvi{eni
od Koga vi{eg nema, Svemo}ni od Koga mo}nijeg
nema!

"U stvaranju nebesa i Zemlje, i u izmjeni no}i i
dana, doista su znamenja za razumom obda-
rene!" /190/ "koji Allaha spominju stoje}i,
sjede}i i na svojim stranama, i o stvaranju
nebesa i Zemlje razmi{ljaju. "Gospodaru na{,
Ti ovo nisi uzalud stvorio! Uzvi{en si Ti i
sa~uvaj nas od kazne u Vatri!" /191/ "Gospo-
daru na{, onoga koga Ti bude{ u Vatru bacio,
ve} si ga ponizio, a nasilnicima ne}e biti po-

251
maga~a!" /192/ "Gospodaru na{, mi smo ~uli
glasnika koj poziva vjeri: 'da vjerujete u Gos-
podara va{ega!', pa smo povjerovali! Gospo-
daru na{, oprosti nam grijehe, i pokrij hr|ave
postupke na{e, i usmrti nas s onima koji su
dobri!" /193/ "Gospodaru na{, daj nam ono
{to si nam obe}ao preko Svojih poslanika i ne
ponizi nas na Sudnjem danu! Ti, doista, ne
kr{i{ obe}anje Svoje!"/194/
i

i i
:

"U stvaranju nebesa i Zemlje", tj. u visini i pros-
tranosti jednog, u nizini i gusto}i drugog, te veli -
~anstvenim vidljivim znamenjima izme|u njih, u
pokretnim i nepokretnim tijelima, u morima i pusti-
njama,. ìvotinjama, biljkama i mineralima, te razli-
~itim koristima: vrstama hrane, bojama i mirisima;
"i u izmjeni no}i i dana", tj. u njihovom
smjenjivanju i suprotnosti u duìni, kratko}i i
jednakom trajanju. Sve to je odre|enje Silnog i
znanog! Zato Allah Uzvi{eni kaè:
"znamenja za razumom obdarene!", tj.
potpunim i izo{trenim umovima, koji shva}aju su{tine
stvari i nisu kao gluhi i nijemi, koji ne shva}aju i za
koje Allah kaè:
"A koliko ima znamenja na nebesima i na
Zemlji, pored kojih prolaze i od kojih glave
okre}u?!" /105/ "Ve}ina njih ne vjeruje u Al-
laha, nego su idolopoklonici!" /106/ (12:105-
106) Zatim, Allah opisuje razumom obdarene, pa
kaè:
"To su oni koji stoje}i, sjede}i i na svojim
stranama Allaha spominju." Isto tako u dva
Sahiha navodi se predanje od Imrana ibn Husajna da
/618/ "Klanjaj stoje}i, a ako ne moè{ - onda sjede}i;
pa ako ne moè{ - onda leè}i!" - odnosi se na one
koji ne prekidaju spominjanje Allaha u svakoj situaciji,
du{om i jezikom.
"...i o stvaranju nebesa i Zemlje
razmi{ljaju", tj. koji razumiju snagu inteligencije
njihovog stvaranja, {to upu}uje na veli~inu Tvorca,
Njegovo znanje, mudrost, Njegov iz bor i milost.
Sufjan ibn Ujejne kaè: "Ideja je svjetlo {to ti u srce
ulazi! Mo`da je predstavljena ovim stihom:
Ako ~ovjek ima neku ideju,
u svakoj stvari on nalazi pouku!"
Od Ibn-Abbasa prenosi se da je rekao: "Dva
prosje~na rekata s razmi{ljanjem bolja su od klanjanja
cijelu no} ako je srce nepa`ljivo!" Kada bi Ibn-Omer
htio obavezati svoje srce, on bi do{ao do ru{evine, pa
bi stao na vratima i povikao àlosnim glasom: "Gdje
su ti stanovnici?" Zatim bi se vratio sebi i rekao:
"Svaka }e stvar propasti osim lica Njegovog!"
(28:88) Hasan navodi od Amira ibn Abdul-Kajsa da
je rekao: - ûo sam vi{e od jednoga, dvojice ili trojice
ashaba Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kako
govore: "Doista je svjetlo vjerovanja ili svjetlost
vjerovanja razmi{ljanje!"
Allah Uzvi{eni prekorava one koji ne razmi{ljaju o
Njegovim stvorenjima koja upu}uju na Njegovu bit,
atribute, [erijat, odre|enje i znamenja, pa kaè:
Zemlji..." do rije~i: "...nego su idolopoklonici!"
On hvali Svoje robove, vjernike:
"To su oni koji stoje}i, sjede}i i na svojim
stranama Allaha spominju i o stvaranju nebe-
sa i Zemlje razmi{ljaju" govore}i: "Gospodaru
na{, Ti ovo nisi uzalud stvorio!", tj. nisi stvorio
ovaj svijet uzalud, nego istine radi, kako bi kaznio one
koji su lo{e postupali, a nagradio one koji su dobro
~inili. Nakon toga, oni ukazuju da Njemu nije
svojstvena besmisao, pa kaù: " Uzvi{en s T ", da
bi stvorio bilo {to osim s istinom i pravdom, Ti koji si
~ist od nedostataka, mahana i besmisla.
154

"...i sa~uvaj nas od kazne u Vatri!" Svojom
mo}i i snagom i olak{aj nam da ~inimo ono ~ime }e{
biti zadovoljan kako bi nas uputio u ba{~e blagodati i
sa~uvao od Svoje kazne bolne.
Zatim kaè: "Gospodaru na{, onoga koga Ti
bude{ u Vatru ubacio, ve} si ga ponizio", tj.
ponizio si ga i pokazao njegovu niskost svim ljudima;
"a nasilnicima ne}e biti pomaga~a!", tj. na
Sudnjem danu, kada ih niko od Tebe ne}e uzeti u
za{titu niti skloniti;
Gospodaru na{, mi smo ~uli glasnika koji po-
ziva vjeri "da vjerujete u Gospodara va{ega!",
pa smo povjerovali!" ûli smo onoga koji poziva
vjerovanju, a to je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
koji kaè: "Vjerujte u Gospodara svoga!", pa smo
povjerovali, tj. odazvali mu se i slijedili ga;
"Gospodaru na{, oprosti nam grijehe na{e!"
Zato {to smo povjerovali i odazvali se Tvome
Vjerovjesniku i njegovim sljedbenicima, oprosti nam
grijehe i pokrij ih!;
"i pokrij hr|ave postupke na{e!" - one izme|u
nas i Tebe; "i usmrti nas s onima koji su dobri",
tj. priklju~i nas dobrim ljudima; "Gospodaru na{,
daj nam ono {to si nam obe}ao preko Svoga
Poslanika!", tj. posredstvom jezika Tvojih poslanika;
"i ne ponizi nas na Sudnji dan! Ti, doista, ne
kr{i{ obe}anje Svoje!" Ne ponizi nas javno pred
stvorenjima na Sudnji dan, {to si obe}ao, jer Ti ne
kr{i{ obe}anja o kojim si obavijestio Svoje poslanike -
da }emo stati pred Tebe!...
Potvr|eno je da bi Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, u~io ovih deset ajeta s kraja sure "Ali-
Imran", kada bi ustao no}u da klanja no}ni namaz
(tehed`dùd). El-Buhari (rahimehu Allah) navodi
predanje od Ibn-Abbasa, r.a., koji kaè: /619/ "Bio
sam kod svoje tetke Mejmune i Allahov Poslanik, sal-

154
Allah Uzvieni je, bez sumnje, ist od toga da ini to neistinito,
besmisleno, sa mahanama i nedostacima, jer On je Tvorac svega!
Velika je razlika izmeu Njegovog djela i stvorenja, budui da je
Njegovo djelo jedan od Njegovih atributa, dok stvoreni svijet nije
Njegov atribut!

252
lallahu alejhi ve sellem, govorio je sa svojom porodi-
com jedan sat, a zatim je legao. Kada je nastupila
druga tre}ina no}i, sjeo je, pogledao u nebo i rekao:
'U stvaranju nebesa i Zemlje, i u izmjeni no}i i
dana, doista su Znamenja za razumom obda-
rene!' Zatim je ustao, uzeo abdest i o~istio zube, a
potom klanjao jedanaest rekata. Nakon toga, Bilal je
prou~io ezan, pa je klanjao dva rekata, a potom izi{ao
i predvodio ljude na sabah-namazu." Ovako prenosi
Muslim, a navodi ga i Davud sa drugim predanjima
od Mahrema.

Ibn-Merdevejh navodi predanje od Ataa, koji kaè:
/620/ - Krenuli smo ja, Ibn-Omer i Ubejd ibn Umejr
Ai{i, Allah je njome bio zadovoljan. Kada smo u{li kod
nje, izme|u nas i nje bio je zastor. Rekla je: "Ubejde,
{ta te ometa da nas posjeti{?" On je rekao: Rije~i
pjesnika: "Manje posje}uj, vi{e }e{ biti voljen!" Ibn-
Omer je tada rekao: "Pusti nas, i kaì {ta je naj~udnije
{to si vidjela kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem!" Ona je zaplakala, a potom kazala: "Sve je
kod njega bilo neobi~no! Jednom mi je do{ao no}u,
pa kada je njegova koà dodirnula moju, rekao je:
'Ostavi me da klanjam svom Gospodaru Uzvi{enom!'
Zatim je rekla da mu je kazala: 'Tako mi Allaha, ja
volim da sam uz tebe, a volim i da klanja{ Gospodaru
svome!' On je zatim ustao do mje{ine za vodu,
abdestio se ne prolijevaju}i puno vodu. Zatim je
klanjao i plakao tako da mu se i brada pokvasila.
Zatim, kada je bio na sed`di, nastavio je plakati, pa se
zemlja pokvasila. Zatim je legao nastranu i plakao sve
dok nije do{ao Bilal da u~i ezan za sabah." Zatim je
rekla da ga je upitao: "Allahov Poslani~e, {ta te nagoni
na pla~, kada je Allah tebi oprostio i grijehe koje si
prije u~inio i one poslije?" Odgovorio je: - Te{ko tebi,
Bilale! [ta da me sprije~i da pla~em kada mi je Allah
ove no}i objavio ajet:
"U stvaranju nebesa i Zemlje, i u izmjeni no}i
i dana, doista su Znamenja za razumom obda-
rene!", a zatim je dodao: "Te{ko onome ko ga
prou~i, a ne razmisli o njemu!" Hasan ibn Abdul-Aziz
navodi da je Evzai postavljeno pitanje: "Kakva je svrha
razmi{ljanja o njima?", pa je odgovorio: "Da se
prou~e, a zatim o njima razmi{lja."

- I Gospodar im se njihov odazva: "Nijednom
dje atniku izme|u vas, bio mu{karac ili èna,
djelo ne}u poni{titi; vi ste jedni od drugih.
Onima koji se ise e i koji budu iz domova svo-
jih prognani, i koji budu na putu Mome
mu~eni, i koji se budu borili i poginuli,
sigurno }u lo{a djela pokriti i sigurno }u ih u
dènetske ba{~e, kroz koje rijeke teku, uvesti!
Nagrada je to od Allaha, a kod Allaha je nag-
rada najljep{a!" /195/

Seid ibn Mensur, s lancem od Ummi-Seleme,
prenosi kako je ona rekla: /621/ "Allahov Poslani~e, ne
~ujemo da Allah uz Hid`ru spominje ène i po ~emu?"
Nakon toga, Allah Uzvi{eni je objavio:
l
l
l
-
l
"

"I Gospodar im se njihov odazva: "Nijednom
dje atniku izme|u vas, bio mu{karac ili èna,
djelo ne}u poni{titi" itd. Ensarije kaù: "To je prva
udana èna koja nam je do{la!" To prenosi i el-Hakim
u svom "Mustedreku" na osnovi hadisa Sufjana ibn
Ujejne, a zatim kaè: "Sahih prema uvjetima El-
Buharije, ali ga ne navode ni El-Buharija niti Muslim."
Zna~enje ajeta: Po{to su vjernici obdareni razum-
om, kao {to je naprijed navedeno, pitali to {to su pi-
tali, Allah im se na to odazvao odgovorom u skladu s
rije~ima:
"A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja
sam sigurno blizu: odazivam se molbi molite
lja kada Me zamoli. Zato, neka se i oni na Moj
poziv odazovu, neka vjeruju u Mene, kako bi
bili na Pravom putu." /186/;
"Nijednom djelatniku izme|u vas, bio
mu{karac ili èna, dje o ne}u poni{titi." To je
komentar odgovora u kome im saop}ava da ne}e
poni{titi djelo nijednog djelatnika, nego }e svakom od
njih, bio mu{karac ili èna, njegovo djelo pravedno
naknaditi;
"vi ste jedni od drugih", tj. u pogledu Moje
nagrade vi ste isti.
"Onima koji se isele", tj. koji ostave zemlju
idolopoklonstva i do|u u zemlju vjere, koji ostave
prijatelje, bra}u, jarane i kom{ije,
"i koji budu iz domova svojih prognani", tj.
kojim idolopoklonici budu pravili neprilike i uvrede,
pa ih prisile da napuste svoje domove. Zato, Allah
Uzvi{eni kaè: i koji budu na putu Mome
mu~eni", kao {to na drugome mjestu kaè:
"A svetili su im se samo zato {to su u Allaha
Silnog i Hvale dostojnog vjerovali!" (85:8);
"i koji se se borili i poginuli". Borba na
Allahovom putu na najvi{em je stupnju kada ~ovjek
izgubi konja, i lice mu bude poprskano krvlju i
pra{inom. U dva Sahiha stoji: /622/ da je neki ~ovjek
rekao: "Allahov Poslani~e, ako poginem na Allahovom
putu, strpljiv i predan, idu}i naprijed, a ne povla~e}i
se, {ta misli{: da li }e mi Allah pokriti grijehe?" On je
odgovorio: "Da." Zatim je kazao: "Kako si rekao?", a
on je ponovio to {to je ve} rekao. Kazao je: "Da, osim
onoga {to mi je Dìbril ranije rekao!" U tom smislu, i
"Sigurno }u njihova lo{a djela izbrisati i
sigurno }u ih u dènetske ba{~e, kroz koje
rijeke teku, uvesti!", tj. s raznim vrstama pi}a:

253

mlijeka, meda, vina, vode neustajale te drugih vrsta
kakve o~i nisu vidjele, niti za kakve su u{i ~ule, niti
mogu naumpasti ~ovjeku.
"To je nagrada od Allaha." Ovo se pridodaje
naprijed navedenom tekstu, a navedeno je u
akuzativu kako bi se time ukazalo da je On Veliki i
Plemeniti, Koji daje samo lijepu i obilnu nagradu;
"jer kod Allaha je nagrada najljep{a!" Kod
Njega je lijepa nagrada za onoga koji ~ini dobro.

"Neka te nikako ne obmanjuje to {to oni koji
ne vjeruju po zemlji uìvaju!" /196/ "Kratko
uìvanje, a potom, Dèhennem je boravi{te
njihovo; a uàsno je to prebivali{te!" /197/
"Ali onima koji se Gospodara svoga boje
pripadaju dènetske ba{~e, ispod kojih rijeke
teku; u njima }e vje~no ostati smje{teni od
Allaha. A ono {to je kod Allaha, bolje je za
dobre!"/198/

Allah Uzvi{eni kaè: Neka te ne zavaraju rasko{,
blagodati i radost u kojima nevjernici ìve! To je samo
privremeno. Ubrzo }e to nestati, pa }e oni postati
odgovorni za svoja hr|ava djela, budu}i da je to u
~emu su oni: "Kratko uìvanje, a potom,
Dèhennem je boravi{te njihovo; a uàsno je
to prebivali{te!" U tom smislu Allah Uzvi{eni,
tako|er, kaè:
"Oni koji o Allahu laì iznose ne}e se spasiti."
/69/ "Uìvat }e na ovome svijetu, a zatim }e
se Nama vratiti. Zatim }emo im Mi dati da
iskuse nesnosne patnje zato {to nisu vjerova-
li!" /70/ (10:69-70), odnosno,
"Pa nevjernicima jo{ vremena daj i jo{ koji
trenutak ih ostavi!" (86:17) Jo{ malo vremena im
daj. Dakle, nakon {to je spomenuo stanje nevjernika
na ovome svijetu, zatim njihovu sudbinu na onom
svijetu, Allah Uzvi{eni kaè:
"Ali onima koji se Gospodara svoga boje
pripadaju dènetske ba{~e, ispod kojih rijeke
teku; u njima }e vje~no ostati smje{teni od
Allaha. A ono {to je kod Allaha bolje je za
dobre!" Ibn-Merdevejh navodi predanje od Abdul-
laha ibn Amra ibn el-Asa, koji prenosi da je
"Oni su dobili naziv 'dobri ljudi' zato {to su bili
dobri i prema o~evima i prema sinovima, u smislu da
- kao {to roditelji imaju prema tebi pravo - tako i dije-
te ima prema tebi pravo."
"Ima i sljedbenika Knjige koji vjeru u u Allaha i
u ono {to je objavljeno vama, i u ono {to je
objavljeno njima, koji su ponizni Allahu i ne
prodaju ajete Allahove za bagatelnu cijenu.
Njima pripada nagrada od Gospodara njiho
va, a Allah }e doista brzo svidjeti ra~un!"
/199/ "O vjernici, budite strpljivi i izdr`ljivi,
postojano bdijte i Allaha se bojte, da biste
uspjeli!"/200/
j
-
,

i

Allah Uzvi{eni govori da jedan dio sljedbenika
Knjige istinski vjeruje u Allaha, da vjeruju u ono {to je
objavljeno Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem,
zajedno s onim {to vjeruju iz prethodnih knjiga, da su
oni ponizni prema Allahu, tj. pokorni Njemu i ponizni
pred Njim, te da oni Allahove ajete ne daju za
bagatelnu cijenu, tj. da ne kriju nagovje{taje o
Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, kojima
raspolaù, zatim navodi njegove osobine i osobine
njegova ummeta, koji su odabrani me|u sljedbeni-
cima Knjige i njihovi prvaci, bez obzira, bili ìdovi ili
kr{}ani. Allah Uzvi{eni kaè:
"Oni kojima smo objavili Knjigu pa je ~itaju
istinito i ispravno, to su oni koji u nju vjeruju."
(2:121) U poglavlju "El-Kasas" (Kazivanje) Allah
Uzvi{eni kaè:
- Oni kojima smo dali Knjigu prije njega,
vjeruju u njega! A kada im se kazuje, oni go-
vore: "Mi vjerujemo u njega; on je istina od
Gospodara na{ega; mi smo i prije toga mus-
limani bili! Ti }e dobiti dvostruku nagradu od
Gospodara svoga, zato {to su strpljivi." (28:52-
54) Ova svojstva, iako u manjem obimu, postoje kod
ìdova poput Abdullaha ibn Selama i njemu sli~nih
ìdovskih rabina koji su vjerovali. Me|utim, njihov
broj nije prelazio deset osoba. [to se, pak, ti~e
kr{}ana, mnogi od njih bili su na Pravom putu ruko-
vode}i se istinom, {to Allah Uzvi{eni potvr|uje, pa
kaè:
"Ti }e{ sigurno na}i da su onima koji vjeruju
najlju}i neprijatelji ` dovi i idolopoklonici; i
svakako }e{ na}i da su onima koji vjeruju
najskloniji oni koji govore: 'Mi smo kr{}ani'..."
itd. do rije~i: "I Allah }e im zbog onoga {to
govore kao nagradu dati dènetske ba{~e, is-
pod kojih rijeke teku, u kojima }e vje~no bo-
raviti..." (5:82-85) Ovdje Allah Uzvi{eni kaè:
"Njima pripada nagrada od Gospodara
njihova!" U hadisu stoji /624/ "da je Dàfer ibn Ebi-

254
Talib, r.a., kada je prou~io poglavlje 'Merjema' u
prisustvu Nedà{ije, kralja Abesinije, s kojim su bili
patrijarsi i sve}enici, zaplakao zajedno s njima do te
mjere, da su suzama skvasili svoje brade." U dva
Sahiha navodi se: /625/ a je Vjerovjesnik, sallallahu
alejhi ve sellem, zaplakao za Nedà{ijem pred svojim
ashabima kada je ovaj umro, te da je rekao: "Va{ brat
u Abesiniji je umro, pa klanjajte mu!" Potom je izi{ao u
pustinju, poredao ih u safove i klanjao mu dènazu!
Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Enesa ibn Malika,
koji kaè: /626/ - Kada je umro Nedà{ija, Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Molite
oprost za va{eg brata!" Neki ljudi su tada rekli: "On
nam zapovijeda da traìmo oprost za barbara koji je
umro u Abesiniji!" pa je, nakon toga, objavljen ajet:
i u ono {to je objavljeno vama, i u ono {to je
objavljeno njima, koji su ponizni Allahu..." itd.
j

j
!

Ibn-Dèrir navodi predanje od Dàbira, koji kaè:
/627/ "Kada je Nedà{ija (Negus) umro, Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao nam je:
"Umro je va{ brat, Ashame!" Nakon toga, Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izi{ao je, klanjao
mu dènaza-namaz sa ~etiri tekbira! Licemjeri su po-
vodom toga govorili: "On klanja barbaru koji je umro
u Abesiniji!" pa je Allah objavio ajet:
..." Ibn Ebi-Nudèjh navodi predanje od Mudàhida:
"Ima i sljedbenika Knjige...", ukazuje na
sljedbenike Knjige koji su postali muslimani." Hasan el-
Basri u vezi s tim kaè: "To su sljedbenici Knjige koji su
to bili prije Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem,
pa su njega potom slijedili, prihva}aju}i islam, za {ta
im je Allah dao dvostruku nagradu, i to zato {to su
vjerovali ranije, te {to su bili sljedbenici Muhammeda,
sallallahu alejhi ve sellem." U dva Sahiha stoji predanje
od Ebu-Muse, koji kaè: /628/ "Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Tri vrste ljudi
dobit }e nagradu dva puta", a zatim je izme|u njih
spomenuo i "sljedbenika Knjige koji je vjerovao u svog
vjerovjesnika, a zatim povjerovao i u mene!"
"i ne prodaju ajete Allahove za bagatelnu
cijenu", tj. ne kriju ono {to znaju kao {to je to u~inila
jedna bijedna skupina njih prodaju}i to ~ak ni za {to.
Zato Allah Uzvi{eni kaè: "Njima pripada nagrada
od Gospodara njihova, a Allah }e doista brzo
svidjeti ra~un!", tj. brzo zbrojiti. To prenosi Ibn Ebi-
Hatim od Mudàhida.
"O vjernici, budite strpljivi i uporni,
postojano bdijte!" Hasan el-Basri kaè:
"Zapovje|eno im je da budu strpljivi u svojoj vjeri, s
kojom je Allah zadovoljan, a to je islam, te da je ne
ostavljaju ni kada je lahko ni kada je te{ko, ni u nevolji
ni u zadovoljstvu, da umru kao muslimani, te da budu
izdr`ljiviji od neprijatelja koji kriju vjeru!" To isto isti~e i
vi{e predstavnika zdrave tradicije. [to se ti~e
"bdjenja", to je ustrajnost na mjestu ibadeta i
postojanosti, a ima mi{ljenja da to zna~i "o~ekivanje
namaza nakon namaza".
Muslim i En-Nesa'i navode predanje od Ebu-
Hurejrea, r.a., koji prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao: /629/ "Ho}ete li da vas
obavijestim ~ime Allah bri{e grijehe i podiè stupnje-
ve? Propisnim uzimanjem abdesta, u te{kim okolnos-
tima, ~estim odlaskom u dàmije, ~ekanjem namaza
nakon obavljenog namaza. To vam je bdjenje! To
vam je bdjenje! To vam je bdjenje!"
Ibn-Merdevejh navodi predanje od Ebu-Seleme
ibn Abdurrahmana, kojemu je jednog dana do{ao
Ebu-Hurejre i rekao: - Brati}u moj, zna{ li kojim po-
vodom je objavljen ovaj ajet:
"O vjernici, budite strpljivi i izdr`ljivi,
postojano bdijte " Rekao sam: "Ne, ne znam!" Na
to je on kazao: "Nije li u vrijeme Vjerovjesnika,
sallallahu alejhi ve sellem, bilo borbi pri kojim bi se
dràla straà?" Me|utim, to je objavljeno u vezi s
ljudima koji bdiju u dàmijama, klanjaju namaz u
odre|eno vrijeme, a potom u njima Allaha spominju.
Na njih se odnose rije~i: "budite strpljivi!" u
obavljanju pet dnevnih namaza, "i izdr`ljivi" sa
sobom i svojim strastima, "i postojano bdijte" u
dàmijama va{im, "i Allaha se bojte" u svemu {to
nije za vas, "da biste spa{eni bili!"
Navodi se da je "cilj bdjenja ovdje je bdjenje na
straì u borbi s neprijateljem, ~uvanje islamskih utvrda
i njihova za{tita, kako ne bi neprijatelji u{li u zemlju
islama." Postoje i predanja koja na to podsti~u i
navode velike nagrade za to.
155

U El-Buhari Sahihu navodi se predanje od Sehla
ibn Sa'da es-Saidija, koji prenosi da je Allahov
"Jednodnevna straà na Allahovom putu bolja je od
ovoga svijeta i svega {to je na njemu!"
Muslim navodi predanje od Selmana el-Farisija,
koji prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao: /631/ "Straà u trajanju od jednog dana
i no}i bolja je od posta i klanjanja ~itavog mjeseca! A
ako umre u tom stanju, stalno }e mu se biljeìti
nagrada za to djelo, i odrediti opskrba i bit }e sa~uvan
od (kaburskih) isku{enja."
"Allaha se bojte", tj. bojte Ga se u svim va{im
poslovima i situacijama. Na to ukazuje i Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao Muazu ibn
Dèbelu {alju}i ga u Jemen: /632/ "Allaha se boj, ma
gdje bio! Nakon lo{eg djela ~ini dobro koje }e ga
izbrisati i postupaj s ljudima na lijep na~in!";
"da biste bili spa{eni" na ovome i drugom svijetu.
Ibn-Dèrir navodi predanje od Muhammeda ibn Kaba
el-Kurezija da je on u vezi s rije~ima Allaha Uzvi{enog:
"i Allaha se bojte da biste spa{eni bili!" rekao:
"Bojte se Mene u stvarima izme|u Mene i vas, kako
biste bili spa{eni sutra kada Me sretnete!"
Ovim se zavr{ava
kratki komentar poglavlja "Imranova

155
Prema naem miljenju to obuhvaa i jedno i drugo, tj. i brigu o
namazu i bdjenje na utvrdama islama.

255
porodica"

4 En - Nisa / ene
261

4
EN - NISA / @ENE

El-Avfi navodi od Ibn-Abbasa: "Poglavlje 'En-Nisa'
objavljeno je u Medini." Ovako prenosi Ibn-Merde-
vejh od Abdullaha ibn Zubejra i Zejda ibn Sabita.
U "Mustedreku" el-Hakim navodi predanje od
Ma'n ibn Abdurrahmana ibn Abdullaha ibn Mesuda,
koji kaè: - U poglavlju 'En-Nisa' postoji pet ajeta koje
ne bih dao za ovaj svijet i sve {to je na njemu:
"Allah ne}e u~initi nikome ni trunku
nepravde..." (I4:40),
"Ako se budete klonili velikih grijehova koji
su vam zabranjeni..." (I4:31),
"Allah ne}e oprostiti da se Njemu i{ta ravnim
pridruùje, a oprostit }e manje grijehe koje
On ho}e..." (I4:48),
"Da su ti oni do{li kada su sebi nepravdu
u~inili..." (I4: 64).
156
Zatim kaè: "Ovo je
vjerodostojan lanac ukoliko je Abdurrahman to ~uo
od svoga oca. Me|utim, o tome postoje razli~ita
mi{ljenja!" Nakon toga, putem Saliha el-Merrija
prenosi se od Katade, koji navodi da je Ibn-Abbas
rekao: "Osam je ajeta objavljenih u poglavlju "En-
Nisa" ("@ene") koji su bolji za ovaj ummet od svega
{to Sunce obasjava:
Prvi je:
"Allah èli da vam objasni i uputi vas
putevima onih prije vas, i da vam oprosti! Jer,
Allah sve zna i mudar je!" (I4:26);
Drugi:
"Allah èli da vam oprosti, a oni koji se za
strastima svojim povode èle da daleko skre-
nete!" (I4:27);

"

Tre}i:
Allah èli da vam olak{a, a ~ovjek je
stvoren slabim!" (I4:28) Nakon toga navodi rije~i
Ibn-Mesuda, tj. pet preostalih.

156
Nedostaje peti ajet!

"U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog"
"O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas je
stvorio od jedne osobe, od koje je njen par
stvorio, a od njih dvoje mnoge mu{karce i
ène rasijao! Bojte se Allaha, îjim imenom
jedni druge molite i ~uvajte rodbinske veze!
Allah doista nad vama bdije!"/1/

,

Allah Uzvi{eni kaè, nare|uju}i Svojim stvorenjima
da budu bogobojazna, da se samo Njemu klanjaju i
ni{ta Mu ne pridruùju, i upozoravaju}i ih na Svoju
mo} kojom ih je stvorio od jedne osobe, a to je
Adem, a.s., "od koje je i njen par stvorio", a to je
Hava, a.s., koja je stvorena od njegovog lijevog rebra
sa zadnje strane, dok je spavao. Kada se probudio i
ugledao je, ona mu se svidjela; obradovao joj se, a i
ona se njemu obradovala. U vjerodostojnom hadisu
stoji: /633/ "@ena je stvorena od rebra, a najkrivlji dio
rebra je gornji! Ako ga èli{ ispraviti, slomit }e{ ga, a
ako se ho}e{ time koristiti, koristit }e{ se i dok je
krivo!"
"...a od njih dvoje mnoge mu{karce i ène
rasijao", tj. od njih dvoje, Adema i Have, zasijao je
mnogo mu{karaca i èna i pro{irio ih u razli~itim
dijelovima svijeta, u razli~itim vrstama i osobinama,
bojama i jezicima da bi se, nakon toga, Njemu vratili i
oìvjeli. Zatim kaè:
"Bojte se Allaha, îjim imenom jedni druge
molite i ~uvajte rodbinske veze!" Zna~i ~uvajte
se Allaha pokorno{}u prema Njemu!
157
Ed-Dahhak
kaè: "ûvajte se Allaha, s Kojim ste u ugovornoj
obavezi i ~uvajte rodbinske veze, da ih ne kidate,
nego da ih ja~ate i uspostavljate!"
"Allah, doista, nad vama bdije!" On bdije
nad svakim va{im stanjem i djelom, kao {to na
drugome mjestu kaè:
"A Allah je svemu svjedok." (I58:6) U jednom
vjerodostojnom hadisu stoji: /634/ "Robuj Allahu kao
da Ga vidi{ - jer ako ti Njega ne vidi{, On tebe vidi!"
To se odnosi na nadzor Nadzornika. Stoga, Allah
Uzvi{eni navodi da stvorenja vode porijeklo od jednog
oca i jedne majke, kako bi bili bliski jedni s drugima i
kako bi ih podstaknuo da brinu o slabima. U Sahihu
Muslimovom stoji /635/ da je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, kada mu je do{la grupa

157
U ovom ajetu nema dokaza za one koji dozvoljavaju moljenje i
preklinjanje stvorenja, jer nije smisao ovoga moljenje rodbine, nego
je cilj uvanje rodbinskih veza.
4 En - Nisa / ene
262
ljudi iz plemena Mudar u poderanim ogrta~ima zbog
siroma{tva i bijede, ustao i obratio se ljudima poslije
podne-namaza rekav{i:
"O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas je
stvorio od jedne osobe", prou~iv{i ovaj ajet do
kraja, a zatim je dodao:

"O vjernici, bojte se Allaha i neka svaka osoba
pogleda {ta je u~inila za sutra..." (I59:18)
Nakon toga, podstaknuo ih je na milosr|e, pa je neko
dao milostinju od svojih dinara, dirhema, sa'a ìtarica i
sa'a datula navode}i kompletan hadis. Ovako prenose
Ahmed i autori Sunena od Ibn-Mesuda u poglavlju o
"hutbi prilikom potrebe".
158

"I siro~adima imanja njihova dajte hr|avo za
dobro ne podme}ite i imetke njihove s ime
cima va{im ne tro{ite, jer to je doista veliki
prijestup!" /2/ "Ako se bojite da prema siro-
tama ne}ete biti pravedni, onda se ènite
onim ènama koje su vam dopu{tene, sa po
dvije, sa po tri i sa po ~etiri! A ako strahujete
da ne}ete pravedni biti, onda samo jednom,
ili onim {to posjedujete Tako }ete se najlak{e
nepravde sa~uvati!" /3/ "I draga srca ènama
darove njihove dajte; pa ako one budu dobre
prema vama poklanjaju}i vam ne{to, to s
prijatno{}u i ugodno{}u uìvajte!"/4/
,
, -
!

Allah Uzvi{eni nare|uje da se imovina siro~adi u
potpunosti preda njima kada postanu punoljetna, i
zabranjuje da se uìva i priklju~i svojoj imovini. U tom
smislu, kaè: "hr|avo za dobro ne podme}ite!"
Seid ibn Dùbejr u vezi s tim kaè: "Ne mijenjajte
zabranjenu imovinu ljudi za dopu{teno u va{em
imetku!", a Es-Suddi isti~e: "Neki bi od njih uzimali
debelu ovcu iz imovine siro~eta, pa bi umjesto nje
dovodili mr{avu ovcu, govore}i da mijenjaju ovcu za
ovcu. Isto tako oni bi uzimali zdravi dirhem i na
njegovo mjesto ostavljali krivotvoreni dirhem,
govore}i: "Dirhem za dirhem."

158
Ovo je tekst hutbe o potrebi. Pogledati Uvod u prvi tom ovog
komentara, koji poinje "dovom za neku potrebu",
koja poinje ovako: "Hvala pripada samo Allahu i Njemu se
zahvaljujemo, od Njega pomoi oprost traimo, i Allahu se
utjeemo od zla naih dua..." itd.
"...i imetke njihove s imecima va{im ne
tro{ite!", tj. ne mije{ajte ih da biste ih skupa sve
tro{ili; " jer to je doista veliki prijestup!", tj.
veliki grijeh. To navode Ibn-Abbas i grupa tabiina. U
hadisu koji se prenosi u Sunenu Ebu-Davuda stoji:
/636/ "Oprosti nam na{e prijestupe i gre{ke!" To
zna~i: "to {to tro{ite njihovu imovinu uz svoju, veliki je
grijeh i prijestup, pa klonite se toga...!"
"Ako se bojite da prema sirotama ne}ete
biti pravedni, onda se ènite onim ènama
koje su vam dopu{tene, sa po dvije...", tj. ako
pod za{titom nekoga od vas bude sirotica, pa se bude
bojao da joj ne}e dati isti mehr, kao i njoj sli~nim
ènama, neka uzme drugu ènu umjesto nje, jer
po{to ih je vi{e, Allah mu time ne suàva prostor.
El-Buhari navodi predanje Urve ibn Zubejra kako je
on pitao Ai{u, r.a., u vezi s rije~ima Allaha Uzvi{enog:
"Ako se bojite da prema sirotama ne}ete biti
pravedni" na {to je ona rekla: "Sestri}u moj, ova je
sirotica pod za{titom svog staratelja u ~ijoj imovini je
imala udio, pa mu se dopala i njena imovina i ljepota i
htio je da je oèni, ali da ne postupi pravedno u
pogledu njenog udadbenog. dara (mehra) i da joj da
dar kakav daje i drugim. ènama. Stoga im je
zabranjeno da sklapaju brak s tim ènama ukoliko
ne}e prema njima pravedno postupati i dati im najvi{i
iznos dara. Ujedno im je nare|eno da sklapaju brak s
drugim ènama koje im odgovaraju." Urve uz to kaè:
Ai{a, r.a., rekla je: - Nakon objave ovog ajeta ljudi su
traìli sud, fetvu od Allahovog Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, pa je Allah objavio slijede}e: "Oni
traè od tebe propise. o ènama" (4:127). Ai{a,
r.a., kaè: - Rije~i Allaha Uzvi{enog u drugom ajetu su:
"a ne èlite se njima oèniti" (4:127) kako se
neki od vas odnose prema sirotici koja je kod njih s
malo imovine i ljepote. Stoga im je zabranjeno da se
ène onima koje èle radi imovine i ljepote, izuzev ako
}e prema njima pravedno postupati, zato {to oni njih
ne èle ukoliko su manje lijepe i s manje imetka.
"...sa po dvije, sa po tri i sa po ~etiri!" Zna~i:
ènite se kojim ho}ete ènama osim njih, ukoliko
neko od vas èli dvije, ili tri ili ~etiri. Sunnet Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, utemeljen na
Allahovim propisima ukazuje da nije dozvoljeno
nikome osim Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve
sellem, da u isto vrijeme bude oènjen s vi{e od ~etiri
ène, jer to je odlika Allahovog Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem.
Imam Ahmed navodi predanje od Salima, koji
navodi od svoga oca: /637/ da je Gejlan ibn Seleme
es-Sekafi bio oènjen sa deset èna kada je primio is-
lam, pa mu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao: "Izaberi ~etiri od njih!" U vrijeme Omera, r.a.,
on je pustio svoje ène i podijelio imovinu me|u si-
novima. To je saznao Omer, r.a., pa je rekao: "Mislim
da je {ejtan koji prislu{kuje ~uo za tvoju smrt, pa ti je
ubacio u du{u kako }e{ ìvjeti samo jo{ malo. Tako mi
4 En - Nisa / ene
263
Allaha, ti }e{ obavezno vratiti svoje ène, kao i svoj
imetak, ili }u ja tvoj imetak dati u nasljedstvo njima, i
narediti da se u kaburu kamenuje{, kao {to je
kamenovan Ebu-Regala!" Ovako prenose [afija i drugi
do rije~i: "Odaberi od njih ~etiri!" Ostatak hadisa koji
se odnosi na Omera jedinstveno je predanje Ahmeda,
{to je dobar (hasen) dodatak koji otklanja sumnju El-
Buharija u ovaj hadis, kako to navodi Tirmizi, i
njegovo negiranje ovoga dodatka je upitno. A Allah
najbolje zna. U lancu koji smo naveli iz Ahmedovog
Musneda ljudi su pouzdani u skladu s uvjetima dva
{ejha. Bejheki isti~e da postoje hadisi koje navode
Ebu-Davud, Ibn-Madè i [afija, koji potvr|uju hadis
Gejlana.
"
j !
"
!
A ako strahujete da ne}ete pravedni biti,
onda samo jednom, ili onim {to posjedu ete ",
tj. ukoliko se budete bojali da u slu~aju ve}eg broja
èna ne}ete biti pravedni. Allah Uzvi{eni kaè:
Vi ne moète potpuno jednako postupati
prema ènama svojim, makar to i èljeli."
(I4:129) Stoga, ko se bude toga bojao, neka se
zadovolji jednom, ili robinjama (prile`nicama), jer nije
obavezno da ravnomjerno dijeli no}i me|u njima,
iako je to poèljno. Ko to bude ~inio, dobro je u~inio,
a ko ne bude, nema smetnje;
"Tako }ete se najlak{e nepravde sa~uvati!", tj.
ne}ete nepravdu ~initi. Za nekoga se kaè da je
"nepravedan u vlasti" kada je krut i silan. U jednom
mevkuf hadisu, koji se prenosi od Ai{e, r.a., sa
vjerodostojnim lancem predanja stoji:
"Tako }ete se najlak{e nepravde sa~uvati!", tj.
da nepravedno ne postupate. To navodi Ibn Ebi-
Hatim.
"I draga srca ènama darove njihove
dajte!" Od Ibn-Abbasa se navodi: - Rije~ "mehr". Ima
mi{ljenja da je to "imenovana obaveza" iako u
arapskom jeziku zna~i samo obaveza. Tako se npr.
kaè: "Nemoj se èniti njome osim uz ne{to {to je
obavezno za nju!" Naime, ne treba nepravedno "dar"
precizirati la`no i neistinito budu}i da je ~ovjek duàn
isplatiti mehr dragovoljno. Ukoliko ona njemu ne{to
od toga dragovoljno da, nakon {to se odredi, ili u
cjelini, neka to uìva kao dobro i dopu{teno. Zato
Allah Uzvi{eni kaè: "pa ako one budu dobre
prema vama poklanjaju}i vam ne{to, to s
prijatno{}u i ugodno{}u uìvajte!" Hu{ejm
navodi od Sejjara, a on od Ebu-Saliha: "Kada bi ~ovjek
udavao k}er, uzeo bi njen dar mimo nje, pa im je
Allah to zabranio i objavio: " I draga srca ènama
darove njihove dajte " To prenose Ibn Ebi-Hatim i
Ibn-Dèrir.

"I maloumnicima ne dajite imetke koje vam je
Allah povjerio na upravljanje, nego ih njima
opskrbite i obucite I lijepe rije~i im govorite!"
/5/ "I isku{avajte siro~ad dok ne stasaju za
brak, pa ako se uvjerite da su zreli, uru~ite im
imetke njihove! I ne tro{ite ih rasipni~ki i u
ùrbi, dok oni ne odrastu! Ko je imu}an neka
se uzdrì, a ko je siroma{an, neka tro{i
onoliko koliko je neophodno. A kada im
imetke uru~ujete, to u~in te u prisustvu
svjedoka, jer dosta je {to }e se pred Allahom
ra~un polagati!" /6/

.
i
.

Allah Uzvi{eni zabranjuje da se maloumnicima da
na raspolaganje imovina koju je Allah povjerio ljudima
na upravljanje, kako bi trgovinom ili na drugi na~in
time osiguravali sredstva za njihov ìvot. Na tome se
zasniva starateljstvo nad maloumnicima, a ima ga vi{e
vrsta: nekada je to starateljstvo nad maloljetnim
osobama, budu}i da maloljetnici nisu dorasli da time
raspolaù; nekada je to nad ludim osobama, ili
osobama lo{eg pona{anja prouzrokovanog
maloumno{}u ili slabom vjerom; nekada je to nad
osobama koje su bankrotirale, tj. osobama koje su
du`ne toliko da njihov imetak ne moè podmiriti dug,
pa ako povjerioci zatraè od sudije starateljstvo nad
njima, to se uspostavi. U vezi s rije~ima Allaha
Uzvi{enog: "I maloumnicima ne dajite imetke"
od Ibn-Abbasa se navodi da je rekao: "To su tvoji
sinovi i ène." Ed-Dahhak u vezi s tim kaè: "To su
ène i djeca", a Seid ibn Dùbejr: "To su siro~ad." Ibn
Ebi-Hatim navodi predanje od Ebu-Uname, koji
prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao: /638/ "@ene su, doista, maloumne,
izuzev onih koje su pokorne svom staratelju /
nadstojniku!" Ima mi{ljenja da tu spadaju i sluge i ljudi
- {ejtani, te onaj koji ima prema nekome dug koji je
dao bez svjedoka. Posljednji izraz navodi Ibn-Dèrir od
Ebu-Musa'a.
"nego ih time opskrbite i obucite I lijepe
rije~i im govorite!" Ibn-Ebi-Talha navodi od Ibn-
Abbasa kako je rekao: "Nemoj svoj imetak i ono {to ti
je Allah dao na povjerenje, te kao sredstvo za ìvot
u~inio, davati svojoj èni ili k}eri, a potom da ti gleda{
kako je to kod njih, nego drì svoj imetak i pazi da
4 En - Nisa / ene
264
bude valjan, i budi ti onaj koji }e tro{iti na njihovo
odijevanje, pomaganje i opskrbu!" Ovaj ~asni ajet
pretpostavlja dobro~instvo prema porodici i onim koji
su {ti}enici u smislu tro{enja za njihovu odje}u i
opskrbu, te lijepih rije~i i pona{anja.
" I isku{avajte siro~ad", tj. provjeravajte ih,
"dok ne stasaju za brak", tj. dok ne postanu zrela,
odnosno kada u snu prvi put ejakuliraju. U dva sahiha
stoji: /639/ - Od Ibn-Omera navodi se da je rekao:
"Ponudio sam se Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve
sellem, za Bitku na Uhudu kada sam imao ~etrnaest
godina i nije mi dozvolio. Ponudio sam mu se potom
za Bitku na Hendeku kada sam imao petnaest godina,
pa mi je dozvolio!" Kada je s ovim upoznat Omer ibn
Abdul-Aziz, on je rekao: "To je razlika izme|u
maloljetnika i punoljetnika!"
"Pa ako se uvjerite da su zreli, uru~ite im
imetke njihove " [erijatski pravnici kaù: "Kada
dje~ak postane punoljetan i sposoban u svojoj vjeri i
imetku, s njega spada zabrana raspolaganja
imovinom i predaje mu se imovina koja je u
nadle`nosti staratelja. "tro{ite rasipni~ki i u ùrbi
dok oni ne odrastu!" Ovim Allah Uzvi{eni
zabranjuje da se tro{i imovina siro~adi bez velike
nu`de, "rasipni~ki i u ùrbi", tj. prije njihovog
punoljetstva.
!
Zatim, Allah Uzvi{eni kaè: "Ko je imu}an neka
se uzdrì" i ne tro{i od toga ni{ta. Ibn Ebi-Hatim
navodi od Ai{e, r.a.: - Ajet:
"a ko je siroma{an, neka tro{i onoliko koliko
je neophodno" objav - ljen je u vezi sa starateljem
siro~adi, koji tu obavezu izvr{ava i koristi ga na
odgovaraju}i na~in kada je u nu`di. Postoje razilaènja
me|u u~enjacima - da li }e to vratiti kada mu se
pobolj{a situacija? Ispravno je da ne}e, budu}i da je
to uzeo kao naknadu za svoj rad dok je bio siroma{an,
te zato jer se ovim ajetom dozvoljava tro{enje bez
zamjene. Ahmed navodi predanje od Am ra ibn
[uajba, koji to prenosi od svoga oca, a on od djeda,
kako je neki ~ovjek to pitao Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem: "Nemam imetka, a imam
siro~e kod sebe?" On mu je rekao: /640/ "Tro{i imetak
svoga siro~eta, ne rasipaju}i, ne pretjeruju}i, niti
uzimaju}i to za sebe, odnosno ne ~uvaju}i pritom svoj
imetak", ili kako je rekao: "ne otkupljuju}i time svoj
imetak njegovim." U to sumnja Husejn, jedan od
prenosilaca: "ako postane imu}an, neka se uzdrì".
" A kada im imetke uru~ujete", tj. kada
postanu punoljetni i uvjerite se da su zreli, onda im
uru~ite imetke njihove;
"to u~inite u prisustvu svjedoka". To je Allahova
naredba starateljima da u prisustvu svjedoka predaje
imovinu siro~adi kada postanu zrela kako ne bi do{lo
de nijekanja preuzetog ili predanog dijela.
Nakon toga, Allah Uzvi{eni kaè: "jer dosta je
{to }e se pred Allahom ra~un polagati!" Allah je
dovoljan kao Onaj Koji obra~unava, svjedo~i i nadzire
staratelja u svakoj situaciji. Zato, neka se to preda u
potpunosti i bez ostatka. U tom smislu navodi se i u
Sahihu Muslimovom /641/ da je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ebu-Zerre, vidim da
si slab, a tebi èlim {to i sebi! Nikako se nemoj
nadrediti dvojici i ne budi upravitelj (ravnatelj)
imovine siro~eta."

"Mu{karcima pripada dio onoga {to ostave
roditelji i rodbina, a i ènama pripada dio
onoga {to ostave roditelji i rodbina. Bilo toga
malo ili mnogo, dio je obavezan!" /7/ "A kada
diobi prisustvuju ro|aci, siro~ad i siromasi,
opskrbite ih od toga, i lijepu rije~ im recite!"
/8/ "I neka se boje, kao kada bi sami iza sebe
ostavili nejaku djecu za koju strahuju, neka se
Allaha boje i neka govore samo pravo!" /9/
"Doista oni koji nepravedno tro{e imetke
siro~adi, u svoje stomake stavljaju vatru i oni
}e u ognju gorjeti "/10/

!

Seid ibn Dùbejr i Katade kaù: - Idolopoklonici su
odre|ivali imetak odraslim mu{karcima ne daju}i ni{ta
u naslije|e ènama i djeci, pa je Allah Uzvi{eni
objavio:
" Mu{karcima pripada dio onoga {to ostave
roditelji i rodbina... itd.", tj. svi su u tome prema
Allahovoj odredbi jednaki, tj. oni su jednaki u osnovi
naslje|ivanja iako se razlikuju prema tome koliko im je
naslije|e Allah odredio, zavisno od stupnja rodbinske
veze s umrlim (ro|ak, supruga ili staratelj, jer to je sve
vid srodstva). Ibn-Merdevejh navodi predanje od
Dàbira, koji kaè: - Ummu-Kehha je do{la Allahovom
Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i kazala: "Allahov
Poslani~e, imam dvije k}eri ~iji otac je umro, a nemaju
ni{ta!" Allah je, potom, objavio ajet:
"Mu{karcima pripada dio onoga {to ostave
roditelji i rodbina... itd." Ovaj }e se hadis navesti u
drugom kontekstu, uz ajete o nasljedstvu...
"A kada diobi prisustvuju..." Ima mi{ljenja da
se pod tim misli na prisustvo diobi ro|aka koji nisu
nasljednici;
" i siro~ad i siromasi", pa neka se i njima od
ostav{tine odvoji dio, jer to je bilo obavezno u
po~etku islama. Ima mi{ljenja da je to poèljno. Da li
4 En - Nisa / ene
265
je to derogirano ili ne, postoje razilaènja koja se
svode na dva mi{ljenja. El-Buhari navodi da je Ibn-
Abbas u vezi s ovim ajetom rekao: "On je jasan i nije
derogiran, jer po njemu se postupa." Od Mudàhida
se navodi da je to obavezno (vadìb) za nasljednike,
~ime su oni zadovoljni. Ovako se prenosi od Ibn-
Mesuda, Ebu-Musa'a, Abdurrahmana ibn Ebi-Bekra i
grupe tabiina...!
Od Ibn-Abbasa se navodi: "...Ovaj ajet se odnosi
na oporuku koju umrli njima ostavi!" To prenosi Ibn
Ebi-Hatim.
Sufjan es-Sevri prenosi od Ibn-Abbasa, r.a.:
"A kada diobi prisustvuju..." To je derogirano.
Od njega se, tako|er, navodi: - Dokida ga ajet koji
dolazi nakon njega:
"Allah vam preporu~uje da od va{e djece..."
itd. El-Avfi navodi od Ibn-Abbasa da je to bilo prije
nego su objavljeni propisi o nasljedstvu, pa je nakon
toga Allah objavio te propise, daju}i svakome njegovo
pravo. To je stav ve}ine pravnika, ~etiri imama i
njihovih u~enika.
To zna~i da ukoliko ovi siromasi od rodbine koja
ne naslje|uje te siro~ad i bijednici prisustvuju podjeli
imovine, kada vide da se ovo daje ovome, a ovo
ovome, oni i sami èle ne{to, a bit }e razo~arani ako
im se ni{ta ne da. Stoga je Allah Uzvi{eni, Koji je Blagi
i Milostivi, naredio da im se dodijeli ne{to {to bi bilo
vid dobro~instva prema njima, te savla|ivanja njiho-
vog te{kog stanja. U tom smislu Allah Uzvi{eni kaè:
"...jedite plodove njihove kada god plod
daju i na dan ètve dajte ono na {to drugi
imaju pravo!" (I6:141) Ovim Allah Uzvi{eni kori
one koji prenose imovinu iz straha i bojazni da je ne
vide potrebni i nevoljni, kao {to obavje{tava i o
vlasnicima jedne ba{~e:
"kada su se zakleli da }e je sigurno rano
izjutra obrati!" (I68:17) Stoga, ko zanije~e
Allahovo pravo kod sebe, imat }e posljedice na
najdraèm svom posjedu. U jednom hadisu stoji:
/642/ "Milostinja se nije pomije{ala s imovinom, a da
je nije pokvarila!"
"
!

I neka se boje, kao kada bi sami iza sebe
ostavili..." Ali ibn Ebi-Talha navodi od Ibn-Abbasa:
"Ovo se odnosi na ~ovjeka kojemu do|e smrt, pa ga
tada ~ovjek slu{a kako odre|uje oporuku kojom
nanosi {tetu svojim nasljednicima." Zato, Allah
Uzvi{eni nare|uje onome ko to slu{a, da se boji Allaha
i upu}uje ga na Pravi put, da pripazi svoje nasljednike
kako bi volio da se ~ini s njegovim nasljednicima kada
se prepadne da ne izgube. U dva Sahiha stoji: /643/
da je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem,
kada je u{ao kod Sada ibn Ebi-Vekkasa da ga obi|e,
ovaj rekao: "Allahov Poslani~e, ja imam imetka, a
nemam nasljednika osim k}erke, pa bih dao dvije
tre}ine svog imetka kao milostinju." On mu je kazao:
"Ne!" Upitao je: "Polovinu?" "Ne", rekao je Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem. "A tre}inu?", kazao je Sad.
On je na to rekao: "Tre}inu. I tre}ina je mnogo!"
Zatim je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao: "Tebi je bolje da svoje nasljednike ostavi{
bogate nego da ih ostavi{ u neima{tini, da o~ekuju
{to od drugih ljudi!"
Ima mi{ljenja da ovaj ajet zna~i: Neka se ~uvaju
Allaha kada raspolaù imovinom siro~adi:
"I ne tro{ite rasipni~ki i u ùrbi dok oni ne
odrastu!" To je dobro mi{ljenje, koje je
potkrijepljeno nakon toga prijetnjama da se
nepravedno ne tro{i imovina siro~adi. To zna~i: kao
{to èli{ da se odnose prema tvojim nasljednicima
nakon tebe, tako se i ti odnosi prema nasljednicima
~iji si staratelj. Nakon toga se navodi da onaj koji tro{i
nepravedno imovinu siro~adi, u svoj stomak stavlja
vatru. Zato Allah Uzvi{eni i kaè:
"Doista oni koji nepravedno tro{e imetke
siro~adi, u svoje stomake stavljaju vatru i oni
}e u ognju gorjeti " Ukoliko budu tro{ili imovinu
siro~adi bez valjanog razloga, oni time jedu vatru koja
}e plamtjeti u njihovim trbusima na Sudnji dan. U dva
Sahiha, me|u sedam najve}ih grijeha za koje nam
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nare|uje
da ih se klonimo spada i "tro{enje imovine siro~eta."
Ibn-Merdevejh navodi predanje od Ebu-Bereze: /644/
rekao: "Na Sudnji dan neki }e ljudi biti oìvljeni iz
svojih kabura s plamenom vatre u ustima!" Neko je
upitao: "Allahov Poslani~e, ko su oni?", a on je kazao: -
Zar ti nije poznato da Allah kaè:
Doista oni koji nepravedno tro{e imetke
siro~adi..."

"Allah vam nalaè u vezi sa djecom va{om da
mu{kom pripadne koliko dvome ènske djece.
A ako bude ènskih vi{e od dvije, njima
pripadaju dvije tre}ine onoga {to je ostavio, a
ako je samo jedna, pripada joj polovina. A
roditeljima, svakome posebno, pripada {esti-
na od onoga {to je ostavio, ako ima dijete. A
ako ne bude imao djece, i naslijede ga rodi-
telji, onda njegovoj majci pripada tre}ina. A
ako ima bra}e, onda njegovoj majci pripada
{estina po{to se izvr{i oporuka koju je ostavio,
ili podmiri dug. Vi ne znate ko vam je bliì po
4 En - Nisa / ene
266
koristi, roditelji va{i ili sinovi va{i. To je
Allahova zapovijed, a Allah, doista, sve zna i
mudar je!"/11/

Ovaj i slijede}i ajet, te ajet na zavr{etku ovog po-
glavlja, predstavljaju ajete iz domena nasljednog
prava, koje se izvodi iz ova tri ajeta, te hadisa u vezi s
tim, {to predstavlja komentar navedenog u ajetima.
Mi }emo ovdje navesti one koji su vezani za predmet.
Me|utim, razlaganje pitanja, razilaènja i ar-
gumentacija nalaze se na posebnom mjestu, u
fikhskim djelima. Neka nam Allah pomogne. Postoje i
predanja koja su podsticajna u oblasti nasljednog
prava, a ovo pravo je posebno zna~ajno.
Ebu-Davud i Ibn-Madè navode predanje od Ab-
dullaha ibn Amra, koji se pripisuje Poslaniku, sallallahu
alejhi ve sellem, (merfu'): /645/ "Troje predstavlja
znanje, a sve osim toga je vrlina: jasan ajet,
uspostavljeni sunnet i pravedna obaveza!" Ibn-Ujejne
kaè: "Nasljedno pravo (Feraid) naziva se polovinom
znanja, jer time se isku{avaju svi ljudi!"
El-Buhari navodi predanje od Dàbira ibn Abdul-
laha, koji kaè: /646/ - Obi{li su me Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, i Ebu-Bekr do{av{i pje{ke u
pleme Benu-Seleme i na{li me u besvjesnom stanju.
Poslanik je zatraìo vode, abdestio se, a zatim me
po{kropio, pa sam se probudio. Tada sam rekao: "[ta
mi nare|uje{ da u~inim sa svojim imetkom, Allahov
Poslani~e?" Nakon toga je objavljeno:
"Allah vam nalaè: djeci va{oj, mu{kom
djetetu da pripadne koliko za dvoje ènske
djece." Ovako prenose Muslim, En-Nesa'i te svi
sastavlja~i kutubus-sitte od Sufjana ibn Ujejne.
U drugom hadisu, kao povod objave ovog ajeta,
Ahmed navodi predanje od Dàbira: /647/ da je èna
Sada ibn Rebi'a do{la kod Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, i rekla: "Allahov Poslani~e,
ovo su dvije k}erke Sada ibn Rebi'a. Otac im je pao
kao {ehid u Bici na Uhudu, a amidà im je uzeo novac
i ni{ta im nije ostavio. Ne mogu se udati osim uz
imetak!" On je rekao: "Allah }e presuditi o tome!"
Nakon toga, objavljen je ajet o nasljedstvu, pa je Al-
lahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao po
njihovog amidù i rekao mu: "Daj Sadovim k}erkama
dvije tre}ine, njihovoj majci osminu, a ostatak pripada
tebi." Iz ovoga se jasno vidi da je povodom prvog
Dàbirovog hadisa, kojega je naprijed naveo Buharija,
objavljen, kao {to }emo vidjeti, posljednji ajet ovog
poglavlja, jer tada je on imao sestre, a nije imao
k}erke, pa je njegova ostav{tina pripala njegovoj
rodbini. Mi smo, me|utim, naveli ovaj hadis prema
El-Buhariju budu}i da ga i on navodi u vezi s tim, iako
je vjerovatnije da je drugi hadis povod objave ovog
ajeta. Allah to najbolje zna!
"Allah vam nalaè u vezi s djecom va{om,
da mu{kom pripadne koliko dvjema ènskim",
tj. nare|uje vam da budete pravedni prema njima,
budu}i da je u vrijeme paganstva nasljedstvo davano
mu{karcima, a ne ènama. Allah Uzvi{eni je naredio
da se u osnovi nasljedstva oni izjedna~e, ali je
uspostavio razliku me|u njima, odre|uju}i za
mu{karca iznos koliko za dvije ène, s obzirom na
potrebu mu{karca da osigura tro{kove izdràvanja.
Stoga je odgovaraju}i iznos koji se daje mu{karcu
dvostruko ve}i nego iznos koji se daje ènskoj osobi.
Iz ovoga se moè zaklju~iti da je Allah Uzvi{eni
milostiviji prema Svojim stvorenjima od majke prema
svojoj djeci, pa stoga to nalaè roditeljima na ovome
mjestu isti~u}i da je On milostiviji prema njima od njih
samih!
kaè: "Imovina je pripadala djetetu, a oporuka rodi-
teljima, pa je potom Allah dokinuo {to je htio,
odre|uju}i za mu{karca koliko za dvije ène, za rodi-
telje {estinu, odnosno tre}inu, za suprugu osminu,
odnosno ~etvrtinu, a za muà polovinu, odnosno
~etvrtinu."
"A ako bude ènskih vi{e od dvije, njima
pripadaju dvije tre}ine onoga {to je ostavio."
U vezi s tim, neki navode: - ...Rije~i Allaha Uzvi{enog:
"iznad, vi{e" ovdje su vi{ak. Iako je to nedopustivo,
budu}i da u Kur'anu ni{ta ne moè biti vi{ak, niti bez
razloga! Zatim, rije~i: "njima pripadaju dvije
tre}ine onoga {to je ostavio." Da je tako kako to
oni navode, On bi rekao:
"Njima dvjema pripadaju dvije tre}ine onoga
{to je ostavio." Me|utim, dvije tre}ine za dvije
k}erke izvodi se iz odredbe za dvije sestre u
posljednjem ajetu, gdje Allah Uzvi{eni odre|uje dvije
tre}ine za dvije sestre. Stoga, ako dvije sestre
naslje|uju dvije tre}ine, pre~e je da dvije k}erke
naslijede dvije tre}ine. Naprijed je navedeno u hadisu
koji prenosi Dàbir da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi
ve sellem, odredio k}erkama Sada ibn Rebi'a da
naslijede dvije tre}ine, a na to ukazuju i Kur'an i
sunnet. Isto tako, Allah Uzvi{eni kaè:
a ako je samo jedna, pripada joj polovina."
Da je ovim odre|ena polovina za dvije k}erke, to bi
bilo tako|er navedeno u tekstu. Me|utim, po{to je to
odre|eno za jednu k}erku ukoliko je ona jedinica,
dvije se tretiraju kao tri. Allah to najbolje zna!
"
"A roditeljima, svakom posebno, pripada
{estina..." U pogledu nasljedstva roditelji imaju
razli~it tretman:
- Prvi slu~aj: ukoliko su zajedno s djecom, tada
svakome od njih pripada po {estina. Ukoliko, pak,
umrli ima samo jednu k}erku, njoj je strogo odre|ena
polovina, a svakome od roditelja po {estina. Otac
uzima i drugu {estinu koja je preostala, pa on u ovom
slu~aju dobiva i po osnovu stroge odredbe i po
osnovu toga {to spada u one koji naslje|uju ta'siben
(ostatak).
- Drugi slu~aj: ako samo roditelji naslje|uju, majci
pripada tre}ina, a ocu sve ostalo - na osnovi toga {to
je on od onih koji naslje|uju ostatak. Time on dobiva
dvostruko vi{e. Ukoliko bi uz njih bio i suprug, od-
nosno supruga, muù bi pripala polovina, a supruzi
4 En - Nisa / ene
267
~etvrtina. Pored toga, me|u u~enjacima postoje ra-
zilaènja i u pogledu nasljedstva majke. Postoje tri
mi{ljenja, od kojih je najispravnije da njoj pripada
tre}ina preostalog dijela koja se tretira kao cjelina
nasljedstva u odnosu na njih dvoje. Naime, Allah je
njoj odredio polovinu u odnosu na oca, tako da ona
dobiva tre}inu ostatka, dok otac uzima dvije tre}ine
preostalog dijela. To je mi{ljenje Omera, Osmana, te
prema vjerodostojnijem od dva predanja, i Alije. Isti
stav imaju i Ibn-Mesud, Zejd ibn Sabit, sedam
poznatih pravnika, ~etiri imama i ve}ina u~enjaka.
- Tre}i slu~aj: ukoliko uz roditelje postoje i bra}a,
bez obzira bila ona bra}a od oba roditelja, ili pak oca
odnosno majke, oni uz oca ne naslje|uju ni{ta, ali
majku spre~avaju u naslje|ivanju tre}ine, pa se njoj
obavezno odre|uje {estina. Ukoliko, pak, nema dru-
gog nasljednika osim nje i oca, otac uzima preostali
dio.
Kao {to smo spomenuli, prema ve}ini u~enjaka,
status dva brata je isti kao i status vi{e bra}e. Stoga:
"A ako bude imao bra}e, onda njegovoj majci
pripada {estina; dakle, majku spre~avaju, a oni
ni{ta ne naslje|uju. Me|utim, jedan brat ne smeta da
ona dobije tre}inu, ali to ne moè dobiti ako ih ima
vi{e;
"po{to se izvr{i oporuka koju je ostavio, ili
podmiri dug." Svi u~enjaci, i oni iz zdrave tradicije i
pozniji, slaù se da dug ima prednost nad oporukom,
a to se, kada se ozbiljnije pogleda, moè vidjeti i iz
ajeta.
Ahmed, Et-Tirmizi, Ibn-Madè i komentatori
Kur'ana navode predanje od Alije ibn Ebi-Taliba, koji
kaè: /648/ - Vi ~itate: "po{to se izvr{i oporuka
koju je ostavio ili se podmiri dug" - a Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem - naredio je dug
prije realizacije oporuke, i da bra}a po ocu i majci
naslje|uju za razliku od bra}e samo po ocu. U slu~aju
da su suu~esnici u nasljedstvu - Et-Tirmizi kaè: "To
nam nije poznato osim iz hadisa Harisa, a o tome
govore i neki u~enjaci." Ja bih dodao da je on, ipak,
dobro poznavao nasljedstvo, bavio se njim i
obra~unom, a Allah to najbolje zna.
"
"
Vi ne znate ko vam je bliì po koristi,
roditelji va{i ili sinovi va{i." Mi smo dali
nasljedstvo roditeljima i djeci i u osnovi nasljedstva sve
njih izjedna~ili, za razliku od stanja kakvo je bilo u
vrijeme paganstva, te u po~etku islama, kada je
imovina pripadala sinu, a roditeljima, kao {to je
navedeno u predanju od Ibn-
Abbasa, oporuka. To je Allah Uzvi{eni dokinuo
odrediv{i odgovaraju}e nasljedstvo i za jedne i za
druge, budu}i da ~ovjek moè imati neku ovosvjetsku
ili onosvjetsku korist ili obje od oca, dok mu to ne
pripada od sina, ili obratno. Zato Allah Uzvi{eni kaè:
"Vi ne znate ko vam je bliì po koristi,
roditelji va{i ili sinovi va{i", {to zna~i da se korist
(dobit) o~ekuje i prièljkuje od jednih kao {to se
o~ekuje i prièljkuje od drugih. Stoga smo odredili
nasljedstvo i jednima i drugima i u osnovi ih
izjedna~ili; a Allah najbolje zna. To je Allahova
zapovijed", tj. to {to smo naveli u pogledu
nasljedstva, odnosno, davanja nekim nasljednicima
vi{e nego drugim, Allahova je stroga zapovijed koju je
On propisao i odredio, a Allah sve dobro zna i mudro
postupa postavljaju}i svaku stvar na svoje mjesto i
daju}i svakome ono {to mu pripada. U tom smislu On
kaè:
"a Allah, doista, sve zna i mudar je!"

"Vama pripada polovina od onoga {to ostave
ène va{e, ako ne budu imale djeteta; a ako
budu imale dijete, vama pripada ~etvrtina
onoga {to one ostave, po{to se izvr{i oporuka
koju ostave, ili podmiri dug; njima pripada
~etvrtina onoga {to vi ostavite ukoliko ne
budete imali dijete, a ako budete imali dijete,
njima pripada osmina onoga {to vi ostavite
nakon {to se izvr{i oporuka koju ostavite, ili
podmiri dug. A ako se mu{karac ili èna budu
naslje|ivali od dalje rodbine i budu imali
brata ili sestru, onda }e svako od njih dvoje
dobiti {estinu; ako ih bude vi{e, oni onda za-
jedni~ki u~estvuju u tre}ini, po{to se izvr{i
oporuka koja je ostavljena, ili podmiri dug, ne
o{te}uju}i time bilo koga. To je oporuka od
Allaha, a Allah sve zna i blag je."/12/

Allah Uzvi{eni kaè: vama, mu{karci, pripada
polovina od onoga {to ostave supruge va{e, ako one
ne budu imale djeteta, a ako budu imale dijete, onda
vam pripada ~etvrtina od onoga {to one ostave, a
nakon {to se izvr{i oporuka ili podmiri dug. Naprijed
je navedeno da dug dolazi ispred oporuke, nasljed-
stvo tek nakon oporuke. U tome se slaù u~enjaci.
Status unu~adi, praunu~adi i niè isti je kao i status
ro|ene djece.
"njima pripada ~etvrtina onoga {to vi
ostavite...", a bez obzira - pripadala im ~etvrtina ili
osmina - supruga, dvije, tri ili ~etiri - zajedni~ki
4 En - Nisa / ene
268
u~estvuju u tome; "nakon {to se izvr{i oporuka
...;
"A ako se mu{karac ili èna budu naslje|ivali
od dalje rodbine..." Rije~ " Ebu-Bekr es-Siddik, r.a.,
definira ovako: "Ja }u o tome re}i svoje mi{ljenje, pa
ako bude ispravno - to je od Allaha, a ako bude
pogre{no - to je od mene i {ejtana, a Allah i Njegov
Poslanik ~isti su od toga. To su oni koji nemaju ni
djeteta ni roditelja." Takvo predanje navodi se i od
Omera, te Alije i Ibn-Mesuda, a preko vi{e lica
vjerodostojno se prenosi od Ibn-Abbasa i Zejda ibn
Sabita. Isti stav zastupaju i E{-[a'bi, En-Nea'i, El-Hasan,
Katade, Dàbir ibn Zejd i Hakem, zatim pripadnici
zdrave tradicije i kasnijih u~enjaka, u~enjaci iz Medine,
Kufe i Basre. To je ujedno i stav sedmerice istaknutih
pravnika, ~etverice imama, ve}ine pripadnika zdrave
tradicije i onih poslije njih, odnosno svih, tako da
postoji op}i konsenzus; "i budu imali brata ili
sestru", tj. od majke, kao {to se vidi iz ~itanja nekih
od Selefa, kao npr. Sada ibn Ebi-Vekkasa, kako tuma~i
i Ebu-Bekr es-Siddik prema predanju koje navodi
Katade.
"onda }e svako od njih dvoje dobiti {estinu,
a ako ih bude vi{e, oni onda zajedni~ki
u~estvuju u tre}ini." Status bra}e od majke razli-
kuje se od drugih nasljednika i to iz vi{e razloga:
- prvo: jer oni naslje|uju s onim za koga su vezani,
a to je majka,
- drugo: i mu{karci i ène me|u njima imaju isti
status,
- tre}e: oni nisu nasljednici, osim u slu~aju da se
umrli naslje|uje od dalje rodbine, tako da nisu nas-
ljednici ukoliko postoje otac ili djed ili dijete ili unu~e,
itd.
- ~etvrto: njima ne pripada vi{e od tre}ine bez
obzira da li ih je, mu{kih ili ènskih, bilo vi{e. Ibn Ebi-
Hatim navodi od Zuhrija da je rekao: "Omer je
odredio da kod nasljedstva bra}e od majke, mu{karcu
pripada dio koliko dvjema ènama", pa Zuhri kaè:
"Ne vidim da bi Omer tako presudio da to nije saznao
od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem!" U
ovom ajetu Allah Uzvi{eni kaè:
"ako ih bude vi{e, oni onda zajedni~ki
u~estvuju u tre}ini." U pogledu "zajedni~kog
u~estvovanja" postoje razilaènja me|u u~enjacima,
kada se udruè suprug, supruga, majka ili nana, dvoje
djece od majke, i jedno ili vi{e djece od oba roditelja u
nasljedstvu. Prema mi{ljenju ve}ine, muù pripada
polovina, majci ili neni {estina, djetetu majke tre}ina,
a u tome s njima u~estvuje dijete oca i majke s onim
ko s njima ima zajedni~ki dio, a to su bra}a majke. To
se dogodilo u vrijeme vladara vjernih, Omera, pa je
on dao muù polovinu, majci {estinu, a tre}inu djeci
majke. Njemu su tada rekla djeca oba roditelja:
"Vladaru vjernih, zamisli da je na{ otac bio magarac,
zar mi nismo od jedne majke?" On je zatim njima
odredio zajedni~ko u~e{}e, {to je potvrdio i Osman.
To je jedno od dva predanja koja navode Ibn-Mesud,
Zejd ibn Sabit i Ibn-Abbas, r.a., a zastupaju je i Seid
ibn Musejjeb, [urejh el-Kadi, Mesruk, Tavus, Muham-
med ibn Sirin, Ibrahim en-Neha'i, Omer ibn Abdul-
Aziz, Sevri i [urejk. To je tako|er i stav Malika, [afije i
Ishaka ibn Rahevejha. Me|utim, Ali ibn Ebi-Talib to
nije sastavljao, nego je tre}inu davao djeci majke ne
daju}i ni{ta djeci oba roditelja zato {to su oni rodbina
po ocu (asabe - nasljednici ostatka). Veki' ibn Dèrrah
kaè da se u vezi s tim nije s njim razilazio.. Ovo je
tako|er stav Ubejja ibn Kaba i Ebu-Musaa el-E{'arije, a
poznat je i od Ibn-Abbasa. To je stav E{-[a'bija, Ibn-
Ebi Lejle, Ebu-Hanife, Ebu-Jusufa, Muhammeda ibn
Hasana, Hasana ibn Zijada, Zufera ibn Huzejla, imama
Ahmeda, Jahja ibn Adema, Neim ibn Hamada, Ebu-
Sevra, te Davuda ez-Zahirija. Za to se opredjeljuje i Al-
Husejn ibn Lebban el-Faradi, r.h., u svom djelu "El-
Idàz".
"po{to se izvr{i oporuka koja je ostavljena
ili podmiri dug, ne o{te}uju}i time bilo koga",
tj. neka se oporuka pravedno izvr{i bez {tete,
nepravde ili zakidanja bilo koga, bez obzira da li se
radilo o zabrani ili zakidanju nekog od nasljednika ili
dodavanju nekome vi{e nego {to mu je Allah odredio.
Ko to u~ini, isti je kao i onaj koji se u pogledu neke
odredbe ili {erijatskog propisa suprotstavi Allahu
Uzvi{enom. U tom smislu, Ibn Ebi-Hatim navodi
predanje od Ibn-Abbasa, koji prenosi da je
"Nano{enje {tete kod oporuke spada u velike grijehe!"
To navode En-Nesa'i, Ibn Ebi-Hatim i Ibn-Dèrir kao
mevkuf predanje od Ibn-Abbasa, isti~u}i da je ta~no
da je to mevkuf predanje. Stoga me|u imamima
postoje dva mi{ljenja oko toga da li je oporuka
nasljedniku ta~na ili ne.
159
Jedno je od mi{ljenja da to
nije ispravno, jer postoji mogu}nost optu`be. Naime,
u hadisu stoji da je Allahov Poslanik rekao: /650/
"Allah je dao svakome njegovo pravo i nema oporuke
nasljedniku!" Ovo je stav Malika, Ahmeda i Ebu-
Hanife, te raniji stav [afije, r.h., koji je kasnije smatrao
da je oporuka nasljedniku punova`na (ispravna), {to
je i stav Tavusa, Ata'a i Omera ibn Abdul-Aziza, te
opredjeljenje Ebu-Abdullaha el-Buharija u Sahihu. On
to argumentira time da je Rafi ibn Hudejd` oporu~io
da se ne otvara ono {to je zatvorio sa svojom ènom
u svojoj sobi. Neki isti~u da nije dozvoljena oporuka
nasljednicima, kako ne bi bilo sumnje u nasljednike.
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kaè: /651/
"ûvajte se sumnje, jer sumnja je najla`niji govor!"
"Allah vam doista nare|uje da povjerenje
dajete onima koji su ga dostojni" (I4:58), tako
da ne ukazuje posebno na nasljednika niti na bilo
koga. Ovim se zavr{avaju rije~i El-Buharija.
160
Stoga,

159
Tj. potvrda onog koji neto oporuuje nekome mimo ostalih
nasljednika, u smislu da on odabira jednog mimo ostalih.
160
Ovo su rijei El-Buharija, r.h. Me|utim, Allah to najbolje zna, ali
izgleda da je argument njegovih protivnika jai jer Allah Uzvieni
kae: "ne oteujui", a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
kae: "nema oporuke nasljedniku" osim ako je izjava rezultat toga to
4 En - Nisa / ene
269
ako je izjava o nasljedstvu ispravna i u skladu s tim,
onda vaì ovo razilaènje, a ako je to varka i sredstvo
da se pove}a nasljedstvo nekih nasljednika, a smanji
nekih, to je zabranjeno konsenzusom, odnosno
jasnim tekstom ovog ajeta: "ne o{te}uju}i time
bilo koga. To je oporuka od Allaha, a Allah sve
zna i blag je."


"To su Allahovi propisi, a onoga ko se
pokorava Allahu i Poslaniku Njegovu On }e
uvest u dènetske ba{~e, ispod kojih teku
rijeke, i u kojima }e vje~no ostati. To je uspjeh
veliki!" /13/ "A onoga ko bude nepokoran
Allahu i Poslaniku Njegovom, te preko granica
Njegovih bude prelazio, On }e uvesti u Vatru
u kojoj }e vje~no ostati; njemu pripada
kazna sramna!" /14/

Dakle, ove naredbe i odredbe koje je Allah dao za
nasljednike prema njihovom srodstvu s umrlim, nji-
hovoj potrebi za njim i nedostatku zbog njegova
odlaska, granice su Allahove, pa ne kr{ite ih niti
prelazite. Zato Allah Uzvi{eni kaè:
"a onoga ko se pokorava Allahu i Poslaniku
Njegovu", tj. u pogledu toga, pa ne bude pove}ao
nasljedstvo nekim nasljednicima, a smanjio drugima
kao vrstu varke i sredstva, nego to ostavi u skladu s
Allahovom odredbom, strogom naredbom i
podjelom,
"On }e uvest u dènetske ba{~e, ispod kojih
teku rijeke, i u kojima }e vje~no ostati. To je
uspjeh veliki! A onoga koji bude grije{io
prema Allahu i Poslaniku Njegovom, te preko
granica Njegovih bude prelazio, On }e uvesti u
Vatru u kojoj }e vje~no ostati; njemu pripada
kazna sramna!" Zato {to je promijenio propis
Allahov i postupio suprotno Allahovom propisu, {to
dolazi zbog nezadovoljstva podjelom i propisom koje
je Allah odredio, Allah ga ka`njava poniènjem i
bolnom kaznom.

onaj kome se oporuka ini ima posebne napore u odnosu prema
oporuiocu, pa mu on odre|uje neto na ime toga.

"Za one od èna va{ih koje preljubu po~ine,
traìte da posvjedo~e ~etverica od vas, pa ako
posvjedo~e, drìte ih u ku}ama sve dok ih
smrt ne umori ili dok im Allah neki put ne
na|e!" /15/ "A ako dvoje od vas to u~ine,
izgrdite ih, pa ako se pokaju i poprave, onda
ih na miru ostavite, jer Allah doista prima
pokajanje i milostiv je!"/16/

U po~etku islama, ukoliko bi se utvrdilo jasnim
dokazom da je èna u~inila blud, stav je bio da se ona
zatvori u ku}i i ne dozvoli joj se izlazak dok ne umre.
"Za one od èna va{ih koje preljubu po~ine",
tj. blud,
" traìte da posvjedo~e ~etverica od vas, pa
ako posvjedo~e, drìte ih u ku}ama sve dok ih
smrt ne umori ili dok im Allah neki put ne
na|e." Put koji je Allah odredio jeste dokidanje
prvotne odredbe. Ibn-Abbas, r.a., kaè: "Odredba je
bila takva dok Allah nije objavio poglavlje 'En-Nur' i
dokinuo je odredbom o bi~evanju, odnosno
kamenovanju." Isto tako prenosi se i od grupe tabiina
da je to dokinuto tako da u tome postoji slaganje.
Imam Ahmed navodi predanje od Ubadeta ibn es-
Samita: /652/ - Kada bi dolazila objava Allahovom
Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ona bi na njega
toliko uticala, pa bi mu lice izgledalo iscrpljeno. Tako
mu je jednog dana Allah Uzvi{eni poslao objavu, pa je
nakon {to je prestala dolaziti rekao: "Uzmite to od
mene, jer Allah je njima dao put (izlaz): udatoj za
udatu, nevinoj za nevinu. Udatoj stotinu udaraca i
kamenovanje, a nevinoj stotinu udaraca, a zatim
godinu izgnanstva!" To prenosi Muslim, te autori
Sunena u vi{e predanja...
Ibn-Hanbel ima stav u skladu s ovim hadisom, a to
je objedinjavanje kazne bi~evanja i kamenovanja u
slu~aju zinaluka udate ène, dok ve}ina smatra da za
takvu slijedi samo kamenovanje, navode}i da je
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kamenovao
Maiza i Gamidiju i dvoje ìdova, a nije ih prije toga
kaznio bi~evanjem. Po njihovom mi{ljenju, to poka-
zuje da bi~evanje nije obavezno, nego je dokinuto.
Allah to najbolje zna! Taberani navodi predanje od
Ibn-Abbasa, koji kaè: /653/ "Kada je objavljeno po-
glavlje "En-Nisa", Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao je: "Nema zato~enja nakon objave sure
En-Nisa."
4 En - Nisa / ene
270
"A ako dvoje od vas to u~ine, izgrdite ih!"
Ibn-Abbas, r.a., kaè: "To zna~i: naruìte ih, izgrdite i
istucite papu~ama." Takvi su bili propisi sve dok to
Allah nije dokinuo bi~evanjem i kamenovanjem.
Ikrime i neki drugi kaù: "To je objavljeno povodom
bluda ~ovjeka i ène", a Suddi isti~e: "Objavljeno je u
vezi sa mladima prije nego se oène." Mudàhid kaè:
"Objavljeno je povodom dva mu{karca kada urade..."
i nije naveo {ta. Ovim kao da on ukazuje na
homoseksualce! Allah to najbolje zna! Autori "Sunena"
navode merfu predanje od Ibn-Abbasa, koji kaè da je
/654/ "Ako vidite da neko u~ini homoseksualni ~in,
ubijte i onoga koji to ~ini i onoga nad kim se ~ini!"
"...pa ako se pokaju i poprave", tj. ako to ostave i
djela im budu dobra, "onda ih na miru ostavite",
tj. ne grdite ih nakon toga, jer je onaj ko se od grijeha
pokaje kao onaj koji nema grijeha; "jer Allah,
doista, prima pokajanje i milostiv je!" U dva
Sahiha stoji: /655/ "Ako robinja nekog od vas po~ini
blud, neka je kazni bi~evanjem i neka je puno ne
grdi!" Neka je ne grdi za to {to je u~inila nakon kazne
koja predstavlja iskup (keffaret).

"Allah prima pokajanje samo od onih koji
u~ine kakvo hr|avo djelo iz neznanja, a
potom se brzo pokaju. Njima }e Allah opros-
titi, a Allah sve dobro zna i mudar je!" /17/ -
Nema (prihva}anja) pokajanja od onih koji
~ine hr|ava dje a sve dok im se ne pribliì
smrt, pa onda govore: "Sad se doista kajem!" -
niti za one koji umru kao nevjernici. Njima
smo bolnu kaznu pripremili!"/18/
l

Allah Uzvi{eni kaè: "Allah samo prima pokajanje
za lo{e djelo iz neznanja, nakon kojega se ~ovjek po-
kaje, pa makar to bilo i nakon dolaska meleka koji
uzima njegovu du{u prije nego se zagrcne."
Mudàhid i vi{e drugih navode da je, ko god grije{i
prema Allahu nenamjerno ili namjerno, neznalica sve
dok se ne oslobodi od grijeha. Ebu-Salih navodi od
Ibn-Abbasa: "Zbog neznanja oni ~ine hr|ava djela",
"a onda se uskoro pokaju." Od Ibn-Abbasa
navodi se: "prije nego ugleda meleka smrti", a Ed-
Dahhak kaè: "Sve {to je prije smrti, skoro je!" Hasan
navodi da je to "prije nego se zagrcne", a Ikrime: "Cio
ìvot na ovom svijetu je u skoro"

Hadisi u vezi s tim

Imam Ahmed navodi predanje od Ibn-Omera,
r.a., koji prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve
sellem: /656/ "Allah prima pokajanje roba sve dok se
ne zagrcne!" To prenose Et-Tirmizi i Ibn-Madè.
Ibn-Merdevejh navodi predanje od Abdullaha ibn
Omera, koji kaè: "ûo sam Allahovog Poslanika kako
kaè: /657/ "Nema roba, vjernika koji se pokaje prije
smrti na mjesec, a da mu Allah ne}e primiti pokajanje,
ili prije smrti makar i na dan, odnosno sat, a da mu to
Allah ne primi znaju}i za njegovo pokajanje i iskrenu
predanost (ihlas)!"
Ebu-Bekr ibn Merdevejh navodi predanje od Ebu-
Hurejre, koji kaè: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, je rekao: /658/ "Doista Allah prima pokajanje
Svoga roba sve dok ne po~ne izdisati!"
Imam Ahmed navodi predanje od Ebu-Seida, koji
prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem:
/659/ - Iblis je rekao: "Gospodaru moj, tako mi Tvoje
Veli~ine i Uzvi{enosti, ja ih zavodim sve dok su im
du{e u tijelima!", pa je Allah Uzvi{eni rekao: "Tako mi
Moje Veli~ine i Uzvi{enosti, ja im pra{tam dokle god
oni od Mene oprost traè!"
Ovi hadisi pokazuju da }e onome koji Allahu
Uzvi{enom uputi pokajanje dok se nada ìvotu, po-
kajanje biti primljeno. U tom smislu i Allah Uzvi{eni
kaè: "Tim }e Allah oprostiti, jer Allah sve
dobro zna i mudar. je!" Me|utim, kada je neko na
izdisaju, pa se du{a penje uz grlo, tada pokajanje ne}e
biti prihva}eno, jer tada nije vrijeme za to. Zato Allah
Uzvi{eni kaè:
- Nema prihva}anja pokajanja od onih koji
~ine hr|ava djela sve dok im se ne pribliì
smrt, pa onda govore: "Sad se doista kajem!"
Tako je odre|eno da se ne}e primiti pokajanje od
stanovnika Zemlje kada vide da Sunce izlazi sa
zapada, pa Allah kaè:
"Onoga dana kada neki znaci od Gospodara
tvoga do|u, nijednoj osobi ne}e biti od koristi
to {to tada vjeruje ako nije vjerovala ranije, ili
ako nije kao vjernik kakvo dobro stekla!" (I6:
158)
"...niti za one koji umru kao nevjernici." To
zna~i, ako nevjernik umre sa svojim nevjerstvom i
idolopoklonstvom, ne}e mu biti koristi od kajanja, niti
od tevbe, kao {to od njega ne}e biti primljena ni
otkupnina, makar to bilo sve {to je na Zemlji. Zato
"Njima smo bolnu kaznu pripremili", tj. bolnu,
èstoku i stalnu.
4 En - Nisa / ene
271

"O vjernici, ne dozvoljava vam se da ène
preko volje njihove naslje|ujete i da im
pote{ko}e pri~injavate s namjerom da ne{to
od onoga {to ste im dali prisvojite osim ako
budu u~inile jasni grijeh. S njima lijepo ìvite!
A ako prema njima nepoèljnost osjetite,
mogu}e je da ne{to ne volite u ~emu je Allah
veliko dobro dao!" /19/ "Ako ho}ete jednu
ènu zamijeniti drugom, i jednoj od njih dali
ste blaga, ne uzimajte od toga ni{ta. Zar da to
uzimate potvorom i ~inite o~iti grijeh!" /20/
"Kako biste mogli to i uzeti, kada ste jedno s
drugim ìvjeli i kad su one od vas ~vrstu
obavezu uzele!" /21/ "I ne ènite se onimkoje
su oènili o~evi va{i; a {to je bilo - to su bili
razvrat, mr`nja i ruàn put!"/22/

"
,

kaè:
preko volje njihove naslje|ujete." Kada bi ~ovjek
umro, njegovi prijatelji su imali pravo na njegovu
ènu, pa ukoliko je neko htio, mogao ju je oèniti, za
nekoga udati ili ne. Oni su imali ve}e pravo od
njegove porodice, pa je objavljen ovaj ajet:
preko volje njihove naslje|ujete." El-Buhari,
Ebu-Davud, En-Nesa'i, Ibn-Merdevejh, Ibn Ebi-Hatim i
drugi navode vi{e hadisa i predanja s istim sadràjem.
Ibn-
Dùrejd` kaè: /660/ - Ikrime navodi: Ovaj ajet je
objavljen u vezi sa Kubej{om bint Ma'n Ibn Asim Ibn
Evs, kod koje je umro Ebu-Kajs ibn Eslet, pa joj se
ponudio njegov sin. Tada je ona do{la kod Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekla: "Allahov
Poslani~e, nisam ja naslijedila svog muà, niti sam
ostavljena, pa da se udam. Nakon toga je Allah obja-
vio ovaj ajet." Es-Suddi navodi od Ebu-Malika: "Kada
bi u vrijeme paganstva èni umro mu`, njen staratelj
bi do{ao i na nju stavio ogrta~, pa ako bi on imao
malodobnog sina ili brata, zadrào bi je dok ne
odraste ili ona ne umre, kako bi je naslijedio. Ako bi
ona pobjegla i do{la kod svojih, a da na nju nije bacio
svoj ogrta~, spasila bi se. Zato je Allah objavio ovaj
ajet: "nije vam dozvoljeno da naslje|ujete..."
i da im pote{ko}e pri~injavate s namjerom
da ne{to od onoga {to ste im dali prisvojite",
tj. da im napravite {tetu kako bi vama ostalo ono {to
ste dali ili dio toga, odnosno, dio njihovih prava ili bilo
{ta {to je na njihovu {tetu. Abdullah ibn Mubarek
kaè: - Rije~i Allaha Uzvi{enog: "Nije vam
dozvoljeno da ène preko volje njihove
naslje|ujete..." zna~e: "odnose se na vrijeme
paganstva", a rije~i: "i da im pote{ko}e
pri~injavate..." u islamu;
"osim ako budu u~inile jasni grijeh". Ibn-
Mesud, Ibn-Abbas i grupa tabiina navode da se to
odnosi na blud, tj. ako budu po~inile blud. U tom
slu~aju treba vratiti svadbeni dar koji si toj èni dao i
to tako da je prisili{ da to ostavi, te da se rastavi{ s
njom. Ima mi{ljenja da se to odnosi na nepokornost
ène i grije{enje. U vezi s tim Ibn-Dèrir kaè: "To
obuhva}a sve: i blud, i grije{enje, i nepokornost, i
otrovnost jezika i sl." Zna~i, sve to opravdava grdnju i
nezadovoljstvo sve dok se ona ne razrije{i svih prava
koja je imala, ili dijela tih prava i dok se on ne razdvoji
od nje. To je ispravno, Allah to najbolje zna!; "S
njima lijepo ìvite!" Zna~i: lijepo s njima govorite i
postupajte prema svojim mogu}nostima i ~inite im
ono {to biste èljeli da se vama ~ini, jer Allah Uzvi{eni
kaè: "One imaju isto toliko prava koliko i
obaveze na dobro." (I2:228) Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, kaè: /661/ "Najbolji je od
vas onaj koji je najbolji prema svojoj porodici, a ja sam
najbolji od vas prema svojoj porodici!" U njegovom je
moralu bilo da ima lijep odnos, da je uvijek dobro
raspoloèn, da lijepo i nje`no postupa prema svojoj
porodici, da ih bez {krtarenja opskrbljuje, da razvese-
ljava svoje ène - tako da se nadmetao s Ai{om u
tr~anju razveseljavaju}i je time. Svake no}i sakupio bi
svoje ène u ku}i u kojoj obitava, pa bi ponekad za-
jedno ve~erali, a zatim bi svaka i{la u svoj stan. Kada
bi klanjao jaciju, i{ao bi u svoj dom, malo se zabavio s
porodicom prije nego po|e na spavanje, pa bi ih time
oraspoloìo. Allah Uzvi{eni kaè:
"Allahov Poslanik vama je bio divan uzor!"
(I60:6)
"A ako prema njima odvratnost osjetite,
mogu}e je da odvratnost osje}ate prema
ne~emu u ~emu je Allah veliko dobro dao!" To
zna~i: ako budete strpljivi i izdrìte uprkos odvratnosti,
mo`da }e u tome biti veliko dobro na ovome i
onome svijetu. U vezi s ovim ajetom Ibn-Abbas kaè:
"To zna~i da bude njeàn prema njoj, pa dobije od
nje dijete, u kojemu je veliko dobro!"
"Ako ho}ete jednu ènu zamijeniti dru-
gom, i jednoj ste dali dar u blagu ne oduzi-
majte od toga ni{ta. Zar da to potvorom
uzimate i ~inite o~iti grijeh!" Zna~i, ako se neko
4 En - Nisa / ene
272
od vas èli rastaviti od svoje supruge i oèniti drugom,
on ne moè od nje vra}ati ni{ta od svadbenog dara,
pa ma koliko to bilo! Ovaj ajet ukazuje da je
dozvoljeno da se èni na dar da ve}a koli~ina imovine.
Omer je, me|utim, bio zabranio da se daje veliki dar,
a zatim je tu svoju zabranu povukao.
Ibn-Munzir navodi predanje od Ebu-Abdurrah-
mana es-Sulemija, koji kaè da je Omer ibn el-Hattab
rekao: "Ne pretjerujte u bra~nim darovima (mehru)
prema ènama", pa je jedna èna rekla: - Nije to tvoja
stvar, jer Allah Uzvi{eni kaè: "i jednoj od njih date
dar u b agu", tj. zlatu. Usto on kaè: - Isto je prema
~itanju Ibn-Mesuda:

l
i
"
"ne dozvoljava vam se da oduzimate .od toga
i{ta". Omer je rekao: "@ena se suprotstavila. Omeru i
pobijedila ga!" U dva Sahiha stoji /662/ da je Allahov
Poslanik rekao dvoma koji jedno drugo proklinju,
nakon {to su zavr{ili: "Allah zna da jedno od vas dvoje
laè, pa ho}e li se ijedno od vas dvoje pokajati?" To je
ponovio tri puta, pa je ~ovjek upitao: "Allahov
Poslani~e, je li to moja imovina?" - misle}i na ono {to
joj je dao, a on mu je rekao: "Nema u tome tvoje
imovine, ako si istinu rekao. To je zato {to ti je ona
postala halal (dopu{tena), a ako si joj slagao, onda si
jo{ dalje od toga!" U "Sunenu" Ebu-Davuda navodi se
predanje od Nadre ibn Ebi-Nadre /663/ da je on
oènio jednu ènu kao nevinu, pa kad je s njom
do{ao u kontakt, vidio je da je trudna iz bludnog
odnosa. Zato je oti{ao Allahovom Poslaniku, sallallahu
alejhi ve sellem, i kazao mu to. On mu je odredio da
joj da dar, zatim ih rastavio i njoj odredio kaznu
bi~evanjem. Rekao je: "Dijete je tvoj rob, a dar je na
ime rastave!" Zato Allah Uzvi{eni kaè:
"Kako biste mogli to i uzeti kada ste jedno s
drugim ` vjeli", a zatim: "i kad su one od vas
~vrstu obavezu uzele!" Od Ibn-Abbasa prenosi se
da se pod tim misli na bra~ni ugovor. Od njega se,
tako|er, navodi da je rekao: "Zadràti uz lijep odnos ili
pustiti uz dobro~instvo!" To je u skladu s rije~ima
Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: /664/
"Vi ste njih uzeli uz Allahovo povjerenje i one su vam
halal (dopu{tene) Allahovom rije~ju!" Od Rebi'a ibn
Enesa navodi se: "Allahova je rije~ i svjedo~enje
prilikom sklapanja braka!" U Sahihu Muslimovom
stoji: "Od Dàbira se navodi povodom hutbe na
Oprosnom hadù, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao: /665/ "... svojim ènama budite
dobri jer vi ste ih uzeli uz povjerenje Allahovo i one su
vam halal (dopu{tene) rije~ju Allahovom!"
I ne ènite se onima koje su oènili o~evi
va{i..." Allah Uzvi{eni zabranjuje supruge o~eva iz
po~asti, uvaàvanja i po{tovanja prema njima tako da
se to zabranjuje sinu samim tim {to je bra~ni ugovor s
njom sklopljen. U tome postoji op}i konsenzus. Ibn-
Dèrir navodi od Ibn-Abbasa da je rekao: - Ljudi su u
vrijeme paganstva zabranjivali ono {to Allah
zabranjuje, osim o~evu suprugu i sastavljanje dviju
sestara, pa je Allah Uzvi{eni objavio:
"I ne ènite se onim koje su oènili o~evi
va{i...", te "i da sastavite dvije sestre" (I4:23) jer
to je haram (zabranjeno) za ovaj ummet i krajnje
gnusno djelo.
"to su bili razvrat, mr`nja i ruàn put!", te
kaè:
" Ne pribliàvajte se bludu, jer to je razvrat i
ruàn put!" (I17:32) Ovdje to poja~ava, pa kaè: "i
mr`nja", tj. odvratnost, tj. ne{to veliko u du{i
njegovoj, {to dovodi da sin mrzi svoga oca nakon {to
se oèni njegovom ènom, jer uglavnom onaj ko se
oèni nekom ènom - zamrzi njenog biv{eg muà.
Zato je muslimanima zabranjena ènidba s majkama
vjernika, budu}i da su one samim tim {to su supruge
Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i njihove
majke, jer on je kao i otac, odnosno prema mi{ljenju
svih autoriteta, njegovo je pravo i ve}e od o~evog,
kao {to je i ljubav prema njemu, Allah ga blagoslovio,
ispred svake ljubavi; "i ruàn put!" To zna~i: ruàn
je put onoga koji nakon ovoga krene tim putem, jer
on se time odmetnuo od vjere, tako da treba biti
ubijen, a njegova imovina postaje zaplijenjena za
dràvnu blagajnu. Tako, imam Ahmed i autori
"Sunena", u vi{e predanja navode od El-Berra'a ibn
Aziba da je rekao: /666/ "Kod mene je do{ao moj
amidà Haris ibn Umejr sa zastavom koju mu je dao
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pa sam mu
rekao: "Kamo te je poslao Vjerovjesnik?", a on je
odgovorio: "Poslao me je do ~ovjeka koji je oènio
ènu svoga oca i naredio mi da mu skinem glavu!"
U~enjaci se slaù da je haram (zabranjeno) oèniti
se ènom s kojom je njegov otac imao odnos, ili se
sumnja da je imao odnos, ali se razilaze u pogledu
onoga koji se s njom sastane pod uticajem strasti, ali
bez seksualnog odnosa, ili koji gleda kod nje ono {to
je zabranjeno da se gleda, kad bi bila strankinja ( s
kojom mu je dozvoljen brak).
4 En - Nisa / ene
273

"Zabranjuju vam se majke va{e, i k}eri va{e, i
sestre va{e, i sestre o~eva va{ih, i sestre majki
va{ih, i brati~ne va{e i sestri~ne va{e, i po-
majke va{e, koje su vas dojile, i sestre va{e po
mlijeku, i majke èna va{ih, i pastorke va{e
koje se nalaze pod va{im okriljem od èna
va{ih s kojim ste imali bra~ne odnose - ako s
njima niste imali bra~ne odnose, onda vam
nije grijeh!; i ène va{ih ro|enih sinova, i da
dvije sestre sastavite, osim {to je ranije bilo!
Allah doista pra{ta i milostiv je!" /23/ "I udate
ène, osim onih koje zarobite, {to vam je
propis Allahov! A ostalo vam je dozvoljeno da
èlite va{om imovinom da se njima oènite a
ne da blud ~inite! A ènama va{im s kojima
imate bra~ne odnose, dajte vjen~ane darove
kao {to je propisano. I nije vam grehota ako
se, poslije odre|enog vjen~anog dara, s njima
nagodite! Allah doista sve dobro zna i mudar
je!"/24/

, ,

"

Ovaj ~asni ajet predstavlja ajet kojim se zabranjuje
brak s rodbinom po krvnom srodstvu, odnosno
srodstvu po mlijeku i bra~nim odnosima (tazbinstvu).
Tako Ibn Ebi-Hatim navodi od Ibn-Abbasa: "Vama je
zabranjeno sedam stvari po krvnom srodstvu i sedam
stvari po bra~nom srodstvu!", a zatim je prou~io:
"Zabranjuju vam se matere va{e, i k}eri va{e, i
sestre va{e..." Od Ibn-Abbasa se, tako|er, navodi
da je rekao: "Od krvnog srodstva zabranjeno je
sedam, a od bra~nog sedam!", a zatim je prou~io:
"Zabranjuju vam se matere va{e, i k}eri va{e,
i sestre va{e, i sestre o~eva va{ih, i sestre
majki va{ih, i brati~ne va{e i sestri~ne va{e",
{to predstavlja krvno srodstvo. Ve}ina u~enjaka kao
dokaz da je djevoj~ica (ènsko dijete) nastala iz
sperme bludnika njemu zabranjena, uzimaju
op}enitost Allahovih, d`.{., rije~i: "i k}eri va{e", budu}i
da mu je ona k}i i ulazi u op}enitost ovih rije~i. To je
stav Ebu-Hanife, Malika i Ibn-Hanbela. Od [afije se
navodi neka vrsta dozvole budu}i da to nije zakonita
k}i. Stoga, kao {to ne ulazi u rije~i:
"Allah vam nalaè u vezi sa djecom va{om da
mu{kom pripadne koliko dvjema ènskim"
ona, po op}em konsenzusu, ne naslje|uje, pa nije ni
obuhva}ena ovim ajetom. Allah to najbolje zna!
"i pomajke va{e, koje su vas dojile, i sestre
va{e po mlijeku". To zna~i, kao {to su vam
zabranjene majke va{e, koje su vas rodile, tako su vam
zabranjene i pomajke, koje su vas dojile. U tom
smislu, u dva Sahiha stoji predanje od Ai{e, r.a., /667/
rekao: "Dojenje zabranjuje ono {to zabranjuje i
ro|enje!" U Muslimovoj verziji stoji: /668/ "Od dojenja
se zabranjuje isto {to se zabranjuje od krvnog
srodstva!" (bez izuzetka). Imami se razilaze u pogledu
broja dojenja za stjecanje zabrane, tako da neki
smatraju da sami ~in dojenja zabranjuje zbog
op}enitosti ajeta. To je stav Malika, a prenosi se i od
Ibn-Omera i nekih tabiina. Drugi kaù da ne
zabranjuje ako su manje od tri dojenja, {to se
potvr|uje i u Sahihu Muslimovom u predanju od
Ai{e, r.a., koja navodi /669/ da je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ne zabranjuje jedan
niti dva gutljaja!" Ovo je mi{ljenje imama Ahmeda i
drugih, a prenosi se i od Alije, Ai{e, Ummil-Fadl i
drugih. Ostali kaù: "Ne zabranjuje manje od pet
dojenja!" To je u skladu s predanjem u Sahihu
Muslimovom, koji navodi da je Ai{a, r.a., rekla: /670/
"U Kur'anu je bilo objavljeno 'deset poznatih na~ina
dojenja koja ~ine osnov za zabranu!', a potom je to
dokinuto s pet poznatih dojenja, tako da je i
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, umro, a te su
se rije~i ostale u~iti kao dio Kur'ana!" Abdurrezzak
navodi sli~no predanje od Ai{e, a u hadisu Sehle bint
Suhejl stoji /671/ da joj je Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, naredio da zadoji Salima, roba Ebu-
Huzejfe pet dojenja! Ovo mi{ljenje zastupaju E{-[afii i
njegovi u~enici. Treba, me|utim, znati da - prema
ve}ini u~enjaka - to dojenje treba biti u periodu ispod
dvije godine, o ~emu smo govorili ranije, u poglavlju
"El-Bekare", uz rije~i Allaha Uzvi{enog: doje djecu
svoju pune dvije godine
161
(I2:233).
Oni se, me|utim, razilaze u pitanju: da li dojenje
ima uticaja na mu{karca u smislu sklapanja bra~ne
veze (npr. u slu~aju kada je njegova supruga bila do-
jilja èni kojom se ho}e oèniti), kao {to misli ve}ina
u~enjaka, te neki drugi, ili se rodbinska veza po mli-
jeku odnosi samo na dojilju a ne prelazi na njenog
muà, kao {to misle neki predstavnici Selefa. To je

161
Pogledati poglavlje "El-Bekare" i hadise br.
363 -368.
4 En - Nisa / ene
274
navedeno u djelu: "Velika knjiga propisa".
162

"i majke èna va{ih, i pastorke va{e koje se
nalaze pod va{im okriljem od èna va{ih s
kojim ste imali bra~ne odnose - a ako s njima
niste imali bra~ne odnose, onda vam nije
grijeh!" Majka ène zabranjena je samim ~inom
sklapanja bra~nog ugovora s njenom k}erkom, bez
obzira da li s njom imao bra~ni odnos ili ne, dok pas-
torka, tj. k}erka ène, nije zabranjena prije bra~nog
odnosa s njenom majkom, tako da je - ako njenu
majku pusti prije bra~nog odnosa - dopu{teno
~ovjeku oèniti njenu k}er. U tom smislu, i Allah
Uzvi{eni kaè:
"i pastorke va{e koje se nalaze pod va{im ok-
riljem od èna va{ih s kojim ste imali bra~ne
odnose, a ako s njima niste imali bra~ne od-
nose, onda vam nije grijeh!" oèniti ih. Ovo se
odnosi posebno na pastorke, iako ima mi{ljenja da se
povratna zamjenica odnosi na majke i pastorke, pa se
navodi: - Nije zabranjena ni majka ni k}erka samim
~inom sklapanja ugovora dok ne do|e do bra~nog
odnosa, jer se u ajetu kaè:

"a ako s njima niste imali bra~ne odnose,
onda vam nije grijeh!"
Ibn-Dèrir navodi predanje od Alije, r.a., u vezi s
~ovjekom koji je oènio jednu ènu, pa je zatim pustio
prije bra~nog odnosa, pa se postavilo pitanje: da li
moè oèniti njenu majku. On je rekao: "Ona ima
stupanj pastorke!" Ibn-Be{{ar nam navodi da je Zejd
ibn Sabit rekao: "Ako ~ovjek pusti svoju ènu prije
nego je s njom imao bra~ni odnos, nema smetnje da
se oèni njenom majkom!" Me|utim, ve}ina u~enjaka
smatra da pastorka nije zabranjena samim ~inom
sklapanja braka s njenom majkom, za razliku od
majke, koja je zabranjena samim ~inom sklapanja
ugovora s njenom k}erkom. Ibn-Abbas kaè: "Ako
~ovjek pusti ènu prije bra~nog odnosa s njom ili ona
umre, nije mu dopu{tena njena majka." To je stav
~etverice imama, sedmerice istaknutih pravnika te
ve}ine ranijih i kasnijih pravnika. Allahu hvala na
tome!
Ibn-Dùrejd` kaè: - Ispravno je mi{ljenje koje
kaè: Majka
163
spada u neodre|ena imena, budu}i
da Allah Uzvi{eni nije uvjetovao uz nju bra~ni odnos
kao {to je uvjetovao uz majke pastorki, iako je to
tako|er na osnovi dokaza koji se ne moè zanemariti,
jer postoji op}i konsenzus o tome. U vezi s tim,
navodi se garib predanje od Vjerovjesnika, sallallahu
alejhi ve sellem, na ~iji lanac postoje primjedbe, a
navodi nam je Ibnul-Musenna s lancem predanja od
Omera ibn [uajba, koji to navodi od svoga oca, a on
od djeda, koji prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu

162
To je djelo komentatora, Ibn-Kesira, r.h.
163
Pod majkom se ovdje misli na majku supruge, a pod majkama
pastorki na supruge koje imaju kerke od drugih mueva. Rije
"neodre|ena imenica" znai openito majku bez obzira bio s njom
brani odnos ili ne, jer ona je zabranjena samim inom sklapanja
branog ugovora sa njenom kerkom.
alejhi ve sellem, da je rekao: /672/ "Ako ~ovjek sklopi
brak sa ènom, nije mu dozvoljeno oèniti njenu
majku, bez obzira imao s njenom k}erkom bra~ni
odnos ili ne imao. Ako se pak oèni majkom, i pusti je
ne ulaze}i s njom u bra~ni odnos, ako èli - moè
oèniti njenu k}erku!" Iako ovo predanje ima u lancu
to {to smo naveli, po op}em je mi{ljenju to ispravan
stav i nema potrebe za dokazivanjem njegove
ispravnosti.
[to se ti~e rije~i: "i pastorke va{e koje se
nalaze pod va{im okriljem", treba re}i da ve}ina
u~enjaka smatra da je pastorka haram (zabranjena)
bez obzira bila pod okriljem ~ovjeka ili ne. Oni kaù: -
Ove rije~i imaju op}e zna~enje i druga~ije se ne moè
shvatiti! Isto je i s rije~ima:
"i ne prisiljavajte djevojke (robinje) va{e
na razvrat ako one èle biti ~estite!" (I24:33) U
dva Sahiha stoji da /673/ je Ummu-Habiba rekla:
"Allahov Poslani~e, uzmi za ènu moju sestru, Bint
Ebi-
-Sufjan!", a u predanju Muslimovom: "Izzetu bint Ebi-
Sufjan". On je kazao: "@eli{ li to?" "Da", rekla je ona,
"ne èlim da ti bude{ samo moj, nego èlim da u
dobru sa mnom u~estvuje i moja sestra." On je kazao:
"To meni nije dopu{teno!" Ona je rekla: "Me|u nama
se pri~a da èli{ vjen~ati k}er Ebu-Seleme?" "K}er
Ummi-Seleme?", upitao je on. "Da", rekla je. Zatim je
on rekao: "Da ona i nije moja pastorka pod mojim
okriljem, ne bi mi bila dopu{tena, jer ona je k}erka
moga brata po mlijeku, zato {to je i mene i Ebu-
Selemu dojila Suvejba! Zato mi ne nudite va{e k}erke,
niti va{e sestre!" U predanju El-Buharija stoji: /674/
"Da i nisam oènio Ummi-Selemu, ona mi ne bi bila
dopu{tena...!"
164
Tako je ~injenicu da je oènjen
Ummi-Selemom on naveo kao osnovu zabrane i
presudio je po tome.
165
To je mi{ljenje ~etverice
imama, sedmerice istaknutih pravnika te ve}ine
pripadnika Selefa i Halefa.
Ima mi{ljenja da je pastorka zabranjena samo ako
je pod za{titom (okriljem) ~ovjeka, a ako nije u toj
poziciji - nije ni zabranjena. Od Alije ibn Ebi-Taliba
navodi se da je zastupao ovo mi{ljenje, dokazuju}i to
ajetom: "i pastorke va{e koje su pod va{im
okriljem", {to je vrlo ~udno mi{ljenje. Zastupaju ga i
Davud ibn Ali ez-Zahiri te njegovi u~enici, a navodi se
i od Malika. Tome se priklonio i Ibn-Hazm, dok
Zehebi prenosi od Ibn-
-Tejmijje, r.h., da je on to smatrao nejasnim, ostav{i
na tome. Allah to najbolje zna!
Od Katade se prenosi: "K}i pastorke, te k}i njene
k}eri i niè ne mogu se vjen~ati." A rije~i Uzvi{enog "i
one s kojima ste imali bra~ne odnose" zna~e: s
kojima ste se oènili. Svi se slaù da osamljivanje

164
To znai: Kako kada sam oenjen sa Ummi-Selmom..., a ona je
moja pastorka, pod mojim okriljem...? pored toga to je ki moga
brata po mlijeku!
165
Odnosno, na osnovu dvije stvari: zato to je bila ki njegova brata
po mlijeku i zato to je bila pastorka pod njegovim okriljem.
4 En - Nisa / ene
275
~ovjeka sa ènom ne ~ini to da mu njena k}erka bude
zabranjena, ukoliko je razvede prije nego s njom ima
spolni odnos.
"
"

i ène va{ih ro|enih sinova", tj. vama su
zabranjene ène va{ih sinova koji su od va{e krvi.
Ovim se onemogu}avaju nastojanja posinaka koji su
uzimani za sinove u vrijeme paganstva. Tako Allah
Uzvi{eni kaè:
" I po{to je Zejd s njom ìvio i od nje se
razveo, Mi smo je za tebe udali kako se
vjernici ne bi ustru~avali vi{e èniti se ènama
posinaka svojih kada se oni od njih razvedu"
(I33:37). Ata kaè: - Allah najbolje sve zna, ali ~uli
smo da su idolopoklonici, kada je Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, oènio ènu Zejda, pri~ali o
tome, pa je Allah Uzvi{eni objavio rije~i:
i ène va{ih ro|enih sinova", a potom je
objavljeno i slijede}e:
"i niti je posinke va{e sinovima va{im u~inio"
(I33:4), odnosno:
"Muhammed nije otac nijednom od va{ih
ljudi!" (I33:40) Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od
Hasana ibn Muhammeda: - Ovi ajeti su (op}i)
neodre|eni:
"i ène va{ih sinova", "i majke èna va{ih." Od
grupe tabiina navodi se sli~no. Ja bih dodao: "Op}i
(neodre|eni) ozna~ava i onu s kojom je bilo bra~nog
odnosa i s kojom nije bilo, tako da se to zabranjuje
samim ~inom sklapanja bra~nog ugovora." O tome
postoji op}i konsenzus. Ako se kaè: - Odakle da se
zabrani èna sina po dojenju, koji nije ro|eni sin, kao
{to navodi ve}ina u~enjaka, odgovor se moè na}i u
rije~ima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: /675/
"Dojenjem se zabranjuje isto ono {to se zabranjuje
krvnim srodstvom!"
i da sastavite dvije sestre", tj. zabranjeno vam
je sastaviti zajedno u braku dvije sestre, {to se odnosi i
na robinje,
"osim {to je ranije bilo" - tj. osim onoga {to je
bilo u vrijeme va{eg paganstva, {to smo vam oprostili.
Ibn-Madè navodi predanje od Ebu-
-Hurra{a er-Re'inija, koji kaè: /676/ - Do{ao sam Alla-
hovom. Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a za
mnom su bile dvije sestre koje sam oènio u vrijeme
paganstva, pa mi je rekao: /677/ "Kada se vrati{,
jednu od njih pusti!" Ja bih dodao: "Ebu-Harra{ je bio
vjerovatno Ed-Dahhak ibn Fejruz ed-Dejlemi, a Allah
to najbolje zna!" Ibn-Merdevejh navodi predanje od
Dejlemija, koji kaè da je rekao: "Allahov Poslani~e, ja
imam brak i dvije sestre!" - Rekao mu je: /678/ "Pusti
koju ho}e{!" Gore spomenuti Dejlemi je Ed-Dahhak
ibn Fejruz ed-Dejlemi, r.a., koji je bio u Jemenu jedan
od emira (zapovjednika), te poduzeo ubistvo El-Es-
veda el-Anesija, koji se samoproglasio Boìjim
poslanikom. Allah ga prokleo!
[to se pak ti~e sastavljanja dvije sestre robinje,
prema op}em zna~enju ajeta, to je tako|er haram
(zabranjeno). Imam Malik navodi predanje od Ibn-
[ihaba, koji navodi od Kubejse ibn Zu'ejba kako je
neki ~ovjek pitao Osmana ibn Affana: "Da li se mogu
sastaviti dvije sestre robinje?" Osman je odgovorio:
"Jedan je ajet to dozvolio, a drugi zabranio, pa ja to
ne mogu zabraniti!" Izi{av{i od njega, on je sreo jed-
nog od ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem, pa ga je upitao za to, a on je rekao: "Da ja
u tome imam i{ta, pa da vidim nekoga da je to
u~inio, kaznio bih ga za primjer!" Malik kaè da je Ibn-
[ihab rekao: "Mislim da je to Ali ibn Ebi-Talib!"
Ebu-Omer ibn Abdul-Berr navodi da je Ijas ibn
Amir rekao: - Pitao sam Aliju ibn Ebi-Taliba: "Imam
dvije sestre robinje, pa sam jednu od njih uzeo za
prile`nicu i ona mi je rodila nekoliko djece, ali sada
bih èlio i drugu, pa mogu li to u~initi?" Alija, r.a.,
rekao je: "Oslobodi tu s kojom si ìvio, a potom
moè{ uzeti drugu!", da bi na kraju rekao: "Zabra-
njeno ti je u vezi s robinjama isto {to je zabranjeno u
Knjizi Allaha Uzvi{enog i u vezi sa slobodnim, osim
odre|enog broja", ili je rekao: "osim ~etiri". Isto tako,
zabranjeno ti je srodstvom po dojenju, {to ti je, Alla-
hovom Knjigom, zabranjeno krvnim srodstvom!" Za-
tim, Ebu-Omer kaè: Ovaj se hadis odnosi na ~ovjeka
koji krene na put s krajnjeg Zapada (Magriba) ili Isto-
ka (Ma{rika) u Meku i da ne sretne nikoga, njegovo
putovanje ne bi propalo. Sli~no Osmanovim rije~ima
navodi se predanje i od jedne grupe Selefa, me|u
kojima je i Ibn-Abbas, ali u tome postoji neslaganje,
iako na to ne ukazuje nijedan od pravnika... Musli-
mani se op}enito slaù da rije~i Allaha Uzvi{enog:
"Zabranjene su vam majke va{e..." zna~e da je
brak i sa slobodnim i sa robinjama u ovom slu~aju isti.
"I udate ène, osim onih koje zarobite", tj.
zabranjene su vam i strankinje nearapke koje su
kreposne, tj. udate, osim robinja, odnosno onih koje
su vam pripale u posjed kao zarobljenice, koje su vam
dopu{tene nakon {to pro|e zakonski rok ~ekanja, o
~emu se govori u ovim ajetima. Imam Ahmed navodi
predanje od Ebu-Seida el-Hudrija, koji kaè: /679/ -
Dobili smo zarobljenice iz Evtasa koje su imale
muève, pa nam je smetalo da s njima imamo odnos
po{to su imale muève. Upitali smo Vjerovjesnika,
sallallahu alejhi ve sellem, pa je objavljen slijede}i ajet:
"I udate ène, osim onih koje zarobite",
~ime nam je dozvoljen odnos s njima! Ovako prenose
Tirmizi, En-Nesa'i i Ibn-Madè, a to prenosi i Muslim u
svom Sahihu.
Taberani prenosi od Ibn-Abbasa da je objavljen
povodom zarobljenica na Hajberu, a sli~an hadis na-
vodi i Ebu-Seid. Me|utim, jedna grupa pripadnika
Selefa navodi da je "prodaja robinje njeno pu{tanje"
(talak), a Ibn-Mesud kaè: "Ako se robinja koja
166
ima
muà proda, njen gospodar ima najve}e pravo na
nju!" Od Ibn-Abbasa navodi se: "Njena je prodaja

166
Ovdje nedostaje esta vrsta, a predanje se navodi od Ibn-Derira,
koji to navodi od Ja'kuba, on od Ibn-Alijje, on od Hulejda, on od
Ikreme, a on od Ibn-Abbasa. Moda je esta: "ako je on proda, pustio
ju je", tj. ako je proda njen mu. Allah to najbolje zna!
4 En - Nisa / ene
276
njeno pu{tanje!" Tako kaù i Ubejje ibn Ka'b i Dàbir
ibn Abdullah. Od Ibn-Abbasa prenosi se da je rekao:
"[est je vrsta pu{tanja robinje: njena prodaja,
osloba|anje, poklanjanje, osloba|anje krivice, te
pu{tanje od muà je, tako|er, njeno pu{tanje."
Abdurrezzak navodi predanje od Ibn-Musejjeba,
koji u vezi s rije~ima Allaha Uzvi{enog:
"i udate ène" kaè: "Allah je zabranio brak sa
ènama koje imaju muève izuzev onih koje su
zarobljenice, jer prodaja je njihovo pu{ -tanje!"
S tim se ne slaè ve}ina, ni starijih ni novijih
u~enjaka, koji smatraju da "prodaja robinje nije i
pu{tanje..." U tome se oni pozivaju na hadis Burejrea
koji se navodi u oba Sahiha, te drugim djelima:
"Naime, Ai{a, majka vjernika, kupila je robinju, a
potom je oslobodila, a njen brak s njenim muèm
Mugisom nije negiran. Naprotiv, Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, ostavio je njoj da izabere ili
da ostane u braku ili da se razvede, pa je ona izabrala
razvod. To je poznat slu~aj i da kojim slu~ajem pro-
daja robinje zna~i i njen razvod, kao {to ovi navode,
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, njoj ne bi dao
mogu}nost izbora. Po{to joj je dao tu mogu}nost,
time je potvrdio vaènje braka. U ovom ajetu se misli
na robinje, ratne zarobljenice. A Allah to najbolje zna!

"{to vam je propis Allahov!" To zna~i, ova
zabrana je propis koji je Allah vama propisao, tj. ~etiri,
pa drìte se Njegovog propisa, Njegovih granica
(zabrana), zakona i onoga {to je On naredio!
"A ostalo vam je dozvoljeno da èlite", tj.
osim ovih koje su navedene kao za branjene
(mahrem), druge su vam dopu{tene.
"da èlite, uz va{u imovinu da se njima
oènite, a ne da b ud ~inite!" Zna~i da uz va{u
imovinu osigurate do ~etiri ène ili prile`nica koliko
ho}ete, u skladu sa [erijatom. Zato Allah Uzvi{eni
kaè:
l
i
"da se njima oènite, a ne da blud ~inite!"
"A ènama va{im s kojima imate bra~ne
odnose podajte vjen~ane darove kao {to je
propisano." Kao {to s njima nalazite uìtak, tako im
dajte i njihove bra~ne darove zauzvrat, jer Allah
Uzvi{eni kaè: "Kako biste mogli to i uzeti kada
ste jedno s drugim ` vjeli." Op}i smisao ovog
ajeta uzima se kao dokaz za "privremeni brak", koji je
bez sumnje bio zakonit u prvom periodu islama, ali je
potom derogiran. E{-[afii i dio u~enjaka smatraju da
je dozvoljen, a potom derogiran dva puta, dok drugi
to jo{ ja~e nagla{avaju. Neki, me|utim, navode da je
dozvoljen u nu`di, iako ve}ina u~enjaka smatra
suprotno. Ispravan je me|utim stav koji se navodi
u dva Sahiha od vladara vjernih, Alije ibn Ebi-Taliba,
koji kaè: /680/ "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, zabranio je "privremeni brak", te meso
doma}ih magaraca na dan Bitke na Hajberu!" U
Muslimovom Sahihu navodi se predanje od Rebi' ibn
Sebre ibn Mabed el-Dàhenija, koji od svoga oca
navodi /681/ da je on bio sa Allahovim Poslanikom u
vojni i osvajanju Meke, kada je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "O ljudi, bio sam
vam dozvolio privremeni brak sa ènama, a potom je
Allah to zabranio do Dana sudnjega. Ko od vas bude
imao bilo {ta od njih, neka to vrati, a ne uzimajte od
njih ni{ta {to ste im dali!" U Muslimovom predanju
stoji: /682/ "na Oprosnom hadù", o ~emu se moè
na}i vi{e u djelima o {erijatskim propisima (ahkam).
"I nije vam grehota ako se, poslije
odre|enog vjen~anog dara, s njima nagodite!"
Ibn-Dèrir navodi predanje od Mu'temida ibn
Sulejmana, koji navodi od svoga oca kako kaè: -
Hadremi smatra da je ljudima bilo nare|eno davanje
vjen~anog dara, ali su, po svemu sude}i, neki od njih
imali pote{ko}a, pa je Allah Uzvi{eni objavio: "I nije
vam grehota...", o ljudi, "ako se, poslije
odre|enog vjen~anog dara s njima nagodite!"
To zna~i, ako ti ona ne{to od toga u~ini dozvoljenim
(halali), to je tebi dopu{teno. Za ovo mi{ljenje
opredijelio se Ibn-Dèrir.
"Allah, doista, sve dobro zna i mudar je!"
Nakon {erijatski utvr|enih zabrana, normalno je da se
ukaè na ova dva atributa.

"A onaj me|u vama koji nije dovoljno imu}an
da se oèni slobodnom vjernicom - eto mu
one u va{em vlasni{tvu, robinje va{e, vjernice -
a Allah najbolje zna vjerovanje va{e - jedni ste
od drugih. I ènite se njima uz odobrenje
vlasnika njihovih, i dajte im vjen~ane darove
kako je uobi~ajeno, ako su ~edne a nisu pre-
ljubnice niti tajne ljubavnice. A ako one budu
udane, pa po~ine razvrat, neka se kazne
polovinom kaz ne propisane za slobodne
ène. To je za onoga od vas koji se boji
razvrata, a bolje vam je da se uzdrìte, jer
Allah pra{ta i milostiv je!"/25/

,

Allah Uzvi{eni kaè: ... "A onaj me|u vama koji
nema mogu}nosti...", tj. imetka i mogu}nosti
... "...da se oèni slobodnom vjernicom", tj.
slobodnim i ~ednim vjernicama,
"eto mu one u va{em vlasni{tvu, robinje va{e,
vjernice", tj. oènite se robinjama - vjernicama koje
su u posjedu vjernika. Zato Allah Uzvi{eni kaè: "od
robinja va{ih, vjernica." Ibn-Abbas i neki drugi
4 En - Nisa / ene
277
isti~u: "Neka se oèni nekom od robinja vjernika!"
Nakon toga stoji digresija u kojoj Allah Uzvi{eni kaè:
a Allah najbolje zna kakvo je vjerovanje va{e,
jer jedni ste od drugih." On zna su{tinu stvari.
Zatim, Allah Uzvi{eni kaè: "I ènite se s njima uz
odobrenje vlasnika njihovih", ~ime ukazuje da je
gospodar za{titnik svoje robinje, pa se ona ne moè
udati bez njegovog odobrenja, kao {to je staratelj i
svoga roba, koji se ne moè oèniti bez njegova
odobrenja. U hadisu stoji: /683/ "Ako se rob oèni bez
odobrenja svoga staratelja, on je razvratnik" (bludnik).
Ako je vlasnik robinje èna, oènit }e je onaj kome
ona dozvoli, jer u hadisu stoji: /684/ "@ena ne moè
udati ènu, niti sebe, jer bludnica je ona koja sebe
uda!"
"
i

"i dajte im vjen~ane darove kako je
uob ~ajeno!" Platite im njihove vjen~ane darove
svojevoljno i ne {krtarite pri tome kako biste ih time
omalovaìli zato {to su robinje u posjedu; "ako su
~edne", tj. ~iste od bluda, u koji ne ulaze. Zato,
nakon toga kaè: "a nisu preljubnice", tj. javne
bludnice,
"niti imaju ljubavnike", tj. intimne prijatelje, jer
Allah je zabranio da se ène, ako su takve.
"A ako one budu udate, pa po~ine,
razvrat neka se kazne polovinom kazne
propisane za slobodne ène." U~a~i Kur'ana
razilaze se u pogledu ~itanja rije~i: pa neki kaù da se
pod "~edno{}u" misli na islam. Allah najbolje zna, ali
je jasno da to zna~i "udaju" budu}i da kontekst ajeta
na to upu}uje. Allah Uzvi{eni kaè:
"A onaj me|u vama koji nema
mogu}nosti oèniti se slobodnom vjernicom,
on moè one koje su u va{em vlasni{tvu,
robinje va{e vjernice." Prema tome, {iri kontekst
odnosi se "A ako one budu udane...", tj. ako se
udaju, kako to tuma~e Ibn-Abbas i drugi.
Postoje razilaènja u pogledu ka`njavanja robinje
ukoliko ona u~ini blud: ve}ina u~enjaka tvrdi da uko-
liko robinja po~ini blud, slijedi joj kazna od pedeset
udaraca bi~em, bez obzira bila muslimanka ili
nevjernica, udana ili neudana, iako {iri smisao ajeta
ukazuje da nema kazne za neudanu robinju koja
po~ini blud, u ~emu su glavne razlike. Ve}ina
u~enjaka kaè: "Nema sumnje da ono {to je kazano
stoji ispred onoga {to se podrazumijeva!" Postoji vi{e
hadisa koji ukazuju na kaznu nad robinjom, pa smo to
pretpostavili op}em smislu ajeta. Me|u tim je
hadisima i predanje koje navodi Muslim u svom Sa-
hihu od Alije, r.a., koji je govorio: /685/ "O ljudi,
izvr{ite kazne nad va{im robinjama, nad onim od njih
koje su udane kao i nad onima koje nisu. Naime,
jedna robinja Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, po~inila je blud, pa mi je on naredio da je
bi~ujem. Me|utim, po{to je ona bila u periodu tek
nakon pranja poslije poro|aja, pobojao sam se to
u~initi kako je ne bih ubio, pa sam to rekao Allaho-
vom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a on mi je
rekao: 'Dobro si u~inio, ostavi je dok se ne oporavi!'"
Od Ebu-Hurejrea navodi se da je rekao: - ûo sam
kaè: /686/ "Ako robinja nekog od vas po~ini blud i to
se utvrdi, neka je kazni bi~evanjem i neka je ne
pretjerano ne grdi! Ako, potom, ponovo po~ini blud,
neka je kazni bi~evanjem i ne grdi mnogo! Ako
me|utim ponovo po~ini blud i to se utvrdi, neka je
proda, pa makar za uè od kose!" Kod Muslima stoji:
/687/ "Ako tri puta po~ini blud, neka je ~etvrti put
proda!" Malik navodi predanje s lancem od Abdullaha
ibn Abbasa ibn Ebi-Rebi'e el-Mahzumija, koji kaè:
"Omer ibn Hattab mi je naredio, pa sam zajedno sa
mladi}ima iz Kurej{a kaznio sa po pedeset bi~eva
svaku robinju za blud!"
Ima mi{ljenja da za robinju nema kazne prije
udaje, nego da se treba samo istu}i kako bi to od-
gojno na nju djelovalo. To se zasniva na op}em
zna~enju ajeta koje je uvjetno, {to je za ve}inu dokaz
koji oni navode. U hadisu Ebu-Hurejrea i Zejda ibn
Halida stoji: /688/ da je Allahovom Poslaniku, sallal-
lahu alejhi ve sellem, postavljeno pitanje u vezi s
robinjom ukoliko po~ini blud a nije udata, pa je on
odgovorio: "Ako po~ini blud, kaznite je, a potom, ako
ponovo to u~ini, bi~ujte je, a zatim je prodajte, makar
i za pletenicu!" To navode autori Sahiha, a u tom
pogledu jo{ je jasnije predanje koje navodi Seid ibn
Mensur s lancem od Ibn-Abbasa, koji kaè: - Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /689/ "Za
robinju nema kazne bi~evanjem dok se ne uda, tj. ne
bude udana, a kada se uda, nju slijedi polovina od
onoga {to slijedi slobodne udane ène!" Me|utim,
Ebu-Huzejme navodi da se to pogre{no njemu
pripisuje, nego da je to stav Ibn-Abbasa, a to navode i
Bejheki te niz drugih. Allah najbolje zna {ta je
ispravno!
167

"To je za onoga od vas koji se boji
razvrata." To zna~i da se brak dozvoljava s
robinjama uz navedene uvjete za onoga ko se za sebe
boji da ne po~ini blud, pa ne moè izdràti bez
seksualnog odnosa, te se zbog svega toga pokvari. U
tom slu~aju, on se moè oèniti robinjom. Ako on
me|utim to ne u~ini, i protiv svojih strasti se bori kako
ne bi po~inio blud, za njega je bolje, jer }e njegova
djeca u slu~aju ènidbe s njom, biti robovi njenog
gospodara...! Zato, Allah Uzvi{eni kaè:
"a bolje vam je da se uzdrìte, jer Allah pra{ta
i milostiv je!" Ve}ina u~enjaka navode da se ovaj
ajet odnosi op}enito na slobodne ène i na robinje, a

167
Najprihvatljivije je - a Allah to najbolje zna! - miljenje veine
uenjaka budui da postoje vjerodostojni hadisi da se treba kazniti sa
pedeset tapova, bez obzira bila udata ili neudata, kao to je navedeno
u hadisu Alije, r.a., jer se hadisi Alije i Omera odnose na doga|aje koji
su se desili.
4 En - Nisa / ene
278

"Allah vam èli objasniti i uputiti vas putovi-
ma kojima su i{li oni prije vas i oprostiti vam.
Allah sve dobro zna i mudar je!" /26/ "Allah
vam èli oprostiti, a oni koji se za strastima
svojim povode èle da daleko skrenete!" /27/
"Allah vam èli olak{ati, a ~ovjek je stvoren
slabim!"/28/

Allah Uzvi{eni kazuje da On èli vama, vjernici,
objasniti {ta vam je dopustio, a {ta zabranio, kako je
navedeno u ovom poglavlju, te na drugim mjestima,
"i uputiti vas putovima kojima su i{li oni prije
vas", tj. na njihove valjane putove, "i oprostiti
vam" za grijehe i zabrane.

"Allah sve dobro zna i mudar je!" u Svom
[erijatu, odredbama, djelima i rije~ima.
" A oni koji se za strastima svojim povode
èle da daleko skrenete!" - sljedbenici {ejtana
me|u ìdovima, kr{}anima i bludnicima èle da vi
daleko skrenete sa Puta istine na put laì;
"Allah vam èli olak{ati", tj. Svojim {erijatskim
propisima i zapovijedima, kako ne biste skrenuli s Puta
istine na put la` odnosno, Svojim {erijatskim
propisima, zapovijedima, zabranama i sudbinom koju
vam odre|uje. Zato je On dozvolio robinje pod
odre|enim uvjetima.
"...jer ~ovjek je stvoren slabim" pa zbog te
njegove slabosti, kako u du{i, tako i u odlu~nosti i
èljama, odgovara mu olak{anje. Tavus kaè: "Kada su
u pitanju ène!"

"O vjernici, jedni od drugih na nedozvoljen
na~in imanja ne prisvajajte osim trgovinom
uz obostrani pristanak, i sami sebe ne ubijaj-
te! Allah je doista prema vama milostiv!" /29/
"Onoga koji to nepravi~no i nasilno u~ini, Mi
}emo u Vatri prìti, jer Allahu je to lahko!"
/30/ "Ako se budete klonili velikih grijeha koji
su vam zabranjeni, Mi }emo vam pokriti va{a
lo{a djela i u divno mjesto vas uvesti!"/31/

nicima, da jedni od drugih na nedozvoljen na~in
imanja prisvajaju, tj. putem stjecanja koja su nezako-
nita (nisu u skladu sa [erijatom, poput kamate i
kocke,
168
te druge vrste poslova varanja koji se
obavljaju na takav na~in), {to se, prema {erijatskom
sudu, pokazuje kao vid poslova za koje Allah zna da se
njima èli varanje kao putem kamate. Tako Ibn-Dèrir
navodi od Ibn-Abbasa primjer ~ovjeka koji od
drugoga ~ovjeka kupi odje}u, pa mu kaè: "Ako mi se
svidi, ja }u je uzeti, a ako ne svidi - s njom }u ti vratiti
jo{ dirhem!", pa kaè: To je ono na {to ukazuje Allah
Uzvi{eni:
,
"
!

Jedni od drugih na nedozvoljen na~in imanja
ne prisvajajte " Ibn Ebi-Hatim navodi u vezi s ovim
ajetom predanje od Alkame ibn Abdullaha, koji kaè:
"To je jasni ajet, koji ne}e biti dokinut do Sudnjega
dana!";
"osim trgovinom uz obostrani pristanak", tj.
ne vr{ite razmjenu zabranjenim sredstvima kako biste
stekli imetak, nego se bavite zakonitom trgovinom, u
kojoj postoji pristanak i prodavca i kupca. To ~inite i
na taj na~in imovinu stje~ite! Komentiraju}i ovaj ajet
Mudàhid kaè: "Prodajom ili davanjem koje jedan
drugom ~inite." Ibn-Dèrir navodi od Mejmuna ibn
Mehrana da je rekao: - Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, kaè: /690/ Kupoprodaja je uz
obostrani pristanak i izbor nakon pogodbe.
Muslimanu nije dozvoljeno prevariti muslimana!
169
U
potpuni pristanak spada utvr|ivanje slobodnog izbora
na mjestu prije razilaska, jer u dva Sahiha stoji da je
/691/ "Dvojica trgovaca rade po izboru dok se ne
razi|u!", a u El-Buharijevoj verziji o ovom pitanju je:
/692/ "Kada dva ~ovjeka obavljaju kupoprodaju, svaki
od njih to ~ini po izboru dok se ne razi|u!" To navode
Ahmed, E{-[afii i njegovi u~enici te ve}ina
predstavnika Selefa i Halefa, a to pretpostavlja i
pravosna`nost izbora uvjeta do tri dana nakon
sklapanja ugovora, zavisno od toga kako se pokaè
trgova~ka roba, odnosno, do godine dana u nekom
selu, {to je poznato od Malika, r.h.
"...sami sebe ne ubijajte!", tj. kr{e}i Allahove
zabrane, ~ine}i prema Njemu grijehe i prisvajaju}i
imovinu jedan od drugoga na nedozvoljen na~in.
"Allah je doista prema vama milostiv", tj. u
svemu {to vam je naredio i zabranio. Imam Ahmed
navodi predanje od Amra ibn Asa, r.a., da je /693/
kada ga je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,
poslao u godini poznatoj kao, rekao: "U snu sam
polucirao jedne jako hladne no}i, pa sam se bojao

168
U kamatu spada ono to je u nae vrijeme poznato kao prodaja na
rate, dvostruka prodaja, kao npr. kada se neto proda danas po cijeni
od deset, a uz odgo|eno plaanje po cijeni od dvanaest; zatim lutrija,
koja predstavlja, tako|er, vid kocke!
169
Ovo je mursel hadis Mejmuna, tabiina!
4 En - Nisa / ene
279
ako se okupam da ne stradam. Zato sam uzeo
tejemmum, a zatim, sa svojim drugovima, klanjao
sabah!" Potom kaè: - Kada smo do{li Allahovom
Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, to sam mu
kazao, a on je rekao: "Amre, klanjao si s drugovima, a
bio si ne~ist?!" Rekao sam: "Allahov Poslani~e, ja sam
polucirao u no}i koja je bila izuzetno hladna, pa sam
se bojao da ne stradam", a potom sam mu
spomenuo rije~i Allaha Uzvi{enog:
"I sami sebe ne ubijajte! Allah je, doista,
prema vama milostiv! Uzeo sam tejemmum i
klanjao!" Na to se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, nasmijao i ni{ta nije rekao! Ovako prenosi Ebu-
Davud, a to navode i drugi. Allah najbolje zna, ali
nam se ~ini da je to dosta valjan stav. Ebu-Bekr ibn
Merdevejh navodi predanje od Ibn-Abbasa "kako je
Amr ibn el-As... itd." navode}i sli~no, a potom
ukazuju}i na ovaj ajet u hadisu El-A'me{a s lancem od
Ebu-Hurejrea, koji kaè da je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /694/ "Ko sebe ubije
èljeznim predmetom, tim }e predmetom on svojim
rukama udarati u stomak na Sudnjem danu i ostat }e
vje~no u vatri dèhenemskoj, a ko izvr{i samoubistvo
trovanjem, on }e taj otrov dràti u ruci i trovati se,
ostaju}i vje~no u vatri dèhenemskoj!"
170
Ovaj hadis
stoji u oba Sahiha, a u tom smislu i Allah Uzvi{eni
kaè:
"Onoga koji to nepravi~no i nasilno u~ini", tj.
ko bude ~inio ono {to je Allah zabranio, ~ine}i time
nepravdu i nasilje, tj. svjesno znaju}i da je to zabrana i
namjerno prave}i prekr{aj, "Mi }emo ga u Vatri
prìti." To je stra{na prijetnja i upozorenje, pa to
treba imati na umu svaki razborit ~ovjek koji ima sluha
i koji vidi!
"Ako se budete klonili velikih grijeha, koji
su vam zabranjeni, Mi }emo vam pokriti va{a
lo{a dje a." To zna~i, ukoliko se budete klonuli
velikih grijeha, koji su vam zabranjeni, Mi }emo vam
pokriti manje grijehove i uvesti vas u Dènnet. U tom
smislu i kaè: "i u divno mjesto vas uvesti!" U
vezi sa ovim ~asnim ajetom postoji vi{e hadisa, od
kojih }emo navesti neke:
l

Imam Ahmed navodi predanje od Selmana el-
Farisije, koji kaè: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, pitao je: /695/ "Zna{ li {ta je to petak?"
Odgovorio sam: "To je dan u kojem je Allah sastavio
(stvorio) va{eg prapretka!" Zatim je rekao: "Ali ja znam
{ta je petak! Ako se ~ovjek o~isti, pa kada do|e dùma
{uti dok imam ne obavi namaz, to }e mu biti
nadoknada od toga dana do slijede}e dùme, ukoliko
se kloni velikih grijeha!" Sli~no predanje od Selmana
el-Farisije navodi i El-Buhari, ali sa drugim lancem
predanja.

170
A ta da kau pripadnici redova koji sebe udaraju eljezom (i) i
tvrde da gutaju otrov smatrajui da time potvr|uju keramete!!!? Kako
god mislili, oni trebaju da se Allahu obrate pokajanjem. U suprotnom,
ekaju ih lo zavretak i vatra dehenemska, kao to je navedeno u
gornjem hadisu!
Ebu-Dà'fer navodi predanje od Ebu-Hurejre i Ebu-
Seida, koji kaù: /696/ - Jednog dana govorio nam je
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekav{i tri
puta: Tako mi Onoga u îjoj ruci je moj ìvot!, a
zatim je pao ni~ice, pa smo to i mi u~inili, i po~eo
plakati dok mi nismo znali za{to se zakleo! Zatim je
podigao glavu veselog lica, pa nam je to bilo draè od
bilo kakvog blaga, pa je rekao: "Nema roba koji klanja
pet dnevnih namaza, posti ramazan, daje zekat i
izbjegava sedam velikih grijeha, a da mu se ne}e
otvoriti vrata Dènneta, pa }e mu se kazati: Ulazi s
mirom!" Ovako navode En-Nesa'i, El-Hakim u svom
"Mustedreku", Ibn-Hajjan u svom "Sahihu", a El-
Hakim kaè: "Sahih (vjerodostojan) hadis u skladu s
uvjetima dvojice {ejhova (autoriteta), koji ga ne na-
vode."

Komentar ovih sedam velikih grijeha

Prema hadisu koji se navodi u oba Sahiha od Ebu-
Hurejre, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao je: /697/ "Klonite se sedam velikih grijeha!"
Neko je rekao: "Allahov Poslani~e, koji su to grijesi?"
On je odgovorio: "Pridruìvanje ne~ega Allahu /{irk/,
ubistvo osobe, koje je Allah zabranio osim s razlogom,
vrad`bine /sihr/, uzimanje kamate, prisvajanje
imovine siro~eta, bjeànje s bojnog polja i potvaranje
~ednih i povu~enih vjernica!"
Navo|enje ovih sedam prijestupa kao velikih gri-
jeha ne negira druge, kao {to }emo to pokazati
hadisima kojima se to dokazuje. Neki ashabi i tabiini
navode kao primjer: te'arrub, {to ozna~ava ~ovjeka
koji napusti svoj dom samo da bi dobio ratni plijen, a
duàn je da se bori, a kada do|e po plijen - napusti
borbu i vrati se u pustinju ìvjeti kao beduin, zatim
neposlu{nost roditeljima, skrnavljenje âsnog hrama,
na{e kible za ìve i mrtve, grijeh onoga koji se izru-
guje,
171
pla~ roditelja zbog neposlu{nosti djece, la` i
la`no svjedo~enje, ubistvo djeteta, pijenje alkohola,
la`na zakletva, psovanje oca jedan drugom i psovanje
majke! Neki ashabi kaù: "To je kao i sastavljanje dva
namaza bez razloga, izostavljanje namaza, sa-
mouvjerenost od Allahove zamke, gubljenje nade u
Allahovu milost, blud, kra|a, {teta oporukom, varanje
te prodaja obaveze prema Allahu za bagatelnu
cijenu!" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao je: "Za{to stavljate one koji obavezu prema
Allahu prodaju za bagatelnu cijenu na kraj ajeta?"
Neki pripadnici Selefa kaù: "Napu{tanje dèmata,
kr{enje ugovora, spre~avanje kori{tenja vi{ka vode
nakon navodnjavanja, nedozvoljavanje kori{tenja
mu`jaka osim uz naknadu, te potvora." Ebul-Kasim
Abdulkerim ibn Muhammed er-Rafi'i u svom djelu "E{-

171
Ili je to ironija i sarkazam prema ljudima ili kuluk u kojem se ljudi
iznajme da rade bez naknade? Nama se ini da je vjerovatnije da je to
ironija i ismijavanje ljudi iako moe biti i oboje. Allah to najbolje
zna!
4 En - Nisa / ene
280
[erhul-kebir" u poglavlju o svjedo~enjima kaè:
"Ashabi, r.a., razilaze se, kako u pogledu odre|enja
velikih grijeha, tako i razlike izme|u njih i malih
grijeha. Neki od njih velike grijehe obja{njavaju ovako:
- prvo, to je grijeh koji obavezno pretpostavlja
kaznu,
- drugo, to je grijeh koji po~iniocu donosi èstoku
prijetnju na osnovi teksta Knjige u sunneta, {to je
naj~e{}e. Prvo odre|enje je vjerovatnije, ali drugo is-
pravnije.
- tre}e, navode Imamul-Haremejn u "Ir{adu" te
neki drugi: "Svako zlo djelo koje ukazuje na nedovo-
ljnu brigu po~inioca za vjeru i slabost vjere, u suprot-
nosti je sa pravi~no{}u.
- ~etvrto, navodi El-Kadi Ebu-Seid el-Herevi: "veliki
je grijeh svaki ~in koji je zabranjen tekstom Knjige,
odnosno svaki grijeh koji pretpostavlja odre|enu
kaznu, kao {to je smrtna kazna i sl. te napu{tanje bilo
koje obavezne du`nosti, i la` pri svjedo~enju,
preno{enju i zakletvi!"
To oni zasigurno navode, a potom on kaè: - El-
Kadi er-Revejani to tuma~i, pa kaè: "Velikih grijeha je
sedam, a to su: ubistvo ~ovjeka bez razloga, blud,
homoseksualizam, pijenje alkohola, kra|a, nasilno
prisvajanje ne~ije imovine i potvora." U "[amilu" uz
ovih sedam spomenutih on dodaje la`no svjedo -
~enje, a autor djela "El-'Udde" tome dodaje jo{ uzi-
manje kamate, mr{enje uz ramazan bez razloga, bes-
tidnu zakletvu, prekidanje rodbinskih veza,
neposlu{nost roditeljima, bijeg s bojnog polja, pris-
vajanje imovine siro~eta, varanje na vagi, obavljanje
namaza prije njegovog vremena, odnosno nakon
njegovog vremena, udaranje muslimana bez razloga,
namjerno laganje na Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, psovanje ashaba, prikrivanje svjedo~enja bez
razloga, uzimanje mita, rukovo|enje èna
mu{karcima, potvora kod vlasti, spre~avanje zekata,
napu{tanje navo|enja na dobro i odvra}anja od zla
ukoliko ima mogu}nosti, zaboravljanje Kur'ana nakon
{to se nau~i, spaljivanje ìvotinje, nedozvoljavanje èni
da bude sa svojim muèm bez razloga, gubljenje
nade u Allahovu milost i nerealna sigurnost od
Allahove zamke. Tome se dodaje i mr`nja prema
u~enim osobama i znalcima Kur'ana, te pu{tanje ène
na paganski na~in (zihar), jedenje svinjskog mesa i
mesa le{ine, izuzev u nu`di. Er-Rafi'i kaè: "Za neke od
ovdje navedenih radnji ima mjesta za dileme!"
Me|utim, treba re}i da je o velikim grijesima
napisano vi{e djela, me|u kojima je i tekst na{eg {ejha
Hafiza Ebu-Abdullaha ez-Zehebija, koji je nabrojao
oko sedamdeset velikih grijehova. Ukoliko se pak kaè
da je veliki grijeh onaj grijeh za koji Zakonodavac
prijeti ka`njavanjem Vatrom, kao {to navode Ibn-
Abbas i drugi, te {to je na tom tragu, onda ih ima
mnogo. Ako se pak kaè da je to sve {to je Allah
zabranio, ima ih jo{ puno vi{e, ali Allah to najbolje
zna!
Kada su pred Ibn-Abbasom naveli velike grijehe
kazav{i da ih ima sedam, on je rekao: "Ima ih vi{e od
sedam i jo{ sedam!" Ne znam koliko puta je to po-
novio. Ibn Ebi-Hatim navodi od Tavusa da je rekao: -
Pitao sam Ibn-Abbasa: "Kojih je to sedam velikih gri-
jeha?" On je odgovorio: "Bliì su broju sedamdeset
nego broju sedam!"

"I ne poèlite ono ~ime je Allah neke od vas
odlikovao nad drugima: mu{karcima pripada
udio za ono {to zarade, a ènama udio za ono
{to one zarade! I molite Allaha za obilje
Njegovo! Allah, doista, sve dobro zna!"/32/

Imam Ahmed navodi predanje od Mudàhida,
koji kaè da je Ummi-Selema rekla: /698/ "Allahov
Poslani~e, ljudi idu u boj, a mi ne, ali nama pripada
polovina nasljedstva!" Nakon toga je Allah Uzvi{eni
objavio: "I ne poèlite ono ~ime je Allah neke
od vas odlikovao nad drugima...!" Predanje
navode Tirmizi i drugi. U drugom predanju koje
navode Ibn Ebi-Hatim, Ibn-Dèrir, Ibn-Merdevejh i El-
Hakim u svom "Mustedreku" od Mud`hida prenosi se
da je Ummi-Selema rekla: /699/ "Allahov Poslani~e,
mi se ne borimo i ne postajemo {ehidi, a nasljedstvo
se ne prekida!" Nakon toga objavljen je navedeni ajet,
a potom je Allah Uzvi{eni objavio:
"Nijednom djelatniku izme|u vas, bio mu{ -
karac ili èna, djelo ne}u poni{titi" (I3:195) U
vezi sa navedenim ajetom, Ali ibn Ebi-Talha prenosi
da je Ibn-Abbas rekao: - Ne treba ~ovjek da poèli
ne{to i kaè: "Da je meni imovinu tog i tog ~ovjeka i
njegovu porodicu!" To je Allah zabranio, nego neka
Allaha moli za Njegovo obilje!" To je sasvim jasno i iz
ajeta, a nije proturje~no ni sa slijede}im hadisom u
Sahihu: /700/ - Nema zavisti samo u dvije stvari: kada
npr. ~ovjeku kojem je Allah dao imetak, pa ga on
podstakne da ga iskoristi za istinu, drugi ~ovjek kaè:
"Da imam bogdo koliko on, i ja bih tako uradio!"
Njima obojici pripada ista nagrada!... To je ne{to {to
navedeni ajet nije zabranio, a hadis podsti~e da se
poèle sli~ne blagodati. Allah Uzvi{eni kaè:
"I ne poèlite ono ~ime je Allah neke od vas
odlikovao nad drugima...!", tj. u op}im i vjerskim
stvarima.
"Mu{karcima pripada udio za ono {to
zarade, a ènama udio za ono {to one
zarade!" Svako od njih ima nagradu za djelo koje je
u~inilo, pa ako je u~inilo dobro - imat }e za nagradu
dobro, a ako je u~inilo zlo - imat }e zlo, {to navodi
Ibn-Dèrir. Ima mi{ljenja "da se to odnosi na
nasljedstvo", tj. da svakome pripada odgovaraju}e
nasljedstvo, {to navodi Ibn-Abbas. Nakon toga, Allah
4 En - Nisa / ene
281
Uzvi{eni upu}uje na ono {to je dobro za ljude, pa
kaè:
"I molite Allaha za obilje Njegovo!" Zna~i, ne
èlite ono ~ime smo vas odlikovali jedne nad
drugima, jer ta èlja ni~emu ne koristi; nego molite
Me za Moju milost. Ja }u vam dati, jer Ja sam
Plemenit i Darovalac." Ebu-Nuajm navodi predanje od
Ibn-Abbasa, koji kaè: - Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao je: /701/ "Molite Allaha za
Njegovu milost i obilje, jer Allah doista voli da Mu se
upu}uju molbe! Allahu je najdraì rob onaj koji èli
utjehu!"
Allah, doista, sve dobro zna!" On zna ko
zasluùje ovaj svijet, pa mu ga daje; ko zasluùje
siroma{tvo, pa ga ~ini siroma{nim; ko zasluùje drugi
svijet, pa mu ga dosu|uje; ko zasluùje poniènje, pa
ga poniàva ne daju}i mu dobro niti razloge dobra.
Zato On i kaè:
"Allah, doista, sve dobro zna!"

"Za sve smo odredili nasljednike svemu
onome {to ostave roditelji i ro|aci; onima s
kojima ste vezani ugovorom, dajte njihov dio!
Allah je, doista, svemu svjedok!"/33/
U vezi sa rije~ima Allaha Uzvi{enog:
"Za sve smo odredili nasljednike" Ibn-Abbas i
grupa tabiina kaù da to zna~i: "Ljudi, svima vama
smo odredili skupinu koja naslje|uje ono {to ostave u
nasljedstvo va{i roditelji i ro|aci."
"Onima s kojima ste vezani ugovorom,
dajte njihov dio!" To zna~i: onima s kojima ste
napravili ~vrste ugovore, dajte njihov dio nasljedstva
kao {to ste im obe}ali prilikom ugovora. To je vaìlo u
prvo vrijeme islama, a potom je dokinuto. El-Buhari
navodi predanje od Ibn-Abbasa: /702/ - Rije~i:
"Za sve smo odredili nasljednike..." odnose se
na nasljednike i "one s kojima ste vezani
ugovorom".
Naime, kada su muhadìri do{li u Medinu, oni su
naslje|ivali ensarije na osnovi bratstva koje je Allahov
Poslanik me|u njima uspostavio, a ne na osnovi
rodbinskih veza. Me|utim, kada je Allah objavio ajet:
"Za sve smo odredili nasljednike onoga {to
ostave roditelji i ro|aci" to je derogirano. Nakon
toga, Allah Uzvi{eni kaè:
"Onima s kojima ste vezani ugovorom, dajte
njihov dio!" Jer, prije islama ~ovjek bi sklapao ugo-
vor sa drugim ~ovjekom govore}i: "Ti }e{ mene nas-
lijediti, a ja tebe!" Tako su za ìvota sklapali
savezni{tvo. Stoga i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, kaè: /703/ "Svako savezni{tvo iz vremena
paganstva i dogovor koji je islam zatekao vi{e ih je
u~vrstio i nisu imali potrebe ta savezni{tva obnavljati."
Nakon toga je derogirano naslje|ivanje savez-
ni{tvom, iako se djelovanje savezni{tva zadràlo i
nakon toga. Tako je nasljedstvo vra}eno ro|acima i
rodbini, kao {to isti~e i Ibn-Abbas: "Muhadìr je
naslje|ivao ensariju mimo rodbinskih veza, sve dok to
nije derogirano!" Ovo je, ujedno, i odgovor onima
koji tvrde da je ovaj ajet jasan (muhkem) i da nije
derogiran.

"Mu{karci su nadre|eni ènama zato {to ih je
Allah odlikovao jedne nad drugima i zato {to
oni tro{e imetke svoje. Zbog toga su ~estite
ène poslu{ne i za vrijeme muèvljeva odsus-
tva ~uvaju ono {to je Allah odredio da se ~uva.
One ~ije neposlu{nosti se pribojavate vi
posavjetujte, a onda napustite postelje njiho-
ve, pa ih i udarite! Ako vam postanu poslu{ne,
protiv njih ni{ta ne ~inite! Allah je, doista,
uzvi{en i velik!"/34/

Allah Uzvi{eni kaè: "Mu{karci su nadre|eni
ènama", tj. ~ovjek je predvodnik ène, njen
pretpostavljeni i nadre|eni te njen odgojitelj ukoliko
skrene,
"zato {to ih je Allah odlikovao jedne nad
drugima", tj. zato {to su mu{karci vredniji od èna,
odnosno, {to je mu{karac bolji od ène. Stoga je
vjerovjesni{tvo posebno odre -|eno mu{karcima, a
isto je i s glavnom vla{}u, jer Vjerovjesnik, sallallahu
alejhi ve sellem, kaè: /704/ "Ne}e se spasiti narod
koji predaje poslove u nadle`nost èni." To prenosi El-
Buharija. Isto se moè re}i i za poloàj kadije i sl.; "i
zato {to oni tro{e imetke svoje", tj. vjen~ane da-
rove, davanja i tro{kove na koje ih je Allah Uzvi{eni
obavezao u Svojoj Knjizi i sunnetu Svoga Vjerovjesni-
ka, sallallahu alejhi ve sellem. Stoga, budu}i da je
mu{karac vredniji od ène, normalno je da on bude
njoj nadre|en, jer Allah Uzvi{eni tako|er kaè:
"Mu{karci su za jedan stupanj nad njima!"
(I2:228) Stoga je njena du`nost biti pokorna u
stvarima u kojima joj je Allah naredio da bude
poslu{na i pokorna, da bude dobra prema njegovoj
porodici i da ~uva njegovu imovinu. Ovako navode
Mukatil, Es-Suddi i Ed-Dahhak.
Ibn-Merdevejh navodi predanje od Alije koji kaè:
/705/ - Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sel-
4 En - Nisa / ene
282
lem, do{ao je jedan od ensarija sa svojom ènom,
koja je rekla Allahovom Poslaniku da joj je mu` taj i taj
od ensarija i da ju je udario, {to je ostavilo traga na
njenom licu. Na to je Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao: "On nema pravo na to!" Nakon toga,
Allah Uzvi{eni je objavio: "Mu{karci su nadre|eni
ènama", tj. u pitanjima odgoja, a Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Ja sam htio ne{to,
ali Allah je htio ne{to drugo!"
"...zato {to ih je Allah odlikovao jedne nad
drugima i zato {to oni tro{e imetke svoje." E{-
[abi kaè: "Dar koji joj daje! Zar ne vidi{ da bi - kada
bi je potvorio, a ona to zanijekala - rije{ili to uzajam-
nim proklinjanjem; a kada bi ona njega potvorila -
dobila bi kaznu bi~evanjem!"
"A ~estite", tj. ène, "poslu{ne su", tj. pokorne
svojim muèvima, "i za vrijeme muèvljeva
odsustva ~uvaju", tj. u odsustvu muà ~uvaju sebe i
njegovu imovinu,
ono {to je Allah odredio da se ~uva", tj.
sa~uvan je onaj koga Allah sa~uva.
"

Ibn-Dèrir navodi predanje s lancem od Ebu-
Hurejrea, koji kaè: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao je: /706/ "Najbolja je èna ona koja
kada je pogleda{ - razveseli te, kada joj naredi{ -
poslu{a te, a kada si odsutan - ~uva ti sebe i tvoj
imetak!" Zatim kaè: - Nakon toga, Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, prou~io je ovaj ajet:
"Mu{karci su nadre|eni ènama"; "i one ~ije
se neposlu{nosti pribojavate", tj. ène za koje se
pribojavate da budu nevjerne svojim muèvima.
Neposlu{na je èna ona koja je ohola prema svom
muù, koja ga ne priznaje, suprotstavlja mu se i mrzi
ga. Kada on to uvidi kod ène, treba da je posavjetuje
i zapla{i je Allahovom kaznom za grijehe, budu}i da je
Allah dao prava muù prema njoj i naloìo joj da mu
bude pokorna, a zabranio da grije{i prema njemu
zbog toga jer je on odlikovaniji od nje i vodi brigu o
njoj. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao
je: /707/ "Kada bih ikome naredio da drugome u~ini
sed`du, naredio bih da to èna u~ini prema svome
muù zbog veli~ine njegova prava nad njom!" El-
Buhari navodi predanje od Ebu-Hurejrea, koji kaè da
/708/ "Kada ~ovjek pozove svoju ènu u postelju, pa
ona to odbije, meleci je proklinju sve dok ne svane
zora!" To prenosi Muslim. Zato i Allah Uzvi{eni kaè:
"i one ~ije se neposlu{nosti pribojavate";
"a onda napustite postelje njihove!" Ibn-Abbas
kaè: "On je savjetuje, pa ako prihvati - uredu; a u
suprotnom, treba je napustiti u postelji!" Od Ibn-
Abbasa se navodi da "napu{tanje" zna~i: "da ne
obavlja s njom odnos, ne spava s njom u postelji i da
joj le|a okrene!"
U Sunenu i Musnedu stoji predanje od Muavije
ibn Hajde el-Ku{ejrija, koji je rekao: /709/ "Allahov
Poslani~e, koja su prava na{ih èna prema nama?", a
on je odgovorio: "Da joj osigura{ hranu kada to
nabavlja{, da je obu~e{ kada se obla~i{, da je ne
udara{ po licu, da je ne sramoti{ niti napu{ta{ osim u
ku}i"; "pa ih i udarite", tj. ako se ne povrate ni
savjetima, ni napu{tanjem u postelji, onda treba da ih
udarite, ali ne pretjeruju}i. U Sahihu Muslimovom
stoji predanje od Dàbira, koji navodi da je
Vjerovjesnik na Oprosnom hadù rekao: /710/
"ûvajte se Allaha u pogledu èna, jer one su za vas
udate i one su prema vama obavezne da ne dozvole
da u va{u ku}u u|e iko koga vi ne volite, pa ako to
u~ine, onda ih udarite, ne pretjeruju}i. Obavezni ste
ih opskrbiti i obu}i kako je uobi~ajeno!" Pravnici kaù:
"Udarac bez pretjerivanja jeste udarac kojim se ne}e
slomiti neki dio tijela niti nanijeti povreda!"
"Ako vam postanu poslu{ne, onda im
te{ko}e ne ~inite!" Ukoliko ène budu poslu{ne
svojim muèvima u svemu {to oni èle, a {to im je
Allah dozvolio, onda nema osnova za ne{to takvo, pa
ne treba ni da ih udaraju, niti napu{taju u postelji.
"Allah je, doista, uzvi{en i velik!" Allah
Uzvi{eni je njihov za{titnik ukoliko ljudi budu prema
njima nekorektni bez razloga, pa }e se On osvetiti za
one kojima je u~injena nepravda i zulum.

"A ako se bojite razdora izme|u njih dvoje
onda po{aljite jednog suca iz njegove, a jed-
nog iz njene porodice. Ako oni èle izmirenje
Allah }e ih pomiriti, jer Allah sve zna i o
svemu je obavije{ten!"/35/
,
,
,

Nakon {to je ukazao na status neposlu{ne ène,
Allah Uzvi{eni ukazuje na status zava|enih supru` -
nika, pa kaè:
"A ako se bojite razdora izme|u njih dvoje
onda po{aljite jednog suca iz njegove, a jed-
nog iz njene porodice." Po{aljite pouzdanog
sudiju iz porodice ène i pouzdanog sudiju iz poro-
dice muà, da se sastanu i upoznaju sa stanjem, kako
bi potom vidjeli kakav je obostrani interes - razvod ili
izmirenje; Zakonodavac predlaè izmirenje, jer Allah
Uzvi{eni kaè: "Ako oni èle izmirenje, Allah }e
ih pomiriti." Sudije }e to prou~iti, pa ako utvrde da
je mu` kriv, od njega }e odvojiti ènu i obavezati ga
da snosi tro{kove. Ako, pak, èna bude kriva, odvojit
}e je od muà i zabraniti da je izdràva. Ako se sloè
da ih rastave ili pomire, oni to mogu. Ako se, pak,
sloè da treba da se pomire, pa jedno od njih to
prihvati, a drugo ne, a potom jedno od njih umre,
ono koje je prihvatilo naslijedit }e onoga koje nije
prihvatilo, dok ono koje nije prihvatilo ne}e naslijediti
onoga koje je prihvatilo. To navodi Ibn Ebi-Hatim od
Ibn-Abbasa. Abdurrezzak navodi od Ibn-Abbasa: -
Poslani smo ja i Muavija kao dva suca. Mamer navodi
da je saznao da ih je poslao Osman, r.a., rekav{i im:
4 En - Nisa / ene
283
"Ako smatrate da treba da se sastave - sastavite ih, a
ako smatrate da treba da se rastave - rastavite ih!"
Sli~no se predanje navodi i od Alije, r.a. Ina~e,
u~enjaci se slaù da je na arbitrima da ih sastave ili
rastave, pa Ibrahim en-Nehai kaè: "Ukoliko ih suci
èle rastaviti, oni }e to u~initi jednim ili dvostrukim ili
trostrukim razvodom!" To je predanje od Malika. Oni
koji tvrde da suci treba da nastoje da ih sastave, a ne
rastave, zasnivaju to na rije~ima Allaha Uzvi{enog:
"Ako oni èle izmirenje Allah }e ih pomiriti",
gdje se ne spominje rastava. Ako suci zastupaju oba
supru`nika, njihova se presuda ispunjava, bilo da se
radi o sastavljanju ili rastavi, i oko toga nema
razilaènja. Imami se razilaze u pogledu ovih sudaca:
da li se oni postavljaju od sudije da presude, pa makar
supru`nici to i ne prihvatili, ili treba da su
opunomo}eni od supru`nika? Postoje dva mi{ljenja:
ve}ina u~enjaka zastupa prvo, temelje}i to na rije~ima
Allaha Uzvi{enog:
,
, "onda po{aljite jednog suca iz njegove a
jednog iz njene porodice." Ovdje su nazvani
sucima kako bi donijeli presudu bez obzira na
prihva}anje onoga za koga se presuda donosi. To je u
skladu sa jasnim tekstom ajeta. Ibn-Abdul-Berr kaè:
"U~enjaci se slaù da - ako se dva suca ne sloè - onda
nema va`nosti stav drugoga!"

"I Allaha ibadet ~inite i ni{ta Mu ne
pridruùjte a roditeljima ~inite dobro, i
ro|acima, i siro~adima, i siromasima, i kom{iji
bli`njem, i kom{iji daljnjem, i drugu pored
sebe, i putniku, i onome koji je u va{em
posjedu! Allah doista ne voli one koji se ohole
i hvali{u "/36/
,

!
"
!

Allah Uzvi{eni zapovijeda da se ibadet ~ini samo
Njemu, Koji nema suparnika, jer On je Tvorac,
Skrbnik, Blagodarilac i Dobrotvor prema Svojim
stvorenjima, u svako vrijeme i na svakome mjestu i
On Jedini zasluùje da samo Njega vjeruju i ne pri-
druùju Mu nikoga od stvorenja. Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao je Muazu ibn
Dèbelu: /711/ "Zna{ li kakvo je pravo Allaha u od-
nosu na robove?" On je odgovorio: "Allah i Njegov
Poslanik to najbolje znaju!" Vjerovjesnik je rekao: "Da
se Njemu samo klanjaju i ni{ta Mu ne pridruùju!"
Zatim je upitao: "A zna{ li kakvo je pravo robova u
odnosu na Allaha, ukoliko to budu ~inili?" "Da ih ne
kazni!", odgovorio je. Nakon toga on mu je savjeto-
vao da dobro ~ini prema roditeljima, koje je Allah
Uzvi{eni u~inio uzrokom izlaska iz nepostojanja u
postojanje, zbog ~ega ~esto, uz klanjanje Njemu, na-
vodi i dobro~instvo roditeljima, kao u slijede}im
rije~ima: "da bi bio zahvalan Meni i roditeljima
svojim!" (I31:14), odnosno: Gospodar tvoj
nalaè da samo Njemu ibadet ~inite, i da
roditeljima dobro ~inite!" (I17:23) Na to se
zatim vezuju ro|aci, kao {to stoji i u hadisu: /712/
"Milostinja prema siromahu je - milostinja, a prema
rodbini - milostinja i rodbinska veza!" Nakon toga,
Allah Uzvi{eni kaè: "i siro~adima", jer oni su izgubili
onoga ko bi izvr{avao njihove potrebe i izdràvao ih.
Stoga je Allah naredio dobro~instvo i nje`nost prema
njima. Zatim kaè: "i siromasima". To su oni koji su
u nu`di i nisu u stanju na}i ko }e zadovoljiti njihove
potrebe, pa Allah nare|uje da im se pomogne kako bi
se zadovoljile njihove potrebe i prestale te{ko}e. U
vezi sa siromasima i bijednicima bit }e govora vi{e u
poglavlju "El-Berae", br. 9, tj. "Et-Tevbe"
"...i kom{iji bli`njem, i kom{iji daljnjem". Ibn-
Abbas kaè: "Bli`nji kom{ija je onaj kom{ija sa kojim si
u srodstvu, a daljnji onaj sa kojim nisi u srodstvu!"
Imam Ahmed navodi predanje od Abdullaha ibn
Omera, koji kaè da je Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao: /713/ "Dìbril mi je toliko
preporu~ivao kom{iju, da sam pomislio da }e ga
odrediti kao nasljednika!" To navode autori dva Sa-
hiha, a prenose i Tirmizia i Ebu-Davud. Ahmed navodi
predanje od Abdullaha ibn Amra ibn Asa, koji prenosi
od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je
rekao: /714/ "Najbolji su drugovi kod Allaha oni koji
su najbolji prema svom drugu, a najbolji je kom{ija
onaj koji je najbolji prema svom kom{iji!"
Imam Ahmed navodi predanje od Ai{e, koja kaè
da je pitala Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem: /715/ "Imam dvojicu kom{ija, pa kome da
dam dar?" Odgovorio je: "Onome ~ija su ti vrata
blià!" Prenosi El-Buhari.
"...i drugu pored tebe". Od Alije i ibn Mesuda
navodi se kako kaù "da je to supruga!"; i putniku",
a to je onaj koji pored tebe nai|e kao putnik
namjernik. O tome }e biti govora op{irnije u
poglavlju: "El-Berae" "U Alaha se uzdamo i na Njega
se oslanjamo."
"...i onome koji je u va{em posjedu!" To se
odnosi na robove. Naime, rob ima slabe mogu}nosti,
jer je zarobljen, u rukama je ljudi. To potvr|uju i rije~i
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prilikom bolesti
pred smrt: /716/ "ûvajte namaz, namaz i ono {to je
u va{em posjedu!"
Muslim navodi predanje od Abdullaha ibn Amra:
/717/ da je rekao svome upravitelju: "Da li si robo-
vima dao hranu?" "Ne!", odgovorio je. Zatim mu je
rekao: - Idi i daj im, jer je Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao: "Dovoljan je ~ovjeku grijeh da
ne da hranu onome ko mu je u posjedu!"
"Allah, doista, ne voli one koji se ohole i
hvali{u " To se odnosi na one koji su samohvaljivi,
narcisoidni i oholi prema drugim ljudima, pa misle da
4 En - Nisa / ene
284
su bolji od njih. Ti su za sebe veliki, ali su za Allaha
mali i niski. Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od jednog
~ovjeka iz Benu-Hedìma, koji kaè: - Rekao sam: "Daj
mi savjet, Allahov Poslani~e!" On je rekao: /718/
"ûvaj se prepu{tanja donjeg dijela odje}e (preko
~lanaka) jer je njeno prepu{tanje oholost, a Allah ne
voli ohole!"

"(To su) oni koji {krtare i zapovijedaju dru
gima da budu {krti, i koji kriju ono {to im je
Allah iz obilja Svoga darovao, a Mi smo
nevjernicima pripremili kaznu sramnu " /37/
"I oni koji tro{e imanja svoja pretvaraju}i se
pred ljudima, a u Allaha i onaj svijet ne
vjeruju! A kome je {ejtan drug, to mu je zao
drug!" /38/ "A {ta bi im bilo da u Allaha i
Sudnji dan vjeru u i da od onoga {to im je
Allah dao udjeljuju, kada Allah o njima sve
zna?!"/39/
-
!
j
!
j !
j -

Allah Uzvi{eni ovo govori prekoravaju}i one koji
{krtare svojim imecima i ne tro{e ih za ono {to im je
Allah naredio, kao {to je: dobro~instvo roditeljima,
rodbini, siro~adima, siromasima, bli`njim kom{ijama,
daljnjim kom{ijama, drugu uz sebe, putniku i
zarobljenicima koji su u posjedu, ne pla}aju Allahovu
obavezu za to, a uz to i od drugih ljudi traè da budu
{krti. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaè:
/719/ "Koja je bolest ve}a od {krtosti!?" Zatim kaè:
/720/ "ûvajte se tvrdi~luka, jer to je upropastilo one
prije vas! Navelo ih je na prekid odnosa sa svojima, pa
su to u~inili, navelo ih je na razvrat, pa su to ~inili!"
"i koji kriju ono {to im je Allah iz obilja
Svoga darovao." Jer, {krtac pori~e blagodati
Allahove i to ne pokazuje ni na svojoj odje}i, ni u jelu,
ni u davanjima. Zato Allah Uzvi{eni upozorava: "a Mi
smo nevjernicima pripremili kaznu sramnu "
Naime, nevjerstvo (kufr) predstavlja pokrivanje istine,
a i {krtac pokriva Allahove blagodati koje mu je dao,
pa je on kafir, tj. onaj koji pokriva Allahove blagodati
prema njemu! U hadisu stoji: /721/ "Kada Allah da
neku blagodat Svome robu, On voli da se njen trag
osjeti na njemu!" Sadràj ajeta je {krtarenje imetkom
iako tu ulazi i {krtarenje znanjem, jer se ovdje govori o
tro{enju na svoje ro|ake i slabe, o ~emu govori i ajet
nakon toga: "I onih koji tro{e imanja svoja
pretvaraju}i se pred ljudima." Ovdje su navedeni
oni koji imaju stisnute ruke, a to su {krci, zatim
dare`ljivi koji se pretvaraju i time èle samo slavu i
ugled, odnosno da budu pohvaljeni radi ugleda, a ne
Allaha. U hadisu stoji kako je Allahovom Poslaniku
postavljeno pitanje o Abdullahu ibn Dùd'anu: "Ho}e
li mu koristiti to {to dijeli imovinu i osloba|a robove?"
On je odgovorio: - Ne, jer on nikada u ìvotu nije
rekao: Gospodaru moj, oprosti mi grijehe moje na
Sudnjem danu! Zato Allah Uzvi{eni kaè:
"a u Allaha i onaj svijet ne vjeru u " To zna~i da
ih je njihov neprijatelj, {ejtan,naveo da ~ine to {to je
ru`no, i odvra}a ih od pokornosti, on ih je na to
navodio i {aptao im. On se s njima druìo i uljep{ao
im je ono {to je ru`no. Zato, Allah Uzvi{eni kaè:
"A kome je {ejtan drug, to mu je zao drug!"
"A {ta bi im bilo da u Allaha i Sudnji dan
vjeru u i da od onoga {to im je Allah dao ud
jeljuju?!" To zna~i, {ta bi im smetalo da vjeruju u
Allaha, idu pohvalnim putem, ostave pretvaranje i
prihvate iskrenost i vjeru u Allaha, nadaju}i se Njego-
vom obe}anju na drugom svijetu za onoga ko bude
dobro ~inio, te da tro{e od onoga ~ime ih je Allah
opskrbio u ono {to Allah voli i ~ime je zadovoljan?!
"...kada Allah o njima sve zna?!" On zna
njihove dobre i lo{e namjere, pa ko zasluùje Pravi
put, On ga upu}uje i navodi da ~ini dobro s kojim je
On zadovoljan, a ko zasluùje poniènje i udaljenje od
Uzvi{enog Gospodara - on gubi i ovaj i onaj svijet.
Utje~emo se Allahu da nas od toga sa~uva!

"Allah ne}e ni trunku nepravde u~initi, pa ako
bude dobro djelo, On }e to umnogostru~iti i
od Sebe nagradu veliku dati!" /40/ "A {ta }e
tek biti, kada iz svakoga naroda dovedemo
svjedoka, a tebe dovedemo kao svjedoka nad
ovim?!" /41/ "Toga dana }e poèljeti oni koji
nisu vjerovali i koji su se protiv Poslanika
dizali, da zemlja nad njima bude poravnana, a
od Allaha nijednu rije~ ne}e mo}i sakriti!"/42/

Allah Uzvi{eni saop}ava da On nikome nepravdu
ne}e u~initi ni koliko zrno goru{ice, niti koliko trunku,
nego }e za sve naknadu dati i - ako bude dobro djelo,
to umnogostru~iti, kao {to kaè na drugom mjestu: "I
terezije pravedne }emo postaviti!" (I21:47) U
dva Sahiha navodi se predanje od Ebu-Seida el-
Hudrija, koji prenosi dugi hadis o {efaatu (zagovoru)
od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u
kojem stoji /722/ da }e Allah Uzvi{eni re}i: "Vratite se,
4 En - Nisa / ene
285
pa kod koga u srcu na|ete vjere koliko zrno goru{ice,
izvedite ga iz Vatre!" U drugoj verziji stoji: "Najmanje,
najmanje, makar i koliko trunku vjere, izvedite ga iz
Vatre!" Tako }e oni izvesti mnoge ljude! Zatim, Ebu-
Seid kaè: - Ukoliko èlite, prou~ite:
"Allah ne}e ni trunku nepravde u~initi", zatim:
"pa ako bude dobro djelo, On }e to umnogo-
stru~iti i od Sebe nagradu veliku dati!" Ibn
Ebi-Hatim navodi predanje od Ebu-Osmana, koji kaè:
- Rekao sam: /723/ "Ebu-Hurejre, ~uo sam od svoje
bra}e u Basri da navode kako si rekao: ûo sam
kaè da }e Allah za jedno dobro djelo nagraditi sa
hiljadu hiljada dobrih djela!" Ebu-Hurejre tada re~e: -
Tako mi Allaha, ~uo sam Allahovog Poslanika, sallal-
lahu alejhi ve sellem, da je rekao: "Zaista Allah za
jedno dobro djelo daje nagradu kao za dvije hiljade
hiljada (dva miliona) dobrih djela." Nakon toga
prou~io je ovaj ajet:
"A {ta je uìvanje na ovome svijetu spram
onog svijeta, osim malenkost!" (I9:38)
"A {ta }e tek biti, kada iz svakoga naroda
dovedemo svjedoka, a tebe dovedemo kao
svjedoka nad ovim?!" Allah Uzvi{eni obavje{tava o
Svojoj mo}i i sili na Sudnji dan, odnosno o tome kako
}e biti na Sudnji dan kada iz svakog naroda dovede
svjedoka, tj. vjerovjesnike, a.s., kao {to kaè:
"I Zemlja svjetlo{}u Gospodara svoga }e zas-
jati, i Knjiga se postaviti, i vjerovjesnici i
svjedoci }e se dovesti..." (I39:69)
El-Buhari navodi predanje od Abdullaha ibn Me-
suda, koji kaè da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao: /724/ U~i mi! Ja sam mu rekao:
"Allahov Poslani~e, da ti ja u~im, a tebi je objavljeno!?"
On je rekao: Da. Volim to slu{ati od drugoga! Potom
sam mu u~io poglavlje "En-Nisa" do ovog ajeta:
"A {ta }e tek biti, kada iz svakoga naroda
dovedemo svjedoka, a tebe dovedemo kao
svjedoka nad ovim!?..." pa mi je rekao: "Dosta je
za sada!" a o~i su mu suzile!... To navode El-Buhari i
Muslim od El-E'me{a.
Ibn-Dèrir navodi predanje od Abdullaha ibn Me-
suda, koji u vezi s ovim ajetom kaè: - Allahov Posla-
nik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /725/ "Svjedok
sam nad njima dok sam s njima, a kada me uzme{, Ti
}e{ ih nadzirati!"
"Toga dana }e poèljeti oni koji nisu vjero-
vali i koji su se protiv Poslanika dizali, da
zemlja nad njima bude poravnana, a od Al-
laha nijednu rije~ ne}e mo}i sakriti!" - poèljet
}e da se zemlja raspukne i proguta ih kada vide stra-
hote toga, te kakvo poniènje, sramota i nevolja ih
~eka. Rije~i:
"a od Allaha nijednu rije~ ne}e mo}i sakriti"
ukazuju da }e oni priznati sve {to su ~inili i da ne}e
ni{ta mo}i sakriti. Ibn-Dèrir navodi predanje od Seida
ibn Dùbejra, koji kaè: - Neki ~ovjek je do{ao Ibn-
Abbasu i rekao mu: "ûo sam kako Allah Uzvi{eni
kaè, govore}i za idolopoklonike, da }e na Sudnji dan
govoriti:
"Allah je Gospodar na{ i mi nismo bili
idolopoklonici!" (I6:23). U drugom ajetu kaè: "a
od Allaha nijednu rije~ ne}e mo}i sakriti!" Ibn-
Abbas kaè: - [to se ti~e rije~i: "Allah je Gospodar
na{ i mi nismo bili idolopoklonici", oni }e, kada
vide da u Dènnet ne}e u}i osim sljedbenici islama,
kazati: "Do|ite, pa da to negiramo!", pa }e zatim go-
voriti:

"Allah je Gospodar na{ i mi nismo bili
idolopoklonici!"; Allah }e zape~atiti njihova usta, a
govorit }e njihove ruke i noge
"a od Allaha nijednu rije~ ne}e mo}i sakriti!"
To je smisao rije~i:
"Toga dana }e poèljeti oni koji nisu vjerovali
i koji su se protiv Poslanika dizali..."

"O vjernici, ne pristupajte namazu pijani, dok
ne budete znali {ta govorite, niti kada ste
dùnubi, osim ako prelazite put, sve dok se ne
okupate. A ako ste bolesni, ili na putu, ili ako
je neko od vas do{ao nakon nu`de ili ako ste
bili u dodiru sa ènama, a ne na|ete vode,
onda dlanovima ~istu zemlju dotaknite i lica
va{a i ruke va{e potarite. Allah, doista pre azi
preko grijeha i pra{ta!"/43/
,
l

nicima da obavljaju namaz kada su pijani i kada ne
zna onaj koji klanja {ta govori, da se pribliàvaju
mjestima u kojima se obavlja namaz, a to su dàmije,
kada su ne~isti (dùnubi) izuzev ako prelaze od vrata
do vrata bez zadràvanja. To je bilo prije zabrane
alkohola na {to ukazuje i hadis koji smo naveli u po-
glavlju "El-Bekare", a uz rije~i Allaha Uzvi{enog:
"Pitaju te o vinu i kocki...!" (I2:219).
172
Naime,
to je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
prou~io Omeru i rekao: "Allahu na{, daj nam o vinu
Jasni dokaz!" Kada je objavljen ovaj ajet, prou~io mu
ga je i rekao: "Na{ Allahu, daj nam o vinu Jasan
dokaz!" Tako oni nisu pili vino u vrijeme namaza sve
dok nije objavljen ajet:
"O vjernici, vino, kocka, kumiri i strjelice za
gatanje su odvratne stvari i {ejtanovo djelo;

172
Navedeni hadis nalazi se neposredno uz ajet 219 poglavlja "El-
Bekare": "Neka namazu nikako ne pristupa ko je pijan!"
4 En - Nisa / ene
286
zato se toga klonite da biste spa{eni bili" do
rije~i: "...pa ho}ete li se toga okaniti?" (I5:90-
91) Potom je Omer rekao: "Zavr{ili smo, zavr{ili!" U
predanju Israila, u vezi s pitanjem zabrane alkohola,
od Omera ibn Hattaba se navode ove rije~i: "Zatim je
objavljen ajet u poglavlju 'En-Nisa':
"O vjernici, ne pribliùjte se namazu dok
ste pijani i dok ne budete znali {ta govori-
te...", pa je mujezin Allahovog Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, kada bi pozivao na namaz, govorio:
/726/ "Neka u namaz nikako ne pristupa ko je pijan!"
To je predanje Ebu-Davudovo.
Povodom objave ovoga ajeta, Ibn Ebi-[ejbe na-
vodi predanje Ibn Ebi-Hatima, koji to prenosi od
Mus'aba ibn Sa'da, te navodi da je Sa'd rekao: /727/
"Objavljena su ~etiri ajeta kada je jedan ensarija pri-
premio hranu i pozvao neke muhadìre i ensarije. Jeli
smo i pili dok se nismo opili, pa smo se po~eli hvali-
sati." Tada je jedan ~ovjek uzeo ~eljust deve i zabio
u nos Sa'du tako da je Sa'd ostao probijenog nosa. To
je bilo prije zabrane vina, pa je Allah objavio ajet:
"O vjernici, ne pribliùjte se namazu..."
Hadis se u cjelini navodi kod Muslima, a prenose ga i
autori "Sunena" izuzev Ibn-Madèa.
Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Alije ibn Ebi-
Taliba, koji kaè: /728/ "Abdurrahman ibn 'Avf nam je
pripremio hranu i pozvao nas, pa smo se napili vina
koje nas je dobro uhvatilo. Tada sam klanjao namaz, a
jednoga su stavili naprijed i on je u~io: O nevjernici, ja
ne oboàvam ono {to vi oboàvate, a mi oboàvamo
{to vi oboàvate! Onda je Allah objavio:
"O vjernici, ne pribliùjte se namazu dok
ste pijani i dok ne budete znali {ta govorite..."
Ovako navodi Tirmizi i kaè da je hasen-sahih. U
predanju Ibn-Dèrira navodi se da je u~a~ bio Ab-
durrahman ibn Avf, dok u drugom njegovom
predanju stoji da je to bio Alija ibn Ebi et-Talib. Allah
to najbolje zna!

l
l
!

"dok ne budete znali {ta govorite..." Ovo je
najbolje {to je re~eno u vezi s pijanim ~ovjekom, jer
on ne zna {ta govori budu}i da se u pijanstvu mije{a
u~enje s odsustvom razuma i skru{enosti! Imam
Ahmed navodi predanje od Enesa, koji kaè da je
/729/ "Ako neko od vas zadrijema dok klanja, neka se
izdvoji i neka odspava, da bi znao {ta govori!" To
navode El-Buhari i En-Nesa'i, ali ne i Muslim. U nekim
verzijama stoji: /730/ "jer moè sam sebe grditi
umjesto moliti za oprost!"
"i kada ste dùnubi, osim ako prelazite put,
sve dok se ne okupate." To zna~i, ne ulazite u
dàmiju kada ste dùnubi, tj. ne~isti, osim da prije|ete
put, prolaze}i bez zadràvanja. To navode Ibn-Abbas i
skupina ashaba i tabiina. U Sahihu Muslimovom stoji
da je Ai{a, r.a., rekla: - Jednom mi je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /731/ "Dodaj mi
hasuru iz dàmije!", pa sam mu kazala: "Imam pranje!,
a on je rekao: "Pranje ti nije u rukama!" Od Ebu-
Hurejrea navodi se sli~no predanje, a to ukazuje da je
dozvoljeno da èna s mjese~nim pranjem, odnosno,
pranjem poslije poro|aja, pro|e kroz dàmiju. Allah
to najbolje zna! Neki u~enjaci tvrde da je dozvoljeno
èni s pranjem da pro|e ukoliko je sigurno da ni{ta
ne}e uprljati. U protivnom, to joj je zabranjeno.
Ve}ina imama (autoriteta) na osnovi ovog ajeta
dokazuje da je onome ko je ne~ist zabranjeno
zadràvanje u dàmiji, a u tom smislu postoji i drugi
hadis koji prenosi Ibn Ebi-Hatim od Alije: - U vezi s
rije~ima:
"niti kada ste dùnubi, osim ako pre azite
put..." on kaè: "Ne moè pristupiti namazu osim
ako je putnik, pa postane ne~ist i ne na|e vode, pa
klanja tako dok ne prona|e vodu!" To se dokazuje
hadisom ~ije predanje navode Ahmed i autori
"Sunena" od Ebu-Zerra, koji kaè: - Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /732/ "îsta zemlja
je sredstvo ~i{}enja muslimana ako ne prona|e{
vodu i deset godina. Ukoliko pak prona|e{ vodu,
njom potari svoje tijelo, jer to je za tebe bolje!" U vezi
s tim, Ibn-Dèrir navodi dva mi{ljenja: prvo, da rije~i:
"niti kada ste dùnubi, osim ako pre azite
put..." zna~e: osim onoga koji tu prelazi put,
173
jer
je ve} obja{njena pozicija putnika, kada je ne~ist, a
nema vode, rije~ima Uzvi{enog:
"a ako ste bolesni ili na putu" (I2:43) tako da je
time poznato ukoliko bi se rije~i: "niti kada ste
dùnubi, osim ako prelazite put..." odnosile na
putnika, ne bi imalo smisla ponavljanje rije~i:
"a ako ste bolesni ili na putu", o ~emu je bilo
govora ranije. To {to on isti~e, stav je i ve}ine
u~enjaka, a vidi se i iz teksta ajeta. Allah to najbolje
zna!
"...dok se ne okupate". To je dokaz stavu Ebu-
Hanife, Malika i [afije da je dùnubu (ne~istom)
zabranjeno zadràvati se u dàmiji dok se ne okupa, ili
ne uzme tejemmum - ako nema vode ili je ne moè
koristiti. Imam Ahmed pak smatra da je dùnubu
dozvoljeno zadràvati se u dàmiji ukoliko uzme
abdest. Prema predanju koje navode on i Seid ibn
Mensur u njegovom "Sunenu" sa vjerodostojnim
lancem, ashabi su tako ~inili. Tako, Seid ibn Mensur
prenosi od Ata'a ibn Jesara, koji kaè: /733/ "Vidio
sam neke ashabe Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem, kako sjede u dàmiji kako se abdeste, iako
su ne~isti!" Ovo je vjerodostojan (sahih) lanac prema
uvjetima Muslima, a Allah to najbolje zna!
"A ako ste bolesni, ili na putu, ili ako je
neko od vas do{ao nakon nu`de, ili ako ste
bili u dodiru sa ènama, a ne na|ete vode,
onda dlanovima ~istu zemlju dotaknite " [to se
ti~e bolesti koja dozvoljava uzimanje tejemmuma, to
je bolest u kojoj postoji bojazan da kori{tenjem vode
ne do|e do {tete ili izobli~enja odre|enog organa ili
produènja ozdravljenja. Ima u~enjaka, me|utim, koji

173
Tj. u damiji.
4 En - Nisa / ene
287
dozvoljavaju tejemmum samom bole{}u na osnovi
op}eg zna~enja ajeta. [to se pak ti~e puta, to je
poznato bez obzira bio dug ili kratak.
"ili ako je neko od vas do{ao nakon nu`de",
a to je mala ne~isto}a;

"ili ako ste se sastajali sa ènama". Ima ~itanja: i
komentatori se razilaze u pogledu zna~enja takvih
~itanja. Postoje dva mi{ljenja: Prvo, da je to aluzija na
seksualni odnos, jer Allah Uzvi{eni kaè:
"A ako ih pustite prije nego {to ste u odnos s
njima stupili, a ve} ste im vjen~ani dar
odredili, one }e zadràti polovinu onoga {to
ste odredili." (I2:237) Zatim kaè:
"O vjernici, kada se sa vjernicama vjen~ate, a
onda ih prije stupanja u bra~ni odnos pustite,
vi nemate pravo da one provedu vrijeme
~ekanja koje }ete vi brojati!" (I33:49) Ibn Ebi-
Hatim navodi predanje u vezi s rije~ima Allaha
Uzvi{enog: "ili ako ste bili u dodiru sa ènama"
od Ibn-Abbasa, koji kaè: "To je sastajanje (seksualni
odnos)." Alija, Ubejj ibn Ka'b i grupa tabiina navode
sli~no predanje, a Ibn-Dèrir prenosi od Seida ibn
Dùbejra, koji to prenosi od Ibn-Abbasa, "da je dodir,
diranje i direktni odnos, ustvari seksualni odnos, ali je
Allah naveo izraz koji je sam htio!" Drugo: ostali isti~u
da Allah pod tim misli na svaki dodir rukom ili drugim
organom, tako da je nakon svakog dodira ène od
mu{karca obavezan abdest. Od Abdullaha ibn
Mesuda navodi se da je rekao: "Dodir je sve izuzev
seksualnog odnosa!" Zatim: "Poljubac je dodir i za
njega je potreban abdest!" On je, tako|er, govorio:
"ili ako ste bili u dodiru sa ènama" odnosi se
na dodir! Za Ibn-Omera se navodi da je uzimao
abdest nakon poljupca ène. To se tako|er navodi od
Ibn-Omera, Ebu-Osmana En-Nehdija, Ebu-Ubejde, tj.
Ibn-Abdullaha ibn Mesuda i drugih tabiina, a i od
Omera ibn Hattaba prenosi se sli~an stav. Istaknuo
bih da se od njega navodi i drugo predanje, prema
kojem bi on poljubio ènu, zatim klanjao ne
mijenjaju}i abdest. Prema tome, od njega se navode
razli~ita predanja dok je stav o potrebi abdesta nakon
dodira ustvari stav [afije i njegovih u~enika, zatim
Malika, a poznat je i od Ahmeda ibn Hanbela. Oni
koji to zastupaju kaù: "Ovaj ajet se ~ita , a "dodir" se
koristi za dodir ili opip rukom. Allah Uzvi{eni kaè:
"A i da ti Knjigu u svitku papira spustimo i da
je oni rukama dodirnu!" (I6:7), tj. da je opipaju.
U vjerodostojnom hadisu stoji: /734/ "A blud ruke je
dodir!", dok se u dva Sahiha navodi: /735/ "Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je kupo-
prodaju kada kupac ili prodava~ uhvati (dodirne)
odje}u drugoga!"
174

174
Nema razilaenja u tome da "dodir" znai i opip rukom, ali se
postavlja pitanje, da li se to moe svesti samo na to? Svakako ne,
budui da to nekada znai opip rukom ili neim drugim, a nekada
spolni odnos. Ako to nekada znai opip rukom, to ne znai da nema i
drugog znaenja. Naprotiv, to moe znaiti i neto drugo u irem
kontekstu. Tako npr. rijei Allaha Uzvienog: ili ako ste bili u dodiru
sa enama" mogu znaiti i dodir rukom i spolni odnos. Da bi se
Isto tako, oni navode hadise koji biljeì Ahmed od
Muaza, a u njemu stoji: /736/ da je neki ~ovjek ~inio
sa svojom ènom sve osim seksualnog odnosa, pa je
za to pitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, koji mu je rekao: "Abdesti se, a potom klanjaj!"
Mu'az kaè: - Na to sam ja pitao Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem: "Da li se to odnosi posebno
na mene ili na sve vjernike?" Odgovorio mu je:
"Dakako, na sve vjernike!" To prenosi Tirmizi uz
napomenu da nije "muttesil" (s neprekinutim lancem)
te Nesa'i, koji ga navodi od Abdurrahmana ibn Ebi
Lejle kao mursel (predanje tabiina). Oni kaù: "Pa mu
je zapovjedio da uzme abdest budu}i da je dirao ènu
iako nije imao s njom seksualni odnos!" Navodi se da
hadis ima prekinut lanac izme|u Ebu-Lejle i Muaza, te
da mu je, vjerovatno, naredio da uzme abdest i klanja
propisani namaz, kao {to stoji u hadisu Siddika: /737/
"Nema roba koji napravi grijeh, a potom uzme
abdest i klanja dva rekata, da mu Allah ne}e oprostiti!"
Zatim, Ibn-Dèrir kaè: - Bliè je ispravnosti od
navedena dva mi{ljenja ono koje tvrdi da rije~ima: "ili
ako ste bili u dodiru sa ènama" Allah Uzvi{eni
ukazuje na seksualni odnos, a ne neki drugi dodir, jer
u vjerodostojnom predanju od Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, stoji da je on poljubio jednu
od svojih èna, a potom klanjao ne uzimaju}i abdest!
Usto, on navodi predanje od Urveta, koji prenosi od
Ai{e, r.a., da je rekla: /738/ "Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, uzeo bi abdest, a potom bi
poljubio i klanjao ne obnavljaju}i abdest!" Zatim, Ibn-
Dèrir navodi predanje od Habiba, koji navodi
predanje od Urveta, a on od Ai{e: /739/ "Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poljubio bi neku
od svojih èna i nije uzimao abdest!", pa sam rekao:
"Ko je to bio, ako ne ti? - A ona se nasmijala!" Ovako
prenose Ebu-Davud, Et-Tirmizi i Ibn-Madè od svojih
u~itelja, a neki znalci hadisa navode da je slab, jer ima
mi{ljenja da Habib nije ~uo predanje od Urve, dok
neki kaù da Habib to ne navodi izuzev od Urvea el-
Muzenija! A jo{ jasnije je predanje imama Ahmeda,
koji navodi hadis Hi{ama ibn Urve, koji to prenosi od
svoga oca, a on od Ai{e, {to ukazuje da je to Urve ibn
Zubejr. To potvr|uju i njegove rije~i: "Ko je to bio, ako
ne ti? Kad se ona nasmijala...!" Zatim, Ibn-Dèrir
navodi predanje od Ummi-Seleme: /740/ Allahov
Poslanik je nju poljubio dok je postio, a zatim se nije
omrsio, niti obnovio abdest! Pored toga, navodi se i
predanje od Zejnebe el-Eshemijje, koja prenosi od
Ai{e, a ona od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem,
/741/ da je on nju poljubio, zatim klanjao ne
uzimaju}i ponovo abdest! Predanje navodi imam
Ahmed od Zejnebe el-Eshemijje, a ona od Ai{e, koja
to navodi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem.

odredilo znaenje, vratimo se povodu objave ovog ajeta i kako je
primjenjivan. Ko se prihvati istraivanja znaenja ovog ajeta vidjet e
da Kur'an pod dodirom pretpostavlja spolni odnos. Isto tako, i
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poljubio je Aiu i nije
uzeo abdest, to je utvr|eno od njega. [afija kae: "Ako je ovaj hadis
vjerodostojan, i ja to mislim. A vjerodostojan je."
4 En - Nisa / ene
288
"...a ne na|ete vode, onda dlanovima ~istu
zemlju dotaknite". Rije~: "doticanje dlanovima
zemlje radi simboli~nog ~i{}enja" jezi~ki zna~i
namjeru, a "zemlja" sve {to je na povr{ini zemlje, u
{to ulazi zemlja, pra{ina, drve}e, kamenje i biljke. To
je stav Malika. Ima mi{ljenja da tu ulazi sve {to spada
u zemlju kao vrstu, kao {to je: pra{ina, minerali, kre~ i
sl. i to je mi{ljenje Ebu-Hanife. Navodi se, tako|er, da
je to samo zemljana pra{ina, {to smatraju [afija, Ah-
med i njihovi u~enici, temelje}i to na rije~ima Allaha
Uzvi{enog: "pa da osvane samo klizava ledina"
(I18:40), tj. klizava zemlja, a zatim na hadisu koji stoji
u Sahihu Muslimovom, a prenosi se od Huzejfe ibn
Jemana, koji kaè: da je Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao: /742/ "Odlikovani smo nad
drugim ljudima s tri stvari: na{i redovi su postali kao
redovi meleka, cijela Zemlja nam je u~injena kao
dàmija i zemlja na njoj nam je dana kao sredstvo
~i{}enja ukoliko ne na|emo vode!" Oni isti~u da
odre|enje ~i{}enja zemljom ima smisao zahvalnosti i
ispunjenja obaveze, a da ne{to drugo moè biti
umjesto toga, to bi bilo navedeno. "Dobar, ~ist"
ovdje, po nekima, zna~i dopu{ten, a po drugima, koji
nije ne~ist. Imam Ahmed i autori "Sunena" izuzev Ibn-
Madè navode predanje od Ebu-Kilabe, on od Amra
ibn Ned`dana, a on od Ebu-Zerra, koji kaè: - Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /743/
"îsta zemlja je sredstvo ~i{}enja muslimana, ~ak da
ne na|e vode deset godina. Ako je na|e, neka njom
potare tijelo, jer to mu je bolje!" Ibn-Abbas kaè:
"Najbolja je zemlja oranica!" To navodi Ibn-Merdevejh
u svom komentaru.
"...i lica va{a i ruke va{e potarite!" Dakle,
tejemmum je zamjena za ~i{}enje abdestom, ne zato
{to je to zamjena za to za sve organe, nego je, prema
op}em konsenzusu, dovoljno samo potrati lice i ruke.
Me|utim, imami se razilaze u pogledu na~ina
obavljanja tejemmuma i postoji vi{e mi{ljenja: jedni
kaù da "treba potrti lice i ruke do laktova po dva
puta", drugi "da treba potrti lice i {ake po dva puta", a
tre}i "da treba potrti lice i {ake jednom". Ovo je i
najispravnije na osnovi hadisa Ammara, ~ije predanje
navodi imam Ahmed od Abdurrahmana ibn Ebzija,
koji prenosi od svoga oca /744/ kako je neki ~ovjek
do{ao Omeru i rekao mu: "Postao sam dùnub
(ne~ist), pa nisam na{ao vode?!" Omer je rekao:
"Nemoj onda klanjati!" Ammar je kazao: "Sje}a{ li se,
vladaru vjernih, kada smo ti i ja bili na borbenom
zadatku, pa smo bili ne~isti i nismo na{li vode? Ti nisi
klanjao, a ja sam uzeo tejemmum zemljom i klanjao!
Kada smo do{li Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve
sellem, ja sam mu to spomenuo, a on je rekao: 'Bilo ti
je dovoljno ovo!' Udario je rukama o zemlju, otresao
ih i njima potrao lice i {ake!" Ahmed prenosi od
Ammara da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem /745/, o tejemmumu rekao: "dotaknuti
jednom zemlju i potrti lice i {ake!"
Allah Uzvi{eni je odlikovao ummet Svoga roba i
poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem,
odre|uju}i mu tejemmum, za razliku od drugih
naroda, {to potvr|uje i hadis koji se navodi u dva
Sahiha od Dàbira ibn Abdullaha, r.a., u kome stoji da
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaè:
/746/ "Dano mi je pet stvari koje nisu dane nikome
prije mene: pomognut sam strahom koji hvata nep-
rijatelja na udaljenosti mjesec dana hoda, zemlja mi je
dana kao dàmija i sredstvo ~i{}enja, pa gdje god se
ljudi iz moga ummeta zateknu, neka klanjaju!" U
drugoj verziji stoji: "On ima dàmiju i sredstvo za
~i{}enje!" Nakon toga, naveo je ostatak hadisa. U
ovom ajetu Allah Uzvi{eni kaè:
"i lica va{a i ruke va{e potarite. Allah, doista
prelazi preko grijeha i pra{ta!" To zna~i da u
pra{tanje i brisanje grijeha spada i to {to vam je
propisao tejemmum i dozvolio vam da s njim klanjate
namaz ukoliko ne na|ete vode, {to je vid dobrote i
olak{ice prema vama. U ovom ajetu vodi se ra~una da
se namaz ne obavlja na neodgovaraju}i na~in, po~ev
od pijanstva, tako da ~ovjek treba biti trezven i znati
{ta govori, odnosno, velike ne~isto}e - dok se ne ok-
upa, ili male ne~isto}e - dok ne uzme abdest. Izuzetak
je ako je ~ovjek bolestan ili nema vode, jer tada mu
Allah Uzvi{eni daje da kao olak{icu uzme tejemmum,
{to je izraz Njegove milosti, blagosti i {irine.

Povod propisivanja tejemmuma

El-Buhari navodi predanje od Ai{e, koja kaè:
/747/ - Krenuli smo sa Allahovim Poslanikom, sallal-
lahu alejhi ve sellem, na jedno putovanje, a kada smo
do{li u Bejdu ili Zatul-Dèj{, pukla mi je ogrlica.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ostao je
traè}i je zajedno s ostalim ljudima. Po{to nisu imali
vode, ljudi su do{li Ebu-Bekru i kazali: "Vidi{ {ta je Ai{a
uradila? Podigla je i Allahovog Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, i druge ljude, a oni nisu blizu vode,
niti je uz njih voda." Tada je do{ao Ebu-Bekr dok je
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio stavio
glavu na moju natkoljenicu i zaspao! Rekao je:
"Zadràla si Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, i ove ljude, a oni nisu blizu vode, odnosno uz
njih nije voda?" Zatim me je Ebu-Bekr prekorio i rekao
{to je Allah htio da kaè, a zatim po~eo bockati rukom
u pas, a samo me je glava Allahovog Poslanika
spre~avala da se pomaknem. Zatim je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ustao u zoru, ali
nije imao vode! Tada je Allah Uzvi{eni objavio ajet o
tejemmumu i oni su uzeli tejemmum! Usejid ibn
Hudajr tom je prilikom rekao: "Ovo nije prva blagodat
{to ju je donijela porodica Ebu-Bekra!" Potom smo
poslali devu na kojoj sam ja jahala i na{li smo ispod
nje ogrlicu! To prenosi El-Buhari od Kutejbe, a
Muslim od Jahje ibn Jahje.
4 En - Nisa / ene
289

"Zar ne vidi{ kako oni kojima je dan dio
Knjige kupuju zabludu i èle da vi s Pravog
puta skrenete?" /44/ "Allah najbolje poznaje
neprijatelje va{e; Allah je dovoljan Za{titnik;
Allah je dovoljan Pomaga~!" /45/ - Oni koji su
judejstvo prihvatili, izvr}u smisao rije~i govo-
re}i: "ûjemo, ali se ne pokoravamo!" i "Slu{aj,
ne ~uli Te!" i "ra'ina" prevr}u}i jez cima svojim
i hule}i vjeru A da oni kaù: "Slu{amo i
pokoravamo se!" i "Slu{aj!" i "Pogledaj na nas!"
- za njih bi bilo bolje i ispravnije! Ali, Allah je
njih zbog nevjerovanja njihova prokleo i malo
ko od njih vjeruje! /46/

i
!

i

"

Allah Uzvi{eni govori ovdje o ìdovima, neka je na
njih prokletstvo Allahovo do Dana sudnjega, kako oni
kupuju zabludu za Pravi put, okre}u se od onoga {to
je Allah objavio Svom Poslaniku, sallallahu alejhi ve
sellem, i ostavljaju znanje koje imaju od prethodnih
vjerovjesnika o osobinama Muhammeda, sallallahu
alejhi ve sellem, da bi to prodali za bagatelnu cijenu
ovosvjetskih prolaznosti;
"i èle da vi s Pravog puta skrenete", tj. èle da
vi ne vjerujete i da napustite Uputu koju
slijedite;"Allah najbolje poznaje neprijatelje
va{e", tj. On ih najbolje zna, pa vas zato upozorava;
"Allah je dovoljan Za{titnik; Allah je dovoljan
Pomaga~!" Allah je dovoljan za{titnik onome ko od
Njega traì uto~i{te i pomaga~ onome ko od Njega
pomo} traì!
Zatim, Allah Uzvi{eni kaè: "Oni koji su
judejstvo prihvatili..." ~ime se ukazuje na vrstu
kao i u rije~ima Uzvi{enog: "pa klonite se ne~istih
kumira!" (I22:30);
"Oni izvr}u smisao rije~i", tj. tuma~e ih na
neodgovaraju}i na~in i komentiraju druga~ije nego
Allah to ho}e, - govore}i: "Slu{amo", tj. ~ujemo {to
si rekao, Muhammede, ali ti se ne pokoravamo, {to
predstavlja najteì oblik nevjerstva i inada! Oni
odvra}aju od Knjige Allahove nakon {to su je
razumjeli, znaju}i kakva ih kazna za to ~eka! Njihove
rije~i: "I slu{aj, ne ~uli te!", tj. slu{aj {ta kaèmo, ne
~uo!!... To je ironija i omalovaàvanje od njih, Allah ih
prokleo!
"i 'Ra'ina!' prevr}u}i jez cima svojim i hule}i
vjeru!" To zna~i da oni simuliraju da govore: "ûvaj
nas i ~uj!" - dok time misle na glupost napadaju}i tako
Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. O tome je
bilo vi{e govora uz rije~i Allaha Uzvi{enog:
"O vjernici, ne govorite 'Ra'ina!', nego recite
'Unzurna!' (I2:104) Zato Allah Uzvi{eni kaè za
ove ìdove da svojim govorom oni èle suprotno
onome {to kaù prevr}u}i svojim jezicima i hule}i
vjeru, odnosno, napadaju}i Vjerovjesnika, sallallahu
alejhi ve sellem.
Zatim kaè:
- A da oni kaù: "Slu{amo i pokoravamo se!" i
"Slu{aj!" i "Pogledaj nas!" - za njih bi bilo bolje
i ispravnije! Ali, Allah je njih zbog nevjerova-
nja njihovoga prokleo i malo ko od njih
vjeruje!" Njihova su srca prazna od dobra i daleko
od toga, tako da u njih ne ulazi ni{ta od vjere, koja bi
im bila od koristi. O tome je bilo govora ranije uz rije~i
Allaha Uzvi{enog: "jer malo je njih koji vjeruju
(I2:88), {to zna~i da ne vjeruju korisnim vjerovanjem.

"O vi kojima je Knjiga dana, povjeru te u ovo
{to objavljujemo potvr|uju}i ono {to ve}
imate prije nego {to crte lica izbri{emo i
vratimo ih nazad, ili ih prokunemo kao {to
smo proklinjali one koji nisu subotu po{tivali,
jer zapovijest Allahova biva izvr{ena!" /47/
"Allah, doista, ne}e oprostiti da se Njemu i{ta
ravnim pridruùje, a oprostit }e sve mimo
toga kome On ho}e! A onaj ko drugog Allahu
pridruùje, on ~ini potvoru i grijeh veliki!"
/48/
j
,

Allah Uzvi{eni zapovijeda sljedbenicima Knjige da
vjeruju u ono {to je objavio Njegovom poslaniku,
Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, iz Knjige
velike, koja sadrì potvrdu radosnih vijesti koje oni
imaju, prijete}i im ukoliko to ne budu ~inili, slijede}im
rije~ima:
"prije nego {to crte lica izbri{emo i vratimo ih
nazad." Neki u vezi s tim kaù: "To zna~i, prije nego
izbri{emo crte lica, jer brisanje tih crta zna~i njihovo
vra}anje otraga tako da i njihovi pogledi budu straga i
kre}u se unazad, {to najbolje govori o kazni. Ovo je
primjer koji im Allah Uzvi{eni navodi zbog toga {to su
se okrenuli od istine i vratili neistini vra}aju}i se tako sa
Jasnoga puta na put zablude, kojim idu ùrno kre}u}i
se nazad.
4 En - Nisa / ene
290
Navodi se da je sve}enik Ka'b el-Ahbar prihvatio
islam kada je ~uo ovaj ajet, a Ibn-Dèrir navodi
predanje od Isa'a ibn Mugire, koji kaè: - Kod Ibra-
hima smo razmatrali pitanje Ka'bovog prihva}anja
islama. Neki su tvrdili da je on primio islam u vrijeme
Omera. Naime, on je krenuo na put do Svetog hrama
u Kudsu i nai{ao kroz Medinu, pa je pred njega izi{ao
Omer rekav{i: "Ka'be, primi islam!" Odgovorio je: -
Zar vi, u va{oj Knjizi ne kaète:
"Oni kojima je dano da nose Tevrat, pa ga ne
drè, sli~ni su magarcu koji nosi knjige!"
(I62:5) Meni je dano da nosim Tevrat?! Omer ga je,
potom, pustio i on je oti{ao stigav{i do Homsa. Tamo
je ~uo jednog tu`nog ~ovjeka kako govori:
"O vi kojima je Knjiga dana, povjeru te u ovo
{to objavljujemo potvr|uju}i ono {to ve}
imate prije nego {to crte lica izbri{emo i
vratimo ih nazad..." Tada je rekao: "Gospodaru
moj, ja prihva}am islam!" iz straha da se na njega ne
odnosi ovo {to donosi ovaj ajet. Nakon toga se vratio,
oti{ao svojoj porodici u Jemen, a potom do{ao s
njima kao muslimanima! Ovako prenosi Ibn Ebi-
Hatim u drugoj verziji i sa drugim lancem predanja.
j

"ili ih prokunemo kao {to smo proklinjali
one koji nisu po{tovali subotu", tj. one koji su u
subotu varkom i{li u lov, pa su se izobli~ili u majmune
i svinje
175
, o ~emu }e op{irnije biti govora u poglavlju
"O bedemima", in{allah!
"...jer zapovijest Allahova }e izvr{ena biti!"
Kada On ne{to naredi, ne moè biti druga~ije, niti se
to moè omesti. Nakon toga, Allah Uzvi{eni saop}ava
da ne}e oprostiti da se Njemu bilo {to pridruùje, tj.
da ne}e oprostiti robu koji bude idolopoklonik, dok }e
sve osim toga oprostiti kome ho}e od Svojih robova.
U vezi s ovim ajetom ima vi{e hadisa, od kojih }emo
mi neke ovdje navesti.
Prvi hadis: Hafiz Ebu-Bekr el-Bezzar u svom
"Musnedu" navodi predanje od Enesa ibn Malika, koji
rekao: /748/ "Tri su vrste nasilja: nasilje koje Allah ne}e
oprostiti, nasilje koje }e Allah oprostiti i nasilje od
kojega Allah ne}e ostaviti ni{ta! Nasilje koje Allah
ne}e oprostiti jeste idolopoklonstvo ({irk), jer Allah
kaè:
'Idolopoklonstvo je veliko nasilje!' (I31:13)
Nasilje koje }e ~ovjek oprostiti. jeste nasilje koje robovi
u~ine sebi u stvarima izme|u njih i njihova
Gospodara, a nasilje koje ne}e ostaviti jeste nasilje
robova jednih prema drugima sve dok jedni drugima
to duguju!"
Drugi hadis: Imam Ahmed navodi predanje od
Ebu-Zerra, koji kaè: /749/ - Allahov Poslanik, sallal-
lahu alejhi ve sellem, rekao je: "Nema roba koji kaè:
Nema boga osim Allaha! a potom, na tome umre -
da ne}e u}i u Dènnet!" Na to sam ja upitao: "A ako
u~ini blud ili ukrade?", pa je rekao: "âk ako i blud

175
Vidjeti poglavlje "Krava", ajet 65,66, te poglavlje "Bedemi",
ajet 166 uz poseban komentar.
po~ini i ukrade!" Rekao sam: "A ako u~ini blud ili
ukrade?", pa je rekao: "âk ako i blud po~ini i ukrade!"
To je ponovljeno tri puta, a ~etvrti put je rekao:
"Uprkos protivljenju Ebu-Zerra!" Zatim kaè: "Nakon
toga je Ebu-Zerr izi{ao, a on je vuku}i svoj pla{t
govorio: "Da, uprkos protivljenju Ebu-Zerra!" Nakon
toga je Ebu-Zerr ovo govorio i ponavljao: "Da, uprkos
protivljenju Ebu-Zerra!" Navode ga iz predanja
Husejna.
Tre}i hadis: Hafiz Ebu-Ja'la navodi predanje u
svom "Musnedu" od Dàbira: /750/ da je Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Oprost prema robu
vaì sve dok ne padne zastor!" Neko je upitao:
"Allahov Poslani~e, a {ta je zastor?" On je odgovorio:
"To je pridruìvanje Allahu bilo {ta, jer nema du{e koja
}e susresti Gospodara svoga ako Mu nikoga nije
pridruìvala, da joj se ne omogu}i oprost od Allaha
Uzvi{enog, pa ako On htjedne - kaznit }e je, a ako
htjedne - oprostit }e joj!" Nakon toga, Boìji
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, prou~io je:
"Allah, doista, ne}e oprostiti da se Njemu
i{ta ravnim pridruùje, a oprostit }e sve mimo
toga, kome On ho}e!"
êtvrti hadis: Taberani navodi predanje od Ibn-
Abbasa, koji prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, da je rekao: /751/ - Allah Uzvi{eni
kaè: "Ko bude znao da sam Ja mo}an da
oprostim grijehe, oprostit }u mu ukoliko mi
ne bude nikoga pridruìvao!"
Od Ibn-Omera se navodi da je rekao: - Nismo
dozvoljavali da za oprost mole oni koji su po~inili
velike grijehe dok nismo ~uli Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, kako u~i:
i{ta ravnim pridruùje, a oprostit }e sve mimo
toga kome On ho}e!" Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao je: /752/ "Ostavio sam Svoj
zagovor ({efaat) za po~inioce velikih grijeha iz Moga
ummeta za Sudnji dan!" Naime, za traènje oprosta
Allahovog uvjet je pokajanje, pa ko se pokaje od bilo
kojeg grijeha, makar ga i opetovao, Allah }e mu
primiti pokajanje, jer Allah Uzvi{eni kaè:
- Reci: "O robovi moji koji ste se prema sebi
ogrije{ili, ne gubite nadu u Allahovu milost,
jer Allah sve grijehe opra{ta!" (I39:53), ali pod
uvjetom da se pokaju.
176

"A onaj ko drugog Allahu pridruùje, on
~ini potvoru i grijeh veliki", kao {to Allah tako|er
kaè:
"Idolopoklonstvo je veliko nasilje!" (I31:13) U
dva Sahiha se navodi predanje od Ibn-Mesuda, koji
kaè: /753/ Upitao sam: "Allahov Poslani~e, koji je
najve}i grijeh?" Rekao je: "Da Allahu u~ini{ suparnika,

176
ak i sam irk (idolopoklonstvo) Allah moe oprostiti ukoliko
onaj koji to ini uini tevbu/pokajanje za ivota. Me|utim, ono to
Allah nee oprostiti nikada jeste irk sa kojim ovjek umre i zbog
koga e vjeno ostati u Vatri. Njemu se kazna nee smanjivati, tako
da e - kada mu sagori - koa biti zamijenjena drugom, da bi osjeao
kaznu!
4 En - Nisa / ene
291
a On te je stvorio!" On navodi kompletan hadis. Ibn-
Merdevejh navodi predanje od Imrana ibn Husajna:
/754/ da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao: "Da vas obavijestim o najve}im
grijesima? To je pridruìvanje Allahu nekoga ravnim!",
a zatim je prou~io:
"A onaj ko drugog Allahu pridruùje, on ~ini
potvoru i grijeh veliki!" te nepokornost
roditeljima, pa je prou~io: "da bi bio zahvalan
Meni i roditeljima svojim, a Meni se sve
vra}a!" (I31:14)

"Zar ne vidi{ one koji sebe smatraju od grijeha
~istim? Me|utim, Allah ~isti od grijeha koga
ho}e i nikome se ne}e, ni koliko trun,
nepravde u~initi!" /49/ "Pogledaj kako
izmi{ljaju la` o Allahu! To je Allahu dovoljno
kao jasan grijeh!" /50/ - Zar ne vidi{ one
kojima je dan dio Knjige kako u kumire i
Taguta vjeruju, a onima koji ne vjeruju
govore: "Ovi su na ispravnijem putu od onih
koji vjeruju " /51/ "To su oni koje je Allah
prokleo, a onome koga je Allah prokleo ne}e{
na}i nikoga ko bi mu pomogao!"/52/
!

Hasan i Katade tvrde da je ajet:
"Zar ne vidi{ one koji sebe smatraju od
grijeha ~istim?" objavljen u vezi sa ìdovima i
kr{}anima koji su govorili: "Mi smo sinovi i miljenici
Boìji!" - te: "U Dènnet ne}e u}i niko ko nije ìdov ili
kr{}anin!" Me|utim, iako su ìdovi i kr{}ani bili povod
objavi ajeta, on tako|er ima op}e zna~enje i odnosi se
na svakoga onoga koji se hvali{e i sam sebe ili druge
osloba|a grijeha. Ustvari, to predstavlja prijekor
samohvalisanju i osloba|anju od grijeha. U Sahihu
Muslimovom navodi se predanje od Mikdada ibn El-
Esveda, koji kaè: /755/ "Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, naredio nam je da bacimo pra{inu u
lica onih koji hvale!" U Dva Sahiha od Ebu-Bekreta se
prenosi: /756/ da je Allahov Poslanik ~uo nekog
~ovjeka kako hvali drugoga ~ovjeka, pa je rekao:
"Te{ko tebi, prerezao si vrat svome drugu!" Zatim je
rekao: "Ako neko od vas mora pohvaliti svoga druga,
neka kaè: 'Mislim da je takav i takav!', a Allah najbolje
zna!"
Imam Ahmed navodi predanje od Ma'beda el-
Dùhenija, koji kaè: - Muavija je rijetko navodio rije~i
Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, govore}i "da
je rekao", a rijetko bi i petkom, kada bi navodio hadis
Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, izostavljao
njegove rije~i: /757/ "Kome Allah èli dobro, da mu
da razumije vjeru! Ovaj kapital je sladak i svje`, pa ko
ga uzme iskreno, bit }e blagoslovljen! ûvajte se
hvalisanja, jer to je ubistvo!" O poku|enosti hvalisanja
i osloba|anja od grijeha bit }e rije~i vi{e uz ajet:
"I ne osloba|ajte grijeha sami sebe, jer On
najbolje zna ko se Allaha boji!" (I53: 32)
177

Zato Allah Uzvi{eni ovdje kaè:
"Me|utim, Allah ~isti od grijeha koga ho}e!"
To je stvar Allaha Uzvi{enog, budu}i da On najbolje
zna su{tinu stvari i sve skriveno; "i nikome se ne}e,
ni koliko trun, nepravde u~initi!" Dakle, ni koliko
jedan trun, a to je ono {to bude unutar sjemenke ili
{to ostane me|u prstima.
"Pogledaj kako izmi{ljaju la` o Allahu!" To
zna~i: pogledaj kako ìdovi i kr{}ani sami sebe
osloba|aju grijeha, tvrde}i da su oni Allahovi sinovi i
miljenici, te
"da u Dènnet ne}e u}i niko osim onoga ko
bude ìdov ili kr{}anin!" (I2:111), zatim:
"Vatra nas ne}e ni dodirnuti vi{e od nekoliko
dana!" (I3:24) Usto, oni se pouzdaju u dobra djela
svojih predaka, iako je Allah Uzvi{eni odredio da
dobra djela o~eva ne}e ni u ~emu biti od koristi
sinovima, rekav{i:
"Taj narod je bio i nestao; njemu pripada ono
{to je zasluìo, a vama {to ste zasluìli!"
(I2:134)
Zatim, Allah Uzvi{eni kaè: "To je Allahu
dovoljno kao jasan grijeh!" Dovoljno je {to su
ovo u~inili otvoreno laù}i i kleve}u}i.
"Zar ne vidi{ one kojima je dan dio Knjige,
kako u kumire i Taguta vjeruju?" Rije~ odnosi se
na kumira, proroka, ~arobnjaka i sl. U hadisu stoji:
/758/ "Predskazivanje, vra~anje i gatanje ulaze u
zna~enje rije~i 'el-dìbt'!" Imam Ahmed navodi
predanje u svom "Musnedu" od Kubejsea ibn
Meharika, koji navodi da je ~uo Vjerovjesnika,
sallallahu alejhi ve sellem, kako kaè: /759/
"Gatanje, vra~anje i predskazivanje sudbine spadaju
u idolopoklonstvo! Avf kaè: "Predskazivanje je
gatanje iz leta ptica, a vra~anje je gatanje iz linija po
zemlji.
178
O Tagutu smo, me|utim, govorili u
poglavlju "El-Bekare", uz rije~i Allaha Uzvi{enog:
"Onaj ko ne vjeruje u Taguta ,
179
a vjeruje u
Allaha, drì se za naj~vr{}u vezu, koja se ne}e
prekinuti".
Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Ebu-Zubejra, da
je on ~uo od Dàbira ibn Abdullaha kako mu je
postavljeno pitanje u vezi sa "Tagutima", pa je rekao:

177
Pogledati komentar uz poglavlje "En-Nedm", ajet 32.
178
To je vjerovatno ono to mi danas nazivamo vraanje
kameniima, to je runa i lana vjetina iji protagonisti misle da
otkrivaju skriveno znanje i time potvr|uju da su laci i neznalice.
179
Usp. biljeku 105 uz ajet 256 poglavlja "El-Bekare".
4 En - Nisa / ene
292
"To su proroci kojima dolaze {ejtani!" Imam Malik
kaè: "To je sve {to se oboàva mimo Allaha
Uzvi{enog!"
"...a onima koji ne vjeruju govore: "Ovi su
na ispravnijem putu od onih koji vjeruju..."
Oni preferiraju nevjernike u odnosu na muslimane i
pored njihovog paganstva, pomanjkanja vjere i
nevjerovanja u Allahovu Knjigu, koja im je dana.
kaè: Kada je Ka'b ibn E{ref do{ao u Meku, Kurej{i su
rekli: "Zar ne vidi{ ovog samotnog bijednika od-
sje~enog od svog naroda, koji misli da je bolji od
nas...?!" Mi smo ~uvari hadìja, vrata Kabe i skrbnici
vodom!" On je rekao: "Vi ste dobri!" Nakon toga
objavljeno je: "a doista, }e onaj koji tebe mrzi
bez spomena ostati!" (108:3) Nakon toga je,
tako|er, objavljeno:
"Zar ne vidi{ kako oni kojima je dan dio
Knjige..." do "pomaga~!" (I3:44-45) Ovo je za
njih prokletstvo i obavje{tenje da ne}e imati
pomaga~a ni na ovome ni na onome svijetu, budu}i
da idu traìti pomo} od idolopoklonika, govore}i im
to kako bi ih pridobili da im pomognu. Oni su im
odgovorili do{av{i s njima na "Dan saveza", pa su
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi dru-
govi iskopali oko Medine hendek, te je Allah otklonio
njihovo zlo!
"I one koji ne vjeru u i nisu postigli
nikakvo dobro, pune srd`be je odbio, I
vjernike je Allah borbe po{tedio! Allah je
doista mo}an i silan!" (I33:25)
j

"Ili (da) bilo kakav udio u vlasti imaju, oni
ljudima ni{ta ne bi dali!" /53/ "Ili ljudima za
vide na onome {to im je Allah dao iz obilja
svoga?! A Mi smo potomcima Ibrahimovim
Knjigu i mudrost dali, i dali smo im veliku
vlast!" /54/ "Pa, bilo ih je koji su vjerovali, a
bilo je i onih koji su od toga odvra}ali! A
Dèhennem je dovoljan kao oganj uàreni!"
/55/
-

Allah Uzvi{eni kaè "Ili da bilo kakav udio u
vlasti imaju..." u obliku negativnog upita, {to zna~i:
oni nemaju nikakvog udjela u vlasti. Nakon toga,
opisuje ih kao {krce, pa kaè:
"oni ljudima ni{ta ne bi dali!" Zna~i, da oni
imaju ikakav udio u vlasti i gospodarstvu,. oni ne bi
dali ni{ta, a pogotovu ne Muhammedu, sallallahu
alejhi ve sellem, pa ~ak ni toliko da se moè ispuniti
"neqir", tj. udubina na ko{tici hurme, po mi{ljenju Ibn-
Abbasa i mnogih drugih.
"Ili bi ljudima zavidjeli na onome {to im je
Allah dao iz obilja Svoga?!" Time se ukazuje na
njihovu zavist prema Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve
sellem, na veli~anstvenoj vjerovjesni~koj misiji, koju
mu je Allah Uzvi{eni podario, te spre~avanje da ga
priznaju iz zavisti prema njemu budu}i da je bio Arap,
a ne Izraeli}anin. Ibn-Abbas kaè: "Mi smo ljudi mimo
drugih!"
180

"A Mi smo potomcima Ibrahimovim Knjigu
i mudrost dali, i dali smo im veliku vlast!" To
zna~i, Mi smo sinovima Israilovim, kojima su potomci
Ibrahimovi dali vjerovjesni{tvo, njima smo objavljivali
knjige, pa su oni sudili me|u sobom po tradiciji, tj.
mudrosti, a dali smo da izme|u njih budu i vladari.
Pored svega toga, me|u njima je bilo onih koji su
vjerovali, te onih koji nisu vjerovali, i koji su ljude
odvra}ali i odbijali od vjerovanja u vjerovjesnike, iako
su bili izme|u njih, pa kako da povjeruju u tebe,
Muhammede, jer ti nisi Izraeli}anin?!
"A dovoljan je Dèhennem kao uàreni
oganj!", tj. kao kazna za njihovo nevjerstvo, inad i
suprotstavljanje Allahovim knjigama i poslanicima,
njima je dovoljna vatra!

"Doista, one koji ne vjeruju u Znamenja Na{a,
Mi }emo u vatru baciti, pa kada god im se
koè ispeku, zamijenit }emo im ih drugim
koàma, kako bi kaznu osjetili! Allah je,
doista, silan i mudar!" /56/ "A one koji vjeru u
i dobra djela ~ine, Mi }emo uvesti u dènetske
ba{~e ispod kojih rijeke teku. Tamo }e
zauvijek ostati i ène ~iste u njima imati; i u
debelu hladovinu }emo ih uvesti!"/57/
j

Allah Uzvi{eni kazuje kako }e ka`njavati u
dèhenemskoj vatri one koji ne vjeruju u Njegove
ajete i odvra}aju od Poslanika, sallallahu alejhi ve sel-

180
Pod ljudima se u ovom ajetu misli na Arape, a ne na ostale ljude,
budui da su idovi smatrali da e vjerovjesnik doi izme|u njih.
Stoga, kada se on pojavio me|u Arapima, oni su im pozavidjeli na toj
velikoj blagodati! Allahu na, daj nam da Ti se zahvalimo na
blagodati Tvojoj to si nam poslao ovog plemenitog vjerovjesnika i
da se drimo njegove upute, jer Tebi pripada zahvala na poetku i
kraju!
4 En - Nisa / ene
293
lem, pa kaè: "Doista, one koji ne vjeruju u
Znamenja Na{a... itd.", tj. Mi }emo uvesti u Vatru
tako da kaznom i patnjom bude obuhva}en svaki
djeli} njihovoga tijela. Zatim kaè:
"pa kada im se koè ispeku, zamijenit }emo
im ih drugim koàma, kako bi kaznu osjetili!"
E'me{ navodi predanje od Ibn-Omera: "Kada njihove
koè budu sagorjele, bit }e zamijenjene drugim
koàma, bijelim poput hartije!" To prenosi Ibn Ebi-
Hatim. /760/ "Jedan je ~ovjek ovaj ajet prou~io pred
Omerom, pa je on rekao: "Ponovi mi ga!", {to je on
u~inio. Tada je Muaz ibn Dèbel rekao: "Ja imam
njegov komentar! U jednom satu bit }e promijenjene
sto puta!" Omer je kazao: "Tako sam ja ~uo od Alla-
hovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem!"
"A one koj vjeruju i dobra djela ~ine, Mi
}emo uvesti u dènetske ba{~e, ispod kojih
rijeke teku. Tamo }e zauvijek ostati!" To je
kazivanje o stanju sretnika u dènetskim ba{~ama, is-
pod kojih rijeke teku u svim pravcima. Oni }e u njima
vje~no ostati ne mijenjaju}i se i ne èle}i da se bilo {ta
mijenja!; "i ène ~iste imati", tj. ène ~iste od
mjese~nog i porodiljskog pranja, od neposlu{nosti,
lo{eg morala i negativnih svojstava.
i
"i u debelu hladovinu }emo ih uvesti!" U
duboku, debelu i ugodnu hladovinu. Ibn-Dèrir
navodi predanje od [u'beta, koji kaè: - ûo sam Ed-
Dahhaka kako prenosi od Ebu-Hurejrea, a on od
Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao:
/761/ "U Dènnetu ima drvo ispod ~ijeg hlada jaha~
moè putovati stotinu godina i ne}e ga prije}i. To je
Drvo vje~nosti...!"

"Allah vam doista nare|uje da emanete date
onima kojima pripadaju, a kada me|u ljudima
sudite - da pravedno sudite. Savjet Allahov je
u stinu divan i Allah doista sve ~uje i
vidi!"/58/
i
i
i

Allah Uzvi{eni nare|uje da se poslovi od povjere-
nja daju onima koji su ih dostojni. U hadisu Hasana,
koji on navodi od Semure, stoji da je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /762/ "ûvaj emanet
onoga koji ti ga je povjerio i ne iznevjeri onoga ko je
tebe iznevjerio!" Predanje navode imam Ahmed i
autori "Sunena" i to obuhva}a sve stvari i poslove od
povjerenja kojima je obavezan ~ovjek, po~ev{i od
prava Allaha Uzvi{enog prema Svojim robovima (kao
{to su namaz, zekat, post, kefareti, zavjeti i druge
obaveze koje su ~ovjeku povjerene i za koje robovi ne
znaju), do prava ljudi jednih prema drugima (kao {to
su: ugovori, stvari na ~uvanju i drugo {to povjeravaju
jedni drugima bez dovoljnog uvida u to), a {to je
Allah naredio da se izvr{i. Ko to ne u~ini na ovome
svijetu, od njega }e se nadoknaditi na Sudnjem danu,
{to potvr|uje i vjerodostojan hadis, prema kome je
/763/ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao: "Tada }e se sigurno dati prava onome kome
pripadaju, pa }e se ovci bez rogova dati od one koja
je imala rogove!" Vi{e komentatora navode da je ovaj
ajet objavljen u vezi s Osmanom ibn Talhom ibn Ebi-
Talhom, ~uvarom (vratarom) ~asne Kabe. Povod je
bio {to je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
uzeo od njega klju~ od Kabe na dan osvajanja Meke,
a zatim mu ga vratio. Ibn-Ishak kaè: "Neki ljudi od
znanja su mi pri~ali da je Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, stao na vrata Kabe i rekao: /764/
"Nema boga osim Allaha, Jedinoga, Koji nema ortaka,
Koji je potvrdio Svoje obe}anje, pomogao Svoga roba
i sam porazio saveznike. Svako djelo, krv i imetak koji
se isti~u, i spominju (iz doba dàhilijeta) pod mojim
su nogama osim brige o Kabi i vode za hadìje!"
Ostatak hadisa naveden je u govoru (hutbi)
Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, koju je tada
odrào. Zatim kaè: "... potom je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, sjeo u dàmiji. Pri{ao mu je
Alija ibn Ebi-Talib dok mu je klju~ jo{ bio u rukama i
rekao: "Allahov Poslani~e, sastavi nam pokrivanje
Kabe sa pojenjem hadìja, Allah te blagoslovio!" - a
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Gdje
je Osman ibn Talha?" On je pozvan njemu, pa mu je
rekao: "Evo ti klju~evi, Osmane. Danas je dan
povjerenja i dobro~instva!" Ovaj ajet, iako je objavljen
povodom vra}anja klju~a Kabe Osmanu ibn Talhi koji
je bio emanet {to ga je predao Allahovom Poslaniku,
sallallahu alejhi ve sellem, a zatim mu ga je on vratio,
kao {to je naprijed navedeno u hadisu, ima op}i
smisao i odnosi se na svaki emanet koji ~ovjek povjeri.
Zato Ibn-Abbas kaè: "To se odnosi i na dobro~initelja
i na pokvarenjaka!" To se odnosi na svakoga, jer svako
treba da vrati povjerene mu stvari.
"a kada me|u ljudima sudite - da pravedno
sudite." Ovim Allah Uzvi{eni nare|uje da se me|u
ljudima pravedno sudi. U hadisu stoji: /765/ "Allah je
uz vladara sve dok ne postane nepravedan, a kada
postane nepravedan - onda ga ostavi samog!"
"Savjet Allahov je, u stinu, divan!" On vam
time nare|uje da stvari od povjerenja izvr{avate i
pravedno sudite me|u ljudima, uklju~uju}i i druge
Njegove savr{ene i veli~anstvene naredbe i propise.
"i Allah, doista, sve ~uje i vidi!" On dobro
~uje {to govorite i vidi {to radite. Ibn Ebi-Hatim
navodi predanje od Ebu-Hurejrea, koji je prou~io ovaj
ajet:
"Allah vam doista nare|uje da povjerenje
dajete onima koji su ga dostojni..." do rije~i:
"Savjet Allahov je u stinu divan, i Allah,
doista, sve ~uje i vidi!" stavljaju}i palac na uho, a
prst do njega na oko, rekav{i: /766/ "ûo sam da ga
je ovako u~io i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, stavljaju}i prste ovako!" Predanje navode Ebu-
Davud i Ibn-Hibban u svom Sahihu, El-Hakim u
4 En - Nisa / ene
294
"Mustedreku" i Ibn-Merdevejh u svom "Tefsiru." Ebu-
Junus je bio sluga Ebu-Hurejrea po imenu Selim ibn
Dùbejr.

"O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravaj-
te se Poslaniku i nadle`nim izme|u vas! A ako
se u ne~emu ne slaète, obratite se Allahu i
Poslaniku ako vjerujete u Allaha i drugi svijet!
To je bolje i posljedice su ljep{e "/59/
,
!
"

l

El-Buhari navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji u
vezi s rije~ima:
"pokoravajte se Allahu i pokoravajte se
Poslaniku i nadle`nim izme|u vas", kaè: /767/
"Objavljeno je u vezi s Abdullahom ibn Huzafe ibn
Kajs ibn Adijjem, kada ga je Allahov Poslanik, sallalla-
hu alejhi ve sellem, poslao u izvidnici..." Ovako to
navode ostali iz ove grupe, izuzev Ibn-Madèa, a
imam Ahmed prenosi od Alije da je rekao: /768/
"Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao je
izvidnicu, odrediv{i im za pretpostavljenoga jednog
od ensarija. Kada su oni krenuli, on je zapazio ne{to,
pa je rekao: "Zar vam Allahov Poslanik nije zapovjedio
da mi budete poslu{ni?" Oni su kazali: "Dakako!"
Zatim je rekao: "Sakupite mi drva!" Sakupili su drva a
on je tu naloìo vatru i rekao: "Odlu~io sam da u|ete
u ovu vatru!" Zatim, kaè: - Jedan mladi} me|u njima
tada je rekao: "Od vatre ste pobjegli Allahovom
Poslaniku, pa ne ùrite dok ne sretnete Poslanika! Ako
vam on naredi da u|ete u vatru, u|ite!" Oni su se
potom vratili Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve
sellem, i obavijestili ga o tome, a on je rekao: "Da ste
u nju u{li, nikada ne biste izi{li! Pokornost je samo u
~injenju dobra!" To biljeè sastavlja~i dva Sahiha u
predanju El-E'me{a. Ebu-Davud navodi predanje od
Abdullaha ibn Omera, koji prenosi da je Allahov
"Poslu{nost i pokornost obaveza su muslimana u
stvarima koje voli i ne voli, a koje ne vode u grijeh.
Ukoliko se zapovijeda grijeh, tada nema poslu{nosti ni
pokornosti!" To navode i El-Buharija i Muslim.
El-Buhari navodi predanje od Enesa, koji kaè da je
/770/ "Slu{ajte i pokoravajte se, pa makar vam
nare|ivao abesinski rob ~ija je glava kao gro`|ica!"
Ibn-Dèrir navodi predanje od Ebu-Hurejrea, koji
sellem, rekao: /771/ "Do}i }e vam namjesnici nakon
mene, pa }e vam dobro~initelj ~initi dobro, a
pokvarenjak zlo! Slu{ajte ih i budite pokorni u svemu
{to je u skladu s istinom i klanjajte iza njih! Ako budu
~inili dobro, to pripada i vama i njima, a ako budu
~inili zlo, to pripada vama, a protiv je njih!" Od Ibn-
Abbasa, r.a., navodi se da je rekao: - Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, kaè: /772/ "Ko kod svoga
pretpostavljenog (vladara) vidi ne{to lo{e, neka se
strpi, jer niko ko se razilazi sa zajednicom i za pedalj,
ne}e umrijeti osim kao paganin!" Predanje navode
Muslim i El-Buhari.
"i nadle`ne izme|u vas!" Ima mi{ljenja da su
to pretpostavljeni vladari, a ima mi{ljenja da su u~eni.
Koliko se vidi, a Allah to najbolje zna, to ima op}e
zna~enje i odnosi se na svakog pretpostvljenog, od
vladara do u~enjaka. U jednom sahih
(vjerodostojnom) hadisu o ~ijoj su vjerodostojnosti
saglasni El-Buhari i Muslim, od Ebu-Hurejrea se navodi
kako on prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, da je rekao: /773/ "Ko se meni
pokori, pokorio se i Allahu, a ko prema meni grije{i,
grije{i i prema Allahu. Ko se pokori mome zastupniku
- i meni se je pokorio, a ko se ogrije{i o moga
zastupnika - i o mene se ogrije{io!" Ove zapovijedi
odnose se na poslu{nost u~enim i pretpostavljenim.
Zato Allah Uzvi{eni kaè: pokoravajte se Allahu",
tj. slijedite Njegovu Knjigu, "i pokoravajte se
Poslaniku", tj. drìte se njegova sunneta,
i nadle`nim izme|u vas", u svemu {to vam
narede u okviru pokornosti Allahu, a ne grije{enju
prema Njemu, jer "nema pokornosti stvorenju u
grije{enju prema Allahu", kao {to je to navedeno u
hadisu, nego je "pokornost samo u dobru!"
"A ako se u ne~emu ne slaète, obratite se
Allahu i Poslaniku", tj. Knjizi i sunnetu. To je
zapovijed od Allaha Uzvi{enog, jer u svemu u ~emu
ljudi raspravljaju o pitanjima osnova vjere i izvedenih
propisa, du`ni su da se obrate Knjizi i sunnetu, kao {to
i Allah Uzvi{eni kaè:
"Ma u ~emu se razilazili, presuda pripada
Allahu!" (I42:10) Prema tome, ono {to presude
Knjiga i sunnet, i {to posvjedo~e kao ispravno, to je
istina, a nakon istine nema ni{ta osim zablude! Zato i
Allah Uzvi{eni kaè: "ako vjerujete u Al aha i
drugi svijet!" To zna~i, va{a neslaganja i neznanje
ostavite i obratite se Allahovoj Knjizi i sunnetu
Njegova Poslanika, pa prema njima sudite u svemu u
~emu se ne slaète. Ovaj ajet upu}uje na to da onaj
koji u pitanjima sukoba ne bude sudio po Knjizi i
sunnetu, i njima se ne obrati, ne vjeruje u Allaha i
drugi svijet.
Allah Uzvi{eni kaè: "To je bolje", tj. su|enje na
osnovi Allahove Knjige i sunneta Njegovoga
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te obra}anje
njima bolje je, "i po posljedicama ljep{e", tj. sa
ljep{om posljedicom, rezultatom i nagradom.
4 En - Nisa / ene
295

"Zar ne vidi{ one koji tvrde da vjeruju u ono
{to je objavljeno tebi i u ono {to je objavljeno
prije tebe, kako èle da im se pred Tagutom
sudi, iako im je nare|eno da u njega ne
vjeru u?! A {ejtan èli da ih samo u veliku
zab udu navede!" /60/ - I kada im se kaè:
"Do|ite na ono {to je Allah objavio i do|ite
Poslaniku " - vidi{ licemjere kako se od tebe
sasvim okre}u!" /61/ "A {ta }e tek biti kada ih
pogodi nevolja zbog djela ruku njihovih, pa ti
do|u zaklinju}i se Allahom: "Mi smo samo
htjeli da dobro i pravo u~inimo!" /62/ "To su
oni za koje Allah zna {ta je u srcima njihovim,
pa okreni se od njih i savjetuj ih, i reci im ono
{to }e ih dirnuti!"/63/
j
l
!

Ovo je prijekor Allaha Uzvi{enog onima koji tvrde
da vjeruju u ono {to je Allah Objavio Svome Poslaniku
i vjerovjesnicima koji njemu prethode, a.s., a oni,
pored toga, sude mimo Knjige i sunneta. Prema
tome, ovaj ajet upu}uje prijekor svakome ko napusti
sud Allaha i Njegova Poslanika, uzimaju}i da sudi po
ne~emu drugome, {to je la`no, a {to se imenuje
Tagutom. Zato Allah Uzvi{eni kaè:
"kako èle da im se pred Tagutom sudi...
itd.", "kako se od tebe sasvim okre}u", tj. kako
se od tebe sasvim odbijaju kao oholi ljudi. U tom
smislu, Allah Uzvi{eni kaè za idolopoklonike:
- A kada im se kaè: "Slijedite ono {to vam
Allah objavljuje!", oni odgovaraju: "Ne, mi
slijedimo ono {to smo zatekli kod predaka
na{ih!" (I31:21)
Nakon toga, Allah Uzvi{eni kore}i licemjere kaè:
"A {ta }e tek biti kada ih pogodi nevolja zbog
djela ruku njihovih? "To zna~i: {ta }e s njima biti
kada ih sudbina dovede u situaciju da ih zadese
nevolje zbog njihovih grijeha i budu trebali tvoju
pomo},
"pa ti do|u kunu}i se Allahom: 'Mi smo samo
htjeli da dobro i pravo u~inimo!', tj. do|u da ti
se izvinu i kunu se govore}i: 'Mi time nismo htjeli
drugog osim Tebe, nego smo se samo tako
prikazivali, ne vjeruju}i u ispravnost tog suda!'
"To su oni za koje Allah zna {ta je u srcima
njihovim!" Ta vrsta ljudi su licemjeri i Allah zna {ta je
u njihovim srcima, pa }e ih prema tome i kazniti, jer
Njemu se ni{ta ne moè sakriti. Zato, Muhammede,
to ti je dosta za njih, jer Allah zna {to javno ~ine i {to
kriju. U tom smislu, njemu kaè: "pa okreni se od
njih!", tj. nemoj prema njima biti strog zbog onog
{to je u srcima njihovim, "i savjetuj ih!" Ukazuj im
na licemjerje koje je u srcima njihovim i zlo u du{i
njihovoj, "i reci im ono {to }e ih dirnuti!"
Savjetuj ih rije~ima koje su njima razumljive i bliske!

"A mi nismo nijednog poslanika poslali, osim
da bi mu se pokoravalo uz Allahovo odobre-
nje A da ti oni do|u kada sami sebi nasilje
u~ine i zamole Allaha da im oprosti, pa da i
Poslanik zamoli da im se oprosti, oni bi vidjeli
da Allah doista prima pokajanje i da je
milostiv!" /64/ "I tako Mi Gospodara tvoga,
oni ne}e vjerovati dok za sudiju u sporovima
me|usobnim tebe ne prihvate, a potom u
du{ama svojim tegobe ne osjete za ono {to si
odredio i sasvim se ne predaju!"/65/
.

Allah Uzvi{eni kaè: "A mi nismo nijednog
poslanika poslali, osim da bi mu se
pokoravalo..." To zna~i, naloìo sam da se
pokoravaju onome koga sam im poslao;
"uz odobrenje Allahovo". Mudàhid kaè: "To
zna~i, niko mu se ne}e pokoravati, osim s Mojim
odobrenjem", tj. ne}e mu se pokoravati osim onaj
kome Ja dopustim, jer Allah Uzvi{eni tako|er kaè:
"Allah je ve} potvrdio obe}anje Svoje, pa
ste ih vi, voljom Njegovom uni{tavali"
(I3:152), tj. uz Njegovu zapovijed, odredbu, volju i
mo} nad njima.
"A da ti do|u oni koji su sami sebi nasilje
u~inili i zamole Allaha da im oprosti, pa da i
Poslanik zamoli da im se oprosti!" Allah
Uzvi{eni upu}uje grje{nike i prekr{ioce kada im se desi
da pogrije{e ili po~ine grijeh da do|u Poslaniku,
sallallahu alejhi ve sellem, i kod njega od Allaha oprost
zamole, tj. zamole i njega da traì oprost za njih. Jer,
ukoliko oni to u~ine, Allah }e primiti njihovo
pokajanje, smilovati im se i oprostiti im. U tom smislu,
4 En - Nisa / ene
296
Allah Uzvi{eni kaè: "Oni bi vidjeli da Allah doista
prima pokajanje i da je milostiv!"
181

"I tako Mi Gospodara tvojega, oni ne}e
povjerovati dok za sudiju u sporovima
me|usobnim tebe ne prihvate!" Allah Uzvi{eni se
kune Svojom Svetom Osobom da niko ne}e biti
vjernik dok ne uzme za sudiju Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, u svim stvarima, tako da to {to on
presudi jeste istina koje se treba i javno i tajno dràti.
"a potom, u du{ama svojim, nimalo tegobe
ne osjete za ono {to si odredio i sasvim se ne
predaju!" Zna~i, kada tebe za sudiju uzimaju, oni ti
se u dubini du{a svojih pokoravaju i ne nalaze nikakve
tegobe {to si im presudio, tako da to prihva}aju i
javno i tajno, predaju}i se potpuno i bez rezerve. To
potvr|uje i slijede}i hadis: /774/ "Tako mi Onoga u
îjim rukama je moj ìvot, nijedan od vas ne}e biti
vjernik sve dok njegove strasti ne budu slijedile ono
{to sam ja donio!" El-Buhari od Urveta prenosi da je
rekao: /775/ - Zubejr se sukobio s nekim ~ovjekom u
vezi s jamom sa vodom u Harri, pa mu je Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Zubejre, zalij svoju
zemlju a potom pusti vodu kom{iji!" Tada je ensarija
rekao: "To je zbog toga {to ti je on teti}!" Na to se
naljutio Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, i
rekao: "Zalij svoju zemlju, Zubejre, a zatim zaprije~i
vodu dok ne poplavi tvoju zemlju, a zatim je pusti
svome kom{iji!" Tako je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi
ve sellem, svojom presudom dao potpuno pravo
Zubejru, koje je bio prisvojio ensarija ukazuju}i prije
toga na rje{enje koje je bilo prihvatljivo, pa je Zubejr
rekao: - Mislim da je ovaj ajet:
povjerovati dok za sudiju u sporovima
me|usobnim tebe ne prihvate!" objavljen
isklju~ivo tim povodom! To prenosi Ahmed s
prekidom u lancu predanja izme|u Urveta i njegovog
oca Zubejra, jer on to nije ~uo od njega, nego je ~uo
od svoga brata Abdullaha, a predanje navodi i Ibn
Ebi-Hatim prema kojem Urve to prenosi od Abdullaha
ibn Zubejra, kome to prenosi Zubejr ibn Avam. Tako
ga navodi i Nesa'i dok Ibn Ebi-Hatim to tako|er
prenosi od Seida ibn Musejjeba, koji kaè: /776/ "da
je to objavljeno u vezi sa Zubejrom ibn Avamom i
Hatibom ibn Ebi-Belte'om!" To je "mursel" predanje, u
kojem, me|utim, ima jedna korist, a to je da je
spomenuto puno ime ensarije, a usto navodi se i
drugi povod objave ovog ajeta.

181
Neki muslimani koriste ovaj ajet kao dokaz da je dozvoljeno
obraati se molbom preko Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, i nakon njegove smrti to je, kao to se vidi, pogreno. Naime,
ovaj ajet je jasan u pogledu onoga ko uini grijeh, a potom do|e
Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, dok je bio iv, pa
kod njega zamoli oprost od Allaha, a potom zamoli Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, da i on moli za njega da; ako on to uini,
Allah e mu oprostiti grijehe na osnovu njegove molbe, a potom i na
osnovu molbe Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.To je
smisao ajeta. Stoga se postavlja pitanje: na osnovu ega se moe
tvrditi da je dozvoljeno obraanje molbom za oprost preko Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i nakon njegove smrti...???!!!
To je danas nemogue, jer kako e on za njih moliti nakon to je
umro i to su njegova djela na ovom svijetu prestala!? ak i element
zagovaranja (efaata) koji je on inio za svoga ivota, nije prisutan
nakon njegove smrti, tako da se to dvoje ne moe dovesti u vezu. [to
se, pak, tie hadisa "Atabija", na koji se neki pozivaju, on nije
vjerodostojan, to smo obrazloili u naoj knjizi "Et-tevessul ila
hakikati et-tevessul"
Hafiz Ebu-Ishak Ibrahim ibn Abdurrahman navodi
predanje od Damreta, koji kaè: /777/ - Dva ~ovjeka
su se posva|ala, pa su do{li Vjerovjesniku, sallallahu
alejhi ve sellem, koji je presudio za onoga koji je bio u
pravu, a protiv drugoga, pa je ovaj rekao: "Nisam
zadovoljan!" Drugi je rekao: "Pa {ta ho}e{?" Odgovo-
rio je: "Da po|emo do Ebu-Bekra es-Siddika!" Potom
su oti{li njemu, pa je rekao onaj u ~iju korist je done-
sena presuda: "Imali smo spor pred Vjerovjesnikom,
sallallahu alejhi ve sellem, pa je on u moju korist pre-
sudio!" Ebu-Bekr je na to rekao: "Na vama je to {to je
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, presudio!"
Drugi je tada izrazio nezadovoljstvo rekav{i: "Da
odemo do Omera ibn Hattaba!" Tamo je onaj u ~iju
korist je donesena presuda kazao: "Imali smo spor
pred Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, pa je
presudio u moju korist, a protiv njega - i on nije
zadovoljan!" Tada je Omer ibn Hattab upitao: "Je li
tako?", zatim je u{ao u svoj dom i izi{ao sa isukanom
sabljom u rukama i udario po glavi onoga koji nije bio
zadovoljan ubiv{i ga! Nakon toga, Allah Uzvi{eni je
objavio:
povjerovati..."

- I da smo Mi njima propisali "da sami sebe
poubijate!" ili "da se iselite iz svoga zavi~aja!",
malo ko od njih bi to u~inio! A kada bi onako
kako im se savjetu e postupili, bilo bi im bolje
i u vjeri ~vr{}e! /66/ "I tada bismo im Mi, od
Nas, veliku nagradu dali!" /67/ "I na Pravi put
bismo ih uputili!" /68/ "Oni koji su pokorni
Allahu i Poslaniku, bit }e u dru{tvu onih koje
je Allah blagodario: vjerovjesnika, pravednika,
{ehida i dobrih ljudi, a divno li je to dru{tvo!"
/69/ "Ta blagodat je od Allaha i dovoljno je
da Allah sve to zna!"/70/

j
4 En - Nisa / ene
297

Allah Uzvi{eni kaè da, kada bi ve}ini ljudi bilo
nare|eno da ~ine ono {to oni ve} rade a {to je
zabranjeno, oni to ne bi ~inili budu}i da je njihova
lo{a priroda takva da ih navodi da ~ine suprotno od
naredbe. Ako, dakle, Allah Uzvi{eni zna ono {to nije
bilo, pa kako ne}e znati ono {to je bilo i {to biva?! U
tom smislu On kaè:
- I da smo Mi njima propisali: "da sami sebe
poubijate...!" Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od El-
E'me{a, koji kaè: /778/ - Kada je objavljen ajet:
"I da smo Mi njima propisali: 'da sami sebe
poubijate...!', neki ashabi Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, kazali su: 'Da je to u~inio
Gospodar na{, i mi bismo u~inili!' To je do{lo do
Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je rekao:
'Vjera je u srcima onih koji je imaju ~vr{}a od brda
ukotvljenih!'" Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od
[urejha ibn Ubejda, koji kaè: /779/ - Kada je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prou~io ovaj ajet:

I da smo Mi njima propisali 'da sami sebe
poubijate...!', svojom rukom je pokazao na
Abdullaha ibn Revahu i rekao: "Da je to Allah
propisao, ovaj bi bio u toj maloj skupini", aludiraju}i
na Ibn-Revahu! Zato Allah Uzvi{eni kaè: "A kada bi
onako kako im se savjetuje postupali...", tj.
kada bi oni ~inili ono {to im se nare|uje i klonili se
onoga {to im se zabranjuje "to bi za njih bilo
bolje" nego da rade suprotno i kr{e zabrane, "i u
vjeri ~vr{}e!" Es-Suddi kaè: "Tj. potvrdnije!"
"I tada bismo im Mi od Nas dali", tj. s Na{e
strane "veliku nagradu", zna~i - Dènnet; "I na
Pravi put bismo ih uputili!" Misli se na ovome i
onome svijetu.
"Oni koji su pokorni Allahu i Poslaniku, bit }e
u dru{tvu onih koje je Allah blagodario:
vjerovjesnika, pravednika, {ehida i dobrih
ljudi, a divno li je to dru{tvo!" To zna~i, ko bude
radio ono {to su Allah i Njegov Poslanik zapovjedili, a
klonio se onoga {to su Allah i Njegov Poslanik
zabranili, Allah }e mu dati prebivali{te u Ku}i Njegove
po~asti, u dru{tvu s vjerovjesnicima, a potom drugima
nakon njih po stepenu: pravednicima, {ehidima i
dobrim ljudima ~ija su javna i tajna djela dobra. On
njih hvali, pa kaè:
"a divno li je to dru{tvo!"
El-Buhari navodi predanje od Ai{e, koja kaè:
/780/ - ûla sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem, kako kaè: "Nema vjerovjesnika koji se
razboli, a da mu se ne da izbor izme|u ovoga i dru-
goga svijeta!" To je rekao u bolesti od koje je umro,
govore}i promuklim glasom! ûla sam kako kaè:
"bit }e u dru{tvu onih koje je Allah blagoda-
rio: vjerovjesnika, pravednika, {ehida i dobrih
ljudi", pa sam vidjela da je to dobro! Ovako prenosi
Muslim i to je smisao njegovih, sallallahu alejhi ve
sellem, rije~i u drugom hadisu: /781/ "Moj Allahu,
pridruì me naj~asnijem dru{tvu! To je rekao tri puta,
a zatim je umro, neka je na njega najbolji salavat i
selam i bio mi je poput oca i majke!"
Ebu-Bekr ibn Merdevejh navodi predanje od Ai{e,
koja kaè: /782/ - Jednom prilikom do{ao je neki
~ovjek Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i
rekao: "Allahov Poslani~e, draì si mi od mene samog!
Draì si mi od moje porodice! Draì si mi od moga
djeteta! Kada sam ja u ku}i, pa te se sjetim, ne mogu
se suzdràti da ti ne do|em i vidim te! Kada se sjetim
svoje i tvoje smrti, znam da }e{ ti, kada u|e{ u
Dènnet, biti sa vjerovjesnicima, a ja kada u|em
tamo, bojim se da te ne}u vidjeti." Vjerovjesnik mu na
to nije odgovorio, pa je objavljen ovaj ajet:
"Oni koji su pokorni Allahu i Poslaniku, bit }e
u dru{tvu onih koje je Allah blagodario:
vjerovjesnika, pravednika, {ehida i dobrih
ljudi, a divno li je to dru{tvo!" U Sahihu Musli-
movom navodi se predanje od Rebie ibn Ka'b el-
Eslemija, koji kaè: /783/ - Zano}io sam kod
Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, pa sam mu
donio vodu za abdest i ostalo {to mu je trebalo. Rekao
mi je: "Pitaj!", pa sam upitao: "Allahov Poslani~e, èlim
te zamoliti da budem s tobom u Dènnetu?" On je
rekao: "Ima li jo{ ne{to?", pa sam rekao: "Samo to!"
Odgovorio je: "Pobrini se da dosta sed`du ~ini{!"
Allah Uzvi{eni kaè: "Ta je blagodat od
Allaha!" Tj. to je milost od Allaha, pa ih On time
osigurava, a ne njihovim djelima;
"i dovoljno je da Allah sve to zna!" Tj. On zna
onog koji zasluùje uputu i Pravi put.

"O vjernici, budite oprezni i idite (u dìhad) u
grupama, ili odjednom svi!"/71/ - Me|u vama
ima doista onih koji }e oklijevati, pa }e, ako
vas pogodi nevolja, re}i: "Sam Allah me
blagodario {to s njima prisutan nisam bio!"
/72/ - A ako vas od Allaha dobro zadesi, on
}e, kao da izme|u vas i njega nije bilo nikakvo
prijateljstvo, sigurno re}i: "Kamo sre}e da sam
s njima bio, veliki plijen bih dobio!" /73/ "I
neka se zato na Allahovu putu bore oni koji
ìvot na ovome svijetu daju za onaj svijet, jer
ko se na Allahovu putu bori, pa pogine ili po-
bijedi, Mi }emo ga sigurno velikom nagradom

4 En - Nisa / ene
298
nagraditi!" /74/

Allah Uzvi{eni zapovijeda Svojim robovima, vjer-
nicima, da budu oprezni pred neprijateljem, {to
pretpostavlja spremnost u pogledu oru`ja i druge
opreme te mobiliziranje {to ve}eg broja ljudi na Alla-
hovom putu, "u grupama", tj. skupini do skupine,
" ili idite u dìhad, odjednom svi!", tj. svi do
jednoga.
"Me|u vama ima doista onih koji }e
oklijevati", tj. koji }e sigurno izostajati od borbe, te
koji }e zadràvati druge kao {to je ~inio Abdullah ibn
Ubejj ibn Selul, Allah ga prezreo! Zato i Allah Uzvi{eni
govore}i o licemjerima i navode}i da: "kada izostanu
iz borbe", "a ako vas zadesi nevolja", tj. pogibija i
{ehadet, odnosno, savlada vas neprijatelj iz razloga
koji Allah zna", on kaè: "Sam Allah me je
blagodario {to s njima prisutan nisam bio!"

"
To zna~i: {to nisam bio prisutan u ovoj bitki isti~u}i
kako je to Allahova blagodat, a ne znaju}i koju
nagradu je izgubio za strpljenje ili {ehadet ukoliko
pogine kao {ehid!
A ako vas od Allaha dobro zadesi", tj. ako
vam se desi da pobijedite i plijen uzmete, "on }e,
kao da nije izme|u vas i njega bilo neko
prijateljstvo, sigurno re}i: (tj. on }e govoriti kao
da nije pripadnik va{e vjere)
"Kamo sre}e da sam s njima bio, veliki bih
plijen dobio!" Zna~i, àli samo {to nema u~e{}a u
tome, {to predstavlja njegov jedini cilj.
Zatim, Allah Uzvi{eni kaè: "I neka se zato
bori!" Odnosi se na vjernika koji je mobiliziran, "na
Allahovom putu protiv onih koji su spremni ìvot na
ovome svijetu kupovati za onaj svijet", tj. protiv onih
koji prodaju svoju vjeru za malu ~ast na ovome svijetu
i to, isklju~ivo, zbog toga {to ne vjeruju.
"jer ko se na Allahovom putu bori, pa pogine
ili pobijedi, Mi }emo ga sigurno velikom nag-
radom nagraditi!" Svako ko pogine ili pobijedi kod
Allaha ima veliku nagradu, {to potvr|uje i hadis u dva
Sahiha: /784/ "Allah garantira borcu na Njegovom
putu da }e ga uvesti u Dènnet ukoliko ga usmrti, ili
}e ga vratiti u njegov dom iz kojega je iza{ao uz
nagradu i plijen koji je stekao!"

- [ta je s vama, pa se ne borite na Allahovom
putu za nemo}ne, mu{karce, ène i djecu koji
govore: "Gospodaru na{, izbavi nas iz ovoga
grada ~iji su stanovnici nasilnici, odredi nam
od Sebe za{titnika i daj nam od Sebe poma-
ga~a!" /75/ "Oni koji vjeruju bore se na Alla-
hovom putu, a oni koji ne vjeruju bore se na
putu Taguta. Zato se borite protiv {ti}enika
{ejtanovih, jer {ejtanovo lukavstvo je doista
slabo!"/76/

"
j

Allah Uzvi{eni podsti~e vjernike na borbu na Nje-
govom putu i anga`man na spa{avanju potla~enih
ljudi, èna i djece kojima je dodijao boravak u Meki,
pa kaè: koji govore: "Gospodaru na{, izbavi
nas iz ovog grada", tj. iz Meke,
"~iji su stanovnici nasilnici, odredi nam od
Sebe za{titnika i daj nam od Sebe poma-
ga~a!", tj. odredi nam od Sebe za{titnika i poma-
ga~a!
kaè: "Ja i moja majka bili smo nemo}ni!" Zatim, Allah
Uzvi{eni kaè:
"Oni koji vjeru u bore se na Allahovom
putu, a oni koji ne vjeruju bore se na putu
Taguta." Vjernici se bore pokoravaju}i se Allahu, a
nevjernici se bore pokoravaju}i se {ejtanu. Nakon
toga, Allah Uzvi{eni podsti~e vjernike da se bore
protiv svojih neprijatelja rije~ima:
"Zato se borite protiv {ti}enika {ejtanovih,
jer {ejtanovo lukavstvo je doista slabo!"
4 En - Nisa / ene
299

- Zar nisi vidio one kojima je re~eno: "K sebi
ruke svoje ve} namaz obavljajte i zekat daji-
te!" A kada im bi propisana borba, odjednom
se grupa njih poboja ljudi, kao {to se Allaha
boje, ili jo{ vi{e, i reko{e 'Gospodaru na{,
za{to si nam borbu propisao? Da si nam to do
odre|enog vremena odgodio!' Reci: 'Uìvanje
na ovome svijetu je sitno, a onaj svijet je bolji
za bogobojazne!' A nikome se od vas nikakva
nepravda u~initi ne}e!" /77/ "Gdje god bili,
sti}i }e vas smrt, pa makar bili i u kulama
visokim! Ako ih zadesi kakvo dobro, oni kaù:
'To je od Allaha!', a ako ih zadesi kakvo zlo,
oni govore: 'To je od tebe!' Reci: 'Sve je od
Allaha!' Pa {ta je s ovim ljudima?! - Oni kao
da ne razumiju {to im se govori!" /78/ "Dobro
koje te zadesi, to je od Allaha, a zlo koje te
zadesi, to je od tebe! Mi smo te kao poslanika
ljudima poslali, a Allah je dovoljan
svjedok!"/79/
,
:
.

U po~etku islama vjernicima u Meki je bilo nare -
|eno da obavljaju namaz i dijele zekat, iako to nije
bilo na nekom posebnom nivou, a bilo im je
nare|eno i da tje{e siroma{ne me|u njima, da
pra{tajuju idoolopoklonicima i osloba|aju ih, te izdrè
do odre|enog vremena. Usto, oni su gorjeli od ~e`nje
za borbom protiv neprijatelja kako bi ispunili svoje
ciljeve, iako ih je bio mali broj a bili su i lo{e
opremljeni, odnosno oni su bili u Svetom gradu.
Stoga, dìhad (borba) nije bio ni propisan dok nisu
do{li u Medinu, koja je postala grad odbrane i
savezni{tva. Kada im je nare|ena borba, neki od njih
su bili zabrinuti i veoma su se bojali sukoba s ljudima.
- Oni su govorili: "Gospodaru na{, za{to si nam
borbu propisao? Da si nam to do odre|enog
vremena odgodio!",
tj. za{to nam naredbu o dìhadu nisi odgodio za
drugo vrijeme? Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od
Ibn-Abbasa, koji kaè /785/ da su Abdurrahman ibn
Avf i njegovi drugovi do{li Vjerovjesniku, sallallahu
alejhi ve sellem, u Meki i rekli: "Boìji Vjerovjesni~e, bili
smo ugledni dok smo bili idolopoklonici, a otkako
smo postali vjernici - postali smo ponièni!" On je
rekao: "Meni je nare|eno da pra{tam i nemojte se
boriti protiv ljudi!" Kada ga je Allah Uzvi{eni prebacio
u Medinu, naredio mu je da se bori. Po{to su oni to
odbijali, Allah je objavio:
- Zar nisi vidio one kojima je re~eno: "Dalje od
boja...!" To prenose Nesa'i, El-Hakim i Ibn-
Merdevejh od Alije ibn Hasana ibn [ekika. Suddi kaè:
- Njima nije bilo ni{ta drugo osim namaza i zekata, pa
su molili Allaha da im naredi borbu. Kada im je to
naredio,
odjednom se grupa njih pobojala ljudi, kao
{to se Allaha boje, ili jo{ vi{e, i reko{e: "Gos-
podaru na{, za{to si nam borbu propisao? Da
si nam to do odre|enog vremena odgodio!",
tj. do smrti. Allah Uzvi{eni kaè:
- Reci: "Uìvanje na ovome svijetu je sitno, a
onaj svijet je bolji za one koji se ~uvaju!" A
nikome se od vas nikakva nepravda u~initi
ne}e!, tj. ni u kakvom djelu, nego }e vam se to
nadoknaditi. Ovo predstavlja utjehu za njih zbog nji-
hovog malog udjela na dunjaluku, te podsticanje za
drugi svijet, i podsticanje na borbu. U tom smislu,
Ebu-Masher pjeva:
Nema dobra u ovome svijetu onome ko nema
od Allaha u ku}i boravka udjela
Jer zanos ovim svijetom za ljude samo je
kratko uìvanje i skori prestanak.
"Gdje god bili, sti}i }e vas smrt, pa makar
bili i u kulama visokim!" Tj. vi ste svi smrtnici, kao
{to Allah Uzvi{eni kaè: "Svaka du{a }e smrt
okusiti." (I3:185) Prema tome, svako ima odre|en
rok smrti i mjesto dodijeljeno.
"...pa makar to bilo i u kulama visokim!", tj.
utvr|enim i za{ti}enim, tako da nema koristi od
opreza i nema za{tite od smrti. Zuhejr ibn Ebi-Sulma
kaè:
Ko se boji od uzroka smrti, sti}i }e ga,
Makar se penjao pod okrilje neba ljestvama!
"...a ako ih zadesi kakvo dobro", tj. kakav
plod, dobitak, prinos, djeca i sl.,
oni kaù: "To je od Allaha!"; a ako ih zadesi
kakvo zlo..., kao {to su su{a, {teta u imovini, slabi
prinosi - oni govore: "Ovo je od tebe!", , tj. od
strane tvoje, zato {to smo te slijedili i {to smo primili
tvoju vjeru, kao {to Allah Uzvi{eni kaè za Faraonov
narod:
- Kada bi im bilo dobro, oni su govorili:
"Ovo je na{e!", a kada bi ih zadesila kakva
nevolja, oni bi to pripisali Musau i onima s
njim! (I7:131) Tako su govorili i ovi licemjeri, koji su
javno prihvatili islam dok su ga u isto vrijeme mrzili.
Stoga, kada bi ih zadesilo ne{to dobro, kao {to je
4 En - Nisa / ene
300
obilan prinos u poljoprivredi, uzgoju stoke, konja, ili bi
im ène rodile mu{ku djecu, oni su govorili:
"Ovo je od Allaha!" - "a kada bi ih zadesila
kakva nevolja", kao {to su su{a, {tete u imovini i
djeci, oni bi se àlili na Muhammeda, sallallahu alejhi
ve sellem, i govorili:
"Ovo je od tebe ", jer kada smo ostavili na{u vjeru i
po~eli slijediti Muhammeda, zadesila nas je ova
nesre}a. Zato je Allah Uzvi{eni objavio:
!

- Reci: "Sve je od Allaha!", tj. sve je po Allahovoj
odredbi i odre|enju jer On odre|uje sudbinu i onome
ko ~ini dobro i onome ko ~ini zlo, i vjerniku i
nevjerniku! Ibn-Abbas kaè: "Sve je od Allaha!". - zna~i
i dobro i zlo! Nakon toga, Allah Uzvi{eni prekorava
one koji govore ove ru`ne rije~i koje su izraz sumnje,
kolebljivosti, nedovoljnog razumijevanja i znanja, te
sile (nepravde), pa kaè:
"Pa {ta je s ovim ljudima?! Oni kao da ne
razumiju {to im se govori!"
Nakon toga, On se obra}a Svome Poslaniku, sal-
lallahu alejhi ve sellem, odnosno ljudskoj vrsti, kako bi
dobio odgovor: "Dobro koje te zadesi, to je od
Allaha!" - to je iz Njegove dobrote, plemenitosti,
nje`nosti i milosti,
"a zlo koje te zadesi, to je od tebe!" - od tvoje
strane, tebe i tvoga djela, kao {to Allah Uzvi{eni kaè:
"Kakva god vas nevolja zadesi, to je zarada
va{ih ruku, a On }e mnogima oprostiti!"
(I42:30) U sahih hadisu stoji: /786/ "Tako mi Onoga
u îjoj je ruci moj ìvot, vjernika ne}e zadesiti ni briga,
ni tuga, niti kakva nezgoda, pa ~ak ni ubod trna, a da
mu Allah time ne pokrije njegove grijehe!" Ibn Ebi-
Hatim navodi predanje od Mutrifa ibn Abdullaha, koji
kaè: - [ta o~ekujete od sudbine? Zar vam nije
dovoljan ajet u poglavlju o ènama:
"Ako vas zadesi kakvo dobro..." do rije~i
"...od tebe!", tj. od samog tebe?! Tako mi Allaha,
oni nisu prepu{teni sudbini, nego im je nare|eno i
prema tome se pona{aju! Ovo su sasvim jasne i
odre|ene rije~i kojim se odgovara deterministima i
indeterministima, a o tome }e vi{e biti govora na
drugom mjestu.
"Mi smo te kao Poslanika ljudima poslali",
tj. da im dostavi{ Allahove propise i prenese{ {ta On
voli i ~ime je zadovoljan, a {ta ne voli i {to odbija; "a
Allah je dovoljan svjedok!" Zna~i, ti si od Njega
poslan i On je svjedok izme|u tebe i njih, On zna {to
im prenosi{ i kako ti oni uzvra}aju nevjerstvom i
inadom.

"Ko se pokori Poslaniku, pokorio se i Allahu, a
ko glavu okrene, pa Mi te nismo poslali da im
~uvar bude{!" /80/ - Oni govore: "Pokoravamo
se!", a kada od tebe odu, neki od njih no}u
smi{ljaju druga~ije nego ti govori{! Allah
zapisuje ono {to oni no}u smi{ljaju! Zato se
okreni od njih i u Allaha se pouzdaj, jer Allah
je kao Za{titnik dovoljan!"/81/

Allah Uzvi{eni navodi da onaj koji se pokori Nje-
govom robu i poslaniku Muhammedu, sallallahu
alejhi ve sellem, i Njemu se pokorio, a ko prema
njemu pogrije{i, pogrije{io je i prema Allahu. To je
samo zato jer on ne govori po svom naho|enju, nego
je to Objava njemu objavljena. Ibn Ebi-Hatim navodi
predanje od Ebu-Hurejrea, koji kaè da je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /787/ "Ko
se meni pokori - pokorio se i Allahu, a ko prema meni
pogrije{i - pogrije{io je i prema Allahu! Ko se pokori
emiru - i meni se pokorio, a ko pogrije{i prema emiru
- i prema meni je pogrije{io!" Ovaj hadis navodi se u
dva Sahiha od El-E'me{a.
"a ko glavu okrene, pa Mi te nismo poslali
da im ~uvar bude{!" Zna~i: ti nema{ druge
obaveze osim da prenese{ poruku, pa ko te bude
slijedio, bit }e sretan i spa{en, a ti }e{ imati nagradu
kakva i njemu pripada. Ko se, me|utim, okrene od
tebe, taj }e biti na gubitku i ti s tim nema{ ni{ta. U
hadisu stoji: /788/ "Ko se pokori Allahu i Njegovom
Poslaniku, taj je na Pravom putu, a ko grije{i prema
Allahu i Njegovom Poslaniku, ne}e {tetiti nikome osim
sebi!"
- Oni govore: "Pokoravamo se!" Ovim Allah
Uzvi{eni navodi da licemjeri javno pokazuju da sve
prihva}aju i pokoravaju se,
a kada od tebe odu", tj. kada od tebe izi|u,
"neki od njih no}u smi{ljaju druga~ije nego
{to ti govori{", tj. oni no}u skrivaju ono {to
smjeraju ne pokazuju}i to tebi. Stoga, Allah Uzvi{eni
kaè:
"
j
"Allah zapisuje ono {to oni no}u smi{ljaju!"
On to zna i to im zapisuje nare|uju}i to Svojim
pisarima, ~uvarima. To zna~i da Allah Uzvi{eni zna sve
{to oni kriju protiv Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, grije{e}i prema njemu nakon {to pokaù da su
pokorni, pa }e ih Allah za to kazniti. Allah Uzvi{eni
kaè:
- I oni govore: "Mi vjeru emo u Allaha i
4 En - Nisa / ene
301
Poslanika i pokoravamo se!" (I24:47)
"Zato se okreni od njih!" Zna~i, ostavi ih, kloni
ih se, ne otkrivaj ih i ne boj ih se;
"i u Allaha se pouzdaj, jer Allah je kao
Za{titnik dovoljan", tj. Allah je dovoljan kao
Za{titnik i Pomaga~ onome koji se na Njega osloni i
Njemu se pokaje.

"A za{to oni ne prou~avaju Kur'an? Jer, da je
on od nekoga drugog, a ne od Allaha, oni bi u
njemu na{li mnoge protivurje~nosti!" /82/ "A
kada im do|e ne{to {to se odnosi na sigurnost
ili strah, oni to razglase. A da se oni time
obrate Poslaniku ili pretpostavljenim svojima,
to bi zasigurno znali oni koji od njih saznali
oni koji to èle znati. A da nije dobrote
Allahove prema vama i milosti Njegove vi
biste, osim nekolicine {ejtana slijedili!"/83/
,
,
"

,

Allah Uzvi{eni nare|uje da se razmatra Kur'an i
razumiju njegova zna~enja, a zabranjuje da se okrene
od njega, da se zapostave njegovo razumijevanje i
Jasni izrazi, ukazuju}i da u njemu nema proturje~nosti,
nesklada i suprotnosti budu}i da je to istina objavljena
od Istine. Zatim kaè:
"Jer, da je on od nekog drugog, a ne od
Allaha", tj. da je od nekoga drugog mimo Allaha,
kako tvrde idolopoklonici i licemjeri u tajnosti, u
njemu bi na{li brojne suprotnosti. To zna~i da je on
~ist od proturje~nosti, jer je od Allaha, {to ukazuju i
rije~i "oni koji su u znanost upu}eni" i koji kaù: "U to
vjerujemo, jer sve je od Gospodara na{eg"
(I3:7). To zna~i: i jasni i nejasni ajeti istiniti su, pa zato
nejasne obja{njavajte pomo}u jasnih i bit }ete na
Pravom putu. Me|utim, oni koji su pristrani, oni jasne
ajete obja{njavaju pomo}u nejasnih, pa lutaju. Imam
Ahmed navodi predanje od Amra ibn [uajba, on od
svog oca, a on od djeda, koji kaè: /789/ - Ja i moj
brat bili smo na jednom skupu koji ne bih dao za sve
blago svijeta. Kada sam do{ao s bratom, stariji ashabi
Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bili su
na jednim vratima i ne èle}i da se s njima tiskamo
sjeli smo ukraj. Oni su tada naveli jedan ajet iz Kur'ana
i po~eli raspravljati podigav{i glasove. Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izi{ao je ljut i
crvenog lica, bacaju}i na njih pra{inu i govore}i im:
"Polahko, ljudi, tako su propali narodi prije vas razila-
ze}i se sa svojim vjerovjesnicima i okre}u}i dijelove
knjiga protiv drugih. Kur'an nije objavljen da dokazuje
la`nost jednog dijela drugim, nego je objavljen da
jednim dijelom dokazuje istinitost drugog dijela.
Stoga, ono {to znate iz njega, radite po tome, a ono
{to ne znate - traìte da saznate od onoga koji to
zna!" To prenose Muslim i En-Nesa'i od Hamada ibn
Zejda.
A kada im do|e ne{to {to se odnosi na
sigurnost ili strah, oni to razglase." To je
zabrana onome ko ùri razglasiti ne{to prije nego se
to provjeri. U tom smislu i Muslim u uvodu svoga
"Sahiha" navodi predanje od Ebu-Hurejrea, koji
prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da
je rekao: /790/ "Za ~ovjeka je dovoljno laì samo da
govori {to god ~uje!" U dva Sahiha navodi se predanje
od Mugire ibn [u'beta, koji navodi da je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /791/ -
Najgore oru|e za ~ovjeka je: "Oni kaù..." U hadisu o
~ijoj vjerodostojnosti postoji suglasnost El-Buharije i
Muslima navodi se /792/ kako je Omer ibn el-Hattab
saznao da je Allahov Poslanik pustio svoje ène, pa je
krenuo iz ku}e i do{av{i u dàmiju ~uo ljude kako o
tome govore. Nije mogao izdràti da ne upita
Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: "Jesi li pustio
svoje ène?" On je odgovorio: "Ne!" Potom sam
rekao: "Allahu ekber (Allah je najve}i)..." Kod Muslima
stoji: /793/ pa sam rekao: "Jesi li ih pustio?", a on je
odgovorio: "Ne!" Nakon toga sam ja stao na vrata
dàmije i po~eo sna`no vikati: "Allahov Poslanik nije
pustio svoje ène!" Zatim je objavljen ovaj ajet:
- A kada im do|e ne{to {to se odnosi na
sigurnost ili strah, oni to razglase. A da se oni
time obrate Poslaniku ili pretpostavljenim
svojim, to bi od njih saznali oni koji to èle
znati, "a ja sam bio taj koji je èlio znati!" Glagol:
zna~i "koji to utvrde, provjere, izvedu iz osnova."
vi biste, osim nekolicine {ejtana slijedili!"
Tj. - svi. To navodi Katade, a Ibn-Abbas kaè: "Tj. -
vjernici!" i to je ispravnije. Allah to najbolje zna!

"Zato se bori na Allahovom putu, ne obave-
zuju}i osim sebe, a vjernike podsti~i! Mo`da
}e Allah zaustaviti silu onih koji ne vjeruju, jer
Allah je silniji i kazne Njegove su stroìje!"
/84/ "Ko se bude zalagao za dobro, i on }e
4 En - Nisa / ene
302
imati udio u tome, a ko se bude za z o zala-
gao, i on }e imati udio u tome! A Allah nad
svakom stvari bdije!" /85/ "Kada pozdravom
pozdravljeni budete, ljep{im od njega otpoz
dravite, ili pozdrav uzvratite, jer Allah doista
sve obra~unava!" /86/ "Allah, osim Koga
drugoga boga nema, sigurno }e vas sakupiti
na Sudnji dan, u {to nema nimalo sumnje, jer
~iji je govor istinitiji od Allahovog?!"/87/
l
-

Allah Uzvi{eni nare|uje Svome robu i poslaniku
Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, da sam
krene u borbu, a ko s njim ne krene, on za njega ne}e
odgovarati. U tom smislu, On kaè:
"ne obavezuju}i osim sebe." Imam Ahmed
navodi predanje od Ebu-Ishaka, koji kaè: /794/ -
Rekao sam Berra'u:
182
"Da li je ~ovjek koji sam navali
protiv idolopoklonika onaj koji sam sebe baca u
propast?" Odgovorio je: "Ne! Allah Uzvi{eni je poslao
Svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao:
'Zato se bori na Allahovom putu, ne
obavezuju}i osim sebe!' - To se odnosi na tro{enje
imetka."
183

"...a vjernike podsti~i!" Podsti~i ih i navodi na
borbu. Tako je on rekao na Bedru, dok je postrojavao
vojsku: /795/ "Krenite prema Dènnetu, ~ija je {irina
koliko nebesa i Zemlja!" U tom smislu je i predanje
koje navodi El-Buhari: /796/ "... U Dènnetu ima
stotinu stepeni koje je Allah pripremio za borce na
Allahovom putu. Izme|u svaka dva stupnja je kao
izme|u neba i Zemlje. Kada Allaha molite, molite ga
za Firdevs, jer to je sredina Dènneta i gornji dio
Dènneta, iznad kojega se nalazi Prijesto Milostivog i
odakle izviru rijeke Dènneta!"
"Mo`da }e Allah zaustaviti silu onih koji ne
vjeruju", tj. njihovim podsticanjem na borbu
probudit }e se interes za suprostavljanje neprijatelju i
odbranu prostora islama.
"jer Allah je silniji i kazne Njegove su
stroìje!", tj. On je Svemo}an i na ovome i na
drugome svijetu. Allah Uzvi{eni, tako|er, kaè:
"Tako ~inite, a da Allah ho}e, On bi im se os-
vetio, ali On vas èli isku{ati jedne pomo}u
drugih!" (I47:4)
"Ko se bude zalagao za dobro, i on }e
imati udio u tome", tj. ko se bude trudio za ne{to
{to donosi dobro, i on }e imati udio u tome,
"a ko se bude za zlo zalagao, i on }e imati
udio u tome!" Zna~i, na njega pada teret toga {to
proistje~e iz njegovog truda i namjere. U sahih hadisu
se navodi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao: /796/ "Zagovarajte, bit }ete nagra|eni!" Tako,
preko jezika Svoga Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve
sellem, Allah Uzvi{eni nare|uje {to ho}e. Mudàhid
ibn Dèbr kaè: "Ovaj ajet objavljen je u vezi sa

182
Tj. Ibn-Azibu.
183
U vezi s tim vidjeti komentar 195. ajeta poglavlja "El-Bekare"!
zauzimanjem ljudi jednih za druge!"
"A Allah nad svakom stvari bdije!" Tj. ~uva
je, a ima mi{ljenja da to zna~i: "svjedo~i", odnosno,
"obra~unava je!"
"Kada pozdravom pozdravljeni budete,
ljep{im od njega otpozdravite, ili pozdrav
uzvratite!" To zna~i, kada vam musliman nazove
selam, uzvratite mu ljep{e nego je on nazvao ili mu
uzvratite isto. Prema tome, uzvratiti vi{e - pohvalno je,
a isto - obavezno. Ibn-Dèrir navodi predanje od
Selmana el-Farisije, koji kaè: /797/ - Neki ~ovjek je
do{ao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem,
pa je rekao: "Neka je mir na tebe, Allahov Poslani~e!"
On mu je odgovorio: "Neka je i na tebe mir i milost
Allahova!" Zatim je do{ao drugi i rekao: "Neka je mir
na tebe, Allahov Poslani~e, i milost Allahova!", a
Allahov Poslanik je odgovorio: "Neka je i na tebe mir,
Allahova milost i blagoslov!" Nakon toga je do{ao i
tre}i pa rekao: "Neka je na tebe mir, Allahov
Poslani~e, milost Allahova i blagoslov!" - a on je
odgovorio: "I na tebe!" ôvjek mu tada re~e: "Allahov
Poslani~e, ti si mi draì od oca i majke! Do{li su ti ova
dvojica pa su ti nazvali selam, i uzvratio si im vi{e
nego meni!" On mu je na to odgovorio: "Ti nam nisi
ni{ta ostavio da dodamo!" Allah Uzvi{eni kaè:
"Kada pozdravom pozdravljeni budete,
ljep{im od njega otpozdravite, ili pozdrav
uzvratite!" - pa smo ti tako i uzvratili.
Ovaj hadis ukazuje da u selamu (pozdravu) nema
pove}anja iznad navedenoga:
- "Es-selamu alejkum ve rahmetullahi we
berekatuhu!" Jer da je propisano vi{e od toga, Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to bi dodao.
Stoga, ako muslimanu bude nazvan selam kako je
propisano, on }e na to uzvratiti. Nemuslimani (zimije)
se, me|utim, prvi ne pozdravljaju, niti se njima {ta
dodaje, nego im se samo uzvra}a, {to potvr|uje
predanje u dva Sahiha od Ibn-Omera, koji kaè da je
/798/ "Kada vam neki od ìdova naziva selam, kaè:
"Es-Samu alejkum!" ("Neka je smrt na vas!") - pa im
odgovori: "Ve alejke!" ( "I na tebe!")
Ibn-Abbas kaè: - Koje od Allahovih stvorenja tebi
nazove selam, uzvrati mu, pa makar bio vatropoklo-
nik, jer Allah Uzvi{eni kaè:
"ljep{im od njega otpozdravite, ili pozdrav
uzvratite!" Od Hasana el-Basrije prenosi se da je
rekao: "Selam (pozdrav) stvar je dobre volje, a
uzvra}anje obaveza!" To je stav i svih u~enjaka, jer
uzvra}anje pozdrava uistinu je obaveza za onoga ko je
pozdravljen i on je grje{an ukoliko ne uzvrati, budu}i
da time radi suprotno Allahovoj naredbi:
"ljep{im od njega otpozdravite, ili pozdrav
uzvratite!" U hadisu koji prenosi Ebu-Davud s
lancem prenosilaca od Ebu-Hurejrea stoji: /799/ -
"Tako mi Onoga u îjoj ruci je moj ìvot, vi ne}ete u}i
u Dènnet dok ne budete vjerovali, a ne}ete vjerovati
4 En - Nisa / ene
303
dok se ne budete me|usobno voljeli! Ho}ete li da vas
uputim na stvar koju ako budete izvr{avali, voljet }ete
se me|usobno? [irite selam me|u sobom!"
Rije~i: "Allah, osim Koga drugoga boga
nema" predstavljaju izraz tevhida (monoteizma) i
Allahove jedinstvene boànstvenosti za sva stvorenja,
a sadrè i zakletvu uz rije~i:
"sigurno }e vas sakupiti na Sudnji dan, u {to
nema nimalo sumnje", gdje je "lam" rije~ca
zakletve. Prema tome, rije~i: "Allah, osim Koga
drugoga boga nema" , iskaz je i zakletva da }e On
sakupiti prve i posljednje na jednome mjestu, i
svakoga nagraditi, odnosno kazniti za njegovo djelo.
"jer ~iji je govor istinitiji od Allahovog?!"
Niko od Njega nije istinitiji u govoru, u sudu,
obe}anju i prijetnji i nema boga niti gospodara osim
Njega!

"Za{to se podvajate kada su u pitanju licem-
jeri koje je Allah vratio u nevjerstvo zbog
onoga {to su sami zasluìli? Zar èlite na Pravi
put uputiti one koje je Allah u zabludi u~inio?
A koga Allah stavi u zabludu, ti mu ne}e{ Put
na}i!" /88/ "Oni bi voljeli da i vi ne vjerujete
kao {to oni ne vjeruju, pa da budete jednaki!
Zato izme|u njih ne uzimajte prijatelje dok se
na Allahovom Putu ne isele! A ako okrenu
le|a, onda ih hvatajte i ubijajte gdje god ih
na|ete i izme|u njih prijatelje niti pomaga~e
ne uzimajte!" /89/ "Osim onih koji se sklone
kod plemena s kojim vi imate ugovor, ili do|u
kod vas, jer im je te{ko boriti se protiv vas ili
svoga roda. A da Allah ho}e, on bi ih okrenuo
protiv vas, pa bi se oni borili protiv vas! Ako
vas oni ostave na miru i ne bore se protiv vas,
nego vam ponude mir, onda vam Allah ne
daje put protiv njih!" /90/ "Vi }ete nalaz ti
druge koji èle biti sigurni od vas i naroda
svog, pa kada god budu vra}eni na smutnju,
oni se vrate u ranije stanje! Ako se oni ne
okanu vas, i ne ponude vam mir, i ako vas se
ne klone, onda ih hvatajte i ubijajte gdje god
stignete, a Mi }emo vam protiv njih dati jasnu
podr{ku!" /91/

i

Allah Uzvi{eni ovo kaè osu|uju}i razilaènja
vjernika na dvije grupe u pogledu licemjera. Naime,
imam Ahmed navodi predanje od Zejda ibn Sabita,
koji kaè /800/ da je Allahov Poslanik krenuo na
Uhud, pa su se neki ljudi koji su krenuli s njim vratili. U
vezi s tim, ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem, podijelili su se u dvije grupe: grupu koja je
smatrala da ih treba pobiti, i grupu koja je bila protiv
toga... To su bili vjernici. Nakon toga, Allah Uzvi{eni je
objavio ajet:
"Za{to se podvajate kada su u pitanju
licemjeri..." Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao je: "Ona je (Medina) Tajjiba i ona
uklanja prljav{tinu, kao {to kova~ki mijeh uklanja
prljav{tinu sa èljeza!" To navode autori dva Sahiha na
osnovu hadisa [ubeta, a Muhammed ibn Ishak ibn
Jesar, povodom Bitke na Uhudu spominje da se
Abdullah ibn Ubejj ibn Selul tada vratio s tre}inom
vojske, tj. sa oko tri stotine ljudi, a da je sa
Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, ostalo se-
dam stotina ljudi.
"koje je Allah vratio u nevjerstvo", tj. koje je
vratio da ogreznu u grijehu,
"zbog onoga {to su sami zasluìli", tj. zbog
njihovih grijeha i postupaka suprotnih Poslaniku,
sallallahu alejhi ve sellem, odnosno, zbog slije|enja
neistine.
"Zar èlite na Pravi put uputiti one koje je
Allah u zabludi ostavio? A koga Allah stavi u
zabludu, ti mu ne}e{ puta na}i!", tj. za njega
nema Pravoga puta.
"Oni bi voljeli da i vi ne vjerujete, kao {to
oni ne vjeruju, pa da budete jednaki!" To zna~i
da oni zbog svog velikog neprijateljstva èle da vi
zalutate kako biste bili kao i oni. Zato Allah Uzvi{eni
kaè:
"Zato izme|u njih ne uzimajte prijatelje
(za{titnike) dok se na Allahovom putu ne
isele! A ako okrenu le|a...", tj. ako napuste
hid`ru,
"onda ih hvatajte i ubijajte gdje god ih
na|ete i izme|u njih prijatelje niti pomaga~e
ne uzimajte!" Zna~i, ne uzimajte ih za za{titnike niti
za pomaga~e protiv Allahovih neprijatelja sve dok su
takvi! Nakon toga Allah Uzvi{eni navodi one koji se
izuzimaju od toga, pa kaè:
4 En - Nisa / ene
304
"Osim onih koji se sklone kod plemena s
kojim vi imate ugovor", tj. osim onih koji na|u
uto~i{te i sklone se kod plemena s kojim vi imate
sporazum o miru ili ugovor o {ti}eni{tvu. U tom
slu~aju njih }e{ tretirati kao i ove. U Sahihu El-
Buharijevom, povodom Ugovora o miru na Hudejbiji,
stoji: "Ko èli biti u miru s Kurej{ima i njima se
obaveè, a ko èli biti u miru s Muhammedom i
njegovim ashabima i njima se obaveè!" Od Ibn-
Abbasa navodi se predanje da je rekao: - To je
dokinuto rije~ima Allaha Uzvi{enog:
Pa, kada pro|u sveti mjeseci, idolopokloni-
ke ubijajte gdje god ih na|ete..." (I9:5)

i
"ili do|u kod vas jer im je te{ko..." itd. To je
druga skupina ljudi koji su izuzeti i protiv kojih se ne
treba boriti, a to su oni koji do|u kod vas pokazuju}i
da im je te{ko i da se ne èle protiv vas boriti, ali ne
mogu se ni s vama boriti protiv svojih, tako da oni
nisu ni s vama ni protiv vas.
"A da Allah ho}e, On bi ih okrenuo protiv
vas, pa bi se oni borili protiv vas!" Svojom
dobrotom prema vama On ih je okrenuo od vas.
"Ako vas oni ostave na miru i ne bore se
protiv vas, nego vam ponude mir...", tj. mirovni
sporazum,
"onda vam Allah ne daje puta protiv njih!" Vi
se ne moète protiv njih boriti sve dok su u toj
poziciji. Takva je bila skupina iz Benu-Ha{ima koji su
do{li na Bedr s idolopoklonicima, pa su prisustvovali
bitki, ali to nisu èljeli, kao {to je bio Abbas i drugi.
Stoga je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,
zabranio da se ubije Abbas, nego je naredio da se
zarobi.
"Vi }ete nalaz ti druge koji èle da budu
sigurni od vas i naroda svog..." Ovi su javno kao i
oni naprijed navedeni. Me|utim, njihova je namjera
sasvim druga~ija, jer oni su licemjeri koji javno po-
kazuju da su muslimani, kako bi time bili sigurni kod
muslimana za svoje ìvote, imetak i potomstvo, dok
tajno sara|uju s nevjernicima, oboàvaju}i ono {to i
oni oboàvaju, kako bi bili sigurni i kod njih. Ustvari,
oni su s njima kao {to Allah Uzvi{eni kaè:
"a kada se osame sa svojim {ejtanima, oni
kaù: 'Mi smo s vama!' (I2:14) Na ovome
mjestu, Allah Uzvi{eni kaè: "pa kada god se vrate
na smutnju, oni se vrate u ranije stanje!" Suddi
kaè: "Smutnja je ovdje idolopoklonstvo ({irk)!" Ibn-
Dèrir pripovijeda od Mudàhida da je to objavljeno u
vezi s ljudima iz Meke, koji su dolazili Vjerovjesniku,
sallallahu alejhi ve sellem, i javno prihva}ali islam, a
zatim se vra}ali Kurej{ima i predavali se kipovima,
èle}i se time osigurati i kod jednih i kod drugih.
Stoga je nare|ena borba protiv njih, ukoliko se ne
okane toga i ne poprave. Zato Allah Uzvi{eni kaè:
"Ako se oni ne okane vas, i ne ponude vam
mir", tj. sporazum o miru i pomirenju, "ako vas se
ne klone", tj. ne prestanu sa borbom, "onda ih
hvatajte" kao zarobljenike, "ubijajte gdje god
stignete", tj. gdje god ih sretnete.
"a Mi }emo vam protiv njih dati jasnu
podr{ku!", tj. jasnu i otvorenu.

"Vjernik ne moè ubiti vjernika osim gre{kom,
a ko ubije vjernika gre{kom, on mora
osloboditi roba vjernika, i predati krvarinu
porodici njegovoj, izuzev ako oni to oproste.
Ako on pripada narodu koji vam je neprijatelj,
a vjernik je, on mora osloboditi jednog roba
vjernika! Ako pak pripada narodu s kojim
imate sporazum, tada mora dati krvarinu
porodici njegovoj i osloboditi roba vjernika!
Ko to ne na|e, obavezan je postiti dva
mjeseca uzastopno, kaju}i se Allahu! A Allah
sve zna i mudar je!" /92/ "A ko hotimi~no
ubije vjernika, kazna mu je Dèhennem, u
kojem }e vje~no ostati! Njemu slijedi i gnjev
Allahov i prokletstvo, i njemu je kaznu veliku
pripremio!" /93/

"

Allah Uzvi{eni kaè: "Vjernik ne moè ubiti
svoga brata vjernika osim gre{kom", a to se
potvr|uje i hadisom koji stoji u dva Sahiha, u kojem
se prenosi od Ibn-Mesuda da je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /801/ "Nije dozvo-
ljena krv muslimana koji svjedo~i da nema boga osim
Allaha i da sam ja Allahov Poslanik, osim u jednom
od tri slu~aja: glavu za glavu, oènjenog (udatu)
bludnika ili bludnicu, i onoga koji napusti vjeru i
izdvoji se iz zajednice!" Ukoliko se desi ne{to od ovo
troje, nijedan pojedinac nema pravo da ga ubije, jer
to je stvar imama ili njegovog zamjenika. Za rije~i
Allaha Uzvi{enog: osim gre{kom" kaù da je to
izuzimanje kojim se prekida slijed rije~ (el-istisna el-
munkati).
Povod za objavu ovog ajeta bio je, kako kaù
Mudàhid i vi{e drugih prenosilaca, slijede}i: "Objav-
ljen je u vezi s Ajja{om ibn Ebi-Rebi'em, bratom Ebu-
Dèhla po majci, Esmi bint Mahrem. Naime, on je
ubio jednog ~ovjeka koga je izlagao kazni, zajedno s
njegovim bratom, zbog islama. To je bio Haris ibn
4 En - Nisa / ene
305
Jezid el-Gamidi. Njemu je Ajja{ pripremio zlo, ali je on
primio islam i iselio se bez znanja Ajja{ova. Kada je
do{lo do osvajanja Meke, on ga je vidio, pa misle}i da
je u istoj vjeri, napao ga je i ubio. Potom je Allah
objavio ovaj ajet.
"a ko ubije vjernika gre{kom, on mora
oslobotiti roba vjernika i predati krvarinu po-
rodici njegovoj". To su dvije obaveze u slu~aju ne-
hoti~nog ubistva: jedna je kefaret (naknada) zato {to
je u~inio veliki grijeh, pa makar to bilo gre{kom. Usto,
uvjet je da oslobodi roba - vjernika, i to se ne moè
nadoknaditi nevjernikom, punodobnim niti
malodobnim dok ne bude namjeravao prihvatiti
vjeru. Ve}ina u~enjaka smatra da se moè nadoknaditi
ukoliko je musliman, bio punoljetan ili ne.
Ahmed navodi predanje od jednog ensarije /802/
kako je doveo crnu robinju i rekao: "Allahov Poslani~e,
obavezan sam osloboditi roba vjernika! Ukoliko ti
smatra{ da je ovo vjernica, oslobodit }u je!" Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Svjedo~i{
li da nema boga osim Allaha?" Ona je kazala: "Da!"
Zatim je rekao: "Svjedo~i{ li da sam ja Allahov
Poslanik!" "Da!", rekla je ona. Zatim je rekao: "Vjeruje{
li u ìvljenje poslije smrti?" "Da!", odgovorila je.
"Oslobodi je!", rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem. Ovo je sahih (vjerodostojan) lanac predanja, a
neimenovanje ashaba tome ne smeta. U "Muvetta'u"
od Malika, u "Musnedu" [afije i Ahmeda, te u
"Sahihu" Muslima i "Sunenu" Ebu-Davuda i En-
Nesa'ije, navodi se predanje posredstvom Hilala ibn
Ebi-Mejmune, od Ata'a ibn Jesara, od Muavije ibn
Hakema /803/ da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve
sellem, kada je on doveo tu crnu robinju, rekao: "Gdje
je Allah?" Ona je odgovorila: "Na nebu!" Zatim je
rekao: "Ko sam ja?", a ona je odgovorila: "Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem!" On je rekao:
"Oslobodi je, jer ona je vjernica!"
184

"...i predati krvarinu porodici njegovoj" To
je druga obaveza iz odnosa ubice i porodice ubijenog,
kao vid naknade za gubitak ubijenog. Ova krvarina je
obavezna za rodbinu po ocu ubice, a ne odnosi se na
njegovu imovinu. [afija, r.h., kaè: "Nije mi poznato
odre|ivao krvarinu druga~ije nego kao obavezu za
rodbinu po ocu ubice. U dva Sahiha navodi se
predanje od Ebu-Hurejrea, r.a., koji kaè: /804/ "Dvije
ène iz plemena Huzejl sukobile su se, pa je jedna na
drugu bacila kamen i ubila je zajedno s onim {to je
nosila u stomaku. Nakon toga, tuìli su to Allahovom
Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa je on presudio
da za krvarinu ploda treba dati najboljeg roba ili
robinju, a krvarinu za ènu treba dati njena rodbina
po ocu!" To pretpostavlja sud o namjernoj gre{ci,

"
184
A ta rei za one koji kau, Allah neka nas sauva: "Allah je na
svakom mjestu!", u emu se dobro vidi antropomorfizam, sjedinjenje
i jedinstvo. Ima, me|utim, i onih koji kau: "da Allah nije iznad, niti
ispod, desno niti lijevo, naprijed niti nazad, te da nije unutar kosmosa
niti izvan toga!", to je opis nepostojeeg, Allah neka nas sauva od
toga, a obje su tvrdnje izraz spletki idova, Allah ih prokleo!
obavezuje pla}anje krvarine, a ovdje je krvarina
obavezna u tre}inama zbog sumnje u namjernu
gre{ku. Me|utim, gre{ka koja je ranije navedena u
rije~ima Allaha Uzvi{enog odnosi se na drugu
obavezu, u kojoj se krvarina daje kao petina. U tom
smislu, imam Ahmed navodi predanje od Ibn-
Mesuda, koji kaè: /805/ "Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, odredio je krvarinu za nenamjerno
ubistvo dvadeset jednogodi{njih deva, dvadeset
jednogodi{njih mu`jaka, dvadeset dvogodi{njih deva,
dvadeset trogodi{njih mu`jaka i dvadeset ènki." Ovo
je verzija Nesa'ija, a Tirmizi kaè: "To nam nije
poznato kao merfu' predanje osim u ovoj verziji.
Postoji i mevkuf predanje od Abdullaha ibn Mesuda, a
u Sahihu El-Buharije navodi se predanje od Abdullaha
ibn Omera, koji kaè: /806/ - Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, poslao je Halida ibn Velida
plemenu Benu-Dùzejma da ih pozove u islam. On je
to u~inio, ali oni nisu lijepo kazali: "Primamo islam!",
nego su rekli: "Promijenili smo vjeru, promijenili smo
vjeru!", zbog ~ega je Halid zapo~eo borbu s njima. To
je saznao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
pa je podigao ruke rekav{i: "Allahu moj, ja nemam
ni{ta s tim {to je u~inio Halid!" Zatim je poslao Aliju da
preda krvarinu za njihove ubijene i nadoknadi
imovinu koja im je propala, pa ~ak i zdjelu iz koje pas
jede! Iz ovog hadisa vidi se da gre{ka imama ili
njegovog zamjenika moè biti otkupljena iz blagajne
muslimana (bejtul-mal).
"izuzev ako oni to oproste", tj. osim da
rodbina ubijenog izrazi samilost i oprosti krvarinu, i
tada ona nije obavezna.
"Ako on pripada narodu koji vam je
neprijatelj, a vjernik je, on mora osloboditi
jednog roba vjernika!" To zna~i, ako je ubijeni bio
vjernik, a njegovi za{titnici nevjernici s kojima se vodi
rat, tada krvarina nije obavezna, nego je u tom slu~aju
ubica obavezan osloboditi roba, vjernika i ni{ta drugo;
"Ako, pak, pripada narodu sa kojim imate
sporazum" i ako su za{titnici ubijenog {ti}enici -
Zimmije - ili pod ugovorom o miru, njima pripada
krvarina za ubijenog. Ukoliko je bio vjernik, tada je
obavezna kompletna krvarina, a i ukoliko je bio
nevjernik, po nekim u~enjacima, i tada je obavezna
kompletna krvarina. Ima mi{ljenja "da je za nevjernika
obavezno pola krvarine koliko se daje za vjernika", a
ima mi{ljenja "da je obavezna tre}ina", {to se
obja{njava u fikhskim djelima. Ubica je obavezan
osloboditi roba, vjernika, a ko to ne na|e,
obavezan je postiti dva mjeseca uzastopno..." ,
tj. da se ne mrsi izme|u njih, nego da nastavi postiti
do kraja. Ukoliko se, pak, omrsi bez razloga (osim u
slu~aju bolesti, menstruacije ili poro|ajnog pranja),
duàn je ponovo zapo~eti post. [to se ti~e puta, od-
nosno pitanja da li se u tom slu~aju moè prekinuti ili
ne, u~enjaci se razilaze i postoje dva mi{ljenja...
"kaju}i se tako Allahu! A Allah sve zna i
mudar je!" To zna~i, ovo je pokajanje ubice
4 En - Nisa / ene
306
gre{kom (nehotice), takvo da on, ukoliko ne na|e
mogu}nosti da oslobodi roba, treba da posti
uzastopno dva mjeseca. Postoje razilaènja u pogledu
onoga koji nije u stanju postiti, u smislu da li je
obavezan nahraniti {ezdeset siromaha, kao {to je to u
slu~aju kaznene naknade (kefaret) za zihar
(predislamsko pu{tanje) rije~ima: "Ti si mi kao moja
majka!" U tom pogledu, postoje dva mi{ljenja: jedno
pozitivno, odnosno kao {to je u slu~aju zihara, tj.
predislamskog pu{tanja, a koje se ovdje ne spominje,
budu}i da je ovo prijetnja i opomena uz koju ne
odgovara da se navodi olak{ica i pogodnost; i drugo,
negativno, koje ne prihva}a da se to zamijeni hra-
njenjem siromaha, jer da je to obaveza, ona se ne bi
izostavila bez potrebe;
"A Allah sve zna i mudar je!" To je do sada vi{e
puta komentirano.
Ovim je obja{njeno pitanje nehoti~nog ubistva.
[to se ti~e namjernog ubistva, Allah Uzvi{eni kaè:
"A ko hotimi~no ubije vjernika..." {to predstavlja
èstoku prijetnju i sigurno obe}anje onome ko po~ini
ovaj veliki grijeh, koji se u vi{e ajeta u Allahovoj Knjizi
povezuje uz idolopoklonstvo ({irk). Tako Allah
Uzvi{eni kaè u poglavlju "El - Furkan":
"I oni koji mimo Allaha drugoga boga ne
prizivaju i koji ne ubijaju one koje je Allah
zabranio, osim kad pravda zahtijeva." (I25:
68) U vezi sa zabranom ubistva postoje brojni ajeti i
hadisi, me|u kojima je i hadis koji se u dva Sahiha
prenosi od Ibn-Mesuda, koji kaè: "Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Prvo {to }e biti
su|eno me|u ljudima na Sudnji dan, jeste pitanje
krvi!" Ebu-Davud navodi predanje od Ubadeta ibn
Samita, koji kaè: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao je: /808/ "Vjernik je dobar na svom
putu
,

185
sve dok ne prolije zabranjenu krv, a kada
prolije zabranjenu krv - on je propao!"
186

U drugom hadisu stoji: /809/ "Kada bi se svi sta-
novnici nebesa i Zemlje sastali i ubili jednog musli-
mana, Allah bi ih sve bacio u Vatru!" Zatim: /810/
"Kod Allaha je manja {teta da nestane ovaj svijet nego
da bude ubijen jedan musliman!" Ibn-Abbas je
smatrao da nema pokajanja za hotimi~nog ubicu
vjernika, na osnovi rije~i Allaha Uzvi{enog:
"A ko hotimi~no ubije vjernika, kazna mu je
Dèhennem" (I4:93). To je posljednje {to je
objavljeno iz ove oblasti i ni~im nije derogirano.
Prenosi se od Ibn-Abbasa u vi{e predanja. Me|u
onima koji tako|er imaju ovaj stav jesu i Zejd ibn
Sabit, Ebu-Hurejre, Abdullah ibn Omer, Ebu-Seleme
ibn Abdurrahman, Ubejd ibn Umejr, Hasan, Katade i
Ed-Dahhak, a predanje navodi Ibn Ebi-Hatim. U ovoj
oblasti, me|utim, ima nekoliko hadisa koji nemaju
snagu dokaza!
Mi{ljenje je ve}ine predstavnika Selefa i Halefa da

-

185
znai brz u hodu, jurei itd.
186
Glagol bez pojaanja i sa pojaanjem znai malaksati od umora
i nemoi.
je pokajanje ubice stvar izme|u njega i njegovog
Gospodara Uzvi{enog, jer ukoliko se pokaje i obrati za
oprost, zatim bude skru{en i pokoran, pa ~ini dobro,
Allah }e njegova lo{a djela zamijeniti dobrim, dati
naknadu ubijenome za njegovo nasilje i u~initi ga
zadovoljnim. Allah Uzvi{eni kaè:
"I oni koji mimo Allaha drugoga boga ne
prizivaju..." do rije~i:
"osim onih koji se pokaju i dobra djela ~ine."
(I25:68) To su rije~i koje nije dopu{teno dokidati, niti
smatrati da se one odnose na idolopoklonike! Allah
Uzvi{eni, tako|er, kaè:
Reci: "O robovi moji, koji ste se prema sebi
ogrije{ili, ne gubite nadu u Allahovu milost,
jer Allah sve grijehe opra{ta!" (I39:53) Ovo se
odnosi op}enito na sve grijehe, i nevjerstvo, i
idolopoklonstvo, i sumnju, i licemjerstvo, i ubistvo, i
pokvarenost i sve drugo, izuzev idolopoklonstva,
ukoliko ~ovjek s tim umre. Allah Uzvi{eni kaè:
ravnim pridruùje, a oprostit }e sve mimo
toga kome On ho}e!" (I4:48) Ovaj ajet navodi se
tako|er u ovoj ~asnoj suri (poglavlju), prije i poslije
ajeta: "A ko hotimi~no ubije vjernika..."
187
,

{to je
u funkciji ja~anja nade. Allah to najbolje zna! U dva
Sahiha stoji /811/ predanje o Izraeli}aninu koji je ubio
stotinu osoba, a potom pitao jednog u~enjaka:
"Mogu li se ja pokajati?" On mu je odgovorio: "A ko
stoji izme|u tebe i pokajanja?" Zatim ga je uputio u
grad u kome se Allah oboàva, pa on tamo iseli i
umre na putu, gdje su ga uzeli meleci milosti...!" Ako
je to tako kada su u pitanju Israeli}ani, onda je
sigurnije da }e pokajanje biti primljeno od pripadnika
ovoga ummeta budu}i da je Allah s nas skinuo teret i
breme koje je bilo na njima, {alju}i nam Vjerovjesnika,
sallallahu alejhi ve sellem, sa pravom vjerom. Stoga je
najljep{e obe}anje i prijetnja koja je navedena ona:
"u kome }e vje~no ostati...!" Allah najbolje zna
{ta je ispravno i On odre|uje ulazak ubice u Vatru! [to
se pak ti~e rije~i Ibn-Abbasa i onih koji to prihva}aju,
da za njega nema pokajanja, odnosno stava ve}ine
u~enjaka da on nema dobrog djela koje bi ga spasilo,
te da ne}e ostati vje~no, nego da izraz "vje~no" ovdje
zna~i "dugo ostajanje", to obja{njavaju "mutevatir"
hadisi u kojima se prenosi od Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, /812/ da }e iz Vatre izi}i
svako u ~ijem srcu bude i koliko najmanja trunka
vjere!" Me|utim, u hadisu Muavije, koji glasi: /813/
"Mo`da }e Allah oprostiti svaki grijeh, osim ~ovjeku
koji umre kao nevjernik, odnosno ~ovjeku koji
hotimi~no ubije vjernika!" Rije~ "mo`da" u funkciji je
izraàvanja nade. Stoga, ako se negira nada u ova dva
slu~aja, to ne zna~i da se ona negira i u jednom od
njih, tj. u pogledu ubistva, s obzirom na dokaze koje
smo naveli. [to se ti~e onoga ko umre kao nevjernik,
tekst Kur'ana sasvim izri~ito potvr|uje da za njega

187
Vidjeti ajete 48 i 116 u ovom poglavlju.
4 En - Nisa / ene
307
nema oprosta. Traènje pak koje ima ubijeni prema
ubici na Sudnji dan, predstavlja jedno od osnovnih
ljudskih prava, koje ne prestaje ~inom pokajanja, nego
prestaje uzvra}anjem (odnosno), naknadom. Ovdje
nema razlike izme|u ubijenog, pokradenog,
porobljenog, otetog, potvorenog i drugih prava
~ovjeka prema ~ovjeku, jer ukoliko se ta prava ne
nadoknade, nu`no slijedi potraìvanje na Sudnjem
danu! Me|utim, sam ~in potraìvanja ne
pretpostavlja naknadu, jer iz dobrih djela ubice moè
se dati naknada kojom se izvr{ava obaveza prema
ubijenom, dok ostaje vi{ak dobrih djela s kojim moè
u}i u Dènnet, odnosno, Allah ubijenom naknadi iz
Svoje dobrote dènetskim dvorima i blagodatima, te
podizanjem njegovog ranga u Dènetu koliko On
ho}e i Allah to najbolje zna! Za hotimi~nog ubicu
postoje posebni propisi koji se odnose na ovaj svijet, a
posebni za onaj svijet. Na ovom svijetu prema njemu
imaju prava za{titnici (srodnici) ubijenog, jer Allah
Uzvi{eni kaè:
"ako bude ni kriv ni duàn ubijen, onda
njegovom za{titniku dajemo vlast!" (I17:33) U
tom slu~aju, oni imaju pravo izbora: da ga ubiju ili
oproste, ili, pak, uzmu krvarinu u tri dijela: trideset
trogodi{njih, trideset mladih i ~etrdeset nose}ih deva,
kao {to stoji u "Knjizi propisa."
Imami se razilaze u pogledu naknade, tj. da li je ona
za njega obavezna kao {to je obavezna za ubicu
gre{kom u vidu osloba|anja roba, ili posta dva
mjeseca uzastopno, ili hrane za siromahe - prema
jednom mi{ljenju. U vezi s tim postoje dva stava: prvi,
da njemu nije obaveza kefaret, jer za to nema osnova,
budu}i da hotimi~no ubistvo prevazilazi okvir
kefareta. Me|utim, oni koji smatraju da je kefaret
obavezan, to temelje na predanju imama Ahmeda,
koji to navodi s lancem od Vasila ibn Eska'a, koji kaè:
- Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, do{la je
grupa ljudi iz plemena Benu-Selim i rekla: /814/
"Jedan je na{ drug u~inio teàk grijeh?" On je rekao:
"Neka oslobodi roba, pa }e Allah za svaki njegov
organ sa~uvati njegov organ od Vatre!"

"O vjernici, kada u boj na Allahovom putu
krenete, sve dobro provjerite i onome ko vam
nazove selam nemojte re}i: 'Ti nisi vjernik!' u
èlji za koristi ovosvjetskog ` vota, jer kod
Allaha su mnoga dobra! Takvi ste ranije i vi
bili, pa vam je Allah darovao milost Svoju!
Zato, sve dobro provjerite, jer Allah je doista
obavije{ten o onome {to vi radite!"/94/
i

Od Ibn-Abbasa prenosi se da je rekao: - Muslimani
su na{li jednog ~ovjeka dok je uzimao plijen, pa je on
rekao: - "Es-selamu alejkum" - "Mir s vama!", a oni su
ga ubili i uzeli njegov plijen! Nakon toga, objavljen je
ajet:
- i onome ko vam nazove selam nemojte re}i:
"Ti nisi vjernik!" U Biografiji stoji: "da se njegov
brat Fizar bio uputio Allahovom Poslaniku s namjerom
da ga obavijesti da su on i njegov narod primili islam,
pa ga je tom prilikom srela izvidnica Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u tami no}i. On
im je rekao: 'Ja sam musliman!' Oni to nisu prihvatili,
nego su ga ubili. Njegov otac kaè: 'Tada sam ja
do{ao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem,
i on mi je dao hiljadu dinara, te drugu krvarinu, a
zatim mi rekao da idem." Nakon toga, objavljeno je:
krenete..."
kaè da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao Mikdadu: "[ta ako bi to bio vjernik koji krije
svoju vjeru sa nevjernicima, pa tu vjeru pokazao i ti ga
ubije{?! I ti si tako prije krio vjeru u Meki!" Ovako
prenosi El-Buhari u skra}enoj verziji, kao muallek-
predanje.
kaè: /815/ - Jedan ~ovjek iz Benu-Selima pro{ao je
pored grupe ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, ~uvaju}i ovce i nazvao im je selam.
Oni su kazali: "Ne naziva nam selam osim zato da
nam se dodvori, pa su po{li prema njemu i ubili ga, a
njegove ovce doveli Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve
sellem. Nakon toga, objavljen je ajet:
krenete..." A od Ibn-Abbasa El-Buhari tako|er
prenosi da je, u vezi sa rije~ima: /816/
" i onome ko vam nazove selam nemojte re}i:
'Ti nisi vjernik!' rekao: - Jedan je ~ovjek uzimao
svoj plijen, pa ga je na{la grupa muslimana, a on im je
rekao: - "Es-selamu alejkum" - "Mir na vas!" Potom su
ga ubili i uzeli njegov plijen, pa je Allah objavio:
"i onome ko vam nazove selam nemojte re}i:
'Ti nisi vjernik!' Potom, Ibn-Abbas kaè: "Taj plijen
je ovosvjetska prolazna dobit!"
"jer kod Allaha su mnoga dobra!" Dakle, kod
Njega je bolja dobit od dunjalu~ke, koju vi èlite i {to
vas je navelo da ubijete ovog ~ovjeka koji vam je
nazvao selam i izjavio da vjeruje. Vi ste to zanemarili i
optuìli ga za pretvaranje i skrivanje nevjerstva, kako
biste uzeli od njega to {to ste uzeli. Me|utim, halal
opskrba koja je kod Allaha za vas je bolja od te koju
ste uzeli!
"Takvi ste ranije i vi bili, pa vam je Allah
darovao milost Svoju!" I vi ste, kao i on, krili vjeru
ne pokazuju}i to u svome plemenu! Na to ukazuje i
naprijed navedeni hadis, a Allah Uzvi{eni, tako|er,
kaè:
"I sjetite se kada vas je bilo malo, kada ste na
4 En - Nisa / ene
308
Zemlji potla~eni bili!" (I8:26) U vezi sa rije~ima
Allaha Uzvi{enog: "Takvi ste ranije i vi bili" Seid
ibn Dùbejr kaè: "Skrivali ste svoju vjeru od
idolopoklonika!"; "pa vam je Allah darovao
milost Svoju", tj. pokajanje vam primio i oprostio.
"...pa sve provjerite!" Ovo je potvrda
prethodno navedenih rije~i;
Allah je doista obavije{ten o onome {to vi
radite!" Seid ibn Dùbejr kaè: "To je prijetnja i
obe}anje prijetnje!"

"Vjernici koji se ne bore, osim onih koji su
nesposobni, ne mogu se izjedna~iti s onima
koji se na Allahovu putu bore imecima svojim
i ìvotima svojim! One koji se bore imecima
svojim i ` votima svojim Allah je odlikovao za
stupanj nad onima koji se ne bore, i svima
Allah obe}ava lijepu nagradu! Allah je odli-
kovao borce nad onima koji se ne bore
velikom nagradom!" /95/ "Od Njega su
stupnjevi, oprost i milost, jer Allah pra{ta i
milostiv je!" /96/
i

/817/ El-Buhari navodi predanje od Berra'a, koji
kaè: "Kada je objavljen ajet:
"Vjernici koji se ne bore...", Allahov Poslanik, sal-
lallahu alejhi ve sellem, pozvao je Zejda,
188
pa je to
zapisao. Nakon toga, do{ao je Ibn-Ummi-Mektum i
poàlio se na sljepo}u, pa je Allah objavio rije~i:
"osim onih koji su nesposobni." El-Buhari
tako|er navodi predanje od Sehla ibn Sada es-Saidija
/818/ kako je on vidio Mervana ibn Hakema u dàmiji
i kaè: - I{ao sam i sjeo pored njega, a on nam je
kazao da je Zejd ibn Sabit njemu rekao: "Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, meni je diktirao:
'Vjernici koji koji se ne bore ne mogu se
izjedna~iti sa borcima na Allahovom putu...'
Potom je do{ao Ibn-Ummi-Mektum dok mi je to dik-
tirao, pa je rekao: 'Allahov Poslani~e, tako mi Allaha,
kada bih mogao i}i u borbu (dìhad), i{ao bih!' On je
bio slijep. Nakon toga, Allah je ovo objavio Svome
Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Dok je to govo-
rio, koljenima je bio naslonjen na mene, {to mi je bilo
veoma te{ko. U~inilo mi se da }e me zgnje~iti. Potom
je to stalo, a Allah je objavio rije~i:

!

188
To je Zejd ibn Sabit, r.a., jedan od onih koji su zapisivali Objavu.
'osim onih koji su nesposobni'." To prenosi.
jedino El-Buhari, dok ga Muslim ne donosi. Me|utim,
u drugoj verziji ovo se navodi i kod Ahmeda,. a to
predanje donose i Ebu-Davud i Abdurrezak.
Tirmizi navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaè:
/819/ "Vjernici koji se ne bore, osim onih koji
su nesposobni..." To se odnosi na Bedr i one koji su
izi{li na Bedr! Kada je do{lo do boja na Bedru, Ab-
dullah ibn Dàh{ i Ibn-Ummi-Mektum kazali su: "Mi
smo slijepi, Allahov Poslani~e! Imamo li olak{icu za
to?" Nakon toga objavljen je ajet:
"Vjernici koji se ne bore, osim onih koji su
nesposobni...", te tako|er rije~i Allaha Uzvi{enog:
"One koji se bore imecima svojim i ìvotima
svojim Allah je odlikovao za stupanj nad
onima koji se ne bore." To su oni koji se ne bore, a
koji nisu nesposobni!
"Allah je odlikovao borce nad onima koji
se ne bore velikom nagradom! Od Njega su
stupnjevi..." koji su iznad onih koji pripadaju onima
koji se ne bore, a nisu nesposobni! Ovo je verzija koju
navodi Tirmizi i on, usto, dodaje: "Ovaj hadis je ha-
sen-garib u ovom predanju!"
"Vjernici koji se ne bore ne mogu se
izjedna~iti sa borcima..." Ove su rije~i imale op}e
zna~enje dok ubrzo nisu objavljene rije~i:
"osim onih koji su nesposobni", ~ime je
navedeno rje{enje za one koji imaju opravdan razlog
da ne idu u borbu, kao {to su sljepo}a, sakatost,
bolest, u pogledu izjedna~avanja s borcima koji se na
Allahovom putu bore svojim imecima i ìvotima.
Nakon toga, Allah Uzvi{eni ukazuje na vrijednost
boraca (mudàhida) u odnosu na one koji se ne bore.
Ibn-Abbas kaè: "Osim onih koji nisu sposobni i to
ovako treba i da bude!" To potvr|uje i predanje u
Sahihu El-Buharije od Zuhejra ibn Muavije koji prenosi
od Humejda, a on od Enesa, kako je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /820/ "U Medini ima
ljudi koji su takvi da ne moète krenuti na put niti
prije}i neku dolinu da oni ne krenu s vama!" Pitali su
ga: "A oni su u Medini?" "Da", rekao je on. "Tamo su
zadràni iz opravdanih razloga!" Ovako navode
Ahmed i Ebu-Davud.
"i svima Allah obe}ava lijepu nagradu ", tj.
Dènnet i lijepu nagradu. Ovim se pokazuje da
dìhad (borba) nije pojedina~na obligatna du`nost
(farzi ajn), nego je to kolektivna obligatna du`nost
(farzi kifaje).
189

"Allah je odlikovao borce nad onima koji se ne
bore velikom nagradom..." i to stupnjevima

189
Ovo se odnosi na napadaku akciju. Me|utim, u sluaju odbrane i
napada neprijatelja nevjernika, dihad je (borba) pojedinana
obligatna dunost (farzi ajn) za svakog muslimana prema njegovim
mogunostima, pa makar i rijeju... Svako treba da uestvuje prema
svojim sposobnostima i mogunostima. Allah to najbolje zna! Oni,
pak, koji izostaju od borbe iako su sposobni, bit e od Allaha velikom
kaznom kanjeni!
4 En - Nisa / ene
309
kojima ih odlikuje u ba{~ama Dènneta, oprostom,
milo{}u i blagoslovom, {to je vid dobra i ~asti koju im
podaruje. U tom smislu, Allah Uzvi{eni kaè:
"Od Njega su stupnjevi, oprost i milost, jer
Allah pra{ta i milostiv je!" To potvr|uje i
predanje u dva Sahiha od Ebu-Seida el-Hudrija, koji
sellem, rekao: /821/ "U Dènnetu ima stotinu
stupnjeva koje je Allah pripremio za borce na
Njegovom putu. Izme|u svaka dva stupnja je koliko
izme|u neba i Zemlje!"

"Doista }e meleci kada budu uzimali du{e
onima koji su prema sebi nasilje u~inili, pitati:
'[ta je bilo s vama?', a oni }e odgovoriti: 'Bili
smo nemo}ni na Zemlji!' 'Zar Allahova Zemlja
nije prostrana i zar se niste mogli nekuda
iseliti?', re}i }e im oni. Zato }e njihovo prebi-
vali{te biti Dèhennem, a lo{e je to boravi{te!"
/97/ "Osim za nemo}ne mu{karce, i ène, i
djecu, koji se sna}i ne mogu i koji ne na|u
Pravoga puta!" /98/ "Mo`da }e Allah tim
oprostiti, jer Allah pre azi preko grijeha i
pra{ta!" /99/ "Ko se iseli na putu Allahovom,
na Zemlji }e na}i mnogo mjesta i obilja! A
onaj ko napusti svoj dom iseljavaju}i se radi
Allaha i Njegovoga Poslanika, pa ga stigne
smrt, od Allaha }e dobiti nagradu! Allah
mnogo pra{ta i milostiv je!" /100/
l

l

El-Buhari navodi predanje od Muhammeda ibn
Abdurrahmana Ebul-Esveda, koji kaè: - Stanovnicima
Medine bilo je nare|eno da u~estvuju u jednom od
pohoda, pa sam se i ja prijavio. Zatim sam sreo
Ikreme Mevla Ibn-Abbas i kazao mu, pa mi je on
zabranio da to ~inim i rekao: /822/ "Ibn-Abbas mi je
kazivao kako su neki muslimani i{li sa idolopokloni-
cima u borbu kako bi uve}ali njihov broj. Tada bi
do{la strijela koju bi neko bacio i pogodila jednog od
njih, pa ga ubila ili ga sablja posije~e pa umre!", pa je
Allah Uzvi{eni objavio:
"Doista }e meleci, kada budu uzimali du{e
onima koji su prema sebi nasilje u~inili..." To
prenosi El-Leys od Ebul-Esveda.
Rije~i: "onima koji su prema sebi nasilje
u~inili" odnose se na neprihva}anje iseljenja; - pa }e
pitati: "[ta je bilo s vama?", tj. za{to ste ovdje
ostali i zapostavili hid`ru?!
a oni }e odgovoriti: "Bili smo nemo}ni na
Zemlji! Nismo mogli izi}i iz grada, niti se
kretati po Zemlji!" "Zar Allahova Zemlja nije
prostrana i zar se niste mogli nekuda iseliti?",
re}i }e im oni. Ebu-Davud navodi predanje od Se-
mure ibn Dùnduba, koji kaè: - Potom je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /823/ "Ko
se druì sa idolopoklonikom i s njim stanuje, isti je kao
i on!" Isto tako je rekao: /824/ - Kada su zarobljeni
Abbas, Akil i Neufel - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao je Abbasu: "Otkupi sebe i svoga
brati}a!" On je odgovorio: "Allahov Poslani~e, zar
nismo klanjali prema tvojoj kibli i svjedo~ili tvoje
svjedo~anstvo?!" On mu je rekao: "Abbase, vi ste
suparni~ka strana, pa ste izgubili!" Potom je prou~io
ajet:
"Zar Allahova Zemlja nije bila prostrana?"
Prenosi Ibn Ebi-Hatim.
"...osim onih koji su nemo}ni". Ovo je kod
Allaha razlog {to su ovi zapostavili hid`ru, jer oni nisu
bili sposobni osloboditi se idolopoklonika, a da su ~ak
i mogli, oni ne bi znali put da to ostvare. Zato Allah
Uzvi{eni kaè:
"koji se sna}i ne mogu i koji ne na|u Pravoga
puta!", tj. na~ina;
"Mo`da }e Allah tim i oprostiti...", tj. za
zapostavljanje hid`re. Kada se odnosi na Allaha, rije~
"mo`da" ima zna~enje obaveznosti,
a "Allah pre azi preko grijeha i pra{ta!" El-
Buhari navodi predanje od Ebu-Hurejrea, koji kaè: - S
nama je bio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, klanjaju}i jaciju, pa je rekao:
"Allah ~uje onoga ko Ga hvali!" a zatim prije nego je
pao ni~ice (na sed`du) rekao je: /825/ "Allahu moj, Ti
spasi Ajja{a ibn Rebi'u, Allahu moj, Ti spasi Seleme ibn
Hi{ama, Allahu moj, Ti spasi Velida ibn Velida, Allahu
moj, Ti spasi nemo}ne vjernike, Allahu moj, Ti poja~aj
Svoju silu prema Mudaru, Allahu moj, u~ini im godine
kao godine Jusufove!.." El-Buhari navodi predanje od
Ibn-Abbasa, koji je u vezi sa rije~ima: "osim onih
koji su nemo}ni" rekao: "Ja i moja majka bili smo
od onih kojima je Allah Uzvi{eni to smatrao
razlo`nim!", a Abdurrezzak navodi od Ibn-Abbasa: "Ja
i moja majka smo bili me|u nemo}nim, ènama i
djecom!"
"Ko se iseli na putu Allahovom, na Zemlji
}e na}i mnogo mjesta i obilje...!" Ovo je pod-
sticaj na hid`ru i nagovor da se napuste idolopoklo-
nici, jer vjernik, gdje god ode, na}i }e uto~i{te od njih
gdje }e se skloniti. Rije~ infinitiv je glagola koji Arapi
4 En - Nisa / ene
310
upotrebljavaju ovako:
"Taj ~ovjek usprotivio se svojim ljudima prkosno i iz
inada." Ibn-Abbas kaè: "zna~i prije}i iz zemlje u
zemlju, iz mjesta u mjesto"; "i obilje", tj. opskrbu.

"A onaj ko napusti svoj dom iseljavaju}i se
radi Allaha i Njegovoga Poslanika, pa ga
stigne smrt, od Allaha }e dobiti nagradu!" To
zna~i: ko napusti svoj dom u namjeri da se iseli
(hid`ru u~ini) radi Allaha i Njegovoga Poslanika, a za-
tim umre, njemu je kod Allaha osigurana nagrada. To
potvr|uje i predanje u Sahihima, Musnedima i
Sunenima od Omera ibn el-Hattaba, koji kaè: - Alla-
hov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:
/826/ "Djela se prosu|uju prema namjerama i sva-
kom ~ovjeku pripada ono {to je naumio! îje iseljenje
bude radi Allaha i Njegovoga Poslanika, njegova je
hid`ra za Allaha i Njegovoga Poslanika, a ~ije iseljenje
bude radi ovog svijeta, kako bi ga zadobio, ili ène,
kako bi je oènio, njegova je hid`ra za ono radi ~ega
se iselio!" Ovo se op}enito odnosi na hid`ru, odnos-
no, na sva djela. U to spada i hadis koji stoji u dva
Sahiha, a odnosi se na ~ovjeka koji je ubio devedeset i
devet osoba, a potom to upotpunio sa stotim
pobo`nim ~ovjekom... koji je umro na putu hid`re i
koga su uzeli meleci milosti.
190
U jednom predanju
stoji da se on, kada mu je do{la smrt, prsima pogeo
prema zemlji u koju se iselio. Imam Ahmed navodi
predanje od Abdullaha ibn Atika, koji kaè da je ~uo
sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,
kako kaè: /827/ "Ko izi|e iz svoje ku}e u borbu na
Allahovom putu, zatim kaè: 'Gdje su borci na Alla-
hovom putu?' a zatim padne sa svoje jahalice i
umre, njemu pripada nagrada od Allaha! Ako ga
ugrize kakva ìvotinja (zmija, {korpija i sl.), pa umre,
pripada mu nagrada od Allaha; i ako umre iznenada,
pripada mu nagrada od Allaha!"
Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Ibn-Abbasa,
r.a., koji kaè: /828/ - Damre ibn Dùndub krenuo je
Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i
umro na putu prije nego je stigao do njega. Nakon
toga objavljen je ajet:
"A onaj ko napusti svoj dom iseljavaju}i se
radi Allaha i Njegova Poslanika..."
Hafiz Ebu-Ja'la navodi predanje od Ebu-Hurejrea,
koji kaè: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao je: /829/ "Ko krene na had` i umre, njemu se
pi{e nagrada za had` do Sudnjega dana, a ko krene
na umru i umre, njemu se pi{e nagrada za umru do
Sudnjega dana! Ko krene u boj na Allahovom putu i
umre, njemu se pi{e nagrada borca (gazije) o
Sudnjega dana!" Ovaj hadis je garib u ovom
predanju.

190
Usp. hadis br. 804.

"Kada idete po Zemlji, nije vam grijeh namaz
skratiti, ako se bojite da }e vam smutnju
nevjernici u~initi, jer nevjernici su vam doista
otvoreni neprijatelji!"/101/

Allah Uzvi{eni kaè: "Kada idete po Zemlji...",
tj. kada putujete, kao {to na drugom mjestu kaè:
"On zna da }e me|u vama biti bolesnih, i
onih koji }e po svijetu hodati i Allahove bla-
godati traìti...!" (I73:20)
"nije vam grijeh namaz skratiti...", tj. sebi
pritom olak{ati, bilo u pogledu kvantiteta, pa namaz
od ~etiri rekata skratiti na dva rekata, kao {to to
razumijeva ve}ina u~enjaka koji ovaj ajet koriste kao
dokaz za skra}enje namaza u toku putovanja, uz
odre|ene razlike u modalitetima. Tako neki uvjetuju
za putovanje da je u funkciji pokornosti,
191
dok drugi
to ne uvjetuju..., s tim da put bude radi [erijatom
dozvoljenih stvari, tj. u funkciji dozvoljenih stvari, ~ime
se isklju~uje put koji vodi grijehu. Ovo je mi{ljenje
[afije, Ahmeda i drugih imama. Ima mi{ljenja,
me|utim, da to vaì za putovanje uop}e, pa makar
vodilo i grije{enju. To je stav Ebu-Hanife, Es-Sevrija i
Davuda, a temelje ga na op}em zna~enju ajeta, s ~im
se ne slaè ve}ina u~enjaka.
192

"...ako se bojite da }e vam smutnju
nevjernici u~initi". Mogu}e da je ovo uop}e
kazano za put kakav je naj~e{}e bio u vrijeme objave
ovoga ajeta... u po~etku islama, neposredno nakon
Hid`re, ve}ina putovanja bila je u znaku straha i
opasnosti. âk se nije ni kretalo na put osim u cilju
boja ili posebnih izvidnica, odnosno u rat za obranu
islama i njegovih pripadnika. U tom smislu, rije~i
kojima se izraàva naj~e{}a situacija ili poseban slu~aj,
nema ju i poseban (jedan) smisao,
193
jer i Allah
Uzvi{eni kaè:
"I ne nagonite robinje svoje da se bludom
bave, ako one èle ~estite biti!

194
(I24:33)
Imam Ahmed navodi predanje od Ja'la ibn Umejje,
koji kaè: - Pitao sam Omera ibn u-Hattaba: /830/
"Allah Uzvi{eni kaè:
nije vam grijeh namaz skra titi, ako se bojite
da }e vam smutnju nevjernici u~initi...' a ljudi
su sada sigurni?" Omer, r.a., rekao mi je: - ûdio sam

191
To se prenosi od Ibn-Omera, Ata'a te Jahje, koji navodi predanje
od Malika.
192
Polazei od opeg smisla ajeta, to stoji kao argument protiv onih
koji se ne slau s ovim.
193
To je jedno od erijatskih pravila.
194
Tj. iz toga se ne razumije da - ako one ne ele biti estite - moe
ih se nagoniti na blud!
4 En - Nisa / ene
311
se onome ~emu se i ti ~udi{, pa sam to pitao Allaho-
vog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i odgovorio
mi je: "To je milostinja koju vam Allah podaruje, pa
uzmite Njegovu milostinju!" Ovako prenose Muslim i
autori Sunena, a Et-Tirmizi kaè: "Hadis je hasen-sa-
hih!" Ali ibnil-Medini kaè: "Ovo je hasen-sahih hadis
od Omera. Ne pamti se osim u ovom predanju, a
prenosioci su mu poznati."
Ebu-Bekr ibn Ebi-[ejbe navode predanje od Ibn-
Abbasa, koji kaè: /831/ "Klanjali smo sa Allahovim
Poslanikom izme|u Meke i Medine po dva rekata,
iako smo bili sigurni i nismo se nikoga bojali!" Ovako
prenose Nesa'i i Tirmizi. El-Buhari navodi predanje od
Jahja ibn Ishaka, a on od Enesa, koji kaè: /832/ - Sa
Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem,
krenuli smo iz Medine u Meku, pa je on klanjao po
dva rekata sve dok se nismo vratili u Medinu. Tada
sam ga zapitao: "Koliko ste u Meki boravili?" "Tamo
smo boravili deset dana!", odgovorio je on. Ovako
prenosi ostali od {estorice autora od Jahja ibn Ishaka
el-Hadremija.
El-Buhari navodi predanje od Harise ibn Vehba,
koji kaè: /833/ "Dok smo bili sigurni na Mini, s nama
je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao
dva rekata!" El-Buharija, tako|er, navodi predanje od
Abdullaha ibn Omera, koji kaè: /834/ "Sa Allahovim
Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao sam
dva rekata, kao i sa Ebu-Bekrom, Omerom i
Osmanom u po~etku njegove vladavine, koji je
potom klanjao puni broj rekata!" Ovako prenosi
Muslim.
195

Ovi hadisi jasno pokazuju da za skra}ivanje nije
uvjet strah. Stoga neki u~enjaci kaù da je ovdje cilj
skra}ivanja kvalititativni, a ne kvantitativni.
196
To je
mi{ljenje Mudàhida, Ed-Dahhaka i Es-Suddija, a
tako|er se potvr|uje i predanjem imama Malika od
Ai{e, r.a., koja kaè: /835/ "Namaz je nare|en kao
stroga obaveza po dva rekata i na putu i kod ku}e, pa
je to, potom, potvr|eno za namaz na putu, a
pove}ano za namaz kod ku}e!"
197

Ovaj hadis navode El-Buhari, Muslim, Ebu-Davud i
En-Nesa'i od Malika. Oni kaù: - Ako je namaz na
putu u osnovi dva rekata, kako je mogu}e onda da
skra}ivanje bude u ovom slu~aju kvantitativno?
Naime, rije~i:
"nije vam grijeh namaz skratiti, ako se bo-
jite da }e vam smutnju nevjernici u~initi..." ne
odnose se na ono {to je u osnovi takvo. Na to jo{
jasnije ukazuje predanje koje navodi imam Ahmed od
Omera, r.a., koji kaè: /836/ "Namaz na putu ima dva
rekata, namaz kurban-bajrama dva rekata,
ramazanskog Bajrama dva rekata, dùma-namaz dva

195
On nalazi opravdanje za Osmana, r.a., time to se oenio na Mini,
nakon ega je smatrao da je kod kue, pa je to upotpunio!
196
Jer kvantitet je u osnovi dva rekata, kao to stoji u hadisu Aie:
"Namaz je odre|en kao obaveza po dva rekata na putu i kod kue,... a
potom je kod kue povean broj!"
197
To potvr|uje da su dva rekata na putu redovna obaveza, a ne
olakica!
rekata, i to sve u potpunosti, bez skra}ivanja, kako je
kazao Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem." Ovako
prenose Nesa'i, Ibn-Madè i Ibn-Hibban u svom
"Sahihu" posredstvom Zubejda el-Jamija, s lancem
koji ispunjava uvjete Muslima. U vezi sa
vjerodostojno{}u ovog hadisa Jahja ibn Me'in
primje}uje: "da Abdurrahman ibn Ebi-Lejla, koji
navodi spomenuti hadis od Omera, to nije ~uo od
Omera." Ali je u Uvodu Muslimova Sahiha utvr|eno
da je slu{anje Ibn Ebi-Lejle od Omera, kako u pogledu
ovog, tako i drugih hadisa, ta~no, in{allah, pogotovu
{to se ovaj hadis vezuje za Omera na ovaj na~in: od
Abdurrahmana ibn Ebi-Lejle, od Ka'ba ibn Ud`re, od
Omera. Isto tako, Muslim u svom "Sahihu", te Ebu-
Davud, En-Nesa'i i Ibn-Madè navode predanje
hadisa Ebu-Avane el-Veddaha, od Abdullaha el-
Je{kerija, a tome dodaju Muslim, En-Nesa'i i Ejjub ibn
Aid, od Bukejra ibn Ahnesa, od Mudàhida, od
Abdullaha Ibn-Abbasa, koji kaè: /837/ "Allah je
naredio namaz kao strogu obavezu putem va{eg
vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem,
i to kod ku}e ~etiri rekata, a na putu dva, te u slu~aju
straha jedan rekat. I kao {to se kod ku}e klanja prije i
poslije (farza), tako se klanja i na putu!" To ne negira
navedeni hadis od Ai{e, r.a., a postoji saglasnost da
namaz na putu ima dva rekata, te da je to potpun
namaz, a ne skra}en kao {to se jasno govori u hadisu
Omera, r.a.
198
Ako je to tako, onda je smisao rije~i
Allaha Uzvi{enog:
"nije vam grijeh namaz skratiti, ako se bojite
da }e vam smutnju nevjernici u~initi..." kvaliti-
tativno skra}ivanje, kao {to je to u slu~aju namaza u
strahu. U tom smislu Allah Uzvi{eni kaè:
"ako se bojite da }e vam smutnju nevjernici
u~initi", a potom kaè: "A kada bude{ s njima i
zajedno s njima obavi{ namaz..." (I4:102), ~ime
se obja{njava svrha skra}ivanja i navodi vid i oblik
toga. Stoga, navode}i Poglavlje o namazu u strahu El-
Buhari po~inje ovako:
"Kada idete po Zemlji, nije vam grijeh
namaz skratiti..." - do rije~i - "Allah je, doista,
za nevjernike pripremio groznu kaznu!" Isto
tako, u vezi s rije~ima Uzvi{enog:
"nije vam grijeh namaz skratiti..." Dùvejbir
navodi predanje od Ed-Dahhaka: "To je u slu~aju
borbe kada konjanik klanja dva tekbira u pravcu u
kojemu je licem okrenut!"
Es-Suddi kaè: "Ako klanja{ dva rekata na putu, to
je potpun namaz, a nije dopu{teno, izuzev u slu~aju
straha, da mu oni koji ne vjeruju to smutnjom one-
mogu}e. U tom slu~aju, skra}eni namaz ima jedan
rekat!" Mudàhid kaè:
nije vam grijeh namaz skratiti..." To se odnosi
na dan kada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,
sa svojim ashabima bio u Asefanu, a idolopoklonici u
Dad`nanu, gdje su odsjeli. Tada je Vjerovjesnik, salla-
llahu alejhi ve sellem, klanjao sa ashabima ~etiri rekata

198
Usp. hadis broj 836.
4 En - Nisa / ene
312
podne-namaza, uz ruku, sed`du i kijam, pa su
idolopoklonici htjeli napasti na njihovu robu i tovare.
Prenose Ibn Ebi-Hatim, Ibn-Dèrir, koji to bira nakon
{to mu je ispri~ano vi{e predanja, i kaè: "To je is-
pravno!"
Ibn-Dèrir navodi predanje od Semmaka el-
Hanefija, koji kaè: /838/ "Pitao sam Ibn-Omera o
namazu putnika, pa je rekao: "Dva rekata su potpun
namaz i nije skra}ivanje, jer skra}ivanje se ~ini u
slu~aju straha!" Zatim sam rekao: "A {ta je to namaz u
strahu?" On je odgovorio: "S jednom grupom imam
klanja jedan rekat, a zatim oni odu na mjesto druge
grupe, pa i ona do|e i on i s njom klanja jedan rekat.
Na taj na~in imam klanja dva rekata, a svaka grupa po
jedan!"
199

"Kada ti bude{ me|u njima i s njima obavlja{
namaz, neka jedna grupa s tobom klanja i
neka svoje oru`je uzmu: i dok budu na sed`di,
neka drugi budu iza vas, a onda neka do|e
druga grupa koja nije klanjala i neka s tobom
klanjaju, ali neka drè oru`je svoje i oprezni
budu! Nevjernici jedva ~ekaju da vi
zanemarite oru`je i oru|e va{e, pa da na vas
svi odjednom navale! A ako vam bude
smetala ki{a ili budete bolesni, nije vam grijeh
oru`je svoje odloìti, s tim da oprezni budete!
Allah je, doista, nevjernicima sramnu patnju
pripremio!"/102/

Ima vi{e vrsta namaza u strahu, jer neprijatelj je
nekada u pravcu kible, a nekada nije, nekada namaz
ima ~etiri rekata, a nekada tri, kao {to je ak{am-
namaz, a nekada pak dva, kao {to su sabah-namaz i
namaz putnika. Usto, nekada ljudi klanjaju u dèmatu
(kolektivno), a nekada se borba rasplamsa, pa nisu u
mogu}nosti klanjati u dèmatu, nego klanjaju
pojedina~no, okre}u}i se prema kibli ili ne, idu}i
pje{ice ili ja{u}i. U svakom slu~aju, oni obavljaju
namaz bez obzira {to se kre}u i u~estvuju u borbi. Ima
u~enjaka koji kaù da prema naprijed navedenom
hadisu Ibn-Abbasa, u svakom od ovih slu~ajeva
trebaju klanjati jedan rekat!
200
Taj stav zastupa i Ah-
med ibn Hanbel, te dio tabiina. Od Muhammeda ibn
Nasra el-Mervezija prenosi se da on smatra da i sabah
treba skratiti na jedan rekat u slu~aju straha, a to je
tako|er i stav Ibn-Hazma. Ibn-Rahvejh kaè:
"Me|utim, u slu~aju direktnog sukoba dovoljan je
jedan rekat gestikulacijom!" Drugi kaù: "Dovoljan je
jedan tekbir!" To smatra emir Abdul-Vehhab ibn Buht
el-Meki, koji kaè: "A ako nije u stanju obaviti tekbir,
neka ga u sebi ne izostavi!", tj. neka ima namjeru to
u~initi! To prenosi Seid ibn Mensur u svom "Sunenu",
a Allah to najbolje zna! Isto tako, ima u~enjaka koji
dopu{taju da se namaz odgodi zbog borbe, na
temelju toga {to je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve
sellem, odgodio podne i ikindiju koje je klanjao nakon
zalaska Sunca, prije ak{am-namaza na "Dan saveza"
da bi, potom, klanjao jacija-namaz. Ve}ina u~enjaka,
me|utim, tvrdi da je to derogirano namazom u
strahu, jer u to vrijeme to nije bilo objavljeno, pa kada
je objavljeno, time je derogirano odga|anje namaza
zbog navedenog razloga! I to je ispravno.

199
Iako se ovaj hadis vezuje (mevkuf) za Ibn-Omera, on ima snagu
merfu hadisa budui da on u vezi s tim nije mogao isticati svoje
miljenje, pogotovu to i drugi sahih hadisi potvr|uju rijei Ibn-
Omera.
"Kada ti bude{ me|u njima i s njima
obavlja{ namaz...", tj. kada s njima klanja{ kao
imam namaz u strahu, {to nije prvi slu~aj kada se
skra}uje na jedan rekat, kao {to upu}uje hadis
201
kada
se klanja pojedina~no, idu}i pje{ke ili ja{u}i, u pravcu
kible ili ne. Nakon toga, navodi se pitanje klanjanja u
dèmatu i klanjanja za jednim imamom. U tom
smislu, dobro rade oni koji ovaj ajet navode kao
dokaz za obaveznost namaza u dèmatu, budu}i da
su se mnoge radnje dozvolile i preko njih se prelazi
samo da bi se klanjao u dèmatu. Da nije obavezan
(vadìb), tako sigurno ne bi bilo!
[to se pak ti~e povoda objave ovog ajeta, Ibn-
Dèrir navodi predanje od Alije, r.a., koji kaè: /839/ -
Neki ljudi iz Benun-Nedàra pitali su Allahovog
Poslanika: "Allahov Poslani~e, kako }emo klanjati kada
putujemo po Zemlji?" Nakon toga, Allah Uzvi{eni je
objavio ovaj ajet:
"Kada idete po Zemlji, nije vam grijeh
namaz skratiti..." (I4:101) Zatim je jedno vrijeme
objava bila prekinuta, pa nakon {to je pro{ao jedan
period, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, krenuo
je u boj i klanjao podne! Tada su idolopoklonici rekli:
"Muhammed i njegovi drugovi su vam omogu}ili da
ih napadnete s le|a, pa za{to niste poja~ali napad?"
Jedan od njih je rekao: "Imali su i drugu jedinicu,
jednako jaku!" Izme|u dva namaza, objavljeno je:
"ako se bojite da }e vam smutnju nevjernici
u~initi", i tako je objavljena zapovijed za namaz u
slu~aju straha. Ovo je vrlo ~udan slu~aj, ali neki
navode kao svjedoka tome predanje Ebu-Ajja{a ez-
Zerkija po imenu Zejd ibn Samit, r.a., a navodi se i

200
Usp. hadis br. 837!
201
Navedeni hadis Ibn-Abbasa.
4 En - Nisa / ene
313
kod imama Ahmeda i autora "Sunena". Imam Ahmed
prenosi da je Ibn-Ajja{ rekao: /840/ - Bili smo sa
Allahovim Poslanikom u Asfanu, gdje su nas do~ekali
idolopoklonici sa Halidom ibn Velidom na ~elu i bili su
u pravcu kible. Tada je Allahov Poslanik s nama
klanjao podne, a oni su rekli: "Bili smo u poziciji da ih
napadnemo!", a zatim: "Sada }e im do}i namaz koji
im je draì od njihovih sinova i njih samih!" Zatim
kaè: "Potom je Dìbril do{ao sa ovim ajetom izme|u
podne namaza i ikindije:
'Kada ti bude{ me|u njima i s njima obavlja{
namaz...'" Zatim kaè: "Bio sam tu kada im je
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da
uzmu oru`je!" Potom: "Iza sebe nas je poredao u dva
reda (safa)", zatim: "pa je obavio ruku, {to smo i mi s
njim u~inili, zatim se podigao, pa smo i mi to u~inili,
zatim je obavio sed`du (pao ni~ice) sa safom koji je
iza njega, dok su drugi stajali i budno motrili. Nakon
{to su oni sed`du u~inili i ustali, drugi su sjeli i sed`du
u~inili na njihovom mjestu. Zatim su ustali i zamijenili
mjesta. Nakon toga Poslanik je u~inio ruku i svi
zajedno s njim. Zatim se podigao sa rukua i oni
zajedno s njim, a zatim je u~inio sed`du zajedno sa
safom koji je iza njega dok su drugi stajali i budno
motrili. A kada su sjeli, i drugi su sjeli i sed`du u~inili a
zatim je predao selam zajedno sa svima. Zatim je
oti{ao..." Usto on navodi: "Allahov Poslanik tako je
klanjao dva puta, jednom u Asfanu, a drugi put na
zemlji{tu Benu-Selima!" Prenose Ahmed, Ebu-Davud,
Nesa'i i Abdul-Aziz ibn Abdis-Samed od Mensura s
lancem koji je vjerodostojan i ima potvrdu kod El-
Buharije, Muslima i Ibn Ebi-Hatima.
[to se ti~e zapovijedi no{enja oru`ja prilikom
obavljanja namaza u strahu, prema nekim u~enjacima
to je obavezno na osnovi samog teksta ajeta i to je
jedno od mi{ljenja [afije. Na to ukazuju rije~i Allaha
Uzvi{enog:
"A ako vam bude smetala ki{a ili budete
bolesni, nije vam grijeh oru`je svoje odlo` ti, s
tim da oprezni budete!" To zna~i, da budete
spremni i, ukoliko bude potrebno, da to uzmete bez
te{ko}a.
i
"Allah je doista nevjernicima sramnu
patnju pripremio!"

"A kada namaz zavr{ite, Allaha spominjite,
stoje}i, i sjede}i, i leè}i. A kada budete
sigurni, namaz obavljajte u potpunosti, jer
namaz je propisan vjernicima u odre|enim
vremenskim razmacima!" /103/ "I nemojte
malaksati tragaju}i za neprijateljem: ako vi
trpite bol, trpe i oni bol kao i vi, a vi se jo{ od
Allaha nadate onome ~emu se oni ne nadaju!
A Allah sve zna i mudar je!"/104/

,

Allah Uzvi{eni nare|uje da se dosta Allah spominje
nakon namaza u strahu iako je to {erijatski utemeljeno
i poèljno i nakon drugih namaza. Ovdje je,
me|utim, to nagla{eno zbog olak{ice koja je dana pri
obavljanju ovog namaza, te povlastice za pomjeranje
namaza, i drugog {to nema u drugim namazima.
Tako Allah Uzvi{eni kaè za svete mjesece:
"U njima ne ~inite nasilje prema sebi!"
(I9:36) Iako je to zabranjeno i u drugim mjesecima,
za svete mjesece On nagla{ava njihovu nepovredivost
i veli~inu. Zato i ovdje Allah Uzvi{eni kaè:
"A kada namaz zavr{ite, Allaha spominjite i
stoje}i, i sjede}i, i leè}i", tj. u svim ostalim sta-
njima. Zatim kaè: "A kada budete sigurni,
namaz obavljajte u potpunosti!" A kada budete
sigurni i kada nestane straha, namaz upotpunite i
obavljajte ga sa svim njegovim dijelovima!
"...jer namaz je propisan vjernicima u
odre|enim vremenskim razmacima!" On je
propisan kao obaveza i njegovo je vrijeme kao i
vrijeme hadà.
202
To navodi Ibn-Abbas. Ima mi{ljenja
da je to prema zvijezdama, pa ~im pro|e jedna
zvijezda, do|e druga, tj. kada pro|e jedno vrijeme,
nastupi drugo.
"I nemojte malaksati tragaju}i za
neprijateljem...!" Nemojte klonuti dok traìte va{e
neprijatelje, nego se borite protiv njih i motrite na
njih;
"ako vi trpite bol, trpe i oni bol kao i vi", ako
vas zadesi da ginete ili budete ranjavani, to poga|a i
njih kao {to Allah Uzvi{eni kaè:
"A ako dopadate rana, i drugi rana
dopadaju." (I3:140)
"a vi se jo{ od Allaha nadate onome ~emu se
oni ne nadaju!" Vi se od Allaha nadate nagradi,
pomo}i i podr{ci, a oni se ni~emu ne nadaju. Zato je
za vas va`nije da se borite i da imate ve}u èlju za
borbom, kako bi se Allahova rije~ uzdigla.
" A Allah sve zna i mudar je!" On najbolje zna
i najmudriji je u pogledu svih {erijatskih i kozmi~kih
odredbi i propisa koje On odre|uje, provodi i
izvr{ava. U svakom slu~ju, Njemu pripada hvala!

202
Tj. kada mu prestane vrijeme, nema drugog vremena, jer to je
vrijeme namaza koji slijedi iz toga. Stoga, onaj koji izostavi namaz
nema vremena u kome bi ga klanjao kao u njegovo vrijeme... jer on je
time uinio veliki grijeh! Molimo Allaha da mu to oprosti nakon
iskrenog pokajanja i odluke da se nee ponovo vratiti grijehu
izostavljanjem namaza! Stav da se proli namaz nadokna|uje esto je
razlog da ljudi ne klanjaju namaz u njegovu vremenu, odnosno,
izostavljaju ga, pa molimo Allaha da nas od toga sauva!
4 En - Nisa / ene
314

"Mi tebi objavljujemo Knjigu sa Istinom, da
ljudima sudi{ onako kako ti Allah objavljuje i
ne budi branilac izdajicama!" /105/ "I Allaha
moli za oprost, jer Allah uistinu pra{ta i
milostiv je!" /106/ "I ne zauzimaj se za one
koji sami sebe izdaju, jer Allah doista ne voli
onoga koji je izdajica i grje{nik!" /107/ "Oni
se kriju od ljudi, a ne kriju se od Allaha, a On
je s njima i kada no}u smi{ljaju rije~i kojima
On nije zadovoljan! A Allah doista obuhva}a
sve {to oni rade!" /108/ "Eto, vi se zauzimate
za njih u ìvotu na ovome svijetu, a ko }e se
pred Allahom za njih zauzimati na Sudnjem
danu, ili ko }e im zastupnik biti?!"/109/

-

Allah Uzvi{eni kaè obra}aju}i se Svome Poslaniku,
"Mi tebi objavljujemo Knjigu s Istinom...", tj. to
je istina od Allaha, jer sadrì istinu kako u svojim
izvije{}ima, tako i zahtjevima; "da ljudima sudi{
onako kako ti Allah objavljuje." Ovaj ajet
uzimaju kao argument poznavaoci osnova {erijatskog
prava, koji smatraju da je njemu, sallallahu alejhi ve
sellem, ovim naloèno da sudi po id`tihadu, {to
potvr|uje i predanje u dva Sahiha od Ummi-Seleme
da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ~uo
galamu i raspravu pred svojim vratima, pa je izi{ao i
rekao: /841/ "Ja sam doista ~ovjek i sudim po onome
{to ~ujem. Moè se desiti da neko od vas bude vje{tiji
u dokazivanju od drugih, pa ja prema tome pre-
sudim. Stoga, kome ja dosudim pravo drugog mus-
limana, to mu je komad vatre, pa neka je on nosi ili
nek je ostavi!" Sli~no prenosi imam Ahmed, a Ebu-
Davud na njegovu verziju dodaje: /842/ "Jer ja sudim
me|u vama po mi{ljenju koje mi nije objavljeno u vezi
s tim!"
Ibn-Merdevejh navodi predanje posredstvom El-
Avfija, koji navodi da je Ibn-Abbas rekao: /843/ -
Jedan broj ensarija i{ao je u neki od pohoda sa Alla-
hovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, pa je
jednome od njih ukraden pancir. Za to je pala sumnja
na jednoga od ensarija, pa je vlasnik pancira do{ao
Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i
rekao: "Tu'me ibn Ubejrik ukrao mi je pancir!" Kada je
kradljivac to vidio, oti{ao je, uzeo ga, bacio u ku}u
jednog nevinog ~ovjeka i rekao ljudima iz svoje
rodbine: "Ja sam sklonio pancir i bacio sam ga u ku}u
toga i toga, pa se tamo moè na}i!" Oni su oti{li
Vjerovjesniku te no}i i kazali mu: "Vjerovjesni~e, na{
drug je nevin, a pancir je kod toga i toga. On nas je o
tome obavijestio, pa stoga opravdaj na{ega druga
pred ljudima i zauzmi se za njega, jer ako preko tebe
ne bude opravdan kod Allaha, on }e propasti!" Potom
je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ustao,
kazao da je on nevin i opravdao ga pred ljudima!
203

Nakon toga, Allah Uzvi{eni je objavio :
"Mi tebi objavljujemo Knjigu s Istinom da lju
dima sudi{ onako kako ti Allah objavljuje i ne
budi branilac izdajicama! I Allaha moli za
oprost, jer Allah uistinu pra{ta i milostiv je! I
ne zauzimaj se za one koji sami sebe izdaju..."
Zatim, Allah Uzvi{eni kaè za one koji dolaze Al-
lahovom Poslaniku kriju}i la`:
"Oni se kriju od ljudi, a ne kriju se od Allaha".
To zna~i: oni koji su do{li Allahovom Poslaniku,
sallallahu alejhi ve sellem, kriju}i pravo stanje stvari i
zauzimaju}i se za izdajnike, tj. za kradljivca, te oni koji
su do{li Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve
sellem, kriju}i laì od njega, dok to ne kriju od Allaha.
To je osuda licemjera zato {to oni kriju ono {to je kod
njih ru`no od ljudi, kako ih oni ne bi osu|ivali, dok to
otvoreno pred Allahom pokazuju, jer On dobro zna
sve {to oni kriju. Zato Allah Uzvi{eni kaè:
"a On je s njima i kada no}u smi{ljaju rije~i
kojima On nije zadovoljan! A Allah doista
obuhva}a sve {to oni rade!" prijete}i im i "Eto, vi
se zauzimate za njih u ìvotu na ovom
svijetu", tj. eto ovi su pobijedili na ovome svijetu
time {to su pokazivali ili {to je njima pokazano kod
vladara koji sude na osnovi onoga {to vide i za {ta su
zaduèni, a {ta }e s njima biti na Sudnjem danu, pred
Allahom, Koji zna i skriveno i pojavno? Ko }e se tada
za njih zauzeti da opravda njihove tvrdnje? To zna~i:
da niko tada njima ne}e biti zastupnik, pa Allah i kaè:
"ili ko }e im zastupnik biti?!"

203
Ovo je dokaz da gajb (nevidljivo) niko, pa ak ni Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne zna izuzev onoliko koliko ga
Allah Uzvieni s tim upozna. To bi trebali znati oni koji grijee...!
4 En - Nisa / ene
315

"A ko u~ini kakvo z o, ili prema sebi nasilje
u~ini, a zatim Allaha moli da mu oprosti, na}i
}e da Allah pra{ta i da je milostiv!" /110/ "A
ko grijeh uradi, na svoju {tetu ga je uradio, jer
Allah sve zna i mudar je!" /111/ "A ko po~ini
prijestup ili grijeh, a potom to prebaci na
nedu`na ~ovjeka, natovario je na sebe i kletvu
i grijeh o~iti!" /112/ "Da nije Allahove dobrote
i milosti Njegove prema tebi, jedna skupina
njih bi nastojala da te zavede, ali oni samo
sebe zavode, a tebi ne mogu ni{ta nauditi!
Allah tebi objavljuje Knjigu i mudrost i
pou~ava te onome {to nisi znao, jer Allahova
je dobrota prema tebi velika!"/113/
l

l

l

Allah Uzvi{eni ovdje kazuje o Svojoj plemenitosti,
navode}i da }e primiti pokajanje za bilo koji grijeh od
svakoga ko se pokajanjem obrati Njemu, pa kaè:
"A ko u~ini kakvo z o ili prema sebi nasilje
u~ini, a zatim Allaha moli da mu oprosti, na}i
}e da Allah pra{ta i da je milostiv!" Ali ibn Ebi-
Talha navodi da je Ibn-Abbas u vezi sa ovim ajetom
rekao: "Allah Uzvi{eni kazuje Svojim robovima o
osloba|anju od grijeha, o Svojoj plemenitosti i pra{ -
tanju, bez obzira da li se radilo o velikim ili malim
grijesima; "a zatim Allaha moli da mu oprosti,
na}i }e da Allah pra{ta i da je milostiv!" pa
makar ti grijesi bili ve}i od nebesa, Zemlje i planina!
Prenosi Ibn-Dèrir.
Ibn-Merdevejh navodi predanje od Ka'ba ibn
Zuhla el-Ezdija, koji kaè: - ûo sam Ebud-Derda'a
kako navodi hadis i kaè: "Kada smo jednom prilikom
sjedili oko Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, pa je on radi nu`de ustao, s namjerom da se
vrati, ostavio je svoju obu}u na mjestu gdje je sjedio ili
ne{to od odje}e koja je bila na njemu!" Zatim Ebud-
Derda' nastavlja, pa kaè: - Uzeo je kofu vode, a ja
sam krenuo za njim. Izbivao je neko vrijeme, zatim se
vratio ne obaviv{i nu`du i rekao: /844/ "Do{ao mi je
gost od moga Gospodara i rekao da: - Ko u~ini
kakvo z o ili nasilje prema sebi, za to }e biti
ka`njen!'" Tada sam ga upitao: "Allahov Poslani~e, i
ako blud u~ini ili ukrade, a zatim Gospodara svoga
zamoli za oprost, da li }e mu oprostiti?" "Da!", odgo-
vorio je on. Zatim sam ga po drugi put to upitao i
odgovorio je: "Da!" Isto sam ponovio i tre}i put i od-
govorio je: "Da, pa ako u~ini blud ili ukrade, a zatim
Allaha zamoli za oprost, Allah }e mu oprostiti makar
to bilo protiv volje Ebud-Derda'a!" Zatim kaè: "Tada
sam vidio Ebud-Derda'a kako se prstom udara po
nosu!" Ovaj je hadis garib u ovom predanju i u lancu
ima slabost!
204

"A ko grijeh uradi, na svoju {tetu ga je
uradio!" Isto tako, Allah Uzvi{eni kaè: "I nijedna
du{a ne}e tovar druge nositi!" (I35:18) To
zna~i da niko ne zavisi od drugoga, nego da svakoj
du{i pripada ono {to je u~inila i da joj to ne}e nositi
druga du{a. Zato Allah Uzvi{eni kaè:
"jer Allah sve zna i mudar je!" To je stvar
Njegova znanja, mudrosti, pravednosti i milosti.
Zatim kaè: "A ko po~ini prijestup ili grijeh, a
potom to prebaci na nedu`na ~ovjeka..." To
zna~i, tako su i pripadnici Benu-Ubejrika za svoje
gnusno djelo optuìli dobrog ~ovjeka, Lebida ibn
Sehla, koji je bio neduàn, dok su oni bili silnici i
varalice, o ~emu je Allah obavijestio Svoga Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem. Nakon toga, slijedi op}i
prijekor njima i svima drugima koji imaju takve
osobine i po~ine takav grijeh za koji slijedi ista kazna!
"Da nije Allahove dobrote i milosti Njegove
prema tebi, jedna skupina njih nastojala bi te
zavesti, ali oni samo sebe zavode, a tebi ne
mogu ni{ta nauditi!" Imam Ibn Ebi-Hatim navodi
predanje od Katade el-Ensarija, a zatim prenosi slu~aj
Benu-Ubejreka nakon ~ega je Allah Uzvi{eni objavio
rije~i:
"jedna skupina njih nastojala bi te zavesti, ali
oni samo sebe zavode, a tebi ne mogu ni{ta
nauditi!" To se odnosi na Usejda ibn Urvu i njegove
drugove, kada su oni pohvalili Benu-Ubejrek, a osudili
Katadu ibn Numana, koji je bio optuèn, dok su oni
vaìli kao nevini i pravi, iako nije bilo tako kako su
prenijeli Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve
sellem. Tim povodom Allah Uzvi{eni objavio je stav o
ovom problemu i obja{njenje Allahovom Poslaniku,
sallallahu alejhi ve sellem, a zatim mu ukazao na Svoju
podr{ku u svakoj situaciji, na to da on nije pogrije{io,
te na objavu koju mu objavljuje u Knjizi, tj. Kur'anu i
mudrost, tj. sunnet; "i pou~io te onome {to nisi
znao", tj. prije nego je to tebi bilo objavljeno, kao {to
kaè:
"I tako Mi Tebi objavljujemo Kur'an, jer ti
nisi znao {ta je Knjiga..." (I42:52) Isto tako,
"Ti se nisi nadao da }e ti Knjiga biti
objavljena, osim kao milost Gospodara
tvoga!" (I28:86) U tom smislu, ovdje Allah Uzvi{eni
kaè:
"jer Allahova dobrota prema tebi je velika!"

204
Me|utim, ovaj hadis ima potvrdu u sahih hadisu od Ebu-Zerra,
koga smo prije citirali.
4 En - Nisa / ene
316

"Nema dobra u mnogim njihovim potajnim
govorima, osim (u govoru onog) ko traì da
se sadaka udjeljuje, ili dobro ~ini, ili
uspostavlja mir me|u ljudima! A ko to ~ini iz
èlje za Allahovim zadovoljstvom, Mi }emo
mu veliku nagradu dati!" /114/ A ko se su-
protstavi Poslaniku nakon {to mu se jasno
pokaè Pravi put, i slijedi put koji nije put
vjernika, pustit }emo ga da ~ini {to je naumio,
i bacit }emo ga u Dèhennem, a lo{e je to
stjeci{te!" /115/

Allah Uzvi{eni kaè: "Nema dobra u mnogim
njihovim potajnim govorima...", tj. u govoru
ljudi,
"osim (u govoru onog) ko traì da se sadaka
udjeljuje, ili dobro ~ini, ili uspostavlja mir
me|u ljudima...!", tj. osim govora u kome se to
kaè, {to potvr|uje i hadis koji prenosi Ibn-Merdevejh
od Ummi-Habibe, koja kaè: "Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /845/ "Svaki govor
~ovjeka je protiv njega, i nije u njegovu korist, osim
spominjanja Allaha (zikra), nare|ivanja da se ~ini
dobro ili zabranjivanja zla!"
Imam Ahmed navodi predanje od Ummi-Kulsume
bint Ukbe, koja navodi da je ~ula Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, kako kaè: /846/ "Nije laàc
onaj ko ljude miri i tako uspostavlja dobro ili govori
{to je dobro!" Zatim kaè: "Nisam ga ~ula da
odobrava i{ta {to ljudi govore izuzev u tri slu~aja: u
ratu, pomirenju me|u ljudima i razgovor ~ovjeka sa
ènom i ène sa svojim muèm!" Ummi-Kulsum bin
Ukbe je, ina~e, bila jedna od èna muhadìrki koje su
dale prisegu Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve
sellem, a predanje navode svi izuzev Ibn-Madè.
Imam Ahmed navodi predanje od Ebud-Derda'a,
koji kaè: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao je: /847/ "Da vas obavijestim o ne~emu {to je
vrednije od stupnja posta, namaza i zekata?"
Odgovorili su: "Da, Allahov Poslani~e!", a on je rekao:
"Pomirenje zava|enih!" i dodao: "a zava|anje ljudi je
upropa -{tavaju}i grijeh!" Prenose Ebu-Davud i Tir-
mizi, koji kaè da je hadis hasen-sahih.
"
i!
A ko to ~ini iz èlje za Allahovim
zadovoljstvom...", tj. iskreno i nadaju}i se nagradi
od Allaha.
"Mi }emo mu veliku nagradu dati!", tj.
obilnu i veliku nagradu.
"A ko se suprotstavi Poslaniku nakon {to
mu se jasno pokaè Pravi put", tj. ko krene
putem koji nije {erijatski, {to ga je pokazao Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i bude na jednoj
strani, a [erijat na drugoj, i to namjerno, nakon {to
mu se jasno pokazala istina, "pa slijedi put koji
nije put vjernika..." To je povezano sa prethodnim
svojstvom, ali nekad suprotstavljanje moè biti
suprotstavljanje tekstu Zakonodavca, nekada konsen-
zusu ummeta Muhammedovog, sallallahu alejhi ve
sellem, oko onih stvari za koje se zna da se njihov
konsenzus ostvario. Ostvarivanjem konsenzusa njima
je zagarantirano da ne}e ~initi gre{ke, {to je vid
po~asti prema njima i veli~anja li~nosti njihovog
Poslanika. O tome postoje brojni vjerodostojni (sahih)
hadisi. Neki u~enjaci tvrde da zna~enje tih hadisa
dostiè stepen tevatura. Ono {to nagla{ava [afija, r.h.,
dokazuju}i da konsenzus ima snagu dokaza, jeste da
ajet zabranjuje suprotstavljanje konsenzusu
muslimana, {to je uo~ljivo nakon razmi{ljanja o ajetu i
{to predstavlja jedan od najboljih i najja~ih
zaklju~aka. Ima u~enjaka, me|utim, koji to
problematiziraju i isklju~uju to da ajet aludira na
konsenzus (id`ma'). Allah Uzvi{eni prijeti onima koji
~ine suprotno konsenzusu pa kaè:
"pustit }emo ga da ~ini {to je naumio, i bacit
}emo ga u Dèhennem, a lo{e je to stjeci{te!",
tj. ako krene putem koji nije put vjernika, Mi }emo ga
za to kazniti time {to }emo mu to uljep{ati i ukrasiti
pribliàvaju}i ga postepeno Vatri, kao {to Allah
Uzvi{eni kaè:
"Pa ostavi Mene i one koji ovaj govor
pori~u! Mi }emo ih postepeno, a da ni sami ne
znaju, u to uvodit " (I68:44) Tako je Allah u~inio
vatru kao zavr{etak (boravi{te) njihov, jer nakon istine
samo je zabluda!
4 En - Nisa / ene
317

ravnim smatra, a kome ho}e oprostit }e sve
osim toga; onaj ko Allahu {to ravnim bude
smatrao - doista je daleko zalutao!" /116/
"Oni mimo Allaha samo ènske kumire
oboàvaju i ne oboàvaju drugog do {ejtana -
prkosnika!" /117/ "Allah ga je prokleo, a on je
rekao: 'Ja }u sigurno preuzeti za sebe
odre|eni dio Tvojih robova! /118/ I sigurno
}u ih navoditi u zabludu i sigurno ih la`nim
nadama mamiti, i zapovjedit }u im sigurno da
u{i stoci reù, i narediti im da Allahovo
stvaranje preina~avaju!' A ko {ejtana, umjes-
to Allaha, za za{titnika prihvati, on }e doista
propasti!" /119/ "On im obe}anja daje i
la`nim nadama ih mami! A ono {to im {ejtan
obe}ava samo je obmana!" /120/ "To su oni
~ije je prebivali{te Dèhennem, i oni iz njega
ne}e spasa na}i!" /121/ "A one koji vjeruju i
dobra djela ~ine, Mi }emo uvesti u ba{~e
dènetske, ispod kojih rijeke teku, i u kojima
}e vje~no ostati! Obe}anje Allahovo je istinito,
a ~ije su rije~i od Allahovih istinitije!" /122/
,

Ve} je bilo govora o ovom ~asnom ajetu, uz rije~i
Allaha Uzvi{enog:
i{ta ravnim smatra, a kome ho}e oprostit }e
sve osim toga...", a hadise u vezi s tim naveli smo
na po~etku ovog poglavlja.
205

"...onaj ko Allahu {to ravnim bude
smatrao, doista je daleko zalutao!", tj. krenuo je
putem koji nije put istine, zalutao sa Pravog puta i
udaljio se od istine tako da je sebe upropastio, pa
gubi i na ovom i na drugom svijetu, ~ija mu je sre}a
time izmakla.

205
Uz ajete br. 48 ovog poglavlja, te hadise br. 751, 752, 753 i 754.
"Oni mimo Allaha samo ènske kumire
oboàvaju..." Ibn-Dèrir navodi predanje od Ed-
Dahhaka da su u vezi s ovim ajetom idolopoklonici
rekli za meleke: "To su k}eri Allahove i mi ih
oboàvamo kako bi nas pribliìle Allahu!" Zatim on
kaè: "Zato su ih oni uzeli kao Gospodare, predstavili
ih u ènskom liku, pa su tako presudili i druge slijedili i
usto govorili: 'Ove su sli~ne k}erima Allahovim, Kojeg
mi oboàvamo!', aludiraju}i na meleke." Ovaj
komentar blizak je rije~ima Allaha Uzvi{enog: "[ta
mislite o Latu i Uzau?" (I53:19)
"I meleke, koji su robovi Svemilosnog -
ènama smatraju!" (I43:19); "i ne oboàvaju
drugog do {ejtana - prkosnika!", tj. On im je to
zapovjedio, uljep{ao im i ukrasio, a oni istovremeno
oboàvaju Iblisa, kao {to Allah Uzvi{eni, tako|er, kaè:
"Nisam li vas obavezao, sinovi Ademovi, da ne
oboàvate {ejtana...!" (I36:60)
"Allah ga je prokleo...", tj. udaljio ga od Svoje
milosti. Navode}i njegove rije~i, Allah Uzvi{eni kaè:
"Ja }u sigurno preuzeti za sebe odre|eni dio
Tvojih robova!", tj. odre|eni, utvr|eni i poznati dio.
"I sigurno }u ih navoditi u zabludu...", tj.
odvra}ati od istine, "i sigurno ih la`nim nadama
mamiti", tj. uljep{avat }u im to da napuste
pokajanje, obe}avati im puste èlje, nare|ivati im
odugovla~enje, i u~initi da sami sebe obmanjuju;
"i zapovjedit }u im sigurno da u{i stoci reù",
tj. da ih rasijecaju i u~ine biljegom i znakom "behire",
"saibe" i "vesile"
206

"i narediti im da Allahovo stvaranje
preina~avaju." Kao {to su kastriranje i tetoviranje. U
vjerodostojnom hadisu od Ibn-Mesuda navodi se da
je rekao: /848/ "Allah je prokleo one koje se tetoviraju
i koje druge tetoviraju, one koje ~upaju obrve
(drugima) i koje sebi ~upaju i one koje se uljep{avaju
mijenjaju}i Allahovo stvaranje." Ibnu-Mesud dodaje
pa kaè: - Proklinjem one koje je prokleo Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jer Allah Uzvi{eni
kaè:
"Ovo {to vam Poslanik da, to uzmite a klonite
se onoga {to vam zabrani!" Ibnu-Abbas i grupa
tabiina kaù da Allahove rije~i
zna~e vjeru Allaha Uzvi{enog, kao {to nalazimo u
"Ti upravi lice svoje prema islamu, na njemu
ustraj! (Prihvati se) Allahove ~iste vjere,
prema kojoj je ljude stvorio! Nema izmjene
Allahove vjere!" (I30:30) To zna~i: ne mijenjajte

206
jeste deva (koja u petom ili desetom poro|aju donese
ensko mladune) pa se njeno mlijeko ne dozvoljava osim za mlado;
dakle, ne muze se; jeste ona deva koja se, zbog enskog
mladuneta, puta na pau u ime boan stava, pa se ne koristi za rad
ili tovarenje; jeste mlada deva koja se oplodi prvi put, pa
uzastopno ra|a dvoje mladih. Nju su Arapi slobodno putali na pau u
ime svojih idola, ako bi donijela uzastopno dvoje enske mladunadi,
a me|u njima nema mukog! (Ibn-Kesir) Usp. poglavlje "El-Maide"
, ajet 103!
4 En - Nisa / ene
318
Allahovo stvaranje ljudi u ~istoj vjeri i ostavite ljude
onako kako su stvoreni u ~istoj vjeri. To se potvr|uje i
u predanju koje stoji u Sahihima od Ebu-Hurejrea, koji
rekao je: /849/ "Svako se novoro|en~e ra|a u ~istoj
vjeri (islamu), pa ga njegovi roditelji u~ine ìdovom,
kr{}aninom ili vatropoklonikom, kao {to se i ìvotinja
ra|a sa potpunim tijelom, pa joj ne moète na}i
nedostatak!" Zatim, Allah Uzvi{eni kaè:
"A ko {ejtana, umjesto Allaha, za za{titnika
prihvati, on }e doista propasti!", tj. on }e izgu-
biti i ovaj i drugi svijet;
"On im obe}anja daje i la`nim nadama ih
mami! A ono {to im {ejtan obe}ava samo je
obmana!", kao {to Allah Uzvi{eni, tako|er, kaè:
"I kada bude stvar gotova, {ejtan }e re}i: Al-
lah vam je, doista, pravo obe}anje dao, a ja
sam vam obe}anja dao i iznevjerio ih, i ja ni-
kakve vlasti nad vama nisam imao..." (14:22)
"To su oni!", tj. oni koji se njemu priklone zbog
obe}anja i nada koje im daje, "~ije je prebivali{te
Dèhennem", tj. to je njihovo odredi{te na Sudnjem
danu, "i oni iz njega ne}e spasa na}i!", tj. ne}e
izlaza na}i. Nakon toga, Allah Uzvi{eni spominje
stanje sretnika i bogobojaznih ljudi, pa kaè:

i "A one koj vjeruju i dobra djela ~ine", tj. ~ija su
srca iskrena i ~iji su organi ~inili ono {to im je
zapovje|eno, a ostavili ono {to im je zabranjeno,
"Mi }emo uvesti u ba{~e dènetske, ispod ko-
jih rijeke teku, i u kojima }e vje~no ostati...!",
tj. bez prestanka ili prijelaza u drugo mjesto;
"Obe}anje Allahovo je istinito...", tj. realno, bez
ikakve sumnje;
"a ~ije su rije~i od Allahovih istinitije!" - tj. ni~iji
govor niti izvije{}e nisu istinitiji od Njegovoga, nema
boànstva osim Allaha, niti gospodara osim Njega.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je:
/850/ "Najistinitiji govor je Allahov govor; najbolja
uputa - Muhammedova uputa; najgora stvar je ona
izmi{ljena stvar u vjeri, jer svaka izmi{ljena stvar je
novotarija, svaka novotarija zabluda, a svaka zabluda
zavr{it }e u Vatri!"

To ne}e biti ni po va{im èljama, ni po èlja-
ma sljedbenika Knjige onaj koji radi zlo, bit
}e ka`njen za to i ne}e na}i, mimo Allaha, ni
za{titnika ni pomaga~a", /123/ "a onaj koji
~ini dobro, bio mu{karac ili èna, a vjernik je,
u}i }e u Dènnet i nikakva im nepravda ne}e
biti nanesena." /124/ "Ko je bolje vjere od
onoga ko je predao svoje lice Allahu, a dob-
ro~initelj je i slijedi vjeru Ibrahimovu ispravno,
ustrajav{i u njoj? A Allah je uzeo Ibrahima za
prijatelja." /125/ "Allahovo je sve {to je na
nebesima i {to je na Zemlji. A Allah sve
obuhvata."/126/
;

: l
l

Katade kaè: - Nama je preneseno da su se mus-
limani i Ehlul-Kitabije hvalisali, pa su Kitabije rekle:
"Na{ poslanik je prije va{eg poslanika, a na{a Knjiga je
prije va{e." Na to im muslimani uzvrati{e: "Mi smo
pre~i kod Allaha od vas, jer je na{ Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, posljednji poslanik, a na{a je Knjiga
derogirala sve prethodne knjige koje su bile prije nje."
Tada je Allah Uzvi{eni objavio:
"To ne}e biti ni po va{im èljama ni po èlja-
ma sljedbenika Knjige onaj ko uradi z o bit }e
ka`njen za to i ne}e na}i, mimo Allaha, ni
za{titnika niti pomaga~a", {to zna~i da se vjera
ne mjeri èljama i frazeologijom, nego je vjera ono {to
je istinsko u srcu i {to djela potvr|uju, tj. ne postiè se
ono {to se zagovara samom tvrdnjom.
Isto tako, ne prima se govor svakog onog koji tvrdi
da govori istinu, sve dok za svoju tvrdnju ne bude
imao dokaz od Allaha Uzvi{enog. Mjerodavna je
pokornost Allahu Uzvi{enom i slije|enje Njegovih
propisa koji su obja{njavani posredstvom Njegovih
~asnih poslanika. Zato Allah Uzvi{eni kaè:
"...onaj koji uradi zlo, bit }e ka`njen za to".
Prenosi se da je ovaj ajet predstavljao teret za mnoge
ashabe. Imam Ahmed prenosi da je Ebu-Bekr es-Sid-
dik rekao: /851/ - Allahov Poslani~e, kako }emo usp-
jeti nakon ovog ajeta:
"To ne}e biti ni po va{im èljama ni po èlj-
ama sljedbenika Knjige: onaj ko radi z o bit }e
ka`njen za to..." Svako zlo koje uradimo, za njega
}emo biti ka`njeni?!...
Tada Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, re~e:
"Allah ti oprostio, Ebu-Bekre, zar se ti ne razboli{, zar
se ne umori{, zar se ne raàlosti{ i zar te ne pogodi
kakva neda}a?" On odgovori: "Svakako!" Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, re~e mu: "Sve to spada u
ono ~ime se ka`njavate!" Prenose ga i Se'id ibn Men-
sur i Ibni-Hibban.
Ibnu-Dèrir prenosi od Ata'a ibn Rebaha da je
rekao: /852/ - Kada je objavljen ovaj ajet, Ebu-Bekr je
kazao: "Ovaj ajet }e nam ki~mu slomiti." Tada je
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "To se od-
nosi na neda}e na ovome svijetu!"
Se'id ibni Mensur prenosi da je Ebu-Hurejre, r.a.,
rekao: /853/ - Kada je objavljen ajet:
"onaj ko radi zlo, bit }e ka`njen za to", za
muslimane je to predstavljalo veliku pote{ko}u, pa im
je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Trudite
4 En - Nisa / ene
319
se koliko ste u stanju. Sve {to muslimana pogodi, ~ak i
ubod trna i bilo kakva neda}a koja ga zadesi."
Ovako ga prenose Ahmed, Muslim, Tirmizi i Ne-
sa'i.
Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ibni-Abbasa, r.a., u vezi s
rije~ima: "i ne}e na}i, osim Allaha, ni za{titnika
ni pomaga~a", izuzev ako se pokaje pa mu Allah
Uzvi{eni pokajanje primi.
"...a onaj ko ~ini dobro, bio mu{karac ili
èna, a vjernik je ..."
207

Nakon {to je Allah Uzvi{eni spomenuo kaznu za
lo{a djela i da }e ona sti}i njihovog po~inioca ili na
ovome ili na onom svijetu i nakon {to je spomenuo
oprost i toleranciju za njih, prelazi na govor o Svojoj
mudrosti, po~asti i dobro~instvu koje se ogleda u
primanju dobrih djela Svojih robova, bili oni mu{karci
ili ène, pod uvjetom da su vjernici, da }e ih On uvesti
u Dènnet i da im ne}e nimalo umanjiti njihova
dobra djela, "ni koliko je udubina na ko{pici hurme."
O rije~i el-fetil (nit) bilo je govora ranije. Udubina i nit
nalaze se na ko{pici hurme, a kitmir jeste opna kojom
je obavijena ta ko{pica. Sva ova tri izraza spomenuta
su u Kur'anu. Zatim Allah Uzvi{eni kaè:
"ko je bolje vjere od onoga koji je predao
svoje lice Allahu.", tj. koji iskreno radi u ime svoga
Gospodara iz imana i nadaju}i se nagradi.
"...a dobro~initelj je", tj. svojim djelima slijedi ono
{to mu je Allah Uzvi{eni propisao i ono sa ~im je
do{ao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, istinska
uputa i prava vjera.
To su dva {arta bez kojih nije ispravno nijedno
djelo. Ispravnost je uvijek bila u dosljednome
slije|enju [erijata. Samo onome koji {erijatske propise
slijedi, a njegova spolja{njost i njegova nutrina budu
~iste i iskrene, potvr|uju}i tu dosljednost, djelo }e biti
primljeno. A ako izgubi iskrenost, postaje licemjer; a
ako izgubi dosljednost - postaje u zabludi i neznalica.
Me|utim, kada on to dvoje spoji, postaje vjernikom
od kojeg }e Allah Uzvi{eni primiti ta djela i oprostiti
grijehe.
Zato Allah Uzvi{eni kaè: "I slijedi vjeru
Ibrahimovu, vjeru pravu, oni su - Muhammed,
sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi sljedbenici do
Sudnjeg dana, kao {to Allah Uzvi{eni kaè:
- Ibrahimu su od ljudi najbliì oni koji su ga
slijedili, zatim ovaj Vjerovjesnik. (3:68)
Tako|er kaè:
- Poslije smo tebi objavili: "Slijedi vjeru Ibra-
himovu ispravno, vjeru bravu, a on nije Allahu
druge smatrao ravnim!" (16:123)

El-hanif je onaj koji svjesno odstupa od {irka, ar-
gumentirano ga odbacuju}i, i koji cijelim svojim
bi}em prihva}a istinu i od nje ga niko ne moè od-

"

207
Iman je, dakle, temelj svakog djela i bez njega se nee primiti
nijedno dobro djelo makar ono teilo koliko nebesa i Zemlja. Allah
Uzvieni kae:
"Mi emo pristupiti djelima njihovim koja su uinili i u prah i pepeo
ih pretvoriti." (25:23)
vratiti.
A Ibrahima je Allah uzeo za prijatelja." Ovo
Allah Uzvi{eni isti~e podsti~u}i na slije|enje Ibrahima,
a.s., zato {to je on imam, vo|a, na kojeg se treba
ugledati, po{to je stigao do najve}eg stupnja u
pribliàvanju Allahu Uzvi{enom. On je dostigao do
stepena "el-hulle", koji predstavlja najvi{i stepen
(mehabbeta) ljubavi. On je to postigao puno ibadet
~ine}i, kao {to ga je Allah opisao:
"I Ibrahimovim - koji je obaveze potpuno
ispunjavao." (53:37)
Ve}ina uleme prvih generacija (selefa) kaè da ovo
zna~i da je izvr{io sve {to mu je bilo nare|eno i pro{ao
kroz sve stepene ibadeta, tako da ga veliko djelo nije
spre~avalo od malog, niti va`no od neva`nog.
" Ibrahim je doista bio ~ovjek predvodnik,
pokoran Allahu, vjere ~iste, nije druge smat-
rao Allahu ravnim." (16:120)
El-Buhari prenosi od Amra ibn Mejmuna da je
rekao: - Mu'az je, kada je stigao u Jemen, klanjao s
njima sabah u~e}i:, pa je neki ~ovjek rekao:
"Obradovala se majka Ibrahimova." U dva Sahiha
potvr|eno je predanje Ebu-Sa'ida al-Hudrija da je
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao na
posljednjoj hutbi: /854/ "Kada bih uzimao izme|u
stanovnika Zemlje prijatelja, uzeo bih Ebu-Bekra Ebi-
Kuhafe; me|utim, va{ drug je Allahov prijatelj." Preko
Dùnduba ibn Abdullaha, sada njegovim senedom,
koji vodi do Abdullaha ibn Mesuda, prenosi se da je
/855/ "Allah me uzeo za prijatelja kao {to je uzeo
Ibrahima."
"Allahovo je ono {to je na nebesima i ono
{to je na Zemlji". Zna~i, sve je Njegov posjed, sve
su Njegovi robovi i Njegova stvorenja, i On svim
upravlja.
208

Nema onoga koji moè odbiti ono {to On odredi,
i nema onoga koji moè druk~ije presuditi nakon {to
On presudi. Njemu se ne postavlja pitanje za ono {to
On radi, a oni bivaju pitani zbog Njegove veli~ine i
Njegove mo}i, Njegove pravednosti i mudrosti, Nje-
gove dobrote i milosti. Uzvi{eni Allah kaè:
"A Allah sve obuhvata", tj. Njegovo znanje
uti~e na sve to, ni{ta Mu kod Njegovih robova ne
moè biti skriveno, niti Njegovome djelovanju moè
izma}i koliko mrvica na nebesima niti na Zemlji, a ni
manje, ni vi{e od toga. On je uzvi{en nad Svojim
stvorenjima i dominantan nad njima."
"Svemilosni, Koji se nad Ar{om uzvisio."

208
Ja bih rekao: Unato svim izjavama u Kur'anu da je Allah
gospodar nebesa i Zemlje, uju se danas, iz heretikih halki zikra,
negativni glasovi koji kau: "Abdul-Kadir al-Gejlani upravlja
postojanjem" - Zaboravili su da je Onaj Koji upravlja postojeim
Svemogui, a ne Abdul-Kadir - rob Svemoguega. Allahu na,
utjeemo se Tebi od nevjerovanja i loeg zavretka!
4 En - Nisa / ene
320

- Oni traè od tebe propise o ènama. Reci
"Allah }e vam objasniti propise o njima i o
onome {to vam se ~ita u Knjizi o ènama - si-
rotama, kojima uskra}ujete ono {to im je
propisano, a èlite da se njima oènite, i o
nejakoj djeci, i o tome da prema siro~adi
pravedno postupite. A Allah sigurno zna za
dobro koje u~inite."/127/

El-Buhari prenosi od Ai{e, r.a., da je o ajetu "Oni
traè od tebe propise o ènama" rekla: "To je ~ovjek
kod kojeg se nalazi sirotica, ~iji je on skrbnik i nas-
ljednik. Ona ima udjela u njegovome imetku, ~ak i u
palmi s hurmama. @eli je oèniti, ali ne èli da je oèni
neki drugi ~ovjek, koji bi u~estvovao u njegovome
imetku onako kako je ona u~estvovala, pa joj spre~ava
udaju." Tako je objavljen ovaj ajet, a tako biljeì i
Muslim. Svrha toga je slijede}e: ako ~ovjek ima pod
svojom za{titom neku siroticu, dozvoljeno mu je da je
uda. Pa ako je on èli oèniti, Allah mu je odredio da
joj da mehr jednako kao i drugim ènama. A ako to
ne u~ini, neka se oèni nekom drugom ènom. A
Allah, Uzvi{eni i Mo}ni, ostavio je {irinu u vezi s ovim.
Ovo je zna~enje prvih ajeta koji su na po~etku sure.
209

Ponekad on nema èlju za brakom niti za njom jer
mu je ru`na. Allah, Silni i Uzvi{eni, zabranio je da joj
sprije~i udaju iz straha da }e drugi u~estvovati u
imetku koji je izme|u njega i nje, kao {to prenosi Ali
ibn Ebi-Talha preko Ibn-Abbasa o ajetu, a to su rije~i
Uzvi{enog: "...o ènama - sirotama".
Bivalo je da kod ~ovjeka u periodu dàhilijeta bude
sirotica, pa on baci na nju svoju odje}u. Ako je to
u~inio, ona se vi{e nikada nije mogla udati za dru-
goga. Ako bi bila lijepa i zavoli je, on bi je oènio i
preuzeo njen imetak. A ako bi bila ru`na, zabranio bi
joj da se uda do smrti, pa kad bi umrla - naslijedio bi
je. Allah je to haramom u~inio i zabranio.
Uzvi{eni Allah kaè: "i o nejakoj djeci." U
periodu dàhilijeta djeca i djevojke nisu naslje|ivali, a
"kojima uskra}ujete ono {to im je propisano."
Allah to zabranjuje i poja{njava svakom nasljedniku
njegov dio, pa kaè u poglavlju sure En-Nisa, 11. ajet:
"Mu{ku pripada koliko dvjema ènskima", bili
mali ili veliki.
Sa'id ibn Dùbejr o rije~ima Uzvi{enog Allaha:

209
Pogledaj 2. i 3. ajet sure "En-Nisa".
"i o tome da prema siro~adi pravedno
postupate" kaè: ako je sirotica lijepa i ima imetak,
oènit }u je i zadràti za sebe, a ako nije lijepa - isto
tako }u je vjen~ati i zadràti za sebe.
"A Allah sigurno zna o dobru koje u~inite"
podsti~u}i ~injenje dobrih djela i pot~injavaju}i se
naredbama. A On, Uzvi{eni, zna za sve to i za to }e
najobilnije nagraditi.

"Ako se neka èna pla{i od muà zlostavljanja
ili zanemarivanja, onda se oni ne}e ogrije{iti
ako se me|usobno nagode; a nagodba je
bolja. A ljudske du{e su sklone pohlepi! I ako
vi budete lijepo postupali i Allaha se bojali -
pa Allah dobro zna ono {to radite." /128/ "Vi
ne}ete mo}i potpuno jednako postupati
prema ènama svojim ma koliko to èljeli. I
nemojte prema nekoj sasvim naginjati pa da
neku u~inite kao da je bez muà, a nerazve-
dena. A ako se popravite i Allaha bojite, pa
Allah doista opra{ta i milostiv je." /129/ "A
ako se njih dvoje ipak rastave, Allah }e ih, iz
obilja Svoga, neovisnim u~initi. Allah je
neizmjerno dobar i mudar."/130/

Uzvi{eni Allah kao zakonodavac nas izvje{tava o
stanju supru`nika: ~as o stanju odbojnosti ~ovjeka
prema èni, a ~as o stanju slaganja s njom, ~as o
stanju rastanka od nje. Prvi je slu~aj kada se èna pla{i
da }e je njen mu` zamrziti ili da }e je izbjegavati, te se
ona moè odre}i svog prava kod njega, ili jednog
dijela svog prava, kao {to je pravo na izdràvanje,
odje}u, stan (dom) ili nekih drugih svojih prava. Na
njemu je da to od nje prihvati, i nema ni{ta u tome da
ona tako postupi i da on to prihvati. Stoga Uzvi{eni
Allah kaè:
"Onda se oni ne}e ogrije{iti, ako se nagode", a
zatim kaè: "a nagodba je bolja", tj. bolja od
rastanka.
Kada je Sevda bint Zem'at ostarjela, Poslanik, sal-
lallahu alejhi ve sellem, odlu~io je da se od nje rastavi,
pa se ona nagodila s njim da je zadrì, prepustiv{i svoj
dan Ai{i. On je to od nje prihvatio i zadrào je na
osnovi toga.
210

210
Namjera Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bila je da poui
4 En - Nisa / ene
321
Prenosi Ebu-Davud et-Tajalisi da je Ibn-Abbas
rekao: /856/ - Sevda se pla{ila da }e je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pustiti, pa je rekla:
"Allahov Poslani~e, nemoj me pu{tati, ja }u dati svoj
dan Ai{i." On je to u~inio i objavljen je ovaj ajet:
"... a ako se èna pla{i." Ibn-Abbas je rekao: "U
~emu god se oni nagode, to je dozvoljeno." Predanje
biljeì Tirmizi i za nju kaè da je hasen-garib. A u dva
sahiha isti~e se da je Ai{a rekla: /857/ "Po{to je Sevda
bint Zem'at ostarjela, poklonila je svoj dan Ai{i, pa joj
je Poslanik dodijelio Sevdin dan." I u Sahihu El-
Buharija prenosi se sli~an hadis preko Ai{e. El-Buhari
prenosi od Ai{e: - ôvjek je imao staru ènu, nije od
nje mnogo èlio, èlio je rastaviti se, te mu je ona
rekla: "[to se mene ti~e, slobodan si od obaveza
prema meni", pa je objavljen ovaj ajet: "...a ako se
èna pla{i" i rije~i Uzvi{enog: "a nagodba je
bolja", tj. nagodba s njom da ustupi ne{to od svog
prava muù, a da on to prihvati. To je bolje nego
potpun rastanak, kao {to je Allahov Poslanik zadrào
Sevdu bint Zem'at. U~inio je to stoga da se njegov
ummet ugleda na njega u pogledu zakonitosti i
dopu{tenosti toga. A on je najbolji u svojoj
pravi~nosti, nek je spas i mir s njim Allahov.
Budu}i da je sporazum draì Allahu od rastanka,
Uzvi{eni Allah kaè: "a nagodba je bolja", odnosno
rastava je mrska Allahu.
"

I ako vi budete lijepo postupali i Allaha se
bojali, pa Allah dobro zna ono {to radite." A
ako preuzmete na sebe tegobu sabura prema onome
{to mrzite kod njih i dodijelite im kao {to dodjeljujete
njima sli~nima, pa Allah zna za to i nagradit }e vas
najobilnijom nagradom. Uzvi{eni Allah kaè:
"Vi ne}ete mo}i potpuno jednako postupati
prema ènama svojim ma koliko to èljeli." To
zna~i: ne}ete mo}i, ljudi, biti jednaki prema ènama u
svakom pogledu, pa ako budete pravedni u pogledu
formalne podjele no} po no}, ne}ete biti pravedni u
ljubavi, strasti i spolnom op}enju. Kaù to Ibn-Abbas i
grupa tabiina, a prenosi Ibn Ebi-Hatim preko Ibn-Ebi-
Mulejke: - Ovaj ajet "...i ne}ete mo}i" objavljen je u
vezi s Ai{om. Ovim èli re}i da je Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, nju volio vi{e nego druge, kao {to
stoji u hadisu koji prenosi imam Ahmed i sastavlja~i
~etiri "Sunena" da je Ai{a rekla: /858/ - Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dijelio je me|u
ènama i bio je pravedan, a zatim bi rekao: "Ovo je
moja podjela u onome {to ja posjedujem. Nemoj me
prekoravati za ono {to ti posjeduje{ a ja ne
posjedujem", tj. upravljanje srcem.
Uzvi{eni Allah kaè: "I nemojte prema nekoj
sasvim naginjati", tj. nemojte sasvim pretjerivati u
naklonosti, "pa da neku u~inite kao da je bez
muà, a nerazvedena", tj. da nema muà, a niti da
je slobodna (pu{tena). Prenosi Ebu-Davud et-Tajalisi
preko Ebu-
-Hurejrea da je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem: /859/ "Ko bude imao dvije ène, pa bude
osje}ao naklonost prema jednoj od njih,
211
kada bude
Sudnji dan imat }e samo jednu stranu svoga tijela."
Tako prenose Imam Ahmed i sastavlja~i "Sunena."

svoj ummet. Inae, on je samilostan, blag i milostiv prema cijelom
svom ummetu, a kako ne bi bio prema svom branom drugu!? Njena
namjera da ostane u braku bila je zadravanje brane veze me|u njima
kako bi sebi osigurala Dennet, jer e njegove supruge biti oivljene
sa njim.
"A ako se popravite i Allaha bojite - pa
Allah doista opra{ta i milostiv je." Ako se
popravite nabolje i dijelite pravedno od onog {to
posjedujete, i ako se budete bojali Allaha u svim
situacijama, oprostit }e vam Allah naklonost prema
jednoj od èna.
Zatim, Uzvi{eni Allah kaè:
"A ako se njih dvoje ipak rastave, Allah }e ih,
od obilja Svoga, neovisnim u~initi; Allah je
neizmjerno dobar i mudar." Ovo je tre}i slu~aj, a
to je slu~aj rastave. Uzvi{eni Allah izvje{tava da }e, ako
se njih dvoje rastave, njega nezavisnim od nje u~initi,
a nju nezavisnom od njega i nadomjestit }e svakome
od njih dobro.
"Allah je neizmjerno dobar i mudar", tj. On
je neizmjerno dobar i milostiv. Mudar u svim Svojim
postupcima, u Svojim odredbama i Svom zakonu.

"Allahovo je ono {to je na nebesima i ono {to
je na Zemlji. Mi smo onima kojima je dana
Knjiga prije vas, a i vama, ve} zapovjedili da se
bojite Allaha. A ako ne budete vjerovali, pa
uistinu Allahovo je ono {to je na nebesima i
ono {to je na Zemlji, Allah nije ni o kome
ovisan i On je hvale vrijedan!" /131/ "Allahovo
je ono {to je na nebesima i {to je na Zemlji, i
Allah je kao Gospodar dovoljan." /132/ "Ako
On ho}e, vas }e ukloniti, o ljudi, a druge }e
dovesti. On je kadar to u~initi." /133/ "Onaj
koji èli nagradu na ovome svijetu, pa u

211
Ovdje rije "naklonost" ne znai naklonost srca. To je od Allaha i
niko ne moe time upravljati. Zabranjena naklonost prema ovom
hadisu jeste naklonost u postupku, kao da spava s jednom jednu no,
s drugom vie, ili da jednoj kupi neto, a drugoj ne, te se nepravedno
ophodi prema njima. Ovaj ovjek e doi na Sudnji dan samo sa
jednom stranom svoga tijela. A Allah najbolje zna.
4 En - Nisa / ene
322
Allaha je nagrada i ovoga i onoga svijeta,
Allah sve ~uje i vidi." /134/

"

!

Uzvi{eni Allah izvje{tava da je On Gospodar ne-
besa i Zemlje i Onaj Koji o njima odlu~uje, i stoga
kaè:
"Mi smo onima kojima je dana Knjiga prije
vas, a i vama, ve} zapovjedili da se bojite
Allaha", tj. obavezali smo vas, kao i one prije vas,
bogobojazno{}u prema Allahu, Silnome i Mo}nome,
time {to }ete oboàvati Njega Jedinog, Koji nema
druga.
Zatim kaè:
"Ako ne budete vjerovali, pa uistinu Allahovo
je ono {to je na nebesima i ono {to je na Zem-
lji." Sli~ne su tome i rije~i Uzvi{enog:
I nisu vjerovali i glave su okretali, a Allahu
nije niko potreban, i Allah nije ni o kome
ovisan, i On je jedini hvale vrijedan." To zna~i
On je neovisan o Njegovim robovima, i hvale vrijedan
u svemu {to odre|uje i propisuje.
"Allahovo je ono {to je na nebesima i Zemlji i
Allah je kao Gospodar dovoljan." On svakog
nadgleda u onome {to radi, On nadzire sve i svjedok
je svemu.
Uzvi{eni kaè:
"Ako On ho}e, vas }e ukloniti, o ljudi, a druge
dovesti. On je kadar to u~initi." On je sposoban,
ako Mu se protivite, vas odstraniti i zamijeniti drugim,
kao {to Uzvi{eni kaè:
"A ako glave okrenete, On }e vas drugim
narodom zamijeniti, koji onda, kao {to ste vi
ne}e biti." (47:38.)
Neki sljedbenici Selefa kaù: "Najbezna~ajniji su
kod Allaha robovi kada zanemare Njegovu zapovijed."
"Onaj koji èli nagradu na ovome svijetu,
pa u Allaha je nagrada i ovoga i onoga svijeta,
Allah sve ~uje i vidi." Dakle, o ti, koji brine{ samo
o ovome svijetu, znaj da su kod Allaha nagrade i za
ovaj svijet i za ahiret i kad od Njega traì{ ne{to
vezano za ovaj ili onaj svijet, On ti da i obogati te, kao
{to kaè Uzvi{eni Allah:
- Ima ljudi koji govore: "Daj Ti nama, Gospo -
daru na{, na ovome svijetu." Takvi na onome
svijetu ne}e imati ni{ta. A ima i onih koji go-
vore: "Gospodaru na{, daj nam dobro i na
ovome i na onome svijetu, i sa~uvaj nas patnje
u ognju " Njih ~eka nagrada koju su zasluìli."
(2: 200-202.)
I neka nipo{to onaj ~ije su aspiracije ograni~ene ne
ograni~ava svoj trud samo na ovaj svijet, nego neka
njegov napor teì ka postizanju uzvi{enih ciljeva na
ovome svijetu i na onome svijetu, a ishod svega toga
je u Onoga u îjoj su ruci {teta i korist. To je Allah,
neka je slavljen, nema drugog Allaha osim Njega, Koji
dijeli i sre}u i tugu me|u ljudima i na ovome i na
onome svijetu, i Koji pravedno postupa s njima u
skladu sa Svojim znanjem o onim {to ovaj ili onaj
zasluùje.
Stoga Uzvi{eni Allah kaè: "A Allah sve ~uje i
vidi."

"O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedo~ite
Allaha radi, pa makar to bilo protiv vas samih,
ili roditelja i rodbine Bude li (onaj protiv
koga svjedo~ite) bogat ili siromah, pa Allah je
pre~i (da se brine o) njima! I ne slijedite
strasti, kako ne biste bili nepravedni. A ako
budete krivo svjedo~ili ili svjedo~enje
izbjegavali, pa Allah zaista zna {to radite."
/135/
.

Uzvi{eni Allah nare|uje Svojim robovima, vjerni-
cima, da postupaju nepristrasno, tj. pravedno, da ne
odstupaju od toga ni lijevo ni desno, da se nikog ne
boje na Allahovome putu i da se u tome me|usobno
potpomaù.
Uzvi{eni Allah kaè: "svjedo~ite Allaha radi", tj.
ispunjavajte svoja svjedo~anstva radi Allaha, èle}i
Njegovo zadovoljstvo, neka je Uzvi{en, i tada }e ona
biti ispravna, ne}e biti iskrivljena. Stoga Uzvi{eni Allah
kaè: "pa makar to bilo protiv vas samih", tj.
svjedo~i istinito makar ti to {tetilo. A Allah }e onome
ko Mu se pokorava dati olak{anje od svake tegobe.
Uzvi{eni Allah kaè: "ili roditelja i rodbine", tj.
ako bi svjedo~enje bilo protiv tvojih roditelja i
rodbine, nemoj ih {tititi - svjedo~i istinu makar
pretrpjeli {tetu, jer istina je presudna za svakoga.
"Bude li (onaj protiv koga svjedo~ite)
bogat ili siromah, pa Allah je pre~i (da se
brine o) njima!", tj. nemoj ga {tititi zbog njegovog
bogatstva i nemoj ga saàlijevati zbog njegovog
siroma{tva, jer Allah je njima pre~i od tebe.
Uzvi{eni Allah kaè: "I ne slijedite strasti kako
ne biste bili nepravedni". Neka vas ne zanese
strast, pristrasnost i mr`nja da ostavite pravednost u
va{im poslovima, nego se pridràvajte pravednosti,
kao {to kaè Uzvi{eni Allah:
"Neka vas mr`nja koju prema nekim lju-
dima nosite nikako ne navede da nepravedni
budete! Pravedni budite, to je najbliè
~estitosti!" (5:8.)
I kao {to kaè: "A ako budete krivo svjedo~ili,
ili svjedo~enje izbjegavali", tj. iskrivljivali
svjedo~enje i mijenjali ga. A rije~ (el-lelijju) zna~i
4 En - Nisa / ene
323
iskrivljavanje i namjerno laganje. Zatim Uzvi{eni Allah
kaè:
"neki od njih iskrivljuju jez ke svoje ~itaju}i
Knjigu." (3:68.)
i
Izbjegavanje svjedo~enja jeste prikrivanje i njegovo
napu{tanje, kao {to kaè Uzvi{eni Allah:
"Ko ga uskrati, srce }e njegovo biti
grje{no." (2:263.)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaè:
/860/ "Najbolji svjedok je onaj koji posvjedo~i prije
nego {to bude pitan za to." A Uzvi{eni Allah kaè:
"Pa Allah zaista zna ono {to radite", tj. kaznit }e
vas za prikrivanje svjedo~enja.

"O vjernici, vjeru te u Allaha i Poslanika Nje
gova, i u Knj gu koju On Svome Poslaniku
objavljuje i u knjige koje je objavio prije. A
onaj koji ne bude vjerovao u Allaha, i u mele
ke Njegove, i u knj ge Njegove, i u poslanike
Njegove i u onaj svijet - daleko je zalu-
tao."/136/
j -
i
-
i
,
i

Uzvi{eni Allah nare|uje Svojim robovima da imaju
u vidu sve dijelove, ogranke i ruknove imana. Ovo ne
spada u postizanje postoje}eg, nego u upot-
punjavanje potpunog i potvr|ivanje, i istrajavanje na
tome kao {to vjernik kaè na svom namazu:
"Uputi nas na pravi put", tj. pokaì nam ga i
pove}aj nam uputu i u~vrsti nas u tome, pa im je
naredio da vjeruju u Njega i Njegovoga Poslanika.
Uzvi{eni Allah kaè: "i Knj gu koju On Svome
Poslaniku objavljuje", zna~i Kur'an, "i u Knjige
koje je objavio prije". Rije~ "kitab" (knjiga) u jed-
nini je, a to je kategorija koja obuhva}a sve prethodne
knjige. O Kur'anu kaè "nezzele" (objavljivao je, poslao
je) jer On je objavljivao u dijelovima, u etapama,
prema doga|ajima, u skladu s onim {to treba
Njegovim robovima za njihovo ovosvjetsko i
onosvjetsko ìvljenje. [to se ti~e prethodnih knjiga,
one su spu{tene odjednom. Stoga Uzvi{eni Allah
kaè:
"i u Knjigu koju je objavio prije". Zatim kaè:
"A onaj koji ne bude vjerovao u Allaha, i u
meleke Njegove, i u knjige Njegove, i u
poslanike Njegove, i u Onaj svijet - daleko je
zalutao." Zna~i on je si{ao s puta upute i udaljio se
sasvim od cilja.

- Onima koji su bili vjernici, i zatim postali
nevjernici, pa opet postali vjernici i ponovo
postali nevjernici, i poja~ali nevjerovanje, Al-
lah, doista, ne}e oprostiti i ne}e ih na Pravi
put izvesti. /137/ Bolnu patnju navijesti
licemjerima, /138/ koji prijateljuju s nevjerni-
cima, mimo vjernika! Zar kod njih traè mo},
a sva mo} pripada samo Allahu? /139/ On
vam je ve} u Knjizi objavio: "Kada ~ujete da se
Allahove rije~i pori~u i da im se izruguje, ne
sjedite s njima dok ne stupe u drugi razgovor,
ina~e, bit }ete kao oni. Allah }e sigurno
sastaviti u Dèhennemu sve licemjere i
nevjernike."/140/

Allah nas izvje{tava o onome koji je u{ao u vjeru,
pa se kolebao izme|u imana i nevjerovanja, zatim je
pove}ao nevjerovanje dok nije umro. Allah mu ne}e
zasigurno oprostiti jer on nije umro dok mu se nije
pove}alo nevjerovanje. Stoga Uzvi{eni Allah kaè:
"Allah doista ne}e oprostiti i ne}e ih na Pravi
put izvesti."
Ibn-Abbas prenosi o rije~ima Uzvi{enog Allaha:
"...zatim su poja~ali nevjerovanje" slijede}e:
"Ustrajali su u svom nevjerovanju dok nisu umrli." A
od Alije, r.a., prenosi da je rekao: "Otpadniku }e se
dati prilika da se pokaje u roku od tri dana." Zatim je
prou~io ovaj ajet:
do rije~i "Onima koji su bili vjernici, i zatim
postali nevjernici..." do rije~i "...put." Potom je
rekao:
"Bolnu patnju navjesti licemjerima", tj. licemjeri
imaju ovu prijetnju jer oni su vjerovali pa su postali
nevjernici, te su njihova srca zape~a}ena, jer su se oni
pravili da su s vjernicima, a zatim su rekli
nevjernicima: "Mi smo s vama, mi se samo
izrugujemo", tj. izrugujemo se vjernicima iskazuju}i im
saglasnost u mi{ljenju. Allah ih je ukorio rije~ima: "Zar
kod njih traè mo}?" Potom Uzvi{eni izvje{tava da
sva snaga i mo} pripada samo Njemu Jedinome, Koji
nema druga, i onome kome je On da, kao {to
Uzvi{eni kaè:
"Ko bude èlio mo}, pa sva mo} pripada
4 En - Nisa / ene
324
Allahu."
I kaè:
"A mo} pripada Allahu i Poslaniku Njegovom
i vjernicima, ali licemjeri ne}e da znaju."
(63:8.)
Ajeti imaju za cilj da se snaga (mo}, ugled) moli
od Allaha i da se prihvati oboàvanje Njega te da se
pridruì Njegovim robovima, vjernicima, kojima
pripada pobjeda i na ovome i na onome svijetu. To
odgovara onome {to biljeì imam Ahmed preko Ebi-
Rejhane, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao: /861/ "Ko se pripi{e deveterici svojih
predaka nevjernika, èle}i mo} i ugled, on }e biti s
njima deseti u dèhenemskoj vatri." Prenosi ga samo
Ahmed.
"On vam je ve} u Knjizi objavio: Kad ~ujete da
se Allahove rije~i pori~u i da im se izruguje, ne
sjedite s onima koji to ~ine dok ne stupe u
drugi razgovor. Ina~e bit }ete kao i oni." Ako
prekr{ite ono {to je zabranjeno, nakon {to je dospjela
do vas zabrana, i budete zadovoljni da sjedite s njima
i budete se s njima slagali

212
u tome, vi u~estvujete u
onome u ~emu su oni, pa stoga Uzvi{eni Allah kaè:
" ina~e, bit }ete kao oni", u grijehu, kao {to stoji
u hadisu /862/ "Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka
ne sjedi za trpezom na kojoj se sluè alkoholna pi}a."
A Allah Uzvi{eni kaè:
"Allah }e sigurno zajedno sastaviti u
Dèhennemu licemjere i nevjernike." Kao {to su
s njima u~estvovali u nevjerovanju, tako }e ih Allah
udruìti u vje~nosti, u dèhenemskoj vatri.

- ...one koji i{~ekuju {ta }e biti s vama. Pa ako
vam Allah daruje pobjedu, oni reknu: "Zar
nismo bili uz vas", a ako sre}a posluì
nevjernike, onda govore njima: "Zar vas nismo
mogli pobijediti, i zar vas nismo odbranili od
vjernika?" Na Sudnjem danu Allah }e vam
svima presuditi! A Allah ne}e dati priliku
nevjernicima da uni{te vjernike."/141/

Uzvi{eni Allah donosi vijest o licemjerima koji
~ekaju da se vjernicima desi kakvo zlo, tj. ~ekaju da
propadne va{a vlast, da vas pobijede nevjernici i da
nestane va{a vjera.

"

212
[to se tie Ibn-Kesirovih rijei: "...i budete se s njima slagali",
odobravanje i slaganje sa kufrom je kufr, pa sjedilo se s onim koji se
izruguju ajetima ili ne. Ja ne smatram da se u ajetu misli na slaganje s
njim, nego samo na ustrajnost u sjedenju sa onima koji se ismijavaju,
iako je bio u stanju napustiti sijelo. Da, svakako je sama ustrajnost u
sjedenju sa njima dokaz da je on slian njima. Time se on eli ukoriti
zbog toga to je on zadovoljan da boravi na sijelu gdje se izruguje
Allahovim ajetima.
"pa ako vam Allah daruje pobjedu", tj.
pomo} i plijen,
oni govore: "Zar nismo bili uz vas", tj. ulaguju
se vjernicima tim rije~ima.
"...a ako sre}a posluì nevjernike", tj.
pobijede nevjernici, kao {to se desilo na Uhudu, a svi
poslanici bili su isku{avani, a potom je ishod bio u
njihovu korist -
onda govore: "Zar vas nismo mogli pobijediti i
zar vas nismo odbranili od vjernika", tj.
pomagali smo vam tajno. Licemjeri su se ulizivali i
jednima i drugima (vjernicima i nevjernicima) da bi
stekli njihovu naklonost i bili od njih sigurni a to su
radili zbog slabosti njihovog vjerovanja (imana).
Uzvi{eni Allah kaè: "Na Sudnji dan Allah }e
vama svima presuditi". O licemjeri! (munafici),
Allah zna za ono {to krijete i nemojte se zavaravati o
tome {to se {erijatski propisi nad vama izvr{avaju na
osnovi va{ih vidljivih dijela, a to je mudrost Allahova.
Me|utim, na Sudnji dan ne}e vam biti od koristi ono
{to ste prikazivali. Uzvi{eni Allah kaè:
A Allah ne}e dati priliku nevjernicima da
uni{te vjernike." Ibn-Abbas kaè: "To }e biti na
Sudnji dan." Allah }e presuditi vama na Sudnji dan i
ne}e otvoriti nevjernicima puta protiv vjernika." Ibn-
Abbas tako|er kaè, Allah s njim bio zadovoljan:
"Mogu}e je da zna~enje bude slijede}e: ne}e dati
priliku nevjernicima na ovome svijetu da ovladaju
vjernicima tako da ih potpuno uni{te. I ako ih nekad
pobijede, ishod biva u korist bogobojaznih i na
ovome i na onome svijetu."
213

Ve}ina u~enjaka rukovodi se ovim ~asnim ajetom
u pogledu zabrane prodaje roba muslimana nevjer-
nicima, jer kad bi njegova prodaja bila ispravna, onda
bi oni imali vlast nad njim i ponizili bi ga, a na taj
na~in bi nevjernik bio iznad muslimana. Ovaj pos-
tupak je suprotan prethodnom ajetu i stoga je
zabranjena prodaja roba muslimana nevjerniku.

213
Rekao bih: "Uzvieni Allah nee dati nevjernicima argument niti
pobjedu nad njima, tj. nad vjernicima, sve dok su oni istinski vjernici.
Allah e unititi dravu muslimana u mjeri u kojoj oni unite svoju
vjeru. Ukoliko budu sudili u svim opim i pojedinanim stvarima
prema onom to im je Allah objavio, Allah e biti s njima i dat e im
snagu nad njihovim neprijateljima. Me|utim, nae dananje stanje
upuuje na to da je Uzvieni Allah dao jevrejima pobjedu nad nama
jer smo Mu se suprotstavili u svim Njegovim odredbama, pa su nad
nama zavladali najbjedniji Njegovi robovi, a mi smo pobije|eni i
preko njih da uzmemo pouku i savjet i da se vratimo naoj ispravnoj
vjeri.
4 En - Nisa / ene
325

"Licemjeri nastoje prevariti Allaha, a On }e
njih nadmudriti. Kada ustaju da namaz
obavljaju, lijeno se diù i prikazuju se svijetu,
a Allaha samo malo spominju." /142/ "Kole-
baju se izme|u toga, niti su sa ovima niti sa
onima. A onoga koga Allah u zabludu odvede
ne}e{ mu na}i puta (ka uputi)."/143/

Na po~etku poglavlja El-Bekare spomenute su
rije~i Uzvi{enog Allaha: "Licemjeri nastoje
prevariti Allaha i one koji vjeruju",
214
a ovdje je
re~eno:
"licemjeri nastoje prevariti Allaha, a On }e
njih nadmudriti." I nema sumnje u to da Allah
ne}e biti prevaren, jer On zna tajne, a licemjeri zbog
nedostatka znanja i pameti smatraju da }e - ako je
njihova stvar (licemjerstvo) imalo proho|u kod ljudi a
{erijatske odredbe nad njima se izvr{avale na osnovi
njihovih vidljivih djela - imati isti tretman kod Allaha i
da }e imati proho|u i na Sudnjem danu. Uzvi{eni
Allah kaè:
"Na dan kad ih Allah sve oìvi oni }e se Njemu
zaklinjati, kao {to se vama zaklinju." (58:18.)
"a On }e njih nadmudriti", tj. On je Onaj Koji
}e ih postepeno uvoditi u njihovu zabludu i zalutalost
i odvra}ati ih od toga da dospiju do istine na ovome
svijetu, a toko|er i na Sudnji dan.
U hadisu stoji: /863/ "Allah, d`.{., naredit }e da se
~ovjek odvede u Dènnet zbog onoga (djela) {to su
ljudi vidjeli, ali }e potom narediti da se odvede u
dèhenemsku vatru." Uzvi{eni Allah kaè:
"Kada ustaju da namaz obavljaju, lijeno se
diù." Ovo su karakteristike munafika u naj~asnijim,
najodabranijim i najboljim djelima kakav je namaz;
kada ustaju da ga obave, ustaju lijeno jer nemaju
nijet, niti vjere, niti straha i ne shva}aju njegov smisao.
Ovo su pona{anja koja oni javno ispoljavaju. Zatim je
spomenuo njihovu pokvarenu nutrinu. Uzvi{eni Allah
kaè: "prikazuju se svijetu", tj. nisu iskreni,
klanjaju samo pred ljudima da bi im se dodvorili i
dokazuju}i im se i stoga mnogo izostaju sa namaza na
kojima ne}e biti vi|eni, kao {to su jacija i sabah, kao
{to je potvr|eno u dva Sahiha da je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /864/ "Najteì
namazi munaficima su sabah i jacija. Kad bi znali {ta
je u njima, do{li bi makar puze}i. Ve} sam bio naumio
da naredim da se klanja namaz, zatim da zaduìm
nekoga ~ovjeka pa da on klanja s ljudima, a zatim
odem s nekim ljudima i zave`ljajima drva do onih koji
nisu prisustvovali namazu, te im ku}e, zajedno s
njima, zapalim vatrom." A u drugom predanju stoji:
/865/ "Tako mi Onoga u îjoj ruci je moja du{a, kad
bi neki od njih znao da }e na}i oglodanu masnu kost
ili dobru `lipicu izme|u papaka ovce prisustvovao bi
namazu, a kada u ku}ama ne bi bilo nikoga od èna i
~eljadi, zapalio bih im ku}e vatrom." Uzvi{eni Allah
kaè:

214
Rekao bih: Pogledaj poglavlje El-Bekara, ajet broj 9.
"a Allaha samo malo spominju", tj. na namazu
nisu bogobojazni, niti su prisebni nego su rasijani,
zabavljaju se i okre}u. Malik prenosi od Enesa da je
pri~ao: "Reko je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem /866/: "To je namaz munafika, to je namaz
munafika, to je namaz munafika! Sjedi i posmatra
sunce sve dok ne bude izme|u rogova {ejtana, ustane
i nabrzinu obavi ~etiri rekata spominju}i samo malo
Allahovo ime." Tako prenose Muslim, Tirmizi i Nesai
preko Ismaila ibn Dàfera. Tirmizi kaè da je hasen-
sahih.Uzvi{eni Allah kaè: "Kolebaju se izme|u
toga, niti su sa ovima niti sa onima." Nisu oni s
vjernicima niti javno niti skriveno, a niti su s
nevjernicima. Samo su po svom vanjskom
manifestiranju s vjernicima, a unutarnja osje}anja su
im sa nevjernicima. Me|u njima su oni koji su
zbunjeni izme|u vjerovanja i nevjerovanja, ~as
naginju ovima, a ~as onima. Biljeì Ibn-Dèrir od Ibn-
Omera da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sel-
lem, rekao: /867/ "Primjer munafika je kao primjer
smetene ovce izme|u dva stada. Tr~i jednome, pa
drugome, ne zna koje da slijedi." Stoga Uzvi{eni Allah
kaè:
"A onoga koga Allah u zabludu odvede, ne}e{
mu na}i puta (ka uputi)." Odnosi se na onoga
koga je
odvratio od Pravog puta. "Ti mu ne}e{ na}i
za{titnika koji }e ga na Pravi put uputiti."
(18:17.)
Munafici su oni koji su zalutali s Puta spasa i nema
njima upute niti izbavitelja od onoga u {to su zapali.
On je Uzvi{eni, îju presudu niko ne moè pobiti i
presko~iti. Njega niko ne pita za ono {to ~ini, a oni
bivaju pitani.

"O vjernici, ne prijateljujte s nevjernicima
4 En - Nisa / ene
326
umjesto s vjernicima! Zar ho}ete da pruìte
Allahu o~igledan dokaz protiv sebe?" /144/
"Licemjeri }e, doista, na samom dnu
Dèhennema biti i ti im ne}e{ pomaga~a
na}i." /145/ "Osim onih koji se pokaju i pop-
rave i koji ~vrsto Allaha prihvate i vjeru svoju
u Allaha iskreno ispolje, oni }e biti s vjernici-
ma, a Allah }e sigurno vjernicima veliku nag-
radu dati." /146/ "Za{to bi vas Allah
ka`njavao ako budete zahvaljivali i vjerovali?
Allah je Onaj Koji vi{estruko nagra|uje i
Sveznaju}i."/147/

Zabranjuje Allah Svojim robovima vjernicima da
uzimaju za prijatelje nevjernike mimo vjernika i da se s
njima druè, prijateljuju i savjetuju se s njima, da im
povjeravaju ljubav, te da im odaju stanje vjernika, kao
{to Uzvi{eni Allah kaè:
"Neka vjernici ne uzimaju za prijatelje
nevjernike kada ima vjernika, a onoga ko to
u~ini - Allah ne}e {tititi. To u~inite jedino da
biste se od njih sa~uvali. Allah vas upozorava
na Sebe." (3:28.)
Allah vas upozorava na Njegovu kaznu ako izvr{ite
ono {to je zabranio. Stoga kaè:
"Zar ho}ete da pruìte Allahu o~igledan
dokaz protiv sebe", tj. argument protiv vas za
izvr{enje Njegove kazne nad vama. Ibn-Abbas
prenosi: "Svaka rije~ 'sultan' spomenuta u Kur'anu
zna~i argument." Ovo je vjerodostojan lanac
predanja. Tako|er ga prenosi grupa tabiina. Zatim
Uzvi{eni Allah izvje{tava:
"Licemjeri }e, doista, na samom dnu
Dèhennema biti", tj. na Sudnji dan za kaznu zbog
njihovog te{kog nevjerovanja. Ibn-Abbas prenosi: tj.
na najnièm dijelu Dèhennema. Prenosi Ibn Ebi-
Hatim od Ibn-Mesuda da je pitan za munafike, pa je
rekao: "Oni }e biti stavljeni u kov~ege od Vatre u koje
}e biti zatvoreni na najnièm dnu dèhenemske vatre"
"...i ti im ne}e{ pomaga~a na}i" koji bi ih spasio
od boli i patnje. Zatim Uzvi{eni Allah izvje{tava:
"...osim onih koji se pokaju i poprave i koji
~vrsto Allaha prihvate i vjeru svoju u Allaha
iskreno ispolje." Ako zamijene licemjerstvo
iskreno{}u, bit }e im od koristi dobro djelo, makar i
neznatno bilo. Pripovijeda Ibn Ebi-Hatim preko
Muaza ibn Dèbela da je Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao: /868/ "Budi iskren u svojoj
vjeri, bit }e ti dovoljno malo djela".
"...oni }e biti s vjernicima", tj. u njihovome
dru{tvu,
"a Allah }e sigurno vjernicima veliku nagradu
dati".
Zatim Uzvi{eni Allah kaè:
"Za{to bi vas Allah ka`njavao ako budete
zahvaljivali i vjerovali", tj. ako popravite djelovanje
i budete vjerovali u Allaha i Njegovog Poslanika. A On
je nezavisan od svega mimo Njega i On robove
ka`njava samo zbog njihovih grijeha.
"Allah je Onaj Koji vi{estruko nagra|uje i
Sveznaju}i", tj. blagodatima mu uzvra}a za njegovo
djelo, zna {ta je u njegovome srcu i nagra|uje ga za
to najizda{nije.

"Allah ne voli da se o z u glasno govori, to
moè samo onaj kome je u~injena nepravda.
A Allah sve ~uje i sve zna." /148/ "Bilo da vi
dobro dje o javno u~inite, ili ga sakrijete, ili
nepravdu oprostite - pa i Allah mnogo pra{ta i
sve moè."/149/
l
l

Ibn-Ebi-Talha prenosi preko Ibn-Abbasa da je o
ovom ajetu rekao: - Allah ne voli da neko nekog
proklinje, osim ako mu je u~injena nepravda; tome je
dozvoljeno proklinjati onoga koji mu je nepravdu
u~inio. A rije~i Uzvi{enog Allaha glase: "to moè
samo onaj kome je nepravda u~injena", a ako
se strpi - to mu je bolje. Prenosi Ebu-Davud preko
Ai{e: - Njoj je ne{to ukradeno, pa je po~ela proklinjati,
a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:
/869/ "Nemoj ga proklinjati!" Hasan Basri kaè: - Ne
proklinji ga nego reci: "Boè moj, pomozi mi protiv
njega i vrati moje pravo od njega." O ovome je ajetu
re~eno: da se odnosi na ~ovjeka koji te grdi i kojeg ti
grdi{, ali ako te potvori, nemoj ti potvoriti njega!
Prenosi se od Mudàhida da je rekao: - Neki je ~ovjek
ugostio nekog drugog ~ovjeka, pa ovaj nije ukazao
njemu gostoprimstvo te, po{to je izi{ao, obavijestio je
ljude rekav{i: "Bio sam gost kod tog i tog, pa mi nije
ukazao potrebno gostoprimstvo." Rekao je: "To je
glasno govorenje o zlu, koje moè samo onaj kome je
u~injena nepravda sve dok mu taj ne ispuni pravo da
ga ugosti."
Pripovijeda Imam Ahmed od Mikdama ibn Ebi-
Kerime da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sel-
lem, rekao: /870/ "Koji god musliman bude gost pa
mu doma}in uskrati gostoprimstvo, pravo je svakog
muslimana da ga pomogne kako bi uzeo iz gazdinog
imetka i ìtarica za sve no}i koje je proveo kod njega."
Na osnovi ovoga i njemu sli~nih hadisa, Ahmed i
drugi smatraju da je ugostiti gosta vadìb.
Hafiz Bezzar prenosi preko Ebu-Hurejrea da je neki
~ovjek do{ao do Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem, i rekao: /871/ "Imam jednog susjeda koji
me uznemirava." Poslanik mu je rekao: "Iznesi svoje
stvari i stavi ih na put." Pa je ~ovjek uzeo svoje stvari i
iznio ih na put. Svako ko je pored tog pro{ao upitao
bi: "[ta ti je?" On je odgovarao: "Moj susjed me
uznemirava!" Na to bi mu rekli: "Boè moj, nek je
proklet! Boè moj, osramoti ga!" Na to je susjed
rekao: "Vrati se u svoj stan, tako mi Allaha, ne}u te
4 En - Nisa / ene
327
vi{e nikada uznemiravati."
"Bilo da vi dobro djelo javno u~inite ili ga
sakrijete, ili nepravdu oprostite - pa i Allah
mnogo pra{ta i sve moè." Zna~i, treba da
pokaète dobro, ili ga sakrijete, ili oprostite onome ko
vam je zlo nanio, jer to je ono {to vas pribliàva
Allahu, a On vas bogato nagra|uje za va{a dobra
djela. Jedan od atributa Uzvi{enog Allaha jeste da
opra{ta Svojim robovima iako ih moè kazniti. Stoga
Uzvi{eni Allah kaè: "...mnogo pra{ta i sve moè."
U sahih hadisu /876/ stoji: "Imetak ne umanjuje
sadaka, a Allah ~ovjeku koji opra{ta samo uve}ava
ugled, a onoga ko je ponizan Allahu - Allah uzdigne."
,

- Oni koji u Allaha i poslanike Njegove ne
vjeru u i èle izme|u Allaha i poslanika Nje
govih (u vjerovanju) napraviti razliku te go-
vore: "U neke vjerujemo, a u neke ne
vjeru emo", i èle izme|u toga (dvoga) izna}i
put neki, /150/ oni su zbilja pravi nevjernici, a
Mi smo nevjernicima pripremili sramnu
patn u. /151/ A one koji u Allaha i poslanike
Njegove vjeruju i ni jednoga od njih ne izd-
vajaju - On }e, sigurno, nagraditi. A Allah
pra{ta i milostiv je."/152/
j -
j
j

j

Uzvi{eni i Slavljeni Allah prijeti onima koji ne
vjeruju u Njega i Njegove poslanike, iz redova jevreja i
kr{}ana, koji prave razliku izme|u Allaha i Njegovih
poslanika u vjerovanju, pa vjeruju u neke poslanike a
neke negiraju, samo na osnovi strasti i obi~aja, i
onoga {to su vjerovali njihovi o~evi, a ne na osnovi
nekoga dokaza, koji bi ih do toga doveo.
Jevreji - na njima je Allahovo prokletstvo - vjerovali
su u poslanike izuzev Isaa i Muhammeda, sallallahu
alejhi ve sellem, a kr{}ani negiraju Muhammeda,
sallallahu alejhi ve sellem, a vjeruju u druge poslanike.
I Samirije nisu vjerovali u poslanike poslije Jo{ue,
nasljednika Musaovog, a za vatro-poklonike se kaè
da su vjerovali u svog poslanika Zaratustru, a zatim su
zanijekali njegov zakon, pa je on potpuno i{~ezao, a
Allah zna. Zna~i da onaj ko ne vjeruje u jednog
poslanika ne vjeruje ni u druge poslanike.
Stoga Uzvi{eni Allah kaè:
"Oni koji u Allaha i sve Njegove poslanike ne
vjeruju", njihovo je obilje`je da su oni nevjernici u
Allaha i Njegove poslanike. "...i èle izme|u Allaha
i poslanika Njegovih napraviti razliku", tj. u
vjerovanju.
"I govore: U neke vjerujemo, a u neke ne
vjerujemo, i èle izme|u toga (dvoga) izna}i
put neki", tj. put, na~in postupanja.
Zatim Uzvi{eni Allah kaè: "Oni su zbilja pravi
nevjernici", tj. njihovo nevjerovanje u onoga za
koga tvrde da u njega vjeruju sigurno je istinsko, jer
nije legitiman. Naime, kada bi oni vjerovali u to da je
on Allahov poslanik, vjerovali bi u njemu sli~nog, u
onog ~iji je dokaz jasniji i argument ja~i, ili bi istinski
prou~ili njegovo poslanstvo.
Uzvi{eni Allah kaè: "... a Mi smo nevjernicima
pripremili sramnu patnju." To zna~i, kao {to su
oni omalovaàvali onoga u koga nisu vjerovali, bilo
stoga {to nisu obratili pa`nju na ono {to je njemu
do{lo od Allaha i {to su se protivili tome, bilo zbog
njihovog nevjerovanja u to, nakon {to su saznali za
njegovo poslanstvo. Tako je ~inio veliki broj jevrejskih
rabina u vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem, jer su mu zavidjeli na velikoj misiji
poslanstva koju mu je Allah dao, pa su mu se
suprotstavljali i poricali ga. Allah im je dao ovosvjetsko
poniènje uz onosvjetsko.
"A oni koji u Allaha i poslanike Njegove
vjeruju i nijednog od njih ne izdvajaju..." Misli
se na ummet Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem,
po{to oni vjeruju u svaku knjigu koju je Allah spustio i
u svakog poslanika kojeg je poslao. Kao {to Uzvi{eni
Allah kaè:
"Poslanik vjeruje u ono {to mu se objavljuje od
Gospodara njegova, i vjernici - svaki vjeru e u
Allaha." (2:285.) Zatim, Uzvi{eni Allah izvje{tava da
je za njih pripremio obilnu nagradu, pa kaè:
"To su oni koje }e On, sigurno, nagraditi" za
ono {to su vjerovali u Allaha i Njegove poslanike. "A
Allah pra{ta i Milostiv je", tj. prema njihovim
grijesima.

- Sljedbenici Knjige traè od tebe da im s neba
spusti{ Knjigu Pa od Musaa su traìli i vi{e od
toga, kad su rekli: "Pokaì nam Allaha!" Pa ih
je, zbog nepravde njihove, munja o{inu a.
.
l
4 En - Nisa / ene
328
Poslije su, kada su im o~igledni dokazi
pokazani, tele za boànstvo prihvatili, ali smo
i to oprostili, a Musau smo o~iti argument
dali. /153/ "I iznad njih smo brdo digli, zbog
zavjeta koji su dali, i rekli smo im: 'Na kapiju
pognutih glava u|ite!' I jo{ smo rekli: 'O
subotu se ne ogrije{ite!' i od njih smo ~vrsto
obe}anje uzeli."/154/

l
i

Muhammed ibn K'ab el-Kirzi, Es-Suddi i Katade
kaù: "Traìli su jevreji od Allahovog Poslanika, sallal-
lahu alejhi ve sellem, da im se spustiti neka knjiga sa
neba, kao {to je Tevrat Musa'u objavljen. Rekli su to iz
svoje tvrdoglavosti i nevjerovanja, a od Musaa su
traìli vi{e nego {to su traìli od sebe. Pa su kazali:
'Pokaì nam Allaha!' Pa ih je zbog nepravde
njihove munja o{inu a." Dakle, zbog njihovog
nasilja i nepokornosti. Ovo je obja{njeno u poglavlju
El-Bekara, u kojem Uzvi{eni Allah kaè:
I kad ste rekli: "O Musa, mi ti ne}emo
vjerovati dok Allaha ne vidimo..." (2:55.)
"Poslije su tele za boànstvo prihvatili, kada
su im o~iti dokaz do{li", tj. preko Musaa, a.s., u
Egiptu, a u te dokaze spada i uni{tenje njihovih
neprijatelja, Faraona i njegove vojske, u moru. Samo
malo nakon {to su pre{li more nai{li su na narod koji
se klanjao svojim kipovima, pa su rekli Musau:
"U~ini i ti nama boànstvo (kip) kao {to oni
imaju boànstva!" O tome kako su oni prihvatili
tele postoji kazivanje u suri El-E'araf i Taha, a to je bilo
nakon {to je Musa oti{ao na razgovor s Allahom, neka
je Mo}an i Slavljen.
Allah kaè: "...ali smo to oprostili, a Musau
smo o~iti dokaz dali." Zatim kaè: "...i iznad njih
smo brdo digli, zbog zavjeta koji su dali". Kada
su odbili prihvatiti ono sa ~im im je do{ao Musa, a.s.,
Allah je iznad njihovih glava jedno brdo podigao.
Zatim su bili prisiljeni i oni su se povinovali i sed`du su
u~inili, kao {to kaè Uzvi{eni Allah:
"A kada smo iznad njihovih glava brdo
podigli - ~inilo se kao oblak." (7:171.)
- Mi smi im rekli: "Na kapiju pognutih glava
u|ite!" Nare|eno im je da u|u na vrata Svetog
hrama ~ine}i sed`du i traè}i oprost rije~ima: "Boè
na{, skini s nas grijehe {to smo ostavili dìhad i {to
smo ga izbjegavali", pa to nisu rekli. I jo{ smo rekli: "O
subotu se ne ogrije{ite", tj. poru~ili smo im da
~uvaju subotu i da se pridràvaju onoga {to im je Al-
lah u njoj zabranio.
"...i od njih smo ~vrsto obe}anje uzeli", tj. jako,
pa su se suprotstavljali i protivili razmi{ljaju}i o tome
da po~ine ono {to im je Allah, Mo}ni i Uzvi{eni,
zabranio, kao {to je izneseno u poglavlju Al-A'raf, 123.
ajet. A do}i }e hadis koji prenosi Safvan ibn Assal o
poglavlju Al-Isra, uz rije~i Uzvi{enog Allaha: "Mi smo
Musau devet o~evidnih Znamenja dali." (17:
101.) U tom hadisu, izme|u ostalog, stoji: "Na vama
je, posebno jevrejima, da se ne ogrije{ite o subotu."

- Zato {to su zavjet prekr{ili i {to u Allahove
Dokaze nisu povjerovali, {to su bez razloga
vjerovjesnike ubijali i {to su govorili: "Na{a
srca su u omotu!" Allah im je, zbog nevjero-
vanja, njihova srca zape~atio, pa ih samo malo
vjeruje. /155/ - I zbog rije~i njihovih: "Mi smo
ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova
poslanika..." A nisu ga ubili ni raspeli, ve} im
se pri~inilo. Oni koji su se o njemu u mi{ljenju
razilazili, oni su samo o tome u sumnji bili; o
tom nisu ni{ta pouzdano znali, samo su
naga|ali; a sigurno je da ga nisu ubili", /157/
"ve} ga je Allah uzdigao Sebi. - A Allah je Silan
i Mudar." /158/ "I nema nijednog sljedbenika
Knjige koji, prije njegove smrti, ne}e u njega
kako treba povjerovati, a na Sudnjem danu
on }e protiv njih svjedo~iti."/159/

"

To je zbog grijeha koje su po~inili i zbog ~ega su
prokleti, protjerani i udaljeni s Pravog puta. A ono
zbog ~ega im se to deslo jeste kr{enje zavjeta i
obaveza kojim su bili obavezani, i nevjerovanje nji-
hovo u ajete Allahove, tj. u Njegove Dokaze i argu-
mente, i zbog mudìza koje su vidjeli preko Poslanika,
s.a. Uzvi{eni Allah kaè:
{to su ni krive ni du`ne vjerovjesnike ubijali",
a to je zbog brojnih njihovih zlodjela i drskosti prema
poslanicima Allahovim, jer oni su ubili mnoge
poslanike, mir nek je s njima. - I {to su govorili:
"Na{a srca su u omotu!" Ibn-Abbas i grupa tabiina
kaù, tj., "u prekriva~u", kao da se ispri~avaju {to
njihova srca ne shva}aju ono {to On kaè, jer su ona u
omota~ima i velovima. Kaè da je zna~enje toga sli-
4 En - Nisa / ene
329
jede}e: "Oni su tvrdili da su njihova srca riznica
znanja, tj. posude za znanje koje su sakupili i koje
posjeduju." Prenosi El-Kelbi preko Ebi-Saliha i Ibn-
Abbasa. Uzvi{eni Allah, odgovaraju}i im, kaè:
"Allah im je, zbog nevjerovanja njihova, srca
zape~atio." Allah je sve njihove tvrdnje usmjerio
protiv njih.
215

"...pa ih samo malo vjeruje." Njihova srca su
se navikla na nevjerovanje, nasilje i na nedostatak
imana.
"...i zbog nevjerovanja njihovoga i zbog
izno{enja te{kih kleveta protiv Merjeme."
Ali ibn Ebi-Talha prenosi od Ibn-Abbasa: "Ovo
zna~i da su je optuìvali za blud." Tako|er to kaè
grupa selefija tradicionalista, {to je o~ito iz ajeta, tj. da
je ona na taj na~in zanijela dijete. Neki ìdovi dodaju:
"Ona je zanijela dijete, a imala je menstruaciju." Neka
je na njih trajno prokletstvo Allahovo do Sudnjeg
dana.
- I zbog rije~i njihovih: "I mi smo ubili
Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahovoga
poslanika." Onoga koji tvrdi za sebe da ima taj
poloàj mi smo ubili. Ovo je za njih izrugivanje i
podsmijeh, kao {to mnogobo{ci kaù: "Hej ti, kome
se Kur'an objavljuje, ti si uistinu lud." (15:6.)
Jevreji (na njih prokletstvo Allahovo, Njegov gnjev,
srd`ba i kazna), po{to je Allah poslao Isaa, sina
Merjemina, s jasnim Dokazima i uputom, zavidjeli su
mu na poslanstvu i o~itim mudìzama kojima je, uz
Allahovu dozvolu, mrtve oìvljavao, lije~io slijepe i
gubave, oblikovao od zemlje pticu pa dahnuo u nju,
te je ptica, uz dozvolu Mo}nog i Uzvi{enog Allaha,
poletjela. Unato~ tome, negirali su ga, suprotstavljali
su mu se, mu~ili ga na sve mogu}e na~ine tako da je
Allahov poslanik Isa, a.s., prestao stanovati s njima u
istome mjestu, pa su on i njegova majka ~esto puto-
vali. Ni to ih nije zadovoljilo, pa su poduzeli korake
protiv njega i kod vladara Damaska. U to vrijeme to je
bio ~ovjek koji je oboàvao zvijezde, pripadao je
gr~kom narodu. Jevreji su obavijestili ovog vladara da
u Svetom hramu ima jedan ~ovjek koji zavodi ljude,
dovodi ih u zabludu i protiv kralja podiè podanike.
216

Vladar se rasrdio i napisao svom namjesniku u Svetom
hramu da spomenutu osobu uhvate, te ga razapnu i
da mu na glavu stave trnje. Po{to je pismo stiglo, po
njemu se postupilo, pa su namjesnik i grupa jevreja
oti{li do stana u kojem je bio Isa, a.s., sa grupom od
12 ili 13 drugova. Kaè se da je to bilo u petak u
predve~erje. Opkolili su ga, pa po{to ih je opazio i
vidio da }e zasigurno do}i do njega ili }e on izi}i
njima, rekao je svojim drugovima: "Koji od vas pristaje

215
O slinom je vebilo govora u poglavlju El-Bekara.
216
To je metoda svih klevetnika kod vladara u bilo koje doba, da
kleveu reformatore kao da oni podiu narod protiv vladara elei ih
time nainiti neprijateljima reformatora i poslanika. Tako pobu|uju
njegovu srdbu ostvarujui svoj cilj: sprije -avanje u misionarstvu
ubijanjem ... i tome slino.
da mu se da moj lik, bit }e moj drug u Dènnetu?" Na
to se jedan mladi} prijavio, a on kao da mu nije
pridavao va`nosti, pa je to ponovio drugi i tre}i put, i
svaki put se javljao samo taj mladi}. Pa je rekao: "Ti si
on", a Allah je u~inio da li~i na Isaa, kao da je on.
Otvorio se prozor~i} na krovu ku}e, Isaa je zahvatio
drijeme` kao da spava, pa je u takvom stanju
uzdignut na nebo. A Uzvi{eni Allah kaè:
- I kad Allah re~e: "O Isa, du{u }u ti uzeti i k
Sebi te uzdignuti." (3:55)
Po{to je Isa uzdignut, ta grupa je izi{la. Kad su
mladi}a jevreji vidjeli, mislili su da je Isa, pa su ga
uhvatili no}u i razapeli, staviv{i mu trnje na glavu.
Tako su jevreji o~ito pokazali da su radili na njego-
vome razapinjanju i time su se ponosili i hvalisali.
Kr{}ani su im povjerovali, uslijed svog neznanja i
nedostatka pameti, izuzev onih koji su bili sa Mesi-
hom u ku}i; oni su mislili kao {to su mislili jevreji, da je
Isa, a.s., razapet.
Allah je problem objasnio i objelodanio u Kur'anu
~asnom, koji je objavio svom plemenitom Poslaniku.
Allah Uzvi{eni, Koji najistinitije govori, Koji zna sve
tajne i skrivene misli, Koji zna {ta je bilo i {ta }e biti,
kaè:
"A nisu ga ubili ni raspeli, ve} im se pri~inilo."
Vidjeli su njemu sli~nog i pomislili da je on. I stoga On
kaè:
"Oni koji su se o njemu u mi{ljenju razilazili,
oni su sami o tome u sumnji bili, o tome nisu
ni{ta pouzdano znali, samo su naga|ali."
Zna~i, oni jevreji koji tvrde da su ga ubili i one
neznalice kr{}ani koji su to od njih prihvatili. Stoga
kaè:
"...a sigurno je da ga nisu ubili, ve} ga je Allah
uzdigao Sebi. A Allah je Silan i Mudar." Mo}an,
Njegov je poloàj nedoku~iv, ne ostaje uskra}en onaj
koji traì uto~i{te kod Njega, Mudar je u svemu {to je
stvorio i {to odre|uje i presu|uje. On posjeduje
dalekose`nu mudrost i neoborivi dokaz.
Isti doga|aj, ~iji se sadràj ne razlikuje od onoga
{to je ve} navedeno o Isau i njegovome uzdizanju u
nebo, prenosi Ibn Ebi-Hatim od Ibn-Abbasa, sve do
rije~i u kojima kaè: ...Razi{li su se, tj. sljedbenici Isaa,
na tri grupe. Jedna kaè: "Bog je bio me|u nama ko-
liko je htio, a zatim se popeo na nebo." To su jakubiti.
Druga grupa kaè: "Me|u nama je bio Boìji sin koliko
je htio, zatim ga je Allah uzdigao Sebi." To su
nestorijanci. I tre}a grupa kaè: "Me|u nama je bio
rob Allahov i Njegov poslanik, koliko je Allah htio, pa
ga je Allah Sebi uzdigao." To su muslimani. Dvije
nevjerni~ke grupe me|usobno su se potpomagale
protiv muslimanske i uni{tile su je. Islam je bio
prikriven sve dok Allah nije poslao Muhammeda,
sallallahu alejhi ve sellem. Ovaj lanac prenosilaca koji
seè do Ibn-Abbasa vjerodostojan je. Ovo biljeì i Ne-
sai, a spominju i drugi tradicionalisti da im je Isa
rekao: "Koji od vas pristaje da mu se da moj lik, pa da
bude ubijen umjesto mene, on }e biti moj drug u
Dènnetu." [to se ti~e apostola, bilo ih je dvanaest:
4 En - Nisa / ene
330
Juda, Tadej, Matej, [imun Kananej, Ivan, Filip, Pavao,
Toma, Petar, Andrija, Bartolomej, Jakov Zabedejev i
Jakov Alfajev.
Ibn-Ishak kaè: "Meni je re~eno da je me|u apos-
tolima bio jedan ~ovjek po imenu Sergije, a bilo je
trinaest ljudi osim Isaa. Tog ~ovjeka su kr{}ani nijekali,
i to je onaj koji se jevrejima pri~inio umjesto Isaa. Ja ne
znam da li je on bio me|u dvanaest apostola ili je bio
trinaesti. Bio je to onaj kojeg su razapeli i koji im je
li~io na njega. Oni koji su ga uhvatili nisu poznavali
Isaa sve dok nisu dali Judi I{kariotskom 30 dirhema da
ih uputi na njega i pokaè im koji je. On im je rekao:
"Kad u|ete kod njega, ja }u ga poljubiti. To je taj,
kojeg budem poljubio, pa ga uzmite." Kada su u{li, Isa
je ve} bio uzdignut pa je Juda vidio Sergiju u liku Isaa,
a.s., i nije sumnjao da je to on. Nageo se nad njega i
poljubio ga, pa su ga oni uzeli i razapeli. Zatim se
Juda I{kariotski pokajao za ono {to je u~inio i zadavio
se uètom. On je kod kr{}ana proklet. Neki kr{}ani
tvrde da je Juda taj koji im se pri~inio, te da su njega
razapeli, a da je on govorio: "Ja nisam taj koga traìte,
ja sam onaj koji vas je na njega uputio!" A Allah zna
koji je to bio.
Tako je Isa uzdignut ìv na nebo. Uzvi{eni Allah
kaè:
"I nema nijednog sljedbenika Knjige koji,
prije njegove smrti, ne}e u njega sigurno
njih svjedo~iti." Ibn-Dèrir kaè: Komentatori
Kur'ana razilaze se u zna~enju toga, pa neki kaù da
"prije njegove smrti" zna~i prije smrti Isaa, a to
upu}uje na to da }e svi oni povjerovati u njega kada
bude spu{ten da ubije Dedàla. Tada }e sve vjere
postati jedna vjera, a to je ~isti - pravi islam, vjera
Ibrahimova, a.s.

Spomen onih koji imaju takav stav

Se'id ibn Dùbejr prenosi preko Ibn-Abbasa u vezi
s ajetom: "I nema nijednog sljedbenika Knjige
koji, prije njegove smrti, ne}e u njega
povjerovati" kaè: Prije smrti Isaa, a.s. Sli~no se
prenosi od Ibn-Abbasa, ali preko El-Avfija. Ebu-Malik
kaè: "To }e biti prilikom silaska Isaa, a.s., a prije
njegove smrti, kada ne}e ostati nijedan sljedbenik
Knjige (kr{}anin ili ìdov) a da u njega ne}e
povjerovati." Ovo je mi{ljenje ispravno, a pojasnit
}emo ga kasnije jasnim dokazima, ako Allah da, i u
njega se moè pouzdati i na njega osloniti. Razli~iti su
komentari izre~eni u tuma~enju ovog ajeta, me|utim,
najispravniji komentar je prvi navod, a to je da ne}e
ostati nijedan sljedbenik Knjige nakon silaska Isaa, a.s.,
a da ne}e u njeg povjerovati prije nego umre. "To je
ta~no, jer cilj je izno{enja ajeta utvr|ivanje neistina
koje {ire jevreji o tome kako su ubili Isaa i kako su ga
razapeli, te priznanje da su kr{}ani neznalice to
usvojili. Allah izvje{tava da se nije desilo tako, nego
da se njima samo pri~inilo pa su oni ubili onoga ko
mu je bio sli~an, a to nisu ni primijetili. Zatim ga je
Allah Sebi podigao. On je ostao ìv i spustit }e se prije
Sudnjeg dana kao {to na to upu}uju mutevatir hadisi,
koje }emo, ako Allah da, uskoro izloìti.
On }e ubiti "Mesiha zablude" (Dedàla), slomit }e
krst, ubit }e svinju, ukinut }e dìzju, tj. ne}e je prihva-
titi ni od jednog sljedbenika drugih vjera, nego }e
samo prihva}ati islam ili rat. Cilj ovoga {to smo spo-
menuli o potvr|ivanju postojanja Isaa, a.s., i
produètku ìvota na nebu, odakle }e se spustiti na
Zemlju prije Sudnjeg dana, jeste da opovrgne jevreje i
kr{}ane, ~ije su rije~i o njemu protivrje~ne i suprot-
stavljene, nedosljedne i daleko od istine. Jevreji su
prevr{ili mjeru, a kr{}ani su to zanemarili. Jevreji su ga
prekoravali tako {to su njega i njegovu majku optuìli
za velike grijehe, a kr{}ani su ga pretjerano hvalili,
tvrde}i da ima ono {to nema, i uzdigli su ga, suprotno
ovima, sa stepena poslanstva na stepen boànstva.
Uzvi{eni neka je Allah daleko od onog {to jedni i drugi
govore, ~ist od svega toga i Slavljen, nema drugog
Allaha osim Njega.

Izabrani (vjerodostojni) sahih hadisi
o silasku Isaa Ibn-Merjem s neba
neposredno prije Sudnjeg dana
i o njegovom pozivanju u oboàvanje
Allaha Jedinog, Koji nema druga.

El-Buhari prenosi od Ebu-Hurejrea rije~i: - Rekao je
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: /873/
"Tako mi Onoga u îjoj je ruci moja du{a, sigurno }e
se uskoro sin Merjeme spustiti me|u vas, zavesti
pravednu vlast, te }e slomiti krst, ubiti svinju, ukinuti
dìzju, imetka }e biti u izobilju tako da ga niko ne}e
prihvatiti, tako da }e sed`da biti bolja od ovoga svijeta
i svega {to je na njemu."
Zatim Ebu-Hurejre kaè: - îtajte ako èlite:
"I nema nijednog sljedbenika Knjige koji, prije
njegove smrti, ne}e u njega sigurno
njih sigurno svjedo~iti!" Tako|er ga prenosi
Muslim, a i El-Buharija ga biljeì, te Ibn-Merdevejh
preko Ebi-Hurejrea, koji kaè: "Rekao je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Uskoro }e se sin
Merjemin spustiti me|u vas, zavest }e pravednu vlast,
ubiti Dedàla, ubit }e svinju, slomit }e krst, i ukinuti
dìzju. Umnogostru~it }e se imetak, a sed`da }e biti
jedna i samo za Allaha, Gospodara svjetova." Ebu-
Hurejre kaè: - U~ite ako èlite:
"I nema nijednog sljedbenika Knjige koji
prije njegove smrti ne}e u njega sigurno
povjerovati", tj. prije smrti Isaa ibn Merjemina." A
zatim je ovo ponovio Ebu-Hureje tri puta. Druga
verzija, prenosi je imam Ahmed od Ebu-Hurejrea, da
4 En - Nisa / ene
331
/875/ "Sigurno }e Isa ibn Merjem zanijetiti had` ili
umru, u klancu Er-Revha' ili }e ih oboje zajedno
zanijetiti." Tako prenosi samo Muslim.
Prenosi El-Buhari od Ebu-Hurejrea da je Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /876/ "[ta li }e biti s
vama kada bude me|u vas si{ao Mesih, sin Merjemin
i va{ imam izme|u vas." Druga verzija: biljeì imam
Ahmed preko Ebu-Hurejrea da je Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao: /877/ "Poslanici su bra}a po
istom ocu,
217
majke su im razli~ite, a vjera im je jedna,
a ja sam najbliì ~ovjek Isau ibn Merjem, jer izme|u
mene i njega nije bilo poslanika, on }e si}i pa kada ga
vidite, prepoznajte ga: ~ovjek srednjeg rasta, crveno-
bijele boje, na njemu dva odijela blijedocrvena, iz
glave kao da mu kaplje iako nije mokra. On }e razbiti
krst, ubiti svinju, ukinuti dìzju, pozvati ljude u islam, a
Allah }e u njegovo vrijeme sve vjere uni{titi izuzev
islama i uni{tit }e Allah, u vrijeme njegovo, Mesiha
Dedàla. Zatim }e se uspostaviti sigurnost na Zemlji
tako da }e lavovi zajedno boraviti s devama, tigrovi s
kravama, vukovi s ovcama, a djeca }e se igrati sa
zmijama i one im ne}e nanijeti {tetu. On }e ostati 40
godina, zatim }e umrijeti i muslimani }e mu klanjati
dènaza-namaz." Tako prenosi Ebu-Davud.
Drugi hadis: biljeì Muslim u svom Sahihu preko
Nuvas ibn Sem'ana da je rekao: /878/ - Spomenuo je
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednog jutra
Dedàla, pa je spu{tao i podizao glas zbog njega, tako
da smo mi pomislili da je on izme|u skupine palmi
nadomak Medine. Po{to smo mu pri{li, shvatio je to
po na{im licima i upitao: "[ta vam je?" Rekli smo:
"Allahov Poslani~e, spomenuo si Dedàla jutros, pa si
zbog njega spu{tao i podizao glas, tako da smo mislili
da se nalazi u palmoviku." Rekao je: "Mimo Dedàla
se bojim za vas ..." Ako on izi|e, a ja budem me|u
vama, ja }u vas odbraniti od njega; a ako izi|e, a ja ne
budem me|u vama, svako }e od vas braniti sam
sebe. A Allah je za{titnik svakog muslimana. To je
mladi} kratke kovr~ave kose, }orav je u jedno oko kao
da mi li~i na Abdul-Uzza ibn Katina. Onaj od vas koji
ga doìvi nek u odbranu od njega prou~i po~etne
ajete sure El-Kahf. On }e izi}i iz jednog mjesta izme|u
[ama i Iraka, pa }e nanositi nered lijevo i desno. A vi,
Allahovi robovi, ostanite postojani!" Upitali smo:
"Allahov Poslani~e, a koliko }e se zadràti na Zemlji!"
Odgovorio je: "40 dana, gdje je jedan dan kao
godina, i jedan dan kao mjesec, i jedan dan kao
sedmica, a ostali su mu dani kao va{i dani." Upitali
smo: "Allahov Poslani~e, a u tom danu koji je kao
godina ho}e li nam biti dovoljni namazi koje obavimo
u jednom danu?" Odgovorio je: "Ne... Odredite
njegovu duìnu i prema njoj se ravnajte. (Tj.
odre|ujte namaska vremena.)" Rekli smo: "Allahov
Poslani~e, a kakva mu je brzina na Zemlji?" Rekao je:
"Poput ki{e koju tjera vjetar. Do}i }e do ljudi i pozvat
}e ih, a oni }e mu vjerovati i odazvati mu se. Pa }e
narediti nebu da spusti ki{u te }e ki{a padati, i zemlji

217
Braa ije su majke razliite, a otac je jedan.
da izraste bilje pa }e izni}i bilje, a nave~er }e im
dolaziti njihova stoka ve}ih grba (deve) nego {to su
bile, punih vimena i stomaka. Zatim }e do}i narodu
pa }e ih pozivati, a oni ne}e prihvatiti njegov poziv,
zatim }e oti}i od njih, a oni }e postati bijedni, ne}e
imati nikakvog imetka u svojim rukama. Zatim }e
pro}i pored ru{evina i re}i }e: 'Izbaci svoje riznice', pa
}e ga slijediti njihove riznice kao rojevi p~ela. Zatim }e
pozvati jednog puna~kog mladog ~ovjeka i udarit }e
ga sabljom i presje}i }e ga na dva dijela ciljanim
udarcem. Zatim }e ga pozvati i on }e se pribliìti
blistavog lica i nasmijan. I dok on bude tako ~inio,
Allah }e poslati Mesiha, Isaa ibn Merjem, a.s. On }e se
spustiti kod bijele munare isto~no od Damaska. Na
njemu }e biti dva odijela (obojena ùtim isvotom i
{afranom) a rukama }e se dràti za krila dva meleka.
Kad pogne glavu, iz nje }e kapati, a kada je podigne,
iz nje }e pote}i voda kao zrna bisera. Osjeti li
nevjernik njegov dah, umrijet }e. Njegov dah prestaje
tamo gdje prestaje njegov pogled, pa }e ga (Dedàla)
traìti dok ga ne stigne, kod Babu-Ludda (mjesto kod
Bejtul-Makdisa), gdje }e ga ubiti. Zatim }e Isa, a.s.,
do}i do jednog naroda, kojeg je Allah sa~uvao od
njega, te }e ih potrati po njihovim licima i govorit }e
im o njihovim stepenima u Dènnetu. I dok on bude
to obavljao, Allah }e objaviti Isau: 'Ja sam izveo
jednu grupu Svojih robova, koju niko nije u
stanju ubijati, pa skloni Moje robove na brdo
Tur.' "
Allah }e poslati Jedùdà i Medùdà i oni }e
ùrno silaziti sa svake strmine. Prvi }e pro}i pored Ti-
berijanskog jezera pa }e popiti svu vodu, a zadnji }e
nai}i pa }e re}i: "U ovoj je dolini nekad bila voda", pa
}e se pojaviti Allahov poslanik Isa i njegovi ashabi; bit
}e blokirani, tako da }e biti bolje jednom od njih da
ima bika nego nekome od vas da danas ima sto di-
nara. Allahov poslanik Isa i njegovi ashabi }e moliti
Allaha, pa }e Allah poslati crve u njihove vratove i oni
}e umrijeti,
218
kao da je umrla jedna du{a. Zatim }e se
Allahov poslanik Isa i njegovi sljedbenici spustiti na
Zemlju i ne}e na}i na njoj nijedan pedalj mjesta bez
njihovog smrada i zadaha. Pa }e Allahov poslanik Isa i
njegovi ashabi moliti Allaha, te }e Allah poslati ptice
poput vratova deva. One }e ponijeti le{eve i baciti ih
gdje bude Allah htio. Zatim }e Allah poslati ki{u od
koje ne}e biti po{te|ena ni ku}a od }erpi}a, ni od
kostrijeti, pa }e oprati zemlju dok ne postane ~ista kao
ogledalo I bit }e re~eno Zemlji: "Izbaci svoj plod i vrati
svoju plodnost." Tada }e grupa ljudi jesti jedan nar i
sklonit }e se u hladu njegove kore. Allah }e
blagosloviti stada tako da jedna deva muzara bude
dovoljna za brojnu skupinu. I kad to bude tako, Allah
}e poslati ugodan vjetar pa }e ih poduhavati ispod
njihovih pazuha. I Allah }e uzeti du{u svakog mumina
i svakog muslimana, ostat }e najgori ljudi, tako da }e

218
znai tj. mrtvi. Rije znai crvi koji budu u nosevima deva i
ovaca; znai da e Allah poslati u njihove vratove crve i da e ih
potpuno unititi.
4 En - Nisa / ene
332
mu{karci i ène blud ~initi, kao {to to ~ine magarci, i
nad njima }e nastupiti Sudnji dan. (Prenose ga imam
Ahmed i sastavlja~i Sunena.)
Imam Ahmed prenosi od Mud`mea ibn Dàrije da
je rekao: - ûo sam Allahovog Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, kada je rekao: /879/ "Isa, sin
Merjeme, ubit }e Dedàla na vratima Ludda ili pored
Ludda." Tako hadis prenosi i Tirmizi i kaè da je hadis
sahih (vjerodostojan). [to se ti~e hadisa u kojim se
samo Dedàl spominje, oni su mnogobrojni, ne
mogu se prebrojati, jer se nalaze u zbirkama sahih i
hasen hadisa kao i u musnedima. Imam Ahmed pre-
nosi od Huzejfe ibn Usejda al-Gafarija da je rekao:
/880/ - Do{ao je do nas Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, idu}i sa Arefata a mi smo razgovarali o
Sudnjem danu, i on je rekao: "Ne}e nastupiti Sudnji
dan dok ne vidite deset znakova: izlazak sunca sa
zapada, dim (duhan), ìvotinju (dabbe), izlazak
Jedùdà i Medùdà, silazak Isaa ibn Merjem,
Dedàla i tri velika pokreta tla, na istoku, na zapadu i
na Arabijskom poluotoku, vatru koja }e izi}i iz dubine
Edena i koja }e potjerati ljude ili }e ih sakupiti, pa }e
no}iti s njima gdje no}e oni i odmarat }e se s njima
gdje se odmaraju oni."

Dedàl je jevrej
i njegova su vojska jevreji

U jednom hadisu Abdurahmana al-Muharibije,
kojeg prenosi od Ismaila ibn Rafi'a, stoji da je rekao: -
Ummu-[urejk upitala je: /881/ "Allahov Poslani~e,
gdje }e biti Arapi tada?" Rekao je: "Njih }e biti malo, a
glavnina }e ih biti u Bejtul-Makdisu (Kudsu). Njihov je
imam dobar ~ovjek.
219
Kada bude pristupio njihov
imam da klanja s njima sabah, si}i }e Isa ibn Merjem.
Taj }e se imam izmaknuti kako bi Isa, a.s., predvodio
dèmat. Isa }e staviti ruku izme|u njegovih ple}ki i
re}i }e: 'Ti ih predvodi jer ovaj namaz je zapo~et a ti si
im imam.' On }e ponovo pro}i naprijed i klanjat }e
kao imam, a kada zavr{i, Isa }e re}i: 'Otvorite vrata!'
Vrata }e se otvoriti, a iza njih Dedàl i sa njim se-
damdeset hiljada jevreja, svi sa ukra{enom sabljom i
krunom. Kada Dedàl pogleda u njega, istopit }e se
kao {to se topi so u vodi, pa }e odjuriti bjeè}i. A Isa
}e re}i: 'Dugujem ti udarac kojim me ne}e{ prete}i',
pa }e ga sti}i kod isto~nih vrata Ludda i ubit }e ga.
Allah }e poraziti jevreje i ne}e ostati ni{ta od Allahovih
stvorenja iza ~ega }e se mo}i jevrej sakriti, da mu
Allah ne}e dati sposobnost da govori, ni kamen, ni
stablo, ni zid, ni ìvotinja. Pa }e kazati: 'Allahov robe,
muslimanu, ovo je jevrej, do|i i ubij ga!', izuzev
garkada, a to je njihovo drvo, koje ne}e govoriti."
I tako smo naveli mnogo mutevatir hadisa od Alla-
hovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji
predaje Ebu-Hurejre, Ibn-Mesuda, Osman ibn Ebil-

"

219
To je Mehdi, koji se oekuje, iz potomstva Fatiminog.
Asa, Ebi-Umame, Newres ibn Sem'an, 'Abdullah ibn
'Amr ibn Al-'Asa, Mud`me'a ibn Dàrije, Ebu-[urejha,
Huzejfe ibn Usejda, Allah neka je njima zadovoljan,
koji upu}uju na silazak Isaa, a.s., u Siriji, tj. Damasku,
kod isto~ne munare. A to }e se desiti pri obavljanju
sabah-namaza, pa }e ubiti svinju, slomiti krst, dokinuti
dìzju, a samo }e islam biti prihva}en, kao {to je
spomenuto u dva Sahiha. Nestat }e "bolesti" sljed-
benika Knjige, nestat }e sumnji u njima samima i
stoga }e svi u}i u islam slijede}i Isaa, a.s. Uzvi{eni Allah
kaè: "I nema nijednog sljedbenika knjige a da u
njega ne}e sigurno povjerovati prije njegove smrti."
Ovaj ajet je sli~an ovom ajetu:
I to je predznak za smak svijeta." (43:60.) a
~ita se i "alem" - predznak, tj. znak i dokaz da se
pribliàva kraj svijeta, jer }e se on spustiti nakon
izlaska Dedàla, kojeg }e ubiti Allah preko njega, kao
{to je potvr|eno u Sahihu da Allah ne}e stvoriti
bolest, a da joj ne}e spustiti lijek. A Allah }e
zahvaljuju}i bereketu njegove dove, uni{titi Jedùdà i
Medùdà. Uzvi{eni Allah kaè:
"I kad se otvore Jedùd` i Medùd` i kad se
ljudi budu niz sve strmine ùrno spu{tali."
(21:96.)
Svojstva Isaa, a.s.

Muslim prenosi od Ibn-Omera da je rekao: - Alla-
hov Poslanik je rekao: /882/ "Pokazao mi je Allah u
snu jednog ~ovjeka pored Kabe, najljep{eg ~ovjeka
kojeg si vidio me|u ljudima, spustio je valovitu kosu
na ramena, iz glave mu kaplje voda, postavio je svoje
ruke na ramena dvojice ljudi, obilazi oko Kabe. Upitao
sam: 'Ko je ovo?' Odgovorili su: 'To je Mesih, sin
Merjemin!' Zatim sam ugledao iza njega drugoga
~ovjeka kratke kovr~ave kose, }oravog desnog oka,
najsli~niji onome koga sam vidio u Ibnu Katinu!
220

Ruke su mu bile na ramenima nekog ~ovjeka koji je
obilazio oko Kabe. Upitao sam: 'Ko je ovo?' Rekli su:
'Dedàl!' "
Prenosi se od Ibn-Omera: da }e Isa, a.s., na Zemlji
ostati sedam godina. Ove rije~i i rije~i da }e ostati
~etrdeset godina mogu se usuglasiti, tako da on na
Zemlji ostane ~etrdeset godina ukupno, {to je zbir
njegovog boravka na njoj prije uzdizanja i nakon
njegovog silaska, a uzdignut je u 33-oj godini, kako se
navodi u vjerodostojnim hadisima.
U drugom hadisu Abdurahman ibn Adem prenosi
preko Ebu-Hurejrea: /883/ "...da }e se Isa zadràti na
Zemlji, nakon {to si|e, ~etrdeset godina, zatim }e
umrijeti i muslimani }e mu klanjati dènazu." Biljeì ga
imam Ahmed, a tako|er prenosi Ebu-Davud, a
spominje u svom "Tarihu" i Al-Hafiz Ebul-Kasim ibn
Asakir u ìvotopisu Isaa ibn Merjem, a od nekih ljudi iz
prvih generacija (Selef), da }e on biti pokopan s

220
Ez-Zuhri kae: Ibn-Katin je jedan ovjek iz plemana Huza'a, a
koji je stradao u periodu dahilijeta.
4 En - Nisa / ene
333
Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, u njegovoj sobi
- a Allah najbolje zna. Uzvi{eni Allah kaè:
"A na Sudnjem danu on }e protiv njih
svjedo~iti." Katade kaè: "Svjedo~it }e protiv njih da
im je dostavio poslanicu od Allaha i potvrdio da on
oboàva Uzvi{enog Allaha", kao {to Allah kaè na
kraju poglavlja El-Maide:
- do rije~i - - A kad Allah rekne: "O Isa, sine
Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: 'Prihvatite
mene i majku moju kao dva boga uz Allaha',
on }e re}i: "Hvaljen neka si Ti! Meni nije
prili~no da govorim ono {to nemam pravo.
Ako sam ja to govorio, Ti to ve} zna{! Ti zna{
sve {to ja znam, a ja ne znam {ta T zna{;
samo Ti Jedini sve {to je skriveno zna{!" /116./
i

"I zbog te{ka nasilja jevre a Mi smo im neka
lijepa jela zabranili, koja su im bila dozvolje
na, i zbog toga {to su mnoge od Allahova
puta odvra}ali." /160/ "I zato {to su kamatu
uzimali, a bilo im je zabranjeno, i zato {to su
tu|e imetke na nedozvoljen na~in tro{ili. A za
nevjernike me|u njima, Mi smo kaznu bolnu
pripremili." /161/ "Ali oni me|u njima koji su
u nauku sasvim upu}eni a vjernici su, vjeruju
u ono {to se objavljuje tebi i u ono {to je ob-
javljeno prije tebe, naro~ito oni koji namaz
obavljaju i oni koji zekat daju i u Allaha i onaj
svijet vjeru u - njima }emo sigurno veliku na-
gradu dati."/162/
j
-

,

j

j
ji , i

,
i

Allah nas obavje{tava da su jevrejima, zbog njihovih
nasilja i velikih grijeha koje su po~inili, zabranjena li-
jepa jela koja im je bio dozvolio, kao {to prenosi Ibn
Ebi-Hatim od Ibn-Abbasa da je on ~itao:
"lijepa jela koja su im bila dozvoljena." Zna~i
sva hrana im je bila dozvoljena prije nego {to je
spu{ten Tevrat, izuzev mesa i mlijeka deva koje je Israil
sebi zabranio. Potom je Uzvi{eni Allah zabranio brojne
stvari u Tevratu, kao {to kaè u poglavlju El-En'am:
"Jevrejima smo sve ìvotinje koje imaju kopita
ili pandè zabranili, a od goveda i brava nji-
hov loj, osim onog s le|a ili s crijeva, ili onog
pomije{anog s kostima. Time smo ih zbog
zuluma njihova kaznili. Mi zaista govorimo
istinu." (6:146.) To smo im zabranili, jer to
zasluùju zbog njihove nepokornosti, nasilja, suprot-
stavljanja njihovom poslaniku i razmimoilaènja s
njim. Stoga Uzvi{eni Allah kaè:
"I zbog te{ka nasilja jevre a mi smo im neka
lijepa jela zabranili koja su im bila dozvoljena
i zbog toga {to su mnoge od Allahova puta
odvra}ali." Odbijali su ljude i sebe od slije|enja is-
tine, a to je njihova }ud koja ih karakterizira jo{ od
davnih vremena do dana{njeg dana. Stoga su bili
neprijatelji poslanika a odre|eni broj su i ubili, te ni-
jekali Isaa i Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.
Uzvi{eni Allah kaè: "I zato {to su kamatu
uzimali, a bilo im je zabranjeno." Uzvi{eni Allah
im je bio zabranio kamatu, pa su je uzimali raznim
zamkama i varkama, vrlo vje{to i uz tobo`nje dokaze,
te su laìma tro{ili imetke ljudi. Uzvi{eni Allah kaè:
"A za nevjernike me|u n ma M smo kaznu
bolnu pripremili."
"Ali oni me|u njima koji su u nauku sasvim
upu}eni", oni koji su ~vrsti u vjeri, i koji su dobro
upu}eni u korisno znanje, a o tome je bilo govora u
poglavlju Ali-Imran, "a vjernici su", nadovezuje se -
'atf na rije~ i njen je haber (predikat).
"...oni vjeruju u ono {to se objavljuje tebi i
u ono {to je objavljeno prije tebe." Ibn-Abbas
kaè: Objavljeno je zbog Abdullaha ibn Selama,
Sa'lebe ibn Sa'je Eseda ibn Sa'je, Eseda ibn Ubejda,
koji su prihvatili islam i posvjedo~ili ono s ~ime je Allah
poslao Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.
Uzvi{eni Allah kaè: "a naro~ito oni koji namaz
obavljaju". Tako je u svim mushafima poznatih
imama, a tako|er i u mushafu Ubej ibn Ka'ba. Rije~
(el-mukimine) do{la je u akuzativu zbog pohvale koja
im se izraàva, kao {to Uzvi{eni Allah kaè:
"i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, is-
punjavaju naro~ito oni koji su izdr`ljivi u
neima{tini i u bolesti i u boju ljutom." (2:177.)
Ovo je primjereno govoru Arapa. Kao {to kaè
pjesnik:
Uzvi{eni Allah kaè: "...i oni koji zekat daju", tj.
zekat na imetak.
"...i u Allaha i u onaj svijet vjeruju", tj. koji
potvr|uju da nema drugog boga do Allaha i vjeruju u
oìvljenje poslije smrti i nagradu za dobra i kaznu za
lo{a djela. Uzvi{eni Allah kaè: "njima" - to je haber
(predikat) onoga {to prethodi "sigurno }emo
vel ku nagradu dati", tj. Dènnet.
4 En - Nisa / ene
334

"Mi objavljujemo tebi kao {to smo objavljivali
Nuhu i vjerovjesnicima poslije njega, objavlji-
vali smo Ibrahimu, i Ismailu i Ishaku i Jakubu i
unucima, i Isau, i Ejjubu, i Junusu, i Harunu, i
Sulejmanu, a Davudu smo dali Zebur", /163/
"i (poslali smo) poslanike o kojima smo ti prije
kaz vali i poslanike o kojima ti nismo kaz vali.
A Allah je sigurno s Musaom razgovarao."
/164/ "(Poslali smo) poslanike koji su radosne
vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije
poslanika ne bi nikakvog opravdanja pred
Allahom imali. A Allah je Silan i Mudar."/165/
i i

i
i

Allah, neka je slavljen, napominje da je obavezao
svog roba i poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi
ve sellem, kao {to je obavezao i druge poslanike koji
su mu prethodili, rekav{i:
"Mi objavljujemo tebi kao {to smo objavili
Nuhu i vjerovjesnicima poslije njega", do rije~i
"a Davudu smo dali Zebur." Zebur je ime knjige
koju je Allah objavio Davudu, a.s., a spomenut }emo
ìvotopis svakog od ovih poslanika, neka je na njih
mir i spas, kod kazivanja o njima uz poglavlje El-
Enbija, ako Allah da, a u Njega se moè pouzdati.
Muhammed ibn Ishak prenosi od Ibn-Abbasa da su
Seken i 'Adijj ibn Zejd rekli: "Muhammede, mi ne
znamo da je Allah objavio i{ta ijednom ~ovjeku nakon
Musaa." U vezi s tim Allah je objavio:
"Mi objavljujemo tebi kao {to smo objavljivali
Nuhu i vjerovjesnicima poslije njega..." do kraja
ajeta. Uzvi{eni Allah kaè:
"...i (poslali smo) poslanike o kojima smo ti
prije kaz vali i poslanike o kojima ti nismo
kazivali, a Allah je sigurno s Musaom razgo-
varao." O kojima smo ti kazivali prije ovog ajeta,
zna~i u mekanskim surama i drugim, a ovo su imena
poslanika koje je Uzvi{eni Allah naveo u Kur'anu:
Adem, Idris, Nuh, Hud, Salih, Ibrahim, Lut, Ismail,
Ishak, Jakub, Jusuf, Ejjub, [uajb, Musa, Harun, Junus,
Davud, Sulejman, Iljas, El-Jesa, Zekerija, Jahja, Isa, a
tako|er Zul-Kifl, kod mnogih tuma~a Kur'ana, a prvak
je me|u njima Muhammed, sallallahu alejhi ve
sellem.
Hafiz Ebu-Bekr al-Bezzar prenosi od Dàbira ibn
Abdullaha ove rije~i: - Rekao je Allahov Poslanik, sal-
lallahu alejhi ve sellem: /884/ "Ja sam pe~at (zadnji)
hiljadi poslanika ili vi{e, a me|u njima nema nijednog
da nije svoj narod upozoravao na Dedàla. A meni je
obja{njeno ono {to nije obja{njeno nijednom od njih,
on - Dedàl - }orav je, a va{ Gospodar nije }orav."
"i poslanicima o kojima ti nismo kaz vali", tj.
druge osobe koje nismo spomenuli u Kur'anu. Postoji
razmimoilaènje o broju vjerovjesnika i poslanika, a u
predanju od Ebu-Zerra stoji: /885/ "Bilo ih je sto i
dvadeset ~etiri hiljade", pa kaè: - Pitao sam: "Allahov
Poslani~e, koliko je od toga poslanika?" Odgovorio je:
"Tristo i trinaest, jedna brojna i dobra grupa." Rekao
sam: "A ko je prvi od njih?" Odgovorio je: "Adem!" Ja
sam upitao: "Je li on vjerovjesnik, poslanik?" Rekao je:
"Da, stvorio ga je Svojom rukom i udahnuo u njega
ìvot i stvorio ga pokornim." Zatim je rekao: "O Ebu-
Zerre: ~etverica su Asirci: Adem, [it, Henoh i Idris, a
on je prvi koji je pisao olovkom, i Nuh. êtverica su
Arapa: Hud, [uajb, Salih i tvoj poslanik, Ebu-Zerre.
Prvi poslanik Izraeli}ana je Musa, a posljednji Isa. Prvi
od poslanika je Adem, a posljednji Muhammed." Ovaj
hadis u cijelosti prenosi Muhammed ibn Husejin el-
Adùri.
Prenosi imam Ahmed preko Ebi-Umame da je
Ebu-Zerr pitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, i spomenuo pitanje namaza, posta, sadake, te
vrijednost Ajetul-kursije, i rije~i: "ve la havle ve la
kuvvete illa billah", najboljeg {ehida i najbolje osobe,
poslanstvo Ademovo, i da je on (Muham-med)
razgovarao s Allahom, te broj vjerovjesnika i
poslanika, sli~no ranije re~enom.
Abdullah, sin imama Ahmeda, kaè da je na{ao u
knjizi svoga oca rukopis sa senedom niza prenosilaca
do Ebi-Al-Veddaka: - Rekao je Ebu-Sa'id: "Da li ha-
ridìje priznaju Dedàla?" Odgovorio je: "Ne!" - a za-
tim: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaè:
/886/ "Ja sam pe~at (zadnji od) hiljadu poslanika ili
vi{e, a nijedan poslanik nije poslan a da nije svoj
ummet upozoravao na Dedàla. Meni je o njemu
obja{njeno ono {to nije drugom obja{njeno. On je
}orav, a va{ Gospodar nije }orav. Desno oko mu je
buljooko i }oravo da je kao ispljuvak na o`bukanom
zidu, a lijevo kao da je sjajna zvijezda. Zna sve jezike, s
njim je slika zelenog Dènneta kroz koji te~e voda i
slika vatre crne iz koje se pu{i."
Uzvi{eni Allah kaè: "...a Allah je sigurno s
Musaom razgovarao", tj. Musa, a.s., po~a{}en je
ovom odlikom. Stoga se za njega kaè: "onaj s kojim
je Allah govorio." Hafiz Ebu-Bekr ibn Merdevejh
prenosi od Abdul-Dèbbara ibn Abdullaha da je
rekao: /887/ - Do{ao je neki ~ovjek kod Ebu-Bekra ibn
Ajja{a i rekao: "ûo sam jednog ~ovjeka da u~i:
Rije~ 'Allah' u~io je sa fethom, ~ime zna~enje biva
sasvim suprotno." Ebu-Bekr je rekao: "To moè u~iti
samo nevjernik." Ja sam u~io pred 'Ame{om, a 'Ame{
pred Jahjom ibn Vessabom, a Jahja ibn Vessab je u~io
4 En - Nisa / ene
335
pred Ebi-Abdurahmanom as-Sulemijem, a Abdu-
rahman as-Sulemij pred Ali ibn Ebi et-Talibom, a Ali
ibn Ebi et-Talib pred Allahovim Poslanikom, sallallahu
alejhi ve sellem: (tj. rije~ "Allah" sa damom). Ebu-Bekr
ibn 'Ajja{ rasrdio se na onoga koji je prou~io rije~
"Allah" sa fethom a rije~ "Musa" sa damom, jer to je
iskrivljavanje rije~i Kur'ana i njegovog zna~enja. A onaj
ko je prou~io rije~ "Allah" sa fethom bio je od
mu'tezila koji negiraju da je Allah razgovarao s
Musaom, a.s., ili da je razgovarao s jednim od
Njegovih stvorenja, kao {to smo naveli od nekih
mu'tezila da su neki {ejhovi ~itali: 'Musa je govorio s
Allahom', pa mu je rekao Ebu-Bekr: 'Sine prljave
robinje, {ta }e{ napraviti s rije~ima Uzvi{enog Allaha:
- I kad nam Musa do|e u odre|eno vrijeme, i
kada mu Gospodar njegov progovori - zna~i da
ovo nije mogu}e iskriviti ni tuma~iti. Uzvi{eni Allah
kaè:
'(Poslali smo) poslanike koji su radosne
vijesti i opomene donosili', tj. one koji donose
radosne vijesti o dobru koje je Allah pripremio onima
koji Mu se pokoravaju a opominju kaznom i patnjom
one koji se protive Allahovoj naredbi i nije~u
poslanike. Uzvi{eni Allah kaè:
'da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva
opravdanja imali pred Allahom. - A Allah je
Silan i Mudar.' On je poslao Svoje knjige i Svoje
poslanike s radosnom vije{}u i opomenom, i objasnio
ono {to voli i {to Ga ~ini zadovoljnim i ono {to ne voli
i mrzi, tako da ne ostane nikakva isprika za onoga koji
je opomenut. Zato Uzvi{eni Allah kaè:
A da smo ih kakvom kaznom prije njega
uni{tili, sigurno bi rekli: Gospodaru na{, za{to
nam nisi poslanika poslao, pa bismo Tvoje
rije~i slijedili prije nego {to smo ponièni i os-
ramo}eni bili." (20:134)
U dva Sahiha je potvr|ene, preko Ibn-Mesuda,
rije~i Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:
/888/ "Nema niko ljubomorniji od Allaha. Stoga je
zabranio razvrat, i o~iti i skriveni. I nema niko kome je
draà hvala nego Allahu, Mo}nom i Slavljenom, stoga
hvali sam Sebe. I nema nikoga ko vi{e voli oprost od
Allaha, stoga je slao poslanike da donesu radosnu
vijest i da opominju." A u drugoj verziji stoji: "Poslao je
Svoje poslanike i Svoje knjige."

"Allah svjedo~i da je istina ono {to ti objav-
ljuje, objavljuje ga sa Svojim znanjem, a i
meleki svjedo~e. A dovoljan je Allah kao
svjedok." /166/ "Doista oni koji ne vjeruju i
koji druge od Allahova puta odvra}aju, daleko
su zalutali." /167/ "Onima koji ne vjeruju i
koji ~ine nepravdu, Allah doista ne}e oprostiti
i ne}e ih na put uputiti", /168/ "osim puta u
Dèhennem, u kojem }e vje~no i zauvi ek
ostati; to je Allahu lahko." /169/ "O ljudi,
Poslanik vam je ve} donio Istinu od Go-
spodara va{eg; zato vjerujte - bolje vam je! A
ako ne budete vjerovali - pa Allahovo je ono
{to je na nebesima i na Zemlji, i Allah sve zna i
Mudar je."/170/
j

Po{to rije~i Uzvi{enog Allaha: "Mi objavljujemo
tebi" obuhva}aju potvr|ivanje njegovog poslanstva,
sallallahu alejhi ve sellem, i odgovor mnogobo{cima i
sljedbenicima knjige koji njegovo poslanstvo nije~u,
"Ali Allah svjedo~i da je Istina ono {to ti
objavljuje", tj. ako ne vjeruje u tebe onaj koji ne
vjeruje od onih koji te nije~u i suprotstavljaju ti se, ipak
Allah svjedo~i za tebe da si ti Njegov Poslanik, kome je
poslao Knjigu, a to je ~asni Kur'an. I stoga kaè: "...i
objavljuje ga sa Svojim znanjem", tj. u njemu je
Njegovo Znanje o jasnim dokazima, uputi,
razdvajanju dobra i zla, u {ta èli uputiti Svoje robove,
kao i ono ~ime je Allah zadovoljan i ono {to voli. U
njemu je znanje o nepoznatom (gajbu) iz pro{losti i
budu}nosti i u njemu su spomenuta Njegova
uzvi{ena, sveta svojstva koja ne zna niti Poslanik
Vjerovjesnik, niti omiljeni melek, ako ga Allah tome ne
pou~i, kao {to Uzvi{eni Allah kaè:
"Drugi znaju samo onoliko koliko On èli."
Prenosi Ibn Ebi-Hatim od 'Ata ibn As-Saiba: -
Pou~avao me Ebu-Abdurahman es-Sulemij Kur'anu i
kad mu je jedan od nas u~io Kur'an, rekao je: "Dobio
si znanje od Allaha i nema niko danas bolji od tebe
osim onoga koji bolje od tebe postupa." Zatim je
prou~io ajet Uzvi{enog Allaha:
"objavljuje ga sa Svojim znanjem, a i meleki
svjedo~e; a dovoljan je Allah kao svjedok." A
uzvi{eni Allah kaè: "a i meleki svjedo~e", tj.
4 En - Nisa / ene
336
iskreno o onome {to je tebi do{lo, {to ti je objavljeno i
spu{teno tebi uz svjedo~enje Allahovo o tome. "A
Allah je dovoljan kao svjedok." Muhammed ibn
Ishak prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: /889/ -
Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u{la je
grupa jevreja, pa im je on rekao: "Ja znam, tako mi
Allaha, da vi znate da sam ja Allahov Poslanik!" A oni
su rekli: "Mi to ne znamo!" - pa je Allah, Uzvi{eni i
Mo}ni, objavio:
"Allah svjedo~i da je Istina ono {to ti
objavljuje, objavljuje ga sa Svojim znanjem."
"Doista, oni koji ne vjeruju i koji druge od
Allahovoga puta odvra}aju daleko su zaluta-
li." Nisu vjerovali i nisu slijedili Istinu i druge ljude su
od nje odvra}ali, pa su zalutali, te su se od nje veoma
mnogo, daleko udaljili. Zatim Allah izvje{tava o Svojoj
presudi prema nevjernicima koji sebi nasilje ~ine
kr{enjem onoga {to je zabranjeno, pa im ne}e opros-
titi, "i ne}e im Put pokazati", tj. put ka dobru,
"osim puta u Dèhennem", a to je kategori~no
izuzimanje,
,

"u kojem }e vje~no i zauvijek ostati".
"O ljudi, Poslanik je ve} donio Istinu od Gos-
podara va{eg; zato vjerujte - bolje vam je!"
Do{ao vam je Muhammed, a.s., s uputom i vjerom
Istine od Allaha, Mo}nog i Uzvi{enog, pa vjerujte u
ono s ~im je do{ao i slijedite Ga, bit }e vam bolje.
Zatim kaè: "A ako ne budete vjerovali, pa
Allahovo je ono {to je na nebesima i Zemlji",
On je nezavisan od vas i od va{eg vjerovanja, a ni va{e
nevjerovanje Mu ne moè nanijeti {tetu.
- I Musa re~e: "Ako budete nezahvalni i vi i svi
drugi na Zemlji - pa, Allah, doista, ni o kom
nije ovisan i On je Jedini hvale dostojan."
(14:8.) A ovdje kaè: "A Allah sve zna", o onome
koji zasluùje uputu, pa ga upu}uje, i o onome ko
zasluùje zabludu, pa ga dovodi u zabludu; "...i
Mudar je", u Svojim rije~ima, Svojim djelima, Svom
zakonu i Svojoj mo}i.

"O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u svom
vjerovanju i o Allahu govorite samo istinu!
Mesih, Isa, sin Merjemin, samo je Allahov
poslanik, i stvoren je Rije~ju Njegovom, koju je
Merjemi dostavio, i ìvot mu dao; zato
vjeru te u Allaha i Njegove poslanike i ne go-
vorite: "Trojica su!" Prestanite, bolje vam je!
Allah je samo jedan Bog, slavljen neka je On,
zar da ima dijete?! Njegovo je ono {to je na
nebesima i ono {to je na Zemlji, i Allah je do-
voljan kao za{titnik."/171/
j

Uzvi{eni Allah zabranjuje kitabijama pretjerivanje i
uzdizanje, a toga ima mnogo kod kr{}ana. Oni
prelaze mjeru kada je u pitanju Isa, a.s., ~ak ga uzdiù
iznad stepena koji mu je dao Allah. Iz sfere poslanstva
pomakli su ga na mjesto boànstva, mimo Allaha,
oboàvaju}i ga kao {to oboàvaju Njega. âk su
preuveli~avali ulogu njegovih prista{a i sljedbenika,
izme|u onih koji su tvrdili da su u njegovoj vjeri,
tvrde}i da su oni ~asni i nepogre{ivi i slijede}i ih u
svemu {to kaù, svejedno - bilo to istina ili la`. Stoga
"Oni, pored Allaha, bogovima smatraju
sve}enike i monahe svoje." (9:31.) Imam Ahmed
prenosi od Ibn-Abbasa preko Omera, da je Allahov
"Nemojte me pretjerano uzdizavati kao {to su to ~inili
kr{}ani sa Isaom ibn Merjem. Ta ja sam rob, pa recite
Allahov rob i Njegov Poslanik." Ovim rije~ima ga
prenosi El-Buhari. Imam Ahmed prenosi preko Enesa
ibn Malika da je neki ~ovjek rekao: "O, Muhammede,
na{ prva~e i sine na{eg prvaka, najbolji me|u nama i
sine najboljeg me|u nama." Pa je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /891/ "Ljudi, brinite o
svojim rije~ima i neka vas ne zavede {ejtan. Ja sam
Muhammed, sin Abdullahov, Allahov rob i Njegov
Poslanik. Tako mi Allaha, ne volim da me uzdiète
iznad stepena na koji me Allah Mo}ni i Slavljeni
postavio." Prenosi ga, na ovaj na~in, samo Ahmed.
Uzvi{eni Allah kaè: "i o Allahu govorite samo
istinu", tj. ne izmi{ljajte laì na Njega i ne pripisujte
Mu drugu i dijete. Uzvi{eni Allah, Mo}ni i Slavljeni,
sasvim je iznad toga. On je ~ist i svet i Jedini u Svom
gospodstvu, u Svojoj veli~anstvenosti i u Svojoj mo}i, i
nema drugog boga osim Njega, niti gospodara osim
Njega. Stoga Uzvi{eni Allah kaè:
"Mesih, Isa, sin Merjemin, samo je Allahov
poslanik i Rije~ju stvoren je Njegovom, koju je
Merjemi dostavio, i ìvot mu dao!" Naime, on
je samo jedan od robova Allahovih i jedno od Nje-
govih stvorenja kome je Allah rekao: "Budi" i on je bilo
i jedan od Njegovih poslanika i Rije~ Njegova koju je
dostavio Merjemi, i stvorio ga je pomo}u Rije~i
221
s

221
Rekao bih: Da, on je stvoren Rijeju, a nije Rije, jer Rije je
"Budi", a kada Allah izgovori Rije "Budi", tada ona spada u Njegov
Uzvieni govor, a Njegov govor nije stvoren, dok je Isa, a.s.,
Allahovo stvorenje i Njegov rob i poslanik. Tako je obja -njeno da
Isa nije samo "Budi" nego da je on samo stvorenje na zapovijed
"Budi", pa je bio. Na temelju ovog, pada dokaz onoga ko protestira
protiv osoba koje zabranjuju zakletvu bilo im drugim mimo Allaha.
A taj dokaz glasi: "Nije dozvoljena zakletva Allahovim govorom, jer
da je to dozvoljeno, bila bi dozvoljena zakletva Isaom, a.s., jer on je
Rije Boija." I ovo je netano, kao [to se vidi iz ranijih dokaza, da
Isa nije Rije "Budi", nego je on bio pomou "Budi"... i kada se to
4 En - Nisa / ene
337
kojom je Merjemi poslao Dìbrila, mir nek je s njim,
koji je udahnuo u nju ìvot (dah) pomo}u kojeg je
postao Isa, a.s., uz dozvolu Allaha, Mo}nog i
Slavljenog. Taj dah je udahnuo u razrez na njenoj
ko{ulji, pa se (dah) spustio dok nije do{ao do njenog
spolnog organa, {to je bilo u vidu oplodnje izme|u
oca i majke. A sva su stvorenja od Allaha Mo}nog i
Slavljenog i stoga je re~eno za Isaa da je on Rije~ od
Allaha i Ruh od Njega, jer on nema oca od kojeg je
ro|en. On je samo proistekao iz rije~i kojom je njemu
re~eno "Budi", pa je bio, a Ruh koji je poslan jeste
Dìbril. Uzvi{eni Allah kaè:
"Isaov je slu~aj kod Allaha isti kao slu~aj
Ademov; od zemlje ga je stvorio, a zatim je
rekao 'Budi' - i on bi." (3:59.)
I Uzvi{eni Allah kaè:
"Merjem, k}er Imranovu, koja je nevinost
svoju sa~uvala." (66:12.) Prenosi El-Buhari od
'Ubade ibn Es-Samita da je Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao: /892/ "Onoga koji posvjedo~i
da nema drugog boga osim Allaha, da On nema
druga i da je Muhammed Njegov rob i Njegov
Poslanik, da je Isa Allahov rob i poslanik i da je stvoren
Rije~ju Njegovom, koju je dostavio Merjemi i ìvot
mu dao, te da je Dènnet istina i Dèhennem istina,
uvest }e ga Allah u Dènnet uz ono {to bude radio."
Velid to prenosi preko Dùnade, koji jo{ dodaje: /893/
"U}i }e na koja ho}e od dènetskih vrata." Tako
prenosi Muslim. A rije~i Uzvi{enog Allaha u ajetu i
hadisu: "i Ruh od Njega" poput su Njegovih rije~i:
"...i daje vam da se koristite onim {to je na
nebesima i onim {to je na Zemlji, sve je od
Njega." (88:13.) Zna~i spada u Njegovo stvaranje i
Njemu pripada, a prijedlog "min" - "od" nije
partitivan, kao {to kaù kr{}ani (njima je od Allaha
ono {to zasluùju), ve} je tu prijedlog "od" za
otpo~injanje namjere. A Ruh se pripisuje Allahu na
na~in po~asti, kao {to se deva i Hram pripisuju Allahu
u Njegovim rije~ima: "Allahova deva" i
"i o~isti ovaj Hram Moj za one koji }e ga
obilaziti." (22:26.) U sahih hadisu stoji: /894/ "A
zatim }u u}i mom Gospodaru u Njegov Hram", gdje
se "Hram" pripisuje Njemu iz po~asti, a sve je to isto.
"Zato vjerujte u Allaha i Njegove poslanike i
ne govorite: Trojica su", tj. recite Istinu da je Al-
lah Jedan i Jedini, da nema druga niti djeteta, da je Isa
Njegov rob i Njegov poslanik i ne pravite od Isaa i
njegove majke ortake Uzvi{enom Allahu. On je visoko
iznad toga. Ovaj ajet je poput onoga u poglavlju El-
Maide, gdje Uzvi{eni Allah kaè:

.

Nevjernici su oni koji govore: "Allah je jedan
od trojice " A samo je jedan Allah! (5: 73.) I

shvati, tada je dozvoljena zakletva Govorom Allahovim, jer on je
Njegov govor, to je Njegovo svojstvo, nek Mu je slava. [to se tie
Isaa, a.s., ne dozvoljava se zakletva njime jer je on stvorenje stvoreno
pomou "Budi", a nije on "Budi" i hvala Allahu na Njegovoj uputi.
"Nevjernici su oni koji govore: 'Allah je Mesih,
sin Merjemin." (5:72.) A kr{}ani, neka im je od
Allaha ono {to zasluùju, nemaju mjere niti njihovo
nevjerovanje ima granica. Me|u njima ima onih koji
smatraju da je Mesih Allah, onih koji smatraju da je
ortak, koji smatraju da je dijete Boìje. Ima ih mnogo
grupa, mi{ljenja su im razli~ita, a i rije~i su im kon-
tradiktorne. Najbolje je rekao jedan od apologeti~ara:
"Kad bi se sastalo deset kr{}ana, razi{li bi se u
jedanaest u~enja." Jedan od njihovih poznatih
u~enjaka, Said ibn Batrik, aleksandrijski patrijarh,
spominje da su se sabrali na jednom velikom sastanku
(koncil) za vrijeme Konstantina, i da su se tu sasvim
razi{li bez reda i zaklju~ka. Bilo je vi{e od dvije hiljade
biskupa pa su se razi{li u brojne grupe: svakih pedeset
uz jednu izjavu, dvadeset uz drugu, stotinu uz tre}u,
sedamdeset uz ~etvrtu, pa kad je Konstantin vidio da
je jedna grupa me|u njima dostigla broj tri stotine
osamdeset i da su se sloìli oko jedne izjave, prihvatio
ih je i podrào, a druge je poni{tio. Sagradio im je
crkve u koje su postavili svoje knjige i zakone. Njihovi
sljedbenici se nazivaju melkiti. Zatim su se sakupili na
drugom koncilu, na kom su nastali jakobiti. Zatim su
se sastali na tre}em koncilu, na kojem su nastali
nestorijanci. Svi su oni podràvali trojstvo, a samo su
se razlikovali u nijansama oko toga, oko Boànske i
ljudske prirode, da li su jedinstvene ili nisu, ili su se
pomije{ale, ili je inkarniran u skladu s tri izjave, a svako
od njih smatra nevjernicima drugu grupu, dok mi
smatramo nevjernicima sve tri. Stoga Uzvi{eni Allah
kaè: "Prestanite, bolje vam je", tj. bit }e vam
bolje. "Allah je samo jedan Bog, hvaljen neka je
On!" Zar da On ima dijete?" Uzvi{eni je iznad toga i
Svet.
"Njegovo je ono {to je na nebesima i Zemlji, i
Allah je dovoljan kao za{titnik." Zna~i sve je
Njegov posjed i ono {to je On stvorio, i sve {to je na
njima. Njegovi su robovi, oni su pod Njegovim
rukovo|enjem i Njegovom upravom. On je Onaj Koji
svime upravlja, pa kako je mogu}e da izme|u njih On
ima suprugu i dijete, kao {to u jednom ajetu kaè:
"On je Stvoritelj .nebesa i Zemlje. Otkud
Njemu dijete?" (6:101.)

"Mesihu ne}e biti zazorno da bude Allahov
rob, pa ni meleki, Njemu najbliì. A one koji-
ma bude zazorno da Njemu robuju, i one koji
se budu oholili, Allah }e ih sve pred Sebe

4 En - Nisa / ene
338
prikupiti. /172/ Vjernike koji su dobra djela
~inili On }e prema zasluzi nagraditi i jo{ }e im,
iz obilja Svoga, vi{e dati; a one koji su zazorni
bili i oholili se - na bolne }e muke staviti i oni
ne}e na}i sebi, mimo Allaha, ni za{titnika ni
pomaga~a."/173/

-

"Ne}e biti zazorno...", tj. ne}e se oholiti i ne}e
odbijati.
"...Mesih da bude Allahov rob, pa ni meleki
/Njemu/ najbliì." Ovdje su samo spomenuti
meleki jer su i oni uzimani kao boànstva uz Allaha,
kao {to je uziman i Mesih, pa je Allah obavijestio da su
svi oni samo jedan dio Njegovih robova i jedan dio
Njegovih stvorenja, kao {to Uzvi{eni Allah kaè:
Govore: "Allah je uzeo sebi dijete." Hvaljen
neka je On! A meleki su samo robovi
po{tovani." (21:26.) I stoga kaè:
"A one kojima bude zazorno da Njemu robuju
i koji se budu oholili, Allah }e ih sve pred Sebe
sakupiti." Zna~i da }e ih sve na Sudnji dan kod Sebe
sakupiti i me|u njima }e Svojom pravednom
odredbom presuditi, u kojoj nema nasilja i nepravde. I
stoga kaè:
"vjernike koji su dobra djela ~inili - On }e ih
prema zasluzi nagraditi i jo{ }e im, iz obilja
Svoga, vi{e dati." Dat }e im nagradu u vrijednosti
njihovih dobrih djela i dodat }e im na to iz Svog
obilja, iz Svoga ogromnog rahmeta i dare`ljivosti.
"...a one koji su zazirali i oholili se", tj. ustezali
se od pokornosti Allahu i od toga da Ga oboàvaju i
prema tome se oholo dràli,
"...na nesnosne }e muke staviti i oni ne}e na}i
sebi, mimo Allaha, ni za{titnika ni pomaga~a",
kao {to Uzvi{eni Allah kaè:
"Oni koji iz oholosti ne}e da Mi ibadet ~ine u}i
}e, sigurno, u Dèhennem ponièni." (40:60.)
Zna~i prezreni, potcijenjeni i ponièni kao {to su se i
ustezali i oholili.

"O ljudi, Dokaz vam je ve} stigao od Gospo-
dara va{eg i Mi smo vam objavili Jasnu Svjet
lost. /174/ One koji budu u Allaha vjerovali i
~vrsto Ga se dràli On }e sigurno u milost
Svoju i blagodat uvesti i Pravim putem Sebi
uputiti."/175/
-
i

Allah se obra}a svim ljudima obavje{tavaju}i ih da
im je od Njega do{ao krupan dokaz, koji pobija bilo
kakvo opravdanje i argument koji razbija sumnju.
Stoga kaè: "...i Mi vam objavljujemo Jasnu
Svjetlost", tj. o~ito Svjetlo Istine, a to je Kur'an.
"One koji budu u Allaha vjerovali i ~vrsto
Ga se dràli", tj. one koji budu povezivali ibadet i
oslanjanje na Allaha u svim svojim djelima i
poslovima.
Ibn-Dùrejd` kaè: "Vjerujte u Allaha i drìte se
Kur'ana." On }e vas sigurno u milost Svoju i
blagodat uvesti", tj. smilovat }e vam se i uvesti vas
u Dènnet i uve}at }e vam nagradu, dvostruko vam
uzdiù}i stepene iz Svoje "...i Pravim putem Sebi
}e vas uputit ", tj. putem bez skretanja i lutanja, a
to je odlika vjernika i na ovome i na onom svijetu. Oni
su na ovome svijetu na ispravnom putu, Putu spasa u
svim svojim uvjerenjima i djelima, a na ahiretu su na
pravom Allahovom putu, koji vodi do vrtova
dènetskih.
Ali ibn Ebu et-Talib, r.a., prenosi da je Allahov
"Kur'an je Pravi Allahov Put i ^vrsto Allahovo Uè."

- Oni traè od tebe tuma~enje. Reci: "Allah }e
vam kazati propis o kelali : ako neko umre i
ne bude imao djeteta, a ima sestru, njoj -
polovina njegove ostav{tine pripada, a on }e
naslijediti nju ako ona ne bude imala dijete; a
ako su dvije sestre, njima pripadaju dvije tre
}ine njegove ostav{tine. A ako su oni bra}a i
sestre, onda }e mu{karcu pripasti koliko
dvjema ènskima. To vam Allah obja{njava,
da ne zalutate. A Allah zna sve."/176/
-

El-Buhari prenosi od Al-Berraa da je rekao: "Pos-
ljednje poglavlje koje je spu{teno jeste (berae), tj. Et-
Tevba, a posljednji ajet je "Oni traè od tebe
fetvu."
Imam Ahmed prenosi od Dàbira ibn Abdullaha
da je rekao: /896/ - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, u{ao je kod mene, a ja sam bio bolestan i
nisam bio pri svijesti, pa je abdestio i polio me, ili je
rekao da me poliju, pa sam do{ao sebi i rekao: "Nas-
lijedit }e me samo kelalom, pa ko }e biti nasljednik?"
Tada je Allah spustio ajet o feraidu (naslje|ivanju).
Hadis biljeè dva Sahiha od [u'be, a prenose ga i
sastavlja~i Sunena preko Ibn-Ujejne. U nekim verzi-
jama hadisa stoji: "pa je objavljen ajet o nasljedstvu
(mirazu): - Oni traè od tebe fetvu; Reci: "Allah
}e vam kazati propis o kelali." Kao da to zna~i - a
4 En - Nisa / ene
339
Allah zna - oni traè od tebe fetvu o kelali, - Reci:
"Allah }e vam kazati propis o njoj", gdje ono {to
je spomenuto upu}uje na ono {to je izostavljeno.
Ranije je bilo govora o kelali i njenoj etimologiji.
Ona je izvedena od "iklil" /kruna/, koja obuhva}a
glavu sa svih strana i stoga je mnogi u~enjaci tuma~e
da zna~i "onaj koji je umro a nema djeteta ni rodite-
lja." Me|u u~enjacima ih ima koji kaù da kelala
ozna~ava onoga ko nema djeteta, kao {to na to
upu}uje ajet:
"

A ako neko umre, a ne bude imao djeteta."
Problem odredbe o kelali bio je nejasan zapo-vjedniku
vjernika, Omeru ibn al-Hattabu,. r.a., kao {to je
potvr|eno u dva Sahiha, u kojima. je rekao: "Za troje
sam èlio da nam Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, da propise, pa da ih se pridràvamo, i to: o
dijelu koji naslje|uje djed, kelali, i o jednoj vrsti
kamate." Imam Ahmed prenosi od Omera ibn al-
Hattaba: /897/ - Ni o ~emu nisam pitao vi{e
Allahovog Poslanika nego o 'kelali', tako da je on upro
prstom u moja prsa rekav{i: "Dovoljan ti je ajet 'Es-Sajf'
sa kraja sure En-Nisa." Ovako ga on prenosi skra}eno,
a Muslim ga iznosi u duèm obliku. Pod ajetom "Es-
Sajf" misli se na ajet koji je spu{ten u ljeto, a Allah
najbolje zna. Po{to je Allahov Poslanik uputio Omera
u razumijevanje ajeta, Omer je zaboravio upitati ga
za zna~enje rije~i Es-Sajf. Spomenuto nam je da je
Ebu-Bekr es-Siddik rekao u svojoj hutbi: "Ajet koji je
spu{ten na po~etku sure En-Ni'sa
222
vezano za
feraid, Allah ga je objavio u vezi sa djetetom i ocem.
Drugi ajet
223
objavljen je u vezi s muèm, ènom i
sestrom po majci. A ajet kojim je zavr{io suru En-Ni'sa,
Allah, d`.{., objavio je vezano za bra}u i sestre po ocu
i majci.
224
Ajet kojim se zavr{ava sura El-Enfal
225

objavio je u vezi s rodbinom, koji su pre~i jedni
drugima po Allahovoj Knjizi, a to su rodbina po ocu?"
Prenosi Ibn-Dèrir.

Spomen onoga {to je izre~eno
u vezi sa zna~enjem "kelale"

Kod Allaha je uto~i{te i oslonac. Uzvi{eni Allah
kaè: "Ako neko umre", - ovdje zna~i - umre, "i ne
bude imao djeteta", toga se drì onaj ko smatra da
nije uvjet kelale, da vi{e ne postoji otac nego je za
postojanje kelale dovoljno da vi{e ne postoji dijete, a
to je rivajet od Omera ibn el-Hattaba, s
vjerodostojnim nizom prenosilaca hadisa preko
rivajeta Ibn-Dèrira. Ali ono ~emu se pribjegava jeste
stav ve}ine i presuda Es-Siddika: "To je onaj koji nema
ni djeteta ni roditelja." A na to upu}uju rije~i
Uzvi{enog Allaha:

222
Pogledaj suru En-Ni'sa, 11. ajet.
223
224
225
El-Enfal, 75. ajet.
"a ko ima sestru, njoj polovina njegove
ostav{tine", a ako bude imao oca ne}e naslijediti
ni{ta, jer je on, prema konsenzusu, spre~ava u tome.
To upu}uje, nakon {to se razmisli, na onoga ko nema
djeteta prema tekstu Kur'ana, i ko, prema tekstu
Kur'ana, nema oca. Jer sestra nema pravo na polovinu
pored oca, ~ak nema uop}e pravo na naslije|e.
Imam Ahmed prenosi od Zejda ibn Sabita /898/
da je upitan za ènu i sestru po ocu i majci, pa je pre-
sudio da èni pripada polovina i sestri polovina. Pa
mu je zato prigovoreno, te je rekao: "Prisustvovao
sam kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sel-
lem, tako presudio." Na ovaj na~in prenosi samo
Ahmed.
Ibn-Dèrir i drugi prenose od Ibn-Abbasa i Ibn-
Zubejra da su njih dvojica rekli o mrtvacu koji je iza
sebe ostavio k}er i sestru, da sestri ne pripada ni{ta",
prema rije~ima Uzvi{enog Allaha:
"Ako neko umre, a i ne bude imao djeteta, a
ima sestru, njoj polovina njegove ostav{tine."
A ako je ostavio k}er, ostavio je dijete, tako da ni{ta ne
pripada sestri.
Njima se suprotstavila ve}ina rekav{i o ovome pi-
tanju slijede}e: "K}erki pripada polovina, a sestri
druga polovina prema srodstvu po ocu, mimo ovog
ajeta. A ovaj ajet utvr|uje tekst kojim joj na ovaj na~in
to pripada." [to se ti~e njenog naslje|ivanja prema
rodbinskoj vezi po ocu, El-Buhari prenosi od El-Esveda
da je rekao: /899/ "Me|u nama je presudio Mu'az ibn
Dèbel za vrijeme Allahovog Poslanika da pola
pripada k}erki, a pola sestri." Sulejman kaè: "Presudio
je nama", ali ne spominje da je bilo za vrijeme
Allahovog Poslanika.
Tako|er u Sahihu od El-Buharije stoji da je Huzejl
ibn [urahbil rekao: /900/ - Ebu-Musa El-E{'ari upitan
je za k}erku, k}erku od sina i sestru, pa je rekao:
"K}erki pripada polovina a sestri polovina, oti|i kod
Ibn-Mesuda, on }e se sa mnom sloìti." - Pa je on
upitao Ibn-Mesuda, izvijestiv{i ga o rije~ima Ebu-
Musaa, te je rekao: "Zalutao sam dakle, i nisam od
onih koji su upu}eni...!!! Presudit }u u tome onako
kako je presudio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem: Polovina pripada k}erki, a k}erki od sina
pripada {estina, tako da se upotpune dvije tre}ine, a
ono {to ostane pripada sestri." Oti{li smo Ebu-Musau i
izvijestili ga o rije~ima Ibn-Mesuda, a on je rekao: "Ne
pitajte me dok imate takvog alima me|u vama."
"a on }e naslijediti nju, ako ona ne bude
imala djeteta", tj. brat naslje|uje sve {to njoj
pripada. Ako ona umre kao "kelala" i ne bude imala
dijete niti roditelja, jer ukoliko bude imala oca, brat ne
naslje|uje ni{ta. A ako uz njega ima i onaj kome
pripada dio naslije|a, taj njegov dio njemu se
proslje|uje, kao {to je mu`, brat ili sestra, a ono {to
ostaje proslje|uje se bratu, po{to je utvr|eno u dva
Sahiha od Ibn-Abbasa da je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /901/ "Dajte prava
naslije|a (faraid) onima kojima pripadaju, a dio
4 En - Nisa / ene
340
naslije|a koji ostaje pre~i je ro|acima po mu{karcu."
"...a ako su dvije, njima dvije tre}ine njegove
ostav{tine", zna~i ako onaj ko umre kao "kelala" a
bude imao dvije sestre, njima su propisane dvije
tre}ine, isto tako ako ima vi{e od dvije sestre
priklju~uju se njima dvjema. Iz ovog je jedna skupina
preuzela odredbu o dvije k}erke na isti na~in kako je
odredba o sestrama preuzeta iz odredbe o k}erkama,
prema rije~ima Uzvi{enog Allaha:
"A ako ih bude vi{e od dvije ènske, njima
dvije tre}ine onoga {to je ostavio." (4:11.)
Uzvi{eni Allah kaè: "A ako su bra}a i sestre, onda
}e mu{karcu pripasti dio jednak koliko
dvjema ènama."
Ovo je odredba o srodstvu po ocu me|u sinovima, i
sinovima sinova, i me|u bra}om i sestrama;
mu{karcima se daje koliko dvjema ènskim osobama.
Uzvi{eni Allah kaè:"To vam Allah obja{njava."
Odre|uje vam Svoje propise, faraid, postavlja vam
Svoje granice i obja{njava vam Svoje zakone. Uzvi{eni
Allah kaè: "...da ne zalutate", tj. da ne zalutate od
istine, nakon {to vam je obja{njeno.

.
"A Allah zna sve", On zna za posljedice djela i
za koristi od njih i kakvo dobro ima u njima za
Njegove robove, i {ta zasluùje svako u odnosu na
bliskost prema umrlom.
Prenosi se od Omera el-Hattaba da "kelala"
ozna~ava onoga ko nema djeteta, a zatim se on sa-
glasio s rije~ima Ebu-Bekra es-Siddika. Ibn-Dèrir
prenosi od Omera, r.a., da je rekao: "Stid me je da se
u tome suprotstavljam Ebu-Bekru." A Ebu-Bekr, r.a.,
kaè: "To zna~i bez djeteta i roditelja." To je rekao
Ebu-Bekr es-Siddik, a u tom se slaù i ve}ina ashaba, i
tabiina, i imama od najstarijeg vremena do danas, a
isto je i sa ~etiri mezheba, sedam fakiha i svim slavnim
u~enjacima. Na to ukazuje Kur'an, kao {to Allah
upu}uje da je to objasnio i pojasnio Svojim rije~ima:
"Allah vam to obja{njava da ne zalutate, a
Allah zna sve "

Uzvi{eni Allah to najbolje zna.

5 El - Maida / Trpeza
347

5
EL - MAIDA / TRPEZA
OBJAVLJENA U MEDINI, IMA120 AJETA
*

Prenosi Ibn-Merdevejh, od Omerove majke, a ona
od svoga amidè, /1/ da je on bio na putu sa
Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., kada mu je objavljena
sura El-Maida, od ~ije se teìne slomio vrat njegove
jahalice.
Prenosi El-Hakim od Dùbejra ibn Nufejra, da je
rekao: /2/ Obavio sam had`, pa sam oti{ao kod h.
Ai{e. Upitala me je: 'Dùbejre, u~i{ li suru El-Maidu?'
Odgovorio sam: 'Da.' Ona nastavi: 'To je posljednja
objavljena sura
227
, pa {to u njoj na|ete da je
dozvoljeno to uzmite kao dozvoljeno, a {to u njoj
na|ete da je zabranjeno to ostavite kao zabranjeno' i
dodaje: Vjerodostojan hadis prema uvjetima Buharije
i Muslima, mada ga oni ne navode.
Prenosi ga i imam Ahmed od Muavije ibn Saliha i
dodaje: /3/ Pitao sam je o moralu Allahovog
Poslanika, s.a.v.s., pa mi je odgovorila: 'Kur'an!'"
Prenosi ga i En-Nesai iz hadisa Ibn-Mehdija.

U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!
"O vjernici, ispunjavajte obaveze! Dozvoljava
vam se stoka, ali ne ona koja }e vam se
navesti; dok obrede hadà obavljate, nije vam
dozvoljeno da lovite. U stinu, Allah propisuje
{to On ho}e./1/ O vjernici, ne omalovaàvajte
Allahove obrede hadà, ni sveti mjesec, ni
kurbane naro~ito one ogrlicama obiljeène,
ni one ljude koji su krenuli ka âsnoj Kabi
èle}i od Gospodara svoga obilje i
zadovoljstvo. A kada obrede hadà obavite,
onda loviti moète. I neka vas mr`nja koju
prema nekim ljudima nosite, zato {to su vam
sprije~ili pristup âsnoj Kabi, nikako ne
navede da ih napadnete! Jedni drugima
pomaìte u dobro~instvu i bogobojaznosti, a
ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu; i bojte
se Allaha jer Allah stra{no ka`njava."/2/
i

,

,
*
Objavljena poslije sure El-Feth / Pobjeda.
227
Prenosi se od Ibn-Abbasa da je rekao: "Posljednja objavljena sura
je Iza dae nasrullahi vel-feth." El-Maida je posljednja objavljena
o propisima, a ova je posljednja sura uope.

Prenosi Ibn Ebi-Hatim od Ma'na i 'Avfa, ili samo od
jednog od njih, da je neki ~ovjek do{ao kod Ibn-
Mesuda i upitao ga: "Preporu~i mi ne{to?" Od-
govorio mu je: Kad ~uje{ da Uzvi{eni Allah kaè:
"O vjernici", obrati pozornost na to jer to je neko
dobro koje On nare|uje ili neko zlo koje On
zabranjuje. O rije~ima Uzvi{enog:
"ispunjavajte obaveze /el-'uhud/." Ibn-Abbas,
Mudàhid i drugi kaù da zna~e: "Obe-}anja,
obaveze, odgovornosti, ugovore, sporazume,
oporuke /el-uhud/."
El-uhud ozna~ava sve ono {to je Uzvi{eni Allah
dozvolio, zabranio, u~inio obaveznim ili ograni~io u
Kur'anu, pa to ne zanemarujte i ne kr{ite. Uzvi{eni to,
dalje, nagla{ava: (13:25)
"A oni koji ne ispunjavaju du`nosti prema
Allahu, iako su se na to ~vrsto obavezali, i ki-
daju ono {to je Allah naredio da se po{tuje, i
~ine nered na zemlji - njih ~eka prokletstvo i
najgore prebivali{te!" U to se ubrajaju sve du`-
nosti, obaveze i ugovori: obaveza Allahu Uzvi{enom
(da Mu se robuje), ugovor o savezni{tvu, ugovor o
zajedni~kom sudjelovanju, ugovor o kupoprodaji,
ugovor o braku i du`nost ispunjenja zakletve. Rije~i
Uzvi{enoga: "Dozvoljava vam se stoka" zna~e:
deve, krave i bravi. Ibn-Umer, Ibn-Abbas i drugi
uzimaju ovaj ajet kao argument da je dozvoljeno
mladun~e koje se na|e mrtvo u stomaku svoje majke
nakon klanja. Prenose Ebu-Davud, Et-
Tirmizi i Ibn Madè od Ebu-Seida: /4/ Upitali smo:
"Allahov Poslani~e, mi (nekada) zakoljemo steonu
devu i kravu ili sjanjnu ovcu. Ho}emo li baciti
mladun~e ili }emo ga jesti?" Odgovorio je: "Jedite ako
ho}ete, jer dovoljno je za njega klanje njegove
majke." Et-Tirmizi ga ocjenjuje kao dobar (hasen)
hadis.
Rije~i Uzvi{enoga: "ali ne ona koja }e vam se
navesti", tj. osim one koja }e vam se navesti da je
zabranjena (op}enito i u nekim okol-nostima). Misli se
na rije~i Uzvi{enoga:
"Zabranjuje vam se strv, i krv, i svinjsko
meso, i ona koja je zaklana u ne~ije drugo
ime, a ne u Allahovo ime i koja je udavljena i
ubijena; i koja je strmoglavljena, i rogom
ubodena, ili od zvijeri na~eta." O rije~ima
Uzvi{enoga:

5 El-Maida / Trpeza
348
"dok obrede hadà obavljate, nije vam
dozvoljeno da lovite." Pod stokom se misli na sve
doma}e ìvotinje kao {to su deve, krave i bravi, ali i
divlje, kao {to su divokoze, divlje krave i crvene deve.
Od doma~ih su izuzete ranije spomenute /svinja/, a
divlje su izuzete od lova za vrijeme obreda hadà, tj.
kako smo vam dozvolili stoku u svim situacijama tako
vam je haram lov za vrijeme hadà jer je Allah, d`.{.,
tako propisao, a On zna mudrost u svemu {to
nare|uje i zabranjuje. Zbog ovoga Uzvi{eni Allah
kaè:"Allah propisuje {ta On ho}e." Zatim
Uzvi{eni Allah kaè: "O vjernici, ne
omalovaàvajte Allahove obrede hadà." Ibn-
Abbas kaè da zna~i tj. obrede hadà.
"ni sveti mjesec", to zna~i neoskrnavljivanje
mjeseca, uvaàvanje njegove veli~ine, nagla{eno
izbjegavanje zabranjenih stvari i napu{tanje onoga {to
je Allah, d`.{., naredio da se ne ~ini u njemu, kao
otpo~injanje rata. Rije~i Uzvi{enoga:
"ni kurbane, naro~ito one ogrlicama
obiljeène" zna~e: ne napu{tajte odvo|enje kurbana
Svetome hramu, jer je u tome po{tivanje Allahovih
propisa i ne napu{tajte obilje-àvanje kurbana
ogrlicama na vratovima, kako bi se oni razlikovali od
druge stoke, a i kako bi se znalo da su oni kurbani koji
se vode prema Kabi, a i kako bi ih se klonio onaj koji
bi eventualno èlio da im nanese neko zlo i, na kraju,
da bi to bio podsticaj onome ko ih vidi da to isto
u~ini, jer onaj ko poziva Uputi ima nagradu onih koji
ga slijede, bez umanjenja njihove nagrade. Zbog
ovoga Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada je obavio had`
preno}io je u Zul-
"I neka vas mr`nja koju prema nekim ljudima
nosite, zato {to su vam sprije~ili put âsnoj
Kabi, nikako ne navede da ih napadnete!", tj.
neka vas mr`nja prema nekim ljudima koji su vas
onemogu}ili da stignete do Svetog hrama, u godini
kada je dogovoren mir na Hudejbiji, ne navede da
prekora~ite Allahove propise o njima, pa da im se
svetite ~ine}i zulum i nepravdu, ve} presudite po
pravdi kako vam je Allah, d`.{., naredio, kada je u
pitanju bilo ko. Prenosi Ibn Ebi-Hatim od Zejda ibn
Eslema: /6/ "Allahov Poslanik, s.a.v.s., zajedno sa
ashabima bio je na Hudejbiji kada su ih idolopoklonici
sprije~ili da stignu do Kabe. To im je vrlo te{ko palo i
kada je jedna grupa idolopoklonika sa istoka prolazila
pored njih sa namjerom da obavi umru, ashabi
Vjerovjesnika, s.a.v.s., rekli su: Sprije~imo ih u tome,
kao {to su nas njihovi drugovi sprije~ili. Tada je
Uzvi{eni Allah objavio ovaj ajet." Rije~ima:
"Jedni drugima pomaìte u dobro~instvu i
bogobojaznosti, a ne sudjelujte u grijehu i
neprijateljstvu " Uzvi{eni Allah nare|uje Svojim
robovima, vjernicima, da se me|usobno pomaù u
izvr{avanju dobrih djela (hajrata), a to je "birr"-
dobro~instvo i da ostave zabranjene i poku|ene
stvari, a to je "takva"- bogobojaznost, kao {to im
zabranjuje sudjelovanje u pokvarenja{tvu i
me|usobnu suradnju u grje{nim i zabranjenim
stvarima.
Prenosi imam Ahmed od Enesa bin Malika: /7/
Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: "Pomozi svome
bratu, bio tla~itelj (zalim) ili potla~eni (mazlum)."
Neko je upitao: "Ovo da ga pomognem kao mazluma
/razumijem/, ali kako }u ga pomo}i kao zalima?"
Odgovorio je: "Da ga onemogu}i{ i sprije~i{ u tiraniji
(zulumu), eto tako }e{ ga pomo}i." Prenose ga El-
Buhari i Muslim preko Sabita od Enesa.
Vjerodostojan (sahih) hadis glasi: /8/ "Onaj ko
poziva Uputi imat }e nagradu onih koji ga budu
slijedili do Sudnjeg dana, ne umanjuju}i njihovu
nagradu nimalo, a onaj koji bude pozivao zabludi
imat }e grijeh svih koji ga budu slijedili, ne umanjuju}i
njihov grijeh nimalo." Prenosi Ebul-Kasim Et-Taberani
od Ebul-Hasen Nimran ibn Sahra da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: /9/ "Ko bude i{ao sa zalimom
da ga pomogne, a bude znao da je zalim, ve} je
iza{ao iz islama."

Zabranjuje vam se strv, i krv, i svinjsko meso, i
ona ìvotinja koja je zaklana u ne~ije drugo a
ne u Allahovo ime, i koja je udavljena i
ubijena; i koja je strmoglavljena, i rogom
ubodena, ili od zvijeri na~eta - osim ako ste je
preklali - i koja je na `trvenicima `rtvovana, i
zabranjuje vam se gatanje strjelicama. To je
porok! - Danas su nevjernici izgubili svaku
nadu da }ete vi otpasti od svoje vjere, zato se
ne bojte njih, ve} se bojte Mene. Danas sam
vam vjeru va{u usavr{io i blagodat Svoju
prema vama upotpunio i zadovoljan sam da
vam islam bude vjera. - A onome ko bude
primoran, kada hara glad, bez namjere da
u~ini grijeh, Allah }e oprostiti i milostiv biti.
/3/

.
Uzvi{eni Allah zabranjuje Svojim robovima da
koriste ovo {to je zabranjeno od strvi, a to je ìvotinja
koja umre prirodnom smr}u bez klanja ili ulova, a
stoga {to ima u sebi {tetnu krv koja se sakupila u
njenoj nutrini, pa je {tetna za vjeru i tijelo. Zbog
ovoga ju je Allah, d`.{., zabranio, a izuzetkom je
349
u~inio uginulu ribu, i ona je dozvoljena, svejedno bila
zaklana ili ne. Prenose Malik, E{-[afi'i, Ahmed, Ebu-
Davud, Et-Tirmizi, En-Nesai, Ibn-Madè, Ibn-Huzejme
i Ibn-Hibban od Ebu-Hurejrea da je Allahov Poslanik,
s.a.v..s, pitan o morskoj vodi pa je odgovorio: /10/
"Morska voda je ~ista, a morske ìvotinje koje uginu
dozvoljene su." Takva je stvar i sa skakavcima, kako }e
ve} biti navedeno u hadisu.
Rije~i Uzvi{enoga: "i krv", odnose se na krv koja
otje~e prilikom klanja, kao {to su rije~i Uzvi{enoga:
"ili krvi koja istje~e". (6:145) Ovako komentari{u
Ibn-Abbas i drugi. Prenosi Ibn Ebi-Hatim od Ibn-
Abbasa da je upitan o slezeni, pa je odgovorio: "Jedite
je." Prigovorili su mu: "To je krv." Odgovorio je:
"Samo vam je zabranjena krv koja istje~e!" Tako|er ga
prenosi i Hammad od Ai{e: "Samo vam je zabranjena
krv koja istje~e." Prenosi [afija od Ibn-Umera merfu'
hadis: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: /11/
"Dozvoljene su vam dvije strvi i dvije krvi; od strvi: ribe
i skakavci, a od krvi: jetra i slezena."
Eame{ je spjevao:
ûvaj se strvi i ne pribliùj im se
ne uzimaj o{tru kost da pusti{ krv."
Tj. ne postupaj kao u predislamskom periodu, kao {to
su pojedinci kada bi izgladnjeli uzimali o{tru kost ili
sli~no i njome pu{tali krv u svoje deve, koju bi sakupili
a zatim pili. Zbog ovoga je Uzvi{eni Allah zabranio
ovome Ummetu krv.
Rije~i Uzvi{enoga: "i svinjsko meso" odnose se
na doma}u i divlju svinju, a meso uklju~uje sve njene
dijelove, ~ak i loj i nema nikakve potrebe za
cjepidla~enjem Zahirija da se povratna zamjenica
odnosi na svinju u rije~ima Uzvi{enog:
"osim strvi, ili krvi koja istje~e, ili svinjskog
mesa - to je doista pogano". (6:145) Oni ovu
zamjenicu: "to je" vra}aju na rije~ svinja tako da se
zna~enje poganluka odnosi na svu svinju, njeno
meso, loj i svaki dio tijela.Me|utim, nema potrebe za
tim jer same rije~i Uzvi{enoga:
"to je doista pogano" obuhvataju meso i sve
njegove dijelove, tako da je mi{ljenje Zahirija o
vra}anju zamjenice na rije~ svinja daleko od jezi~ke
validnosti, jer povratna zamjenica se isklju~ivo odnosi
na prvi ~lan genitivne veze /meso svinje/, a nikako na
drugi. Potpuno je o~ito da rije~ meso podrazumijeva
sve dijelove, kako je to i razumljivo iz arapskog jezika i
kako je to op}epoznato. U Muslimovom Sahihu od
Burejde ibn El-Hasiba, r.a., prenosi se: Rekao je
Allahov Poslanik, s.a.v.s.: /12/ "Ko se igra nerde{ira
(triktraka) kao da je zagnjurio ruku u meso svinje i
njenu krv." U hadisu je argument da meso
podrazumijeva sve dijelove, loj i drugo.
228

Rije~i Uzvi{enoga: "i ona koja je zaklana u
ne~ije drugo, a ne u Allahovo ime", tj. ona pri
~ijem je klanju spomenuto ne~ije drugo ime, a ne
Allahovo, zabranjena je jer je Svevi{nji Allah naredio i
obaveznim u~inio da se Njegova stvorenja kolju s
Njegovim uzvi{enim imenom. Kada se odstupi od
toga i spomene se neko drugo ime: nekog kumira, ili
{ejtana, ili kipa ili nekog drugog stvorenja, onda je to
zabranjeno konsenzusom. Islamski u~enjaci se jedino
razilaze o pitanju izostavljanja spomena Allahovog
imena, namjereno ili u zaboravu, o ~emu }e biti
govora kasnije u suri El-En'am /Stoka/ , ako Bog da.

228
U hadisu je argument za strogu zabranu igranja nerdeira
(triktraka), u koji se ubrajaju: domine, karte, mankala, natje-canje u
ga|anju na vrhu koplja, pa makar to bilo samo radi razonode.

Prenosi Ibn Ebi-Hatim od El-Dàruda bin Ebi-
Sebre, i kaè: On je moj djed; rekao je: neki ~ovjek iz
plemena Benu-Rebbah, kojeg su zvali Ibn-Vail, a bio je
pjesnik, sklopio je opkladu sa Galibom Ebul-
Ferzedekom na nekoj vodi izvan Kufe da }e i jedan i
drugi zaklati po sto deva kada stignu do vode. Nakon
{to su deve stigle do vode, oni su ustali sa isukanim
sabljama prema njima po~ev{i otkrivati njihove tetive
iznad peta. Ljudi iz Kufe pohitali su na magarcima i
mazgama èle}i meso, a h. Alija je tada bio u Kufi. I
on je iza{ao na mazgi Allahova Poslanika, s.a.v.s.,
zvanoj Bejda, vi~u}i: "O ljudi, ne jedite njihovo meso
jer su zaklane u ne~ije drugo ime, a ne u Allahovo."
Ovo predanje je usamljeno /garib/, me|utim,
njegovu autenti~nost potvr|uje predanje Ebu-Davuda
od Ibn-Abbasa, koji kaè: /13/ "Zabranio je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., beduinsko natjecanje u prerezivanju
no`nih tetiva." Ebu-Davud prenosi od Ikrime da je
rekao: /14/ "Zabranio je Allahov Poslanik, s.a.v.s., da
se jede hrana onih koji se me|usobno natje~u." Ebu-
Davud kaè: "Mnogo je onih koji ga prenose, s tim da
Ibn-Dèrir ne spominje u njemu Ibn-Abbasa." Ebu-
Davud jedini biljeì ovo predanju.
Rije~i Uzvi{enoga: "i koja je udav-ljena", tj. ona
koja ugine davljenjem namjerno ili slu~ajno,
zabranjena je, "i ubijena" - to je ona koja je udarena
ne~im te{kim, ali tupim tako da ugine, kao {to kaù
Ibn-Abbas i drugi: "To je ona koja bude tu~ena
komadom drveta, pa bude ostavljena i ugine." U
sahih hadisu stoji da je Adijj ibn Hatim rekao: /15/
Upitao sam: "Allahov Poslani~e, ja se bacam na lovinu
strijelom koja je bez perja i deblja u sredini, nekada
udara pljo{timice, a nekada {iljkom i poga|am?"
Odgovorio je: "Ako - kada baci{ strijelu - ìvotinja
bude probijena - jedi, a ako bude pogo|ena
pljo{timice - onda je drvetom ubijena i ne jedi je."
Dakle, napravio je razliku izme|u one koju pogodi
strijela ili koplje ili ne{to o{tro sli~no tome, pa je to
dozvolio, i izme|u one koju pogodi pljo{timice, pa
ugine i koju nije dozvolio. O ovome postoji konsenzus
kod pravnika, ali se razilaze oko ulova na koji udari
zvjerka i ubije ga svojom teìnom, ali ga ne ozlijedi, na
dva mi{ljenja. Ovo su dva mi{ljenja imama [afije,
Allah mu se smilovao: (prvo) da nije dozvoljeno, kao i
u pitanju pogotka strijelom, a op}enito uzev{i svaki
od njih dva
229
mrtav je bez ozljede, a to zna~i da je

229
Tj. ulov strijelom pljotimice ili ulovljeno teinom zvjerke, oboje
je uginulo bez ozljede.

5 El-Maida / Trpeza
350
ubijen nekim udarcem; (drugo) da je dozvoljen s
obzirom da je u pitanju propis o dozvoljenosti onoga
{to ulovi dresirani pas, ali nije traèno da se detaljno
objasni, pa ukazuje na dozvoljenost onoga {to smo
naveli, jer to ve} ulazi u op}enitost.
Poglavlje: U~eni, Allah Uzvi{eni im se smilo-
vao, razilaze se ako se pas pusti na lovinu, pa je ubije
svojom teìnom, ali je ne ozlijedi ili je udari: da li je
dozvoljena ili nije. Po jednom mi{ljenju to je
dozvoljeno zbog op}enitosti rije~i Uzvi{enog: "Jedite
ono {to vam one uhvate", a i zbog op}enitosti hadisa
koji prenosi Adijj ibn Hatim. Drugo je mi{ljenje da to
nije dozvoljeno, i to je jedno od dva mi{ljenja imama
[afije, Allah mu se smilovao. Ovo mi{ljenje odabiraju i
daju mu prednost mnogi imami i ono je
najvjerovatnije ispravno, a Allah najbolje zna. Ibn Es-
Sabag argumentuje ovo mi{ljenje hadisom koji
prenosi Rafi ibn Hadiid`: /16/ Upitao sam: "Allahov
Poslani~e, sutra }emo sresti neprijatelja, a nemamo
noèva. Ho}emo li klati ìvotinje kostima?" Odgovorio
je: "Jedite ono iz ~ega pote~e krv i na ~emu je
spomenuto Allahovo ime." Hadis
230
u potpunosti
navode El-Buhari i Muslim. U ovome, iako je
navedeno zbog posebnog razloga, prednost ima
op}enitost teksta kod ve}ine u~enjaka usula i fikha; iz
onog {to udari pas ili satare svojom teìnom nije
potekla krv i nije dozvoljeno, kako se razumije iz
ovoga hadisa, a ono {to je neophodno jeste
prolijevanje krvi nekim oru|em, samo da to nisu zubi
ili pandè. Ovo je jedno tuma~enje ...
Drugo tuma~enje zastupa El-Muzenijj pa je u
slu~aju strijele navedeno obja{njenje: "Ako ubije
pljo{timice - ne jedi, a ako probije - jedi!" Me|utim,
pas je spomenut op}enito, pa se mjerodavnim uzima
ono {to to ograni~ava, a to je probijanje, jer je oboje
vezano za isto djelovanje, tj. lov, pa je neophodno
nu`no dovo|enje u vezu ovdje, iako je uzrok razli~it.
ôvjek ima pravo da kaè: "Ovo je ubio pas svojom
teìnom i nije dozvoljeno analogno onome {to ubije
strijela pljo{timice, a zajedni~ko je da su oboje
sredstva za lov i ovo je uginulo zbog njihove teìne."
To nije u suprotnosti sa op}enito{}u ajeta, jer
analogija ima prednost nad op}enito{}u, kao {to je i
mi{ljenje ~etverice imama i ve}ine u~enjaka. Ovo je
dobro tuma~enje.
Tre}e tuma~enje ogleda se u tome da je ajet o
zabranjenosti (tahrim), mislim na rije~i Uzvi{enoga:
"Zabranjuje vam se strv", pa do kraja jasan
(muhkem) i kada je u pitanju on nije do{lo do
derogacije (nesh) ili specifikacije (tahsis). Tako|er je i
ajet o dozvoljenosti (tahlil) muhkem, mislim na rije~i
Uzvi{enog:
"Pitaju te {ta im se dozvoljava. Reci:
dozvoljavaju vam se lijepa jela" i do kraja ajeta.
Izme|u ova dva ajeta nikako ne smije biti
proturje~nost, a sunnet je do{ao poradi tuma~enja

230
Cjeli hadis je naveden pod brojem 19.

toga; to nam svjedo~i kazivanje o "strijeli", jer je u
njemu naveden propis o onome {to je do{lo u ovome
ajetu, a to je ako probije udariv{i pljo{timice, da je
dozvoljeno, s obzirom da je to od lijepih jela (tajjibat).
U propis u tome ajetu ulazi i ajet o zabranjivanju, a to
je da se ne jede ono {to je pogo|eno pljo{timice, jer
je uginulo od udarca i to je jedna od kategorija ajeta o
zabrani. Takav je propis o ovome, svejedno da li ga je
pas ozlijedio, pa ulazi u propis ajeta o dozvoljenosti, ili
ga nije ozlijedio, ve} ga je samo udario i ubio svojom
teìnom, pa je to onda u kategoriji onog {to je rogom
ubodeno (netih) ili samo pod istim tretmanom i tako
nije dozvoljeno.
U prirodi je psa da }e on vjerovatno jesti od ulova.
Zbog ovoga je naveo propis o tome {ta ako pas bude
jeo ulov: /17/ "Ako on jede, ti ne jedi, jer se
pribojavam da je ostavio za sebe." Ovo je
vjerodostojno potvr|eno u Buhariji i Muslimu. To je
tako|er izdvojeno iz op}enitosti ajeta o dozvoljenom
kod ve}ine u~enjaka koja kaè: "Nije dozvoljeno ono
{to je na~eo pas." To se kazuje i od Ebu-Hurejrea i Ibn-
Abbasa, a to mi{ljenje zastupa i grupa tabiina, kao i
Ebu-Hanifa, Ibn-Hanbel i [afija.
Ibn-Dèrir prenosi u svome Tefsiru od Alije, Seida,
Selmana, Ebu-Hurejrea i drugih: "Jede se, makar ostao
samo i jedan komad." Za ovo se opredijelio Malik, a i
[afija po svome starom mi{ljenju.
Tako|er Ibn-Dèrir prenosi od Selmana El-Farisi,
od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: /18/ "Ako
~ovjek pusti psa na lovinu, pa je on uhvati i na~ne,
neka jede ono {to je ostalo", a zatim mu navodi
slabost i nedostatak (illet), tj. da je ovaj hadis,
zaustavljen (mevkuf) na Selmanu.
[to se pak ti~e ptica obu~enih za lov nije
zabranjeno jesti ono {to one na~nu. Ovo je mi{ljenje
Ebu-Hanife i Ahmeda, koji kaù: "Zato {to ih nije
mogu}e podu~iti, kao psa, udaranjem i sli~no, a i one
se znaju po tome {to su grabljivice, pa se preko toga
prelazi, a tako|er i tekst (nass) spominje pse, a ne
ptice. Kad je u pitanju lovina "ona koja je str-
moglavljena" (el-mutereddijetu), to je ona koja padne
sa neke velike visine ili visokog mjesta, pa tako ugine.
Ona nije dozvoljena. "En-netihatu", ona koja je rogom
ubodena, jeste ona koja ugine od uboda druge, i ona
je zabranjena, pa makar joj rog napravio ranu iz koje
je krv istekla, pa makar iz mjesta koje se kolje, tj. vrata.
Rije~i Uzvi{enoga:
"ili od zvijeri na~eta", tj. ona na koju napadne lav,
leopard, tigar, vuk ili pas i na~ne, i ona ugine,
zabranjena je konsenzusom, i makar iz mjesta koje se
kolje, tj. vrata. U predislamskom periodu ljudi su jeli
ono {to bi ostavile zvijeri iza sebe, pa je Uzvi{eni Allah
to zabranio vjernicima.
Rije~i Uzvi{enoga: "osim ako ste je preklali"
vra}aju se na onu za koju je sigurno da }e uginuti, ali
pokazuje o~ite znake ìvota i ~ijim klanjem se moè
preduhitriti smrt. @eli se kazati: "Osim ako ste je
preklali bilo da je udavljena, ili ubijena, ili
strmoglavljena, ili rogom ubodena, ili od zvijeri
351
na~eta." Ibn Ebi-Hatim prenosi od h. Alije da je rekao
o ovome ajetu: "Ako ma{e repom ili rida nogom ili
mi~e o~ima, onda jedi."
Prenosi se od Tavusa i od drugih tabiina: ako
prilikom klanja na~ini bilo kakav trzaj, to ukazuje na
ostatak ìvota u njoj poslije klanja i onda je
dozvoljena. Ovo je mi{ljenje ve}ine pravnika.
El-Buhari i Muslim prenose od Rafi' ibn Hadidà
da je rekao: /19/ Upitao sam: "Allahov Poslani~e, sutra
}emo se sresti s neprijeteljom, a nemamo noèva.
Ho}emo li klati trskom?" Odgovorio je: "Iz ~ega
pote~e krv i spomene se Allahovo ime prilikom klanja
- jedite ga, osim da nije zaklano zubima ili noktima.
To }u vam objasniti: zubi su kosti, a nokti su noèvi
Abesinaca." Od Omera se prenosi kao mevkuf
predanje, a i u hadisu koji prenose Ahmed i autori
Sunena, od Ebu El- A{ra ed-Daremi, a on od svog
oca da je rekao : /20/ Upitao sam: "Allahov Poslani~e,
zar nije klanje samo preko grla?" Odgovorio je: "Kada
bi ubo u but, bilo bi ti dovoljno." Ovo je vjerodostojan
hadis, ali odnosi se samo na ono {to nije mogu}e
zaklati preko vrata.
231

Rije~i Uzvi{enoga: "i koja je na `rtvenicima
`rtvovana"; Mudàhid i Ibn-Dùrejd` kaù: "Ti
`rtvenici su bili kameni kipovi oko Kabe kojih je bilo tri
stotine i {ezdeset. Arapi su u predislamskom periodu
(dàhilijjet) kod njih klali kurbane, pr{}u}i njhovom
krvlju dio Bejtullaha koji je bio s njihove prednje
strane, kao i reù}i njihovo meso i stavljaju}i ga na
kipove." Ovo mnogi spominju. Uzvi{eni Allah
zabranjuje vjernicima ovakav postupak i zabranjuje im
jedenje mesa ovih kurbana koji su pripravljeni kod
kipova, pa makar na njima bilo i spomenuto Allahovo
ime prilikom klanja, zbog idolopoklonstva koje je
strogo zabranio Allah i Njegov Poslanik. Ovo treba da
ima ovakvo zna~enje, jer je ve} prethodila zabrana
onoga {to je zaklano u ne~ije drugo ime, a ne u
Allahovo ime. Rije~i Uzvi{enoga:
"i zabranjuje vam se gatanje strjelicama",
tj. zabranjeno vam je, vjernici, gatati strjelicama /el-
ezlam/. Jednina od ove rije~i je zulem, a moè se
slovo suglasnik "z" vokalizovati "fethom - kratkim
vokalom e", pa da se izgovori zelem. Arapi su to
praktikovali u predislamskom periodu, a to su bile tri
strjelice, od kojih je na prvoj pisalo: uradi, a na drugoj:
ne radi, dok je tre}a bila neispisana, na njoj nije bilo
ni{ta. Pa kada bi ih okrenuo, pa se pojavila strjelica sa
imperativom - izvr{io bi ga, ili sa zabranom - ostavio
bi taj posao; a ako bi se pojavila prazna - ponovio bi.
"Istiksam"- gatanje strielicama uzeto je u zna~enju
traènja mi{ljenja od ovih strjelica. Ovako to zaklju~uje
Ebu-Dàfer bin Dèrir, a Ibn-Abbas o Rije~ima
Uzvi{enog: "i zabranjuje vam se gatanje
strjelicama" kaè: "El-ezlam su strjelice pomo}u
kojih su oni vr{ili prognozu u poslovima." El-Buhari i
Muslim biljeè : /21/ da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., u{av{i
u Kabu vidio Ibrahima i Ismaila naslikane u njoj, a u
rukama su dràli strjelice, pa je rekao: "Allah ih ubio,
znaju da njih dvojica nisu nikada gatali strjelicama!"

231
Ispravno razumijevanje i vrlo vano zapaanje.

Ibn-Merdevejh prenosi od Ebu-Derdaa: Allahov
Posalanik, s.a.v.s., rekao je: /22/ "Ne}e u}i u
dènetske stepene onaj ko prori~e budu}nost, ili onaj
koji gata sa strjelicama, kao i onaj koji se vrati sa puta
zbog sujevjerja." Rije~i Uzvi{enog: "To vam je
porok", tj. bavljenje time je, bez ikakve sumnje,
svjesni grijeh, zabluda, neznanje i idolatrija.... Uzvi{eni
Allah nare|uje vjernicima kada se na|u u nedoumici
o pitanju nekih svojih poslova da od Njega traè ono
{to im je bolje i to tako {to }e mu prvo obaviti jedan
ibadet, a onda Ga pitati i traìti od Njega izbor u
poslu koji namjeravaju ~initi, kako to prenose imam
El-Buhari i autori Sunena od Dàbira bin Abdullaha:
/23/ Allahov Poslanik, s.a.v.s., podu~avao bi nas
"istihari"- traènju izbora od Uzvi{enog Allaha, u
poslovima, kao {to nas je podu~avao surama iz
Kurana. Govorio je: "Kada neko od vas ho}e uraditi
neki posao, neka klanja dva rekata nafile, a zatim neka
prou~i sljede}u dovu: Allahu moj, traìm izbor od
Tebe, preko Tvoga znanja i traìm dosudu od Tebe,
preko Tvoje mo}i, traìm iz Tvoje beskrajne dobrote,
jer Ti si mo}an, a ja sam nemo}an, Ti zna{, a ja ne
znam, jer Ti zna{ tajne nevi|ene. Allahu moj, ako je
ova stvar u Tvom znanju (pa je imenuje), dobro za
mene u pogledu moje vjere, mog ovozemaljskog
ìvota, mog ìvotnog izdràvanja i privre|ivanja, kao i
kona~nog kraja mog ìvota - ili je rekao: sada, a i
kasnije - Ti mi je dosudi, olak{aj mi njeno postizanje i
daj mi bereket i blagoslov u njoj. Allahu moj, a ako je
u Tvom znanju ova stvar zlo za mene u pogledu
moje vjere, mog ovozemaljskog ìvota, mog ìvotnog
izdràvanja i privre|ivanja, kao i kona~nog kraja mog
ìvota - Ti je otkloni od mene, a mene odstrani od nje
i dosudi mi dobro ma gdje ono bilo, a zatim me u~ini
zadovoljnim njime." (Ahmedov tekst)
Rije~i Uzvi{enoga: "Danas su nevjernici
izgubili svaku nadu da }ete vi otpasti od svoje
vjere", tj. izgubili su nadu da }e oni biti sli~ni
muslimanima zato {to se muslimani izdvajaju ovim
svojstvima koja su opre~na idolopoklonstvu i
njegovim pripadnicima. Zbog ovoga Uzvi{eni Allah
nare|uje Svojim robovima, vjernicima, da budu
strpljivi i postojani u suprotstavljanju nevjernicima i da
se ne boje nikoga osim Allaha:
"zato se ne bojte njih, ve} se bojte Mene",
tj. ne bojte se njih u va{em protivljenju njima, ve} se
Mene bojte, a Ja }u vas pomo}i protiv njih, uni{titi ih,
dati vam da ih pobijedite, izlije~iti va{a srca od njih i
u~initi da vi budete iznad njih i u ovozemnom ìvotu,
a i u vje~nom. Rije~i Uzvi{enog:
"Danas sam vam vjeru va{u usavr{io i
blagodat Svoju prema vama upotpunio i
zadovoljan sam da vam islam bude vjera."
Ovo je najve}a blagodat Uzvi{enog Allaha prema
ovome ummetu, kada im je vjeru u~inio savr{enom i

5 El-Maida / Trpeza
352
potpunom tako da nemaju potrebe za drugom
vjerom, niti za nekim drugim vjerovjesnikom pored
svoga, Allahov blagoslov i spas neka je na njega, jer
ga je Uzvi{eni Allah u~inio pe~atom vjerovjesnika i
poslao ga svim ljudima i dìnima, pa je dozvoljeno
samo ono {to je On dozvolio, a zabranjeno je ono {to
je On zabranio i nema nikakve vjerske stvari, a da je
On nije uzakonio. Sve ono {to je saop}io su{ta je istina
u kojoj nema nikakve laì niti nedosljednosti, kao {to i
kaè Uzvi{eni: "Rije~i tvoga Gospodara vrhunac
su istine i pravde", tj. vrhunac istine u saop}avanju
i vrhunac pravde u imperativima i zabranama. Pa
kada im je usavr{io vjeru, blagodat je bila potpuna.
Poradi ovoga Uzvi{eni kaè:
"Danas sam vam va{u vjeru usavr{io i
blagodat Svoju prema vama upotpunio i
zadovoljan sam da vam islam bude vjera", tj.
budite vi zadovoljni sa njime za sebe, jer je to vjera s
kojom je zadovoljan Allah, s kojom je poslao
Najboljeg od ~asnih poslanika, preko kojeg je poslao
Najslavniju knjigu. Poslije ovoga ajeta vjernici
muslimani ne}e imati nikada potrebu za nekakvim
dodavanjem, jer je Uzvi{eni Allah ve} u~inio islam
savr{enom vjerom i ne}e ga nikada okrnjiti i
zadovoljan je s njim, pa ga ne}e nikada odbaciti. Ovaj
ajet je objavljen na Dan Arefata. Poslije njega nije
objavljeno ne{to {to je dozvoljeno ili je zabranjeno, a
Allahov Poslanik, s.a.v.s., poslije Arefata preselio je na
ahiret (nakon osamdeset i jednog dana.
Prenosi imam Ahmed od Tarika bin [ihaba /24/,
da je neki jevrej do{ao do Omera bin El-Hattaba i
rekao: "Zapovjedni~e pravovjernih, vi, uistinu, imate
jedan ajet u va{oj knjizi - koji da je nama jevrejima
objavljen - mi bismo uzeli dan njegove objave za
praznik." On je upitao: "A koji ajet?" Odgovorio je:
"Rije~i Uzvi{enoga:
"Sad sam vam va{u vjeru usavr{io i blagodat
Svoju prema vama upotpunio." Tada Omer
re~e: "Tako mi Allaha, ja znam dan u kojemu je
objavljen Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., a i sahat u
kojemu je objavljen Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. Bilo
je to u predve~erje na Arefatu i to u petak." Prenose
ga El-Buhari, Muslim, Et-Tirmizi i En-Nesai. O ovome
su preneseni mutevatir hadisi u ~iju vjerodostojnost
nema nikakve sumnje, a Allah najbolje zna. Rije~i
Uzvi{enoga:
"A onome ko bude primoran, kad hara glad,
bez namjere da u~ini grijeh, Allah }e oprostiti
i milostiv biti", tj. ko bude potreban da uzme ne{to
od ovoga zabranjenog {to je spomenuo Uzvi{eni
Allah, a u nu`di koja ga je primorala na to, on ima
pravo uzeti, a Allah }e mu oprostiti i milostiv biti, jer
On, neka je Uzvi{en, zna potrebu Svoga primoranog
roba za time, pa }e mu prije}i preko toga i oprostiti
mu. U Musnedu i u Sahihu Ibn-Hibbana prenosi se
kao merfu` predanje od Ibn-Omera: Rekao je Allahov
Poslanik, s.a.v.s.: /25/ "Uistinu Allah voli da se iskoristi
Njegova olak{ica (ruhsa) kao {to prezire da Mu se
bude neposlu{no." Tekst Ibn-Hibbanov, a u
Ahmedovom tekstu stoji: /26/ "Ko ne primi i ne
iskoristi Allahovu olak{icu, imat }e grijeh veli~ine brda
Arefata."
Poradi ovoga islamski pravnici zaklju~uju: ponekad
je uzimanje strvine du`nost (vadìb) i to u nekim
okolnostima, kao kad se boji za ìvot, a ne nalazi ni{ta
drugo; ponekad je preporu~ljivo (mendub); ponekad
je "mubah" - ni pohvaljeno ni poku|eno, i to prema
okolnostima. Me|utim, podijelili su se da li }e uzeti
tek toliko da ostane u ìvotu, ili }e se zasititi, ili }e se
zasititi i uzeti za kasnije - na razli~ita mi{ljenja, kako je
to utvr|eno u djelima o {erijatskim normama. Nije
uvjet da bi bilo dozvoljeno uzimanje strvine to da
nekome pro|u tri dana a da ne na|e nikakvu hranu,
kako to ponekad pretpostavljaju mnogi, ve} kada
bude primoran na to - tada mu je i dozvoljeno.
Prenosi Ebu-Davud od En-Nedì', El-Amirija, kako
je oti{ao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i upitao: /27/
"Koliko nam je dozvoljeno od strvine?" Odgovorio je:
"Onoliko koliko vam je potrebno za jelo." Mi smo
rekli: "Da doru~kujemo i ve~eramo." Ebu-Nuajm kaè:
"Ukbe mi je to protuma~io kao porciju za doru~ak i
porciju za ve~eru rekav{i: Eto toliko! On je odbio
gladovanje i dozvolio im strvinu u ovoj situaciji." Ebu-
Davud sam prenosi ovaj hadis, a kao da su oni ne{to
doru~kovali i ve~erali, ali im to nije bilo dovoljno, pa
im je dozvolio strvinu, kako bi upotpunili to {to im je
potrebno. Ovo predanje uzimaju kao argument oni
koji smatraju dozvoljenim jelo strvine do sitosti, a ne
ograni~avaju se samo na za{titu golog ìvota.

i Rije~i Uzvi{enoga: bez namjere da u~in
grijeh", tj. bez ~injenja nepokornosti Uzvi{enom
Allahu, jer mu je to Allah dozvolio, a pre{utio je
drugo, kao {to kaè u suri El-Bekare:
"A onome ko bude primoran, ali ne iz èlje,
tek toliko da glad utoli, njemu grijeh nije. -
Allah zaista pra{ta i milostiv je." (2:173)

Pitaju te {ta im se dozvoljava. Reci:
dozvoljavaju vam se lijepa jela i ono {to vam
ulove ` votinje koje ste lovu podu~ili, onako
kako je Allah vas nau~io. Jedite ono {to vam
one uhvate i spomenite Allahovo ime pri
tome, i bojte se Allaha, jer Allah, zaista, brzo
svi|a ra~une./3/
i

Nakon {to je Uzvi{eni Allah u prethodnom ajetu
spomenuo prljav{tvine koje je zabranio i koje su
{tetne za onoga ko ih upotrebljava, bilo za njegovo
353
tijelo ili njegovu vjeru ili za oboje i izuzeo ono {to je
izuzeo u slu~aju nu`de, kao {to kaè Uzvi{eni:
"...kad vam je On objasnio {ta vam je zabranio
- osim kada ste u nevolji", (6:119) nastavlja
poslije toga: "Pitaju te {ta im se dozvoljava.
Reci: Dozvoljavaju vam se lijepa jela", kao {to i u
suri El-Earaf opisuju}i Muhammeda, s.a.v.s., kaè da
im on dozvoljava lijepa jela, a zabranjuje ne~ista.
Prenosi Ibn Ebi-Hatim da su Adijj bin Hatim i Zejd bin
Muhelhil, obojica iz plemena Tajj, pitali Allahovog
Poslanika, s.a.v.s.: "Allahov Poslani~e, Allah je zabranio
strvinu, pa {ta nam je dozvoljeno od ìvotinja (koje
ulove na{i psi)?" Tada je objavljeno: "Pitaju te {ta
im se dozvoljava. Reci: dozvoljavaju vam se
lijepa jela." Seid komentari{e: "Zna~i da im je
dozvoljeno ono {to je zaklano na dozvoljen na~in."
Zuhri je upitan o pijenju mokra}e radi lijeka, pa je
odgovorio: "Ona se ne ubraja u lijepa jela."
232
Prenosi
Ibn Ebi-Hatim.
Rije~i Uzvi{enoga: "i ono {to vam ulove
` votinje koje ste lovu po-du~ili", tj. dozvoljeno
vam je ono pri ~ijem je klanju spomenuto Allahovo
ime, lijepa jela i ono {to ulovite ìvotinjama koje ste
lovu podu~ili, a to su psi, risi, sokoli i sli~ne njima,
prema mi{ljenju ve}ine ashaba, tabiina i imama.
i

Prenosi se od ve}ine u~enjaka: da je ulov pticama
isti kao i ulov psima, jer su one dresirane da love
svojim pandàma kao {to su i psi dresirani i nema
nikakve razlike. Ovo je i mi{ljenje ~etverice imama, a i
drugih. Izabira ga Ibn-Dèrir i to argumentuje
predanjem od Adijj bin Hatima, koji kaè: "Pitao sam
Allahovog Poslanika, s.a.v.s., o ulovu sokola pa mi je
odgovorio /29/ "Ono {to ti uhvati jedi!" Imam Ahmed
izuzima crnog psa, jer se ubraja kod njega u ìvotinje
koje je du`nost ubiti, pa nije dozvoljeno ni ono {to
on pribavi. U Muslimovom Sahihu potvr|eno je od
Ebu-Bekra da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /30/
"Namaz prekida /prolazak/ magarca, ène ili crnog
psa /ispred klanja~a/." Upitao sam: "Kakva je razlika
izme|u crnog i crvenog psa?" Odgovorio je: "Crni pas
je {ejtan." U drugom hadisu je zabiljeèno: /31/ da je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio da se ubijaju psi, ali
je poslije rekao: "[ta je to sa njima i tim psima?
Ubijajte me|u njima svakog koji je crn i bez pjega!"
Ove ìvotinje kojima se lovi ozna~ene su terminom
"dèvarih", koji je izvedenica od rije~i "dèrhun", koja
zna~i: zara|ivanje, stjecanje, zarada, dobitak..., kao
{to Arapi kaù: "fulanun dèreha ehlehu hajren" -
neko je zaradio svojoj prodici ne{to imetka, tj.
"kesebehum hajren" - privrijedio im je ne{to imetka, ili
kaù: "fulanun la dàriha lehu" - neko kome nema ko
da zaradi, tj. "la kasibe lehu" - nema nikoga ko bi mu
zaradio, a i Uzvi{eni kaè: "a zna {to vi steknete
danju" (6:60), tj. {ta ste po~inili od dobra ili zla. O
uzroku objave ovoga ~asnog ajeta spomenut je hadis
koji prenosi Ibn Ebi-Hatim od Ebu Rafi', osobo|enog
roba Allahovog Poslanika, s.a.v.s., /32/, da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., naredio ubijanje pasa, pa su, kaèm
ja /prenosilac/ do{li ljudi i upitali: "Allahov Poslani~e,
{ta nam je dozvoljeno od ove vrste /ìvotinja/ koju si
nam naredio da ubijamo?" Za{utio je, a zatim je
uslijedila objava Uzvi{enog Allaha:

232
Ne znai da je ona me|u zabranjenim stvarima, a misli se na
mokrau ivotinje ije se meso jede. Kada je u pitanju mokraa
drugih ivotinja, ona je, naravno, zabranjena.
"Pitaju te {ta im se dozvoljava. Reci: dozvo-
ljavaju vam se lijepa jela i ono {to vam ulove
ìvotinje koje ste lovu podu~ili..." Tada je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Kada ~ovjek pusti psa
i kaè: bismillahi, pa mu on ulovi ne{to, neka jede ono
{to on nije na~eo."
Rije~i Uzvi{enoga: "koje ste lovu podu -~ili", tj.
ìvotinje koje ste podu~avali u toku dresure za lov da
ga uhvate svojim pandàma. Na osnovu toga, a i
prema ovoj situaciji, zaklju~uje se: ako dresirana
ìvotinja ubije ulov udarcem ili pandòm, da nije
dozvoljen, a to je jedno od mi{ljenja imama [afije i
jedne grupe u~enjaka. Zbog ovoga Uzvi{eni Allah
kaè: "koje ste lovu podu~ili, onako kako je
Allah vas nau~io", a to je da kada vlasnik pusti
dresiranu ìvotinju ona ostane mirna, a kada je
pozove ona mu do|e i kada uhvati ulov ~uva ga za
svoga vlasnika dok ne do|e do nje, ne zadràvaju}i ga
za sebe; zbog ovoga Uzvi{eni kaè:
"Jedite ono {to vam one uhvate i spomenite
Allahovo ime pri tome", pa kada bude dresirana
ìvotinja nau~ena da ~uva ulov za vlasnika, a i on
bude spomenuo Allahovo ime u momentu njenog
pu{tanja, ulov mu je dozvoljen, pa makar ga i ubila, i
to konsenzusom u~enjaka. Tako|er su zabiljeèna i
hadiska predanja u kontekstu onoga {to potvr|uje
ovaj ajet; kao {to je navedeno u dva Sahiha od Adijj
bin Hatima: /33/ Upitao sam: "Allahov Poslani~e, ja
pu{tam dresirane pse na lov i spominjem Allahovo
ime?" Odgovorio je: "Kada pusti{ svog dresiranog psa,
spomenuv{i Allahovo ime, jedi ono {to ti uhvati."
Upitao sam: "A ako ubiju?" Odgovrio je: "I ako ubiju, a
da u tome nije u~estvovao ni jedan pas koji nije od
njih /tvojih pasa/, a ti si spomenuo Allahovo ime
prilikom pu{tanja svog psa, a za tu|e to nisi ni ~inio."
Upitao sam ga: "Ja lovim strijelom bez perja, koja je
deblja u sredini i koja udara pljo{timice, a ne {iljkom?"
Odgovorio je: "Kada ga|a{ "miradom", pa on
probije /tijelo ìvotinje/, onda jedi, a ako je pogodi
samo pljo{timice, to je onda ubijena ìvotinja i ne jedi
je." U drugome tekstu El-Buharije i Muslima
zabiljeèno je: /34/ "Kada pu{ta{ svoga psa, spomeni
Allahovo ime, pa ako ti ne{to uhvati, pa ga ti zatekne{
ìvog - zakolji to; a ako ga ve} bude ubio, a ne bude
ga jeo, onda jedi, jer je to {to ga je ulovio pas njegovo
klanje." Jedno njihovo predanje glasi: /35/ "Ako je jeo
- ti ne jedi, jer se bojim da je to on za sebe uhvatio."
Ovo je argument ve}ine u~enjaka i to je ono {to je
ispravno u [afijinom mezhebu da ako pas jede ulov
onda je apsolutno zabranjen, ali oni to nisu op{irno
izloìli. Prenosi se od jedne grupe prethodnika /selef/

5 El-Maida / Trpeza
354
da su smatrali da takav ulov nije nikako zabranjen, i o
tome postoji detaljno izlaganje.

PREDANJA O TOME

Zabiljeèna su pouzdana predanja od Selmana El-
Farisija, Sad bin Ebi-Vekkasa, Ebu-Hurejrea i Ibn-
Omera, koji prenosi od Alije i Ibn-Abbasa. One se
mogu svesti na sljede}e: kada je pu{ten pas, a bude
dresiran, njegov ulov se jede svejedno da li ga je on
jeo ili nije; ~ak ako bi pojeo i dvije tre}ine, preostala se
tre}ina moè jesti.
Ebu-Davud prenosi od Omera bin [u'ajba, on od
njegovog oca, a on od njegovog djeda, da je neki
beduin, po imenu Ebu-S'alebe, upitao: "Allahov
Poslani~e, ja imam dresirane pse, pa mi daj
obja{njenje o njihovom ulovu?" Vjerovjesnik, s.a.v.s.,
odgovorio je: /36/ "Ako ima{ dresirane pse, jedi ono
{to ti ulove." Ponovo je pitao: "I zaklano i nezaklano i
ako bi ga psi jeli?" "Da, i ako bi jeli", odgovorio je.
"Allahov Poslani~e, daj mi obja{njenje o mome luku?",
pitao je ponovo. Odgovorio je: "Jedi ono {to pogodi
tvoj luk." Upitao je: "Zaklano i nezaklano?" Odgovorio
je: "Makar od tebe bilo i daleko tako da ga ne vidi{
ako do njega nije do{la tu|a strijela ili na|e{ njen
trag." Upitao je: "Daj mi obja{njenje, o upotrebi
posu|a vatropoklonika, kada smo na to primorani?"
Odgovorio je: "Operi ga i jedi iz njega." Ovako ga
prenosi Ebu-Davud, a navodi ga i En-Nesai. Tako|er,
Ebu-Davud ga prenosi i preko Junusa bin Sejfa, od
Ebu-Idrisa El-Havlanija, od Ebu-Sa'lebe: Rekao je
Allahov Poslanik: /37/ "Kada pusti{ psa i spomene{ pri
tome Allahovo ime, jedi, pa makar i on jeo i jedi ono
do ~ega stigne tvoja ruka." Ovo su dva dobra lanca
preno{enja /isnad/.
Es-Sevri prenosi od Adijja: "Rekao je Allahov
Poslanik, s.a.v.s.: /38/ 'Ono {to ti ulovi pas vi~an lovu -
jedi. Upitao sam: Ako bi on jeo? Odgovorio je: Da."
Ova predanja ukazuju na to da je to ne{to preko ~ega
se moè prije}i, pa makar ga i pas jeo. Njih uzimaju
kao argument oni koji ne smatraju zabranjenim ulov
kojeg pas na~ne i sli~ne situacije, kako je ve}
prethodilo... Neki drugi uzeli su srednji stav pa kaù:
"Ako bi jeo nakon {to je ve} ulovio, onda je
zabranjeno zbog hadisa koji prenosi Adijj bin Hatim, a
i iz razloga na koji je ukazao Vjerovjesnik, s.a.v.s.: "Ako
jede pas, ti ne jedi, jer se bojim da je to on ulovio za
sebe",
233
me|utim, ako on uhvati ulov, pa bude
~ekao svoga vlasnika, ali mu se to oduì i on izgladni
pa jede zbog gladi, onda to nema uticaja o pitanju
zabrane. Oni u vezu sa tim navode hadis od Ebu-
Sa'leba El-Ha{inijja. Ovo je jedno pohvalno
razlu~ivanje, ali i jedno ispravno usagla{avanje izme|u
dva hadisa.
Rije~i Uzvi{enoga:

233
Naveden je u hadisu broj 35.
"Jedite ono {to vam one uhvate i
spomenite Allahovo ime pri tome", tj. prilikom
njegovog pu{tanja, kako je rekao Vjerovjesnik, s.a.v.s.,
Adijj bin Hatimu: "Kada pusti{

svog dresiranog psa
spomenuv{i Allahovo ime, jedi ono {to ti on
uhvati",
234
a, tako|er, i u hadisu od Ebu-Sa'leba koji
prenosi Buharija i Muslim: "Kada pusti{ svoga psa,
spomeni Allahovo ime; i kada pusti{ svoju strijelu,
spomeni Allahovo ime."
235
Ovo je uvjet kod imama
koji to uvjetuju, kao {to je imam Ahmed, Allah mu se
smilovao, kako je to poznato od njega, a to je da se
spomene Allahovo ime prilikom pu{tanja psa i
odapinjanja strijele. Ovo je mi{ljenje op}epoznato kod
ve}ine - da se ovim ajetom mislilo na momenat
pu{tanja. Me|utim, Ibn-Abbas kaè: "Kada pu{ta{
svoju dresiranu ìvotinju, reci: bismillahi; a ako
zaboravi{, nije grijeh."
Neki smatraju da se ovim ajetom mislilo na
spominjanje Allahovog imena pri jelu, kao {to je
potvr|eno kod El-Buharije i Muslima da je Allahov
Poslanik podu~avao svoga pastorka Omera ibn Ebu-
Seleme rekav{i: /39/ "Spomeni Allaha, jedi desnom
rukom i jedi ispred sebe."
U Buharijinom Sahihu preneseno je od h. Ai{e da
su pitali: /40/ "Allahov Poslani~e, ljudi koji su nedavno
iza{li iz nevjerstva donose nam meso i mi ne znamo je
li prilikom njegovog klanja spomenuto Allahovo ime
ili nije?" Odgovorio je: "Vi spomenite Allahovo ime i
jedite."
Prenosi imam Ahmed od Abdullaha bin Ubejda
bin Umejra da je neka èna od njih, a zvali su je
Ummu-Kulsum, njemu saop}ila od h. Ai{e /41/ da je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., jeo neku hranu sa {estericom
ashaba kada je do{ao neki gladan beduin i pojeo to u
dva zalogaja, pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
"Da je spomenuo Allahovo ime, bilo bi vam dovoljno;
pa kada neko od vas jede, neka spomene Allahovo
ime, a ako zaboravi na po~etku - neka kaè: s
imenom Allaha na po~etku i na kraju." Tako|er ga
prenosi i Ahmed, Ebu-Davud i Et-Tirmizi na vi{e
na~ina od Hi{ama Ed-Dustevanija, a Tirmizi ga
ocjenjuje kao hasen, sahih. Prenose Muslim i autori
Sunena, osim Et-Tirmizija, preko Ibn-Dùrejdà, od
Ebu Ez-Zubejra, od Dàbira ibn Abdullaha, od
Vjerovjesnika, s.a.v.s.: /42/ Kada ~ovjek u|e u svoju
ku}u spomenuv{i Allahovo ime prilikom ulaska i
prilikom jela, {ejtan kaè /svojim drugovima/:
"Nemate kona~i{ta, a ni ve~ere", a kada u|e ne
spomenuv{i Allahovo ime pri ulasku, {ejtan kaè:
"Na{li ste kona~i{te", a ako jo{ ne spomene Allahovo
ime prilikom jela, {ejtan kaè: "Na{li ste i kona~i{te i
ve~eru." Ebu-Davudov tekst:

234
Vidi hadis broj 23 i broj 37.
235
Vidi hadis broj 23 i broj 37.
355

"Od sada vam se dozvoljavaju sva lijepa jela; i
dozvoljavaju vam se jela onih kojima je data
Knjiga, i va{a su jela njima dozvoljena, i
~estite k}eri onih kojima je data Knjiga prije
vas, kada im vjen~ane darove njihove dadnete
s namjerom da se njima oènite, a ne da s
njima blud ~inite i da ih za prile`nice uzimate.
A onaj ko otpadne od prave vjere - uzalud }e
mu biti djela njegova, i on }e, na onom
svijetu, gubitnik biti."/5/

i
i
i

Nakon {to je Uzvi{eni spomenuo ne~isto}e koje je
zabranio Svojim robovima, vjernicima, i lijepa jela koja
im je dozvolio, kaè: "Od sada vam se
dozvoljavaju sva lijepa jela"; a zatim spominje
ono {to zakolju sljedbenici dviju Knjiga; jevreji i
kr{}ani, pa Uzvi{eni kaè:
"i dozvoljavaju vam se jela onih kojima je
data Knjiga". Ibn-Abbas i drugi kaù: "Zna~i ono {to
oni zakolju." Ovo je stvar oko koje postoji konsenzus
me|u u~enjacima: da je ono {to oni zakolju
dozvoljeno muslimanima, jer i oni vjeruju da je
zabranjeno zaklati osim u ime Allaha, i oni prilikom
klanja spominju samo Allahovo ime, iako oni pripisuju
Njemu, neka je Slavljen i Uzvi{en, ono od ~ega je On,
Slavljeni i Sveti, ~ist.
Potvr|eno je u sahih hadisu od Abdullaha ibn
Mugaffela da je rekao: /43/ Ba~en je mijeh s lojem (na
hrpu) na dan Hajbera, pa sam ga pritisnuo na grudi i
rekao: "Ovo danas nikome ne dam." Kada sam se
okrenuo, Vjerovjesnik se, s.a.v.s, smije{i." Pravnici
/fukaha/ po ovome zaklju~uju da je dozvoljeno i prije
podjele uzeti iz ratnog plijena potrebnu hranu i sli~no.
Ovo je jasno. Hanefijski, {afijski i hanbelijski pravnici,
nasuprot malikijskih, zaklju~uju po ovome da je
zabranjeno jesti ono {to jevreji vjeruju da im je
zabranjeno od onog {to oni kolju, kao loj i sli~no;
me|utim, bolje od toga po zna~enju je predanje
zabiljeèno u sahih hadisu /44/ "da su stanovnici
Hajbera poklonili Allahovom Posla-niku, s.a.v.s.,
pe~enu ovcu ~iju su natkoljenicu otrovali, a koja je
njemu bila najukusnija. On ju je uzeo i zagrizao, ali ga
je ona opomenula da je otrovana, pa ju je ispljuvao.
Me|utim, to je ostavilo posljedice na sjekuti}ima
Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i njegovoj vratnoj veni. S
njime je jeo i Bi{r ibn El-Bera ibn Marur, pa je umro.
Jevrejka koja je otrovala ovcu bila je ubijena, a bilo joj
je ime Zejneba." Na~in argumentovanja ovim
predanjem u tome je da je Poslanik, a.s., namjeravao
jesti ovcu, a i oni koji su bili sa njim, a da ih nisu pitali
da li su odstranili iz nje loj (za koji oni vjeruju da im je
zabranjen) ili nisu. Me|utim, dozvoljeno je samo ono
{to zakolju jevreji i kr{}ani, ali ne i idolopoklonici i
njima sli~ni, jer oni ne spominju Allahovo ime kad
kolju ìvotinje, ve} ~ak jedu i strvinu, za razliku od
sljedbenika dviju Knjiga. Postoje i drugi od kojih se
uzima glavarina /dìzja/ kao i od sljedbenika Knjige,
ali - i pored toga - muslimani ne jedu ono {to zakolju
niti se ène njihovim ènama. Rije~i Uzvi{enog:
"i dozvoljavaju vam se jela onih kojima je
data Knjiga", svojim smislom ukazuju na to da jela
sljedbenika drugih religija nisu dozvoljena.
Rije~i Uzvi{enog: "i va{a su jela njima
dozvoljena", tj. dozvoljeno vam je da im date od
onoga {to ste zaklali, kao {to i vi jedete ono {to su oni
zaklali. Ovo spada u uzvra}anje i nagra|ivanje istom
mjerom, a {to se ti~e hadisa koji glasi: /45/ "Druì se
samo sa vjernikom i hranu tvoju neka jede samo
bogobojazan", on se odnosi na preporu~ljivost /nedb/
i poèljnost /istihbab/.
Rije~i Uzvi{enog: "i ~estiste vjernice su vam
dozvoljene", tj. dozvoljen vam je brak sa slobodnim
i krjeposnim ènama koje su vjernice, a ovo je
spomenuto kao uvod za ono {to dolazi, a to su rije~i
Uzvi{enoga:
"i ~estite k}eri onih kojima je data Knjiga
prije vas", tj. ~estite i krjeposne od bluda, kao {to
kaè Uzvi{eni: "kada su ~edne i kada javno ne
~ine blud i kada tajno ne ` ve s ljubavnicima".
(4:25) Naime, ljudi se nisu ènili sljedbenicama
Knjige nakon {to je objavljen ajet iz sure El-Bekare koji
glasi:
"Ne ènite se mnogobo{kinjama dok ne
postanu vjernice" (2:221), sve dok nije objavljen
ajet:
"i ~estite k}eri onih kojima je data Knjiga
prije vas", pa su ovaj ajet postavili kao specifikaciju
/tahsis/ onog iz sure El-Bekare: "Ne ènite se
mnogobo{kinjama..." Rije~i Uzvi{enog:
"kada im vjen~ane darove nj hove dadnete",
tj. njihove mehrove, odnosno, zato {to su one ~estite i
neporo~ne, isplatite im vjen~ane darove draga srca.
Rije~i Uzvi{enog:
"s namjerom da se nj ma oènite, a ne da s
njima blud ~inite i da ih za prile`nice
uzimate", tj. kao {to je ~estitost uvjet kod èna, a to
je neporo~nost od bluda, to je uvjet i za ljude da
budu moralno ~estiti i krjeposni. Zbog ovoga
Uzvi{eni kaè: "a ne da s njima blud ~inite";
"musafihun" su bludnici "i da ih za prile`nice
uzimate", tj. da ne budete samo njihovi ljubavnici.
Poradi ovoga i imam Ahmed ibn Hanbel, Allah mu se
smilovao, smatra nesipravnim brak bludnice dok se
ne pokaje, a tako|er kod njega nije ispravan ni brak
nemoralna ~ovjeka sa neporo~nom ènom, sve dok

5 El-Maida / Trpeza
356
se ne pokaje, a prema ovome ajetu i hadisu: /46/
"Neka ne èni bi~evani bludnik osim istu takvu." Ibn-
Dèrir prenosi od Hasana: Omer je rekao: "Naumio
sam da nikom ko je u~inio razvrat u islamu ne
dozvolim da oèni ~estitu ènu." Na to je reagovao
Ubejj ibn Ka'b: Vladaru pravovjernih, idolopoklonstvo
je ve}i grijeh, a za njega se prima pokajanje, ako se
pokaje." O ovome pitanju }e se op{irno govoriti kod
rije~i Uzvi{enog: "Bludnik ne treba da se èni osim
bludnicom ili mnogobo{kinjom, a bludnica ne treba
da bude poèljna osim bludniku ili mnogobo{cu, to je
zabranjeno vjernicima."
236
Zbog ovoga Uzvi{eni kaè:
"A onaj ko otpadne od prave vjere - uzalud }e
mu biti djela njegova i on }e, na onom svijetu,
gubitnik biti."

"O vjernici, kada ho}ete namaz obaviti, lica
svoja i ruke svoje do iza laktova operite - a
glave svoje potarite - i noge svoje do iza
~lanaka. A ako ste dùnupi, onda se okupajte;
a ako ste bolesni ili na putu ili ako ste izvr{ili
prirodnu potrebu ili ako ste se sastajali sa
ènama, a ne na|ete vode, onda rukama
svojim ~istu zemlju dotaknite i njima preko
lica svojih i ruku svojih prije|ite. Allah vam ne
èli pri~initi pote{ko}e ve} vas èli u~initi
~istim i blagodat Svoju vam upotpuniti, da
biste bili zahvalni."/6/

,

Mnogi iz prvih generacija /selef/ o rije~ima Uzvi-
{enog: "kada ho}ete namaz obaviti" kaù da
zna~e: "Kada ho}ete namaz obaviti, a vi ste izvr{ili
prirodnu potrebu..." Drugi kaù: "Kada ustanete iz sna
da namaz obavite..." Oba su ova mi{ljenja bliska po
zna~enju. Tre}i kaù: "Ajet ima op}enitije zna~enje od
toga, jer nare|uje uzimanje abdesta radi obavljanja
namaza; me|utim, kada je u pitanju onaj koji je
izvr{io prirodnu potrebu, njemu je abdest du`nost
/vadìb/, a onome koji je sa abdestom njemu je to
preporu~eno." Ima i mi{ljenje da je uzimanje abdesta
za svaki namaz bilo obavezno /vadìb/ u po~eteku
islama, ali je to poslije derogirano i ostao je poèljan
/mustehabb/, kao {to se moè iz stalnog obnavljanja
abdesta za svaki namaz Ibn-Omera vidjeti ukazivanje
na poèljnost toga, kakav i jeste stav ve}ine u~enjaka.
Ibn-Dèrir prenosi od Ibn-Sirina da su se halife /h.
Ebu-Bekr, h. Omer, h. Osman i h. Alija/ abdestili za
svaki namaz. Imam Ahmed prenosi od Burejde: /47/
"Allahov Poslanik, s.a.v.s., abdestio se za svaki namaz,
a na dan osvajanja Meke abdestio se je, potrao svoje
mestve i sve namaze klanjao sa jednim abdestom, pa
ga je h. Omer upitao: "Allahov Poslani~e, u~inio si
ne{to {to nisi praktikovao?" Odgovorio je: "Zaista sam
to namjerno u~inio, Omere." Ovako ga prenose
Muslim i autori Sunena iz Sufjanova predanja, a Et-
Tirmizi ga ocjenjuje kao hasen sahih. Ibn-Dèrir
prenosi od En-Nezzala ibn Sebre da kaè: "Vidio sam
h. Aliju kako klanja podne - namaz, poslije je sjeo pred
ljudima u dvori{tu, zatim je donio vodu, oprao lice i
ruke, a onda je potrao glavu i noge i rekao: "Ovo je
abdest onoga ko nije izvr{io prirodnu potrebu." Ibn-
Dèrir prenosi od Ibrahima: H. Alija je izvagao neko
sjemenje, pa se abdestio skrativ{i i obaviv{i samo
najnu`nije, a potom rekao: "Ovo je abdest onoga koji
nije izvr{io prirodnu potrebu."
237
Tako|er, Ibn-Dèrir
prenosi od Enesa: Omer ibn El-Hattab uzeo je abdest
skrativi{i ga, pa je rekao: "Ovo je abdest onoga koji
nije izvr{io prirodnu potrebu." Ovo je vjerodostojno
predanje i tako legitimnost pohvalnosti /istihbab/
uzimanja abdesta argumentuje tradicija /sunnet/.

"

236
Vidi ajet broj 3 iz dvadeset i etvrte sure, En - Nur.
Rije~i Uzvi{enoga: "lica svoja operite . Jedna
grupa u~enjaka na osnovu rije~ima Uzvi{enog: "kada
ho}ete namaz obaviti, lica svoja operite",
zaklju~uje da je obavezan nijet u abdestu, jer je za-
mi{ljeno zna~enje govora ( kada ho}ete namaz
obaviti, lica svoja operite), tj. radi molitve, kao {to
kaù Arapi: "Kada vidi{ vladara, ustani", tj. njemu, radi
njega. Pouzdano je zabiljeèno u dva Sahiha : /48/
"Djela su prema nijetima i svakome pripada ono {to je
naumio." Poèljno je da se spominje Allahovo ime
prilikom abdesta, kako je do{lo u hadisu preko
valjanih lanaca preno{enja, od grupe ashaba, od
Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je rekao: /49/ "Nema
abdesta onaj ko prilikom njega nije spomenuo
Allaha." Preporu~eno je, tako|er, oprati ruke prije
njihovog stavljanja u posudu, a to je neophodno
poslije ustajanja iz sna, kako je utvr|eno kod El-
Buharije i Muslima od Ebu-Hurejrea - da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: /50/ "Kada se neko od vas
probudi iz sna, neka ne stavlja svoju ruku u posudu /s
vodom/, prije nego je opere tri puta, jer on ne zna
gdje mu je bila ruka u snu."
Granica lica u duìnu od korijena je kose pa do
kraja donje vilice sa bradom, i u {irinu od uha do uha.
A o bradi koja je duà od obavezne postoje dva
mi{ljenja; po jednom ju je obavezno politi vodom, jer
je ona sastavni dio lica. Zabiljeèno je u hadisu /51/
da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., vidio nekoga ~ovjeka
prekrivene brade, pa mu je rekao: "Otkrij je, jer je

237
Ova predanja od h. Alije dobre su i jedna druga osnauju.
357
brada dio lica." Poèljno je i provu}i prste groz gustu
bradu, a autenti~no je zabiljeèno da je on, s.a.v.s.,
peru}i lice tri puta provla~io prste kroz bradu. Prenosi
imam Ahmed od [efika /52/ kako je vidio h. Osmana
da se abdesti, pa navodi hadis i kaè: Osman je
provukao tri puta prste kroz bradu kada je prao lice, a
zatim je rekao: "Vidio sam Allahovog Poslanika,
s.a.v.s., kako radi ovo {to ste vidjeli da sam ja uradio."
Prenosi ga Et-Tirmizi i ocjenjuje ga kao hasen hadis, a
prenosi ga i Ibn-Madè. I El-Buhari ga smatra hasen
hadisom. El-Bejheki kaè: "...i prenijeli smo o olak{ici
/ruhsa/ u ostavljanju provla~enja prstiju kroz bradu od
Ibn-Omera i Hasana ibn Alije, zatim od En-Nehaijja i
jedne grupe tabiina".
/53/ Utvr|eno je od Vjerovjesnika, s.a.v.s., u
vjerodostojnim hadisima /sahih/ da bi on, kada bi se
abdestio, izapirao usta i nos. Imami se razilaze oko
toga da li su ove dvije radnje obavezne /vadìb/ u
abdestu i kupanju, ili su poèljne /mustehab/.
238

Prenosi imam Ahmed od Ibn-Abbasa /54/ da se je
abdestio; uzeo je {aku vode pa je izaprao njom usta i
nos, zatim je uzeo drugu {aku vode pa uradio tako
isto, tj. pridodao je svojoj drugoj ruci, pa njom oprao
svoje lice, zatim je uzeo {aku vode pa oprao svoju
desnu ruku, pa je to ponovio sa lijevom rukom, a
zatim je potrao svoju glavu. Ponovo je uzeo {aku
vode, pa je polio po svojoj desnoj nozi dok ju je
oprao, zatim je uzeo {aku vode, pa njome oprao
svoju lijevu nogu, rekav{i na kraju: "Ovako sam vidio
Allahovog Poslanika, s.a.v.s.", tj. da se abdesti. Prenosi
ga i El-Buhari. Rije~i Uzvi{enoga:
"i ruke svoje do iza lakata", tj. sa laktovima.
Prenosi se od Dàbira ibn Abdullaha da kaè: /56/
"Kada bi se Allahov Poslanik, s.a.v.s., abdestio, snosio
je vodu i na svoje laktove.
239
(Slab hadis /daif/).
Poèljno je da opere i mi{ice svojih nadlaktica, kako to
prenosi El-Buhari i Muslim od Ebu-Hurejrea: Rekao je
Allahov Poslanik, s.a.v.s.: "Moj ummet }e na Dan
Ustajanja (proìvljenja) biti prozvan svijetlih glava,
ruku i nogu, od tragova abdesta, pa ko od vas moè
produìti svoje svjetlo, neka to i u~ini."
Rije~i Uzvi{enoga: "a glave svoje potarite -
/bi-ruusikum/..." Slovo "ba" je ovdje radi vezivanja.
O opisu Poslanikovog, s.a.v.s., abdesta zabiljeèno je
predanje kod El-Buharije i Muslima od Abdullaha ibn
Zejda ibn Asima da ga je neki ~ovjek upitao: /57/
"Moè{ li nam pokazati kako se abdestio Allahov
Poslanik, s.a.v.s.?" Abdullah ibn Zejd je odgovorio:
"Da", a zatim je zatraìo vodu za abdest...Zatim je
potrao svoju glavu rukama, naprijed i nazad, po~ev{i
od prednjeg dijela glave, a potom ih spustiv{i na
potiljak, a zatim bi se vratio na mjesto s kojeg je
po~eo i na kraju bi oprao svoje noge. Od h. Alije se
prenosi isto ovo.
240
Ebu-Davud prenosi od Muavije i
El-Mikdada da daju skoro isti opis Poslanikovog,
s.a.v.s., abdesta. U ovim hadisima je argument onih
koji smatraju obaveznim potiranje cijele glave, kakav
je stav i Malikov i Ahmedov...

238
Kaem: "Vjerodostojno je zabiljeeno od Vjerovjesnika, s.a.v.s.,
da je rekao: Usta i nos su dio lica, a ui su dio glave.'" Ovim hadisom
je potvr|ena obaveza pranja usta i nosa, jer su usta i nos dio lica, a lice
oprati je obavezno /vadib/, ali tim hadisom je utvr|ena i obaveznost
potiranja uiju.
239
"U njemu je Kasim ibn Muhammed koji je odbaen /metruk/, a i
njegov djed je slab prenosilac /daif/, a Allah najbolje zna." (Ibn-
Kesir)
Hanefije smatraju da je obavezno potiranje
~etvrtine glave, a to je prednji dio glave. [afije kaù da
je obavezno samo ono za {to se upotrebljava imenica
potiranje, pa kada bi potrao dio kose sa glave bilo bi
mu dovoljno. Obje grupe se pozivaju na hadis koji
prenosi El-Mugire ibn [ube u kojem stoji: "...pa je
oprao svoje ruke i potrao prednji dio glave /nasijetun/
i preko turbana i svojih mestvi", ostatak hadisa je u
Muslimovom Sahihu i drugim zbirkama. Me|utim,
prigovaraju im u~enici imami Ahmeda, da se
Poslanik, s.a.v.s., ograni~io na potiranje prednjeg
dijela glave, jer je upotpunio potiranje ostatka glave
preko turbana. Mi u vezi sa time kaèmo da to nije na
mjestu, jer kako su o tome do{li mnogi hadisi da je on
potirao turban i mestve, to je onda pre~e i vi nemate
u tome argument da je dozvoljeno ograni~iti se samo
na potiranje prednjeg dijela glave ili jednog dijela
glave, bez upotpunjenja preko turbana. Rije~i
Uzvi{enoga:
"i noge svoje do iza ~lanaka" ~itaju se u
akuzativu "ve erdùlekum" - i noge svoje, vezano za
"lica svoja i ruke svoje do iza lakata operite". Prenosi
Ibn Ebi-Hatim od Ibn-Abbasa da je on ~itao: "ve
erdùlekum", govore}i da se ta rije~ odnosi na pranje.
Isto to preneseno je i od Abdullaha ibn Mesuda,
Urve, Ataa, Ikrime, Hasana, Mudàhida, Ibrahima, Ed-
Dahhaka, Es-Suddija, Mukatila ibn Hajjana, Ez-
-Zuhrija i Ibrahima Et-Temimija. Ovaj na~in ~itanja
/kiraet/ o~ito ukazuje na obaveznost pranja nogu,
kako su to i smatrale prve generacije /selef/. Na
osnovu ovoga neki smatraju da je obavezno voditi
ra~una o redoslijedu prilikom uzimanja abdesta, kakvo
je mi{ljenje ve}ine (dùmhur), za razliku od Ebu-
Hanife, koji nije uvjetovao redoslijed /tertib/, ~ak ako
bi oprao noge, a zatim potrao glavu i oprao ruke, a
zatim lice, bilo bi dostatno...!!!, jer ajet nare|uje
pranje ovih organa, a veznik "ve"- i ne ukazuje na
redoslijed. Ve}ina ovako odgovara: "Ajet ukazuje na
obaveznost slijeda /takib/, koji nu`no iziskuje
rodoslijed zbog veznika fe u rije~ima Uzvi{enog:
lica svoja operite..., koje ukazuju na du`nost
pranja lica na po~etku prilikom ustajanja na namaz,
jer je to tako nare|eno posljedi~nim veznikom fe
/faut-takib/, a on iziskuje redoslijed." Odgovaraju}i
hanefijama drugi kaù: "Mogu}e je samo da se
Poslanik, a.s., abdestio po redoslijedu, i onda je on
obavezan, ili nije po redoslijedu i onda on nije
obavezan, ali niko to ne tvrdi. Stoga je du`nost ono
{to mi kaèmo", tj. redoslijed.

240
Iz predanja Abduhajra, pa ta imaju da kau iije...?

5 El-Maida / Trpeza
358
Drugi je na~in ~itanja u genitivu... (vemsehu bi-
ruusikum ve erdùlikum - a glave svoje potarite i
noge svoje do iza ~lanaka). [iije njime obrazlaù svoje
mi{ljenje o obaveznosti potiranja nogu, jer je ta rije~
kod njih veznikom vezana za potiranje glave.Ovaj
na~in ~itanja u genitivu je mogu}; bilo zbog
neposredne blizine i povezanosti re~enice, kao {to
Arapi kaù: "hud`ru dabbin harebin" - jazbina
bodljorepog gu{tera-mu`jaka, ili rije~i Uzvi{enog:
"Na njima }e biti odijela od tanke zelene
svile, i od te{ke svile" (76:21), i ovo je poznato i
dopu{teno u arapskom jeziku; bilo da se to odnosi na
potiranje nogu kad su na njima mestve. [afija,
Uzvi{eni Allah mu se smilovao, kaè: "Odnosi se na
potiranje nogu kad su na njima mestve." U svakom
slu~aju pranje nogu stroga je du`nost i ono je
neophodno, kako poradi ovoga ajeta, tako i poradi
hadisa koje }emo navesti.
Iako jedna skupina smatra: "Ajet ukazuje na poti-
ranje, ali se time mislilo na neznatno i kratko pranje."
Me|u najboljim argumentima za to je predanje hafiza
El-Bejhekija koju prenosi svojim lancem preno{enja
/58/ od Alije ibn Ebi-Taliba da je on klanjao podne, a
potom se zadrào na nekom {irem mjestu u Kufi,
poradi rje{avanja problema s kojima su se susretali
ljudi, sve do ikindija - namaza, kada mu je donesena
neka posuda /kuz/ sa vodom, iz koje je zagrabio
jednu {aku, a zatim njome potrao svoje lice, ruke,
glavu i noge, ustao, popio ostatak vode stoje}i i
rekao: "Neki ljudi preziru da piju vodu stoje}i, a
Allahov Poslanik, s.a.v.s, postupao je kao {to sam i ja
postupio." Jo{ je dodao: "Ovo je abdest onoga ko nije
obavio prirodnu potrebu." Prenosi ga i El-Buhari u
Sahihu od Adema sa pribli`nim zna~enjem. A oni od
{iija koji smatraju obaveznim potiranje nogu na na~in
kako se potiru mestve u zabludi su, a i druge zavode.

HADISI KOJI GOVORE O
NEOPHODNOSTI PRANJA NOGU

Prenosi se, razli~itim predanjima, od vladara pra-
vovjernih, Osmana, Alije ibn Taliba, od Ibn-Abbasa,
Muavije, Abdullaha ibn Zejda ibn Asima i Mikdada
ibn Mad Jekriba /59/, da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
prao svoje noge u vodi za abdest, bilo jedan, dva ili tri
puta, a i u hadisu kojeg prenosi Amr ibn [uajb, od
svoga oca, a on od svoga djeda /60/, da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., uzimaju}i abdest oprao i svoje noge,
a zatim rekao: "Ovo je abdest bez kojeg Allah ne
prima namaz."
El-Buhari i Muslim biljeè od Abdullaha ibn Amra
da je rekao: /61/ "Allahov Poslanik, s.a.v.s., izostao je
na nekome putovanju na koje smo krenuli. U
me|uvremenu, kada nas je sustigao, nastupilo je
vrijeme ikindija - namaza i mi smo se abdestili, ali smo
po~eli potirati na{e noge, pa je on povikao najja~im
glasom: "Potpuno uzimajte abdest! Te{ko petama od
Vatre!" Tako|er ga prenose u svojim "Sahihima" i od
Ebu-Hurejrea.
Muslim u Sahihu penosi od h. Ai{e, a ona od
Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je rekao: /62/ "Potpuno
uzimajte abdest! Te{ko petama od Vatre!"
Ibn-Dèrir prenosi od Ebu-Umame, ili od njegovog
brata: /63/ Allahov Poslanik, s.a.v.s., vidio je neke
ljude kako klanjaju, a na peti nekoga od njih vidjelo
se jedno mjesto veli~ine drama, ili ~ak nokta koje nije
skvasila voda, pa je rekao: "Te{ko petama od Vatre."
Od tada, ako bi neko primijetio da mu je na nozi
ostalo ne{to suho, ponavljao bi abdest."
Argumentovanje ovim hadisima savim je jasno, jer
da je stroga du`nost /fard/ potiranje nogu ili da je to
dozvoljeno, ne bi on izrekao prijetnju za nepotpuno
izvr{avanje toga, jer potiranje /mesh/ ne obuhvata
cijelu nogu, ve} se samo potire ono {to se potire
preko mestava. Tako imam Ebu-Dàfer ibn Dèrir,
Uzvi{eni Allah mu se smilovao, upu}uje ovu
argumentaciju protiv {iija.
Muslim prenosi u svome Sahihu od Omera ibn El-
Hattaba /64/, da se neki ~ovjek abdestio, ali je
izostavio jedno mjesto na svojoj nozi veli~ine nokta, a
Vjerovjesnik, s.a.v.s., vidio ga je i rekao mu: "Povrati
se, pa lijepo uzmi abdest." U Ahmedovom rivajetu
kaè se: /65/...naredio mu je da ponovi abdest.
241

Imam Ahmed i autori Sunena prenose od Lekita
ibn Sabre: /66/ Upitao sam: "Allahov Poslani~e,
obavijesti me o na~inu uzimanja abdesta?" Odgovorio
je: "Propisno uzmi abdest; provuci prste jedne ruke
izme|u prstiju druge ruke i potpuno isperi nos, izuzev
ako si posta~."
Dio hadisa koji prenosi imam Ahmed /67/: ...zatim
}e oprati svoje noge kako mu je naredio uzvi{eni
Allah...
242
od Amra ibn Abese, r.a., a nalazi se i u
Muslimovom Sahihu u drugoj verziji, mada se i u
njemu kaè: ... zatim }e oprati svoje noge kako mu je
naredio Uzvi{eni Allah... - ukazuje na to da Kuran
nare|uje pranje /nogu/. Tako|er i Ebu-Ishak Es-Sebi'i
prenosi od El-Harisa od Alije ibn Ebi-Taliba, r.a., da je
rekao: /68/ "Perite noge do ~lanaka, kako vam je
nare|eno."
Ovim ti postaje jasan smisao hadisa koji prenosi
Abdu-Hajr od Alije /69/, da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., skvasio i trljao svoje noge i u sandalama.
Mislio je na povr{insko pranje kada su noge u
sandalama i nema nikakve smetnje za pranje kada je
~ovjek u svojoj obu}i. Me|utim, u ovome je hadisu
odgovor onima koji idu u jednu krajnost i
cjepidla~enje i koji su sumnji~avi prema svemu.
Sli~no prenosi i Ibn-Dèrir od Huzejfe: /70/
"Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio je na nekom smetlji{tu,

241
U Ebu-Davudovom predanju jo se dodaje: "i namaz". Ovo je
dobar, jak i vjerodostojan lanac prenoenja.
242
U predanju Amra ibn Abese on kae: "A da ga nisam uo od
njega osim jedan, dva ili tri puta uo sam ga od Allahovog
Poslanika, s.a.v.s., sedam puta i vie." Njegov lanac pre-noenja je
vjerodostojan.

359
pa je mokrio stoje}i, a zatim je zatraìo vodu pa se
abdestio i potrao preko svoje obu}e." To je
vjerodostojan hadis na koji Ibn-Dèrir odgovara
(drugim predanjem) koji prenose pouzdani i
meritorni prenosioci /sukat, huffaz/ od El-Eame{a, on
od Ebu-Vaila, a on od Huzejfe: /71/ "pa je mokrio
stoje}i, a zatim se abdestio potrav{i svoje mestve".
Mislim /Ibni-Kesir/ da se ova dva hadisa mogu
uskladiti tako {to je on ustvari imao na nogama
mestve preko kojih je bila obu}a. U Ahmedovom
predanju od Evsa ibn Ebi-Evsa kaè /Evs/ : /72/ "Vidio
sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako se abdesti
potrav{i svoju obu}u, a potom je ustao da obavi
namaz." U Ebu-Davudovom predanju od istog Evsa
on kaè: /73/ "Vidio sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s.,
da je oti{ao na neko smetlji{te, pa se pomokrio i
abdestio potrav{i svoju obu}u i noge."
Ibn-Dèrir zaklju~uje: "Ovo se odnosi na to da se
tako abdestio kad nije izvr{io prirodnu potrebu, a
ina~e je vjerodostojna i autenti~na Poslanikova,
s.a.v.s., naredba o op}enitosti pranja nogu pri
uzimanju abdesta vodom i to prenesena
op}era{irenom tradicijom (bin-nakli el-mustefidi), koja
isklju~uje bilo kakvu ispriku onoga do koga stigne ili
mu bude dostavljena. Neki smatraju da je ovaj ajet
dokinuo olak{icu potiranja preko mestvi na temelju
nekog nevjerodostojnog predanja od Alije, r.a. Ono
{to je pouzdano utvr|eno od Alije, r.a., jeste potiranje
preko mestvi, kao {to je i od Vjerovjesnika, s.a.v.s.,
utvr|eno potiranje preko mestvi poslije objave ovog
~asnog ajeta." Imam Ahmed prenosi od Dèrira ibn
Abdullaha El-Bedèlija da kaè: /74/ "Primio sam islam
poslije objave sure El-Maide i vidio sam Allahovog
Poslanika, s.a.v.s., da potire
243
nakon {to sam primio
islam."
Buharija i Muslim prenose od Hemmama da je
rekao: /75/ Dèrir se mokrio, zatim abdestio potrav{i
preko svojih mestvi. Upitan je: "Radi{ tako?"
Odgovorio je: "Da, jer sam vidio Allahovog Poslanika,
s.a.v.s., da je mokrio, a zatim se abdestio potrav{i
preko svojih mestvi." Tevaturom (velikim brojem
prenosilaca u svakoj generaciji) utvr|ena je, od
Allahovog Poslanika, s.a.v.s., vjerozakonska ispravnost
potiranja po mestvama i to njegovom rije~ju i
praksom.

* * *

Rafidije oponiraju tome bez ikakve osnove, ustvari
neznanjem i zabludom, i ako je to utvr|eno u
Muslimovom Sahihu iz predanja vladara pravovjernih
Alije ibn Ebi-Taliba, r.a., kao {to je od njega utvr|ena
u Buhariji i Muslimu od Vjerovjesnika, s.a.v.s., zabrana
privremenog braka /nikahul-mutati/, a oni ga
dozvoljavaju. Tako i ovaj ~asni ajet dokazuje
obaveznost pranja nogu, pored onoga {to je krajnje
vjerodostojno (tevaturom) utvr|eno iz prakse
Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a prema ovome ~asnom
ajetu. Me|utim, oni oponiraju svemu tome. Tako|er
imaju opre~an stav o pitanju dva zglavka na nozi koji
predstavljaju dvije ispup~ene kosti na rastavu
potkoljenice i noge, kako na to ukazuju hadisi. Tako
prenose El-Buhari i Muslim: /76/ od Osmana, da se
abdestio oprav{i svoju desnu nogu do zglavaka, a i
lijevu isto tako.

243
Tj. preko svojih mestava.
Prenosi Buharija kao muallek /bez seneda/, ali
potpuno sigurno,zatim Ebu-Davud i Ibn-Huzejme u
svome Sahihu od En-Nu'mana ibn Bi{ra da je rekao:
/77/ Okrenuo nam se Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
svojim licem i rekao: "Ispravite i poravnajte safove - tri
puta - jer, tako mi Allaha, ili }ete poravnati i
upotpuniti safove ili }e Allah razjediniti va{a srca", pa
sam vidio ljude kako priljubljuju me|usobno no`ne
~lanke (ka'b), svoja koljena i ramena." Tekst je ovog
hadisa od Ibn-Huzejme. Nije mogu}e da rije~ (ka'b)
ovdje zna~i ne{to drugo osim ispup~enu kost iznad
stopala, tako da je zglavak jednog bio paralelno
zglavku njegova druga. To dokazuje ono {to smo mi
naveli da su to dvije ispup~ene kosti na rastavu
/zglobu/ potkoljenice i stopala, kakav je i stav sunnija.
Rafidije smatraju da rije~ ka'b ovdje zna~i petu, a na
svakoj nozi je po jedna peta, pa ti razmisli...
Rije~i Uzvi{enoga:
"... a ako ste bolesni, ili na putu, ili ako ste
izvr{ili prirodnu potrebu, ili ako ste se
sastajali sa ènama, a ne na|ete vode, onda
rukama svojim ~istu zemlju dotaknite i njima
preko lica svojih i ruku svojih prije|ite." O
svemu ovom prethodio je komentar u ajetu o
ènama
244
, pa nemamo potrebe ovdje vra}ati se na
to, kako bismo, izbjegli preop{irnost. Rije~i
Uzvi{enoga: "Allah ne èli pri~initi vam
pote{ko}e", tj. olak{ao je, a nije vam oteào, ~ak je
dozvolio uzimanje tejemmuma /potiranja lica i ruku/
u bolesti i zbog nedostaka vode, kao {iroku
mogu}nost vama i milost, i ~ak mu dao ulogu vode,
izuzev u nekim okolnostima koje su ve} ranije
poja{njene.
Rije~i Uzvi{enog:
"...sve vas èli u~initi ~istim i blagodat vam
Svoju upotpuniti, da biste bili zahvalni", tj.
zbog davanja {irih mogu}nosti i blagosti prema vama
u onome {to vam je propisao. Tradicija /sunnet/
podsti~e na u~enje dove Uzvi{enom Allahu,
neposredno poslije uzimanja abdesta, da uvrsti
izvr{ioca me|u one koji su se o~istili izvr{iv{i imperativ
ovog ~asnog ajeta. U Muslimovom Sahihu zabiljeèno
je od Omera, r.a., da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao:
/78/ "Svakom od vas koji uzme abdest, pa zavr{i ili
upotpuni abdest u~e}i: E{hedu en la ilahe illellahu ve
enne muhammeden abduhu ve resuluhu - Svjedo~im
da nema nikakava boga osim Allaha i da je

244
Pogledaj 34. ajet etvrte sure - En-Nisa (@ene)

5 El-Maida / Trpeza
360
Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik - otvore se
osam vrata Dènneta da u|e na koja ho}e." Tako|er
Muslim prenosi od Kaba ibn Murre, koji kaè: Rekao
je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: /79/ "Svakoga ~ovjeka,
kada se abdesti, napu{taju grijesi: prilikom pranja ruku
grijesi napu{taju ruke; kada pere lice, grijesi mu odlaze
sa lica; kada potire glavu grijesi odlaze sa nje; kada
pere noge, njegovi grijesi ih napu{taju." Tako|er, on
prenosi od Ebu-Malika El-E{arijja da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: /80/ "îsto}a /tuhur/ pola je
vjerovanja /iman/, rije~i: el-hamdulillahi (hvala Allahu)
ispunjavaju Mizan /tezulju djela/, rije~i: subhanallahi
vallahu ekber (slavljen je i uzvi{en Allah) ispunjavaju
prostor izme|u nebesa i Zemlje, post je {tit, strpljivost
je svjetlo, milostinja je jasan znak, a Kur'an je
argument tebi ili protiv tebe. Svaki ~ovjek osvi}e
zalaù}i sebe, pa se neko spasi, a neko upropasti."
Tako|er on, Uzvi{eni Allah mu se smilovao, prenosi
od Ibn-Umera: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: /81/
"Allah ne prima milostinju datu od prevare, niti namaz
bez abdesta." Tako ga prenose Ahmed, Ebu-Davud,
Nesaija, i Ibn-Madè od [u'be.

I sjetite se Allahove milosti kojom vas je
obasuo i zavjeta kojim vas je obavezao, kad
ste rekli: "Slu{amo i pokoravamo se!" I bojte
se Allaha, jer Allah zna sva~ije misli. /7/ "O
vjernici, du`nosti prema Allahu izvr{avajte, i
pravedno svjedo~ite! Neka vas mr`nja koju
prema nekim ljudima nosite nikako ne
navede da nepravedni budete! Pravedni
budite, to je najbliè bogobojaznosti, i bojte
se Allaha, jer Allah dobro zna ono {to ~inite."
/8/ "Onima koji budu vjerovali i dobra djela
~inili Allah obe}ava oprost i nagradu
veliku /9/ a oni koji ne budu vjerovali i
dokaze Na{e budu poricali - bit }e stanovnici
Dèhennema."/10/ "O, vjernici, sjetite se
Allahove blagodati prema vama kada su neki
ljudi htjeli do~epati se vas, a On je zadrào
ruke njihove. I bojte se Allaha, i neka se
vjernici samo u Allaha pouzdaju!"/11/

Uzvi{eni Allah podsje}a Svoje robove, vjernike na
blagodat koju im je dao uzakoniv{i im ovu veliku
Vjeru i poslav{i im ovog ~asnog Poslanika, kao i na
obavezu i zavjet koji je uzeo od njih da }e mu dati
prisegu, slijediti ga, pomagati, primiti od njega vjeru
(din) i dostaviti ga drugima, pa Uzvi{eni kaè:
I sjetite se Allahove milosti kojom vas je oba-
suo i zavjeta kojim vas je obavezao, kad ste
rekli: "Slu{amo i pokoravamo se!" Ovo je
prisega koju su dali Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., kada
su, primaju}i islam, izjavili: "Dajemo prisegu
Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., na slu{anje i pokornost
u svemu {to volimo i preziremo, u davanju prednosti
njemu nad nama i da ne}emo osporavati nikome
ne{to ~ega je dostojan." U rije~ima Uzvi{enog:
"I bojte se Allaha", On nare|uje ustrajnost u
bogobojaznosti i ~estitosti u svim okolnostima, a
zatim im stavlja do znanja da On zna tajne i pomisli
kojima su zaokupljena srca i du{e, pa kaè: jer
Allah zna sva~ije misli". Rije~i Uzvi{enog:
"O vjernici, du` -nosti prema Allahu
izvr{avajte", tj. slijede}i Istinu poradi Allaha, a ne
radi ljudi i radi toga da bi se to pro~ulo: "i pravedno
svjedo~ite!", tj. budite pravedni. Potvr|eno je u
Buhariji i Muslimu da je En-Nu'man ibn Be{ir rekao:
/82/ Moj babo mi je ne{to poklonio, a moja majka,
'Amra bint Revaha je prigovorila: "Nisam zadovoljna
dok ti to ne odobri Allahov Poslanik, s.a.v.s." Oti{ao
mu je da bi on, s.a.v.s., posvjedo~io ispravnost
davanja, milostinje koja je bila meni namijenjena.
Upitao ga je: "Da li si to isto poklonio svoj svojoj
djeci?" Odgovorio je: "Ne..." Rekao mu je: "Bojte se
Allaha i budite pravedni me|u va{om djecom. Ja ne
mogu potvrditi ne{to {to je nepravedno." Moj babo
se vratio i povukao tu milostinju.
Rije~i Uzvi{enog:
"Neka vas mr`nja koju prema nekim ljudima
nosite nikako ne navede da nepravedni
budete!", tj. neka vas ne ponese mr`nja prema
nekim ljudima da isklju~ite pravednost spram njih,
nego budite pravedni i spram prijatelja i spram
neprijatelja i poradi ovoga Uzvi{eni kaè: "Pravedni
budite, to je najbliè bogobo-jaznosti", tj. va{a
primjena pravednosti blià je ~estitosti od njenog
izostavljanja. Rije~i Uzvi{enog:
"i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono {to
~inite", tj. On }e vas nagraditi ili kazniti prema
onome {to On zna da ste uradili, bilo to dobro ili zlo.
"Onima koji budu vjerovali i dobra djela
~inili Allah obe}ava oprost", tj. za njihove grijehe
;
i "i nagradu vel ku", a to je Dènnet, koji je dio
Njegove milosti prema Njegovim robovima, koji oni
ne mogu zasluìti svojim djelima, ve} Njegovom
milo{}u i dobrotom, ali ne isklju~uju}i spoznaju da je
Uzvi{eni Allah dao da njihova djela budu uzrok
361
postizanja Njegove milosti, dobrote, oprosta i
zadovoljstva, pa sve od Njega potje~e i On je vlasnik
svega, a sva zahvalnost Njemu pripada i od Njega je
darivanje.
Zatim Uzvi{eni kaè:
"a oni koji ne budu vjerovali i dokaze Na{e
budu poricali - bit }e stanovnici Dèhennema";
ovo je zbog Njegove pravde, mudrosti i suda koji
nikome nepravdu ne ~ini, jer je to sud Apsolutno
Pravednog, Mudrog i Mo}nog. Rije~i Uzvi{enog:

"O vjernici, sjetite se Allahove blagodati prema
vama kada su se neki ljudi htjeli vas do~epati, a On je
zadrào ruke njihove."
Prenosi Abdur-Rezzak od Dàbira: /83/ da je
Vjerovjesnik, s.a.v.s., odsjeo na nekom mjestu, a ljudi
koji su bili sa njim razi{li su se po hladovini stabala
idaha;
245
Vjerovjesnik, s.a.v.s., zaka~io je svoju sablju
za neko drvo. Tada je pri{ao neki beduin do sablje
Allahovog Poslanika, s.a.v.s., uzeo ju i izvukao iz
korica, a zatim se okrenuo prema Vjerovjesniku,
s.a.v.s., prijete}i: "Ko }e te za{titi od mene?"
Odgovorio mu je: "Uzvi{eni Allah!" Beduin je ponovio
dva ili tri puta: "Ko }e te za{titi od mene?", a
Vjerovjesnik je, s.a.v.s., odgovarao: "Allah!" Beduin je
tada vratio sablju u korice, a Vjerovjesnik, s.a.v.s.,
pozvao je svoje drugove i obavijestio ih {ta se desilo sa
beduinom koji je sjedio pored njega, a on ga nije
kaznio. Ma'mer kaè: "Katade je spominjao ovaj
doga|aj dodaju}i da su neki Arapi èljeli iz zasjede
ubiti Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa su poslali ovoga
beduina."
Tuma~enje ajeta:
"...O vjernici, sjetite se Allahove blagodati
prema vama kada su se neki ljudi htjeli vas
do~epati...", i kazivanje o ovom beduinu koji se zvao
Gavris ibn El-Haris zabiljeèno je u vjero-dostojnom
hadisu.
Ima i mi{ljenje da je ovaj ajet objavljen u vezi sa
K'abom ibn El-E{refom i njegovim drugovima kada su
èljeli prevariti Vjerovjesnika, s.a.v.s., i njegove
drugove u K'abovoj ku}i. Prenosi ga Ibn Ebi-Hatim.
Ima mi{ljenje da je objavljen vezano za pleme
Benu en-Nedir kada su njegovi pripadnici èljeli baciti
stijenu na glavu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kada im
je on do{ao, traè}i pomo} od njih u isplati krvarine
plemenu Beni-Amir, ali Uzvi{eni Allah je otkrio
Vjerovjesniku, s.a.v.s., ono o ~emu su se oni bili
dogovorili. Rije~i Uzvi{enog:
"i neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju!"
zna~e: ko se osloni na Allaha on }e mu biti dovoljan
za njegove brige i sa~uvat }e ga i za{tititi od zla ljudi.
Potom je nare|eno Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., da
se uputi prema njima /plemenu Benu en-Nedir/, da ih
opkoli kako bi ih porazio i prognao.

245
Svako veliko drvo sa trnjem, draa, vrsta akacije.

Allah je prihvatio zavjet sinova Israilovih - a
izme|u njih bili smo postavili dvanaest star -
je{ina - i Allah je rekao: "Ja sam s vama! Ako
budete molitvu obavljali i zekat davali, i ako
budete u poslanike Moje vjerovali, pomagali
im i drage volje zajam Allahu davali, sigurno
}u prije}i preko hr|avih postupaka va{ih i
uvest }u vas u dènetske ba{~e, kroz koje }e
rijeke te}i. A onaj me|u vama koji ni poslije
ovoga ne bude vjerovao - s puta pravoga je
skrenuo." /12/ "Ali, zato {to su zavjet svoj
prekr{ili, Mi smo ih prokleli i srca njihova
okrutnim u~inili. Oni su rije~i s mjesta na
kojima su bile uklanjali, a dobar dio onoga
~ime su bili opominjani izostavili. I ti }e{ kod
njih, osim malo njih, neprestano na
vjerolomstvo nailaziti, ali im oprosti i ne karaj
ih! - Allah, u stinu, voli one koji ~ine dobro."
/13/ Mi smo zavjet prihvatili i od onih koji
govore: "Mi smo kr{}ani", ali su i oni dobar dio
onoga ~ime su bili opominjani izostavili, zato
smo me|u njih neprijateljstvo i mr`nju do
Sudnjeg dana ubacili; a Allah }e ih sigurno
obavijestiti o onome {to su radili."/14/
i

Nakon {to je Uzvi{eni Allah naredio Svojim robo-
vima, vjernicima da izvr{avaju obaveze i zavjete koje je
On od njih uzeo preko jezika svoga poslanika i roba
Muhammeda, s.a.v.s., i nakon {to im je naredio da se
drè istine i pravednog svjedo~enja i spomenuo im
Svoje vidljive i skrivene blagodati prema njima
usmjeriv{i ih Istini i Uputi, po~inje im obja{njavati kako
je bio uzeo zavjete od sljedbenika ranijih Knjiga:
jevreja i kr{}ana, pa kada su ih oni prekr{ili, On ih je
prokleo i odbio iz svog okrilja, stavljaju}i koprene na
njihova srca kako ne bi stigli do Upute i Istinske Vjere,

5 El-Maida / Trpeza
362
a to su: korisno znanje i dobra djela. Tako Uzvi{eni
Allah kaè:
"Allah je prihvatio zavjet sinova Israilovih - a
izme|u njih bili smo postavili dvanaest star-
je{ina", zna~i plemenske vo|e koji su prihvatili
prisegu, slu{anje i pokornost Allahu, Njegovu
Poslaniku i Njegovj Knjizi. Tevrat u svojoj ~etvrtoj knjizi
(Knjiga brojeva) spominje broj~ano i poimenice ove
plemenske starje{ine pojedinih plemena jevreja;
starje{ina plemena Beni-Ruvbil (Ruben) bio je El-Jesur
ibn Sadun (Elisur, sin [edeurov), starje{ina plemena
Beni-[em'un ([imun) bio je [imval ibn Suri{ki
([elumiel, sin Suri{adajev), starje{ina plemena Beni-
-Jehuza (Juda) bio je El-Ha{un ibn Imjazab (Nah{an,
sin Aminadabov), starje{ina plemena Beni-Jesahir
(Jisakar) bio je [al ibn Saun (Netanel, sin Suarov),
starje{ina plemena Beni-Zebulun (Zebulun) bio je
Eljab ibn Halub (Eliab, sin Helonov), starje{ina
plemena Beni-Ifrajm (Efrajim) bio je Men{a ibn
Amenhur (Eli{ama, sin Amihudov), starje{ina plemena
Men{a (Mana{e) bio je Himlijail ibn Jersun (Gamaliel,
sin Pedahsurov), starje{ina plemena Beni-Benjamin
(Benjamin) bio je Ebijdin ibn Dèdun (Abidan, sin
Gidonijev), starje{ina plemena Beni-Dan (Dan) bio je
Dìajzer ibn Amij{izi (Ahiezer, sin Ami{adajev),
starje{ina plemena Beni-E{ar (A{er) bio je Nehajil ibn
Ad`ran (Pagiel, sin Okranov), strarje{ina plemena
Beni-Kan (Gad) bio je Es-Sejf ibn Davajil (Elijasaf, sin
Enanov) i starje{ina plemena Beni-Neftali (Naftali) bio
je Ed`ze' ibn 'Iminan (Ahira,sin Enanov). Tako|er i
kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., uzimao prisegu od
Ensarija na Akabi bilo je prisutno dvanaest poglavica;
trojica iz plemena Evs i to: Usejd ibn El-Hudajr, S'ad
ibn El-Hajseme i Rifa'a ibn Abdul-Munzir, a kaè se da
su ga zamijenili Ebul-Hejsem ibn Et-Tejhan i
deveterica iz plemena El-Hazred`: Ebu-Umame Es'ad
ibn Zurare, S'ad ibn Er-Rebi', Abdullah ibn Revaha,
Rafi' ibn Malik ibn El-'Ad`lan, El-Bera' ibn M'arur,
'Ubade ibn Es-Samit, S'ad ibn 'Ubade, Abdullah ibn
'Amr ibn Haram i El-Munzir ibn 'Umer ibn Hunej{,
neka je Uzvi{eni Allah zadovoljan sa svima.
Ovi su bili vo|e svojih plemena te no}i prema
Vjerovjesnikovom, s.a.v.s., nare|enju i bili su ovla{}eni
sklopiti ugovor i dati prisegu na poslu{nost i
pokornost za svoj narod Vjerovjesniku, s.a.v.s.
Buharija i Muslim biljeè hadis od Dàbira ibn
Sumure koji kaè: /84/ ûo sam Vjerovjesnika, s.a.v.s.,
da kaè: "Neprestano }e ljudi biti u napretku dok
njima budu upravljali Dvanaesterica.", zatim je
Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao ne{to {to nisam ~uo, pa
sam pitao: "[ta je rekao Vjerovjesnik, s.a.v.s.?"
Odgovorio je: "Svi su iz plemena Kurej{." Ovo je
Muslimov tekst.
Zna~aj je ovoga hadisa u obznani radosne vijesti o
dolasku dvanaesterice pravednih vladara koji }e se
dràti istine i biti pravedni prema ljudima. Iz ovoga se
ne razumijeva neophodnost njihovog neprekinuta
slijeda jednih iza drugih. Ipak, ~etverica od njih bili su
u nizu: Ebu-Bekr, Omer, Osman i Alija, Allah
zadovoljan bio s njima. Me|u njima je Omer ibn
Abdul-Aziz, u {to nema sumnje kod imama, i neki od
dinastija Abasija i Sudnji dan ne}e nastupiti dok se
njihova vladavina ne ostvari. Jasno je da se me|u njih
ubraja i najavljeni Mehdija koji je spomenut u
hadisima koji su do{li /do nas/. Navedeno je kako }e
njegovo ime biti podudarno imenu Vjerovjesnika,
s.a.v.s., a ime njegovog babe imenu Vjerovjes-
nikovog babe, pa }e ispuniti Zemlju pravdom i
pravi~no{}u nakon {to je bila ispunjena nepravdom i
tiranijom.
Naravno, ovo nije onaj O~ekivani Mehdija, u ~ije
postojanje i u ponovnu pojavu iz podzemnog tunela
u Somori vjeruju rafidije. To je ne{to {to nema
nikakvog osnova i apsolutno ne postoji, ustvari je to
samo fantazija ograni~enih umova
246
i zamisao
bolesnih ma{tanja. Tako|er ovih dvanaest halifa nisu
dvanaesterica imama za koje rafidije vjeruju da su
bezgrje{ni. Ovi ~asni i odabrani ljudi nisu bili
zadovoljni da se o njima tako govori, niti je iko od njih
za sebe smatrao da je bezgrje{an. Oni su posve ~isti
od svih izjava koje se njima pripisuju u kojima se
podràvaju ove neistine i sami znaju da nisu
bezgrje{ni, jer je bezgrje{nost (ismet) svojstvena samo
vjerovjesnicima. (Uistinu }e Allah pomo}i Svoju Vjeru,
uzvisiti Svoju Rije~ i ostvariti Istinu Svojim htijenjem, a
muslimani }e, uz Boìju volju, ponovo postati jedan
narod, nadahnjuju}i se najboljim govorom, Govorom
Uzvi{enog Allaha i najboljom uputom, Uputom
Muhammeda, s.a.v.s).
247

Rije~i Uzvi{enog: "i Allah je rekao: Ja sam s
vama!", tj. sa Mojom za{titom i pomo}i. "Ako
budete molitvu obavljali i milostinju davali, i
ako budete u poslanike Moje vjero-vali", tj.
budete ih potvr|ivali i prihva}ali;
"pomagali im", tj. budete im pomagali u Istini; "i
drage volje zajam Allahu davali", a to je
dijeljenje na Njegovom putu i ùdnja za Njegovim
zadovoljstvom,
"sigurno }u prije}i preko hr|avih postupaka
va{ih", tj. va{e }u grijehe isbrisati, prekriti i oprostiti
vam ih,
"i uvest }u vas u dènetske ba{~e, kroz koje
}e rijeke te}i", tj. otklonit }u od vas ono ~ega se
pribojavate, a dat }u vam ono ~emu teìte. Rije~i
Uzvi{enoga:
"A onaj me|u vama koji ni poslije ovoga ne
bude vjerovao - s puta pravoga je skrenuo", tj.
ko se bude suprotstavio ovome zavjetu nakon

246
To je dio zavjere u'ubija /pokret koji propovijeda ravno-pravnost
drugih islamskih naroda s Arapima ne priznajui im nikakve
prednosti/, ija su srca puna zavisti i mrnje spram islama i
muslimana, a poradi vezivanja emocija ljudi za neto nepoznato i
nepostojee, kako bi oni ostali pasivni i napustili borbu na
Allahovom putu oekujui da pojavi Oekivani Mehdija iz mraka ...?
Jadan li je ovaj tunel osumnjien za gutanje ovog nepostojeeg
Mehdije; zaista on, a i vuk Jusufov, nevino su optueni.
247
Tekst koji se nalazi izme|u zagrada moj je a ne tekst Ibn-Kesira,
Allah mu se smilovao.
363
njegova zaklju~enja i potvrde i bude ga negirao,
skrenuo je sa pravog puta i povratio se u zabludu.
Tada Uzvi{eni kaè: "Ali, zato {to su zavjet svoj
prekr{ili, Mi smo ih prokleli" - zbog njihovog
kr{enja zavjeta Mi smo ih udaljili od Upute. "...i srca
njihova okrutnim u~inili", pa ne mogu primiti
pouku zbog grubosti i
okrutnosti srca. "Oni su rije~i s mjesta na kojima
su bile uklanjali", tj. oni su se odnosili prema
Allahovim ajetima i tuma~ili suprotno onome kako su
objavljeni govore}i da je Uzvi{eni Allah rekao ne{to
{to nije rekao; Allah nas od toga sa~uvao.
"...a dobar dio onoga ~ime su bili
opominjani izostavili", tj. izbjegavali su prakticirati
svoju vjeru, pa su dospjeli do najprezrenijeg stanja,
bez prave vjere i ispravnih djela.
"I ti }e{ kod njih, osim malo njih,
neprestano na vjerolomstvo nailaziti", zna~i
njihove spletke i prevare prema tebi i tvojim
drugovima, kao kada su se dogovorili da mu~ki ubiju
Allahovog Poslanika, s.a.v.s.; "ali im oprosti i ne
karaj ih!" - ovo je su{tina pobjede.
"Allah, u stinu, voli one koji ~ine dobro" -
misli se na oprost onome ko ti u~ini naào. Katade
kaè: Ovaj je ajet dokinut rije~ima Uzvi{enog:
i
"Borite se protiv onih kojima je data Knjiga, a
koji ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet..."
(9:29)
Rije~i Uzvi{enog:
"Mi smo zavjet prihvatili i od onih koji govore:
Mi smo kr{}ani", preuzeli smo od njih obaveze i
zavjete da }e slijediti Poslanika, s.a.v.s., podràti ga i
pomo}i, da }e vjerovati u svakog poslanika kojeg
Allah po{alje na Zemlju, pa su postupili onako kako su
postupili i jevreji, koji nisu ispunili zavjete i koji su
prekr{ili ugovore. Zbog ovoga Uzvi{eni kaè:
"ali su i oni dobar dio onoga ~ime su bili
opominjani izostavili, zato smo me|u njih
neprijateljstvo i mr`nju do Sudnjeg dana
ubacili;" tj. da }e raznovrsne grupacije kr{}ana trajno
biti u zavadi i neprijateljstvu, progla{avaju}i jedni
druge nevjernicima i proklinju}i jedni druge. Svaka se
skupina suzdràva od druge ne dozvoljavaju}i joj
pristup svome hramu, tako Melekije drè Jakubije za
nevjernike, a tako i drugi ili Nestorijanci i Arjusije:
svaka skupina smatra nevjerni~kom onu drugu. Zatim
Uzvi{eni kaè:
"a Allah }e ih sigurno obavijestiti o onome
{to su radili". Ovo je zapla{ivanje i ujedno prijetnja
kr{}anima zbog laì koju su iznijeli na Allaha i
Njegovog Poslanika, s.a.v.s., pripisav{i Uzvi{enom
Gospodaru, Svet je On i visoko iznad toga, da ima
drugu i dijete. Uzvi{en je Jedan, Jedini i Jedinstveni,
Koji je uto~i{te svakome, Koji nije rodio i ro|en nije i
Kojemu niko ravan nije.

"O sljedbenici Knjige, do{ao vam je Poslanik
Na{ da vam ukaè na mnogo {ta {to vi iz
Knjige krijete, i preko mnogo ~ega }e i prije}i.
A od Allaha vam dolaz svjetlost i Knjiga
jasna"/15/, "kojom Allah upu}uje na puteve
spasa one koji nastoje ste}i zadovoljstvo
Njegovo i izvodi ih, po volji Svojoj, iz tmina na
svjetlo i na pravi put im ukazu e "/16/

i
j .
i
l
j "

Uzvi{eni Allah, u ime Svoga Uzvi{enog Sopstva,
obavje{tava da je On izaslao Svoga Poslanika
Muhammeda, s.a.v.s., sa Uputom i Istinskom Vjerom
svim stanovnicima Zemlje, bili oni Arapi ili nearapi, bili
sljedbenici Knjige ili ne, pa Uzvi{eni Allah kaè:
Knjige krijete, i preko mnogo ~ega }e i
prije}i", tj. da ukaè u Knjizi na ono {to su izmijenili,
promjenili mu mjesto, dali mu svoje tuma~enje ili
izmislili na Allaha ne{to, a mnogo je i pre{utio onoga
{to su izmijenili, jer ukazivanje na to ne bi imalo neke
va`nosti. Hakim prenosi u Mustedreku od Ibn-
Abbasa, r.a., da je rekao: Onaj ko ne vjeruje u
kamenovanje za blud ne vjeruje ni u Kur'an, jer ne
vodi ra~una o rije~ima Uzvi{enog Allaha:
Knjige krijete, a kamenovanje je ne{to od onoga
{to su oni sakrili." Hakim zaklju~uje: "Ovaj je hadis
vjerodostojnog lanca preno{enja, ali ga Buharija i
Muslim nisu uvrstili u svoje zbirke." Zatim Uzvi{eni
Allah govori o âsnom Kur'anu, koji je objavio Svome
âsnome Vjerovjesniku:
"A od Allaha vam dolaz svjetlost i Knjiga
jasna, kojom Al ah upu}uje na puteve spasa
one koji nastoje ste}i zadovoljstvo Njegovo", tj.
puteve izbavljenja i sigurnosti,
"i izvodi ih, po volji Svojoj, iz tmina na svjetlo
i na pravi put im ukazu e , tj. spa{ava ih od
pogibelji i propasti, osvjetljuju}i im najjasniji put.

5 El-Maida / Trpeza
364

"Nevjernici su oni koji govore: "Bog je - Mesih,
sin Merjemin!" Reci: "Ko moè sprije~iti Allaha
da, ako ho}e, uni{ti Mesiha, sina Merjemina, i
majku njegovu i sve one koji su na Zemlji?"
Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i na
onome {to je izme|u njih; On stvara {to ho}e,
i Allah sve moè."/17/ "Jevreji i kr{}ani kaù:
"Mi smo djeca Boìja i miljenici Njegovi." Reci:
"Pa za{to vas On ka`njava zbog grjehova
va{ih?" A nije tako! Vi ste kao i ostali ljudi
koje On stvara: kome ho}e On }e oprostiti, a
koga ho}e On }e kazniti. Allahova je vlast na
nebesima i na Zemlji i na onome {to je
izme|u njih, i Njemu }e se svi vratiti./18/
,

Uzvi{eni Allah govori o nevjerovanju kr{}ana i o
tome kako oni predstavljaju Mesiha, sina Merjeminog
(a on je samo rob me|u drugim Allahovim robovima
i stvorenje me|u Njegovim stvorenjima) - da je on
Bog. Uzvi{eni Allah visoko je iznad onoga {to oni
govore. Dalje govori o Svojoj mo}i i snazi spram svih
stvari i o tome kako su one pod Njegovom
dominacijom i vla{}u:
Reci: "Ko moè sprije~iti Allaha da, ako ho}e,
uni{ti Mesiha, sina Merjemina, i majku nje-
govu, i sve one koji su na Zemlji?", tj. ako bi to
èlio, ko Ga moè sprije~iti od toga i ko Ga moè
odvratiti od toga, a zatim kaè:
"Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i na
onome {to je izme|u njih; On stvara {to
ho}e", tj. sve postoje}e stvari Njegovo su vlasni{tvo i
Njegovo stvaranje i On sve moè. Ovo je meritoran
odgovor Uzvi{enog Allaha kr{}anima, a zatim
odgovara i jevrejima i kr{}anima zbog njihovih laì i
izmi{ljanja:
I jevreji i kr{}ani kaù: "Mi smo djeca
Boìja i miljenici Njegovi", tj. mi vodimo porijeklo
od Njegovih vjerovjesnika, a oni su Njegova djeca, a
On ima poseban obzir prema njima, pa i nas voli, pa
im Uzvi{eni Allah odgovara: Reci: "Pa za{to vas On
ka`njava zbog grijehova va{ih?", tj. ako ste vi
kao {to kaète Njegova djeca i miljenici, pa za{to vam
je onda spremio Vatru dè-henemsku poradi va{eg
nevjerovanja, laì i izmi{ljanja? "A nije tako! Vi ste
kao i ostali ljudi koje On stvara", tj. vi ste jednaki
svojim primjerom me|u drugim ljudima, a Allah
Uzvi{eni }e suditi svim Svojim robovima:
"kome ho}e - On }e oprostiti, a koga ho}e -
On }e kazniti", tj. On ~ini ono {to On ho}e, i niko
se ne moè suprotstaviti Njegovu sudu, a On brzo
svodi ra~une.
"Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i na
onome {to je izme|u njih, i Njemu }e se svi
vratiti.", tj. sve je u Njegovoj vlasti, pod Njegovom
dominacijom i gospodstvom, Njemu se sve vra}a, pa
}e On presuditi Svojim robovima onako kako On
ho}e, a On je Pravednik Koji nikome nepravdu ne
~ini.

O sljedbenici Knjige, do{ao vam je Poslanik
Na{ - nakon {to je neko vrijeme prekinuto
slanje poslanika - da vam objasni, da ne biste
rekli: "Nije nam dolaz o ni onaj koji donosi
radosne vijesti ni onaj koji opominje!" Pa,
do{ao vam je, eto, onaj koji donosi radosne
vijesti i koji opominje. - A Allah sve moè./19/
i

Uzvi{eni Allah obra}a se sljedbenicima Knjige
jevrejima i kr{}anima, da im je poslao Svoga
poslanika, Muhammeda, s.a.v.s., pe~ata vjerovjesnika
i poslanika. Poradi ovoga Uzvi{eni Allah kaè: "nakon
{to je neko vrijeme prekinuto slanje
poslanika", tj. nakon duèg vremenskog razmaka
izme|u njegova poslanja i Isaa, sina Merjeminog, a.s.
Postoje razli~ita mi{ljenja o duìni ovog vremenskog
perioda /fetretun/. Buharija prenosi od Selmana El-
Farisijje da je to {est stotina godina, a tako|er prenosi
i od Ebu-
-Hurejrea da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /85/
"Ja sam najpre~i ~ovjek Isau, sinu Merjeminom, jer
izme|u mene i njega nema vjerovjesnika." U ovome
je hadisu opovrgnuta tvrdnja onih koji smatraju da je
poslije Isaa poslan vjerovjesnik po imenu Halid ibn
Sinan. Namjera je bila ista}i da je Uzvi{eni Allah
poslao Muhammeda, s.a.v.s., nakon {to je neko
vrijeme prekinuto slanje poslanika, pa je to bila
potpuna blagodat, jer je bila goru}a potreba za njim
jer su nered i neznanje zavladali me|u Boìjim
robovima, osim malog broja sljedbenika Knjige koji se
drào ostataka vjere prija{njih vjerovjesnika. To je u
jednom dijelu hadisa prenio imam Ahmed od 'Ijada, a
on od El-Mudà{i'ija, r.a. - da je Vjerovjesnik, s.a.v.s.,
drè}i jedan govor, izme|u ostalog, rekao i ovo: /86/
"...Allah je pogledao stanovnike Zemlje, pa ih je
prezreo, i Arape i nearape, osim nekih ostataka
jevreja", a u Muslimovom se tekstu kaè: "osim nekih
sljedbenika Knjige". Op}enito, prije poslanja
365
Muhammeda, s.a.v.s., kod svih stanovnika Zemlje
vladao je mete` i zbrkanost u vjeri, pa je on uputio sva
stvorenja i Uzvi{eni Allah ih je preko njega izveo iz
tmina na svjetlo, ostaviv{i ih na svijetloj stazi i ~istom
vjerozakonu. Poradi toga Uzvi{eni Allah kaè:
da ne biste rekli: "Nije nam dolaz o ni onaj
koji donosi radosne vijesti ni onaj koji
opominje!", tj. da se ne biste opravdavali ili govorili:
"O, vi koji ste zamijenili i izmijenili svoju vjeru, nama
nije do{ao neki poslanik koji bi nas obradovao dobrim
i opomenuo nas na zlo!", jer vam je ve} do{ao onaj
koji donosi radosne vijesti i onaj koji opominje -
Muhammed, s.a.v.s.
i
"A Allah sve moè." Ibn-Dèrir zaklju~uje:
"Zna~enje je: Ja, uistinu, mogu kazniti onoga ko je
Meni nepokoran i nagraditi onoga ko Mi je poslu{an."

A kad Musa re~e narodu svome: "O narode
moj, sjetite se Allahove blagodati prema vama
kada je neke od vas vjerovjesnicima u~inio, a
mnoge vladarima, i dao vam ono {to
nijednom narodu nije dao" /20/; "O narode
moj, u|ite u Svetu zemlju, koju vam je Allah
dodijelio, i ne uzmi~ite nazad, pa da se vratite
izgubljeni" /21/, oni reko{e: "O Musa! u njoj je
nemilosrdan narod i mi u nju ne}emo u}i dok
god oni iz nje ne izi|u pa, ako oni iz nje izi|u,
mi }emo onda sigurno u}i." /22/ Dva ~ovjeka
koja su se Allaha bojala i kojima je On
darovao milost Svoju - reko{e "Navalite im na
kapiju, pa kad kroz nju pro|ete, bit }ete
sigurno pobjednici; a u Allaha se pouzdajte,
ako ste vjernici!" /23/ "O Musa" - reko{e oni -
"dok god su oni u njoj, mi ne}emo u nju
u aziti! Hajte ti i Gospodar tvoj pa se bijte mi
}emo ovdje ostati!" /24/ "Gospodaru moj" -
re~e Musa - "ja osim sebe imam mo} samo nad
bratom svojim; zato presudi nama i ljudima
grje{nim!" /25/ "êtrdeset godina oni }e
zemljom lutati" - re~e On - "jer }e im Sveta
zemlja zabranjena biti, a ti ne tuguj za
narodom grje{nim!"/26/

Uzvi{eni Allah govori o Svome robu i poslaniku s
kojim je On govorio, Musau, sinu Imranovu, a.s., kada
je on podsjetio svoj narod na blagodati Uzvi{enog
Allaha prema njima i Njegove darove koji su bili kod
njih tako {to im je ujedinio dobra i ovog svijeta i
budu}eg da bi ustrajali na pravome putu, pa Uzvi{eni
Allah kaè:
A kad Musa re~e narodu svome: "O narode
moj, sjetite se Allahove blagodati prema vama
kada je neke od vas vjerovjesnicima u~inio," tj.
kad god vam je neki vjerovjesnik umro, na njegovo
mjesto bi do{ao drugi i to od va{eg oca Ibrahima, pa
poslije njega sve do Isaa, a.s., koji je pe~at
vjerovjesnika jevreja, a zatim je Uzvi{eni Allah poslao
Objavu Pe~atu svih vjerovjesnika, Muhammedu, sinu
Abdullahovom, koji je porijeklom od Ismaila, sina
Ibrahimovog, a.s., i on je ~asniji od svih vjerovjesnika i
poslanika koji su njemu prethodili, neka su na njega i
njih najodabraniji blagoslov i najpotpuniji spas.
Rije~i Uzvi{enog Allaha: "...a mnoge
vladarima..." Abdur-Rezzak od Ibn-Abbasa prenosi:
"Vladar je onaj ko ima slugu, ènu i ku}u."
Mejmun ibn Mehran prenosi od Ibn-Abbasa da je
rekao: "Ako je neki ~ovjek u jevrejskom narodu imao
ènu, slugu i ku}u nazivan je vladarom." Ibn-[evzeb
kaè: "Ako je neki ~ovjek me|u jevrejima imao stan,
slugu i ako se od njega traìla dozvola za ne{to, bio je
vladar." Katade kaè: "Jevreji su bili prvi koji su uzimali
sluge." Malik kaè: "Vladar je onaj ko ima ku}u, slugu i
ènu." U hadisu je navedeno: /87/ "Ko od vas osvane
zdravog tijela, siguran u svome prebivali{tu i sa
opskrbom za taj dan, kao da mu je pot~injen cijeli
ovaj svijet ."
Rije~i Uzvi{enoga: "i dao vam ono {to
nijednom narodu nije dao"; zna~i nijednom
narodu njihovog vremena jer su oni bili ljudi kojima je
ukazana najvi{a po~ast, vi{a negoli i Grcima, Koptima
i svim drugim narodima, kako kaè Uzvi{eni Allah:
"Sinovima Israilovim smo Knjigu i vlast i
vjerovjesni{tvo dali i lijepim jelima smo ih bili
opskrbili, i iznad svih naroda ih uzdigli."
(45:16) Namjera je kazati da su oni bili najbolji u
svome vremenu, jer je ova zajednica /ummet/ ~asnija
od njih, vrednija kod Allaha, njen vjerozakon je
potpuniji, njen put je ispravniji, njen Vjerovjesnik je
odabraniji, njeni vladari su ve}i, njena opskrba je
obilnija, njeni imeci i djeca su brojnija, njena vlast je
prostranija i njena slava je trajnija. Uzvi{eni Allah kaè:

;
:
l ,

5 El-Maida / Trpeza
366
"I tako smo od vas stvorili pravednu
zajednicu da budete svjedoci protiv ostalih
ljudi." (2:143)
Zatim Uzvi{eni Allah govori o bodrenju jevreja od
Musaa, a.s., da se bore na Allahovom putu i tako u|u
u Jerusalem, koji je bio u njihovim rukama u vremenu
njihovog oca Jakuba, koji se je sa sinovima i
porodicom preselio u Egipat u danima vladavine
Jusufa, a.s., gdje su neprekidno ostali sve do njihovog
izlaska sa Musaom, kada su u njemu na{li
nemilosrdne Amali~ane, koji su ga zaposjeli i
uspostavili svoju vlast u njemu. Tada im Allahov
poslanik, Musa, s.a.v.s., nare|uje da u|u u njega
bore}i se protiv neprijetelja, ujedno donose}i im i
radosnu vjest o uspjehu i pobjedi, ali oni su odstupili i
nisu izvr{ili njegov imperativ, pa su ka`njeni odlaskom
u pustinju i dugotrajnim lutanjem po njoj ne znaju}i
kako da se orijenti{u prema nekom cilju, ~ak ~etrdeset
godina, kao kaznu za njihovu nehajnost spram
naredbe Uzvi{enog Allaha, pa Uzvi{eni kaè, govore}i
o Musau, da je rekao:
"O narode moj, u|ite u Svetu zemlju", tj.
~istu, a to je Jerusalem. Rije~i Uzvi{enog Allaha: "koju
vam je Allah dodijelio", tj. koju vam je obe}ao
preko va{eg oca Jakuba - da je ona nasljedsvo onih
me|u vama koji budu vjerovali.
"...i ne uzmi~ite nazad", tj. ne odustajte od
borbe na Allahovom putu.
"pa da se vratite izgubljeni". Oni reko{e: "O
Musa! u njoj je nemilosrdan narod i mi u nju ne}emo
u}i dok god oni iz nje ne izi|u; pa, ako oni iz nje izi|u,
mi }emo onda sigurno u}i", tj. ispri~ali su se da je u
ovome gradu jedan nemilosrdni narod, veoma
mo}an i snaàn i mi ne moèmo protiv njih ratovati,
niti zauzeti grad dok su oni u njemu, pa ako oni izi|u
- iz njega mi }emo u}i, a u protivnom mi nemamo
snage da izi|emo na kraj s njima.
Rije~i Uzvi{enog Allaha:
Dva ~ovjeka koja su se Allaha bojala i
kojima je On darovao milost Svoju - reko{e: tj.,
nakon {to su odbili da se pokore Uzvi{enom Allahu i
da slijede Allahova Poslanika, s.a.v.s., bodrila su ih
dvojica ljudi kojima je bila darovana velika blagodat
od Uzvi{enog Allaha, a to je da su bili od onih koji su
se bojali Allaha i strahovali od Njegove kazne; kaè se
da su to bili Ju{eu, sin Nunov i Kaleb, sin Jufnaov. To
mi{ljenje zastupa Ibn-Abbas, i ne samo on, me|u
ranijim i kasnijim generacijama, Allah im se smilovao.
Oni su govorili:
"Navalite im na kapiju, pa kad kroz nju
pro|ete, bit }ete sigurno pobjednici; a u
Allaha se pouzdajte, ako ste vjernici!", tj. ako se
oslonite na Allaha, ako budete izvr{ili Njegovu
naredbu i budete slijedili Njegova poslanika, Allah }e
vas pomo}i protiv va{ih neprijatelja i u}i }ete u grad
koji je vama dodijeljen. Me|utim, to na njih nije
uop}e djelovalo.
"O Musa" - reko{e oni - "dok god su oni u
njoj, mi ne}emo u nju u aziti! Hajte ti i Gos-
podar tvoj pa se bijte, mi }emo ovdje ostati!"
Ovo je bilo njhovo odbijanje borbe i oponiranje
njihovom poslaniku, s.a.v.s. Kako je velika razlika
izme|u Musaovog, a.s., naroda i drugova na{eg
vjerovjesnika, Muhammeda, s.a.v.s., i kako su oni
lijepo odgovorili Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., na dan
Bitke na Bedru kada se sa njima savjetovao oko borbe
protiv skupine idolopoklonika koja je do{la da za{titi
karavan koji je vodio Ebu-Sufjan. Nakon {to je pro{la
mogu}nost da zarobe karavan, a skupina
idolopoklonika (koja je brojala izme|u devet stotina i
hiljadu ljudi) u kacigama i oklopima njima se
primakla, rije~ je uzeo Ebu-Bekr, r.a.
l
On je lijepo govorio, zatim su govorili jo{ neki
muhadìri iz Meke, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., i dalje
je pitao: "Dajte mi savjet i preporuku, o muslimani?",
samo zato da bi saznao {ta misle stanovnici Medine
/ensarije/, koji su predstavljali ve}inu u muslimanskom
taboru. S'ad ibn Mu'az je reagovao: "Ti kao da na nas
aludira{, Allahov Poslani~e? Tako mi Onoga Koji te
poslao sa Istinom, kada bi ti od nas zatraìo da
pregazimo ovo more, pa ti u njega u{ao, i mi bismo s
tobom u{li i ni jedan jedini ~ovjek od nas ne bi
izostao. Mi ne bjeìmo od susreta sa neprijeteljem
sutra, mi smo izdr`ljivi u borbi i pouzdani u susretu s
neprijateljem. Mo`da }e ti tvoj Gospodar pokazati od
nas ne{to {to }e te obradovati, pa povedi nas sa
Allahovim blagoslovom!" S'adove rije~i su razveselile
Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i to ga je raspoloìlo.
Me|u onim koji su toga dana tako lijepo
odgovorili bio je tako|er i El-Mikdad ibn Amr El-
-Kendi, r.a., kako to prenosi imam Ahmed od Tarika
ibn [ihaba /88/ - da je El-Mikdad rekao Allahovom
Poslaniku, s.a.v.s., na dan Bitke na Bedru: Allahov
Poslani~e, mi ti ne}emo re}i ono {to su rekli jevreji
Musau: "hajte ti i Gospodar tvoj pa se bijte, mi }emo
ovdje ostati!", ve} ti kaèmo: "hajte ti i Gospodar tvoj
pa se borite, a i mi }emo se zajedno sa vama boriti".
Tako|er ga prenosi i od Abdullaha ibn Mes'uda, r.a.,
koji kaè: /89/ Vidio sam od El-Mikdada jedan prizor i
vi{e bih volio da sam ja to bio nego i{ta drugo; oti{ao
je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., a on je proklinjao
idolopoklonike, pa mu je rekao: "Allahov Poslani~e, mi
ti ne kaèmo ono {to su rekli jevreji Musau: hajte ti
i Gospodar tvoj pa se bijte, mi }emo ovdje
ostati!, ve} }emo se mi boriti s tvoje desne strane, s
tvoje lijeve strane, ispred tebe i iza tebe. Vidio sam
kako je lice Allahova Poslanika, s.a.v.s., zablistalo zbog
toga i da ga je to obradovalo." Ovako ga prenosi El-
Buhari u poglavlju o vojnim pohodima i u poglavlju o
komentaru Kur'ana.
Rije~i Uzvi{enoga Allaha:
"Gospodaru moj", - re~e Musa - "ja osim sebe
imam mo} samo nad bratom svojim; zato
presudi nama i ljudima grje{nim!", zna~e da
367
nakon {to su jevreji odbili borbu, Musa, a.s., rasrdio se
na njih i proklinjao ih:
"Gospodaru moj", - re~e Musa - "ja osim sebe
imam mo} samo nad bratom svojim"; tj. nema
nikoga me|u njima ko bi me poslu{ao da se pokori
Allahovom imperativu i odgovori na ono ~emu ja
pozivam, osim mene i brata moga Haruna.

"...zato presudi nama i ljudima grje{nim!"
El-'Avfi prenosi od Ibn-Abbasa: "Zna~i: okon~aj
izme|u nas i njih." Tako kaè i Ed-Dahhak: "Okon~aj
izme|u nas i njih i presudi me|u nama."
"êtrdeset godina oni }e zemljom lutati" -
re~e On - "jer }e im Sveta zemlja zabranjena
biti." Nakon {to ih je Musa prokleo kada su odstupili
od borbe, Allah im je dosudio zabranu ulaska u nju
~etrdeset godina. Tako su bili u pustinji neprekidno
lutaju}i i ne znaju}i kako da iza|u iz nje. U njoj su se
desile ~udne stvari i doga|aji po~ev{i od oblaka koji su
im hladovinu ~inili, i mane i prepelica koje su im same
dolazile, pa do izbijanja teku}e vode iz tvrde stijene
koju su nosili sa sobom na nekoj ìvotinji, pa - kad ju
je Musa udario svojim {tapom - iz tog kamena je
poteklo dvanaest vrela, koja su tekla za svako pleme
po jedno; kao i druge nadnaravne pojave /mudìze/
kojima je Allah potvrdio i podrào Musaa, sina
Imranovog. Tu je objavljen i Tevrat sa propisima koji
su se na njih odnosili, zatim je umro Harun, a.s., a
poslije njega - nakon tri godine - Musa, sagovornik
Uzvi{enog Allaha /kelimullah/, a.s. Tada im je Allah
postavio Ju{eu, sina Nunova, a.s., za vjerovjesnika i
nasljednika /halifu/ Musa, sina Imranova. Ve}ina
jevreja u tom je periodu umrla. Ima mi{ljenje da niko
od njih nije ostao osim Ju{ea i Kaleba. Kada je pro{lo
to vrijeme, Ju{eu je sa njima iza{ao iz pustinje, ili samo
sa onim koji su preìvjeli i sa novom generacijom, pa
se uputio Jerusalemu i opsjeo ga. Njegovo
oslobo|enje bilo je u petak poslije ikindije, a kada se
bilo primaklo vrijeme zalaska sunca, javila se bojazan
da ne}e u}i u Jerusalem. Ju{eu je u~io dovu: "Ti
/sunce/ si pot~injeno Allahovom imperativu, a i ja
sam. Allahu moj, zaustavi mi ga", pa ga je Allah
Uzvi{eni zadrào dok on nije zauzeo Jerusalem. Allah
je naredio Ju{eu, sinu Nunovu, da naredi Jevrejima da
prilikom ulaska u Jerusalem u|u kroz njegovu kapiju u
poloàju sed`de, govore}i: "Oprosti!", tj. oprosti
nam na{e grijehe. Me|utim, oni su izmijenili ono {to
im je bilo nare|eno, pa su u{li puù}i na svojim
zadnjicama i govore}i: "Zrno p{enice!" Sve ovo je
prethodilo u suri El-Bekare.
248

Rije~i Uzvi{enog Allaha: "a ti ne tuguj za
narodom grje{nim!" utjeha su Musau, a.s., od
njih, tj. ne àlosti se i ne tuguj nad njima zbog onoga
kako im presudi{, jer oni to zasluùju. U ovom
kazivanju sadràn je prijekor jevreja, kao i otkrivanje
njihovih sramota; njihovog suprostavljanja Allahu i
Njegovu poslaniku, njihovo izbjegavanje borbe,
njihova duhovna slabost da izdrè nasuprot
neprijatelja u sukobu i borbi, iako je me|u njima bio
Allahov Poslanik, s.a.v.s., s kojim je On govorio i kojeg
je odabrao me|u stvorenjima toga vremena i koji im
je obe}avao pomo} i uspjeh. Usprkos ovome i onom
{to su vidjeli da je Allah uradio sa njihovim
neprijateljem Faraonom, kazniv{i ga, potopiv{i njega i
njegovu vojsku, a oni su to gledali i uìvali u tome i
usprkos davna{njem zavjetu i ugovoru, oni su odustali
od borbe protiv stanovnika grada koji u pore|enju sa
gradovima Egipta nije jednak ni desetom dijelu broja
njegovih stanovnika. Tako se pokazala njihova
pokvarenost i prezrenost i oni usprkos ovome i dalje u
svome neznanju lutaju i oni su omraèni Allahu i
neprijatelji su Njegovi. Me|utim, oni i pored toga jo{
govore: "Mi smo djeca Boìja i miljenici Njegovi", pa
im je Uzvi{eni Allah unakazio njihova lica, pretvoriv{i
ih u svinje i majmune i spustiv{i na njih prokletstvo
sve do ulaska u Vatru, gorivom ispunjenu, u kojoj }e
im dosuditi vje~ni boravak. Allahu Uzvi{enom pripada
svaka hvala i dobrota.

248
To je u 58. ajetu komentara sure El - Bekare.

"I ispri~aj im pri~u o dvojici Ademovih sinova,
onako kako je bilo, kad su njih dvojica `rtvu
prinijeli, pa kad je od jednog bila primljena a
od drugog nije, ovaj je rekao: 'Sigurno }u te
ubiti!' - 'Allah prima samo od onih koji su
bogobojazni - re~e onaj." /27/ "I kad bi ti
pruìo ruku svoju prema meni da me ubije{, ja
ne bih pruìo svoju prema tebi da te ubijem,
jer ja se bojim Allaha, Gospodara
svjetova."/28/ "Ja èlim da ti ponese{ i moj i
svoj grijeh i da bude{ stanovnik u vatri. A ona
je kazna za sve nasilnike "/29/ "I du{a njegova
navede ga da ubije brata svoga, pa ga on ubi i
postade jedan od izgubljenih."/30/ "Allah
onda posla jednog gavrana da kopa po zemlji
da bi mu pokazao kako da zakopa mrtvo
tijelo brata svoga. 'Te{ko meni!' - povika on -
'zar i ja ne mogu, kao ovaj gavran, zakopati
mrtvo tijelo brata svoga!'I pokaja se."/31/
.

5 El-Maida / Trpeza
368
Uzvi{eni Allah obja{njava posljedice gnusne
nepravde, zavidnosti i tiranije u kazivanju o dvojici
Ademovih sinova, Kabilu i Habilu; kako je jedan
napao na drugoga i ubio ga nepravedno iz zavisti
zato {to mu je Allah darovao Svoju blagodat i primio
njegovu `rtvu koju je on prinio iskreno Uzvi{enom
Allahu. Tako je uspio ubijeni Habil posti}i oprost
grijeha i ulazak u Dènnet, a ubica Kabil je {tetovao
na oba svijeta. Uzvi{eni Allah kaè: "I ispri~aj im
pri~u o dvojici Ademovih sinova, onako kako
je bilo", tj. ispri~aj ovim jevrejima i njima
primjerenim i sli~nim zlikovcima i zavidnicima,
srodnicima svinja i majmuna, kazivanje o dvojici
Ademovih sinova..... Njegove rije~i: "onako kako je
bilo", tj. jasno i bez ikakve zamr{enosti, laì,
pretpostavke, promjene, dodavanja ili umanjivanja,
kako i kaè Uzvi{eni Allah: "To je, zaista, istinito
kazivanje." (3:62) Kazivanje o njima dvojici, kako
to navode mnogi iz ranijih i kasnijih generacija, desilo
se ovako: Uzvi{eni Allah propisao je Ademu, a.s., da
udaje svoje k}eri za svoje sinove, zbog nu`ne potrebe.
Me|utim, kako kaù, u svakom porodu ra|ala su mu
se dvojen~ad, i to jedno mu{ko i jedno ènsko dijete,
pa je on udavao ènsko iz ovog poroda za mu{karca
iz drugog poroda. Sestra koja se rodila sa Habilom
bila je manje lijepa, dok je sestra koja se rodila sa
Kabilom bila prava ljepotica, pa ju je èlio Kabil
prisvojiti za sebe naspram svoga brata, ali je to Adem
odbio, osim ako bi njih dvojica prinijeli `rtve /kurban/,
pa onaj od kojega bude primljena njemu }e pripasti.
Tako su i uradili, ali je kurban primljen od Habila, a ne
od Kabila, pa se desilo me|u njima ono o ~emu
kazuje Uzvi{eni Allah u Svojoj Knjizi.
Ibni Ebi-Hatim prenosi od Ibn-Abbasa: "U vjero-
zakonu objavljenom Ademu bilo je zabranjeno da se
ènsko uda za svoga brata blizanca, a nare|eno da je
oèni neko drugi od njene bra}e. U njega se nalazilo
sve po dvoje djece, mu{ko i ènsko, sve dok mu se
nisu rodili blizanci sa izrazito lijepom sestrom, i poslije
njih blizanci sa manje lijepom sestrom. Brat manje
lijepe je rekao: "Oèni me svojom sestrom, a ja }u
tebe svojom." Drugi brat je odgovorio: "Ne, ja imam
ve}e pravo na svoju sestru." Prinijeli su kurbane, pa je
primljena od onoga koji je `rtvovao ovna, a nije
primljena od onoga koji je `rtvovao usjeve, pa je on
ubio svoga brata." Lanac preno{enja mu je dobar.
El-'Avfi prenosi od Ibni-'Abbasa: U njihovo vrijeme
nije bilo siromaha kojemu bi se mogla dati milostinja
/sadaka/, ve} samo kurban koji bi neko mogao `rt-
vovati. Tako su i dvojica Ademovih sinova, jedne
prilike sjede}i, odlu~ila: Kada bismo mi prinijeli
kurbane!? Tada kada bi neko prinio neki kurban i
Allah bio zadovoljan sa tom njegovom `rtvom, On bi
slao vatru koja bi ga progutala; u protivnom, ako
Allah nije bio zadovoljan sa kurbanom, vatra ga ne bi
doticala. Tako su i njih dvojica prinijeli kurbane. Jedan
je bio sto~ar, a drugi zemljoradnik; sto~ar je prinio
najboljeg i najdebljeg brava, a drugi je prinio ne{to od
svoje ljetine. Vatra je do{la i spustila se izme|u njih
dvojice, pa je progutala ovcu, a ostavila usjeve.
Ademov sin je rekao svome bratu: "Zar da ti hoda{
me|u ljudima, a da oni znaju da si ti prinio kurban
koji je primljen, a moj da je odbijen? Ne, tako mi
Allaha, ljudi ne}e gledati u mene , a da ti bude{ bolji
od mene! Ja }u te, posigurno, ubiti!" Brat mu
odgovori: "Kakav je moj grijeh? Allah prima samo do
onih koji su dobri." Prenosi ga Ibi-Dèrir. Ovo
predanje ukazuje na to da prino{enje kurbana nije
bilo poradi nekog razloga,niti poradi sva|e zbog
ène, kako je to ranije re~eno, a to je i vanjski smisao
ovog kuranskog teksta:
"kad su njih dvojica `rtvu prinijeli, pa kad je
od jednog bila primljena a od drugog nije,
ovaj je rekao: Sigurno }u te ubiti! - Allah
prima samo od onih koji su bogobojazn -
re~e onaj." Iz konteksta vidljivo je da se on rasrdio i
osjetio zavist prema njemu zato {to je bratov kurban
primljen, za razliku od njegova. Op}epoznato je kod
ve}ine (dùmhur), da se onaj koji je `rtvovao ovcu
zvao Habil, a onaj koji je `rtvovao hranu Kabil i da je
od Habila primljena njegova ovca. Ibni-Abbas smatra
da je to ~ak bio ovan kojim je iskupljen Ismail, a.s., koji
je bio odre|en za `rtvu, {to je i analogno, a Allah
najbolje zna.
i
Rije~i Uzvi{enog Allaha: "Allah prima samo od
onih koji su bogobojazni ", tj. od onoga ko se
Allaha boji u svome djelovanju. Prenosi Ibn Ebi- Hatim
od Temima, zna~i Ibn-Malika El-Mekarrija: ûo sam
Ebu-Derda'a da kaè: "Kada bih bio siguran da je
Uzvi{eni Allah primio od mene jedan namaz, bilo bi
mi draè od ovog svijeta i svega {to je na njemu, jer
"Allah prima samo od onih koji su
bogobojazni." Tako|er, Ibn Ebi-Hatim prenosi od
Mejmuna ibn Ebi-Hamze da je rekao: Sjedio sam kod
Ebu-Vaila kad je u{ao neki ~ovjek koji se zvao Ebu- 'Afif
i bio je iz dru{tva Mu'azovog. Upitao ga je [ekik ibn
Seleme: "Zar nam ne}e{ ispri~ati ne{to od Muaz ibn
Dèbela?" Odgovorio je: Svakako, ~uo sam ga gdje
kaè: "Ljudi }e biti zadràni na jednoj poljani, pa }e
neko povikati: Gdje su bogobojazni? Pa }e oni ustati
u okrilju Milostivog, a On se od njih ne}e zastirati
koprenama niti zakrivati." Upitao sam: "A ko su
bogobojazni?" Odgovorio je: "To su ljudi koji su se
~uvali idolopoklonstva i oboàvanja kumira, oni su
iskreno robovali Allahu Uzvi{enom pa }e produìti u
Dènnet." Rije~i Uzvi{enog Allaha:
"I kad bi ti pruìo ruku svoju prema meni da
me ubije{, ja ne bih pruìo svoju prema tebi
da te ubijem, jer ja se bojim Allaha,
Gospodara svjetova", rekao je njemu njegov dobri
brat od koga je Uzvi{eni Allah primio kurban, zbog
njegove bogobojaznosti, kada mu je onaj prijetio da
}e ga ubiti, iako se on ni~im nije ogrije{io prema
njemu; tj. ja tebi ne}u istom mjerom uzvratiti na tvoj
ruàn postupak pa da ja i ti budemo jednaki u
grijehu.
369
"Jer ja se bojim Allaha, Gospodara
svjetova", da bih u~inio ono {to ti èli{ u~initi, ve} }u
se ja strpjeti nadaju}i se nagradi od Uzvi{enog Allaha.
Kaè Abdullah ibn Amr: "Tako mi Allaha, on je bio ja~i
od njega, ali ga je zadràla njegova pobo`nost."
Prenosi imam Ahmed od Bi{ra ibn Seida da je S'ad
ibn Ebi-Vekkas rekao u vrijeme isku{enja za vladavine
h. Osmana: /90/ Svjedo~im da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: "Uistinu }e biti smutnje i isku{enja.
Onaj ko bude u tom vremenu sjedio bolji je od onoga
ko bude stajao, a onaj koji bude stajao bolji je od
onoga koji bude hodao, a onaj koji bude hodao bolji
je od onoga koji bude ùrio." Upitao sam: "A {ta ako
vidim da je neko u{ao u moju ku}u pa pruì ruku
svoju prema meni da me ubije?" Odgovorio je: "Budi
kao sin Ademov." Tako|er ga prenosi i Et-Tirmizi i
ocjenjuje ga kao hasen hadis, a prenosi ga i Ebu-
Davud od Husejna ibn Abdur-Rahmana El-E{dàija da
je on ~uo S'ada ibn Ebi-Vekkasa, koji prenosi od
Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je rekao /S'ad/ u ovome
hadisu: /91/ "Allahov Poslani~e, {ta misli{ ako u|e u
moju ku}u i pruì ruku svoju prema meni da me
ubije?" Dalje S'ad nastavlja: Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
odgovorio je: Budi poput sina Ademovog" i citirao
ajet:
"I kad bi ti pruìo ruku svoju prema meni da
me ubije{, ja ne bih pruìo svoju prema tebi
da te ubijem, jer ja se bojim Allaha,
Gospodara svjetova." Rije~i Uzvi{enog Allaha:

"Ja èlim da ti ponese{ i moj i svoj grijeh i da
bude{ stanovnik u vatri." "A ona je kazna za
sve nasilnike", tj. grijeh moga ubojstva i svoj grijeh
koji ima{ otprije. Mudàhid za rije~i Uzvi{enog Allaha:
"Ja èlim da ti ponese{ i moj (grijeh)" kaè: "S
ubojstvom mene i svoj grijeh koji si ti imao prije
toga."
"I du{a njegova navede ga da ubije brata
svoga, pa ga on ubi i postade jedan od
izgubljenih", tj. navede ga, u~ini mu lijepim i
ohrabri ga na ubojstvo svoga brata, tj. poslije ove
opomene i prijetnje. Rije~i Uzvi{enog Allaha:
"i postade jedan od iz-gubljenih", tj. na ovom i
na vje~nom svijetu, a ima li ve}e propasti od ove?
Prenosi imam Ahmed od Abdullaha ibn Mesuda, koji
kaè da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /92/ "Ne
bude niko ubijen nepravedno, a da prvi Ademov sin
nema udio u prolijevanju njegove krvi, jer je on prvi
koji je po~inio ubistvo." Prenose ga autori El-Kutubu -
s - Sitte izuzev Ebu-Davuda.
Allah onda posla jednog gavrana da kopa po
zemlji da bi mu pokazao kako da zakopa
mrtvo tijelo brata svoga. "Te{ko meni!" -
povika on - "zar i ja ne mogu, kao ovaj gavran,
zakopati mrtvo tijelo brata svoga!" I pokaja
se. Es-Suddi prenosi svojim lancem preno{enja od
ashaba, neka je Allah zadovoljan sa njima: Kada je
izdahnuo dje~ak, brat ga je ostavio pod vedrim
nebom, ne znaju}i kako da ga sahrani, pa je Allah
poslao dva gavrana koji su bili bra}a, pa se oni pobi{e
i jedan ubi drugoga pa mu iskopa jamu pa posu
zemlju preko njega. Kada je on to vidio, re~e:
"Te{ko meni!" - povika on - "zar i ja ne mogu,
kao ovaj gavran, zakopati mrtvo tijelo brata
svoga!" Rije~i Uzvi{enog Allaha:
I pokaja se." Hasan El-Basri kaè: "Uzvi{eni Allah
ga je uzdigao zbog njegova pokajanja nakon
propasti."
U jednom hadisu navodi se da je Vjerovjesnik,
s.a.v.s., rekao: /93/ "Nijedan grijeh nije tako opasan
da bi Allah ubrzao kaznu za njega na ovom svijetu,
pored onoga {to je za izvr{ioca pripremio na
vje~nom, kao {to su nasilje i prekidanje rodbinskih
veza." U Kabilovom su postupku i jedan i drugi. Mi
smo Allahovi i mi }emo se Njemu vratiti.

"Zbog toga smo Mi propisali sinovima
Israilovim: ako neko ubije nekoga koji nije
ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne
~ini - kao da je sve ljude poubijao; a ako neko
bude uzrok da se ne~iji ` vot sa~uva - kao da
je svim ljudima ` vot sa~uvao. Na{i su im
poslanici jasne dokaze donosili, ali su mnogi
od njih, i poslije toga, na Zemlji sve granice
zla pre azili."/32/ "Kazna za one koji protiv
Allaha i Poslanika Njegova vojuju i koji nered
na Zemlji ~ine jeste: da budu ubijeni, ili
razapeti, ili da im se unakrst ruke i noge
odsijeku ili da se iz zemlje prognaju. To im je
poniènje na ovom svijetu, a na onom svijetu
~eka ih patnja velika"/33/, "ali ne i za one koji
se pokaju prije nego {to ih se domognete! I
znajte da Allah pra{ta i da je milostiv."/34/

i
i
l

Uvi{eni Allah kaè: "Poradi toga {to je Ademov sin
ubio svoga brata nasilno i nepravi~no."
"Mi smo propisali sinovima Israilovim", tj.
uzakonili smo im i objavili:
"Ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga,
ili onoga koji na Zemlji nered ne ~ini - kao da

5 El-Maida / Trpeza
370
je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok
da se ne~iji ` vot sa~uva - kao da je svim
ljudima ìvot sa~uvao", tj. ako neko ubije nekoga
bez nekog motiva vezanog za odmazdu /kisas/ i bez
toga da je taj po~inio nered na Zemlji i bude vjerovao
da je dozvoljeno ubiti nekoga bezrazlo`no, ko nije
po~inio nikakav zlo~in - taj kao da je sve ljude
poubijao, jer on ne pravi razliku me|u ljudima;
me|utim, ako neko bude razlog da se ne~iji ìvot
spasi, tj. sprije~i ubistvo nekoga i bude stajao iza toga,
onda su svi ljudi sigurni od njega u tom pogledu.
Zbog ovoga Uzvi{eni Allah kaè:
i
l l

"kao da je svim ljudima ìvot sa~uvao".
Prenose El-E'ame{ i drugi od Ebu-
-Saliha, a on od Ebu Hurejrea, da je rekao: Oti{ao sam
kod h. Osmana na dan kada su napali njegovu ku}u i
rekao: "Do{ao sam da ti pomognem", a borba je bila
prekinuta, o vladaru pravovjernih. Odgovorio je: "O
Ebu-Hurejre, da li bi te radovalo da sve ljude poubija{ i
mene sa njima?" Odgovorio sam: "Ne." On nastavi:
"Uistinu, ako ubije{ nekog ~ovjeka, kao da si sve ljude
poubijao. Ima{ dozvolu da se vrati{, nagra|en /od
Allaha za svoj dolazak/ i bez ikakva grijeha" , pa sam
se ja vratio i nisam se borio. Od Mudàhida se prenosi
da kaè za onoga koji hotimi~no ubije vjernika i za
kojeg }e Allah pripremiti Dèhennem kao kaznu, na
njega }e gnjev Svoj spustiti, proklet }e ga i patnju mu
veliku pripremiti: "Kada bi sve ljude poubijao ne bi
imao ve}u kaznu od te", a za onoga koji bude uzrok
da se ne~iji ìvot sa~uva i koji kao da je svim ljudima
ìvot sa~uvao, kaè: "Od onoga koji ne ubije nikoga
svi su ljudi po{te|eni."
Rije~i Uzvi{enog Allaha: "Na{i su im poslanici
jasne dokaze donosili", tj. sa jasnim dokazima,
znakovima i argumentima.
"...ali su mnogi od njih, i poslije toga, na
Zemlji sve granice z a pre azili". Ovo je prijekor
njima zbog toga {to su ~inili zabranjene stvari i nakon
toga, i pored toga {to su za njih znali /da su
zabranjene/, kao {to su postupali oni iz plemena
Benu-Kurejza, En-Nadir i drugi pripadnici plemena
Benu-Kajnuka'a od jevreja koji su ìvjeli oko Medine.
Oni su ratovali sa plemenima Evs i Hazred` kada bi
do{lo do ratova izme|u njih u predislamskom
periodu, a kada bi se rat zavr{io, oni bi otkupljivali
zarobljene i àlili ubijene. Uzvi{eni Allah ih zbog toga
kori u suri El-Bekare.
249

"Kazna za one koji protiv Allaha i Poslanika
Njegova vojuju i koji nered na Zemlji ~ine
jeste: da budu ubijeni, ili razapeti, ili da im se
unakrst ruke i noge odsijeku ili da se iz zemlje
prognaju."
Vojevanje (el-muharebe) jeste suprotstavljanje i
oponiranje i ono je podudarno sa nevjerovanjem,

249
U 84. ajetu iz sure El - Bekare.
drumskim razbojni{tvom i prepadima, kao {to se i
nered na Zemlji odnosi na vi{e vrsta zala.
Ovaj ajet, iako je objavljen o jednoj skupini iz ple-
mena Urejna ili plemena Akl, op}enito se odnosi na
idolopoklonike i druge koji imaju ova obilje`ja, kako to
prenose Buharija i Muslim od Enesa ibn Malika /94/,
da je jedna grupa iz plemena Akl, njih osam, do{la do
Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i dali mu prisegu na
prihvatanje islama. Me|utim, klima u Medini nije im
odgovarala, pa su poobolijevali i oslabili. Potuìli su se
Allahovom na to Poslaniku, s.a.v.s., pa im je on
predloìo: "Kada biste oti{li sa na{im pastirima me|u
deve, pa pili njihovu mokra}u i mlijeko?" Odgovorili
su: "Svakako", a zatim su oti{li i pili njihovu mokra}u i
mlijeko i tako ozdravili. Me|utim, ubili su pastira i
pokupili deve. To je do{lo do Allahovog Poslanika,
s.a.v.s. On je poslao potjeru za njima , pa su sustignuti
i dovedeni. Naredio je da im se odsijeku ruke i noge i
usijanim ekserom probodu o~i, a zatim da se bace na
sunce dok ne umru. Ovo je Muslimov tekst hadisa, a
u drugom tekstu njih dvojice se kaè: iz plemena Akl
ili Urejne. U jednom tekstu ovog hadisa kaè se: /95/
"pa su ba~eni na ègu i po~eli su traìti vodu, ali im
nije data". Od Katade se prenosi da je rekao: "Bili su iz
plemena Akl i plemena Urejna. Muslim ga prenosi
preko Selmana Et-Tejmijja, od Enesa da je rekao: /96/
"Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio je da im se iskopaju
o~i samo zato {to su oni iskopali o~i pastirima.
250

Vidio sam jednog od njih kakao grize zemlju ustima,
sve dok nisu pomrli i tada je objavljen ajet:
"Kazna za one koji protiv Allaha i Poslanika
Njegova vojuju...do kraja." Tako|er ga prenose
Ebu-
-Davud, Nesaija i Tirmizija, koji ga ocjenjuje kao hasen
sahih. U predanju od Ibn Ebi- Hatima Enes kaè: /97/
"...pa su se odmetnuli od islama, ubili pastira, otjerali
deve, vr{ili prepade na putu i silovanja."
Ibn Ebi-Hatim prenosi od Abdullaha ibn Omera ili
Amra - u dilemi je jedan od prenosilac po imenu
Junus - a on od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kazivanje
o tome, tj. kazivanje o pripadnicima plemena Urejna i
da je ajet o vojevanju protiv Allaha objavljen u
pogledu njih. Tako|er ga prenosi i Ebu-Davud.
"...da budu ubijeni, ili razapeti, ili da im se
unakrst ruke i noge odsijeku ili da se iz zemlje
prognaju". Ibn Ebi-Talha prenosi od Ibn-Abbasa:
"Vo|a muslimana moè birati o onome koji potegne
oru`je na muslimane i bude vr{io prepade na putu:
ako ho}e ubiti ga, ako ho}e razapeti ga ili ako mu
ho}e noge i ruke unakrst odsje}i" - ili, ako ho}e,
prognati ga. Potpora je ovome mi{ljenju u ~injenici da
je ~estica: /ili/ upotrijebljena u zna~enju odabira (lit-
tahjiri), kao {to je u drugim primjerima u Kur'anu, npr.
rije~i Uzvi{enog Allaha koje govore o kazni za
hotimi~ni lov u vremenu obavljanja hadà:

250
Tj. kaznio ih je istom mjerom.

371
"Kazna je da jednu doma}u ìvotinju ~iju }e
vrijednost procijeniti dvojica va{ih pravednih
ljudi, kao kurban zakolje kod Kabe, ili da se
iskupi time {to }e, ravno tome, nahraniti
siromahe ili postiti." (5:95) Sve je ovo prepu{teno
izboru, pa tako treba da bude i ovaj ajet. [to se ti~e
rije~i Uzvi{enog Allaha: "...ili da se iz zemlje
prognaju", o njima Ata El-
-Horosani kaè: "Bit }e prognan iz jednoga grada u
drugi nekoliko godina, ali ne}e biti protjeran iz
islamske dràve." Neki drugi smatraju da se pod
progonstvom (nefj) misli na zatvor. Ibn-Dèrir je ovdje
odabrao mi{ljenje da se progna iz svoje pokrajine u
drugu i da tamo bude zatvoren.
,

"To im je poniènje na ovom svijetu, a na
onom svijetu ~eka ih patnja velika", tj. ovo {to je
spo-menuto o ubijanju, razapinjanju, sje~enju nogu i
ruku unakrst i progonu, poniènje je za njih me|u
ljudima na ovom svijetu, pored velike kazne koju im je
Allah pripremio na Sudnjem danu. Ovo podupire
mi{ljenje onih koji smatraju da je ovaj ajet objavljen
samo u vezi sa idolopoklonicima, a da se pripadnike
islama odnosi hadis u Muslimovom Sahihu od Ubade
ibn Samita, r.a., koji kaè: /98/ "Allahov Poslanik,
s.a.v.s., uzeo je prisegu od nas kao {to ju je uzeo od
èna: da ne}emo Allahu nikoga ravnim smatrati, i da
ne}emo krasti, i da ne}emo bludni~iti, i da ne}emo
djecu svoju ubijati, niti ih jedan drugima podmetati.
Onaj od vas koji to ispuni ima nagradu kod Uzvi{enog
Allaha, a onaj koji bude u~inio ne{to od toga, pa ne
bude ka`njen - to mu je otkup. Slu~aj onoga kojeg
pokrije Allah - Njemu pripada: ako htjedne, On }e ga
kazniti; a ako htjedne, On }e mu oprostiti." Prenose
ga Muslim, Ibn-Madè i Tirmizija, koji ga ocjenjuje
kao hasen - garib.
Ibn-Dèrir kaè: Oni imaju u ovozemaljskom
ìvotu kaznu, a na onom svijetu imat }e jo{ ve}u
kaznu, tj. ako se ne pokaju zbog tih svojih postupaka
prije nego {to umru. Rije~i Uzvi{enoga:
"...ali ne i za one koji se pokaju prije nego {to
ih se domognete! I znajte da Allah pra{ta i da
je milostiv" - prema mi{ljenju onih koji kaù da se
odnose na idolopoklonike sasvim su jasne. [to se pak
ti~e muslimana koji budu vojevali protiv Allaha na
ovaj na~in, pa ako se pokaju prije nego {to ih se
domogne, sa njih spada obaveznost izvr{enja smrtne
kazne, razapinjanja i odsijecanja noge. O tome da li
}e se odsje}i ruka ili ne, postoje dva mi{ljenja kod
u~enih; vanjski smisao ajeta nu`no zahtijeva obustavu
svega i tako su postupali ashabi, kao Alija i Ebu-Musa
El-E{'ari za vrijeme njegova namjesni{tva nad Kufom u
vrijeme vladavine h. Osmana.
Ibn Ebi-Hatim prenosi da je E{-[a'di rekao: Harise
ibn Bedr Et-Temimi iz Basre ~inio je nered na Zemlji i
vojevao protiv Allaha, pa se obratio nekim ljudima od
Kurej{ija, me|u kojima su bili Hasan ibn Alijja, Ibni
Abbas i Abdullah ibn Dàfer, onda su se oni obratili h.
Alji, ali je on odbio pomilovati ga, pa je on oti{ao kod
Se'ida ibn Kaisa El-Emedanija i ostavio da se brine za
njega o njegovoj ku}i i porodici, a zatim je oti{ao Aliji i
rekao: "O vladaru pravovjernih, {ta misli{ o onome ko
je vojevao protiv Allaha i Poslanika Njegova i nered na
Zemlji ~inio?" H. Alija je prou~io ove ajete zaklju~no
sa:
"...ali ne i za one koji se pokaju prije nego {to
ih se do-mognete!", pa mu je napisao
pomilovanje.

"O vjernici, Allaha se bojte i traìte ono {to }e
vas Njemu pribliìti, i na putu Njegovu se
borite da biste postigli {to èlite."/35/ "Kad bi
sve ono {to je na Zemlji bilo u posjedu
nevjernika, i jo{ toliko, i htjeli da se otkupe od
patnje na onom svijetu, ne bi im se primilo.
Njih ~eka muka nesnosna."/36/ "Zaèljet }e
oni da iz vatre izi|u ali im iz nje izlaska ne}e
biti, za njih }e biti patnja neprestana."/37/
,

Uzvi{eni Allah govori nare|uju}i Svojim robovima
da Ga se boje, a pod bogobojazno{}u (takva), kada je
ona uvezana sa pokorno{}u Njemu, podrazumijeva se
ustezanje i napu{tanje zabranjenih stvari. Poslije toga
"... i traìte ono {to }e vas Njemu pribliìti".
Ibn-Abbas kaè: "El-vesile""jeste bliskost". Katade kaè:
"Pribliùjte Mu se pokoravaju}i Mu se i ~ine}i ono {to
}e Ga zadovoljiti."
251

251
Opirno sam obradio ovo pitanje u svojoj knjizi: "Et - tevessul ila
hakitati et tevessul"; "Dolazak do sutine posredovanja". Ukratko ga
saimam u sljedeem: Hvala Allahu, blagoslov i spas Allahovom
Poslaniku i onome ko njega podrava.
Ovo je problem u kojem su potonje generacije /Halef/ odstupile od
stavova ranijih generacija /Selef/ i usmjerile se pravcima za koje je
malo rei da nisu na tragu Dobrih prethodnika /Selefi - salih/ i da
nemaju nikakavo vjerozakonsko utemeljenje osnovano na neemu iz
âsnog Kurana i Vjerodostojnog Hadisa. Takav je sluaj sa svime u
emu se oni razilaze sa Selefom. Halef se okrenuo slije|enju linih
miljenja, pretpostavki i stavova. Ako se prihvataju za Kuran, onda
daju svoja tumaenja ajeta unosei znaenja koja su neprihvatljiva, pa
tumae po svome naho|enju i odstranjuju ono to im se prohtije, a
kada se ele pozvati na neki hadis, tada uzimaju one me|u kojima i
najjai ima velike slabosti, a jo vie i apokrifne, izmiljene, nitavne
i one koji nemaju nikakve osnove. Ja samo ne znam da li to oni
svjesno ine ili iz neznanja. "Ako zna, to je onda nesrea, a ako ne
zna - nesrea je jo vea." Kao da su oni i Selef na potpuno
suprotnim stranama i nee se moi pribliiti osim ako to Allah bude
htio, a Allahu to nije veliko i teko. Zatim kaem, traei pomo od
Uzvienog Allaha: Et-Tevessul; Posredovanje je dvovrsno: 1. ono
koje ima uporite u Vjerozakonu i 2. ono koje je zabranjeno. Ono
koje ima uporite u Vjerozakonu /et - tevessul el - meru/ jeste ono

5 El-Maida / Trpeza
372
"El-vesile" /rije~ spomenuta o ovome ajetu/
sredstvo je pomo}u kojeg stièmo do postizanja cilja.
"El-vesile", tako|er je vlastito ime za najvi{i stepen u
Dènnetu, koji pripada isklju~ivo Allahovom
Poslaniku, s.a.v.s., i koji je mjesto njegova boravka u
Dènnetu; ona je najbliè dènetsko mjesto do Ar{a
/Allahova prijestolja/. Utvr|eno je u Buharijinom
Sahihu putem Muhammeda ibn El-Munkedira, od

koje je propisao Uzvieni Allah i dostavio Svome Poslaniku, s.a.v.s.,
i ono je trovrsno: 1. posredovanje putem bia Uzvienog Allaha,
putem Njegovih Uzvienih Atributa i putem Njegovih Savrenih
Imena, 2. posredovanje putem dobrih djela onoga koji trai
posredovanje i 3. posredovanje putem dove vjernika jednih za druge.
Nema razlike ako je od gore prema dole ili je obrnuto. Ono to je
praktikovao Muhammed, s.a.v.s., njegovi drugovi, i muslimani prvih i
odabranih stoljea, to praktikuju svi oni koji e slijediti njihov pravac
do Sudnjeg dana. Zabranjeno je posredovanje /"et - tevessul el -
memnu"/ to je ono koje nije propisao uzvieni Allah, niti ga je
dostavio Svome Poslaniku, s.a.v.s., a niti je poznato iz prakse ashaba,
ako posredovanje putem linosti stvorenja, bilo da se Allah preklinje
sa njima, bilo da se oni postave kao posrednici izme|u Allaha i
Njegovih stvorenja poradi primanja dova ili uzimanja njih radi
pribliavanja Allahu, a poradi ispunjenja potreba. I oni trae i mole
Uzvienog Allaha njihovom dobrotom, me|utim ove dobre preko ijih
se dua trai posredovanje kod uzvienog Allaha , On je uzeo Sebi i
oni su kod Njega na velikom stepenu, ako Bog da, a ovaj svoj stepen
oni su postigli samo preko svojih dobrih djela, pa bilo bi
svrsishodnije za one koji trae posredovnje kada bi radili dobra kako
su radili ti ije posredovanje trae i tada bi vidjeli da su njihova dobra
djela najbolje sredstvo posredovanja i pribliavanja Uzvienom
Allahu. Me|utim, ejtan ih je skrenuo sa ispravnog i pravog puta pa
misle da njihov Gospodar nije milostiv, blag i da ne oprata osim
preko upliva ovih koje oni smatraju posrednicima...! Dok na
Uzvienog Allaha ne moe djelovati niko, On je Onaj Koji uzima u
zatitu i od Koga niko ne moe zatiien biti. On je Onaj Koji zna
poglede koji kradomice u ono to je zabranjeno gledaju, a i ono to
drugi kriju, tako da On nije u nekoj potrebi da Ga neko upoznaje i da
Mu predstavlja Njegova stvorenja: "A kako ne bi znao Onaj Koji
stvara, Onaj Koji sve potanko zna, Koji je o svemu obavjeten."
(67:14) Tako oni smatraju da vladari ne ispunjavaju potrebe ljudi bez
neijeg posredovanja kod njih, poredei svoga Stvoritelja sa ovim
vladarima, Boe sauvaj. Navodei umnogome ove neosnovane i
neodrive dokaze, kau: "Kao to je potrebno onome koji se obraa
vladarima da za njega posreduje neko kod njih ko uiva ugled i
potovanje kod vladara, tako isto i mi trebamo traiti intervenciju kod
Uzvienog Allaha putem Njegovih miljenika me|u vjerovjesnicima,
evlijama i dobrima, kako bi nam On ispunio nae potrebe." Ovako oni
porede Svemonog Stvoritelja Koji zna ono to je na nebesima i na
Zemlji Koji je obavijeten o svemu i Koji radi ono to eli sa jadnim i
nemonim stvorenjem koje ne raspolae niim naspram Uzvienog
Allaha i koje ima atribute nesavrenstva koji su apsurdni za
Uzvienog Allaha da bi bio opisan njima; katkada rob moe biti
neznalica ili zulumar, ili krt ili imati potrebu za uzajamnim
interesima s onima koji za njega interveniu, kao i druge atribute
nesavrenstva pored tih. [to se, pak, tie Uzvienog i Slavljenog
Allaha, On je ist od svih ovih ovozemaljskih i bezvrijednih
svojstava, On, neka je Slavljen, ima Uzviene Atribute i Savrena
Imena; Pa nakon ove oito velike razlike izme|u stvorenog i
Stvoritelja u pogledu njihovih svojstava - da li je dozvoljeno porediti
stanje onoga koji trai posredovanje od Allaha i onoga koji trai
posredovanje od robova, Boe sauvaj! Uistinu, Uzvieni Allah ne
potrebuje nikakve posrednike i On je neovisan o svjetovima, sam
samcat, bez sudruga. On je blii Svome robu od vratne ile kucavice,
a posredovanje moe biti za nekoga ko je daleko, dok nas Uzvieni
Allah obavjetava da je On blizu: "A kada te robovi Moji za Mene
upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me
zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene,
da bi bili na pravom putu." (2:186) Pa nema nikave potrebe za
posredovanje kod Njega, izuzev dobrih djela koja nas pribliavaju
Njemu i ovo je ono to je sukladno Allahovom htijenju kroz
posredovanje koje je utemeljeno u Vjerozakonu, a koje je maloas
spomenuto. Allah je Onaj Koji upuuje na ispravnost.
Dàbira ibn Abdullaha da je rekao: Kazao je Allahov
Poslanik, s.a.v.s: /99/ "Ko bude u~io, kada ~uje poziv
na namaz: Allahu moj, Gospodaru ovog savr{enog
poziva i nastupaju}eg namaza, podari Muhammedu
vesilu i prednost i proìvi ga na hvale vrijednom
poloàju /mekamen mahmuden/ koje si mu Ti
obe}ao, bit }e mu dostupno moje zauzimanje na
Sudnjem danu." U Muslimovom Sahihu je predanje
od Abudullaha ibn 'Amra, ibn 'Asa, koji kaè da je ~uo
Vjerovjesnika, s.a.v.s., da kaè: /100/ "Kada ~ujete
mujezina, izgovarajte ono {to i on izgovara, a zatim
donesite blagoslov /salavat/ na mene, jer, uistinu,
onaj ko donese jedan salavat na mene, Allah donese
na njega deset, i traìte meni "vesilu", a ona je poloàj
u Dènnetu koji }e biti samo za jednog me|u
Allahovim robovima i ja se nadam da }u biti taj rob, a
onom ko bude meni traìo "vesilu" bit }e dostupno
moje zagovaranje."
Prenosi Ibn-Merdevejh od Ebu-Se'ida El-Hizrija da
je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: /101/ "Uistinu, vesila je
jedan stepen kod Allaha iznad kojeg nema stepena pa
traìte od Uzvi{enog Allaha da mi da vesilu iznad
Njegovih stvorenja."
"...i na putu Njegovu se borite da biste
postigli {to èlite", tj. nare|uje im Uzvi{eni da se
bore protiv neprijatelja me|u nevjernicima i
idolopoklonicima koji su odstupili od pravog puta
motivi{u}i ih na to onim {to je pripremio za borce na
Njegovom putu, Sudnjega dana od uspjeha i spasa,
neprolazne, sigurne i veli~anstvene sre}e u visokim
odajama u Dènnetu koji }e nastanjivati, u kojem im
se odje}a ne}e habati, niti }e im mladost prolaziti, a
zatim Uzvi{eni Allah govori o opomeni i kazni koju je
pripremio za svoje neprijatelje, nevjernike:
"Kad bi sve ono {to je na Zemlji bilo u posjedu
nevjernika, i jo{ toliko, i htjeli da se otkupe od
patnje na onom svijetu, ne bi im se primilo.
Njih ~eka muka nesnosna", tj. kada bi neko od
njih do{ao na Sudnji dan sa koli~inom zlata kolika je
Zemlja i sa jo{ istom takvom koli~inom da se time
otkupi od Allahove kazne, Allah mu to ne bi primio i
ne}e biti nikoga ko bi mogao otkloniti niti izbje}i
kaznu. Zbog ovoga Uzvi{eni Allah kaè:
"Njih ~eka muka nesnosna", tj. ona koja
pri~injava bol.
"Zaèljet }e oni da iz vatre izi|u, ali im iz
nje izlaska ne}e biti, za njih }e biti patnja
neprestana", kao {to kaè Uzvi{eni Allah:
"...kad god poku{aju zbog jada iz nje izi}i, bit
}e u nju vra}eni" (22:22), tj. u svoju vje~nu i trajnu
kaznu, i oni ne}e imati nikakva izlaza iz nje niti }e je
iko mo}i odbiti od njih. Buharija i Muslim prenose od
Enesa ibn Malika da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
/102/ Bit }e doveden ~ovjek od stanovnika Vatre, pa
}e biti upitan: "O sine Ademov, kakvo si na{ao da ti je
prebivali{te?" Odgovorit }e: "Najgorim prebivali{tem."
Bit }e upitan: "Bi li se otkupio zlatom, koli~inom koja
373
je jednaka Zemlji?" Odgovorit }e: "Da, moj
Gospodaru." Uzvi{eni Allah tada}e re}i: "Laè{, Ja sam
traìo od tebe manje od toga, pa nisi izvr{io." I bit }e
nare|eno da se vodi u Vatru."
Prenose imam Ahmed i Muslim od Zejda ibn
Suhejba El-Fekira, a on od Dàbira ibn Abdullaha da je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao da }e neki ljudi iza}i iz
Vatre i u}i u Dènnet. Upitao sam Dàbira ibn
Abdullaha: "Uzvi{eni Allah kaè:
"Zaèljet }e oni da iz vatre izi|u ali im iz nje
izlaska ne}e biti." Odgovorio je: "Pro~itaj po~etak
ajeta":
,
"Kad bi sve ono {to je na Zemlji bilo u posjedu
nevjernika, i jo{ toliko, i htjeli da se otkupe...",
do kraja ajeta "...zar to nisu oni koji ne vjeruju?"

"Kradljivcu i kradljivici odsijecite ruke njihove,
neka im to bude kazna za ono {to su u~inili i
opomena od Allaha! A Allah je silan i mudar."
/38/ "A onome ko se poslije nedje a svoga
pokaje i popravi se - Allah }e sigurno
oprostiti. Allah, doista, pra{ta i milostiv je."
/39/ "Ti sigurno zna{ da samo Allah ima vlast
na nebesima i na Zemlji. On ka`njava onoga
koga ho}e, a pra{ta onome kome ho}e. Allah
sve moè." /40/

l

Uzvi{eni Allah govori i nare|uje odsijecanje ruke
kradljivcu i kradljivci. Neki pravnici Zahirijjske pravne
{kole smatraju obaveznim odsijecanje ruke kradljivcu,
bilo da ukrade malo ili mnogo, zbog op}enitosti ovog
ajeta: "Kradljivcu i kradljivici odsijecite ruke
njihove", ne uzimaju}i u obzir koli~inu vrijednosti
/nisab/ i stepen sigurnosti ukradene stvari, ve} samo
da je izvr{ena kra|a. Oni to argumentuju hadisom
koji prenose El-Buhari i Muslim od Ebu-Hurejrea da je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /103/ "Prokleo Allah
kradljivca, ukrade jaje pa mu se odsije~e ruka ili
ukrade uè pa mu se odsje~e ruka."
Ve}ina, pak, uzima u obzir nisab ukradene stvari,
mada i me|u njima postoji razlika o njegovoj koli~ini.
Tako imam Malik smatra da je nisab tri dirhema, kako
je to utvr|eno u Buhariji i Muslimu od Ibn-
-Omera /104/: da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
odsijecao ruku za {tit ~ija je cijena bila tri dirhema.
Imam [afija smatra da je nisab jedna ~etvrtina dinara,
ili jednaka protuvrijednost toga u nekretninama ili
robi, a i sve vi{e od toga. Argument je za to predanje
Buharije i Muslima od h. Ai{e, r.a., da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: /105/ "Ruka kradljivca
odsijeca se za jednu ~etvrtinu dinara i vi{e." Muslim
prenosi od h. Ai{e, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: /106/ "Ruka kradljivca odsijeca se samo za
jednu ~etvrtinu dinara i vi{e." Oni zaklju~uju: "Hadis
koji govori o cijeni {tita koja je bila tri dirhema nije u
suprotnosti sa ovim, jer se tada jedan dinar sastojao
od dvanaest dirhema, pa su ta tri dirhema bila jedna
~etvrtina dinara." Ovo mi{ljenje su zastupali Omer,
Osman i Alija, a tako|er i Omer ibn Abdul-Aziz, El-Lejs
ibn S'ad, El-Evzaija, E{-[afi'i, Ishak ibn Rahovejh po
predanju Ebu-Sevra i Davud ibn Alija Ez-Zahirijj.
Imam Ahmed ibn Habel smatra de su obje ove
vrijednosti:~etvrtina dinara i tri dirhema obavezuju}a
vjerozakonska tuma~enja (responsa), pa onome ko
ukrade jedno od toga ili njegovu protuvrijednost
odsijeca se ruka. Imam Ahmed prenosi od h. Ai{e da
je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /107/ "Odsijecajte
za ~etvrtinu dinara, a ne odsijecajte za manje od
toga", a tada je jedna ~etvrtina dinara predstavljala tri
dirhema, a jedan dinar dvanaest dirhema. Nesaijin
tekst ovog hadisa je: /108/"Ne odsijeca se ruka za
manje od vrijednosti jednog {tita." H. Ai{a je upitana:
"Koliko ko{ta jedan {tit?" Odgovorila je: "Jednu ~etvrt
dinara."
Imam Ebu-Hanifa, njegovi u~enici Ebu-Jusuf,
Muhammed i Zufer, a tako|er i Sufjan Es-Sevri, Allah
im se smilovao, smatraju da je vrijednost nisaba deset
nepatvorenih, kovanih dirhema i to argumentuju
time da je vrijednost {tita zbog kojeg je odsje~ena
ruka kradljivcu u vrijeme Allahovog Poslanika, s.a.v.s.,
bila deset dirhema, kako je preneseno od Ibn-Abbasa,
da je rekao: "Vrijednost {tita, u vrijeme Vjerovjesnika,
s.a.v.s., bila je deset dirhema." Prenosi ga Ibn-
Merdevejh, a zatim prenosi i od 'Amra ibn [uajba, od
njegova babe, od njegova dede, od Allahova
Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: /109/ "Ne odsijeca se
ruka za manje od vrijednosti jednog {tita", a vrijednost
{tita bila je deset dirhema. Zbog opreza bolje je uzeti
vi{e, jer kazne se ne izvr{avaju ako postoje ikakve
sumnje.
Ve}ina daje sljede}e odgovore na hadis na koji se
pozivaju predstavnici Zahirijjske pravne {kole, od Ebu-
Hurejrea: /110/ "ukrade jaje pa mu se odsijeca ruka, ili
ukrade uè pa mu se odsije~e ruka": (prvi) da je
derogiran hadisom koji prenosi h. Ai{a; me|utim, o
ovome postoji polemika, jer je neophodno razjasniti
datum izgovora; (drugi) da je to hadis koji se tuma~i
/muevvel/, pa je to èljezno jaje i mornarsko uè. To
mi{ljenje zastupa El-E'ame{, kako to prenose El-
Buharija i drugi od njega; (tre}i) da je ovo metod
postupnosti u kra|i, od manjeg ka ve}em, zbog kojeg
se odsijeca ruka. Mogu}e je da je ovo navedeno samo
kao obavijest o tome kako je to bilo u predislamskom
periodu, kada su odsijecali ruku i za malo i za mnogo,

5 El-Maida / Trpeza
374
pa je proklet kradljivac koji `rtvuje svoju skupocjenu
ruku za bezna~ajne stvari.
252

Tako|er spominju da je Ebul-Ala El-Me'arri, nakon
{to je do{ao u Bagdad, postao poznat po tom {to je
stvarao nejasno}e pravnicima zbog njihovog odre-
|ivanja nisaba za kra|u od jedne ~etvrtine dinara, pa
je o tome spjevao stihove:
Za ruku se daje krvarina od pet stotina zlatnika
pa kako da bude odsje~ena porad ~etvrtine
dinara.
Opre~nost koju moramo pre{utjeti i traìti za{titu
na{eg Gospodara od Vatre.
253

Odgovorio mu je sudac Abdul-Vehhab El-Maliki,
Uzvi{eni Allah mu se smilovao, rije~ima: "Dok je bila
povjerljiva - bila je vrijedna a kada je prevarila - ostala
je ponièna." Poradi ovoga Uzvi{eni Allah kaè:
Neka im to bude kazna za ono {to su
u~inili i opomena od Allaha! A Allah je silan i
mudar", tj. kazna, za nevaljao postupak koji su u~inili
uzimaju}i od svijeta imetak svojim rukama, odgovara
odsijecanju onoga ~ime su se pomogli pri tome, kao
opomena od Allaha, tj. kao primjerna kazna (radi
odvra}anja drugih) od Allaha zbog ~injenja toga. "A
Allah je silan", tj. u Njegovoj osveti, "i mudar" - u
Njegovoj naredbi, zabrani, ozakonjenju i mo}i.
"A onome ko se poslije nedje a svoga pokaje i
popravi se - Allah }e sigurno oprostiti. Allah
doista pra{ta i milostiv je", tj. onome ko se poslije
kra|e pokaje Uzvi{eni }e Allah oprostiti ono {to je
izme|u Njega i Njegova roba, a kada su u pitanju
imeci ljudi, to se mora njima povratiti ili nadoknaditi -
prema mi{ljenju ve}ine (dùmhur).
l

Prenosi imam Ahmed od Abdullaha ibn Amra:
/111/ da je neka èna ukrala u vrijeme Allahova Pos-
lanika, s.a.v.s., pa je dovedena onima koje je pokrala.
Pitali su: "Allahov Poslani~e, ova èna nas je pokrala?"
Pripadnici njenog plemena branili su je: "Mi }emo
dati otkupninu za nju." Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
presudio je: "Odsijecite joj ruku!" Oni su insistirali:
"Otkupit }emo je za pet stotina dinara!" Allahov
Poslanik, s.a.v.s., ponovio je: "Odsijecite joj ruku!", pa
joj je odsje~ena desna ruka. Ona je upitala: "Allahov
Poslani~e, ima li za mene pokajanja?" Odgovorio je:
"Da, ti si danas ~ista od grijeha kao na dan kada te je
majka tvoja rodila." Tada je Uzvi{eni Allah objavio iz
sure El-Maide:

l

252
Dajem prednost miljenju Ibn-Kesira kada kae: "Mogue je da je
ovo navedeno samo kao obavijest o tome kako je to bilo u
predislamskom periodu, kada su odsijecali ruku i za malo i za
mnogo." Svakako da Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije odsijecao ruku
zbog jajeta ili ueta, ve za tit, ija je vrijednost bila tri dirhema. To
je naredio, a zabranio je za manje od toga, kako to navode El-Buhari
i Muslim. Tako je i Osman odsijecao ruku za kra|u limunova koji su
bili procijenjeni na tri dirhema.
253
Neki pjesnik mu je odgovorio:
Vrijednost potenja je najskuplja,
prezrenost prevare je najjeftinija,
pa shvati mudrost Stvoriteljevu.

"A onome ko se poslije nedje a svoga pokaje i
popravi se - Allah }e sigurno oprostiti. Allah
doista pra{ta i milostiv je." Ime je ove ène koja
je ukrala Mahzumijja, a ovaj hadis koji govori o njoj
zabiljeèn je i u Buharijinom i Muslimovom Sahihu.
Zatim, Uzvi{eni Allah kaè:
"Ti sigurno zna{ da samo Allah ima vlast na
nebesima i na Zemlji", tj. On je sudija mudri, îju
presudu niko ne moè osporiti i On ~ini ono {to On
ho}e.
"On ka`njava onoga koga ho}e, a pra{ta
onome kome ho}e. Allah sve moè."

O Poslani~e, neka te ne zabrinjava to {to brzo
nevjerovanje ispoljavaju oni koji ustima svojim
govore "Vjerujemo!" a srcem ne vjeruju, i
jevreji, koji izmi{ljotine mnogo slu{aju i koji
tu|e rije~i rado prihvataju, a tebi ne dolaze,
koji smisao rije~ima s mjesta njihovih izvr}u i
govore: "Ako vam se ovako presudi, onda
pristanite na to, a ako vam se ne presudi,
onda nemojte pristati!" A onoga koga Allah
èli u njegovoj zabludi ostaviti, ti mu Allahovu
naklonost ne moè{ nikako osigurati. To su
375
oni ~ija srca Allah ne èli o~istiti; njih na ovom
svijetu ~eka poniènje, a na onom svijetu
patnja golema. /41/ "Oni mnogo laì slu{aju i
rado ono {to je zabranjeno jedu; pa ako ti
do|u, ti im ili presudi ili se okreni od njih; ako
se okrene{ od njih, oni ti ne mogu nimalo
nauditi. A ako im bude{ sudio, sudi im pravo
jer Allah voli pravedne." /42/ "A otkud da oni
traè od tebe da im sudi{ kad imaju Tevrat, u
kome su Allahovi propisi? Oni ni poslije
presude tvoje ne bi bili zadovoljni, jer nisu
nikakvi vjernici." /43/ "Mi smo objavili Tevrat,
u kome je uputstvo i svjetlo. Po njemu su
jevrejima sudili vjerovjesnici, koji su bili Allahu
poslu{ni i ~estiti ljudi, i u~eni, od kojih je
traèno da ~uvaju Allahovu knjigu i oni su
nad njom bdjeli. Zato se, kad budete sudili, ne
bojte ljudi, ve} se bojte Mene, i ne zamjenjujte
rije~i Moje za ne{to {to malo vrijedi! A oni {to
ne sude prema onom {to je Allah objavio, oni
su pravi nevjernici."/44/

,

Ovi ajeti objavljeni su o onima koji brzo nevje-
rovanje ispoljavaju i napu{taju pokornost Allahu i
Njegovu Poslaniku, daju}i prednost svojim nazorima i
htijenjima nad vjerozakonima Uzvi{enog Allaha,
"oni koji ustima svojim govore Vjerujemo! a
srcem ne vjeruju", tj. vjerovanje ispoljavaju svojim
jezikom, a srca su im pusta i prazna i li{ena njega i
ovo su licemjeri.
"...i jevreji" neprijetelji islama i njegovih
sljedbenika, a svi ovi su: "koji izmi{ljotine mnogo
slu{aju", tj. slaù se sa njima "i koji tu|e rije~i
rado prihvataju, a tebi ne dolaze", tj. pristaju uz
druge ljude, a u tvoje dru{tvo ne dolaze,
Muhammede. Ima mi{ljenje da su oni dolazili da
slu{aju i da su to prenosili drugim ljudima koji nisu bili
prisutni kod tebe, a tvoji su neprijatelji.
"...koji smisao rije~ima s mjesta njihovih
izvr}u", tj. neprikladno ih tuma~e i svjesno
izmjenjuju, nakon {to su ih shvatili.
"...i govore: Ako vam se ovako presudi,
onda pristanite na to, a ako vam se ne
presudi, onda nemojte pristati!" Ovo je
objavljeno o dvojici jevreja koji su po~inili blud, a oni
su izmijenili odredbu iz Allahove Knjige koja je bila
kod njih, o kamenovanju oènjenih i udatih koji
po~ine blud. To su izvrnuli i dogovorili se me|usobno
o kazni od sto udraca bi~em, mazanjem garom i
jahanju na magarcu natra{ke. Kada se desio taj
doga|aj poslije Hid`re, obojicq su rekli: "Do|ite da
mu se obratimo", tj. Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., "pa
ako presudi bi~evanje i mazanje garom, onda
pristanite i to u~inite dokumentom izme|u vas i
Allaha, a on }e biti Allahov Vjerovjesnik, koji je me|u
vama tako presudio, a ako vam presudi kamenovanje,
ne slijedite ga u tome."
O tome su zabiljeèni i hadisi. Malik prenosi od
Nafia, a on od Abdullaha ibn Omera, r.a.: /112/
"Jevreji su do{li do Allahova Poslanika, s.a.v.s., i
spomenuli kako su me|u njima neki ~ovjek i èna
po~inili blud. Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitao ih je:
"[ta o kamenovanju nalazite u Tevratu?" Odgovorili
su: "Javno ih posramimo i budu bi~evani." Abdullah
ibn Selam je reagovao: "Laète, u njemu je
spomenuto kamenovanje. Donesite Tevrat!" Donijeli
su ga i otvorili, a neko je od njih stavio ruku na ajet
koji je govorio o kamenovanju bludnika i pro~itao ajet
prije i ajet poslije. Abdullah ibn Selam mu je rekao:
"Podigni ruku!" Podigav{i je ukazao se ajet o
kamenovanju. Povikali su: "Istinu si rekao,
Muhammede, u njemu je ajet o kamenovanju."
Allahov Poslanik je naredio /izvr{enje kazne/, pa su
kamenovani, a ja sam vidio ~ovjeka kako se presavija
preko ène {tite}i je od kamenja." Prenose ga El-
Buhari i Muslim (a ovo je Buharijin tekst), Ebu-Davud,
Ahmed i Ibn-Dèrir. Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije
donio presudu po propisima iz Tevrata poradi
ukazivanja neke po~asti njima stoga {to su vjerovali u
njegovu autenti~nost, ve} je to bila posebna objava
od Uzvi{enog Allaha njemu, s.a.v.s., da ih to upita,
kako bi ih primorao da priznaju postojanje kod njih
onoga {to su bili tajili, negirali i {to nisu praktikovali
dugi period. I nakon {to su pristali na to , iako su znali
da suprotno postupaju zbog svoga iskrivljavanja,
protivljenja i poricanja Knjige koja je bila kod njih i u
~iju su autenti~nost vjerovali , tako da je njhovo
okretanje presudi Poslanika, s.a.v.s., bilo samo njihov
hir i èlja da se on usaglasi sa njihovim stavovima, a
ne zato {to su vjerovali da je ispravno to {ta }e on
presuditi, rekli su: "Ako vam se ovako presudi",
tj. bi~evanje i mazanje garom "onda pristanite na
to", tj. prihvatite to,
"a ako vam se ne presudi, onda nemojte
pristati!", tj. da ga primite i slijedite. Uzvi{eni Allah
kaè:
"A onoga koga Allah èli u njegovoj zabludi
ostaviti, ti mu Allahovu naklonost ne moè{
nikako osigurati. To su oni ~ija srca Allah ne
èli o~istiti; njih na ovom svijetu ~eka
poniènje, a na onom svijetu patnja golema.
Oni mnogo laì slu{aju", tj. neistine "i rado ono
{to je zabranjeno jedu"; tj. haram, a misli se na
uzimanje mita. Ibn-Mesud i drugi kaù: "To jest, kako
}e Allah o~istiti srce i odazvati se nekome ko ima ovo
negativno svojstvo. Zatim Uzvi{eni kaè Svome
Vjerovjesniku, s.a.v.s.: "...pa ako ti do|u", tj. traè}i
presudu od tebe,
"ti im ili presudi ili se okreni od njih; ako se
okrene{ od njih, oni ti ne mogu nimalo nau-
diti", tj. nisi grje{an ako ne presudi{ me|u njima, jer
to {to traè od tebe da im presudi{ nema za cilj
slije|enje i prihvatanje Istine, ve} samo èlju da to
bude podudarno sa njihovim hirovima. Ibni-Abbas i

5 El-Maida / Trpeza
376
jedna grupa tabiina smatra da je ovaj ajet derogiran
rije~ima Uzvi{enog:
"I sudi im prema onom {to Allah objavljuje."
(5:49)
"A ako im bude{ sudio, sudi im pravo", tj. po
istini i pravdi, iako su oni zulum~ari koji su odstupili od
puta istine i pravde, "jer Allah voli pravedne."
Zatim Uzvi{eni Allah kritikuje njihove pogre{ne
stavove i bolesne ambicije zbog napu{tanja Knjige
koju imaju i u ~iju autenti~nost vjeruju i za ~ije
slije|enje smatraju da im je nare|eno zauvijek, i u isto
vrijeme zbog njihova okretanja onome {to smatraju
neispravnim i neobavezuju}im za njih:
"A otkud da oni traè od tebe da im sudi{,
kad imaju Tevrat, u kome su Allahovi propisi?
Oni ni poslije presude tvoje ne bi bili
zadovoljni jer nisu nikakvi vjernici." Potom
Uzvi{eni Allah pohvaljuje Tevrat koji je objavio Svome
robu i poslanika Musau, sinu Imranovu, a.s.:

,
"Mi smo objavili Tevrat, u kome je uputstvo i
svjetlo. Po njemu su jevrejima sudili vjero-
vjesnici, koji su bili Allahu poslu{ni", tj. nisu
napu{tali propise Tevrata, izmjenjivali ih ili ih
iskrivljivali, "i ~estiti ljudi, i u~eni", tj. pobo`ni
me|u njima i njihovi u~eni ljudi
"od kojih je traèno da ~uvaju Allahovu
Knjigu", tj. kojima je data Allahova Knjiga na ~uvanje
za koju im je bilo nare|eno da je stave na svjetlo dana
i da po njoj postupaju
"i oni su nad njom bdjeli. Zato se, kad budete
sudili, ne bojte ljudi, ve} se bojte Mene", tj. ne
bojte se njih, ve} se bojte Mene
"i ne zamjenjujte rije~i Moje za ne{to {to
malo vrijedi! A oni {to ne sude prema onom
{to je Allah objavio, oni su pravi nevjernici." O
ovome imaju dva mi{ljenja o kojima }e obja{njenje
do}i poslije.

DRUGI POVOD OBJAVE OVIH AJETA
Ebu-Dà'fer ibn Dèrir prenosi od Ibn-Abbasa da je
rekao: "Ajeti iz sure El-Maide, u kojima su i rije~i
Uzvi{enog: "... ti im ili presudi ili se okreni od
njih...", do "...pravedne", objavljen je zbog krvarine
plemena Benun-Nedir i plemena Benu-Kurejza naime,
ubijeni iz Benun-Nedira bili su ugledni ljudi i za njih se
ispla}ivala potpuna krvarina, a za ubijene pripadnike
plemena Kurejza ispla}ivalo se pola krvarine, pa su
traìli od Allahova Poslanika, s.a.v.s., da im presudi u
tome. Tako je Uzvi{eni Allah objavio to o njima, pa ih
je Allahov Poslanik, s.a.v.s., time potaknuo na Istinu i
u~inio jednaku krvarinu u tom slu~aju. Allah najbolje
zna koje je od toga bilo.
El-'Avfi prenosi od Alije ibn Ebi-Talhe El-Valija, on
od Ibn-Abbasa, da su ovi ajeti objavljeni o dvoje
jevreja koji su po~inili blud, kako je ve} prethodilo.
Vjerovatno su se ova dva povoda desila u isto vrijeme,
pa su objavljeni ovi ajeti o tome svemu, a Allah
najbolje zna. Zbog ovoga poslije je rekao:

"Mi smo im u njemu propisali: glava za glavu
i oko za oko" i do kraja. Ovo osnaùje predanje da
je povod objave vezan za problem odmazde /kisas/, a
Allah, neka je slavljen i uzvi{en, najbolje zna.
Rije~i Uzvi{enog:
"A oni {to ne sude prema onom {to je
Allah objavio, oni su pravi nevjernici." El-Bera'
ibn 'Azib, Huzejfe ibn El-Jeman, Ibn-Abbas i drugi,
smatraju da su objavljene sljedbenicima Knjige, a
Hasan dodaje: "A i nama su obavezuju}e." Abdur-
Rezzak prenosi svojim lancem preno{enja od
Ibrahima
254
da je rekao: "Ovi su ajeti objavljeni
sljedbenicima Knjige, a Uzvi{eni Allah zadovoljan je da
se odnose i na ovu zajednicu (ummet)." Prenosi ga
Ibn-Dèrir.
Alija ibn Ebi-Talha prenosi od Ibn-Abbasa da je
rekao o rije~ima Uzvi{enog:
"A oni {to ne sude prema onom {to je Allah
objavio, oni su pravi nevjernici." "Ko zanije~e
ono {to je objavio Uzvi{eni Allah nevjernik je, a ko
prizna Objavu, ali ne sudi po njoj - tiranin je i
grje{nik." Prenosi ga Ibn-Dèrir i odabira mi{ljenje da
se pod ajetom misli na sljedbnike Knjige ili one koji
negiraju Allahov sud (hukm) objavljen u Knjizi. E{-
-[a'bi dodaje: "muslimanima". Od Ataa se prenosi da
je rekao o rije~ima Uzvi{enog: "oni su pravi
nevjernici". "Nevjerovanje nad nevjerovanjem."
255

Od Tavusa se prenosi: "Nije to nevjerovanje koje
izvodi iz vjere (milleta)." Preko Tavusa se prenosi od
Ibn-Abbasa: "Nije to nevjerovanje /kufr/ na koje vi
mislite." Prenosi ga El-Hakim u Mustedreku i kaè:
"Vjerodostojan /sahih/ po uvjetima Buharije i
Muslima, premda ga oni ne navode."
k

i oko za oko, i nos za nos, i uho za uho, i zub
za zub, a da rane treba uzvratiti. A onome ko
od odmazde odustane, bit }e mu od grijeha
iskupljenje Oni koji ne sude prema onome {to
je Allah objavio pravi su nasilnici." /45/
,
.

254
Moda je to Ibrahim En-Nehai.
255
Tavus i Ata kau: "Nevjerovanje /kufr/ nad nevjerovanjem,
tiranija /zulum/ nad tiranijom i grijeh /fisk/ nad grijehom."
377
i oko za oko" u tekstu Tevrata, tj. ubija se osoba za
osobu, izbija se oko za oko, odsijeca se nos za nos i
~upa se zub za zub. Oni /jevreji/ nisu dozvoljavali
pripadniku plemena Benu-Kurejza da se osveti
pripadniku plemena Benun-Nadir, ve} su pri-bjegavali
ispla}ivanju krvarine, kao {to su suprotno postupali i u
propisu Tevrata, koji su imali zapisanog kod sebe, o
kamenovanju oènjenog bludnika pribjegavaju}i
onome {to su uobi~ajili: kazni bi~evanja, mazanja
garom i javnog sramo}enja. Poradi ovoga Uzvi{eni je
tamo rekao:
,

"A oni {to ne sude prema onom {to je Allah
objavio, oni su pravi nevjernici", jer oni
namjerno negiraju Allahov propis svjesno mu se
protive}i i suprotstavljaju}i, a ovdje On kaè:
"Oni koji ne sude prema onome {to je Allah
objavio pravi su nasilnici", jer nisu pomogli
o{te}enom /mazlum/ da ostvari svoje pravo kod
onoga koji ga je o{tetio /zalim/ u stvari za koju je Allah
naredio pravi~nost i jednakost izme|u svih. Me|utim,
oni su se suprotstavili tome i u~inili su nasilje uskrativ{i
pravo jedni drugima.
Ovim ajetom mnogi poznavaoci osnova prava
(usulul-fikh) i sami pravnici (fukaha) dokazuju da je
vjerozakon koji je do{ao prije vaè}i i za nas, ukoliko je
potvr|en i ukoliko nije dokinut. To je poznat stav kod
ve}ine u~enjaka . Hasan El-Basri kaè: "To se odnosi
na njih, ali i na sve ljude op}enito." Prenosi ga Ibni
Ebi-Hatim. Svi se imami pozivaju na op}enitost ovog
~asnog ajeta kao argument da mu{karca treba
pogubiti zbog ubistva ène. Tako je navedeno i u
hadisu koji prenose En-Nesai i drugi, da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., napisao u pismu Amr ibn Hazmu
/113/ da se mu{karac ubija zbog ubistva ène. Drugi
hadis glasi /114/: "Muslimani su me|usobno jednaki
u krvi." Ovo je stav ve}ine u~enjaka. Ebu-Hanifa,
Uzvi{eni Allah mu se smilovao, pozivaju}i se na
op}enitost ovog ajeta smatra da se ubija musliman
zbog ubistva nevjernika koji je {ti}enik islamske dràve
(zimija) i da se ubija slobodan ~ovjek zbog ubistva
roba. Ve}ina /dùmhur/ ima suprotan stav o tome. El-
Buhari i Muslim prenose od zapovjednika
pravovjernih, Alije, Allah zadovoljan sa njim bio, a on
od Allahova Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: /115/
"Musliman se ne ubija zbog nevjernika." Kada je u
pitanju rob, od prvih su generacija /selef/ prenesena
mnogobrojna predanja da oni nisu dovodili u vezu
roba sa slobodnim ~ovjekom, niti su ubijali slobodnog
~ovjeka zbog ubistva roba. O tome govore i hadisi
koji nisu vjerodostojni.
256
E{-[afii navodi konsenzus
/id`ma/ koji je suprotan stavu Hanefija u tome.
Me|utim, nije nu`no iz toga zaklju~iti neispravnost
njihova stava, bez nekoga argumenta koji bi
specificirao zna~enje ~asnog ajeta.

256
Kaem: "Ko ubije svoga roba mi njega ubijemo, a onaj ko mu
odsijee nos mi mu odsijecamo nos. Ovako je navedeno i u hadisu.
Pogledaj nau napomenu u prvom tomu kod komentara 178. i 179.
ajeta iz sure El - Bekare.

Rije~i Uzvi{enoga: "...a da rane treba
uzvratiti". Alija ibn Ebi- Talha prenosi od Ibn-Abbasa
da je rekao: "Ubija se osoba za osobu, izbija se oko za
oko, odsijeca se nos za nos, ~upa se zub za zub, a
rana se ranom uzvra}a i u ovome su jednaki slobodni
muslimani, i ljudi i ène me|usobno, ako je namjerno
izvr{eno ubistvo ili ne{to manje od toga. U ovome su
jednaki i robovi, njihovi ljudi i ène me|usobno, ako
je namjerno izvr{eno ubistvo ili ne{to manje od toga."
Prenose ga Ibn-Dèrir i Ibn Ebi-Hatim.

VA@NO PRAVILO
Ranjavanje nekada moè biti u zglavak ({to pro-
uzrokuje gubitak nekog ekstremiteta), pa je
neophodna odmazda /kisas/ na osnovu konsenzusa,
kao {to je odsijecanje ruke, noge, {ake, stopala i sl.
Ako je rana napravljena na kosti, a ne na zglobu,
imam Malik, Allah mu se smilovao, kaè: "Zato se
izvr{ava odmazda, osim ako je u pitanju stegno, jer
postoji strah od opasnosti." Ebu-Hanifa i njegova dva
u~enika kaù: "Nema odmazde ni u ~emu kada su u
pitanju kosti, osim zbog zuba." Argument tome je
hadis Rebie bint En-Nadr, nad kojom je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., dosudio odmazdu zbog toga {to je
slomila sjekuti} sluàvki, premda je sluàvkina
porodica to oprostila i odustala od odmazde. Ovaj
hadis biljeè El-Buhari i Muslim. E{-[afii kaè:
"Apsolutno ne treba nikakva odmazda kada su u
pitanju kosti." Ovaj stav je prenesen i od Omera ibn
El-Hattaba i Ibn-Abbasa, a zastupali ga i Ata, E{-[abi,
El-Hasan El-Basri, Ez-Zuhri, Ibrahim En-Nehaijj i Omer
ibn Abdul-Aziz. Za to su se opredijelili i Sufjan Es-Sevri
i El-Lejs ibn S'ad, a to je ono {to je poznato kao
mezheb imam Ahmeda.
Zatim kaù /u~eni/: "Nije dozvoljeno vr{iti
odmazdu zbog ranjavanja sve dok ne zaraste rana
`rtve, jer ako bi se osvetio prije potpunog
zacjeljivanja, pa mu se rana pove}a i pro{iri, on vi{e
nema nikakvo pravo na odmazdu." Argument je za to
hadis koji prenosi imam Ahmed od Ibn-[uajba, on od
svog oca, a on od svog djeda /116/, da je neki ~ovjek
ubo rogom drugog u koljeno, pa je ovaj drugi oti{ao
Vjerovjesniku, s.a.v.s., i zatraìo: "Dozvoli mi da se
osvetim." Odgovorio mu je: "Kada se oporavi{ i
ozdravi{." Me|utim, ponovo je do{ao i insistirao:
"Dozvoli mi da se osvetim", pa mu je dozvolio. Poslije
je do{ao i rekao: "Allahov Poslani~e, ostao sam {epav."
Odgovorio mu je: "Ja sam ti bio zabranio, a ti me ne
poslu{a. Allah te udaljio i pove}ao ti {epavost!" A
zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., zabranio da `rtva
vr{i odmazdu sve dok u potpunosti ne ozdravi. Samo
Ahmed prenosi ovaj hadis.
PITANJE: Ako bi `rtva izvr{ila odmazdu nad po~i-
niocem, pa ovaj od toga umre? @rtva nema nikakve
odgovornosti kod Malika, [afije, Ahmeda ibn Hanbela
i to je stav ve}ine ashaba, tabiina i drugih. Ebu-Hanifa

5 El-Maida / Trpeza
378
kaè: "Du`nost je isplatiti krvarinu iz imetka onoga koji
je izvr{io odmazdu." Amir, E{-[abi, Ata, Tavus i drugi
smatraju: "Porodica onog koji je izvr{io odmazdu
du`na je isplatiti krvarinu." Ibn-Mesu'd, Ibrahim En-
Nehai, El-Hakem ibn Utejbe i Osman El-Busti
zaklju~uju: "Sa izvr{ioca odmazde otpada dio krvarine
shodno napravljenoj rani, a ostatak preko toga duàn
je dati iz svog imetka."
Rije~i Uzvi{enoga: "A onome ko od odmazde
odustane, bit }e mu od grijeha iskupljenje."
Ibni-Abbas kaè: "A ako od odmazde odustane, to }e
biti iskupljenje onome ko je ranu nanio, a nagrada
kod Uzvi{enog Allaha onome ko je ranjen bio."
Prenosi ga Ibn Ebi-Hatim. On tako|er prenosi od
Dàbira ibn Abdullaha da je o rije~ima Uzvi{enog
Allaha: "A onome ko od odmazde odustane, bit
}e mu od grijeha iskupljenje", rekao: "Onome ko
je bio ranjen." Abdullah ibn Amr kaè: "Izbrisat }e mu
se od grijeha onoliko koliko bude oprostio."
Ibn-Merdevejh prenosi od E{-[a'bija, on od
nekoga ensarije koji prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s.,
o rije~ima Uzvi{enog:
A onome ko od od-mazde odustane, bit
}e mu od grijeha is-kupljenje , rekao /117/: "To
je onaj ~iji zub bude razbijen, ili ruka odsje~ena, ili bilo
{ta od njegova tijela, ili bude ranjen u tijelo, pa to
oprosti, njemu se smanji isto toliko grijeha. Ako se radi
o ~etvrtini krvarine, onda ~etvrtina grijeha, ako je
tre}ina - onda tre}ina grijeha, ako je puna krvarina -
oproste mu se svi grijesi." Ibni-Merdevejh prenosi od
Adijja ibn Sabita da je neki ~ovjek, u vrijeme Muavijine
vladavine, Allah bio zadovoljan njime, drugome
razbio zube, pa mu je davana krvarina, ali je on odbio
traè}i da izvr{i odmazdu. Davane su mu dvije
krvarine, ali je odbio, i davane su mu tri, pa je odbio.
Tada je jedan od drugova Allahova Poslanika, s.a.v.s.,
ipri~ao da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao /118/:
"Onome ko od odmazde za krv ili ne{to manje
odustane, bit }e mu od grijeha iskupljenje od dana
kada se je rodio do dana kada }e umrijeti." Rije~i
Uzvi{enog:
"
"Oni koji ne sude prema onome {to je Allah
objavio pravi su nasilnici." Ve} je prethodilo da
su Tavus i Ata rekli: "Nevjerovanje /kufr/ nad
nevjerovanjem, tiranija /zulm/ nad tiranijom i grijeh
/fisk/ nad grijehom."

"Poslije njih smo Isaa, sina Merjemina, poslali,
koji je priznavao Tevrat prije njega objavljen,
a njemu smo dali Indìl, u kome je bilo
uputstvo i svjetlo, i da potvrdi Tevrat, prije
njega objavljen, u kome je, tako|er, bilo
uputstvo i pouka onima koji su se Allaha
bojali", /46/ "i sljedbenicima Indìla smo bili
naredili da sude prema onome {to je Allah
objavio u njemu Oni koji nisu sudili prema
onome {to je Allah objavio - pravi su
grje{nici."/47/
.
,

Uzvi{eni Allah kaè: "Poslije njih smo", tj. poslije
vjerovjesnika jevreja smo
"Isaa, sina Merjemina, poslali, koji je
priznavao Tevrat, prije njega objavljen", tj.
vjerovao u nj i sudio po onome {to je u njemu,
"...a njemu smo dali Indìl, u kome je bilo
uputstvo i svjetlo", tj. uputstvo prema Istini i svjetlo
kojim se otklanjaju sumnje i rje{avaju problemi,
"...i da potvrdi Tev-rat, prije njega objavljen",
tj. slijede}i ga i ne ostavljaju}i ono {to je u njemu,
osim sa malim izuzetkom {to je jevrejima objasnio
neke stvari oko kojih su se razilazili, kako to kaè
Uzvi{eni Allah, govore}i o Mesihu, da je rekao
jevrejima:
i da vam dopustim ne{to {to vam je bilo
zabranjeno". (3:50) Poradi ovoga jedan je od dva
stava u~enjaka da je Indìl dokinuo neke propise iz
Tevrata. Rije~i Uzvi{enog Allaha: "...u njemu je
tako|er bilo uputstvo i pouka onima koji su
se Allaha bojali", tj. u~inili smo Indìl uputom koja
se slijedi i u~inili smo ga opomenom, tj. zaprekom za
~injenje zabranjenih i grje{nih stvari bogobojaznima,
tj. onima koji se boje Allaha i strahuju od Njegove
prijetnje i Njegove kazne.
"i sljedbenicima In-dìla bili smo naredili da
sude prema onome {to je Allah objavio u
njemu", neki su ~itali:
"da sude", tj. u konjunktivu, s tim da je slovo "lam"
od uzro~ne ~estice: "da", tj. dali smo mu Indìl da
pripadnici njegova naroda sude po njemu u svome
vremenu. Neki su ~itali: "neka sude", tj. u
apokopatusu, s tim da je slovo "lam" u funkciji
imperativa, tj. neka vjeruju u sve {to je u njemu i neka
izvr{e ono {to im je nare|eno u njemu. U njemu je
bila radosna vijest o poslanju Muhammeda, s.a.v.s., i
naredba da se on slijedi i potvrdi kada se pojavi, kao
{to kaè Uzvi{eni Allah:
Reci: "O sljedbenici Knjige vi niste nikakve
vjere ako se ne budete pridràvali Tevrata i
Indìla i onoga {to vam objavljuje Gospodar
va{..." (5:68) Poradi ovoga je tamo rekao:
"Oni koji nisu sudili prema onome {to je Allah
objavio - pravi su grje{nici", tj. iza{li su iz
pokornosti svome Gospodaru, streme}i onome {to je
ni{tavno i napu{taju}i Istinu. O~ito je iz konteksta da
je ovaj ajet objavljen o kr{}anima.
379

"A tebi objavljujemo Knjigu, s Istinom, da
potvrdi knjige prije objavljene i da nad njima
bdi. I ti im sudi prema onome {to Allah
objavljuje i ne povodi se za prohtjevima
njihovim, i ne odstupaj od Istine koja ti dolaz ;
svima vama smo zakon i pravac propisali. A
da je Allah htio, On bi vas sljedbenicima jedne
vjere u~inio, ali, On ho}e da vas isku{a u
onome {to vam propisuje, zato se natje~ite ko
}e vi{e dobra u~initi; Allahu }ete se svi vratiti,
pa }e vas On o onome u ~emu ste se razilazili
obavijestiti." /48/ "I sudi im prema onome {to
Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima
njihovim, i ~uvaj ih se da te ne odvrate od
ne~ega {to ti Allah objavljuje. A ako ne pris-
taju, ti onda znaj da ih Allah èli zbog nekih
grijehova njihovih kazniti. A mnogi ljudi su,
zaista, nevjernici."/49/ "Zar oni da traè da
im se kao u pagansko doba sudi? A ko je od
Allaha bolji sudija narodu koji ~vrsto
vjeruje?"/50/
i

Nakon {to je Uzvi{eni Allah spomenuo Tevrat,
pohvalio ga i naredio da bude slije|en, s obzirom da
je podesan za to, i nakon {to je spomenuo Indìl,
pohvalio ga i naredio njegovim sljedbenicima da ga
se pridràvaju, po~eo je govoriti o âsnome Kur'anu,
koji je objavio Svome robu i ~asnome vjesniku,
s.a.v.s.: "A tebi objavljujemo Knjigu, s
Istinom...", tj. istinito, bez ikakve sumnje u nju da je
od Uzvi{enog Allaha.
"...da potvrdi{ knjige prije objavljene", tj.
prethodne knjige koje su je spominjale, hvalile i
najavljivale njenu objavu od Uzvi{enog Allaha Svome
robu i poslaniku Muhammedu, s.a.v.s. Njena se
objava i desila onako kako je bila navije{}ena, {to je
jo{ vi{e pove}alo uvjerenost u njihovu istinitost kod
pronicljivih i znanih koji su ih imali i koji su se
pokoravali Allahovim naredbama, slijedili Njegove
vjerozakone i vjerovali u istinitost onoga {to im je
Uzvi{eni Allah obe}ao jezikom Svojih poslanika: da }e
sigurno i bez ikakve sumnje do}i Muhammed, a.s., i
to se je desilo, hvala Allahu. Rije~i Uzvi{enog:
"...i da nad njima bdi". Ibn-Abbas, r.a., kaè: "Da
bude povjerenik za njih." Tako|er, on kaè: "Kur'an je
opunomo}en za ranije knjige, pa ono u ~emu se slaù
sa njim to je Istina, a ono u ~emu su mu suprotne - to
je neispravno." Od Ibn- Abbasa o rije~ima: "i da bdi"
prenosi se da je rekao: "I da o knjigama koje su mu
prethodile donese sud." Sva su ova mi{ljenja
pribli`nog zna~enja. Uzvi{eni Allah ovu je ~asnu
Knjigu, koju je objavio kao posljednju od knjiga, kao
njihov pe~at, kao najsadràjniju, najuzvi{eniju i
najsavr{eniju - u~inio svjedokom, opunomo}enikom i
sudijom nad njima svima, a Uzvi{eni Allah je osobno
preuzeo na Sebe brigu o njenom ~uvanju:
Mi, uistinu, Kur'an objavljujemo i zaista }emo
Mi nad njim bdjeti!" Rije~i Uzvi{enog Allaha:
"I ti im sudi prema onome {to Allah
objavljuje", tj. sudi, Muhammede, svim ljudima
prema onome {to ti Allah objavljuje u ovoj Uzvi{enoj
Knjizi i prema propisima koje ti je On po-tvrdio od
vjerovjesnika koji su bili prije tebe, a nije ih dokinuo.
Ibni Ebi-Hatim prenosi od Ibn-Abbasa: Vje-rovjesniku,
s.a.v.s., bilo je dato da bira, ako ho}e da im presudi ili
da ih odbije. On ih je vratio na njihove propise, pa je
objavljeno:
"I ti im sudi prema onome {to Allah objavljuje
i ne povodi se za prohtjevima njihovim", i time
je nare|eno Allahovu Poslaniku, s.a.v.s., da im presudi
prema onome {to je u na{oj Knjizi.
"...i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i
ne odstupaj od Istine koja ti dolazi...", tj. ne
slijedi njihove stavove oko kojih su se oni usaglasili i ne
odstupaj od Istine koju je naredio Allah poradi
prohtjeva ovih neznalica.
Rije~i Uzvi{enog:
"...svima vama smo zakon i pravac propisali",
tj. put i praksu, smatra Ibn-Abbas. Rije~: (zakon) ili:
(zakon) zna~i ono sa ~ime se otpo~inje ne{to. Tako se
kaè: po~eo je u tome, tj. po~eo je to. Rije~: "pravac"
zna~i put o~evidne lahko}e. Ovo je obavijest o
narodima koji su imali razli~ite na~ine primjene
Allahova vjerozakona /muhtelifetul-edjan/, s obzirom
da je Uzvi{eni Allah slao Svoje ~asne poslanike sa
razli~itim propisima, ali sa jedinstvenim u~enjem o
Allahovoj jedno}i /tevhid/. U Buharijinom Sahihu je
utvr|eno od Ebu-Hurejrea da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao /119/: "Mi, skupina vjerovjesnika, bra}a
smo po jednom ocu. Na{a je vjera jedna." Misli se na
vjerovanje u Allahovu jedno}u /tevhid/ sa kojim je On
poslao svakog poslanika i kojeg je sadràvala svaka
knjiga koju je On objavio, kako kaè Uzvi{eni Allah:
"Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a
da mu nismo objavili: Nema boga osim Mene,
zato se Meni klanjajte." (21:25) Me|utim,

5 El-Maida / Trpeza
380
vjerozakoni se razlikuju u naredbama i zabranama.
Ponekad je ne{to u jednom vjerozakonu zabranjeno,
a zatim bude dozvoljeno u drugom vjerozakonu i
obrnuto, ili ne{to je olak{ano izvr{iti u jednom i blaè
je, dok je u drugom stroìje i teè. Allahu pripada
potpuna mudrost i neoborivi dokaz. Ovo je kona~ni
vjerozakon s kojim je poslan Najve}i Poslanik, pe~at
poslanstva i njime je Uzvi{eni Allah dokinuo sve
prethodne vjerozakone i u~inio ga za sve stanovnike
Zemlje, i ljude i dìne i Arape i nearape.
Rije~i Uzvi{enog:
"A da je Allah htio, On bi vas sljedbenicima
jedne vjere u~inio, ali On ho}e da vas isku{a u
onome {to vam propisuje", tj. On Uzvi{eni
propisao je razli~ite vjerozakone da bi isku{ao Svoje
robove u onome {to im je propisao, i da ih nagradi ili
kazni za pokornost ili neposlu{nost koju su po~inili ili
su to sve namjeravali.

Rije~i Uzvi{enog Allaha: "...zato se natje~ite ko
}e vi{e dobra u~initi", a to je pokornost Allahu i
priznavanje istinitosti Njegove Knjige, Kur'ana. Zatim
kaè Uzvi{eni:
"Allahu }ete se svi vratiti", tj. va{ povratak je, o
ljudi, Njemu, neka je Uzvi{en. "...pa }e vas On o
onome u ~emu ste se razilazili obavijestiti", pa
}e nagraditi iskrene, a kazniti one koji su poricali.
Rije~i Uzvi{enog:
"I sudi im prema onome {to Allah objavljuje i
ne povodi se za prohtjevima njihovim",
potvrda su onog {to je prethodilo; zatim Uzvi{eni
kaè:
"...i ~uvaj ih se da te ne odvrate od ne~ega
{to ti Allah objavljuje", tj. pripazi se svojih
neprijatelja, jevreja, da te ne prevare u Istini preko
stvari sa kojim oni do tebe dolaze i ne dozvoli da
bude{ zaveden i obmanut sa njima, jer su oni la`ljivci,
nevjernici i prevaranti. "A ako ne pristaju", na Istinu
kako im ti presudi{ i usprotive se Allahovu zakonu,
"...ti onda znaj da ih Allah èli zbog nekih
grijehova nji-hovih kazniti", tj. znaj da }e to biti
prema Allahovoj odredbi, mudrosti i znanju o njima,
da ih udalji od Upute zbog prija{njih grijeha,
"A mnogi su ljudi, zaista, nevjernici", tj. iza{li su
iz pokornosti svome Gopodaru, kako kaè Uzvi{eni
Allah:
"Ako bi se ti pokoravao ve}ini onih koji ìve
na Zemlji; oni bi te od Allahova puta
odvratili." (6:116)
" Zar oni da traè da im se kao u pagansko
doba sudi? A ko je od Allaha bolji sudija
narodu koji ~vrsto vjeruje?" Uzvi{eni kori one
koji sude bez Allahova suda, jer Allahov sud obuhvata
i sadrì svako dobro, a zabranjuje svako zlo i one koji
se,pored Allahova suda, okre}u stavovima, hirovima i
me|usobnim dogovorima koje su uspostavili ljudi bez
oslonca u Allahovom vjerozakonu, kao {to su u
pagansko doba presu|ivali prema zabludama i
neznanju u koje su do{li svojim pretpostavkama i
hirovima. Zbog ovoga Uzvi{eni kaè:
"Zar oni da traè da im se kao u pagansko
doba sudi?", tj. zar to èle i Allahov sud odbacuju.
"A ko je od Allaha bolji sudija narodu koji
~vrsto vjeruje?", tj. ko je pravedniji u svome sudu
od Allaha za onog koji razumije Njegov zakon, vjeruje
u njega i uvjeren je da je Allah sudija najpravedniji. El-
Hasan kaè: "Ko ne sudi po Allahovom sudu, sudi kao
u pagansko doba." Prenosi hafiz Ebul-Kasim Et-
Taberani od Ibn-Abbasa da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao /120/: "Najmrì ~ovjek Allahu onaj je
koji u islamu traì pagansku praksu i traì da
bespravno prolije krv drugog ~ovjeka." Buharija ga
sli~no prenosi svojim lancem preno{enja.

"O vjernici, ne uzimajte za za{titnike jevreje i
kr{}ane! Oni su sami sebi za{titnici! A njihov
je i onaj me|u vama koji ih za za{titnike
prihvati; Allah uistinu ne}e ukazati na pravi
put ljudima koji sami sebi nepravdu
~ine."/51/ "Zato ti vidi{ one ~ija su srca
bolesna kako se ùre da s njima prijateljstvo
sklope, govore}i: Bojimo se da nas kakva
nevolja ne zadesi. A Allah }e sigurno pobjedu
ili ne{to drugo od Sebe dati, pa }e se oni zbog
onoga {to su u du{ama svojim krili kajati",
/52/ "a oni koji vjeru u re}i }e: Zar su to oni
koji su se zaklinjali Allahom, svojom najteòm
zakletvom, da su, zaista, s vama? Djela
njihova bit }e poni{tena, i oni }e
nastradati."/53/
j

Slavljeni i Uzvi{eni zabranjuje Svojim robovima,
vjernicima da uzimaju za za{titnike i prijatelje jevreje i
kr{}ane, Allah ih ubio, koji su neprijatelji islama i
njegovih pripadnika, a zatim govori da su oni jedni
drugima za{titnici i prijatelji, stra{e}i onoga ko to u~ini
i prijete}i, pa kaè: "A njihov je i onaj me|u vama
koji ih za za{titnike prihvati." Rije~i Uzvi{enog:
"Zato ti vidi{ one ~ija su srca bolesna", tj. u
njima je podozrenje, sumnja i licemjerstvo i oni ùre
prema njima, tj. da prihvate njihovu ljubav i za{titu,
jer se boje da se desi da nevjernici pobijede
381
muslimane, tako da oni imaju za{titnike me|u
jevrejima i kr{}anima, pa da im to ne{to koristi. Tada
"A Allah }e sigurno pobjedu dati." Es-Suddi
kaè: "Zna~i osvajanje Meke." Neki drugi kaù: "Zna~i
presudu i rje{enje",
"...ili ne{to drugo od sebe", zna~i nametanje
glavarine za jevreje i kr{}ane, "...pa }e se oni...",
zna~i licemjeri koji su uzeli za za{titnike i prijatelje
jevreje i kr{}ane
"...zbog onoga {to su u du{ama svojim krili...",
zbog traènja za{ite i prijateljevanja "...kajati", tj. za
ono {to je proisteklo od njih, a nije im omogu}ilo da
i{ta postignu, nego je ~ak bilo izvor {irenja smutnje i
nereda. Oni su se pokazali i osramotili, a Allah je
otkrio njihov slu~aj Svojim robovima, vjernicima na
ovome svijetu nakon {to su bili pokriveni i o njima se
nije ni{ta znalo. I nakon {to je iza{ao na vidjelo njihov
slu~aj, vjernici su se ~udili njima kako su se pokazivali
da su od vjernika, zaklinjali se na to i pretpostavljali,
pa se pokazala njihova la` i njihovo izmi{ljanje. Poradi
ovoga Uzvi{eni kaè:
"a oni koji vjeruju re}i }e: Zar su to oni koji su
se zaklinjali Allahom, svojom najteòm zak-
letvom, da su zaista s vama? Djela njihova bit
}e poni{tena, i oni }e nastradati."

Muhammed ibn Ishak prenosi od Ubade ibn El-
-Velida ibn Ubade ibn Es-Samita: "Nakon {to je
jevrejsko pleme Benu-Kajnuka povelo rat protiv
Allahova Poslanika, s.a.v.s., Abdullah ibn Ubejj ibn
Selul iskazao je svoju privrènost njima i stao u
njihovu za{titu. Ubade ibn Es-Samit je oti{ao
Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. On je bio pripadnik
plemena Benu Avf ibn El-Hazred`, koje je imalo svoje
saveznike, kao {to je to bio Abdullah ibn Ubejj, pa ih
je on prepustio Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., skinuv{i
sa sebe svaku odgovornost za one koji su sa njima
sklopili savez rekav{i: "Allahov Poslani~e, odri~em se u
korist Allaha i Njegova Poslanika onih koji su sa njima
sklopili savez, a uzimam za prijatelja i za{titnika Allaha,
Njegova Poslanika, vjernike i odri~em se onih koji
imaju ugovor sa nevjernicima o za{titi." O njemu, tj.
Ubadi ibn Samitu i Abdullahu ibn Ubejju ibn Selulu
objavljeni su ajeti iz sure El-Maide:
do Njegovih rije~i:
"O vjernici, ne uzimajte za za{titnike jevreje i
kr{}ane!" do Njegovih rije~i: "Onaj ko za
za{titnika uzme Allaha i Poslanika Njegova i
vjernike - pa, Allahova strana }e svakako
pobijediti."

"O vjernici, ako neko od vas od svoje vjere
otpadne - pa, Allah }e sigurno umjesto njih
dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole,
prema vjernicima ponizne, a prema
nevjernicima ponosite; oni }e se na Allahovu
putu boriti i ne}e se ni~ijeg prijekora bojati.
To je Allahov dar, koji On daje kome ho}e - a
Allah je neizmjerno dobar i zna sve."/54/
"Va{i su za{titnici samo Allah i Poslanik
Njegov i vjernici koji ponizno namaz obavljaju
i zekat daju."/55/ "Onaj ko za za{titnika uzme
Allaha i Poslanika Njegova i vjernike - pa,
Allahova strana }e, svakako, pobijediti."/56/

Uzvi{eni Allah govori, ispred Svoje neograni~ene
svemo}i, da }e onoga koji se okrene od podr{ke i
pomo}i Njegovoj vjeri i uspostavljanju Njegova
vjerozakona, On zamijeniti boljim od njega i u tom
pogledu privrènijim, ~vr{}im i upu}enijim, kako kaè
Uzvi{eni:
"Ako glave okrenete, On }e vas drugim
narodom zamijeniti, koji onda kao {to ste vi
ne}e biti." (47:38) Ovdje Uzvi{eni Allah kaè:
"O vjernici, ako neko od vas od svoje vjere
otpadne", tj. povrati se sa Istine na neistinu i
ni{tavnost /batil/,
"pa, Allah }e sigurno umjesto njih dovesti
ljude koje On voli i koji Njega vole." Prenosi Ibni
Ebi-Hatim od Ebu-Musaa El-E{arijja /121/ da je rekao:
"Nakon {to je objavljen - tj. ovaj ajet - Allahov
Posalanik, s.a.v.s., rekao je: Oni su ovaj narod."
257

Sli~no ga prenosi i Ibn-Dèrir. Rije~i Uzvi{enog Allaha:
"prema vjernicima ponizne, a prema
nevjernicima ponosite"; ovo su osobine potpunih
vjernika, da neko od njih bude ponizan prema svome
bratu i prijatelju, a o{tar i uznosit spram rivala i
neprijatelja, kako kaè Uzvi{eni:

257
Kaem: "Ovo nije specifino samo za jedan narod, iskljuujui
druge, ve su to dobra i pohvalna svojstva koja kad se na|u kod bilo
kojeg pravovjernikog naroda uvodi ga u kategoriju ljudi koje voli
Allah i koji vole Njega. Uzvieni Allah ih opisuje:
"prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite; oni e se
na Allahovu putu boriti i nee se niijeg prijekora bojati. To je
Allahov dar, koji On daje kome hoe..."

5 El-Maida / Trpeza
382
"Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi su
sljedbenici strogi prema nevjernicima, a
samilosni me|u sobom" (49:29). Me|u
osobinama Allahova Poslanika, s.a.v.s., i ta je da je bio
nasmijan /dahuk/ i smrtonosan /kattal/; nasmijan
svojim prijateljima, a smrtonosan svojim
neprijateljima. Njegove rije~i, neka je Uzvi{en:

j

i
.
"oni }e se na Allahovu putu boriti i ne}e se
ni~ijeg prijekora bojati", tj. ne}e ih niko mo}i
odvratiti od pokornosti Uzvi{enom Allahu,
uspostavljanja {erijatskih propisa i izvr{avanja sankcija,
borbe protiv Njegovih neprijatelja, nare|ivanja dobra
i spre-~avanja pokvarenosti i na njih ni~iji prijekor ne}e
utjecati.
Imam Ahmed prenosi od Ebu-Zerra/122/ da je
rekao: "Naredio mi je moj prijatelj /halili/, s.a.v.s.,
sedmero: naredio mi je da volim siroma{ne i njihovu
blizinu; naredio mi je da gledam u nièg od mene, a
da ne gledam u onog iznad mene; naredio mi je da
odràvam rodbinske veze, makar to rodbina odbijala;
naredio mi je da ni od koga ni{ta ne traìm; naredio
mi je da govorim istinu, makar bila i gorka; naredio
mi je da se zbog Allaha ni~ijeg prijekora ne bojim i
naredio mi je da ~esto izgovaram: nema nikakve
akcije, pokreta, snage i djelovanja bez Allaha /la havle
ve la kuvvete illa billahi/ i te rije~i su iz riznice ispod
Ar{a." Imam Ahmed tako|er prenosi od Ebu-Seida El-
Hudrijja, koji kaè da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
/123/ rekao: "Neka nikoga od vas ne sprije~i strah od
ljudi da kaè istinu kada je vidi ili bude njen svjedok,
jer spominjanje istine ili ne~eg krupnog ne}e mu
pribliìti smrtni ~as /edèl/, niti }e mu udaljiti nafaku."
Imam Ahmed prenosi od Ebu-Seida El-Hudrijja, koji
kaè da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., /124/ rekao: Neka
niko od vas ne omalovaàva samog sebe da vidi ne{to
vezano za Allaha o ~emu bi imao {ta kazati, pa ne
progovori o tome....pa }e mu se na danu Proìvljenja
re}i: "[ta te je sprije~ilo da o tome kaè{ to?"
Odgovorit }e: "Strah od ljudi", pa }e mu /Uzvi{eni
Allah/ re}i: "Pre~e je da se Mene boji{."
"To je Allahov dar, koji On daje kome
ho}e...", tj. ko god se okitio ovim svojstvima to je
Allahova blagodat i Njegova uputa njemu, "a Allah
je neizmjerno dobar i zna sve", tj. neograni~eni
darovalac blagodati, Koji zna onoga koji to zasluùje
za razliku od onoga kojemu to On uskrati. Rije~i
Uzvi{enog Allaha: "Va{i su za{titnici samo Allah i
Poslanik Njegov i vjernici", tj. nisu va{i za{titnici ni
prijatelji jevreji, nego va{e prijateljstvo i za{tita se vra}a
na Allaha, Njegova Poslanika i vjernike, a rije~i
Uzvi{enoga: "koji namaz obavljaju i zekat daju",
tj. vjernici opisani ovim osobinama obavljanja
namaza, koji je najja~i temelj islama, koji pripada
samo Allahu, bez ma kakva suparnika i davanja zekata
koji je pravo Allahovih stvorenja i pomo} potrebnima.
[to se ti~e rije~i Uzvi{enog: (oni koji se pregibaju
u namazu - raki'un) neki ljudi umi{ljaju da ova
re~enica igra ulogu akuzativa stanja /el-hal/ u odnosu
na Njegove rije~i, neka je On Uzvi{en:
"...i zekat daju", tj. u momentu njihova pregibanja
u namazu /ruku'/. Kada bi to tako bilo onda bi
davanje zekata u momentu pregibanja u namazu bilo
bolje od drugoga, jer je to pohvalno. Me|utim, ni
kod koga od imama koje mi znamo da su postigli
stepen davanja pravnih sudova /fetvi/ nije to tako.
Neki ~ak navode i predanje od Alijje ibn Ebi-Taliba da
je ovaj ajet objavljen u pogledu njega i to da je pored
njega pro{ao neki prosjak dok je on bio na ruku'u, pa
mu je on dao svoj prsten. Me|utim, ni{ta od toga nije
vjerodostojno, ve} samo ono {to je nevedeno u
prethodnim hadisima da su svi ovi ajeti objavljeni u
pogledu Ubade ibn Es-Samita, neka je Allah
zadovoljan sa njim, kada se odrekao savezni{ta sa
jevrejima, zadovoljavaju}i se prijateljstvom i za{titom
od Allaha, Njegova Poslanika i vjernika. Zato Uzvi{eni
Allah nakon svega ovoga kaè:
"Onaj ko za za{titnika uzme Allaha i Poslanika
Njegova i vjernike - pa, Allahova }e strana
svakako pobijediti", kao {to i kaè Uzvi{eni:
Allah je zapisao: "Ja i poslanici Moji sigurno
}emo pobijediti!" - Allah je, zaista, mo}an i
silan. Ne treba da ljudi koji u Allaha i u onaj
svijet vjeru u budu u ljubavi sa onima koji se
Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju,
makar im oni bili o~evi njihovi, ili sinovi
njihovi, ili bra}a njihova, ili ro|aci njihovi.
Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i
svjetlom Svojim ih osna` o, i On }e ih uvesti u
dènetske ba{~e, kroz koje }e rijeke te}i, da u
njima vje~no ostanu. Allah je njima
zadovoljan, a i oni }e biti zadovoljni Njime
Oni su na Allahovoj strani, a oni na Allahovoj
strani sigurno }e uspjeti", (58:21, 22) pa svako
onaj ko je zadovoljan prijateljstvom i za{titom
Uzvi{enog Allaha, Njegova Poslanika, i vjernika uspjet
}e i na ovome i na vje~nom svijetu i bit }e pomognut
i na ovom i na vje~nom svijetu. Poradi ovoga Uzvi{eni
Allah u ovome ~asnom ajetu isti~e:
"Onaj ko za za{titnika uzme Allaha i Poslanika
Njegova i vjernike - pa, Allahova }e strana,
svakako, pobijediti."

"O vjernici, ne prijateljujte sa onima koji va{u
vjeru za podsmijeh i zabavu uzimaju bili to
oni kojima je data Knjiga prije vas, ili bili
mnogobo{ci - i Allaha se bojte ako ste
vjernici." /57/ "I kad pozivate na namaz, i to
,
383
za podsmijeh i zabavu uzimaju, zato {to su
oni ljudi koji ne shva}aju."/58/

"O vjernici, ne prijateljujte sa onima koji va{u
vjeru za podsmijeh i zabavu uzimaju", upo-
zorenje su za prijateljevanje sa naprijateljima islama i
neprijateljima njegovih pripadnika, bilo da su to
sljedbenici neke ranije Knjige ili idolopoklonici koji
uzimaju za podsmijeh ono najbolje {to neko moè
sprovoditi, ~iste i jasne zakone islama, koji sadrè
svako dobro, i drè to kao neku igrariju u svojim
pokvarenim rezonima, kao {to neko re~e: "Koliko je
onih koji nalaze mahane ispravnom govoru, a zlo
toga je od bolesnog shva}anja." Rije~i Uzvi{enog:

-
"...bili to oni kojima je data Knjiga prije vas, ili
bili mnogobo{ci", tj. ne uzimajte ni ove ni one za
prijatelje, a pod "...ili nevjernici" misli se na
idolopoklonike. Rije~i Uzvi{enog:
"i Allaha se bojte ako ste vjernici", tj. bojte se
Allaha da uzmete ove neprijatelje za prijatelje ako
vjerujete u Allahov zakon, koji oni uzimaju za
podsmijeh i igrariju. Kako to kaè Uzvi{eni Allah:
"Neka vjernici ne uzimaju za prijatelje ne
vjernike kad ima vjernika; a onoga ko to ~ini -
Allah ne}e {tititi. To u~inite jedino da biste se
od njih sa~uvali. Allah vas podsje}a na Sebe i
Allahu se vra}a sve!" (3:28) Njegove rije~i, neka
je Uzvi{en: "I kad pozivate na namaz, i to za
podsmijeh i zabavu uzimaju", tj. tako i kada ezan
u~ite za namaz "...i to uzimaju", tako|er,
"...za podsmijeh i zabavu, zato {to su oni ljudi
koji ne shva}aju" zna~aj robovanja Uzvi{enom
Allahu, niti Njegove za-kone. Ovo su osobine
sljedbenika i pristalica {ejtana, koji kada ~uje poziv na
namaz /ezan/ pobjegne pu{-taju}i vjetar, tj. glasno, sa
smradom, kako ne bi ~uo u~enje ezana, a kad se
zavr{i u~enje ezana pristupa ponovo dok se ne po~ne
sa u~enjem poziva /ikamet/ za uspostavljanje
zajedni~kog namaza, kada odstupa ponovo sve dok
se na prou~i ikamet. Tada pristupa ubacuju}i misli
izme|u ~ovjeka i njegova srca: sjeti se toga, sjeti se
toga, ~ega se ina~e ne sje}a, tako da ~ovjek ne zna
koliko je klanjao, pa kad se to nekome od vas desi
neka u~ini dvije sed`de prije predaje selama. Ovo je
hadis koji su prenijeli El-Buhari i Muslim. Ez-Zuhri
kaè: "Uzvi{eni Allah spominje u~enje ezana u Svojoj
Knjizi:
I kad pozivate na namaz..." Prenosi Ibni Ebi-
Hatim.
Esbat prenosi od Es-Suddija da je o rije~ima
Uvi{enog Allaha:
"I kad pozivate na namaz, i to za podsmijeh i
zabavu uzimaju" rekao: "Neki je kr{}anin u Medini,
kada bi ~uo mujezina da u~i: Svjedo~im da je
Muhammed Allahov Poslanik, govorio: Zapalio se
la`ljivac. Jedne je no}i njegova slu{kinja u{la sa
vatrom, a on i njegova porodica spavali su. Iskre su
pale /na pod/, pa je izgorjela ku}a, a i on u njoj sa
svojom porodicom." Prenose Ibn-Dèrir i Ibn Ebi-
Hatim.

, "Reci: O sljedbenici Knjige zar da nas
osu|ujete zato {to vjerujemo u Al aha u ono
{to nam se objavljuje, i u ono {to je objavljeno
prije - a ve}ina ste grje{nici?"/59/ "Reci:
Ho}ete li da vam kaèm koji su gori od takvih
i koje }e Allah jo{ teè kazniti? Oni koje je
Allah prokleo i na koje se rasrdio i u majmune
i svinje pretvorio, oni koji su se {ejtanu
klanjali - njih ~eka najgore mjesto, jer oni su
najdalje s pravog puta odlutali."/60/ "A kada
vam dolaze, oni govore: Vjerujemo!, ali oni
dolaze kao nevjernici, a takvi i odlaze, a Allah
dobro zna ono {to oni kriju."/61/ "Vidi{
mnoge od njih kako u grijehe i nasilje srljaju i
kako ono {to je zabranjeno jedu; ru`no li je to
kako postupaju!"/62/ "Trebalo bi da ih ~estiti
i u~eni ljudi od la`na govora i zabranjena jela
odvra}aju; ru`no li je to kako postupaju!"/63/
l i

Uzvi{eni govori: O Muhammede, reci onima koji
uzimaju va{u vjeru za podsmijeh i zabavu me|u
sljedbenicima Knjige:
"zar da nas osu|ujete zato {to vjerujemo u
Allaha i u ono {to nam se objavljuje, i u ono
{to je objavljeno prije", tj. je li vi imate neki
prigovor ili zamjerku za neku na{u mahanu osim
ovog?, a ovo nije nikakav nedostatak niti mahana, pa
je ovo akuzativ rastavljenog izuzimanja /elistisnaul-
munkatiu/, kao {to je to u Njegovom govoru, neka je
Uzvi{en:
"A svetili su im se samo zato {to su u Allaha,
Silnog i Hvale dostojnog, vjerovali." (85:8)
Rije~i Uzvi{enog: "...a ve}ina ste grje{nici?"
vezane su za:

5 El-Maida / Trpeza
384
...zato {to vjerujemo u Allaha i u ono {to nam
se objavljuje, i u ono {to je objavljeno prije", tj.
i vjerujemo da su vas ve}ina grje{nici, tj. si{li sa pravog
puta. Zatim kaè Uzvi{eni Allah:

"Reci: Ho}ete li da vam kaèm koji su gori od
takvih i koje }e Allah jo{ teè kazniti?", tj. ho}u
li vas obavijestiti o teòj kazni kod Allaha na dan
Proìvljenja od one koju vi nama zami{ljate? Vi ste oni
koji su opisani ovim svojstvima koja su protuma~ena
rije~ima Uzvi{enog: "Oni koje je Allah prokleo", tj.
udaljio ih od Svoje milosti "...i na koje se rasrdio",
tj. takvom srd`bom poslije koje nikad vi{e ne}e /sa
njima/ biti zadovoljan
"...i u majmune i svinje pretvorio", kao {to je
prethodilo obja{njenje toga u suri El-Bekare, a o tome
}e se govoriti i u suri El-E'araf /Bedemi/.
258

Sufjan Es-Sevri prenosi da je Ibni-Mes'ud rekao:
/125/ Upitan je Allahov Poslanik, s.a.v.s., o
majmunima i svinjama: "Jesu li to ljudi koje je Allah
pretvorio u ìvotinje?" Odgovorio je: "Allah ne uni{ti
jedan narod", ili je rekao: "...ne pretvori jedan narod u
ìvotinje, pa da ima potomstvo, a majmuni i svinje su
bili i prije toga." To prenosi i Muslim. Rije~i Uzvi{enog
Allaha:
"...oni koji su se {ejtanu klanjali", tj. neke je
me|u njima u~inio {ejtanovim robovima. Postoje i
drugi na~ini ~itanja /ovog kuranskog teksta/, a
zna~enje se svih njih vra}a na sljede}e: o vi sljedebnici
Knjige, koji pori~ete i kleve}ete na{u vjeru, koja zna~i
vjerovanje u Allahovu jedno}u i robovanje samo
Njemu, isklju~uju}i sve drugo, kako moète re}i ovo
kad su kod vas prisutni svi oblici robovanja {ejtanu
(tagutu). Zato Uzvi{eni kaè: "...njih ~eka najgore
mjesto", tj. gore od onoga koje vi za nas
pretpostavljate "...jer oni su najdalje s pravog
puta odlutali". Ovo je upotreba superlativa kada
nema komparacije sa drugim ~lanom, kao u Njegovu
govoru, neka je Uzvi{en i Slavljen:
"Stanovnici Dènneta tog }e dana najbolje
prebivali{te i najljep{e odmarali{te imati."
Rije~i Uzvi{enog:
"A kada vam dolaze, oni govore: 'Vjerujemo!',
ali oni dolaze kao nevjernici, a takvi i odlaze."
Ovo je svojstvo licemjera me|u njima: da se pred-
stavljaju kao vjernici u javnosti dok su im srca puna
nevjerovanja, pa zbog ovog Uzvi{eni kaè: "...ali oni
dolaze..." kod tebe, Muhammede, "...kao
nevjernici...", tj. nose}i sa sobom u srcima
nevjerovanje, bez ikakve koristi od znanja koje ~uju od
tebe i djelovanja opomena i prijekora na njih, pa
Uzvi{eni kaè: "...a takvi i odlaze...", i time je
okarakterisao samo njih. Rije~i Uzvi{enog Allaha: "...a
Allah dobro zna ono {to oni kriju", tj. poznaje
njihove tajne i ono ~ime su njihova srca ispunjena, pa
iako se pokazivalo i suprotno od tog, jer Allah, Koji je
poznavalac nevidljivog i vidljivog svijeta, njih bolje zna

258
U suri El-Bekare, ajet 65. i u suri El-Earaf, ajet 166.
negoli oni sami sebe, pa }e ih On zato u potpunosti
kazniti. Rije~i Uzvi{enog Allaha:
"Vidi{ mnoge od njih kako u grijehe i nasilje srljaju i
kako ono {to je zabranjeno jedu", tj. ùre tome, ~ine}i
grijehe, kr{e}i zabrane, ugnjetavaju}i ljude i jedu}i
ono {to je zabranjeno. "...ru`no li je to kako
postupaju!", tj. ruàn li je njihov postupak i njihova
tiranija.
"Trebalo bi da ih ~estiti i u~eni ljudi od la`na
govora i zabranjena jela odvra}aju; ru`no li je
to kako postupaju!" - zna~i za{to ih ~estiti
/rebbanijjun/ i u~eni /ahbar/ ljudi ne sprije~e da to
~ine. "Rebbanijjun" su u~eni ljudi, prakti~ari koji imaju
vlast nad njima, a "ahbar" su samo u~eni.
"...ru`no li je to kako postupaju!", zna~i
zbog napu{tanja tog, po mi{ljenju Ibn-Abbasa. Ibn-
Dèrir prenosi od Ibn-
-Abbasa: "Nema ajeta u Kur'anu sa o{trijim prijekorom
od ovog ajeta." Ed-Dahhak kaè: "Nema ajeta u
Kur'anu kojeg se vi{e bojim od njeg." Prenosi Ibn Ebi-
Hatim, od Junusa ibn Habiba, on od Jahja ibn
Ma'mera, da je rekao: Alija ibn Ebi-Talib drào je
govor u kojem je nakon zahvale Allahu i pohvale
Njemu rekao: "Ljudi, uistinu, one prije vas samo je
upropastilo ~injenje grijeha i to {to ih nisu u tom
spre~avali ~estiti /rebbanijjun/ i u~eni /ahbar/ ljudi -
nakon {to su ustrajali u neposlu{nosti i grije{enju
zadesile su ih kazne, pa nare|ujte dobro i pozitivno, a
spre~avajte zlo i ono {to je negativno prije negoli vam
se desi ono {to se njima desilo. Znajte da nare|ivanje
dobra i spre~avanje zla ne prekida nafaku, niti ubrzava
smrtni ~as." Prenosi se od El-Munzira ibn Dèrira, a on
od svog babe, da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao
/126/: "U Svakom narodu koji imadne nekog ko ~ini
nepokornost i grijehe, one koji budu ja~i od njega i
mognu ga sprije~iti, pa to ne promijene, Allah }e
kazniti nekom kaznom." Ahmed se izdvaja ovim
predanjem, a Ebu-Davud ga /ovako/ prenosi od Ibn-
Dèrira, koji kaè: ûo sam Allahova Poslanika,
s.a.v.s., da govori: "U Svakom narodu koji ima nekog
ko ~ini nepokornost i grijehe, one koji ga mognu
promijeniti, pa to ne u~ine, Allah }e kazniti nekom
kaznom prije negoli pomru." Prenosi ga i Ibn-Madè
od Alijja ibn Muhammeda, od Vekia, od Israila, od
Ebu-Ishaka, od Ubejdullaha ibn Dèrira, a on od svog
babe. Hafiz El--Mizzi kaè: "Ovako ga prenosi i [u'be
od Ebu Ishaka."
385

"Jevreji govore: 'Allahova ruka je stisnuta!'
Stisnute bile ruke njihove i prokleti bili zbog
toga {to govore! Ne, obje su ruke Njegove
pruène On udjeljuje koliko ho}e! A to {to ti
objavljuje Gospodar tvoj poja~at }e kod
mnogih od njih zabludu i nevjerovanje. Mi
smo ubacili me|u njih neprijateljstvo i mr`nju
sve do Smaka svijeta. Kad god poku{aju
potpaliti ratnu vatru, Allah je ugasi. Oni
nastoje na Zemlji smutnju praviti, a Allah ne
voli smutljivce."/64/ "A da sljedbenici Knjige
vjeru u i grijeha se ~uvaju, Mi bismo pre{li
preko ru`nih postupaka njihovih i sigurno
bismo ih uveli u dènetske ba{~e
uìvanja."/65/ "Da se oni pridràvaju Tevrata i
Indìla i onoga {to im objavljuje Gospodar
njihov, imali bi {ta jesti, i od onoga {to je
iznad njih i od onoga {to je ispod nogu
njihovih. Ima ih i umjerenih, ali ru`no je ono
{to radi ve}ina njih."/66/

"i daje vam od svega onoga {to od Njega
i{}ete, i ako biste Allahove blagodati brojali,
ne biste ih nabrojali. - ôvjek je, uistinu,
nepravedan i nezahvalan." (14:34)
Mnogobrojni su ajeti koji govore o tome. Imam
Ahmed ibn Hambel prenosi od Ebu-Hurejrea da je
Allahov Poslanik ,s.a.v.s., rekao /127/: "Allahova
desnica je puna i nju ne umanjuje obilno davanje
nafake no}u i danju. Vidite li da ono {to je On darivao
od stvaranja nebesa i Zemlje nije smanjilo ono {to je u
Njegovoj desnici. Njegov je prijesto na vodi, a u
Njegovoj je drugoj ruci izobilje /fejd/, ili stezanje
/kabd/. On uzvisuje i poniàva." Uzvi{eni Allah kaè:
"Udijeli (drugima) i Ja }u tebi udijeliti." Prenose ga i El-
Buhari i Muslim.

j

Uzvi{eni Allah govori o jevrejima, neka je Allahovo
neprekidno prokletstvo na njima do dana Proìvljenja,
kako su Ga okarakterisali da je {krt i siroma{an, a da su
oni bogati. Allah je uzvi{en i vrlo visoko iznad onoga
{to oni govore! Oni figurativno {krtost izraàvaju tako
{to kaù: "Allahova je ruka stisnuta!", tj. {krta,
kao {to su Njegove rije~i, neka je Uzvi{en:
Ne drì ruku svoju stisnutu." (17:29) Ovo su
èljeli jevreji, neka su na njima Allahova prokletstva.
Ikrime kaè: "Ovo je ob-javljeno o jevreju koji se zvao
Finhas, neka je Allahovo prokletstvo na njemu, i koji je
rekao:
Allah je siroma{an, a mi smo bogati!"
(3:181), pa ga je udario Ebu-Bekr, Es-Siddik, r.a."
Uzvi{eni Allah odgovara im na ono {to oni kaù,
uzvra}aju}i im istim onim ~ime su Ga potvorili i {to na
Njega izmi{ljaju, pa kaè:
"Stisnute bile ruke njihove i prokleti bili zbog
toga {to govore!", i to im se i desilo, tako da oni
imaju veliki udio u {krtosti, zavidnosti, kukavi~luku i
poniènju, kako kaè Uzvi{eni: "...bit }e ponièni..."
(3:112)
"Ne, obje su ruke Njegove pruène, On
udjeljuje koliko ho}e!", tj. On je neograni~eni
dobro~initelj i beskrajni darovatelj, Koji sve ima u
Svojim haznama i svaka blagodat kod bilo kojeg
Njegovog stvorenja samo je od Njega, isklju~ivo, kako
kaè Uzvi{eni Allah:
Rije~i Uzvi{enog:
"A to {to ti objavljuje Gospodar tvoj poja~at }e
kod mnogih od njih zabludu i nevjerovanje",
tj. kako god ono {to ti se objavljuje pove}ava
vjernicima uvjerenost, praksu i znanje, tako
nevjernicima, zavidnim tebi i tvome ummetu,
pove}ava zabludu, nevjerovanje i poricanje, kako kaè
Uzvi{eni Allah:
"Mi objavljujemo u Kur'anu ono {to je lijek i
milost vjernicima, a nevjernicima on samo
pove}ava propast." (17:82)
"Mi smo ubacili me|u njih neprijateljstvo i
mr`nju sve do Smaka svijeta", zna~i da se njihova
srca ne}e sloìti, ve} }e neprijateljstvo biti izme|u
njihovih frakcija, jer se oni ne}e mo}i ujediniti na
Istini, a tebi se suprotstavljaju i tebe pori~u.
Allah Uzvi{eni kaè: "Kad god poku{aju
potpaliti ratnu vatru, Allah je ugasi", tj. kad
god se dogovore o na~inima kako da te obmanu i
kad god utvrde na~ine borbe protiv tebe, Allah to
onemogu}i i njihove spletke povrati na njih same,
tako da ih pogodi njihova vlastita zavjera.
"Oni nastoje na Zemlji smutnju praviti, a
Allah ne voli smutljivce", tj. njima je u naravi da
na Zemlji smutnju prave, a Allah ne voli one ~ija je to
osobina, zatim Allah Uzvi{eni kaè: "A da
sljedbenici Knjige vjeruju i grijeha se ~uvaju",
tj. a da oni vjeruju u Allaha i Njegova Poslanika i da se
~uvaju grijeha i zabranjenih stvari koje ~ine, "Mi
bismo pre{li preko ru`nih postupaka njihovih
i sigurno bismo ih uveli u dènetske ba{~e
uìvanja", tj. otklonili bismo od njih ono ~ega se
boje i dali bismo im da postignu ono za ~im ùde.

5 El-Maida / Trpeza
386
"Da se oni pridràvaju Tevrata i Indìla i
onoga {to im objavljuje Gospodar njihov",
Ibni-Abbas kaè da je to ({to im objavljuje Gospodar
njihov) Kur'an, "...imali bi {ta jesti, i od onoga
{to je iznad njih i od onoga {to je ispod nogu
njihovih", tj. da oni postupaju prema knjigama koje
su im date preko vjerovjesnika, onakve kakve uistinu
jesu, bez ikakvog iskrivljavanja, premetanja i
zamjenjivanja, to bi ih dovelo do slije|enja Istine i
prakse utvr|ene prema onome sa ~ime je Allah
Uzvi{eni poslao Muhammeda, s.a.v.s., a njihove ga
knjige potvr|uju i govore o apsolutnoj obaveznosti
njegova slije|enja.

i i
"...imali bi {ta da jedu, i od onoga {to je
iznad njih i od onoga {to je ispod nogu", misli
se na obilnu opskrbu koja bi im silazila sa neba i rasla
iz zemlje, kao {to kaè Uzvi{eni Allah:
"A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i
grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s
nebesa i iz zemlje slali." (7:96)
"Ima ih i umjerenih, ali ru`no je ono {to radi
ve}ina njih." Uzvi{eni Allah u~inio je najve}im
stepenom sljedbenika Musaa i Isaa, a.s., umjerenost,
dok je to srednji stepen ovoga ummeta, a iznad toga
je stepen onih koji }e svojim dobrim djelima druge
nadma{iti, kako je to u govoru Uzvi{enog Allaha:
"Mi }emo u~initi da Knjigu poslije naslijede
oni Na{i robovi koje Mi izaberemo; bit }e onih
koji }e se prema sebi ogrije{iti, bit }e onih ~ija
}e dobra i lo{a djela podjednako te{ka biti, i
bit }e i onih koji }e, Allahovom voljom, svojim
dobrim djelima druge nadma{iti - zato }e
vel ku blagodat dob ti: edenske perivoje u
koje }e u}i..." (35:32,33. ajet, a istina je da }e sve
tri grupe iz ovog ajeta u}i u Dènnet).

"O, Poslani~e, kazuj ono {to ti se objavljuje od
Gospodara tvoga - ako ne u~ini{, onda nisi
dostavio poslanicu Njegovu - a Allah }e te od
ljudi {tititi. Allah zaista ne}e ukazati na pravi
put narodu koji ne}e da vjeruje."/67/

,

Allah Uzvi{eni obra}a se Svome robu i poslaniku
Muhammedu, s.a.v.s., pod imenom poslanstva,
nare|uju}i mu da kazuje i dostavi sve ono sa ~ime ga
je poslao Allah i on je, s.a.v.s., poslu{ao to i na
najpotpuniji na~in to izvr{io. El-Buhari u poglavlju o
komentaru ovog ajeta navodi predanje od Ai{e, r.a.,
/128/ koja kaè: "Ko ti kaè da je Muhammed sakrio
ne{to od onoga {to mu je Allah objavio - laè, jer On,
neka je slavljen i uzvi{en, kaè:
"O Poslani~e kazuj ono {to ti se objavljuje od
Gospodara tvoga." Ovako ga saèto ovdje prenosi,
a i El-Buhari i Muslim ga prenose u svojim zbirkama u
cijelosti.
Tako|er, oni prenose od nje /129/ da je rekla: "Da
je Muhammed, s.a.v.s., sakrio ne{to iz Kur'ana, sakrio
bi ovaj ajet:
"u sebi si skrivao ono {to }e Allah objelodaniti
i ljudi si se bojao, a pre~e je da se Allaha
boji{". (33:37) El-Buhari prenosi od Ebu- Dùhajfe,
Vehb ibn Abdullaha Es-Suvaija, da je upitao Aliju ibn
Ebi-Taliba, r.a.: "Da li vi imate ne{to od Objave {to nije
u Kur'anu?" Odgovorio je: "Ne, tako mi Onog Koji
daje da zrno raspukne i Koji ~ovjeka stvara, osim
razumijevanja Kur'ana, koje Allah moè darovati bilo
kome ~ovjeku i onoga {to je /napisano/ na ovoj
stranici." Upitao sam: "A {ta je na ovoj stranici?"
Odgovorio je: "Krvarina, davanje slobode zaro-
bljenicima i da se musliman ne ubija zbog nevjernika."
Muslim prenosi od Dàbira ibn Abdullaha /130/ da je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., u jednoj svojoj hutbi rekao:
"Ljudi, vi }ete biti pitani za mene, pa {ta }ete
odgovoriti?" Ljudi su odgovorili: "Svjedo~it }emo da si
dostavio i ispunio /ono sa ~ime si poslan/ i da si to
savjesno izvr{io." Po~eo je dizati svoj prst prema nebu
i okretati ga prema njima, govore}i: "Allahu moj,
jesam li dostavio?"
Allah Uzvi{eni kaè: "...ako ne u~ini{, onda nisi
dostavio poslanicu Njegovu", zna~i da ako
ljudima ne dostavi{ i ne saop}i{ ono sa ~ime sam te
poslao, tada nisi dostavio Moju Poslanicu, a poznato
je {ta proizilazi iz tog kad bi se desilo. Alijj ibn Ebi-
Talha prenosi od Ibn-Abbasa: "Zna~i, ako bi sakrio
bilo koji ajet koji ti je objavljen, tada ne bi dostavio
Njegovu poslanicu."
Allah Uzvi{eni kaè: "...a Allah }e te od ljudi
{tititi", tj. ti dostavi Moju poslanicu, a Ja }u te ~uvati
od ljudi, pomo}i te i po-dràti protiv tvojih neprijatelja
i dati ti pobjedu nad njima, pa ne strahuj i ne àlosti
se, jer niko od njih nikavo ti zlo ne}e mo}i nanijeti.
Prije objave ovog ajeta Vjerovjesnik, s.a.v.s., bio je
~uvan /od ashaba/. Kako prenosi Imam Ahmed od
Ai{e, r.a., da je ona kazivala/131/, da Allahov
Poslanik, s.a.v.s., jedne no}i nije spavao, a ona je bila
pored njega, pa ga je upitala: "[ta je s tobom, Allahov
Poslani~e?" Odgovorio je: "Kamo sre}e da ima neki
dobar ~ovjek me|u mojim drugovima da me ~uva
ve~eras." I dok smo tako bili, ~ula sam zveket oru`ja.
On je upitao: "Ko je to?" Javio se S'ad ibn Malik.
Upitao ga je: "[ta te je dovelo?" Odgovorio je: "Do{ao
sam da te ~uvam, Allahov Poslani~e." Pa sam ~ula
hrkanje Allahova Poslanika, s.a.v.s., u snu", zavr{ava
ona. Navode ga El-Buhari i Muslim, a prenosi i Ibn
Ebi-Hatim od Ai{e /132/, da je rekla: Allahov Poslanik,
s.a.v.s., ~uvan je dok nije objavljen ovaj ajet:
387
"...a Allah }e te od ljudi {tititi", pa je
Vjerovjesnik, s.a.v.s., podigao glavu ispod svoda i
rekao: "Ljudi, razi|ite se, Allah Uzvi{eni }e nas ~uvati."
Ovako ga prenosi i Et- Tirmizi, daju}i ocjenu: "Hadis
garib." Ovako ga prenosi i El-Hakim u svome
"Mustedreku" i kaè da je vjerodostojnog seneda ,
premda ga El-Buhari i Muslim nisu naveli. Prenosi ga i
Ibn-Merdevjeh od Ismeta ibn Malika El-Hatemija
/133/ koji kaè: "Imali smo no}u straù kod Allahova
Poslanika, s.a.v.s., dok nije objavljeno:
...a Allah }e te od ljudi {tititi., pa je ~uvanje
straè napu{teno."
Prenosi Imam Ahmed od Dà'da ibn Halida ibn Es-
Simte El-Dù{emija, r.a., /134/ da je rekao: ...i
doveden je neki ~ovjek Vjerovjesniku, s.a.v.s., pa je
re~eno: "Ovaj je èlio da te ubije." Vjerovjesnik je,
s.a.v.s., rekao: "Nisi /nikoga/ prepao i da si èlio to,
Allah ti to ne bi omogu}io."
Allah Uzvi{eni kaè: "Allah zaista ne}e ukazati
na pravi put narodu koji ne}e da vjeruje", tj. ti
dostavi, a Allah je Onaj Koji upu}uje onoga koga On
ho}e, a ostavlja u zabludi onoga koga On ho}e, kao
{to kaè Uzvi{eni:
"Ti nisi duàn da ih na pravi put izvede{,
Allah izvodi na pravi put onoga koga On
ho}e" (2:272), i kaè: "...tvoje je da objavljuje{,
a Na{e da traìmo polaganje ra~una." (13:40)

"Reci: 'O sljedbenici Knjige vi niste nikakve
vjere ako se ne budete pridràvali Tevrata i
Indìla i onoga {to vam objavljuje Gospodar
va{. A to {to ti objavljuje Gospodar tvoj
poja~at }e, uistinu, kod mnogih od njih
nepokornost i nevjerovanje, ali, ti ne izgaraj
zbog naroda koji ne}e da vjeruje.'"/68/ "Oni
koji su vjerovali, pa oni koji su bili jevreji, i
sabijci, i kr{}ani - oni koji su u Allaha i u onaj
svijet vjerovali i dobra djela ~inili, - ni~ega se
oni ne}e bojati i ni za ~im oni ne}e
tugovati."/69/
,
,

Uzvi{eni Allah kaè: "Reci, Muhammede:
'O sljedbenici Knjige vi niste nikakve vjere
ako se ne budete pridr-àvali Tevrata i
Indìla'", tj. dok ne budete vjerovali cjelovito u sve
knjige koje su vama objavljene od Allaha, preko
vjerovjesnika i dok ne budete praktikovali ono {to one
sadrè, a me|u onim {to one sadrè u sebi jeste i
vjerovanje u Muhammeda, s.a.v.s., imperativ
slije|enja njega, vjerovanje u njegovo poslanstvo i
prihavatanje njegova vjerozakona "...i onoga {to
vam objavljuje Gospodar va{", tj. âsnog
Kur'ana, smatra Mudàhid. Tuma~enje Allahovih
rije~i:
A to {to ti objavljuje Gospodar tvoj poja~at
}e, uistinu, kod mnogih od njih nepokornost i
nevjerovanje", ve} je prethodilo.
259

"...ali, ti ne izgaraj zbog naroda koji ne}e
da vjeruje", tj. ne àlosti se zbog njih i neka ti to
nikako ne zadaje strah od njih. Zatim Uzvi{eni kaè:
"Oni koji su vjerovali", to su muslimani, "...pa oni
koji su bili jevreji...", to su posjednici Tevrata "...i
Sabijci". Nakon duèg nabrajanja podesno je da ova
rije~, vezana za drugu rije~, bude u nominativu.
Sabijci su jedna kr{}anska sekta, dok poklonici vatre
/el-medùs/ nemaju nikakvu vjeru, smatra Mudàhid.
Od njega se prenosi da Sabijci pripadaju judeo-
kr{}anskoj tradiciji. Od Katade se prenosi da je to
narod koji oboàva meleke, klanjaju ne okre}u}i se
prema Kibli i u~e Zebur. Ibn-Vehb prenosi od Ibn Ebi-
Zijada, a on od svog babe, da je rekao: "Sabijci su
narod iz Iraka, a ìve u Kevsai, vjeruju u sve poslanike,
svake godine poste trideset dana, klanjaju prema
Jemenu svaki dan pet puta." Ima i drugih mi{ljenja.
260

[to se ti~e kr{}ana, oni su poznati i oni su posjednici
Indìla, a namjera je bila ista}i da svaka ova skupina
vjeruje u Allaha, onaj svijet i radi dobra djela.
Me|utim, sve to nije ispravno dok ne bude
usagla{eno sa [erijatom Muhammeda, s.a.v.s., nakon
poslanstva njegova donosioca, koji je poslan svim
ljudima i dìnovima, pa oni koji to prihvate za njih
ne}e biti bojazni u onome {to im predstoji od ìvota
na onome svijetu i njegovih strahota, niti u onome
{to su ostavili iza sebe. "...i ni za ~im oni ne}e
tugovati"; komentar ovoga prethodio je u suri El-
Bekare.
261

"Mi smo od sinova Israilovih zavjet uzeli i
poslanike im slali. Kad god bi im koji poslanik
donio ono {to nije godilo du{ama njihovim,
jedne su u la` utjerivali, a druge ubijali."/70/
"Mislili su da ne}e na muke biti stavljeni, pa su

259
Pogledaj 64. ajet sure El-Maide.
260
Pogledaj 62. ajet sure El-Bekare - nai e opirnu i dobru studiju,
od imama Tekijjuddina Ahmeda ibn Tejmije, r.a., u kojoj je istraeno
pitanje Sabijaca.
261
Isto kao pod 36.

5 El-Maida / Trpeza
388
bili i slijepi i gluhi, i onda kad je Allah primio
pokajanje njihovo, mnogi od njih su opet bili i
slijepi i gluhi; a Allah dobro vidi ono {to oni
rade."/71/

Uzvi{eni Allah spominje kako je preuzeo obaveze i
ugovore od jevreja da }e biti poslu{ni i da }e se
pokoravati Njemu i Poslaniku Njegovu, pa su oni te
ugovore prekr{ili, slijede}i svoje hirove i davaju}i im
prednost nad Allahovim zakonima, tako da su ono {to
je bilo podudarno sa njihovim hirovima prihvatali, a u
suprotnom odbijali su da prihvate. Poradi ovoga Allah
Uzvi{eni kaè:
"Kad god bi im koji poslanik donio ono {to
nije godilo du{ama njihovim, jedne su u la`
utjerivali, a druge ubijali. Mislili su da ne}e na
muke biti stavljeni", tj. mislili su da ono {to su ~inili
ne}e imati zlo za posljedicu, a imalo je, da su ostali
slijepi i gluhi na Istinu, tako da su ostali neupu}eni,
"...i onda kad je Allah primio pokajanje
njihovo...", od onoga u ~emu su bili
"...opet su bili i slijepi i gluhi", poslije toga
"mnogi od njih, a Allah dobro vidi ono {to oni
rade", tj. On njih poznaje i zna onoga me|u njima
ko je dostojan Upute, za razliku od onoga me|u
njima ko je zasluìo da bude u zabludi.

"Nevjernici su oni koji govore: 'Bog je - Mesih,
sin Merjemin!' A Mesih je govorio: 'O sinovi
Israilovi, ibadet ~inite Allahu, i mome i va{em
Gospodaru!' Ko drugog Allahu smatra ravnim,
Allah }e mu ulazak u Dènnet zabraniti i
boravi{te njegovo }e Dèhennem biti; a
nevjernicima ne}e niko mo}i pomo}i."/72/
"Nevjernici su oni koji govore: Allah je jedan
od trojice! A samo je jedan Bog! I ako se ne
okane onoga {to govore, nesnosna patnja }e,
zaista, sti}i svakog od njih koji nevjernik
ostane."/73/ "Za{to se oni ne pokaju Allahu i
ne zamole oprost od Njega, ta Allah pra{ta i
milostiv je."/74/ "Mesih, sin Merjemin, samo
je poslanik - i prije njega su dolazili i odlazili
poslanici - a majka njegova je uvijek istinu
govorila; i oboje su hranu jeli. Pogledaj kako
im Mi iznosimo jasne dokaze, i pogledaj,
zatim, njih kako se odme}u."/75/

i

l

Uzvi{eni Allah govori o nevjerovanju kr{}anskih
sekti: an|elista, jakobita i nestorijanaca, me|u kojima
su oni koji govore da je Mesih Allah. Allah je ~ist, svet i
visoko iznad onog {to oni govore. Ovo, a i prva rije~
koju je izgovorio u be{ici glasila je: "Ja sam Allahov
rob" (19:30), a nije rekao: ja sam Allah, niti sin
Allahov, nego je govorio:
"Ja sam Allahov rob, meni }e On Knjigu dati i
vjerovjesnikom me u~initi"(19:30), sve do
njegovih rije~i:
"Allah je, u stinu, i moj i va{ Gospodar, zato
ibadet ~inite samo Njemu! To je pravi put", a
tako im je govorio i u svojoj zrelosti, kad je bio
vjerovjesnik. Poradi ovog Uzvi{eni Allah kaè:
A Mesih je govorio: O, sinovi Israilovi, ibadet
~inite Allahu, i mome i va{em Gospodaru! Ko
drugog Allahu smatra ravnim", tj. bude
oboàvao nekog drugog pored Njega,
"Allah }e mu u azak u Dènnet zabraniti i
boravi{te njegovo }e Dèhennem biti; a
nevjernicima ne}e niko mo}i pomo}i", kao {to
kaè Uzvi{eni:
"Allah sigurno ne}e oprostiti da Njemu druge
smatraju ravnim, a oprostit }e kome ho}e ono
{to je manje od toga." (4:116) U vjerodostojnom
hadisu /135/ kaè se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., poslao
telala da obznani ljudima: "U Dènnet }e u}i samo ko
je musliman." Drugo predanje kaè: "ko je istinski
vjernik /mumin/". Upravo zbog ovog Uzvi{eni Allah
kaè, izvje{tavaju}i o Mesihu da je rekao jevrejima:
"Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah }e
mu ulazak u Dènnet zabraniti i boravi{te
njegovo }e Dèhennem biti; a nevjernicima
ne}e niko mo}i pomo}i", tj. ne}e imati kod Allaha
nikava pomaga~a, niti izbavitelja od onog u ~emu }e
biti. Allah Uzvi{eni kaè:
od trojice!"
Es-Suddi i drugi kaù: Objavljen je /ovaj ajet/ zato
{to su smatrali da su Mesih i njegova majka bogovi, a
Allaha su smatrali tre}im od troga, po tom shvatanju.
To je isto kao {to Uzvi{eni Allah kaè:
"A kada Allah rekne: O Isa, sine Merjemin, jesi
li ti govorio ljudima: Prihvatite mene i majku
moju kao dva boga uz Allaha! - on }e re}i:
Hvaljen neka si Ti! " (5:116) Ovo mi{ljenje
najjasnije je od onoga {to je kazano o tuma~enju
Njegova govora, neka je On Uzvi{en:
od trojice!", a Allah najbolje zna. Allah Uzvi{eni kaè:
"A samo je jedan Bog!", tj. nije vi{ebrojan, ve} je
sam samcat, bez ikakva sudruga i On je Bog svega
postoje}eg, a zatim Uzvi{eni kaè:
"I ako se ne okane onoga {to govore", tj. ovog
izmi{ljanja i laì,
"...nesnosna patnja }e, zaista, sti}i svakog od
njih koji nevjernik ostane", tj. lanci i kazna na
onom svijetu. Allah Uzvi{eni kaè:
389
"Za{to se oni ne pokaju Allahu i ne zamole
oprost od Njega, ta Allah pra{ta i milostiv je",
a ovo je iz Njegove plemenitosti i milosti prema
Njegovim stvorenjima i pored ovog velikog grijeha.
Izmi{ljanje i potvora zahtijevaju pokajanje i traènje
oprosta, a svakom ko se Njemu povrati i pokaje On }e
oprostiti.
"Mesih, sin Merjemin, samo je poslanik - i prije
njega su dolazili i odlazili poslanici", tj. on je
jedan rob me|u Allahovim robovima, kao {to su to
bili i poslanici koji su mu prethodili, "a majka
njegova je uvijek istinu govorila", tj. povjerovala
je u njega i potvrdila mu /poslanstvo/ i ovo je njen
najve}i stepen. To dokazuje da ona nije vjerovjesnica,
kako smatraju Ibn-Hazm i drugi - da je vjerovjesni{tvo
dato Sari, Ishakovoj majci, zatim Musaovoj majci i
Isaovoj majci, pozivaju}i se na govor meleka Sari i
Merjemi i na rije~i Uzvi{enog:

,
I Mi nadahnusmo Musaovu majku: Doji ga!"
(28:7) Ovo ima zna-~enje vjerovjesni{tva po
njihovom shvatanju. Me|utim, ve}ina /dùmhur/
smatra da Allah nije poslao nijednog poslanika, a da
to nije bio mu{karac. Uzvi{eni Allah kaè:
"A Mi smo i prije tebe samo mu{karce slali,
gra -|ane kojima smo objave objavljivali."
[ejh Ebul-Hasan El-E{arij, Allah mu se smilovao,
navodi konsenzus oko toga.
Allah Uzvi{eni kaè: "...i oboje su hranu jeli", tj.
imali su potrebu da je uzimaju i da ona iz njih izlazi,
pa su oni dva roba kao i drugi ljudi, a nisu nikakvi
bogovi, kako to smatraju kr{}anske, neznanoboà~ke
sekte, neka je na njima ono {to od Allaha zasluùju do
dana Proìvljenja. Zatim Uzvi{eni kaè: "Pogledaj
kako im Mi iznosimo jasne dokaze", tj.
obja{njavamo ih i pokazujemo,
"i pogledaj, zatim, njih kako se odme}u", tj.
pogledaj nakon ovog obja{njenja, jasno}e i
o~evidnosti, prema ~emu se to oni usmjeravaju!!!,
kojeg se to rezona drè i u kakvu zabludu srljaju.

"Reci: Kako moète, pored Allaha, klanjati se
onome koji nije u stanju u~initi vam kakvu
{tetu, ni korist vam neku pribaviti, a Allah je
Taj Koji sve ~uje i sve zna?"/76/ "Reci: O
sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u
vjerovanju svome, suprotno istini, i ne
povodite se za prohtjevima ljudi koji su jo{
davno zalutali, i mnoge u zabludu odveli, i
sami s pravoga puta skrenuli!"/77/

Uzvi{eni Allah kritikuje one koji oboàvaju druge
pored Njega, obja{njavaju}i da oni ni~im ne zasluùju
boànske atribute, pa kaè, neka je Slavljen: "Reci", tj.
ovim oboàvateljima, a i drugima, o Muhammede,
"Kako moète, pored Allaha, klanjati se
onome koji nije u stanju u~initi vam kakvu
{tetu ni korist vam neku pribaviti", tj. ne mogu
od vas nikakvu {tetu otkloniti, niti vam kakvu korist
donijeti,
"a Allah je Taj Koji sve ~uje i sve zna", tj. ~uje
govor Svojih robova i poznata Mu je svaka stvar, pa
za{to se onda okre}ete robovanju neorganskoj tvari,
koja niti ~uje niti vidi, niti i{ta zna i koja nije u stanju
kakvu {tetu u~initi ni neku korist pribaviti drugome, a
ni samom sebi? Zatim Allah Uzvi{eni kaè: "Reci: O,
sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u
vjerovanju svome, suprotno istini", tj. ne
prekora~ujte granicu u slije|enju Istine i nemojte
pretjerano uznositi onoga kojeg vam je nare|eno da
po{tujete, pa da pretjerate u pogledu njega i prije|ete
sa granice poslanstva do stepena boànstva, kako ste
uradili sa Mesihom, a on je samo vjerovjesnik me|u
drugim vjerovjesnicima; proglasiti ga za boga pored
Allaha, mogli ste samo stoga {to ste slijedili svoje
u~itelje koji su bili u zabludi i koji su va{i prethodnici
zalutali jo{ u davno doba,
"i ne povodite se za prohtjevima ljudi koji su
jo{ davno zalutali, i mnoge u zabludu odveli, i
sami s pravoga puta skrenuli!", tj. si{li su sa puta
ispravnosti i umjerenosti na put propasti i zablude.

"Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina,
prokleti su oni od sinova Israilovih koji nisu
vjerovali - zato {to su se bunili i uvijek granice
zla prelazili" /78/ "jedni druge nisu odvra}ali
od grje{nih postupaka svojih. Ru`no li je
zaista to kako su postupali!"/79/ "Ti vidi{
mnoge od njih kako s mnogobo{cima
prijateljuju. Ru`no je za sta ono {to sami sebi
pripremaju: da se Allah na njih rasrdi i da u
patnj vje~no ostanu."/80/ "A da vjeruju u
Allaha i Vjerovjesnika i u ono {to se njemu
objavljuje, oni s njima ne bi prijateljevali, ali,
mnogi su od njih nevjernici."/81/
i
i

Uzvi{eni Allah izvje{tava da je On prokleo
nevjernike me|u jevrejima ve} davno, u Objavi

5 El-Maida / Trpeza
390
Davudu i Isau, a.s., a zbog njihove neposlu{nosti
Allahu i njihova nasrtanja na Njegova stvorenja. Ibn-
Abbas kaè: "Prokleti su u Tevratu, Indìlu, Zeburu i
Furkanu /Kur'anu/." Zatim, On obja{njava {ta je to {to
su oni primjenjivali u svom vremenu:
"jedni druge nisu odvra}ali od grje{nih
postupaka svojih. Ru`no li je zaista to kako su
postupali", tj. niko od njih nije nikoga spre~avao da
~ini grijehe i zabranjene stvari, zatim ih kori zbog toga
da bi se pripazilo da se ne uradi to {to su oni uradili,
pa Uzvi{eni kaè: "Ru`no li je zaista to kako su
postupali." Ibn Ebi-Hatim prenosi od Abdullaha ibn
Mes'uda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao /137/:
"Neki ~ovjek me|u jevrejima kada bi vidio svog brata
da ~ini neki grijeh sprije~io bi ga u tome, ispri~avaju}i
mu se tako da - kad bi ga sutra vidio - to {to je vidio
kod njega ne bi ga sprije~ilo da sa njim jede, pije,
druì se i sudjeluje u zajedni~kom poslu. Nakon {to je
to Allah vidio, ubacio je u njihova srca mr`nju i
prokleo ih putem jezika njihovih vjerovjesnika Davuda
i Isaa, sina Merjemina,"zato {to su se bunili i
uvijek granice zla pre azili." Zatim je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., nastavio: "Tako mi Onog u îjoj je
ruci moj ìvot, ili }ete vi nare|ivati dobro, spre~avati
poku|eno, uzeti za ruku prijestupnika i pridobiti ga za
Istinu, ili }e Allah }e u va{a srca ubaciti mr`nju ili vas
prokleti kao {to je njih prokleo."
l
Mnogobrojni su hadisi koji govore o nare|ivanju
dobra i spre~avanju zla, a mi }emo spomenuti neke u
ovoj prilici:
Prenosi imam Ahmed od Huzejfe ibn El-Jemana da
je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao /138/: " Tako mi Onog u
îjoj je ruci moj ìvot, ili }ete vi nare|ivati dobro,
spre~avati zlo, ili }e Allah uskoro na vas poslati neku
kaznu od Sebe, pa }ete Ga vi dozivati, a On vam se
ne}e odazvati."
Vjerodostojan hadis koga prenosi Ebu-Se'id El-
Hudri od Allahova Poslanika, s.a.v.s., glasi /139/: "Ko
od vas vidi ne{to poku|eno, neka to promijeni
svojom rukom, a ako ne moè - onda svojim jezikom,
a ako ne moè ni to - onda svojim srcem, a to je
najslabije vjerovanje." Prenosi ga Muslim. Imam
Ahmed prenosi od Adijj ibn Umejre, r.a., koji kaè da
je ~uo Vjerovjesnika, s.a.v.s., da govori /140/: "Allah
ne}e kazniti obi~an puk zbog onoga {to rade njihovi
prvaci sve dok oni me|u sobom ne vide zlo koje oni
mognu sprije~iti, ali to ne urade, pa kad se to desi,
Allah }e kazniti i jedne i druge."
"Ti vidi{ mnoge od njih kako s
mnogobo{cima prijateljuju." Mudàhid smatra
da to zna~i: licemjere. Rije~i Uzvi{enog: "Ru`no je
zaista ono {to sami sebi pripremaju" zna~e:
njihovo prijateljevanje sa nevjernicima i napu{tanje
prijateljevanja sa vjernicima imalo je za posljedicu
ra|anje dvoli~nosti u njihovim srcima i vje~ni prezir
od Allaha do Dana njihova proìvljenja.
Zato Uzvi{eni Allah kaè:"...da se Allah na njih
rasrdi", tuma~e}i time kako ih je osudio, a zatim
obavje{tava o njima da su oni ti koji }e "...u patnji
vje~no ostati" - zna~i na Sudnjem danu.
"A da vjeruju u Allaha i Vjerovjesnika i u ono
{to se njemu objavljuje, oni s njima ne bi
prijateljevali", tj. da oni istinski vjeruju u Allaha,
Njegova Poslanika i Kur'an, ne bi prijateljevali s
nevjernicima i ne bi bili neprijatelji vjernicima koji
vjeruju u Allaha, Vjerovjesnika, i u ono {to mu je
objavljeno "...ali, mnogi su od njih nevjernici", tj.
napustili su pokornost Allahu i Njegovu Poslaniku
suprotstavljaju}i se onom {to je On objavio.

Ti }e{ sigurno na}i da su vjernicima najlju}i
neprijatelji jevreji i mnogobo{ci; i svakako }e{
na}i da su vjernicima najbliì prijatelji oni koji
govore: "Mi smo kr{}ani", zato {to me|u
njima ima sve}enika i monaha i {to se oni ne
ohole."/82/ Kada slu{aju ono {to se objavljuje
Poslaniku, vidi{ kako im liju suze iz o~iju jer
znaju da je to Istina, pa govore: "Gospodaru
na{, mi vjerujemo, pa upi{i i nas me|u one
koji su posvjedo~ili."/83/"Za{to da ne
vjeru emo u Allaha i u Istinu koja nam dolazi,
kada jedva ~ekamo da i nas Gospodar na{
uvede s ljudima dobrim."/84/ "I Allah }e im,
zbog onoga {to govore, kao nagradu
dènetske ba{~e dati, kroz koje rijeke teku, u
kojima }e vje~no boraviti; a to }e biti nagrada
za sve one koj dobra djela ~ine."/85/ "A oni
koji ne budu vjerovali i dokaze Na{e budu
poricali, bit }e stanovnici u
Dèhennemu."/86/
j
i

Ovi su ajeti objavljeni u povodu dolaska jedne
deputacije koju je izaslao Negus Vjerovjesniku, s.a.v.s.,
da bi ~uli {ta on govori i kakve su njegove
karakteristike. Nakon {to su ga vidjeli i nakon {to im je
on u~io Kur'an, primili su islam, pla~u}i u dubokoj
391
skru{enosti, a zatim su se vratili Negusu i obavijestili
ga. Ibn-Dèrir zaklju~uje: "Ovi su ajeti objavljeni
opisuju}i op}enito ljude ove kategorije, svejedno da li
su oni bili iz Abesinije ili nekog drugog mjesta, s time
da je Negus, vladar Abesinije, primio islam i kada je
umro Vjerovjesnik, s.a.v.s., klanjao mu je dènazu /u
odsutnosti/."
"Ti }e{ sigurno na}i da su vjernicima najlju}i
neprijatelji jevreji i mnogobo{ci", a to samo zato
{to je nevjerovanje jevreja nastalo iz inada i
osporavanja i zbog nadmetanja sa onim {to je istinito,
kao i potcjenjivanja ljudi i omalovaàvanja onih
kojima je dato /da nose/ znanje. Zbog ovog su oni i
ubili mnoge vjerovjesnike i ~ak su vi{e puta
namjeravali ubiti Allahova Poslanika, s.a.v.s., trovali
ga, pravili mu sihre i nagovarali da to ~ine drugi sli~ni
njima me|u idolopoklonicima, nek su na njima trajna
Allahova prokletstva do dana Proìvljenja.
Hafiz Ebu-Bekr ibn Merdevejh prilikom tuma~enja
ovog ajeta navodi predanje od Ebu-Hurejrea da je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao /140/: "Ne}e se
osamiti neki jevrejin sa muslimanom , a da ne}e
/jevrej/ pomisliti da ga ubije." Allah Uzvi{eni kaè:
"...i svakako }e{ na}i da su vjernicima najbliì
prijatelji oni koji govore: Mi smo kr{}ani", tj.
oni koji tvrde da su kr{}ani, sljedbenici Mesiha na
putu njegova Indìla, u njima je ljubav prema islamu i
njegovim pripadnicima op}enito. To je stoga {to oni
u svojim srcima, ako su u Mesihovoj vjeri, imaju
nje`nost i blagost, kako kaè Uzvi{eni:
"...a u srca sljedbenika njegovih blagost smo i
samilost ulili, dok su mona{tvo..." (57:27), a i u
njihovoj Knjizi je napisano: "Onom ko te udari po
desnom obrazu okreni svoj lijevi obraz." Ubijanje nije
bilo ozakonjeno u njihovoj vjeri, pa zbog toga
Uzvi{eni kaè:
"...zato {to me|u njima ima sve}enika i
monaha i {to se oni ne ohole"; ovaj njihov opis
sadrì znanje, pobo`nost i poniznost, a zatim ih je
Allah opisao kao pokorne i nepristrasne sljedebenike
Istine:
"Kada slu{aju ono {to se objavljuje Poslaniku,
vidi{ kako im liju suze iz o~iju, jer znaju da je
to Istina", tj. zbog radosnog navje{tanja o
poslanstvu Muhammeda, s.a.v.s., koje su imali

l
j
"...pa govore: Gospodaru na{, mi vjerujemo,
pa upi{i i nas me|u one koji su posvjedo~ili", tj.
one koji svjedo~e ispravnost ovog i vjeruju u to. En-
Nesai prenosi od Abdullaha ibn Zubejra da je rekao:
"Ovaj ajet objavljen je povodom Negusa i njegovih
drugova."
Et-Taberani prenosi od Ibn-Abbasa da je o rije~ima
Uzvi{enog:
"Kada slu{aju ono {to se objavljuje Poslaniku,
vidi{ kako im liju suze iz o~iju", rekao /141/: "To
su bili neki zemljoradnici, koji su do{li sa Dàferom
ibn Ebi-Talibom iz Abesinije i nakon {to im je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., u~io Kur'an, oni su postali
pravovjernici i suze su im potekle. Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao je: "Vjerovatno }ete se vi, kad se vratite
u svoju zemlju, povratiti na va{u vjeru." Odgovorili su:
"Ovo je na{a vjera i mi ne}emo napustiti svoju vjeru",
pa je Uzvi{eni Allah objavio to {to su oni rekli:
"Za{to da ne vjerujemo u Al aha i u Istinu
koja nam dolazi, kada jedva ~ekamo da i nas
Gospodar na{ uvede s ljudima dobrim." Ovo je
jedna vrsta kr{}ana spomenuta u rije~ima Uzvi{enog:
u ono {to se objavljuje vama i u ono {to je
objavljeno njima, ponizni su prema Allahu"
(3:199) i to su oni za koje Allah Uzvi{eni kaè:
do Njegovih rije~i "...a kad im se kazuje, govore:
Mi vjerujemo u nj, on je istina od Gospodara
na{eg, mi smo i prije bili muslimani" - do
Njegovih rije~i - "Mi ne èlimo dru{tvo neukih."
(28:53, 55) Zato Uzvi{eni Allah kaè ovdje:
"I Allah }e im, zbog onoga {to govore, kao
nagradu dènetske ba{~e dati, kroz koje
rijeke teku, u kojima }e vje~no boraviti...", tj.
ostat }e u njemu vje~no, nikud se ne premje{taju}i
niti preseljavaju}i, "...a to }e biti nagrada za sve
one koji dobra djela ~ine", tj. slijede}i i
prihvataju}i Istinu kad god, gdje god i u kog god ona
bila. Zatim Uzvi{eni obavje{tava o stanju nesretnih, pa
kaè: "A oni koji ne budu vjerovali i dokaze
Na{e budu poricali...", tj. budu ih osporavali i
suprotstavljali im se, "...bit }e stanovnici u
Dèhennemu", tj. oni su njegovi stanovnici, koji }e
se u njemu nastaniti.

"O vjernici, ne uskra}u te sebi lijepe stvari koje
vam je Allah dozvolio, samo ne pre azite
mjeru jer Allah ne voli one koji
pretjeruju."/87/ "I jedite ono {to vam Allah
daje, {to je dozvoljeno i lijepo; i bojte se
Allaha, u Kojeg vjerujete." /88/
j
l
,

El-Buhari i Muslim prenijeli su od Ai{e, r.a., /142/
da su neki drugovi Allahova Poslanika, s.a.v.s., pitali
njegove ène o njegovom privatnom ìvotu, pa je
poslije jedan rekao: "Ja ne}u jesti meso", drugi: "Ja se
ne}u èniti", a tre}i: "Ja ne}u spavati na postelji", pa je
to ~uo Vjerovjesnik, s.a.v.s., i rekao: "[ta je tim
ljudima, da neko od njih govori to i to, jer ja i postim i
mrsim se, i spavam i ustajem /no}u/, jedem meso i
ènim se. Onaj ko ne voli moju praksu i ne pripada
meni."

5 El-Maida / Trpeza
392
Alijj ibn Ebi-Talha kaè da je Ibn-Abbas rekao
/143/: Ovaj ajet:
vam je Allah dozvolio..." objavljen je o jednoj
grupi drugova Vjerovjesnika, s.a.v.s., koji su rekli:
"Prekinut }emo na{a sijela, ostavit }emo dunjalu~ke
prohtjeve i putovat }emo po Zemlji, kako to rade
monasi." To je ~uo Vjerovjesnik, s.a.v.s., pa je poslao
po njih i, kad im je to spomenuo, odgovorili su: "Da",
pa je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Ja postim i mrsim
se, ja klanjam i spavam i ja se ènim. Onaj ko postupi
po moj praksi moj je, a onaj ko ne postupi po mojoj
praksi nije moj." Prenosi ga Ibn Ebi-Hatim.
j
j
j
j
.
l
Prenosi El-E'ame{ od Amr ibn [urahbila da je
rekao: Do{ao je Ma'kil ibn Mukrin Abdullahu ibn
Mesudu i rekao: "Ja sam se sustegao od spavanja u
postelji." On mu je naveo ajet:
vam je Allah dozvolio."
Prenosi Es-Sevri od Mesruka /144/ da je rekao: Bio
sam kod Abdullaha ibn Mesuda, pa je doneseno vime
od ovce. Jedan od prisutnih izmaknuo se ustranu.
Abdullah mu je rekao: "Primakni se." Odgovorio je: "Ja
sam to sebi u~inio zabranjenim za jelo." Abdullah mu
je rekao: "Primakni se i jedi, pa se iskupi za svoju
zakletvu", i naveo je ovaj ajet:
vam je Allah dozvolio." Prenosi ga El-Hakim u
svome Mustedreku i kaè: "Ispunjava uvjete Buharije i
Muslima, premda ga oni ne navode."
Neki u~enjaci, kao E{-[afii i drugi, smatraju da
~ovjeku nije zabranjeno da sam sebi u~ini
zabranjenim neko jelo, ili neku odje}u, ili bilo {ta osim
èna /svojih/ i da mu nije potreban za to ikakav iskup
(keffaret), na osnovu rije~i Allaha Uzvi{enog:
vam je Allah dozvolio", a i na osnovu toga {to
Vjerovjesnik, s.a.v.s., nije naredio iskup ~ovjeku koji je
sebi zabranio meso, kako je navedeno u hadisu koji je
prethodio. Drugi, me|u kojima i imam Ahmed ibn
Hanbel, smatraju da je onaj koji sebi uskrati neko jelo,
ili pilo, ili odje}u, ili bilo koju stvar /koju nije Allah i
Njegov Poslanik zabranio/, za to duàn iskupiti se kao
za prekr{aj zakletve, kao da se obavezao zakletvom
da }e se toga kloniti, pa mu se ne opra{ta samim tim
{to je on to sebi zabranio, jer je odgovoran za ono {to
je sebi stavio u du`nost, kako se o tome i Ibn-Abbas
izjasnio, a i kako kaè Allah Uzvi{eni:
"O Vjerovjesni~e, za{to sebi uskra}uje{ ono {to
ti je Allah dozvolio - u nastojanju da ène
svoje zadovolji{? A Allah pra{ta i milostiv je"
(56:1), a zatim Uzvi{eni kaè:
"Allah vam je propisao kako da svoje zakletve
iskupite." (56:2) Tako i ovdje, nakon {to je
spomenut ovaj propis, odmah iza njega dolazi ajet
koji obja{njava na~in otkupa za zakletvu, pa nam to
ukazuje da je ovo objavljeno u rangu zakletve koja
iziskuje otkup, a Allah nabolje zna.
262

Allah Uzvi{eni kaè: "...samo ne prelazite
mjeru", tj. ne oteàvajte sami sebi zab-ranjuju}i ono
{to vam je dozvoljeno, kao {to je rekao neko iz prvih
generacija (selef). Mogu}e je da se èljelo re}i: kao {to
ne smijete zabranjivati ono {to je dozvoljeno, tako isto
ne smijete pretjerivati u uzimanju dozvoljenog, niti
prelaziti granicu u tome, kako kaè Uzvi{eni: "I jedite
i pijte, samo ne pretjerujte " (7:31) Allah je
propisao umjerenost: izme|u onog koji pretjeruje u
tom i onoga koji je prestrog u tome. Zato Uzvi{eni
kaè:
"...ne uskra}ujte sebi lijepe stvari koje vam je
Allah dozvolio, samo ne pre azite mjeru, jer
Allah ne voli one koji pretjeruju." Zatim Allah
Uzvi{eni kaè: "I jedite ono {to vam Allah daje,
{to je dozvoljeno i lijepo" "...i bojte se Allaha",
tj. u svim stvarima i slijedite Njegovu pokornost i
Njegovo zadovoljstvo, a napustite suprotstavljanje i
neposlu{nost Onom "u Kojeg vjerujete".

"Allah vas ne}e kazniti ako se zakunete ne-
namjerno, ali }e vas kazniti ako se zakunete
namjerno. Otkup za prekr{enu zakletvu je: da
deset siromaha obi~nom hranom kojom hra-
nite ~eljad svoju nahranite ili da ih odjenete,
ili da roba ropstva oslobodite. A onaj ko ne
bude mogao - neka tri dana posti. Tako se za
zakletve va{e otkupljujte kada se zakunete; a
o zakletvama svojim brinite se! Eto, tako vam
Allah obja{njava propise Svoje, da biste bili
zahvalni."/89/
,

Ve} je ranije bilo govora o nepromi{ljenoj i ne-
namjernoj zakletvi u suri El-Bekare, {to nam je
dovoljno to da ne ponavljamo ovdje,
263
a Allahu

262
Kaem: "Izgleda, a Allah najbolje zna, da je ono to zastupa neka
ulema, kao [afija i drugi, o neobaveznosti otkupa za onog koji sebi
zabrani neko jelo, ili odjeu, ili pie, ili bilo ta drugo izuzev
sustezanja od ene, i ispravno i istinito..., jer Poslaniku, s.a.v.s., Allah
je Uzvieni naredio da dozvoli ono to je sebi zabranio od nekih
svojih ena i da se iskupi za to, kao da je dao neku zakletvu pa se
otkupio, pa je uinio njegovu zabranu sebi jednakom zakletvi.
Me|utim, on, s.a.v.s., nije naredio onim koji su sebi zabranili neto od
hrane, odjee i pia bilo kakav otkup..., pa se iz ovog razumije da
onaj koji sebi zabrani ovo to su oni sebi zabranili nije duan nikakav
otkup /keffaret/ izvriti, jer je otkup naveden samo kad su u pitanju
ene.
263
Pogledaj ajet broj 225. u suri El-Bekare.
393
pripada zahvala. To je kad ~ovjek kaè u govoru bez
ikakve namjere: "ne, tako mi Allaha, ili svakako, tako
mi Allaha"...Ovo je mi{ljenje [afije, a ima i mnogo
drugih mi{ljenja... Ispravno je da je to nenamjerna
zakletva, {to potvr|uju rije~i Uzvi{enog:
"...ali }e vas kazniti ako se zakunete
namjerno", tj. ako ste se odlu~ili na ne{to iz zakletvi i
namjeravali ih /ostvariti/.
"Otkup za prekr{enu zakletvu je: da deset
siromaha nahranite", zna~i sirotinju i one koji
nemaju dovoljno. Allah Uzvi{eni kaè:
"...obi~nom hranom kojom hranite ~eljad
svoju", tj. i kad su u oskudici, a i kad su u izobilju,
kao: hljeb i meso, hljeb i maslo, hljeb i mlijeko, hljeb i
ulje, hljeb i sir}e, i to jedan obrok, tako da se najedu.
Drugi su mi{ljenja da svakom od deseterice treba dati
pola sa'a (jedna mjerica od 1,666 kg) p{enice, ili
hurmi ili ne~eg sli~nog. Ovo je mi{ljenje Omera, Alije,
Ai{e, Mudàhida, E{-[a'bijja, Se'ida ibn Dùbejra,
Ibrahima En-Nehaija i drugih. Prenosi Ebu-Bekr ibn
Merdevejh od Ibn-Abbasa /145/ da se Allahov
Poslanik, s.a.v.s., otkupljivao som (3,332 kg) hurmi i
da je to naredio ljudima - a ko nije imao, onda sa pola
sa'a p{enice.
Allah Uzvi{eni kaè: "...ili da ih odjenete". E{-
[afi'i, Allah mu se smilovao, kaè: "Ako bi svakom od
ovih deset dao ne{to za {to se moè kazati da je
odje}a, kao neka ko{ulja, ili hla~e, ili ogrta~, ili turban,
ili veo, bilo bi mu to dovoljno /za otkup/." Malik i
Ahmed kaù: "Neophodno je da svakom od ovih
deset da odje}u u kojoj moè namaz obaviti, ako je
mu{karac ili èna - prema onom {to im odgovara, a
Allah najbolje zna." Ibn-Abbas kaè: "Ogrta~ svakome
siromahu, ili neki komad platna." Mudàhid kaè:
"Najniè je jedno odijelo, a najvi{e koliko ti ho}e{."
Allah Uzvi{eni kaè: "...ili da roba ropstva
oslobodite". Imam E{-[afi'i kaè: "Svakako to mora
biti vjernik." Uspostavljanje suodnosa izme|u (otkupa)
zakletvi i otkupa za ubistvo dolazi zbog istovjetne
posljedice, iako je uzrok razli~it. U hadisu Muavije ibn
El-Hakema, Es-Sulemija, koji je zabiljeèn u
Malikovom Muvettau, [afijinom Musnedu i
Muslimovu Sahihu /143/, on spominje da je bio
duàn roba ropstva osloboditi, a sa njim je do{la
jedna crna robinja, pa ju je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
upitao: "Gdje je Allah?" Odgovorila je: "Na nebu."
Pitao je: "Ko sam ja?" Odgovorila je: "Allahov
Poslanik." "Oslobodi je. Ona je vjernica", rekao je
/Allahov Poslanik, s.a.v.s./. Ovo je jedan duì hadis...
Ovo su tri stvari vezane za iskup zakletve i koju god
u~ini prekr{itelj, iskupio se, na osnovu konsenzusa, a
po~inje onim {to lak{e je: davanje hrane lak{e i
jednostavnije od odijevanja, kao {to je odijevanje je
lak{e od osloba|anja roba, tako da postoji uspinjanje
od manjeg ka ve}em. Me|utim, ako obaveznik ne
moè ispuniti ni jednu od ove tri stvari, iskupit }e se
postom tri dana, kao {to kaè Allah Uzvi{eni:
"A onaj ko ne bude mogao - neka tri dana
posti." U~enjaci se razilaze: da li to treba biti
uzastopno, ili je samo poèljno, ali ne i obavezno, pa
ih je dozvoljeno razdvojiti? - na dva mi{ljenja. Po
jednom to uop}e nije obavezno. Rije~i Uzvi{enog:
"...neka tri dana posti", mogu zna~iti i skupa, a i
rastavljeno, kao u slu~aju napu{tanja ramazana. Po
drugom mi{ljenju to je obavezno, jer je preneseno od
Ubejj ibn Ka'ba i drugih da su oni ovaj dio ajeta ~itali:
"... neka tri dana, uzastopno, posti". Tako|er, to
se prenosi i od Ibn-Mesuda. Ako nije utvr|eno da je
ovo mutevatir kiraet, nije manje od toga da je to
predanje jedne osobe ili tuma~enje ashaba i ima
stepen merfua /predanje pripisano Vjerovjesniku,
s.a.v.s., od ashaba ili tabiina/.
264
"Tako se za zakletve va{e otkupljujte kada se
zakunete"; tj. ovo je zakonski otkup za zakletvu
"...a o zakletvama svojim brinite se!" Ibn-Dèrir
kaè: "Zna~enje je: ne ostavljajte ih bez iskupljenja."
"Eto, tako vam Allah obja{njava propise
svoje", tj. poja{njava,
"... da biste bili zahvalni."

"O vjernici, vino i kocka i kumiri i strjelice za
gatanje odvratne su stvari, {ejtanovo djelo;
zato se toga klonite, da biste postigli {to
èlite."/90/ "[ejtan èli pomo}u vina i kocke
unijeti me|u vas neprijateljstvo i mr`nju i od
sje}anja na Allaha i obavljanja molitve od-
vratiti vas. Pa, ho}ete li se okaniti?"/91/ "I
budite poslu{ni Allahu i budite poslu{ni Pos-
laniku i oprezni budite! A ako glave okrenete,
onda znajte da je Poslanik Na{ duàn samo da
jasno obznani."/92/ "Onima koji vjeru u i
dobra djela ~ine nema nikakva grijeha u
onome {to su oni pojeli i popili (prije zabrane)
kad se klone onoga {to im je zabranjeno i kad
vjeruju i dobra dje a ~ine, zatim se Allaha boje
i vjeruju i onda se grijeha klone i dobro ~ine.
j

l

264
Neobaveznost ostaje jae argumentovana od obaveznosti, s tim da
je uzastopnost poeljna, pa je onda i podesnija.

5 El-Maida / Trpeza
394
A Allah voli one koji drugima dobro
~ine."/93/

Allah Uzvi{eni govori zabranjuju}i Svojim
robovima upotrebu vina i kockanje, tj. hazardne igre.
Preneseno je od vladara pravovjernih, Alije ibn Ebi-
Taliba, r.a., da je rekao: "[ah se ubraja u kocku
/mejsir/." To prenosi Ibn Ebi-Hatim od njegova oca -
da je Alija to rekao. Prenosi se od Ra{ida ibn Seida i
Dumre ibn Habiba da su sli~no izjavili: "âk i kockice, i
orasi, i jaja kojim se igraju dje~aci." Musa ibn Ukbe
prenosi od Nafi'a da je Ibn-Umer rekao: "Kockanje je
hazardna igra." Dahhak to sli~no prenosi od Ibn-
Abbasa i kaè: "Bili su se kockali u predislamskom
periodu /dàhilijet/ do dolaska islama, pa im je Allah
zabranio ove ru`ne stvari."
Prenosi Ibn Ebi-Hatim od Ebu Musaa El-E{arija da
je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao /147/: "Klonite se ovih
obiljeènih kockica kojima se prori~e, jer se one
ubrajaju u kocku /mejsir/." Hadis je garib /usamljena
predanja/. Kao da se ovim hadisom mislilo na kocku o
kojoj je zabiljeèn hadis u Muslimovom Sahihu od
Burejde ibn El-Hasiba El-Eslemija, koji kaè da je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao /148/: "Onaj ko se igra
kockom za igru /nerde{ir/ kao da je zagnjurio svoju
ruku u svinjsko meso i krv."
U Malikovom Muvettau zabiljeèno je od Ebu-
-Musaa el-E{arija da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao
/149/: "Onaj ko se bavi kockom za igru /nerd/
neposlu{an je Allahu i Njegovu Poslaniku." Prenosi
imam Ahmed Abdur-Rahman od svoga babe da je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao /150/: "Primjer onog
koji kocka, a zatim ustane pa klanja, jeste kao neko ko
se abdesti gnojem i svinjskom krvlju, pa ustane i
klanja." Kad je u pitanju {ah, Abdullah ibn Umer je
rekao: "On je gori od kocke." Ve} je navedeno da je
Alija rekao: "On se ({ah) ubraja u kocku (mejsir)."
Trojica imama definisali su ga zabranjenim (haram), a
imam E{-[afi'i, Allah mu se smilovao, smatra ga
poku|enim (mekruh). Kad su u pitanju kumiri, Ibn-
-Abbas i grupa tabiina kaù: "To je kamenje kod kojeg
su oni klali svoje kurbane." Za strjelice, tako|er, kaù:
"To su strjelice /kidah/ kojim su bili gatali."
265
Prenosi
ga Ibn Ebi-Hatim.
Allah Uzvi{eni kaè: "... odvratne stvari,
{ejtanovo djelo"; tj. prezrene svari, {ejtanovo djelo,

j
)
265
Kaem: "Rije kidah mnoina je rijei kidh i znai strjelicu za
kocku. Ono to se u naem vremenu i naem dananjem stoljeu
naziva "lutrija" zarazna je epidemija, koja je u svojoj sutini hazardna
igra i koja se strano proirila u naem dru-tvu, u kojem je
pokvarenost zavladala i malo e nai koga de ne kupuje ove listie
od lota, to e prouzrokovati velike gubitke i nesree. @alosnije je od
toga da vlastodrci, kojima je dunost da sprijee pojedince, ak ih
postiu da ine ovaj grijeh i to je neto vrlo nisko i prezreno. Evo, mi
smo svjedoci, da vlada izgra|uje projekt lota i onda taj zabranjeni
imetak ulae u projekt izgradnje izlobenog prostora u Damasku.
Tako|er, alosno je da neke humanitarne organizacije sprovode ovu
odvratnu praksu i, po njihovom miljenju, prihode od toga ulau u
dobrotvorne svrhe. Istinu je rekao pjesnik o tom: "Zar siroie hraniti
onim to se steklo (...) Teko tebi, ne budi prostitutka i ne daji
sadaku."
smatra Ibn-Abbas, "... zato se toga klonite" :
zamjenica se odnosi na rije~ (odvratne stvari), tj.
napustite ih "...da biste postigli {to èlite"; ovo
je poticanje.
"[e tan èli pomo}u vina i kocke unijeti me|u
vas neprijateljstvo i mr`nju i odvratiti vas od
sje}anja na Allaha i obavljanja namaza. Pa,
ho}ete li se okaniti", a ovo je prijetnja i
zastra{ivanje.

HADISI U KOJIM JE OBJA[NJENO
ZABRANJIVANJE VINA

Biljeì imam Ahmed od Ebu-Hurejrea da je rekao
/151/: "Vino je zabranjivano tri puta. Kada je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., do{ao u Medinu, ljudi su pili vino i
koristili zaradu od kockanja, pa su upitali Allahova
Poslanika, s.a.v.s., o tome. Allah Uzvi{eni je /kao
odgovor/ objavio:
"Pitaju te o vinu i kocki. Reci: oni donose
veliku {tetu, a i neku korist ljudima," (2:219)
do kraja ajeta. Ljudi su zaklju~ili: Nije nam zabranjeno,
samo je Uzvi{eni rekao:
"...oni donose veliku {tetu, a i neku korist
ljudima" i tako su i dalje pili vino sve dok jednog
dana neki ~ovjek od muhadìra, koji je predvodio
svoje drugove u ak{am-namazu, nije pomije{ao u
svom u~enju /rije~i/, pa je Allah Uzvi{eni objavio ajet
koji je vi{e ograni~avao od prvog:
O vjernici, pijani nikako namaz ne obavljajte,
sve dok ne budete znali {ta izgovarate.' (4:43)
Ljudi su i dalje pili, tako da bi poneko do{ao
mahmuran na namaz, a zatim je Allah Uzvi{eni
objavio:
"O vjernici, vino i kocka i kumiri i strjelice za
gatanje su odvratne stvari, {ejtanovo djelo;
zato se toga klonite, da biste postigli {to è-
lite." Ljudi su tada rekli: 'Prolazimo se, na{
Gospodaru' i pitali su: 'Allahov Poslani~e, neki ljudi su
poginuli na Allahovom putu, umrli su sa navikom da
piju vino i tro{e zaradu od kockanja, a Allah je to
u~inio odvratnim stvarima koje su {ejtansko djelo?'
Allah Uzvi{eni je objavio:
"Onima koji vjeruju i dobra djela ~ine nema
nikakva grijeha u onome {to su oni pojeli i
popili (prije zabrane ", i do kraja ajeta, pa je Vje-
rovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Da je i njima bilo
zabranjeno, oni bi to ostavili, kao {to ste i vi ostavili."
Ahmed se izdvaja sa ovim predanjem.
Utvr|eno je kod Buharije i Muslima da je Omer
ibn Hattab rekao u svome govoru (hutbi) sa minbera
Allahova Poslanika, s.a.v.s. /152/: "Ljudi, uistinu,
objavljena je zabrana upotrebe vina, a ono se dobija
od pet proizvoda: gro`|a, hurmi, meda, p{enice i
je~ma. Vino je sve ono {to opija razum."
395
El-Buhari i Muslim, tako|er, biljeè da je Enes
rekao /153/: "To~io sam ljudima na dan zabrane vina
u ku}i Ebu-Talhe. Pili su samo pi}e od nezrelih datula i
suhih hurmi. Kad je neki telal zavikao, Ebu-Talha mi
re~e: "Iza|i i pogledaj." Telal je vikao: "Vino je
zabranjeno." Proliveno je po ulicama Medine. Ebu-
Talha mi je rekao: "Iza|i i prolij ga", pa sam to u~inio.
Neki ljudi su govorili: "Taj i taj je poginuo sa vinom u
svom stomaku", pa je Allah Uzvi{eni objavio:
popili (prije zabrane)." Prenosi imam Ahmed od
Kajs ibn Sa'da ibn Ubade da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao /154/: "Moj Gospodar, Slavljeni i
Uzvi{eni, zabranio je vino, kubu i kinnin, a ~uvajte se
gubejrae , jer ona predstavlja jednu tre}inu svjetskog
vina."
266

Prenosi imam Ahmed od Ibn-Omera da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao /155/: "Vino je prokleto na
deset na~ina: prokleto je samo po sebi, proklet je onaj
ko ga pije, i ko ga to~i, i ko ga prodaje, i ko ga kupuje,
i ko ga cijedi, i kom se cijedi, i ko ga nosi, i kom se
nosi i onaj ko se izdràva od njega."
Zabiljeìo je Abdullah ibn Vehb od Sabita, on od
Ibn-Omera, da je rekao: Bio sam sa Allahovim Pos-
lanikom, s.a.v.s., u dàmiji, i dok je on sjedio
podvijenih nogu, podbaciv{i kraj svog turbana pod
njih da bi dobio neku vrstu naslona rekao je /156/:
"Ko ima kod sebe bilo {ta od ovog vina neka ga nama
donese." Po~eli su dolaziti. Jedan je rekao da ima
jedan mijeh, drugi da ima jednu mje{inu ili koliko je
Allah htio da ima. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je:
"Sakupite ga na tom i tom mjestu, a zatim me
obavijestite." Tako su i uradili, pa su ga izvijestili. Ustao
je, i ja sa njim. I{ao sam s njegove desne strane, a on
je bio oslonjen na mene. Sreli smo Ebu-
-Bekra, r.a., pa me je pomaknuo unazad, a Ebu-
-Bekra postavio na moje mjesto. Zatim smo sreli
Omera ibn El-Hattaba, r.a., pa me je pomaknuo
unazad, a njega postavio sa svoje lijeve strane i tako je
i{ao me|u njima dok nije stigao do vina, gdje je
ljudima rekao: "Znate li {ta je ovo?" Odgovorili su:
"Da, Allahov Poslani~e, ovo je vino." Rekao je: "Istinu
ste rekli", a zatim je nastavio: "Uistinu, Allah je prokleo
vino, i onog ko ga cijedi, i kom se cijedi, i ko ga pije, i
ko ga to~i, i ko ga nosi, i kom se nosi, i ko ga prodaje,
i ko ga kupuje i ko se izdràva od njeg." Onda je
zatraìo no` i rekao: "Nao{trite ga." To su u~inili, pa je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., po~eo njim bu{iti mje{ine.
Ljudi su povikali: "U ovim mje{inama ima i neka
korist?" Odgovorio je: "Da, ali ja to radim iz srd`be
radi Allaha Uzvi{enog, jer je u njima ono {to On
prezire." Tada je Omer rekao: "Ja }u to umjesto tebe
u~initi, Allahov Poslani~e." Odgovorio je: "Ne." Ibn-
Vehb kaè da jedni ravije dodaju ne{to za razliku od
drugih u kazivanju ovog hadisa. Biljeì ga El-Bejheki.

266
"El-kuba" je kocka ili ah, a i mali bubanj. "El-kinnin" je vrsta
tambure i igre koju praktikuju Grci. "El-gubejra" je pie od kukuruza.
Hafiz Ebu-Jala El-Mosuli biljeì od Dàbira ibn
Abdullaha da je rekao /157/: Neki ~ovjek je donosio
vino iz Hajbera u Medinu i prodavao ga muslimanima
zara|uju}i tako na njemu. Kad je do{ao u Medinu,
sreo ga je neki musliman i rekao mu da je vino
zabranjeno. On ga je ostavio na nekom breùljku gdje
je stigao, pokrio ga nekom odje}om, a zatim oti{ao
Vjerovjesniku, s.a.v.s., i upitao: "Allahov Poslani~e, ~uo
sam da je vino zabranjeno?" Odgovorio je: "Da. Ja
imam pravo da ga vratim onom od koga sam ga
kupio?", pitao je. Odgovorio mu je: "Nije ispravno da
ga vrati{. Mogu li ga pokloniti nekom ko }e mi to
istom mjerom nadoknaditi?", pitao je. Odgovorio mu
je: "Ne." "U to je uloèn imetak siro~adi koja su pod
mojom za{titom?", pitao je. Odgovorio mu je: "Kad
nam stigne bogatstvo Bahrejna, do|i nam, pa }emo
dati zamjenu tvojim siro~adima za njihov imetak."
Zatim je to obznanjeno u Medini. Neki ~ovjek je
pitao: "Allahov Poslani~e, moèmo li se posluìti
mje{inama /u kojima je bilo vino/?" Odgovorio je:
"Odveìte njihove uzice." Vino je prolijevano tako da
je sve zavr{ilo na dnu doline." Ovo je hadis garib
/usamljeno predanje/.
Prenosi imam Ahmed od Enesa ibn Malika /158/
da je Ebu-Talha pitao Allahova Poslanika, s.a.v.s., o
siro~i}ima koji su bili pod njegovom za{titom i koji su
naslijedili vino. Odgovorio mu je: "Prolij ga." "A zar da
ne napravim od njega sir}e?", pitao je. Odgovorio mu
je: "Ne." Prenose ga i Muslim, Ebu-Davud i Et-Tirmizi.
Ebu-Davud prenosi od Abdullaha ibn Abbasa da je
Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao /159/: "Sve {to je
fermentirano vino je, sve {to opija zabranjeno je. Ko
popije ne{to {to opija njegov namaz je okrnjen za
~etrdeset jutara, a ako se pokaje, Allah }e mu
oprostiti. Me|utim, ako se povrati ~etvrti put,
Allahova obaveza je da ga napoji tinetul-habala."
Neko je upitao: "[ta je to tinetul-habal, Allahov
Poslani~e?" Odgovorio je: "To je sukrvica i gnoj
stanovnika Vatre, a ko ga se napije malo, ne znaju}i
da li mu je to dozvoljeno ili zabranjeno, Allahova
obaveza je da i njega napoji gnojem stanovnika
Vatre." Ebu-Davud izdvaja se ovim predanjem.
Muslim biljeì od Ibn-Umera da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao /160/: "Sve {to se kiseli vino je,
a sve {to opija zabranjeno je. Onaj ko bude pio vino,
pa umre ustrajan na tome, ne u~inivi{i pokajanje,
ne}e ga piti na onom svijetu."
El-Buhari i Muslim biljeè da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s ., rekao /161/: "Ne u~ini niko blud, a da je u
momentu tog ~ina vjernik, niti iko ukrade, a da je u
trenutku kra|e vjernik, niti ko pije vino, a da je, dok to
~ini, vjernik."
El-E'ame{ ibn Abdullah ibn Mesud kaè da je
Vjerovjesnik, s.a.v.s., nakon {to je objavljeno:
popili (prije zabrane) kad se klone onoga {to
im je zabranjeno i kad vjeruju...", rekao /162/:
"Re~eno mi je: Ti si od njih."

5 El-Maida / Trpeza
396
Prenosi Abdullah, sin imama Ahmeda: "îtao sam
pred svojim babom predanje od Abdullaha ibn
Mesuda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao /163/:
"ûvajte se ove dvije obiljeène kockice kojima se
prori~e, jer se one ubrajaju u kocku /mejsir/ nearapa."

"O vjernici, Allah }e vas dovoditi u isku{enje sa
divlja~i koja }e biti nadohvat ruku va{ih i
kopalja va{ih - da Allah ukaè na onoga koji
Ga se boji kad ga niko ne vidi. A onoga ko i
poslije toga nasilje u~ini ~eka bolna
patnja."/94/ "O vjernici, ne ubijajte divlja~
dok ste u ihramima! Onome od vas ko je
hotimi~no ubije kazna je da jednu doma}u
ìvotinju ~iju }e vrijednost procijeniti dvojica
va{ih pravednih ljudi, kao kurban zakolje kod
Kabe, ili da se iskupi time {to }e, ravno tome,
nahraniti siromahe ili postiti, da bi osjetio
pogubnost postupka svoga. A Allah je ve}
oprostio ono {to je bilo. Onoga ko to opet
uradi - Allah }e kazniti. Allah je silan i
strog."/95/
,

Ibni-Abbas o rije~ima Uzvi{enog:
"Allah }e vas dovoditi u isku{enje sa divlja~i
koja }e biti nadohvat ruku va{ih i kopalja
va{ih" kaè: "To je ne{to malo i slabo, koje - kad bi
htjeli - oni bi mogli uloviti, a da bi Allah isku{ao Svoje
robove, vjernike dok su u ihramima, On im je
zabranio da mu se /lovini/ ikako pribliàvaju." Mukatil
ibn Hajjan kaè da je ovaj ajet objavljen o umri i
primirju sklopljenom na Hudejbiji.
"...da Allah ukaè na onoga koji Ga se boji
kad ga niko ne vidi", zna~i da ih Allah isku{ava
lovinom, koja dolazi u blizinu njih i njihovog prtljaga,
tako da je mogu uzeti rukama ili pogoditi strijelama
kriomice i javno, da bi se pokazala pokornost onih koji
su me|u njima pokorni i tajno i javno, kao {to kaè
Uzvi{eni Allah:
"Onim koji se Gospodara svoga boje i kada ih
niko ne vidi - oprost i nagrada velika!" (67:12)
Rije~i Uzvi{enog Allaha ovdje kazane:
"A onoga ko i poslije toga nasilje u~ini" zna~e,
poslije ovog obavje{tenja i opomene
"...~eka bolna patnja", tj. zbog njegova
protivljenja Allahovoj odredbi i Njegovu zakonu.
"O vjernici, ne ubijajte divlja~ dok ste u
ihrami-ma!" Ovo je zabrana od Uzvi{enog da se
vjernici bave lovom dok su u ihramima /muhrim/.
Muhrimu nije dozvoljeno uloviti ili ubiti bilo koju
ìvotinju osim onog {to je izuzeo Mudri Zakonodavac.
Biljeè El-
-Buhari i Muslim od Ai{e, majke vjernika, da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao /164/: "Pet {teto~ina se ubijaju
i van Harema (pojasa oko Meke), a i u pojasu oko
Meke: gavran, lunja (vrsta sokola), {korpion, mi{ i pas
koji ujeda."
En-Nesai prenosi od Ai{e da je Vjerovjesnik, s.a.v.s.,
rekao /164/: "ôvjek koji je u ihramu /muhrim/ moè
ubiti petero: zmiju, mi{a, lunju, pirgavog gavrana i
psa koji ujeda." Ve}ina smatra da to ima op}enitije
zna~enje, jer je utvr|eno kod El-Buharije i Muslima
uop}avanje njegovih rije~i. Prenosi Ha{im od Ebu-
Seida da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., upitan /165/ o tome
{ta moè ubiti hodo~asnik, odgovorio: "Zmiju,
{korpiona, mi{a, gavrana moè ga|ati, ali ne ubiti,
psa koji ujeda, lunju i divlju zvijer koja napada."
Prenosi ga Ebu-
-Davud od Ahmeda ibn Hanbela, a prenosi ga i Et-
-Tirmizi i ocjenjuje kao dobar (hasen) hadis.
Zejd ibn Eslem i Sufjan ibn Ujejne kaù: "Pas koji
ujeda podrazumijeva svaku divlju ìvotinju koja
napada." Blisko je ovom mi{ljenju i predanje /167/ da
je Allahov Poslanik, s.a.v.s., prilikom proklinjanja Utbe
ibn Ebi-Leheba rekao: "Allahu moj, prepusti ga Tvom
psu", pa ga je rastrgla divlja zvjerka u Zerkau. Ako bi
hodo~asnik ubio ne{to osim spomenutoga, duàn je
platiti otkupninu za to, izuzev ako ga napadne pa je
ubije - onda nije obavezan ni na kakvu otkupninu.
"Onome od vas ko je hotimi~no ubije kazna je
jednu doma}u ìvotinju..." Ve}ina smatra da su
onaj koji to namjerno u~ini i onaj koji u to u~ini za-
boravu jednaki u pogledu obaveznosti izvr{enja
sankcije, jer Allahova Knjiga dokazuje grje{nost nam-
jernog po~initelja, kao {to kaè Uzvi{eni:
"...da bi osjetio pogubnost postupka svoga. A
Allah je ve} oprostio ono {to je bilo. Onoga ko
to opet uradi - Allah }e kazniti", a praksa
(sunnet) Allahova Poslanika, s.a.v.s., u pravnim
propisima, kao i njegovih drugova, ukazuje na
obaveznost izvr{enja sankcije, ~ak i ako se radi o
nehotici.
Allah Uzvi{eni kaè: "...kazna je da jednu
doma}u ìvotinju." Ve}ina smatra da to treba biti
sli~na ìvotinja, ako bude takva me|u doma}im
ìvotinjama, za razliku od Ebu-Hanife, Allah mu se
smilovao, koji uvjetuje protuvrijednost, svejedno da li
ubijena lovina ima sli~nu /me|u doma}im/ ili ne. On
kaè: "On moè birati, ako ho}e kupiti kurban za
njega /ubijenu lovinu/ ili podijeliti sadaku njegove
397
vrijednosti." Me|utim, ono {to su presudili ashabi o
sli~nosti pre~e je da se slijedi. Oni su presudili da se za
noja d ugojena deva ili krava, za divlju kravu krava,
za gazelu gazela. Zaklju~ci ashaba i predanja o njima
potvr|ena su u djelima koja govore o pavnim
propisima. Ibni-Abbas je dosudio da se protu-
vrijednost za ubijenu lovinu koja nema sli~nu me|u
doma}im ìvotinjama odnese u Meku. To je zabiljeìo
El-Bejheki.
Allah Uzvi{eni kaè: "...~iju }e vrijednost
procijeniti dvojica va{ih pravednih ljudi", tj.
odredit }e naknadu, ako je u pitanju ìvotinja sli~na
doma}oj ili protuvrijednost, ako nije sli~na doma}oj,
dvojica pravednih muslimana. U~eni se razilaze o
pitanju prekr{itelja - da li je dozvoljeno da on bude
jedan od presuditelja - na dva mi{ljenja. Po jednom
nije, i to je Malikov stav, jer sudija ne moè biti i
osu|enik u istoj parnici. Drugo je mi{ljenje suprotno
zbog op}enitosti ajeta i to je stav [afije i Ahmeda.
Ibni-Dèrir biljeì od Tarika da je rekao: "Erbed je
zajahao neku divokozu (gazelu) kao konja i tako je
ubio dok je bio hodo~asnik, pa je oti{ao Omeru da
mu presudi. Omer je rekao: "Presudi ti zajedno sa
mnom." Presudili su da to bude jarac koji je ve}
donosio vodu i drva, zatim je Omer citirao:
"...~iju }e vrijednost procijeniti dvojica va{ih
pravednih ljudi." U ovom je argument da
prekr{itelj moè biti jedan od dvojice presuditelja,
kako su rekli [afija i Ahmed, Allah im se smilovao.
Tako|er, razilaze se da li }e se zadovoljiti presudom
ashaba u istovjetnoj situaciji, ili }e se obratiti dvojici
pravednih muslimana, bila presuda ashaba identi~na
ili ne. [afija i Ahmed smatraju raniju presudu ashaba
kao definisan zakon od kojeg nema odstupanja, a u
situaciji o kojoj se nisu izjasnili ashabi obratit }e se
dvojici pravednih muslimana. Malik i Ebu-Hanife kaù:
Obavezna je presuda za svaki slu~aj pojedina~no,
svejedno da li su ashabi dali neki sud o sli~noj situaciji
ili ne, zbog rije~i Uzvi{enog: "...~iju }e vrijednost
procijeniti dvojica va{ih pravednih ljudi."
Allah Uzvi{eni kaè: "...kao kurban zakolje kod
Kabe", tj. dovede je do Kabe, a misli se na dovo|enje
u Meku i njenu okolicu /Harem/, kako bi je tamo
zaklao i podijelio njeno meso siromasima Harema.
Ovo je ne{to oko ~ega postoji suglasnost da se obavi
na ovaj na~in.
"...ili da se iskupi time {to }e, ravno tome,
nahraniti siromahe ili postiti", tj. ako hodo~asnik
ne bude u mogu}nosti na}i doma}u ìvotinju sli~nu
onoj koju je ubio, ili ako toj ubijenoj ìvotinji ne bude
bilo sli~ne, ili kako smo naveli da ima mogu}nost
izbora u ovoj situaciji izme|u naknade, davanja hrane,
ili posta, po mi{ljenju Malika, Ebu-Hanife, Ebu-Jusufa,
Muhammeda ibn El-Hasana, po jednom mi{ljenju
[afije, a taj je stav poznat i kod Ahmeda, Allah im se
svima smilovao, jer ~estica: "ili" jasno ukazuje na
mogu}nost izbora izme|u tog da zakolje doma}u
ìvotinju sli~nu ubijenoj, ili da svakom siromahu
dadne po dva pregr{ta (mudd) hrane. Njihov broj
treba da bude {est, jer je Zakonodavac, s.a.v.s.,
naredio Kab ibn Ud`retu da podijeli jednu mjericu
/ferk/ izme|u {esterice, ili da posti tri dana, za svaki sa'
jedan dan. "Ferek" su tri sa'a i mjesto davanja hrane u
Meki i u pojasu oko Meke /Harem/.
Alijj ibn Ebi-Talha prenosi od Ibni-Abbasa
komentar ovog ajeta: "Ako hodo~asnik ubije neku
lovinu, sudit }e mu se. Tako, ako ubije divokozu ili
sli~no, duàn je zaklati ovcu u Meki; ako ne mogne,
duàn je nahraniti {est siromaha, a ako ni to ne
mogne, duàn je tri dana postiti. Ako ubije divojarca
ili sli~no, duàn je kravu; a ako ne moè, duàn je
nahraniti dvadeset siromaha, a ako ni to ne moè -
duàn je dvadeset dana postiti. Ako ubije noja, ili
divljeg magarca, ili sli~no, duàn je ugojenu devu; a
ako ne moè, duàn je trideset siromaha nahraniti, a
ako ni to ne moè - duàn je trideset dana postiti.
Ovo prenosi Ibn Ebi-Hatim i Ibn-Dèrir.
267
Od Ibn-
Abbasa se prenosi davanje izbora izme|u tri
mogu}nosti i to odabire Ibni Dèrir, Uzvi{eni Allah mu
se smilovao. Allah Uzvi{eni kaè:
"...da bi osjetio pogubnost postupka svoga",
tj. kaznu za svoj postupak u kojem je po~inio
prijestup.
"A Allah je ve} oprostio ono {to je bilo", tj.
ono {to je bilo u predislamskom periodu /dàhilijet/ i
to onom ko se usavr{io u islamu, prihvativ{i Allahov
zakon i ne bivaju}i nepokoran. Zatim Uzvi{eni kaè:

"Onoga ko to opet uradi- Allah }e kazniti", tj.
ko to po~ini nakon {to ga je islam zabranio i nakon
{to je do njega do{ao vjerozakonski propis.
"Onoga ko to opet uradi - Allah }e kazniti.
Allah je silan i strog!" Nema nikakve sankcije za
onog ko to opet uradi, jer je to onda grijeh izme|u
njega i Allaha. Me|utim treba da se kloni toga, jer mu
se kaè: Allah }e te kazniti, kako je rekao Slavljeni i
Uzvi{eni. Biljeì Ibn Ebi-Hatim od Hasana El-Basrija da
je neki ~ovjek ne{to ulovio /u pojasu oko Meke/, pa
mu je opro{teno, zatim je to ponovo u~inio, pa se
spustila "Onoga ko to opet uradi - Allah }e
kazniti." Ibni Dèrir o rije~ima Uzvi{enog:"Allah je
silan i strog", kaè: Onaj ~iji je spomen visoko kaè:
"Allah je nedostiàn u Svojoj svevlasti. Njega
apsolutno niko ne moè pot~initi, niti sprije~iti da se
osveti onom kome se On sveti, niti Ga iko moè
sprije~iti da kazni onog koga ho}e kazniti, jer je On
sve stvorio i sve je Njemu apsolutno pot~injeno.
Njemu pripada veli~ina i nedosti`nost i On ka`njava
onog ko Mu je neposlu{an."

267
Kaem: "Ko razmisli o hadisu K'aba ibn Udreta uoit e da mu je
Vjerovjesnik, s.a.v.s., naredio da podijeli jedan "ferek" izme|u
esterice siromaha ili da posti tri dana, dok na drugoj strani vidimo
da je Ibn-Abbas dao fetvu (sud) u kojem je izjednaio broj dana posta
s brojem siromaha, a Poslanik, s.a.v.s., naredio je da broj dana posta
bude pola od broja siromaha. Moda Ibn-Abbas ima neki hadis koji je
podudaran njegovu pravnom sudu /fetva/, a u protivnom imperativ
Allahova Poslanika, s.a.v.s., ima prednost nad svakom fetvom.

5 El-Maida / Trpeza
398

"Vama se dopu{ta da u moru lovite i ulov
jedete, da se njime vi i putnici koristite, a
zabranjuje vam se da na kopnu lovite dok
obrede hadà obavljate. I bojte se Allaha,
pred Kojim }ete se sabrati."/96/ "Allah je
u~inio da Kaba, Sveti hram, bude preporod za
ljude, a tako i sveti mjesec i kurbani, naro~ito
oni ogrlicama ozna~eni, zato da znate da je
Allahu poznato ono {to je na nebesima i ono
{to je na Zemlji, da Allah, zaista, sve zna."/97/
"Neka znate da Allah strogo ka`njava, ali i da
pra{ta i da je milostiv."/98/ "Poslaniku je
jedino du`nost objaviti, a Allah zna i ono {to
javno ~inite i ono {to sakrijete."/99/

U poznatom predanju Ibn-Abbas kaè: "Morski
ulov je ono {to se ìvo iz njeg uzme; a ...njegova
hrana je ono {to more izbaci kao uginulo." Ovako se
prenosi i od Ebu-Bekra, Es-
-Siddika, Zejda ibn Sabita, Abdullaha ibn Amra, Ebu-
-Ejjuba el-Ensarijje, Allah bio zadovoljan njima, a i od
jedne grupe tabiina. Ibni-Dèrir kaè: "O tome ima
jedno predanje, koje neki prenose kao mevkuf hadis
/rije~i i djela koja se prenose od nekog ashaba /preko
Hennada od Ebu-Hurejrea, da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., citirao /168/:
"Vama se dopu{ta da u moru lovite i ulov
jedete", a zatim rekao: "Njegova je hrana ono {to
more izbaci kao uginulo." Ibni-Dèrir zaklju~uje: "Neki
ovaj hadis smatraju Ebu-Hurejrenim rije~ima."
Allah Uzvi{eni kaè: "...da se njime vi i putnici
koristite", tj. da vam bude korist i hrana. Rije~ "i
putnici" mnoìna je rije~i: putnik. Ikrime kaè:
"Onim koji stanuju u blizini mora i onim koji su na
proputovanju." Drugi kaù: "Svjeà hrana onim koji
stanuju na obali mora i love, a obi~na hrana kad
ugine u moru, ili se ulovi, pa usoli tako da moè biti
hrana putnicima i onim koji su daleko od mora."
Sli~no ovom prenosi se i od Ibn-Abbasa, Mudàhida i
Es-Suddija. Ve}ina argumentuje ovim ~asnim ajetom
dozvoljenost morske strvi, a i predanjem imama
Malika od Dàbira ibn Abdullaha: "Allahov Poslanik,
s.a.v.s., poslao je jednu vojnu u pravcu obale. Za
zapovjednika odredio im je Ubejde ibn El-Dèrraha.
Bilo ih je tri stotine, a ja sam bio me|u njima. Krenuli
smo. Negdje na putu nam je nestalo hrane, pa je
Ubejde naredio da ta vojska sakupi svoju popudbinu.
Sve {to je sakupljeno bila su dva ranca hurmi, a on
nam je svaki dan davao pomalo dok se i to nije
smanjilo, pa nam je davao samo po jednu hurmu.
Kad je i to nestalo, osjetili smo to. Zatim smo stigli na
more, gdje smo na obali na{li neku ribu veli~ine
malog brda{ceta. Vojska se njome hranila osamanaest
no}i. Ebu-Ubejde je naredio da se njena dva rebra
uzmu i usprave, zatim je naredio da se osedla neka
deva, {to je i u~injeno. Ona je pro{la ispod njih ne
dotakav{i ih." Ovaj hadis navode El-Buhari i Muslim,
a postoji vi{e lanaca njegova preno{enja od Dàbira.
U Muslimovu Sahihu, Ebu Ez-Zubejrov rivajet
ovog hadisa od Dàbira glasi /169/: "...a mi smo uzeli
za popudbinu osu{ene komade mesa koji su
prethodno skuhani. Nakon {to smo stigli u Medinu,
oti{li smo Allahovu Poslaniku, s.a.v.s., i to mu ispri~ali.
Rekao je: 'To je opskrba koju vam je Allah dao. Imate li
ne{to tog mesa, da i nama date?' Poslali smo Allahovu
Poslaniku, s.a.v.s., jedan komad i on ga je jeo."
Prenosi Malik ibn Safvan ibn Selim ibn Seid ibn
Seleme...od Ebu-Hurejrea da je rekao /170/: "Neki
~ovjek je upitao Allahova Poslanika, s.a.v.s.: 'Allahov
Poslani~e, kad plovimo morem, nosimo malo vode
sa sobom i ako bi se njome abdestili ne bismo imali
dovoljno za pi}e. Moèmo li se abdestiti morskom
vodom?' Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovorio je:
'Morska je voda ~ista, a morska strv je dozvoljena.'"
Prenose ga i dva imama, [afija i Ahmed, kao i autori
~eitri "Sunena", dok ga El-Buhari, Et-Tirmizi, Ibn-
-Huzejme, Ibn-Hibban i drugi potvr|uju kao
vjerodostojan hadis. Tako|er je sli~no preneseno i od
jedne grupe ashaba koja prenosi od Vjerovjesnika,
s.a.v.s.
Biljeì imam Abdullah e{-[afija od Ibn-Umera da je
Allahov Poslanik, s.a.v.s. rekao /171/: "Dozvoljene su
nam dvije strvi i dvije krvi: dvije su strvi ribe i skakavci,
a dvije su krvi jetra i slezena." Prenosi ga i Ahmed, Ibn-
Madè i Ed-Darekutni. Postoje i druga predanja, koja
ga osnaùju, a prenesen je kao mevkuf hadis.
"...a zabranjuje vam se da na kopnu lovite
dok obrede hadà obavljate", tj. dok obrede
hadà obavljate zabranjuje vam se lov, i to je
argument za zabranu lova. Tako, ako hadìja
namjerno ne{to ulovi, grje{an je i duàn je to
nadoknaditi; ili gre{kom, duàn je nadoknadu i
zabranjeno mu ga je jesti, jer je to u odnosu na njega
kao i strvina.
Postoji razmimoilaènje oko toga da li je taj ulov
dozvoljen nekom drugom. Tako, jedni to zabranjuju,
dok drugi smatraju da je to dozvoljeno onom ko ga
nije ubio, svejedno bio hadìja ili ne, zbog hadisa
/172/: "Ono {to je ulovljeno na kopnu dozvoljeno
vam je, ako ga vi niste ulovili, ili ako to nije za vas
ulovljeno." Imam Ahmed ga prenosi od Dàbira, a
Ebu-Davud, Et-Tirmizi i En-Nesai ga prenose od
Kutejbe.
399
Ako bi neko ko nije u ihramima ne{to ulovio
poradi samog hadìje, pa mu to poklonio, ovaj to ne
smije jesti zbog hadisa Sa'ba ibn Dùsame /173/, koji
je poklonio Vjerovjesniku, s.a.v.s., divljeg magarca za
vrijeme boravka u Ebvau ili Veddanu, pa ga je odbio.
Me|utim, nakon {to je vidio da mu je to te{ko palo,
rekao je: "Zaista, odbili smo ga samo zato {to smo u
ihramima." Ovaj hadis biljeè El-Buhari i Muslim i on
je na vi{e na~ina interpretiran. Neki kaù: "Izgleda da
je Vjerovjesnik, s.a.v.s., mislio da ga je ovaj ulovio
samo poradi njega, pa ga je odbio."
Me|utim, ako ga nije namjeravao uloviti hadìji,
onda mu ga je dozvoljeno jesti zbog hadisa Ebu-
Katade /174/, kad je ulovio divljeg magarca, a bio je
slobodan od obaveza hadìje, jer nije obukao ihrame
/odje}u propisanu za hadìje/. Njegovi su drugovi to
ve} u~inili i suzdràli se od jela, a zatim su pitali
Allahova Poslanika, s.a.v.s. Upitao ih je: "Da li je iko od
vas pokazao na njega ili pomogao u njegovu
ubijanju?" Odgovorili su: "Ne." Rekao im je: "Jedite", a
i Allahov Poslanik, s.a.v.s., ne{to je od njega pojeo.
Ovo je kazivanje tako|er potvr|eno kod El-Buharije i
Muslima u mnogobrojnim interpretacijama.
Malik prenosi od Abdullaha ibn Amira ibn Rebia:
Vidio sam Osmana ibn Affana na Ardù, jednog
vru}eg ljetnog dana, dok je bio hadìja. Prekrio se po
licu kadifom crvenoljubi~aste boje, a zatim mu je
doneseno meso ulova. Rekao je svojim drugovima:
"Jedite." Upitali su ga: "Zar ti ne}e{ jesti?" Odgovorio
je: "Ja nisam u va{em poloàju, jer je to ulovljeno radi
mene."

"Reci: 'Nije isto ono {to je zabranjeno i ono {to
je dozvoljeno, makar {to te iznena|uje mno{ -
tvo onoga {to je zabranjeno. Zato se Allaha
bojte, o vi koji ste razumom obdareni, da
biste ono {to èlite postigli.'"/100/ "O vjernici,
ne zapitkujte o onome {to }e vam pri~initi
neprijatnosti ako vam se objasni; a ako
budete pitali za to dok se Kur'an objavljuje,
objasnit }e vam se; ono ranije Allah vam je ve}
oprostio. - A Allah pra{ta i blag je."/101/
"Neki su ljudi prije vas pitali za to, pa poslije u
to nisu povjerovali."/102/

Allah Uzvi{eni kaè Svom Poslaniku, s.a.v.s.:
"Reci", Muhammede,
"nije isto ono {to je zabranjeno i ono {to je
dozvoljeno, makar {to te iznena|uje", tj. o
~ovje~e,
"...mno{tvo onoga {to je zabranjeno", zna~i da
i ono {to je malo, a dozvoljeno i korisno, bolje je od
onog ~ega je mnogo, a {to je zabranjeno i {tetno,
kako je navedeno u hadisu /175/: "Malo i dostatno
bolje je od mnogobrojnog koje zaokuplja."
"Zato se Allaha bojte, o vi koji ste
razumom obdareni", tj. vi zdravih i ispravnih
umova, klonite se zabranjenog i ostavite ga, a
zadovoljite se dozvoljenim i neka vam je to dovoljno,
"...da biste ono {to èlite postigli". Zatim
Uzvi{eni kaè:
"O vjernici, ne zapitkujte o onome {to }e vam
pri~initi neprijatnosti ako vam se objasni!"
Ovo je od Uzvi{enog Allaha pou~avanje Njegovih
robova, vjernika, i zabrana da pitaju o stvarima od
kojih nemaju nikakve koristi, osim {to }e, ako se
otkriju, ozlojediti ih i te{ko }e im pasti slu{anje o
njima, kako je navedeno u hadisu - da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao /176/: "Neka mi niko od vas
ne govori ni{ta o nekom drugom, jer èlim me|u vas
izi}i ~ista srca." El-Buhari prenosi od Enesa ibn Malika
da je rekao /177/: Allahov Poslanik, s.a.v.s., odrào je
govor kakav nikad nisam ~uo. U njemu je, izme|u
ostalog, rekao: "Da vi znate ono {to ja znam, malo
biste se smijali, a mnogo biste plakali." Drugovi
Allahova Poslanika, s.a.v.s., prekrili su svoja lica, cvile}i,
puni tuge i sjete, a neki je ~ovjek upitao: "Ko je moj
babo?" Odgovorio je: "Taj i taj", pa je objavljen ovaj
ajet: "ne zapitkujte o onome..." Prenose ga
Muslim, Ahmed, Et-Tirmizi i En-Nesai.
Prenosi Ibn-Dèrir od Enesa ibn Malika /178/:
Allahova Poslanika, s.a.v.s., toliko su pitali tako da su
mu dosadili pitanjima. Jednog dana je iza{ao, a zatim
se ispeo na minber i rekao: "Ne}ete me danas ni{ta
upitati, a da vam ja to ne}u objasniti." Drugovi
Allahova Poslanika, s.a.v.s., prepali su se da mu se nije
primakao ~as preseljenja. Po~eo sam se okretati desno
i lijevo i svakog koga sam vidio umotao je svoju glavu
u odje}u i plakao je. Ustao je jedan ~ovjek koji bi se
sva|ao pa bi ga zvali po drugom a ne po njegovom
ocu, pa je upitao: "Allahov Vjerovjesni~e, ko je moj
babo?" Odgovorio je: "Huzafa." Zatim je ustao Omer i
rekao: "Zadovoljni smo sa Allahom Gospodarom,
islamom vjerom i Muhammedom Poslanikom.
Utje~em se Allahu", ili je rekao: "Traìm za{titu od
Allaha od zla smutnji i isku{enja." Allahov Poslanik,
s.a.v.s., nastavio je: "Nikad kao danas nisam vidio ni
dobra ni zla. Prikazani su mi Dènnet i Vatra, tako da
sam ih vidio bez pregrade." Navode ga El-Buhari i
Muslim, a prenosi ga Ma'mer od Ez-Zuhrija, a on od
Enesa sli~no tome. Ez-Zuhri dodaje da je majka
Abdullaha, sina Huzafinog, rekla: "Nisam nikad vidjela
neposlu{nijeg djeteta od tebe. Jesi li ti bio siguran da
se tvoja mati odala grijehu, kao {to su to ~inili
neznabo{ci u predislamskom periodu, pa da je

5 El-Maida / Trpeza
400
osramoti{ pred ljudima?" Odgovorio je: "Tako mi
Allaha, da mi je rekao da mi je babo crni rob, ja bih
ga prihvatio." Iz ajeta je jasna zabrana pitanja o
stvarima koje }e ozlojediti ~ovjeka kad ih sazna, pa je
podesnije okrenuti se od pitanja i odustati od njega.
"...a ako budete pitali za to dok se Kur'an
objavljuje, objasnit }e vam se", tj. ako vi budete
pitali o ovim stvarima za koje vam je zabranjeno da
pitate dok Objava silazi Allahovu Poslaniku, s.a.v.s.,
objasnit }e vam se: "...a to je Allahu lahko"
(64:7). Zatim Uzvi{eni kaè: "...ono ranije Allah
vam je ve} oprostio", tj. ono {to je bilo od vas prije
toga.
"A Allah pra{ta i blag je." U hadisu je
navedeno /180/: "Najgrje{niji je onaj musliman koji
upita o ne~emu {to nije bilo zabranjeno, pa to bude
zabranjeno zbog njegova pitanja." Me|utim, ako se
objavi kur'anski tekst koji je nejasan, pa upitate za
njegovo obja{njenje, objasnit }e vam se tada, zbog
va{e potrebe za njim.
Vjerodostojan hadis od Allahova Poslanika, s.a.v.s.,
glasi /179/: "Po{tedite me /pitanja/ koja sam ja
izostavio radi vas, jer je one prije vas samo upropastilo
mnogobrojno postavljanje pitanja i razmimoilaènje
sa njihovim vjerovjesnicima." Tako|er, u
vjerodostojnom se hadisu kaè /181/: "Uzvi{eni Allah
je propisao du`nosti /feraid/, pa ih ne zapostavljajte;
odredio je granice, pa ih ne prekora~ujte; zabranio je
neke stvari, pa to ne omalovaàvajte; i neke stvari je
pre{utio iz milosti prema vama, ne iz zaborava, pa ne
pitajte o njima."
"Neki ljudi su prije vas pitali za to, pa
poslije u to nisu povjerovali", tj. ova pitanja koja
su zabranjena postavljali su ljudi prije vas i
odgovoreno im je, ali oni nisu u to povjerovali i postali
su nevjernici zbog tih pitanja, jer nakon {to su im
obja{njena oni se nisu okoristili njima, po{to oni nisu
pitali da bi se po tome ravnali, ve} samo da bi se
izrugivali i inadili. El-
-Avfi prenosi od Ibn- Abbasa, u vezi s ovim ajetom
/182/: Allahov Poslanik, s.a.v.s., oglasio se me|u
ljudima: "O narode, propisan vam je had`." Neki
~ovjek iz plemena Benu-Esed ustao je i upitao:
"Allahov Poslani~e, je li svake godine?" To je èstoko
rasrdilo Allahova Poslanika, s.a.v.s., pa je rekao: 'Tako
mi Onog u îjoj je ruci moj ìvot, da sam odgovorio:
Da, bilo bi obavezno; a da vam je obaveza, vi to ne
biste mogli iznijeti, a tada biste postali nevjernici.
Po{tedite me onog ~ega ja vas po{tedim; a kad vam
ne{to naredim, to i u~inite, i kad vam ne{to zabranim,
toga se ustegnite'. Tad je objavljen ovaj ajet. Zabranio
im je da pitaju sli~no kako su kr{}ani pitali o "trpezi",
pa poslije nisu u to povjerovali. Allah je to zabranio i
kaè: "Ne pitajte o stvarima koje }e vas pogoditi, ako
Kur'an o njima objavi ne{to te{ko i o{tro, nego
sa~ekajte da se Kur'an objavi i tada ne}ete ni o ~emu
upitati, a da ne}ete na}i obja{njenje." To prenosi Ibn-
Dèrir.

"Allah nije propisao ni behru ni sibu ni vsilu
a ni hma; to oni koji ne vjeruju govore o
Allahu laì, i ve}ina njih nema pameti."/103/
A kada im se kaè: "Pristupite onome {to
Allah objavljuje, i Poslaniku!", oni odgovaraju:
"Dovoljno nam je ono {to smo od predaka
na{ih zapamtili." - Zar i ako preci njihovi nisu
ni{ta znali i ako nisu na pravom putu
bili?!/104/

El-Buhari prenosi od Seid ibn Musejjeba da je
rekao /183/: "Behra je kamila ~ije se mlijeko ~uva
idolima i niko je od ljudi ne muze. Siba je kamila koju
su oni prepu{tali svojim bogovima i na nju se nije
ni{ta tovarilo. Ebu-Hurejre kaè da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: 'Vidio sam Amr ibn Amira El-
-Huzaijju kako vu~e svoja crijeva u Vatri, jer je bio prvi
koji je pustio deve da se slobodno kre}u (saiba).'
Vsila je mlada kamila koja je prvi put otelila ènsko, a
poslije telila po dvoje ènskih dev~adi. Oni su je
ostavljali svojim idolima, ako bi tako stizale jedna iza
druge, a da me|u njima nema mu{ke dev~adi. Hm
je mu`jak deve koji je sluìo za rasplod i kad bi dobio
odre|eni broj potomaka, ostavljali su ga svojim
idolima, po{tedjev{i ga od no{enja, tako da se na
njega nije ni{ta tovarilo. Dali su mu ime hm." Tako
ga prenose Muslim i En-Nesai.
Ovaj je Amr sin Luhaj ibn Kum'a, jednog od pog-
lavara plemena Huza'a, kojem je povjerena Kaba
nakon plemena Dùrhum. On je bio prvi koji je
promijenio vjeru Ibrahima El-Halila, s.a.v.s., unijev{i
kipove u Hidàz. Pozvao je olo{ i svjetinu da ih
oboàvaju i preko njih se pribliàvaju. Uzakonio im je
ove neznaboà~ke propise o stoci, ali i drugim
stvarima, kako kaè Uzvi{eni Allah u suri El-Enam:
"Oni odre|uju za Allaha dio ljetine i dio stoke
koju je On stvorio" (6:136), a i u drugim ajetima
o tome.
Prenosi Ibn Ebi-Hatim od Malika ibn Nadla /184/:
Oti{ao sam Vjerovjesniku, s.a.v.s., u nekoj izno{enoj
odje}i. Upitao me je: "Ima{ li nekog imetka?" Odgo-
vorio sam: "Da." Pitao je: "Koji je to imetak?"
Odgovorio sam: "Imam svakog imetka: kamile, brave,
konje i robove." Rekao je: "Onda ti je Allah dao
mnogo imetka." Upitao je: "Tele li ti se kamile zdravih
u{iju?" Odgovori sam: "Da, a zar kamile mogu biti
druga~ije oteljene?" Nastavio je: "Mo`da ti uzme{
britvu, pa nasije~e{ u{i nekih govore}i da su ove
401
behira, a drugima probu{i{ u{i govore}i da su ove
zabranjene (hurum)?" Odgovorio sam: "Da." Rekao
mi je: "Ne ~ini to. Sve {to ti je Allah dao dozvoljeno ti
je." A zatim je citirao:
"Allah nije propisao ni behru, ni sibu, ni
vsilu, a ni hma." Behira je deva ili ovca ~ije uho
razreù, pa se ni njegova èna, ni k}eri, niti iko iz
njegove ku}e ne moè koristiti njenom vunom, kos-
trijeti, dlakom ili mlijekom, a kada ugine - svi
suosje}aju za njom.
Siba je ona koju su oni ostavljali svojim boàn-
stvima. Oni su i{li svojim boànstvima i ostavljali je
/tamo/. Vsila je ona koja se {est puta ojanji, a kad se
sedmi put ojanji, razreù joj uho i odbiju rog govore}i
da je ona postigla, pa je ne kolju, niti udaraju, niti se
ona spre~ava da ide na bilo koje pojili{te. Ovako se
navodi tuma~enje toga izvedeno iz hadisa. Allah
Uzvi{eni kaè:
"...to oni koji ne vjeruju govore o Allahu laì, i
ve}ina njih nema pameti", tj. Allah nije uzakonio
ove stvari, niti one Njemu pribliàvaju, ve} su to
izmislili idolopoklonici i postavili kao zakon, pa }e
snositi posljedice.
A kada im se kaè: "Pristupite onome {to
Allah objavljuje, i Poslaniku!", oni odgovaraju:
"Dovoljno nam je ono {to smo od predaka na{ih
zapamtili", tj. kad se pozovu u Allahovu vjeru, na
Njegov zakon, na izvr{enje onog {to je On u~inio
obaveznim i ostavljanje onog {to je On zabranio,
kaù: dovoljni su nam pravci i postupci koje smo
zapamtili od na{ih o~eva i djedova. Allah Uzvi{eni
kaè:
"Zar i ako preci njihovi nisu ni{ta znali i ako
nisu na pravom putu bili?!", tj. oni ne razumiju
Istinu, niti je spoznaju, niti se prema njoj upu}uju, pa
kako ih mogu slijediti, a ~injenice su ovakve. Njih
slijedi samo onaj ko je ve}a neznalica od njih i ko je
jo{ vi{e zalutao.

"O vjernici, brinite se o sebi; ako ste na
pravom putu, ne}e vam nauditi onaj koji je
zalutao! Allahu }ete se svi vratiti i On }e vas
obavijestiti o onome {to ste radili."/105/

Uzvi{eni Allah nare|uje Svojim robovima, vjer-
nicima, da se popravljaju i da ~ine hajr ulaù}i svoj
trud i svoje mogu}nosti, ujedno ih obavje{tavaju}i da
onome ko popravi svoje stanje ne}e nauditi onaj ko
nered ~ini me|u ljudima. El-'Avfi prenosi od Ibn-
Abbasa o tuma~enju ovog ajeta da Uzvi{eni kaè."Kad
mi je rob pokoran u onome {to sam mu naredio od
dozvoljenog i u onom {to sam mu zabranio od
zabranjenog, ne}e mu nauditi onaj koji je zalutao
pored njega, ako bude radio ono {to sam mu Ja
naredio." Rije~i Allaha Uzvi{enog:
"O vjernici, brinite se o sebi", upu}ene su kao
podsticaj,
"...ako ste na pravom putu, ne}e vam nauditi
onaj koji je zalutao! Allahu }ete se svi vratiti i
On }e vas obavijestiti o onome {to ste radili",
tj. svakom }e prema njegovu poslu isplatiti. Ako je
radio dobro, imat }e dobro, ako je ~inio zlo, imat }e
zlo. U ovom ajetu nema nikakva argumenta da se
izostavi nare|ivanje pozitivnog i spre~avanje
negativnog, ako ima mogu}nost da se to u~ini.

Imam Ahmed, Allah mu se smilovao, prenosi od
Kajsa da je rekao /185/: Ustao je Ebu-Bekr, Allah bio
zadovoljan sa njim, zahvalio se Allahu, donio pohvalu
na Njega, a zatim rekao: "Ljudi, vi u~ite ajet:
O vjernici, brinite se o sebi; ako ste na
zalutao!, ali ga postavljate na pogre{no mjesto, jer
ja sam ~uo Allahova Poslanika, s.a.v.s., da kaè: Zaista
}e ljude koji vide /jedni kod drugih/ ne{to poku|eno i
negativno, pa to ne promijene, Allah brzo kazniti sve
skupa. I ~uo sam Ebu-Bekra gdje kaè: Ljudi, ~uvajte
se laì, jer je la`, uistinu, daleko od vjerovanja
(iman)."Ovaj hadis prenijela su i ~etverica autora
Sunena, Ibni-Hibban u svom Sahihu i mnogi drugi
mnogobrojnim predanjima od Ismaila ibn Ebi-Halida,
koji ga je prenio kao muttesil / hadis ~iji je lanac
spojen/ i merfu hadis.
Ebu-Isa Et-Tirmizi prenosi od Ebu-Umejje E{-
[a'banija da je rekao /186/: Oti{ao sam kod Ebu-
Sa'leba El-Ha{inija, pa sam ga upitao: "Kako ti tuma~i{
ovaj ajet?" Rekao je: "Koji ajet?" Odgovorio sam:
"Rije~i Allaha Uzvi{enog:
O vjernici, brinite se o sebi; ako ste na
zalutao!'" Nastavio je: "Tako mi Allaha, upitao sam o
njemu dobro znanog, upitao sam Allahova Poslanika,
s.a.v.s., pa mi je odgovorio: 'Vi me|u-sobno nare|ujte
dobro i pozitivno i me|usobno zabranjujte poku|eno
i zabranjeno sve dok ti ne vidi{ da se je pokorno
pohlepi, da se strast slijedi, da je data prednost
dunjaluku i da se svako uznosi sa svojim mi{ljenjem i
stavom, onda se brini samo za sebe i kloni se svjetine,
jer su iza vas dani u kojima }e strpljivi biti kao onaj ko
je stegnuo àr u {aci, ali }e onaj koji bude radio /i
praktikovao islam/ imati nagradu pedeseterice koji
rade kao {to vi radite /sad/." Abdullah ibn El-Mubarek
/jedan od prenosilaca iz ovog lanca/ kaè da neko
drugi, pored Utbe, u predanju dodaje da je neko
upitao: "Allahov Poslani~e, nagradu pedeseterice ljudi
od nas ili od njih?" Odgovorio je: "Nagradu
pedeseterice od vas." Et-Tirmizi ga ocjenjuje kao
hasen garib sahih.
Seid ibn El-Musejjeb kaè: "Kad nare|uje{ dobro i
zabranjuje{ zlo, ne}e ti nauditi onaj ko je zalutao, ako
si ti na pravom putu."

5 El-Maida / Trpeza
402

"O vjernici, kada vam se pribliì smrt, prilikom
davanja oporuke neka vam posvjedo~e dvojica
pravednih od vas ili neka druga dvojica, koji
nisu va{i - ako ste na putu, a pojave se znaci
smrti. A ako posumnjate, zadr` te ih poslije
obavljenog namaza i neka se Allahom zakunu:
Mi zakletvu ni za kakvu cijenu ne}emo
prodati makar se radilo i o kakvu ro|aku i
svjedo~enje koje je Allah propisao ne}emo
uskratiti, jer bismo tada bili, doista,
grje{nici."/106/ "A ako se dozna da su njih
dvojica zgrije{ila, onda }e njih zamijeniti
druga dvojica od onih kojima je {teta
nanesena, i neka se Allahom zakunu: Na{e su
zakletve vjerodostojnije od zakletvi njihovih,
mi se nismo krivo zakleli, jer bismo tada,
zaista, nepravedni bili."/107/ "Najlak{e tako
oni mogu izvr{iti svjedo~enje svoje onako
kako treba, i da se ne pla{e da }e njihove
zakletve drugim zakletvama biti pobijene. - I
bojte se Allaha i slu{ajte! A Allah ne}e ukazati
na pravi put ljudima koji su veliki
grje{nici."/108/
i

Ovaj ajet sadrì jedan vaàn propis. Postoji
mi{ljenje da je derogiran, a prenosi ga El-'Avfi od Ibn-
Abbasa i drugih. Drugi, koji su u ve}ini, smatraju da je
njegov propis vaè}i, a oni koji govore o njegovoj
derogaciji du`ni su to objasniti.
Rije~i Allaha Uzvi{enog:
"O vjernici, kada vam se pribliì smrt, prilikom
davanja oporuke neka vam posvjedo~e
dvojica", predikat su Njegovim rije~ima, neka je
Uzvi{en: "...neka vam posvjedo~e", tj. neka dvojica
posvjedo~e davanje oporuke, "...pravednih od
vas", tj. od muslimana, prema mi{ljenju ve}ine, a
prenosi se i od Ibn-Abbasa i drugih. Neki kaù: "Iz
porodice opru~itelja." To se prenosi od Ikrime, Ubejde
i nekih drugih. Allah Uzvi{eni kaè:
"...ili neka druga dvojica", tj. nemuslimana, od
sljedbenika Knjige. To smatraju Ibn-Abbas i jedna
grupa tabiina. Ima mi{ljenje /da zna~i/ da nisu iz
porodice oporu~itelja, a to zagovaraju Ikrima i drugi.
Prvo je mi{ljenje o~evidno, a Allah najbolje zna.
Allah Uzvi{eni kaè: "...ako ste na putu", tj. ako
putujete,
"...a pojave se znaci smrti". Ovo su dva uvjeta
uzimanja za svjedoke {ti}enika islamske dràve koji su
nemuslimani, ako nema pravovjernih: da to bude na
putovanju i da se radi o oporuci. To prenosi Ibn-
Dèrir od [urejha, a sli~no se prenosi i od imama
Ahmeda. To je samo njegovo mi{ljenje. Trojica imaju
suprotan stav i kaù: "Nije dozvoljeno da {ti}enici,
nemuslimani, svjedo~e muslimanima." Ebu-Hanifa to
dozvoljava njima me|usobno.
Postoji razmimoilaènje oko rije~i Uzvi{enog:
"...kada vam se pribliì smrt, prilikom davanja
oporuke neka vam posvjedo~e dvojica
pravednih od vas ili neka druga dvojica", da li
se misli da im oporu~i ili da ih uzme za svjedoke.
Najispravnije je da oni budu svjedoci. To je i o~ito iz
konteksta ~asnog ajeta. Me|utim, ako nije oporu~eno
nekome tre}em sa njima, onda je u njima sjedinjeno: i
opru~ivanje i svjedo~enje, kao u kazivanju o Temimu
Ed-Darijju i Adijj ibn Bidau, koje }e biti spomenuto,
ako Bog da, a od Allaha je uputa.
Allah Uzvi{eni kaè: "...zadrìte ih poslije
obavljenog namaza", tj. poslije ikindije, smatraju
Ibn-Abbas i grupa tabiina. Ez-Zuhri kaè: "Poslije
namaza muslimana." Time se èljelo da ova dva
svjedoka ozvani~e poslije namaza na kojem su se
okupili ljudi u prisustvu njih dvojice "...i neka se
Allahom zakunu", tj. neka se zakunu Uzvi{enim.
"A ako posumnjate", tj. ako se pojavi sumnja da su
njih dvojica iznevjerili ili sakrili, neka se tada zakunu
Allahom; "Mi zakletvu ne}emo prodati", tj. na{e
zakletve "...ni za kakvu cijenu", tj. ne}emo je
zamijeniti ni za {to od prolaznog i prezrenog
dunjaluka, "...makar se radilo i o kakvu ro|aku",
tj. makar onaj na kog se odnosi svjedo~enje bio i na{
ro|ak, mi mu ne}emo dati prednost, "...i
svjedo~enje koje je Allah propisao ne}emo
uskratiti", pridodano je Allahu kao po~ast
svjedo~enju i radi davanja va`nosti samom ~inu,
"...jer bismo tada bili, doista, grje{nici", tj. ako
bismo ne{to u~inili od toga, iskrivljuju}i oporuku,
mijenjaju}i je ili potpuno je sakriv{i. Zatim Uzvi{eni
Allah kaè:
"A ako se dozna da su njih dvojica zgrije{ila",
ako se dozna, pokaè i ustanovi da su svjedoci
oporuke pronevjerili ili sakrili ne{to od imetka koji je
njima oporu~en,
"...onda }e njih zamijeniti druga dvojica od
onih kojima je {teta nanesena". Ovo je ~itanje
/kiraet/ ve}ine i prema ovom na~inu ~itanja to bi
403
zna~ilo da kada se ustanovi njihova pronevjera, a na
osnovu autenti~ne informacije, dvojica od nasljednika
koji imaju pravo na ostav{tinu i koji su najpre~i da
naslijede taj imetak zauzet }e njihovo mjesto.
"...i neka se Allahom zakunu: Na{e su zakletve
vjerodostojnije od zakletvi njihovih", tj. zbog
na{eg stava da su njih dvojica pronevjerili
vjerodostojnije su, ispravnije i pouzdanije od njihovog
prethodnog svjedo~enja
"...mi se nismo krivo zakleli", tj. u onom {to smo
rekli o njima u pogledu pronevjere, "...jer bismo
tada, zaista, nepravedni bili", tj. ako bismo slagali
na njih dvojicu. Ovo je zakletva za nasljednike i
vra}anje na njihove rije~i u ovim okolnostima.
Sunnet govori istovjetno o onom na {to ukazuje
ovaj ~asni ajet. Ibn Ebi- Hatim prenosi od Ibni-Abbasa,
a on od Temima Ed-Darijja da je o ovom ajetu:
"O vjernici, kada vam se pribliì smrt, neka
vam posvjedo~e" rekao/187/: "Ljudi su nemaju
ni{ta u pogledu ovog ajeta izuzev mene i Adijj ibn
Bedaa." Njih dvojica su kao kr{}ani ~esto putovali u
Siriju, prije islama, a poradi trgovine. Sa njima je i{ao i
{ti}enik plemena Benu-Sehm, koji se zvao Bedil ibn
Ebi-Merjem s nekom trgova~kom robom. Sa sobom
je imao srebrenu ~a{u, na kojoj je èlio zaraditi i ona
mu je bila najve}i ulog u trgovini. Me|utim, razbolio
se, pa je njima ne{to oporu~io i naredio im da ostatak
dostave njegovoj porodici. Temim kaè: "Nakon {to je
umro, uzeli smo tu ~a{u i prodali je za hiljadu
dirhema, koje smo podijelili ja i Adijj. Kad smo stigli
do njegove porodice, mi smo im predali ono {to je
bilo kod nas, ali su primijetili da ~a{e nema pa su nas
pitali za nju. Mi smo odgovorili: "Nije ostavio ni{ta
izuzev ovog i nije nam ni{ta drugo predao." Kada sam
primio islam, nakon dolaska Allahova Poslanika,
s.a.v.s., u Medinu, suzdràvao sam se od grijeha, pa
sam oti{ao do njegove porodice i obavijestio ih {ta se
desilo. Isplatio sam im petsto dirhema i rekao da kod
mog druga ima isto. Oni su se digli protiv njega, pa
im je Vjerovjesnik, s.a.v.s., naredio da traè od njega
da se zakune onim {to mu je najve}e u njegovoj vjeri.
On je to u~inio, pa je objavljeno: do "O vjernici,
neka vam posvjedo~e i neka se Allahom
zakunu: Na{e su zakletve vjerodostojnije od
zakletvi njihovih." Tada su ustali Amr ibn El-As i
jedan drugi ~ovjek me|u njima i zakleli se, pa je uzeto
pet stotina dirhema od Adijj ibn Bedaa." Ovako ga
prenose Et-Tirmizi i Ibn-Dèrir, a Et-Tirmizi ga
ocjenjuje kao hadis garib ~iji lanac preno{enja nije
autenti~an. Ebu en-Nadr, od kojeg ovaj hadis prenosi
Muhammed ibn Ishak kod mene je Muhammed ibn
Es-Saib El-Kelbi, s nadimkom Ebu En-Nadr. Njega su
izostavili muhadisi, a on je autor jednog komentara
Kur'ana /tefsir/. Ja sam ~uo Muhammeda ibn Ismaila
da kaè: "Muhammed ibn Es-Saib El-Kelbi nosi
nadimak Ebu En-Nadr. Mi ne znamo da on ima neko
predanje od Ebu-Saliha, oslobo|enog roba Ummi-
Hane, a prenio je ne{to u vezi sa ovim od Ibn-Abbasa
saèto i ne na ovaj na~in." On kaè (188): Neki ~ovjek
iz plemena Benu-Sehm otputovao je sa Temim Ed-
Darijem i Adijj ibn Bedaom. Umro je /na putu/ u
nekoj neislamskoj zemlji. Kad su se njih dvojica vratili s
njegovom ostav{tinom, zabacili su ~a{u od srebra koja
je bila ukra{ena zlatnim li{}em, pa je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., traìo od njih da se zakunu. Me|utim, neki su
na{li ~a{u u Meki i re~eno je da su je kupili od Temima
i Adijja. Tada su postavljena dvojica prijatelja umrlog
pripadnika plemena Benu-Sehm kao svjedoci i zakleli
su se: Na{e su zakletve vjerodostojnije od njihovih, i
da ~a{a pripada njihovom prijatelju, pa je objavljen
ajet:
"O vjernici, neka vam posvjedo~e." Tako ga
prenosi i Ebu-Davud, a Et-Tirmizi ga ocjenjuje kao
hadis hasen garib. To je i hadis iz predanja Ibn Ebu-
Zaida i Muhammeda ibn Ebul-Kasima El-Kufijja.
Postoji mi{ljenje da je on dobar prenosilac hadisa.
Ovo kazivanje spominju mnogi tabiini kao mursel
hadis u ~ijem lancu prenosilaca nedostaje sahibija, pa
se hadis zavr{ava sa tabiinom (predaju, me|u njima
Ikrime, Muhammed ibn Sirin i Katade, i navode da je
davanje zakletve bilo poslije ikindije). Prenosi ga i Ibn-
Dèrir, a kao mursel predanje spominje ga i
Mudàhid, El-Hasan i Ed-Dahhak. Sve ovo ukazuje na
ra{irenost ovog kazivanja me|u prvim generacijama i
na njenu autenti~nost. Me|u onim {to je potvr|uje je,
tako|er, i ono {to prenosi Ebu-Dàfer ibn Dèrir od
E{-[abijja /189/, da je nekom muslimanu samrt
nastupila u ovoj Dekukai. On kaè: Bio je na samrti, a
nije na{ao nikog od muslimana da mu bude svjedok
prilikom oporuke, pa je uzeo dvojicu sljedbenika
Knjige za svjedoke. Poslije su oni stigli u Kufu i oti{li do
Ebu-Musaa el-E{'arijja, neka je Allah zadovoljan njime,
i obavijestili ga, donijev{i sa sobom njegovu ostav{tinu
i oporuku. El-E{ari im je rekao: "Ova se stvar nije
desila jo{ od vremena Allahova Poslanika, s.a.v.s."
Traìo je od njih da se poslije ikindije zakunu Allahom
da nisu pronevjerili, niti promijenili, niti zatajili i da je
to ~ovjekova oporuka i njegova ostav{tina, pa je on
primio njihovo svjedo~enje. Zatim ga prenosi Ibn-
Dèrir od Omera ibn Alija El-Kallasa, od Ebu-Davuda
Et-Tajalisija, od [u'be, od Mugire El-Erzeka, od E{-
[a'bijja da je Ebu-Musa to u~inio. Ova su dva lanca
preno{enja do E{-[a'bijja od Ebu-Musaa el-E{'arijja
vjerodostojna, a njegove rije~i: "Ova se stvar nije desila
jo{ od vremena Allahova Poslanika, s.a.v.s.", jasno
ukazuju, a Allah najbolje zna, da je mislio na kazivanje
o Temimu Ed-Darijju i Adijj ibn Bedau. Navode da je
Temim Ed-Dari, Allah neka je zadovoljan njime,
primio islam devete hid`retske godine, pa je prema
ovom ovaj propis do{ao kasnije tako da zagovornici
njegove derogacije trebaju imati mjerodavan
argument na ovom mjestu. Allah najbolje zna.
Ibni-Dèrir prenosi od Ibrahima i Seida da su o
ovom ajetu: "O vjernici, neka vam posvjedo~e"
rekli: "Kada zadesi samrt ~ovjeka na putovanju, neka
uzme za svjedoke dvojicu muslimana; a ako ne na|e,
onda dvojicu sljedbenika Knjige. Ako im, kada donesu

5 El-Maida / Trpeza
404
ostav{tinu, povjeruju nasljednici, njihove}e se rije~i
prihvatiti. Me|utim, ako ih budu sumnji~ili, njih
dvojica }e se zakleti poslije ikindije: Tako nam Allaha,
mi nismo sakrili, ni slagali, ni pronevjerili, niti
izmijenili." Alijj ibn Talha prenosi od Ibni-Abbasa o
komentaru ovog ajeta: "Ako postoji sumnja u njihovo
svjedo~enje, od njih }e se traìti da se zakunu poslije
ikindije: Mi zakletvu ni za kakvu cijenu ne}emo
prodati. Me|utim, ako bi prijatelji otkrili da su dvojica
nevjernika slagala u svome svjedo~enju, postavit }e se
dvojica ljudi od prijatelja /umrlog/ i zakleti se: Tako
nam Allaha, svjedo~enje dvojice nevjernika
neispravno je i mi nismo nepravedni. To su rije~i
Uzvi{enog: A ako se dozna da su njih dvojica
zgrije{ila, gdje On kaè: Ako se otkrije da su dvojica
nevjernika slagala
...onda }e njih zamijeniti druga dvojica, tj. od
prijatelja /umrlog/ pa }e se zakleti da je svjedo~enje
dvojice nevjernika neispravno i da su oni pravedni,
tako da }e se svjedo~enje dvojice nevjernika odbaciti,
a prihvatit }e se svjedo~enje prijatelja." Ovako je to
prenio El-Avfi od Ibn-Abbasa. Ibn-Dèrir prenosi oba
predanja. Ovako su postavili ovaj propis, prema
zahtjevu ovog ajeta imami tabiina i prvih generacija,
neka je Allah zadovoljan njima. To je i stav imama
Ahmeda, Allah mu se smilovao. Allah Uzvi{eni kaè:
"Najlak{e tako oni mogu izvr{iti svjedo~enje
svoje onako kako treba", tj. ovaj je propis
uzakonjen na ovaj na~in. Allah Uzvi{eni kaè:
"...i da se ne pla{e da }e njihove zakletve
drugim zakletvama biti pobijene", tj. onaj ko im
donese /zakletvu/ izvr{iv{i je kako treba, iskazuje
po~ast zakletvi Allahom i brigu spram Njega i
Njegove uzvi{enosti. Poradi ovog Uzvi{eni je rekao:
"...i da se ne pla{e da }e njihove zakletve
drugim zakletvama biti pobijene". Zatim
Uzvi{eni Allah kaè: "I bojte se Allaha", tj. u svim
va{im poslovima, "...i slu{ajte!", tj. pokoravajte se.
"A Allah ne}e ukazati na pravi put ljudima
koji su veliki grje{nici", tj. onim koji su napustili
pokornost Njemu i slije|enje Negova vjerozakona.

Na dan kada Allah sakupi poslanike i upita:
"Da li su vam se odazivali?" - oni }e re}i: "Mi
ne znamo jer samo Ti zna{ sve tajne."/109/

Ovo je obavijest o onom o ~emu }e Allah Uzvi{eni
pitati poslanike, na dan Proìvljenja, kako su im se
odazvali narodi kojima su bili poslani, kao {to kaè
Uzvi{eni:
"I sigurno }emo pitati one kojima smo
poslanike slali, a pitat }emo, doista, i
poslanike." (7:6) O rije~ima poslanika: "Mi ne
znamo", Alijj ibn Talha prenosi od Ibn-Abbasa da je
rekao: "Re}i }e Gospodaru Uzvi{enom: Nema znanja
koje znamo a da Ti bolje ne zna{ od nas." Prenosi ga
Ibn-Dèrir i odabira izme|u drugih mi{ljenja.
Nema nikakve sumnje da je to dobro mi{ljenje. To
je zbog u~tivosti spram Uzvi{enog Gospodara, tj. mi
nemamo nikakva znanja spram Tvoga znanja, koje
obuhvata svaku stvar. Iako su nam se odazvali, i
znamo ko nam se odazvao, mi poznajemo samo
njihovu vanj{tinu, ali ne i ono {to je u njima, a Ti
poznaje{ svaku stvar i u svaku ima{ potpun uvid, pa je
na{e znanje spram Tvoga znanja kao neznanje, jer Ti
"...zna{ sve tajne".

Kad Allah rekne: O Isa, sine Merjemin, sjeti se
blagodati Moje prema tebi i majci tvojoj: kada
sam te Dìbrilom pomogao pa si s ljudima, u
be{ici i kao zreo ~ovjek razgovarao; i kada
sam te pismenosti i mudrosti, i Tevratu i
Indìlu nau~io; i kada si, voljom Mojom, od
blata ne{to poput ptice napravio i u nju
udahnuo i kada je ona, voljom Mojom, postala
ptica; i kada si, voljom Mojom, od ro|enja
slijepa i gubava iscijelio; i kada si, voljom
Mojom, mrtve dizao; i kada sam od tebe
sinove Israilove odbio, kad si im ti jasne
dokaze donio, pa su oni me|u njima koji nisu
vjerovali - povikali: "Ovo nije ni{ta drugo do
prava vrad`bina!"/110/ i kada sam u~enicima
naredio: "Vjerujte u Mene i Poslanika Moga!" -
oni su odgovorili: "Vjerujemo, a Ti budi
svjedok da smo muslimani."/111/

Uzvi{eni spominje kako je dao milost i blagodat
Svome robu i poslaniku Isau, sinu Merjeminu, a.s.,
dav{i da se preko njegovih ruku pojave o~evidne
mudìze i ~uda, pa Uzvi{eni kaè: "...sjeti se
blagodati Moje prema tebi", u Mojem stvaranju
tebe od majke, bez mu{karaca, i ~injenju tebe
znakom Moje savr{ene mo}i nad stvarima,
"...i majci tvojoj", kad sam te u~inio dokazom
za njezinu ~istotu od nemorala koji su joj pripisivali
silnici i neznalice,
405
"...kada sam te Dìbrilom pomogao", i u~inio
vjerovjesnikom koji je pozivao Allahu u svojoj mladosti
i svojoj starosti, jer sam ti dao mo} govora u be{ici
kao djetetu, pa si posvjedo~io ~istotu svoje majke od
svake mahane, priznao si Meni robovanje, obavijestio
o Mom poslanju tebe i pozvao u robovanje samo
Meni. Poradi ovoga Uzvi{eni kaè:
"...pa si s ljudima, u be{ici i kao zreo ~ovjek
razgovarao", tj. pozivao si Allahu u svojoj mladosti i
kada si odrastao, tj. od svoje be{ike pa sve do svoga
uzdignu}a. Allah Uzvi{eni kaè:
"...i kada sam te pismenosti i mudrosti
nau~io", tj. pisanju i razumijevanju "...i Tevratu",
koji je objavljen Musau ibn Imranu, s kojim je Allah
govorio. Allah Uzvi{eni kaè:
"...i kada si, voljom Mojom, od blata ne{to
poput ptice napravio", tj. oblikovao si ga u liku
ptice, dozvolom Mojom, tebi u tome "...i u nju
udahnuo i kada je ona, voljom Mojom, postala
ptica", tj. Allahovom voljom i Njegovim stvaranjem.
"...i kada si, voljom Mojom, od ro|enja slijepa
i gubava iscijelio". O ovom je bilo ranije govora u
suri Ali-Imran kod 48. i 49. ajeta. Allah Uzvi{eni kaè:
"...i kada si, voljom Mojom, mrtve dizao", tj.
pozivao si ih i oni su Allahovom voljom, mo}i, èljom i
htijenjem
268
ustajali iz svojih grobova. Allah Uzvi{eni
kaè:
"...i kada sam od tebe sinove Israilove odbio,
kad si im ti jasne dokaze donio, pa su oni
me|u njima koji nisu vjerovali - povikali: Ovo
nije ni{ta drugo do prava vrad`bina", tj. sjeti se
Moje blagodati prema tebi u odbijanju od tebe
uznemiravanja od jevreja, kad si im ti do{ao sa jasnim
i kategori~nim dokazima i argumentima o tvom
vjerovjesni{tvu njima od Uzvi{enog Allaha, pa su te
oni porekli i osumnji~ili za magiju, poùriv{i da te
ubiju i razapnu, pa sam te Ja spasio od njih i uzdigao
Sebi, o~istiv{i te od njihove prljav{tine i bio ti dovoljan
od njihova zla. Ovo ukazuje da je spominjanje ovih
blagodati od Allaha Uzvi{enog bilo nakon njegova
podizanja na nebo ili da }e to uslijediti na dan
Proìvljenja, a upotrijebljen je oblik pro{log vremena
kao potvrda da }e se to sigurno desiti. Ovo ulazi u
tajne koje je otkrio Allah Svome vjerovjesniku
Muhammedu, s.a.v.s. Allah Uzvi{eni kaè: i kada
sam u~enicima naredio: "Vjerujte u Mene i
Poslanika Moga!" I ovo je, tako|er, jedna od
blagodati prema njemu, neka je na njega salavat i
selam, da mu je On dao drugove, u~enike i
pomaga~e. Ima mi{ljenje da se ova naredba /vahj/
odnosi na nadahnu}e /ilham/, bez ikakva suprotna
mi{ljenja. Allah Uzvi{eni kaè:

268
Sve te jasne mudize koje je radio Allahov rob i poslanik Isa, a.s.,
bile su Allahovom voljom, tj. iskljuivo s Njegovim djelo-
vanjem,moi, potporom i snagom, bez ikakva Mu sudruga u tome.
Svaka mudiza u sutini pripada uzvienom Allahu, a On samo ini
da se one pojave preko ruku kojeg On hoe od vjerovjesnika i
poslanika, neka je na njih blagoslov i spas. Samo Njemu pripada
stvaranje i upravljanje.
...oni su odgovorili: "Vjerujemo, a Ti budi
svjedok da smo muslimani." Mo`da se misli: Ja
sam njima naredio (objavio) preko tebe, pa si ih ti
pozvao u vjerovanje Allaha i Njegova Poslanika, pa su
ti se oni odazvali, poslu{ali te i slijedili tako da su rekli:
"Vjerujemo, a Ti budi svjedok da smo muslimani."

- A kada u~enici reko{e "O Isa, sine Merjemin,
moè li nam Gospodar tvoj trpezu s neba
spustiti?" - on re~e: "Bojte se Allaha, ako ste
vjernici." /112/ - Mi èlimo - reko{e oni - s nje
jesti i da srca na{a budu smirena i uvjeriti se
da si nam istinu govorio, i da o njoj budemo
svjedoci. /113/ - Isa, sin Merjemin, re~e: "O
Allahu, Gospodaru na{, spusti nam s neba
trpezu da nam bude praznik, i prvima od nas i
onima kasnijim, i ~udo Tvoje, i nahrani nas, a
Ti si hranitelj najbolji!" /114/ - Ja }u vam je
spustiti - re~e Allah - ali }u one me|u vama
koji i poslije ne budu vjerovali kazniti kaznom
kakvom nikoga na svijetu ne}u kazniti. /115/
:

Ovo je kazivanje o trpezi i po njoj je ova sura
dobila ime, te se kaè sura El-Maide. Trpeza je jedna
od posebnih blagodati kojom je Allah, d`.{., obdario
Svoga roba i poslanika Isaa, a.s., nakon {to je to on od
Allaha traìo. Allah, d`.{., spustio je trpezu sa neba
kao veliki i nepobitni dokaz poslanstva Isaa, a.s.
Pojedini od uvaènih imama kaù da se ona ne
spominje u Indìlu i da je kr{}ani ne poznaju izuzev
preko muslimana, a Allah najbolje zna.
Allah, d`.{., kaè: "A kada u~enici" - sljedbenici
Isaa, a.s. - "reko{e: "O Isa, sine Merjemin, moè
li nam Gospodar tvoj", po na~inu ~itanja ve}ine
karija (u~a~a). A drugi ovaj ajet ~itaju: (hel testetiu
rabbeke), tj. "Moè{ li svoga Gospodara" upitati:
"...da nam trpezu s neba spusti"; sto sa hranom.
Pojedini mufesiri kaù da su to oni traìli zbog
siroma{tva i potrebe za hranom. Oni su traìli da im
svakog dana spu{ta po jednu trpezu sa koje bi se
prehranjivali i tjelesno ja~ali da bi bili spremni za
ibadet.

5 El-Maida / Trpeza
406
On re~e: "Bojte se Allaha, ako ste vjernici".
Isa, a.s., na to im re~e: "Bojte se Allaha i nemojte to
traìti, jer vam to moè biti veliko isku{enje, nego se
na Allaha oslonite u traènju opskrbe, ako ste vjernici."
"Mi èlimo" - reko{e oni - "s nje jesti"; nama je
ona potrebno da s nje jedemo, "i da srca na{a
budu smirena", kada je ugledamo kako s neba silazi
kao na{a opskrba. "I da se uvjerimo da si nam
istinu govorio", da se na{ iman u tebe i tvoje
poslanstvo pove}a, "i da o njoj budemo svjedoci",
tj. da svjedo~imo da je ona znak i dokaz od Allaha za
tvoje poslanstvo i potvrda onoga sa ~ime si do{ao.
Isa, sin Merjemin, re~e: "O, Allahu,
Gospodaru na{, spusti nam s neba trpezu da
nam bude praznik, i prvima od nas i onima
kasnijim." Es-Suddi, tuma~e}i ovaj ajet, kaè: "Dan u
kojem je spu{tena trpeza uzet }emo praznikom kog
}emo po{tovati mi i na{i potomci poslije nas." Selman
el-Farisi kaè: "Da bude pouka nama i onima koji }e
do}i poslije nas", "i ~udo Tvoje", kao dokaz Tvoje
mo}i nad svim stvarima i Tvoga odgovora na moju
molbu, kako bi mi povjerovali u ono {to prenosim od
Tebe.
"...i nahrani nas", Svojom ukusnom i prijatnom
hranom, bez na{eg truda i umora, "a Ti si hranitelj
nabolji. Ja }u vam je spustiti - re~e Allah - ali
}u one me|u vama koji i poslije ne budu
vjerovali", koji je budu zanijekali i uporno odbacivali,
iz tvoga ummeta, o 'Isa, "kazniti kaznom
kakvom nikoga od svjetova ne}u kazniti". -
svjetova (stvorenja) va{eg vremena. Jer Allah, d`.{., u
drugom ajetu za Faraonove ljude kaè:
A kada nastupi ~as: 'Uvedite Faraonove ljude
u patnju najteù!' (40:46)
"Licemjeri }e na samom dnu Dèhennema
biti." (4:125)
269

Ibnu-Dèrir preko 'Awf el-Earabija prenosi od Ebu
el-Mugire el-Kawasa, od Abdullaha ibni 'Amra da je
rekao: "Tri }e grupe ljudi na Kijametskom danu biti
ka`njene najè{}om kaznom: munafici, oni koju su
zanijekali Trpezu i Faraonovi ljudi."
Ebu-Dà'fer ibn Dèrir prenosi od Ibn-'Abbasa da
je 'Isa, a.s., rekao Izrael}anima: "Ho}ete li vi postiti
Allahu trideset dana, a zatim Mu dovu uputiti, pa da
vam On udovolji ono {to budete traìli, jer radnik svoj
rad napla}uje od onoga kome je radio." Oni su to
u~inili, a zatim rekli: "O, ti koji nas pou~ava{ dobru,
rekao si nam da radnik napla}uje svoj rad od onoga
za koga je radio, i naredio si nam da postimo 30
dana, {to smo i u~inili. A mi do sada nikome nismo
radili 30 dana a da nas on nije hranio kada
ogladnimo. Je li tvoj Gospodar u stanju spustiti nam s

269
Iz navedenog ajeta razumije se da e oni koji budu za-nijekali
trpezu biti kanjeni najeom kaznom, a druga dva ajeta jasno
govore da e Faraonovi ljudi i munafici biti kanjeni najeom
kaznom, zato mufesiri kau da se prvim ajetom ukazuje na to da
Allah, d.., nee kazniti nikog od stvorenja tog doba kao to e
kazniti njih i da e oni zajedno sa Faraonovim ljudima i munaficima
biti kanjeni najteom kaznom, kao to to potrvr|uje sljedei rivajet.
neba trpezu sa hranom?" 'Isa im odgovori: "Bojte se
Allaha, ako ste vjernici." "Mi èlimo" - reko{e oni - "s
nje jesti i da srca na{a budu smirena i uvjeriti se da si
nam istinu govorio, i da o njoj budemo svjedoci." Isa,
sin Merjemin, re~e: "O Allahu, Gospodaru na{, spusti
nam s neba trpezu da nam bude praznik, i prvima od
nas i onima kasnijim, i ~udo Tvoje, i nahrani nas, a Ti
si hranitelj najbolji!" "Ja }u vam je spustiti" - re~e Allah
- "ali }u one me|u vama koji i poslije ne budu
vjerovali kazniti kaznom kakvom nikoga na svijetu
ne}u kazniti." Ibn-'Abbas veli: "Tada se pojavi{e meleki
nose}i trpezu sa neba na kojoj je bilo sedam riba i
sedam kifli, i postavi{e je ispred njih. Sa trpeze su jeli
svi, prvi kao i posljednji."
Ovo je rivajet Ibn-Dèrira, a prenosi ga i Ibnu Ebi-
Hatim od Ibn-'Abbasa sa sli~nim tekstom.
Ibn Ebi-Hatim prenosi od 'Ammara ibn Jasira da je
Poslanik, s.a.v.s., rekao: (190) "Na trpezi koja je si{la sa
neba bio je hljeb i meso. Nare|eno im je da ne kr{e
obe}anje i da ni{ta ne uzimaju sa trpeze za sutra. Oni
prekr{i{e obe}anje i sa trpeze uze{e hrane za sutra.
Zbog toga su pretvoreni u majmune i svinje." Postoje
i drugi rivajeti o ovom doga|aju, ali svi oni ukazuju da
je trpeza spu{tena sa neba Izrael}anima za vrijeme
'Isaa, sina Merjemina, kao odgovor Allaha, d`.{., na
njegovu dovu. Kao {to na to upu}uje spomenuti ajet:
"Ja }u vam je spustiti, re~e Allah..."
Drugi mufesiri smatraju da trpeza nije spu{tena, i
za to navode sahih predanja od Mudàhida i El-
Hasana. To mi{ljenje potkrepljuje i ~injenica da kr{}ani
uop}e ne poznaju doga|aj vezan za trpezu i da se
ona uop}e ne spominje u njihovim knjigama. A da je
ona spu{tena, to bi svakako bilo preneseno i pomno
zabiljeèno u njihovoj knjizi, jer je nera-zumljivo da se
tako veliki doga|aj ne zabiljeì. To bi sigurno bilo
preneseno barem jednim putem (ahad predanjem),
ako je izostalo mutevatir predanje (putem velikog
broja prenosilaca). A Allah najbolje zna.
Me|utim, ve}ina uleme smatra da je ona spu{tena
i tome mi{ljenju daje prednost i ~uveni mufesir Ibnu-
Dèrir, koji kaè: Zato {to nas o njenom spu{tanju
obavje{tava Allah u Kur'anu: "Ja }u vam je spustiti"
- re~e Allah - "ali }u one me|u vama, koji i
poslije ne budu vjerovali, kazniti kaznom
kakvom nikoga na svijetu ne}u kazniti." A
Allahovo obe}anje i Njegova prijetnja istina su i
neminovnost. Ovo je mi{ljenje, a Allah najbolje zna,
ispravno i na njega upu}uju hadisi i predanja od selefa
(prvih generacija muslimana) i ostalih.
407

- A kada Allah rekne: O 'Isa, sine Merjemin,
jesi li ti govorio ljudima: "Prihvatite mene i
majku moju kao dva boga uz Allaha! " - on }e
re}i: "îst si Ti od toga! Meni nije prili~no da
govorim ono {to nemam pravo. Ako sam ja to
govorio, Ti to ve} zna{; Ti zna{ {ta ja znam, a
ja ne znam {ta Ti zna{; samo Ti jedini sve {to
je skriveno zna{." /116/ - Ja sam im samo ono
govorio {to si im Ti naredio: "Ibadet ~inite
Allahu, i mome i va{em Gospodaru!" I ja sam
njima svjedok bio dok sam me|u njima bio, a
kad si mi Ti du{u uzeo, Ti si ih jedini nadzirao;
Ti nad svime bdi{. /117/ - Ako ih kazni{,
robovi su Tvoji, a ako im oprosti{, silan i
mudar Ti si. /118/

Ovi su ajeti, tako|er, u kontekstu obra}anja Allaha,
d`.{., Njegovom robu i poslaniku 'Isau, sinu
Merjeminu, a.s., kome }e Allah na Sudnjem danu, u
prisustvu onih koji su njega i njegovu majku smatrali
bogovima mimo Allaha, re}i:"O 'Isa, sine
Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: Prihvatite
mene i majku moju kao dva boga uz Allaha!"
Ovaj ajet, po Katadetu i drugim mufesirima,
predstavlja prijetnju i ukor kr{}anima nao~igled svih
ljudi na Kijametskom danu. Potvrdu za ovaj stav
Katade nalazi u ajetu:
"Ovo je dan u kome }e iskrenima od koristi
iskrenost njihova biti." (5:119) U tom se
kontekstu prenosi i hadis od Poslanika, s.a.v.s., kog
prenosi Hafiz Ibn-'Asakir u biografiji 'Abdullaha - roba
oslobo|enog od 'Umera ibn 'Abdul-'Aziza - a bio je
povjerljiv (sika), koji kaè: "ûo sam Ebu-Burdeta kako
prenosi 'Umeru ibn 'Abdul-'Azizu od svoga oca - Ebu
Musaa el-E{'arije - da je rekao: Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao je: (191) 'Na Kijametskom danu bit }e
prozivani poslanici zajedno sa svojim narodima,
prozvat }e se i 'Isa, a.s., pa }e ga Allah, d`.{., podsjetiti
na Svoje blagodati kojim ga je obdario, pa }e to 'Isa
sve priznati. Allah, d`.{., tada }e mu re}i: O 'Isa, sine
Merjemin, sjeti se blagodati Moje prema tebi i majci
tvojoj, a zatim }e re}i: O 'Isa, sine Merjemin, jesi li ti
govorio ljudima: Prihvatite mene i majku moju kao
dva boga uz Allaha! 'Isa, a.s., pore}i }e da je od njih
tako ne{to traìo, tada }e se dovesti kr{}ani i upitati o
tome, pa }e odgovoriti: Jeste, on je to od nas traìo.
Na to }e porasti kosa 'Isau, a.s., pa }e svaku dlaku
njegove glave i tijela uzeti po jedan melek, pa }e 'Isa,
a.s., zajedno sa njima pasti ni~ice pred Allaha, d`.{., i
dovu mu ~initi u vremenu koje po duìni odgovara
1000 godina, pa }e se donijeti dokaz protiv njih i
dokazati neosnovanost krià, nakon ~ega }e biti
odvedeni u vatru." Ovaj hadis je garib - aziz.
"îst si Ti od toga! Meni nije prili~no da
govorim ono {to nemam pravo." Ovaj potpuni i
ovako prikladan odgovor po nadahnu}u je od Allaha,
kao {to to prenosi Ibn Ebi-Hatim od Ebu-
Hurejrea: Isau }e biti izdiktiran odgovor, na to su ga
uputile rije~i Allaha: A kada Allah rekne: O 'Isa, sine
Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: Prihvatite mene i
majku moju kao dva boga uz Allaha! Ebu-Hurejre kaè
da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Allah, d`.{., tada ga je
nadahnuo da kaè: 'îst si Ti od toga! Meni nije
prili~no govoriti ono {to nemam pravo...'" (do kraja
ajeta). Ovaj hadis sa sli~nim tekstom prenosi i Es-Sevri
od Tawusa.
"Ako sam ja to govorio, Ti to ve} zna{", tj.
ako sam ja to rekao, Ti to ve} zna{, Gospodaru moj,
jer Tebi ni{ta nije skriveno. Ja to nisam rekao, niti
uop}e poèlio, niti sam na to pomislio. Zato je
odmah nakon toga rekao:"Ti zna{ {ta ja znam, a
je skriveno zna{. Ja sam im samo ono govorio
{to si im Ti naredio da im prenesem: "Ibadet
~inite Allahu, i mome i svome Gospodaru!" Ja
ih nisam pozivao izuzev u ono {to si mi Ti naredio da
ih pozivam: "Ibadet ~inite Allahu, i mome i svome
Gospodaru!" Ovo je to {to sam im rekao.
"I ja sam njima svjedok bio dok sam me|u
njima bio." Ja sam bio svjedok njihovih djela dok
sam me|u njima bio. "A kad si mi Ti du{u uzeo,
Ti si ih jedini nadzirao; Ti nad svim bdi{."
Ebu-Davud et-Tajalisi prenosi od Ibni-'Abbasa da je
rekao: (192) Jedne prilike nam je Poslanik drào govor
u kome je rekao: O ljudi, vi }ete biti proìvljeni i stati
pred Allaha bosi, goli i neobrezani:
"Onako kako smo prvi put iz ni{ta stvorili,
tako }emo ponovo iz ni{ta stvoriti." (21:104)
Prvi ~ovjek koji }e se na Kijametskom danu pokriti
jeste Ibrahim, a.s. Tada }e se pojedini ljudi iz mog
ummeta odvesti na lijevu stranu. Ja }u na to re}i: "To
su moji ashabi!" Meni }e se odgovoriti: "Ti ne zna{ {ta
su oni radili nakon tvoje smrti." Ja }u tada re}i kao {to
je rekao ('Isa) iskreni rob Allahov: "I ja sam nad njima
bdio dok sam me|u njima bio, a kad si mi Ti du{u
uzeo, Ti si ih jedini nadzirao; Ti nad svim bdi{. Ako ih
kazni{, robovi su Tvoji, a ako im oprosti{, silan i mudar
Ti si." Meni }e se tada re}i: "Ovi su neprestano radili
suprotno onome {to im je nare|eno od momenta
kada si ih napustio." Ovaj hadis prenosi i El-Buhari od
Mugire ibn Nu'mana tuma~e}i ovaj ajet.

5 El-Maida / Trpeza
408
"Ako ih kazni{, robovi su Tvoji, a ako im
oprosti{, silan i mudar Ti si." Ovaj ajet upu}uje na
to da je kona~na presuda kod Allaha, d`.{., i na
odricanje od kr{}ana koji su lagali na Allaha i
Njegovog poslanika i Allahu pripisali druga, suprugu i
dijete. Daleko je Allah iznad onoga {to mu pripisuju.
Ovaj ajet ima veliku vrijednost i dubok smisao. U
hadisu se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., proveo cijelu
no} u namazu ponavljaju}i ovaj ajet.
Imam Ahmed prenosi od Ebi-Zerra, r.a., da je
rekao: (193) Jedne je no}i Poslanik, s.a.v.s., klanjao sve
do zore u~e}i ajet: "Ako ih kazni{, robovi su Tvoji, a
ako im oprosti{, silan i mudar Ti si", koji je izgovarao i
na rukuu i na sed`di. Kada je osvanuo, ja sam ga
upitao: "O Allahov Poslani~e, neprestano si u~io ovaj
ajet i na rukuu i na sed`di sve dok nije svanulo?" On
odgovori: "Ja sam molio Gospodara svoga da mi
dozvoli {efaat mom ummetu, pa mi je to odobrio i
moj {efaat }e sti}i, ako Allah da, sve one koji ne budu
~inili {irk."
Ibn Ebi-Hatim prenosi od 'Abdullaha ibn 'Amra
ibnil-'Asa: (194) "...da je Poslanik, s.a.v.s., prou~io
rije~i 'Isaa: "Ako ih kazni{, robovi su Tvoji, a ako im
oprosti{, silan i mudar Ti si." Zatim je podigao ruke i
rekao: "Allahu dragi, ja Te molim za moj ummet", i
zaplakao, pa je Allah rekao: "O Dìbrile, idi do
Muhammeda" - a tvoj Gospodar najbolje zna - "i pitaj
ga za{to pla~e." Dìbril je do{ao do njega i upitao ga,
pa mu je Poslanik, s.a.v.s., odgovorio, a Allah to ve}
zna, pa mu je Allah rekao: "O Dìbrile, idi do
Muhammeda i reci mu: Mi }emo ti udovoljiti ono {to
traì{ za svoj ummet i ne}emo te oàlostiti."

- Allah }e re}i: "Ovo je Dan u kome }e
iskrenima od koristi iskrenost njihova biti;
njima }e dènetske ba{~e, kroz koje teku
rijeke, pripasti; vje~no i dovijeka u njima }e
ostati. Allah }e zadovoljan njima biti, a i oni
Njim. To }e veliki uspjeh biti!" /119/ -
Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i nad
onim {to je na njima; On sve moè! /120/

Allah, d`.{., odgovaraju}i Svome robu i poslaniku
'Isau, a.s., i upu}uju}i ga na odricanje od kr{}ana,
nevjernika koji su lagali na Allaha i Njegova poslanika,
i na to da jedino On daje kona~nu presudu, kaè:
"Ovo je Dan u kome }e iskrenima od koristi
iskrenost njihova biti." Ibn-'Abbas veli: To je dan
u kome }e muwehhidima (monoteistima) koristiti
njihov tewhid."Nj ma }e dènetske ba{~e, kroz
koje teku rijeke, pripasti, vje~no i dovijeka }e
u njima ostati." U njima }e boraviti i iz njih ne}e
izlaziti. "Allah }e zadovoljan njima biti, a i oni
Njim." Kao {to Allah, d`.{., u drugom ajetu kaè:
"A zadovoljstvo Allahovo ve}e je od svega
toga." (9:72) "To }e veliki uspjeh biti!" To je
najve}i uspjeh, jer Allah kaè:
"Za ovako ne{to neka se trude trudbenici!"
(37:61)
"I neka se za to natje~u oni koji se ho}e
natjecati!" (83:26)
"Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i
nad onim {to je na njima; On sve moè!" Allah
je tvorac i vlasnik svega i On svim stvarima raspolaè
kako On ho}e. Sve je, dakle, u Njegovom vlasni{tvu i
pod Njegovom voljom i mo}i. Njemu niko nije sli~an,
niti ravan. On nema oca niti djeteta i supruge i nema
drugog boga i gospodara osim Njega.
Ibn-Wehb prenosi da je 'Abdullah ibn 'Umer rekao:
"Sura El-Maide posljednja je sura koja je objavljena."

i

Ovim je zavr{ena, hvala Allahu,
d`.{., sura El-Maide.

409

6 El - Enam / Stoka
417

6
EL-EN'AM / STOKA
OBJAVLJENA U MEKI,165 AJETA

El-'Avfi prenosi da je Ibn-'Abbas rekao: "Sura El-
En'am objavljena je u Meki." A Et-Taberani prenosi da
je Ibn-'Abbas rekao: "Sura El-En'am objavljena je
kompletna no}u u Meki, i sa njom je si{lo 70. 000
meleka koji su naglas tesbih ~inili Allahu." A El-Hakim
u svom "Mustedreku" prenosi od Dàbira da je rekao:
(195) "Kada je objavljena sura El-En'am, Allahov
Poslanik, s.a.v.s., izgovorio je: "subhanallah", a zatim
rekao: "Ovu je suru dopratio toliki broj meleka da su
potpuno zatvorili horizont." El-Hakim kaè da je ovo
predanje vjerodostojno i odgovara kriterijima
Muslimovim.
Ibn-Merdewejh prenosi od Enesa ibn Malika da je
Poslanik, s.a.v.s., rekao: (196) "Sura El-En'am si{la je sa
povorkom meleka koja je prekrila obzorje, njihovi su
glasovi brujali, a zemlja se tresla od njihovog (tesbiha)
veli~anja Allaha. A Poslanik, s.a.v.s., izgovarao je:
Subhanallahil 'Azim, Subhanallahil 'Azim."

U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog
"Hvaljen neka je Allah, Koji je nebesa i Zemlju
stvorio i tmine i svjetlo dao, pa opet oni koji
ne vjeruju - druge sa Gospodarom svoj m
izjedna~uju "/1/

i
!

"On vas od zemlje stvara i ~as smrti odre|uje,
i samo On zna kada }e Smak svijeta biti, a vi
opet sumnjate." /2/
"On je Allah na nebesima i na Zemlji, On zna i
{to krijete i {to pokazujete, i On zna ono {to
radite." /3/

Allah, d`.{., hvali Svoje uzvi{eno bi}e za stvaranje
nebesa i Zemlje kao prebivali{ta Svojih robova i
stvaranje tmine i svjetla, kojima se ljudi koriste no}u i
danju. Tminu spominje u mnoìni, a svjetlost (nur) u
jednini, jer je svjetlost odabranija. Kao {to Allah, d`.{.,
kaè: "Zdesna i sa lijevih stra-na." (16:47) Zatim
Allah, d`.{., kaè: "...pa opet oni koji ne vjeruju -
druge sa Gospodarom svojim izjedna~uju "; i
pored svega toga, pojedini Njegovi robovi Njega ne
vjeruju, druge Mu ravnim smatraju i dijete i suprugu
pripisuju. Daleko je Allah iznad svega toga!

!

Izuzev ajeta broj: (20), (23), (91), (93), (114), (141), (151), (152) i
(153) koji su objavljeni u Medini nakon sure El-Hidr.
"On vas od zemlje stvara." Ovdje se misli na
Adema, a.s., praoca svih ljudi. "...i ~as smrti
odre|uje i samo On zna kada }e Smak svijeta
biti". Se'id ibn Dùbejr prenosi da je Ibn-'Abbas
rekao: "...i ~as smrti odre|uje", zna~i smrt. "...i
samo On zna kada }e Smak svijeta biti", zna~i
Sudnji dan. A Allahove, d`.{., rije~i: / kod Njega,
zna~e da to niko ne zna osim Njega. To potvr|uje
ajet:
"To zna jedino Gospodar moj, On }e ga u
Njegovo vrijeme otkriti..." (7:187)
"...a vi opet sumnjate". Es-S'ad i drugi kaù:
"Zna~i, sumnjate u Sudnji dan." "On je Allah na
nebesima i na Zemlji, On zna i {to krijete i {to
pokazujete, i On zna ono {to radite." Mufesiri
se razilaze u tuma~enju ovog ajeta, ali su svi saglasni
da se ne moè prihvatiti tuma~enje prvih "dèhmijja",
koji kaù, a Allah je daleko iznad onoga {to oni
govore, da se On nalazi na svakom mjestu.
272

Najispravnije je tuma~enje onih koji kaù: "On, Allah,
Taj je Kome se dove upu}uju i na nebesima i na
Zemlji", tj. Njega oboàva i Njemu pripisuje svojstva
savr{enstva sve {to je na nebesima i Zemlji. Svi ga oni
nazivaju imenom Allah i njemu se obra}aju sa
strahopo{tovanjem, izuzev onih koji su nevjernici
izme|u ljudi i dìna. Po ovom tuma~enju ovaj ajet
ima isto zna~enje kao i ajet:
"On je Bog i na nebu i na Zemlji..." (43: 84)
Zna~i: On je Bog onih koji su na Zemlji i onih koji su
na nebesima.
273
"On zna i {to krijete i {to
pokazujete", bilo da su rije~i ili stanja (djela). "On

272
Ova zabludjela sekta pripisuje se njenom osnivau, Dehm ibn
Safvanu. Njeni pripadnici smatraju da je Allah, d.., na svakom
mjestu! Meutim, neispravnost je tog miljenja oita, i ono pada pred
prvim suoavanjem sa jasnim i nepobitnim dokazima iz Kur'ana i
sunneta, koji jasno potvruju da je Allah, d.., iznad Svojih
stvorenja, nad Ar se uzvisio. Allah, d.., daleko je iznad onoga to o
Njemu dehmijje govore. Naalost, jo i danas ima meu
muslimanima onih koji to miljenje zagovaraju, i njih je, naalost,
mnogo. Allah, d.., kae:
"Ako bi se ti poko-ravao veini onih koji ive na Zemlji, oni bi te od
Allahova puta odvratili." (6:116) Ova opasna novotarija do nas je
dola od jevreja, Allah ih prokleo, na elu sa Dehm ibn Safvanom,
koji ju je naslijedio od D'ad ibni Dirhema, a ovaj od Eban ibn
Semana, a on od Taluta, sestria Lebida ibn El-'Asama, a on od svoga
daide Lebid ibn El-'Asama, jevreja koji je napravio sihr Poslaniku,
s.a.v.s. Iz ovoga se jasno vidi da je sened ovog pravca sazdan na
tminama koje se isprepliu sve do prokletog ejtana. Allahu se
utjeemo od ponienja, propasti i loeg svretka. Iz svega navedenog
jasno se d vidjeti da je neis-pravno miljenje koje kae da je Allah
na svakom mjestu, ak da je ono i kufr. Allah nas zatitio od toga!
273
Tj. Njega oboavaju oni koji su na nebesima i oni koji su na
Zemlji.

6 El - Enam / Stoka
418
zna ono {to radite", zna sve {to ~inite, bilo dobro
ili lo{e.

"A nevjernicima ne do|e ni jedan dokaz od
Gospodara njihova od koga oni glave ne
okrenu." /4/
"Oni smatraju da je la` istina koja im dolazi,
ali njima }e sigurno sti}i vijesti onoga ~emu se
rugaju." /5/

i

"Zar oni ne znaju koliko smo Mi naroda prije
njih uni{tili, kojima smo na Zemlji mogu}nosti
davali kakve vama nismo dali i kojima smo
ki{u obilatu slali i u~inili da rijeke pored njih
teku, pa smo ih, zbog grijehova njihovih,
uni{tavali, i druga pokoljenja, poslije njih,
stvarali." /6/

Allah, d`.{., u ovim ajetima govori nam o
mu{ricima koji uporno nije~u tewhid Allaha, i da oni,
svaki put kada im do|e dokaz ili nadnaravno djelo
kao potvrda Allahovog tewhida, okre}u svoje glave i
uop}e se na to ne osvr}u. Allah, d`.{., kaè:
Oni smatraju da je la` istina koja im dolaz ,
ali njima }e sigurno sti}i vijesti onoga ~emu se
rugaju." Ovo je prijetnja za njihovo poricanje istine,
tako {to }e im neminovno sti}i vijesti o onome {to su
poricali. Njih }e sti}i njihova zabluda i sigurno }e
iskusiti njene posljedice. Zatim ih Allah, d`.{.,
upozorava na to da }e ih zadesiti velika patnja i kazna
na ovom svijetu, koja je zadesila njima sli~ne iz
prija{njih pokoljenja, koji su bili sna`niji i bogatiji od
njih, imali vi{e potomaka i bili na ve}em stupnju
razvoja, pa im kaè: "Zar oni ne znaju koliko smo
Mi naroda prije njih uni{tili, kojima smo na
Zemlji mogu}nosti davali kakve vama nismo
dali", a zatim kaè: "...i kojima smo ki{u obilatu
slali i u~inili da rijeke pored njih teku", zna~i,
pove}ali smo im koli~inu ki{e sa neba i broj izvora
vode na zemlji, odga|aju}i im kaznu i prepu{taju}i im
da jo{ vi{e grijeha zarade. A zatim: "...pa smo ih,
zbog grijehova njihovih uni{tavali". Rije~ ovdje
zna~i, tj. zbog grijehova njihovih, "...i druga
pokoljenja, poslije njih, stvarali", tj. druga
pokoljenja nakon njih stvarali kako bismo i njih
isku{ali. Oni su, me|utim, postupali isto kao i njihovi
prethodnici i bili poput njih uni{tavani. Zato se i vi
~uvajte da vas ne zadesi ono {to je njih zadesilo, jer, vi
niste Allahu draì od njih, a va{ je Poslanik na ve}em
stupnju kod Allaha od njihovog poslanika. Vi ste,
dakle, pre~i za kaznu od njih, da nije Allahove milosti i
Njegove dobrote.

A i da ti Knjigu na papiru spustimo i da je
oni rukama svojim opipaju, opet bi sigurno
rekli oni koji ne}e da vjeru u "Ovo nije ni{ta
drugo do prava vrad`bina." /7/
j :

j :
Oni govore: "Trebalo je da mu se po{alje
melek!" A da meleke po{aljemo, s njima bi
svr{eno bilo, ni jedan ~as vremena im se ne bi
vi{e dao. /8/
"A da ga melekom u~inimo, opet bismo ga
kao ~ovjeka stvorili i opet bismo im u~inili
nejasnim ono {to im nije jasno." /9/
"Poslanicima su se i prije tebe rugali, pa je one
koji su im se rugali stiglo ba{ ono ~emu su se
rugali." /10/
Reci: "Putujte po svijetu, zatim pogledajte
kako su zavr{ili oni koji su poslanike la`nim
smatrali!" /11/

Allah, d`.{., obavje{tava nas o mu{ricima i
njihovom upornom odbijanju istine, te o njihovim
izmi{ljotinama i polemikama o tom pitanju. "A i da
ti Knjigu na papiru spustimo i da je oni
rukama svojim opipaju", tj. da je oni svojim o~ima
vide i budu direktni svjedoci njena silaska, "...opet bi
sigurno rekli oni koji ne}e da vjeru u "Ovo
nije ni{ta drugo do prava vrad`bina." Ovim
nam Allah, d`.{., govori o njihovom nijekanju pojava
koje se opaàju osjetilima. "Oni govore: "Trebalo
je da mu se po{alje melek!" da bi zajedno sa njim
opominjao ljude. Allah d`.{. im odgovara: "A da
meleke po-{aljemo, s njima bi svr{eno bilo, ni
jedan ~as vremena im se ne bi vi{e dao." Zna~i,
kada bi meleki si{li, a oni ostali u svom nevjerstvu,
sna{la bi ih kazna od Allaha. Kao {to Allah, d`.{., u
drugom ajetu kaè:
"Onoga dana kada ugledaju meleke
grje{nici se ne}e radovati..." (25:22) Dalje Allah,
d`.{., kaè: "A da ga melekom u~inimo, opet
bismo ga kao ~ovjeka stvorili i opet bismo im
u~inili nejasnim ono {to im nije jasno." Ed-
Dahhak prenosi od Ibn- 'Abbasa: "A da im je melek
6 El - Enam / Stoka
419
do{ao, do{ao bi im u obliku ~ovjeka, jer oni nisu u
stanju gledati u meleke zbog njihovog nura." "...opet
bismo im u~inili nejasnim ono {to im nije
jasno", tj. kada bi do{ao melek u ljudskom obliku,
opet bi im bilo nejasno, isto kao {to oni sami sebi ne
mogu objasniti njihovo neprihvatanje objave. Allah,
d`.{., iz Svoje milosti, svakoj skupini stvorenja {alje
poslanika izme|u njih, da bi jedni druge pozivali i
kako bi im omogu}io da se koriste jedni drugima
razgovorom i pitanjima. Allah, d`.{., kaè:
"...kad im je jednog izme|u njih kao
poslanika poslao..." (3:164)
Allahove, d`.{., rije~i: "Poslanicima su se i prije
tebe rugali, pa je one koji su im se rugali
stiglo ba{ ono ~emu su se rugali", predstavljaju
utjehu Poslaniku, s.a.v.s., za poricanje i odbijanje istine
od strane njegovog naroda i obe}anje njemu i
vjernicima da }e oni pobijediti na ovom i budu}em
svijetu. Zatim Allah, d`.{., kaè: Reci: "Putujte po
svijetu, zatim pogledajte kako su zavr{ili oni koji su
poslanike la`nim smatrali!", tj. porazmislite u sebi o
prija{njim narodima koje je Allah èstoko kaznio i na
ovom i na onom svijetu zbog njihovog poricanja
poslanika i kako je spasio poslanike i iskrene vjernike
me|u Svojim robovima.

Upitaj: "îje je sve ono {to je na nebesima i na
Zemlji?" - i odgovori: "Allahovo!" On je sebi
propisao da bude milostiv. On }e vas na
Sudnjem danu sakupiti, u to nema nikakve
sumnje; oni koji su sebe upropastili, pa - oni
ne}e vjerovati. /12/

,
"Njemu pripada sve {to postoji u no}i i danu;
On sve ~uje i sve zna." /13/
Reci: "Zar da za za{titnika uzmem nekog
drugog osim Allaha, stvoritelja nebesa i
Zemlje? On hrani, a Njega niko ne hrani!"
Reci: "Meni je nare|eno da budem prvi me|u
onima koji se pokoravaju", - i: "Nikako ne budi
od onih koji Mu druge ravnim smatraju!" /14/
Reci: "Ako ne budem poslu{an svome
Gospodaru ja se pla{im patnje na Velikom
danu." /15/
"A onaj ko toga dana bude po{te|en, On mu
se smilovao, i to je o~iti uspjeh." /16/

Allah, d`.{., obavje{tava nas da On vlada nebesima
i Zemljom i svim {to se na njima nalazi, i da se
obavezao da }e biti milostiv. To potvr|uje hadis kojeg
prenose El-Buhari i Muslim preko A'me{a od Ebu-
Hurejrea, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (196)
"Kada je Allah stvorio stvorenja, napisao je u knjizi koja
se nalazi kod Njega iznad 'Ar{a: Moja milost
prevladava Moju srd`bu." A Allahove, d`.{., rije~i: "On
}e vas na Sudnjem danu sakupiti, u to nema nikakve
sumnje." Odre|eni ~lan (lam) u ovom kontekstu uvod
je u zakletvu, pa se Allah, d`.{., kune Svojim uzvi{enim
bi}em da }e sve ljude sakupiti na Sudnjem danu, u
koji ne sumnjaju vjernici, a nev-jernici se o tom pitanju
u svojoj sumnji kolebaju. Et-Tirmizi prenosi hadis:
(198) "Svaki }e poslanik imati svoje vrelo, a ja se
nadam da }e najvi{e ljudi biti na mom vrelu." "Oni
koji su sebe upropastili" na Sudnjem danu, "pa -
oni ne}e vjerovati". Oni ne vjeruju u Kijametski dan
i ne boje se njegovih strahota. "Njemu pripada sve
{to postoji u no}i i danu", tj. svako stvorenje u
svemiru Njegov je rob i On ga je stvorio. "On sve
~uje i sve zna." On ~uje sve {to Njegova stvorenja
kaù i zna za svaki njihov pokret i najskrivenije tajne.
Zatim Allah, d`.{., kaè Svome robu i poslaniku
Muhammedu, s.a.v.s., kojeg je poslao sa
veli~anstvenim tewhidom i pravednim [erijatom i
naredio mu da poziva na Allahov pravi put: Reci:
"Zar da za za{titnika uzmem nekog drugog
osim Allaha, stvoritelja nebesa i Zemlje?", tj. ja
nikog ne}u uzeti za za{titnika osim Allaha, Kome niko
nije ravan, Koji je stvorio nebesa i Zemlju bez
prija{njeg uzora. "On hrani, a Njega niko ne
hrani!", tj. ne jede. Reci: "Meni je nare|eno da
budem prvi me|u onima koji se pokoravaju",
od ovog ummeta (naroda) - i: "Nikako ne budi od
onih koji Mu druge ravnim smatraju!" Reci:
"Ako ne budem poslu{an svome Gospodaru, ja
se pla{im patnje na Velikom danu", zna~i: na
Sudnjem danu. "A onaj ko toga dana bude
po{te|en" od kazne "On mu se smilovao, i to je
o~iti uspjeh." Uspjeh je dobit, suprotno gubitku,
kao {to Allah, d`.{., kaè: "I ko bude od vatre
udaljen i u Dènnet uveden, taj je postigao
uspjeh." (3:185)
6 El - Enam / Stoka
420

"Ako te od Allaha neka nevolja pogodi - pa,
niko je osim Njega ne moè otkloniti; a ako ti
kakvo dobro podari - pa, samo je On
svemo}ni",/17/
"i jedini je On Vladar nad robovima Svojim; On
je Mudar i Sveznaju}i"./18/
Reci: "Ko je svjedok najpouzdaniji?" - i
odgovori: "Allah, On }e izme|u mene i vas
svjedok biti. A meni se ovaj Kur'an objavljuje
da njime vas i one do kojih on dopre opo-
minjem. Zar vi, zaista, tvrdite da pored Allaha
ima i drugih bogova?" Reci: "Ja ne tvrdim."
Reci: "Samo je On - Bog, i ja nemam ni{ta s
time {to vi smatrate druge Njemu ravnim."
/19/
"Oni kojima smo knjigu dali poznaju Poslanika
kao {to poznaju sinove svoje; oni koji su sebe
upropastili, pa - oni ne}e vjerovati." /20/
"Ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu
govori laì ili ne priznaje dokaze Njegove?
Nepravedni zaista ne}e uspjeti!" /21/

i
!

Allah, d`.{., u ovim nas ajetima obavje{tava da
jedini On {teti i koristi i da postupa sa Svojim
stvorenjima kako On ho}e, i da niko ne moè
mijenjati Njegovu odredbu niti je poni{titi. "Ako te
od Allaha neka nevolja pogodi - pa, niko je
osim Njega ne moè otkloniti; a ako ti kakvo
dobro podari - pa, samo je On svemo}ni", kao
{to su rije~i Allaha:
"Milost koju Allah podari ljudima niko ne
moè uskratiti, a ono {to On uskrati niko ne
moè poslije Njega dati..." (35:2) El-Buhari
prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., ~esto izgovarao
slijede}e rije~i: (199) "Allahu dragi, niko ne moè
sprije~iti ono {to Ti podari{ i niko ne moè dati ono
{to Ti sprije~i{, i bogata{u kod Tebe ne}e koristiti
bogatstvo!" Zato Allah, d`.{., kaè: "I jedini je On
Vladar nad robovima Svojim", tj. On je Taj Kome
su sva stvorenja povinovala svoja lica i sva Njemu
pokorna, te se pred Njim i pod Njegovom vla{}u u
poslu{nosti Njemu smirila. "On je Mudar", u svim
Svojim djelima, "i Sveznaju}i", zna {ta svakoj stvari
pripada, te ne daje niti brani, nego samo onom ko to
zasluùje. Zatim Allah, d`.{., kaè: Reci: "Ko je
svjedok najpouzdaniji?", tj. ko najbolje svjedo~i - i
odgovori: "Allah, On }e izme|u mene i vas
svjedok biti", tj. On zna zbog ~ega sam ja vama
do{ao. "A meni se ovaj Kur'an objavljuje da
njime vas i one do kojih on dopre
opominjem", tj. on je opomena svakom do koga
do|e. Do koga god ovaj Kur'an do|e on se smatra
isto kao i onaj ko je vidio Poslanika, s.a.v.s., i sa njim
razgovarao. 'Abdur-Rezzak prenosi od Ma'mera, a
ovaj od Katadeta, da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (200)
"Dostavljajte poruku od Allaha do koga do|e samo
jedan ajet Kur'ana, do njega je do{la Allahova
naredba."
"Zar vi, zaista, tvrdite", o nevjernici (mu{rici),
"...da pored Allaha ima i drugih bogova?"
Reci: "Ja ne tvrdim", kao {to Allah, d`.{., u drugom
ajetu kaè: "...pa ako oni posvjedo~e, ti im ne
moj povjerovati" (6:150). Reci: "Samo je On -
Bog, i ja nemam ni{ta s time {to vi smatrate
druge Njemu ravnim." Zatim nas Allah, d`.{.,
obavje{tava da su jevreji i kr{}ani znali za dolazak
Muhammeda, s.a.v.s., i njegovu ulogu, isto kao {to
poznaju svoju vlastitu djecu. Zato {to su svi poslanici
donosili radosnu vijest o dolasku poslanika
Muhammeda, o njegovim osobinama, mjestu
njegova ro|enja, mjestu u koje }e u~initi Hid`ru i
opisima njegovog ummeta (njegovih sljedbenika).
Zato Allah, d`.{., odmah nakon toga kaè: "...oni
koji su sebe upropastili, pa - oni ne}e
vjerovati" u ovu radosnu vijest koju su poslanici
nagovje{tavali. Zatim, Allah, d`.{., kaè: "Ima li
nepravednijeg od onoga koji o Allahu govori
la` ili ne priznaje dokaze Njegove?", tj. nema
ve}eg nasilnika od onoga koji tvrdi da ga je Allah
poslao (da mu silazi objava), a Allah ga nije poslao, a
zatim nema ve}eg silnika od onoga koji pori~e
Allahove dokaze. "Nepravedni zaista ne}e
uspjeti ", tj. ne}e uspjeti onaj koji potvara i onaj koji
pori~e.

6 El - Enam / Stoka
421

A na Dan kada ih sve sakupimo, pa upi-tamo
one koji su druge Njemu ravnim smat-rali:
"Gdje su vam boànstva va{a koja ste
bogovima dràli?" /22/
"ne}e im ni{ta drugo preostati nego da reknu:
Allaha nam, Gospodara nam na{eg, mi nismo
nikoga Allahu ravnim smatrali!" /23/
"Gledaj kako }e oni sami sebi lagati, a ne}e im
biti onih koje su bili izmislili!" /24/

,

i, i
"Ima onih koji dolaze da te slu{aju ali Mi smo
na srca njihova zastore stavili, da Kur'an ne bi
razumjeli, i gluhim ih u~inili, pa i ako bi sve
dokaze vidjeli, opet u njih ne bi povjerovali. A
kada ti dolaze da se s tobom raspravljaju,
govore oni koji ne vjeruju: To su samo
izmi{ljotine naroda davna{njih!" /25/
"Oni zabranjuju da se u Kur'an vjeruje, i sami
se od njega udaljavaju, i sami sebe
upropa{tavaju, a da i ne primje}uju." /26/

Allah, d`.{., obavje{tava nas o nevjernicima
(mu{ricima): "A na Dan kada ih sve sakupimo", tj. na
Sudnjem danu, pa ih Allah, d`.{., upita o kipovima i
onima koje su Allahu ravnim smatrali i njih mimo
Allaha oboàvali: "Gdje su vam boànstva va{a
koja ste bogovima dràli?", kao {to u drugom
ajetu stoji:
"A na Dan kad ih On pozove i upita: Gdje su
oni koje ste Meni ravnim smatrali?" (28:62)
"...ne}e im ni{ta drugo preostati nego da
reknu: Allaha nam, Gospodara nam na{eg, mi
nismo nikoga Allahu ravnim smatrali!", tj. ne}e
imati drugog dokaza. Ibn-Dèrir kaè da je pravilno
zna~enje ovog ajeta: Kada ih budemo ispitivali na
Sudnjem danu, njima ni{ta drugo ne}e preostati kao
opravdanje za {irk koji su ~inili Allahu, "...nego da
reknu: Allaha nam, Gospodara nam na{eg, mi
nismo nikoga Allahu ravnim smatrali!"
Gledaj kako }e oni sami sebi lagati, a ne}e im biti
onih koje su bili izmislili! Kao {to Allah, d`.{., u
drugom ajetu kaè:
"... i potom upitani: Gdje su oni kojima ste se
klanjali, a ne Allahu?" -"Izgubili su nam se iz
vida" - odgovorit }e. (40:73-74)
"Ima onih koji dolaze da te slu{aju, ali Mi
smo na srca njihova zastore stavili, da Kur'an
ne bi razumjeli, i gluhim ih u~inili, pa i ako bi
sve dokaze vidjel opet u nj h ne bi povje-
rovali", tj. oni dolaze da ~uju tvoje u~enje, ali to
njima ni{ta ne vrijedi, jer im je Allah zastore na njihova
srca stavio, da ne razumiju Kur'an, a u{i njihove u~inio
gluhim na svaki koristan govor. Zato, ma koliko jasnih
dokaza vidjeli, oni u njih ne}e povjerovati, i oni ne
razumiju niti su u stanju pravilno prosu|ivati. Kao {to
Allah, d`.{., u drugom ajetu kaè: "Da Allah zna da
od njih moè biti ikakva dobra, u~inio bi da
~uju." (8:23)
A kada ti dolaze da se s tobom rasprav-
ljaju", tj. da se s tobom laìma prepiru o istini,
"govore oni koji ne vjeruju: "To su samo
izmi{ljotine naroda davna{njih!", tj. preuzete iz
knjiga naroda prija{njih. "Oni zabranjuju da se
Kur'an vjeruje, i sami se od njega udaljavaju",
tj. oni drugima brane da slijede istinu, Poslanika
vjeruju i Kur'anu se pokoravaju, a "...i sami se od
njega udaljavaju", pa ~ine dva veoma ru`na djela;
oni se ne koriste, niti dopu{taju da se bilo ko drugi
koristi. "...i oni sami sebe upropa{tavaju, a da i
ne primje}uju", tj. oni ovim svojim postupkom
nikog drugog ne uni{tavaju nego samo sebe i
njegova se {teta vra}a samo njima, a da toga nisu ni
svjesni.

A da ti je vidjeti kako }e, kad pred Vatrom
budu zadràni, re}i: "Da nam je da povra}eni
budemo, pa da dokaze Gospodara na{eg ne
pori~emo i da vjernici postanemo!" /27/
"Ne, ne! njima }e o~evidno postati ono {to su
prije krili; a kada bi bili povra}eni, opet bi
nastavili raditi ono {to im je bilo zabranjeno,
jer oni su doista la`ljivci",/28/
i rekli bi: "Nema ìvota osim na ovom svijetu
i mi ne}emo biti oìvljeni!" /29/

A da ti je vidjeti kako }e, kada pred
Gospodarem svojim budu zaustavljeni i kad ih
On upita: "Zar ovo nije istina?" - odgovoriti:
"Jeste, tako nam Gospodara na{eg!" - a i kako
6 El - Enam / Stoka
422
}e On re}i: "E, pa iskusite onda patnju zbog
toga {to niste vjerovali!" /30/

Allah, d`.{., spominje stanje nevjernika, kada budu
na Sudnjem danu zaustavljeni nad Vatrom i budu
vidjeli okove i lance koji se u njoj nalaze, i ugledaju
njene uàse i strahote, oni }e tada re}i: "Da nam je
da povra}eni budemo, pa da dokaze
Gospodara na{eg ne pori~emo i da vjernici
postanemo!", tj. oni }e tada zaèljeti da se povrate
na ovaj svijet, kako bi radili dobra djela i ne bi poricali
Allahove dokaze, nego u njih vjerovali. Allah, d`.{.,
kaè da oni nisu iskreni u svojim prièljkivanjima, pa
kaè: "Ne, ne! Njima }e o~evidno postati ono {to su
prije krili"; tj. tada }e im se jasno pokazati njihov kufr,
koji su prije u sebi prikrivali, i oni ne}e traìti povratak
na ovaj svijet iz èlje za imanom, nego iz straha od
kazne koju su svojim o~ima ugledali, a koja im je
pripremljena zbog njihovog nevjerstva u kom su bili.
Oni }e, dakle, traìti da se vrate na ovaj svijet samo da
bi se spasili Vatre koju su ugledali. Zato Allah, d`.{.,
kaè: "...a kada bi bili povra}eni, opet bi
jer oni su doista la`ljivci", u svome traènju da se
vrate na ovaj svijet kako bi bili vjernici. Zatim Allah,
d`.{., kaè za njih da kada bi se oni vratili na ovaj
svijet, da bi se vratili svom nevjerstvu, suprotstavljanju
Allahovim, d`.{., nare|enjima i svojim izjavama:
"Nema ìvota osim na ovom svijetu i mi
ne}emo biti oìvljeni!"
"A da ti je vidjeti kako }e, kada pred
Gospodarom svojim budu zaustavljeni i kad ih
On upita: Zar ovo nije istina?", tj. zar ovo va{e
proìvljenje nije istina? A ne neistina, kako ste vi
smatrali? - odgovoriti: "Jeste, tako nam
Gospodara na{eg!" - a i kako }e On re}i: "E pa
iskusite onda patnju zbog toga {to niste
vjerovali!", tj. zbog toga {to ste ga poricali, pa sada
iskusite njegove pote{ko}e.

Oni koji ne vjeruju da }e pred Allaha stati
nastradat }e kad im iznenada âs oìvljenja
do|e, i re}i }e: "O, àlosti na{e, {ta smo sve na
Zemlji propustili!" i grijehe}e svoje na le|ima
svojim nositi, a uàsno je ono {to }e uprtiti!
/31/
"@ivot na ovom svijetu samo je igra i zabava, a
onaj svijet je, zaista, bolji za one koji se Allaha
boje. Za{to se ne opametite?" /32/

Allah, d`.{., obavje{tava nas o propasti onoga ko
porekne Susret sa Njim, o gubitku njegove nade kada
ga iznenadi Sudnji dan, o njegovom kajanju za ono
{to je propustio od dobrih djela i {to je po~inio od
lo{ih. Zato Allah, d`.{., kaè: "Nastradat }e kad im
iznenada âs oìvljenja do|e, i re}i }e: O
àlosti na{e, {ta smo sve na Zemlji
propustili!", tj. sebi dozvolili od djela sa kojima
Allah, d`.{., nije zadovoljan. "I grijehe }e svoje na
le|ima svojim nositi, a uàsno je ono {to }e
uprtiti!" Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ibn-Merzuka da
je rekao: "Kada nevjernik ili veliki grje{nik bude izlazio
iz kabura, njega }e do~ekati osoba u liku najru`nijeg
~ovjeka, sa najgorim mirisom. On }e mu tada re}i: Ko
si ti? Zar me ne poznaje{, odgovorit }e. On }e mu
re}i: Ne, tako mi Allaha, samo vidim da ti je Allah dao
ruàn izgled i lo{ miris. Ja sam tvoja lo{a djela koja si
~inio na dunjaluku, ona su ovako izgledala i ovako se
~ula. Kako si ti mene 'jahao' na dunjaluku, ja }u sada
tebe 'jahati', re~e on." To su rije~i Gospodara: "I
grijehe }e svoje na le|ima svojim nositi..."
"@ivot na ovom svijetu samo je igra i zabava",
tj. ve}ina ìvota na ovom svijetu je takva. "...a onaj
svijet je, zaista, bolji za one koji se Allaha boje. Za{to
se ne opametite?"

"Mi znamo da tebe zaista àlosti {to oni
govore. Oni, doista, ne okrivljuju tebe da si ti
laàc, nego nevjernici pori~u Allahove rije~i."
/33/

!
"A poslanici su prije tebe la`nim smatrani, pa
su trpjeli {to su ih u la` ugonili i mu~ili sve
dok im ne bi do{la pomo} Na{a - a niko ne
moè Allahove rije~i zamijeniti - i do tebe su
doprle o poslanicima neke vijesti." /34/
"Ako je tebi te{ko to {to oni glave okre}u,
onda, ako moè{, potraì kakav otvor u
Zemlji ili kakve ljestve na nebo, pa im donesi
jedno ~udo! Da Allah ho}e, On bi ih sve na
pravom putu sakupio; zato nikako ne budi od
onih koji to ne znaju " /35/
6 El - Enam / Stoka
423
"Odazvat }e se jedino oni koji su poslu{ni. - A
Allah }e umrle oìviti; zatim, Njemu }e se svi
vratiti." /36/

Allah, d`.{., tje{i Svoga Poslanika, s.a.v.s., zbog
neprihvatanja poziva od njegovog naroda i zbog
njihovog suprotstavljanja njemu, pa kaè: "Mi znamo
da tebe zaista àlosti {to oni govore", tj. Mi znamo za
to da oni odbijaju tvoj poziv i smatraju te la{cem i
znamo za tvoju àlost i tugu zbog toga. Kao {to Allah,
d`.{., u drugom ajetu kaè:
"...pa ne izgaraj od àlosti za njima" (35:8).
"Oni, doista, ne okrivljuju tebe da si laàc,
nego nevjernici pori~u Allahove rije~i", tj. oni
ne optuùju tebe za la`, nego oni nije~u istinu, i
grudima je svojim odbijaju. Sufjan es-Sevri prenosi da
je Alija, r.a., rekao: Ebu-Dèhl je rekao Poslaniku,
s.a.v.s.: "Mi ne smatramo tebe la{cem, nego mi ne
prihvatamo ono sa ~ime si ti do{ao." Pa je Allah, d`.{.,
objavio: "Oni, doista, ne okrivljuju tebe da si
laàc, nego nevjernici pori~u Allahove rije~i."
Ibn-Dèrir prenosi preko Esbata, da je Es-Suddi
rekao: Kada je bila Bitka na Bedru... pa se El-Ahnes
osamio sa Ebu-Dèhlom te mu rekao: "O Ebu El-
Hakem, kaì mi da li Muhammed istinu govori ili je
laàc? Ovdje nema nikog od Kurej{evi}a, izuzev nas
dvojice, da slu{a na{ razgovor." Ebu-Dèhl mu
odgovori: "Te{ko tebi! Muhammed je iskren ~ovjek i
on nikada nije slagao. Me|utim, ako (pleme) Ben-
-Kusajj preuzme zastavu (vo|stvo), napajanje
hodo~asnika zemzemom, brigu o Kabi i poslanstvo,
{ta }e onda ostati ostalim Kurej{evi}ima?" Na to se
odnose rije~i Allaha, d`.{.: "Oni, doista, ne
okrivljuju tebe da si laàc, nego nevjernici
pori~u Allahove rije~i."
"A poslanici su prije tebe la`nim smatrani,
pa su trpjeli {to su ih u la` ugonili i mu~ili sve
dok im ne bi do{la pomo} Na{a." Ovo su rije~i
utjehe Poslaniku, s.a.v.s., povodom odbijanja
njegovog poziva od pojedinih ljudi, naredba njemu
da bude strpljiv, kao {to su bili strpljivi odabrani me|u
poslanicima, i obe}anje za pomo} i pobjedu nakon
poricanja i nano{enja uvreda. A zatim je njima
(poslanicima) do{la pomo} i pobjeda na ovom
svijetu, kao {to }e oni biti pobjednici na budu}em
svijetu. Zato Allah, d`.{., kaè: "...a niko ne moè
Allahove rije~i zamijeniti", tj. rije~i kojima je
propisao pomo} i pobjedu Svojim iskrenim vjernicima
na ovom i na budu}em svijetu. Kao {to Allah, d`.{.,
kaè:

i
j
"Allah je zapisao: 'Ja i poslanici Moji sigurno
}emo po-bijediti!' Allah je, zaista, mo}an i
silan." (58:21) "...i do tebe su doprle o
poslanicima neke vijesti", tj. vijesti o tome kako su
oni potpomognuti i podràni protiv onih koji su ih
la`nim smatrali, pa ti u njima ima{ uzor i primjer.
Zatim Allah, d`.{., kaè: "Ako je tebi te{ko to
{to oni glave okre}u", tj. ako ti je te{ko {to oni od
tebe svoje glave okre}u, "onda, ako moè{,
potra` kakav otvor u Zemlji ili kakve ljestve
na nebo". Ibn-'Abbas kaè: "En-nefek je otvor, kanal,
pa da u nj u|e{ i donese{ im kakav dokaz, ili da sebi
napravi{ stepenice do neba, pa se na njih uspne{,
kako bi im do{ao sa kakvim dokazom koji je bolji od
onoga sa ~ime si im ve} do{ao, ako si to u stanju."
"Da Allah ho}e, On bi ih sve na pravom putu
sakupio; zato nikako ne budi od onih koji to
ne znaju!", tj. povjerovat }e samo onaj koji je ve}
zabiljeèn u Allahovom, d`.{., znanju da }e odabrati
iman nad kufrom, te mu je zbog toga ve} prije
propisana sre}a. "Odazvat }e se jedino oni koji
su poslu{ni", tj. tvome }e se pozivu odazvati, o
Muhammede, oni koji slu{aju i shvataju tvoj govor.
Kao {to Allah, d`.{., kaè:
"da opominje onoga ko ima pameti (onoga
ko e ìv), i da zasluè kaznu nevjernici"
(36:70). "A Allah }e umrle oìviti; zatim,
Njemu }e se svi vratiti." Ovdje se misli na
nevjernike, jer su njihova srca mrtva, pa ih poredi sa
onima ~ija su tijela mrtva, pa kaè: "A Allah }e
umrle oìviti; zatim, Njemu }e se svi vratiti."
Ove su Allahove, d`.{., rije~i jedan vid ismijavanja i
poniàvanja istih.

Oni govore: "Za{to mu Gospodar njegov ne
po{alje kakvo ~udo!" Reci: "Allah je kadar
poslati ~udo, ali ve}ina njih ne zna." /37/
"Sve ìvotinje koje po Zemlji hode i sve ptice
koje na krilima svojim lete svjetovi su poput
vas - u Knjizi Mi nismo ni{ta izostavili - i
sakupit }e se poslije pred Gospodarom
svojim." /38/
"A oni koji dokaze Na{e pori~u gluhi su i
nijemi, u tminama su. Onoga koga ho}e -
Allah stavlja u zabludu a onoga koga ho}e -
na pravi put izvodi." /39/
,
j

Allah, d`.{., obavje{tava nas o mu{ricima, da su
oni govorili: "Za{to mu Gospodar njegov ne
po{alje kakvo ~udo!", tj. nadnaravno djelo kakvo
su oni èljeli i uporno traìli, kao {to u drugom ajetu
stoji:
"Ne}emo ti vjerovati sve dok nam iz zeml e
ìvu vodu ne izvede{!" (17:90) Reci: "Allah je
kadar poslati ~udo, ali ve}ina njih ne zna", tj.
6 El - Enam / Stoka
424
Allah je, d`.{., to u stanju u~initi, ali Njegova mudrost
zahtijeva da se to odgodi, jer kada bi ga On poslao, a
oni se ne bi odazvali, spustio bi na njih Svoju kaznu.
"Kada bismo htjeli, Mi bismo im s neba jedan
znak poslali pred kojim bi oni {ije svoje
sagnuli." (26:4)
Sve ` votinje koje po Zemlji hode i sve
ptice koje na krilima svojim lete svjetovi su
poput vas." Katade veli: "Ptice su ummet
(zajednica), ljudi su ummet i dìni su ummet." A Es-
Suddi veli: "tj. stvorenja kao i vi". "u Knjizi Mi nismo
ni{ta izostavili", tj. kod Allaha, d`.{., znanje je o
svima njima, On ne zaboravlja ni~iju nafaku niti brigu
o njemu, bez obzira iz koje vrste on bio. Sve je to
poimenice i po broju zapisano u Knjizi kod Njega. U
njoj su zapisani svaki i najmanji pokreti i mirovanja
svih stvorenja. "...i sakupit }e se poslije pred
Gospodarom svojim", tj. svi }e oni biti proìvljeni
na Sudnjem danu. Allah, d`.{., kaè:
i
,
,
"...i kada se divlje ìvotinje saberu". (81:5)
Imam Ahmed prenosi od Ebu-Zerra, r.a., (201) da je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., ugledao kako se dvije ovce
tuku, pa je rekao: "O Ebu-Zerr, zna{ li ti zbog ~ega se
one tuku?" "Ne", odgovori on. "Ali, Allah zna i On }e
im presuditi (na Sudnjem danu)."
"A oni koji dokaze Na{e pori~u gluhi su i
nijemi, u tminama su", tj. oni su po svom
neznanju i neshvatanju sli~ni gluhom koji ne ~uje i
slijepom koji ne vidi i pored toga su u tminama u
kojima se ina~e ni{ta ne vidi, pa kako }e takvi prona}i
put i iza}i iz stanja u kome se nalaze? Allah, d`.{., za
takve kaè:
"Sli~ni su onima koji potpale vatru, i kada ona
osvijetli njihovu okolicu Allah im oduzme
svjetlo i ostavi ih u mraku, i oni ni{ta ne vide.
Gluhi, nijemi i slijepi su, nikako da se
osvijeste." (2:17-18) Zato Allah, d`.{., kaè:
"Onoga koga ho}e - Allah stavlja u zabludu a
onoga koga ho}e - na pravi put izvodi", tj. On
postupa sa Svojim stvorenjima kako On ho}e.

Reci: "Kaìte vi meni, ako istinu govorite, kad
bi vam do{la Allahova kazna ili vas iznenadio
Smak svijeta, da li biste ikog drugog osim
Allaha prizivali?" /40/
"Njega biste samo molili da, ako ho}e, otkloni
od vas ono za {to ste Ga molili, a ne bi vam ni
na um pali oni koje ste Mu ravnim smatrali."
/41/

l

"A poslanike smo i narodima prije tebe slali i
neima{tinom i bole{}u ih ka`njavali, ne bi li
poslu{ni postali." /42/
"Trebalo je da su poslu{ni postali kada bi im
kazna Na{a do{la! Ali, srca njihova su ostajala
tvrda, a {ejtan im je lijepim prikazao ono {to
su radili." /43/
"I kada bi zaboravili ono ~ime su opominjani,
Mi bismo im kapije svega otvorili; a kada bi se
onome {to im je dato obradovali, iznenada
bismo ih kaznili i oni bi odjednom svaku nadu
izgubili",/44/
"i zameo bi se trag narodu koji je ~inio z o, i
neka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova!"
/45/

Allah, d`.{., obavje{tava nas da On radi ono {to
ho}e, da sa Svojim stvorenjima postupa kako On
ho}e i da Njegovu odredbu niko ne moè promijeniti,
niti iko moè Njegovu odredbu prema stvorenjima
osujetiti izuzev Njega samog, Koji nema sudruga i Koji
kada se od Njega ne{to zatraì daje kome On ho}e.
Zato kaè, uzvi{en neka je: Reci: "Kaìte vi meni,
ako istinu govorite, kad bi vam do{la Allahova
kazna ili vas iznenadio Smak svijeta", tj. jedno ili
drugo, "...da li biste ikog drugog osim Allaha
prizivali?", tj. vi ne biste drugog prizivali, jer ste
svjesni da to niko drugi osim Njega nije u stanju
otkloniti. Zato je rekao: "ako istinu govorite", tj. o
va{em uzimanju drugog za bogove mimo Njega.
"Njega biste samo molili da, ako ho}e, otkloni
6 El - Enam / Stoka
425
od vas ono za {to ste Ga molili, a ne bi vam ni
na um pali oni koje ste Mu ravnim smatrali",
tj. za vrijeme nu`de nikog drugog ne prizivate osim
Njega i zaboravljate na kipove. Kao {to na drugom
mjestu stoji: "Kada se u la|e ukrcaju, iskreno se
mole Allahu." (29:65) "A poslanike smo i
narodima prije tebe slali i neima{tinom", tj.
siroma{tvom i oskudicom, "i bole{}u" i bolovima ih
ka`njavali, "ne bi li poslu{ni postali", tj. Allaha
ponizno i sa strahopo{tovanjem prizivali. "Trebalo je
da su poslu{ni postali kada bi im kazna Na{a
do{la!", tj. trebali su nas oni, nakon {to ih to zadesi,
ponizno moliti. "Ali, srca su njihova ostajala
tvrda", tj. nisu omek{ala niti bogobojazna postala.
"...a {ejtan im je lijepim prikazao ono {to su
radili", tj. {ejtan im je uljep{ao {irk i grije{enje. "I
kada bi zaboravili ono ~ime su opominjani", tj.
kada bi se okrenuli od toga i pravili se da su ga
zaboravili, "Mi bismo im kapije svega otvorili",
tj. otvorili bismo im vrata svake vrste opskrbe koju bi
izabrali. To je, svakako, samo postepeno navo -|enje
na jo{ ve}u kaznu i odga|anje iste samo za neko
vrijeme. Allaha, d`.{., molimo da nas sa~uva svakog
zla. Zato Allah, d`.{., dalje kaè: "...a kada bi se
onome {to im je dato obradovali", tj. od imetka,
djece i nafake, "...iznenada bismo ih kaznili i oni
bi odjednom svaku nadu izgubili", tj. svaku nadu
u bilo kakav hajr.

l
Imam Ahmed prenosi od 'Ukbeta ibn 'Amira da je
Poslanik, s.a.v.s., rekao: (202) "Ako vidi{ nekog
~ovjeka da mu Allah, d`.{., daje ono {to èli i pored
njegovih grijeha, znaj da je to samo privremeno
zavo|enje." A zatim je prou~io rije~i: "I kada bi
zaboravili ono ~ime su opominjani" - do rije~i
Allaha: "i oni bi odjednom svaku nadu izgubili",
kao {to u sljede}em ajetu kaè: "...i zameo bi se
trag narodu koji je ~inio z o, i neka je hvaljen
Allah, Gospodar svjetova!"

Reci: "Kaìte vi meni, ako bi vas Allah sluha
va{eg i vida va{eg li{io i srca va{a zape~atio,
koji bi vam bog, osim Allaha, to vratio?"
Pogledaj kako dokaze iznosimo, a oni opet
glave okre}u." /46/
Reci: "Kaìte vi meni, ako bi vas Allahova
kazna stigla neo~ekivano ili javno, zar bi iko
drugi do narod nevjerni~ki nastradao?" /47/
"Mi {aljemo poslanike samo zato da donose
radosne vijesti i da opominju; neka se zato oni
koji vjeru u i dobra dje a ~ine ni~ega ne boje i
ni za ~ime neka ne tuguju." /48/
j l

l
"A one koji u dokaze Na{e ne vjeruju sti}i }e
kazna zato {to grje{no postupaju." /49/

Allah, d`.{., kaè Svom Poslaniku, s.a.v.s.: Reci
onima koji pori~u: "Kaìte vi meni, ako bi vas
Allah sluha va{eg i vida va{eg li{io", tj. ako bi
vam zabranio da se njima koristite, pa zato kaè: "...i
srca va{a zape~atio", kao {to Allah, d`.{., kaè:
"...i neka znate da se Allah upli}e izme|u
~ovjeka i srca njegova" (8:24), "...koji bi vam
bog, osim Allaha, to vratio?", tj. ko bi vam to
vratio ako vam ga Allah, d`.{., uzme. Dakle, niko to
nije u stanju uraditi do Allah. Zato Allah, d`.{., kaè:
"Pogledaj kako dokaze iznosimo", tj. kako ih
poja{njavamo i u njima ima jasnih pokazatelja da
nema drugog Boga osim Allaha i da su svi bogovi,
mimo Njega, neistiniti. "...a oni opet glave
okre}u", tj. okre}u ih od istine i ljude odvra}aju od
nje. Reci: "Kaìte vi meni, ako bi vas Allahova
kazna stigla neo~ekivano", tj. iznenada a da vi to
ni ne osjetite, "ili javno", tj. nao~igled, "...zar bi
iko drugi do narod nasilni~ki nastradao?", tj.
oni koji su sami sebi nasilje u~inili tako {to su Allahu
drugog ravnim smatrali. "Mi {aljemo poslanike
samo zato da donose radosne vijesti i da
opominju"; tj. da radosne vijesti donose vjernicima,
a da nevjernike upozore na neda}e i kazne (koje ih
~ekaju). Zato Allah, d`.{., kaè: "...neka se zato, oni
koji vjeruju i dobra dje a ~ine", tj. onaj ~ije srce
povjeruje u ono sa ~im su oni do{li i ko svoje
postupke uskladi slije|enjem njih, "...ni~ega ne
boje" od onog {to ih ~eka, "...i ni za ~ime nek ne
tuguju", od onog {to ih je pro{lo na dunjaluku.
Allah, d`.{., njihov je za{titnik u onome {to su Njemu
ostavili i njihov ~uvar u onome {to je iza njih ostalo.
Zatim Allah, d`.{., kaè: "A one koji u dokaze
Na{e ne vjeruju sti}i }e kazna zato {to grje{no
postupaju", tj. sti}i }e ih kazna zato {to su nijekali
ono sa ~ime su do{li poslanici, zato {to su iza{li iz
okvira Allahovih, d`.{., naredbi i Njegove pokornosti, i
radili ono {to im je On zabranio i oskrnavili Njegove
svetinje.
6 El - Enam / Stoka
426

Reci: "Ja vam ne kaèm: 'U mene su Allahove
riznice', niti: 'Meni je poznat nevidljivi svijet',
niti vam kaèm: 'Ja sam melek' - ja slijedim
samo ono {to mi se objavljuje." Reci: "Zar su
isto slijepac i onaj koji vidi? Za{to ne
razmislite?" /50/
"I opominji Kur'anom one koji strahuju {to }e
pred Gospodarom svojim sakupljeni biti, kad
osim Njega ni za{titnika ni zagovornika ne}e
imati - da bi se Allaha bojali." /51/
"I ne tjeraj od sebe one koji se ujutro i nave~er
Gospodaru svome mole èle}i lice Njegovo - ti
ne}e{ za njih odgovarati, a ni oni ne}e
odgovarati za tebe, jer bi, ako bi ih ti otjerao,
nasilnik bio." /52/

"I tako Mi jedne drugima isku{avamo da bi
nevjernici rekli: 'Zar su to oni kojima je Allah,
izme|u nas, milost ukazao?' - A zar Allah
dobro ne poznaje one koji su zahvalni!" /53/
"A kada ti do|u oni koji u rije~i Na{e vjeruju,
ti reci: Mir vama! Gospodar va{ je sam Sebi
propisao da bude milostiv: ako neko od vas
kakvo ru`no djelo iz lahkomislenosti u~ini, pa
se poslije pokaje i popravi - pa, Allah }e doista
oprostiti i milostiv biti." /54/

Allah, d`.{., kaè Svome Poslaniku: Reci: "Ja vam
ne kaèm: 'U mene su Allahove riznice'", tj. ja
njima ne raspolaèm niti ih posjedujem. "...niti:
'Meni je poznat nevidljivi svijet'", tj. ja ne znam
od nevidljivog svijeta ni{ta vi{e od onoga {to me je
Allah pou~io i {to mi je od njega pokazao. "...niti
vam kaèm: 'Ja sam melek'", tj. ja ne tvrdim za
sebe da sam melek, nego sam ja jedan od ljudi koga
je Allah, d`.{., po~astio Svojom objavom. Zato dalje
kaè: "ja slijedim samo ono {to mi se
objavljuje", tj. ni u kom slu~aju to ne prekora~ujem.
"Reci: Zar su isto slijepac i onaj koji vidi?", tj.
zar je isti onaj ko slijedi istinu i onaj ko je od nje
zalutao? "Za{to ne razmislite?" Kao {to Allah,
d`.{., kaè:
"Zar je onaj koji zna da je istina ono {to ti se
objavljuje od Gospodara tvoga kao onaj koji je
slijep? A pouku samo razumom obdareni
primaju." (13:19) "I opominji Kur'anom one
koji strahuju {to }e pred Gospodarom svojim
sakupljeni biti, kad osim Njega ni za{titnika ni
zagovornika ne}e imati", tj. opomeni Kur'anom, o
Muhamede, one koji se boje Sudnjeg dana, na kojem
ne}e imati ni ro|aka ni zagovornika za osloba|anje
kazne. "da bi se Allaha bojali", tj. da bi na ovom
svijetu radili ono ~ime }e ih Allah spasiti kazne na
Sudnjem danu i uve}ati svoju dragocjenu nagradu.
"I ne tjeraj od sebe one koji se ujutro i na-
ve~er Gospodaru svome mole èle}i lice
Njegovo", tj. ne odstranjuj od sebe ove ljude, nego
ih prihvati kao svoje dru{tvo i najbolje prijatelje.
Allahove, d`.{., rije~i: "Gospodaru svome mole", tj.
Njemu ibadet ~ine i Njemu se mole, "ujutro i
nave~er"; Se'id ibn Musejjeb i drugi kaù: "...pod tim
se misli na propisane namaze". Kao {to Allah, d`.{.,
kaè: "Gospodar va{ je rekao: 'Pozovite Me i
zamolite, Ja }u vam se odazvati'", tj. primit }u
va{u dovu.
"...èle}i lice Njegovo", tj. rade isklju~ivo radi
Njega i samo Njemu 'ibadet ~ine}i i Njemu se
pokoravaju}i. "ti ne}e{ za njih odgovarati, a ni
oni ne}e odgovarati za tebe", kao {to je Nuh,
a.s., odgovorio onima koji su mu rekli: "Kako da te
poslu{amo, kad te najniì sloj ljudi slijedi?" "Ne znam
ja {ta oni rade" - re~e on - "svi }e pred Gospodarom
mojim , da znate, ra~un polagati", tj. Allah, d`.{., sa
njima }e ra~un svidjeti, ja za njih ne}u odgovarati, kao
{to i oni za mene ne}e odgovarati. "...jer bi, ako bi ih
ti otjerao, nasilnik bio", tj. ako bi ti to sa njima u
ovakvom stanju u~inio.
Sufjan es-Sewri prenosi od El-Mikdama ibn
[urejha, a ovaj od svoga oca, da je S'ad rekao: (203)
"Ovaj ajet objavljen je povodom {esterice ashaba
Poslanika, s.a.v.s., me|u kojima je bio i Ibn-Mes'ud,
koji kaè: 'Mi bismo se natjecali ko }e prije sti}i do
Poslanika, s.a.v.s., zatim bismo mu se pribliìli i slu{ali
njegove rije~i. Na to su Kurej{evi}i rekli: Ti prihvata{ te
ljude, a ostavlja{ nas!, pa je objavljen ajet: I ne tjeraj
od sebe one koji se ujutro i nave~er
Gospodaru svome mole.'" Prenosi ga El-Hakim u
svom Mustedreku od Sufjana i kaè da odgovara
kriterijima Buharije i Muslima. Isti hadis prenosi i Ibn-
Hibban u svom Sahihu preko El-Mikdama Ibn-
[urejha.
"I tako Mi jedne drugima isku{avamo da bi
nevjernici rekli: 'Zar su to oni kojima je Allah,
izme|u nas, milost ukazao?'", tj. zbog toga {to je
6 El - Enam / Stoka
427
ve}ina onih koji su Poslanika slijedili, u po~etku, bila
siroma{nija skupina ljudi i èna i robova i robinja, a od
uglednih ga, tada, nije slijedio izuzev mali broj. Kao
{to je narod Nuhov rekao Nuhu:
"...a i vidimo da te, bez ikakva razmi{ljanja,
slijede samo oni koji su niko i ni{ta me|u
nama..." (11: 27) Kao {to je i Herakle, kralj
Rimljana, pitao Ebu-Sufjana, prilikom poznatog
dijaloga izme|u njih: "Da li ga sli-jede ugledni ljudi ili
slabi}i?" On odgovori: "Slabi}i." Na to Herakle re~e:
"Oni su uvijek bili sljedbenici poslanika." Dakle,
mu{rici me|u Kurej{evi}ima ismijavali su kao slabi}e
one izme|u njih koji bi prelazili na islam, mu~ili one
od njih koje su mogli i govorili: "Zar su to oni, me|u
nama, kojima je Allah Svoju milost ukazao?" Tj. Allah
sigurno ne bi njih uputio na hajr a nas ostavio. Allah,
d`.{., na njihove rije~i: "Zar su to oni kojima je Allah,
izme|u nas, milost ukazao?", odgovara rije~ima: "A
zar Allah dobro ne poznaje one koji su
zahvalni!", tj. zar On ne poznaje one koji su Njemu
zahvalni, svojim rije~ima, djelima i onim {to u
grudima kriju, pa ih On zbog toga upu}uje putevima
spasa, izvodi iz tmine u svjetlost, Svojom dozvolom i
upu}uje ih na pravi put. Kao {to Allah, d`.{., kaè:
"One koji se budu zbog Nas borili Mi }emo,
sigurno, putevima koji Nama vode uputiti; a
Allah je, zaista, na strani onih koji dobra djela
~ine." (29:69)
A u sahih hadisu stoji: (204) "Allah ne gleda u va{e
izglede, niti u va{e boje, nego gleda u va{a srca i djela
va{a." Ibn-Dèrir prenosi od 'Ikrime o zna~enju
Allahovih, d`.{., rije~i: "I opominji Kur'anom one
koji strahuju {to }e pred Gospodarom svojim
sakupljeni biti", da je jednom prilikom do{la grupa
ljudi Ebu-Talibu i rekla: "Kada bi tvoj brati}
Muhammed otjerao od sebe na{e oslobo|ene robove
i na{e saveznike to bi mnogo zna~ilo za nas, bili
bismo mu pokorniji i prije bismo ga slijedili i
povjerovali u ono {to govori." A ti bespomo}nici bili
su: Bilal, 'Ammar ibn Jasir, Salim - oslobo|eni rob Ebu-
Huzejfe - i Sabih - oslobo|eni rob Usejda. A od
saveznika: Ibn-Mes'ud, El-Mikdad ibn 'Amr, Mes'ud
ibnul-Kari, Wakid ibn 'Abdullah el-Hanzali, 'Amr ibn
'Abdi 'Amr, Zu{-[emalejn, Mersed ibn ebi- Mersed,
Ebu-Mersed El-Ganewi - saveznik Hamze ibn 'Abdul-
Muttaliba i njima sli~ni od saveznika.
A kada ti do|u oni koji u rije~i Na{e vjeruju, ti reci:
"Mir vama!", tj. po~asti ih uzvra}anjem selama i
obraduj ih velikom i sveobuhvatnom Allahovom
milo{}u prema njima. Zato Allah, d`.{., kaè:
"Gospodar va{ je sam Sebi propisao da bude
milostiv", tj. obavezao se na milost, izraàvaju}i time
Svoju dare`ljivost i dobro~instvo. "...ako neko od
vas kakvo ru`no djelo iz neznanja u~ini",
pojedini od selefa bi rekli: "Svako onaj ko grije{i prema
Allahu, on je neznalica (dàhil)." "...pa se poslije
pokaje
274
i popravi", tj. ko napusti grijehe koje je
~inio, potpuno ih se kloni, ~vrsto odlu~i da ih vi{e
nikada ne}e ~initi i popravi svoje stanje ~ine}i,
ubudu}e, dobra djela, "pa, Allah }e doista
oprostiti i milostiv biti." Poslanik, s.a.v.s., rekao je
Mu'az ibn Dèbelu - a poslije }emo navesti mnoge
hadise koji odgovaraju Allahovim, d`.{., rije~ima: A
milost Moja obuhva}a sve..." (7:156), rije~i koje
odgovaraju ovom ajetu: (205) "Zna{ li ti {ta je
obaveza ljudi prema Allahu? Da Ga oboàvaju ne
pripisuju}i Mu druga." A zatim je rekao: "A zna{li {ta je
obaveza Allaha prema ljudima, ako to urade? Da ih
ne kazni." Prenosi ga Ahmed.

"Tako Mi potanko izlaèmo dokaze, i da bi
o~evidan bio put kojim idu grje{nici." /55/
Reci: "Meni je zabranjeno klanjati se onima
kojima se vi, pored Allaha, klanjate." Reci: "Ja
se ne povodim za èljama va{im, jer bih tada
zalutao i ne bih na pravom putu bio." /56/
Reci: "Meni je doista jasno ko je Gospodar
moj, a vi Ga ne priznajete. Nije u mojoj vlasti
ono {to vi poùrujete; pita se samo Allah, On
sudi po pravdi i On je sudija najbolji." /57/
Reci: "Da je u mojoj vlasti ono {to po-ùrujete,
izme|u mene i vas bilo bi svr{eno, a Allah
dobro zna nevjernike." /58/
"U Njega su klju~evi svih tajni, samo ih On zna,
i On jedini zna {ta je na kopnu i {ta je u moru,
i nijedan list ne opadne, a da On za nj ne zna;
i nema zrna u tminama Zemlje niti i~eg
svjeèg niti i~eg suhog, ni~eg {to nije u Jasnoj
knjizi." /59/

Allah, d`.{., kaè nam, kao {to je pojasnio ajete i
dokaze koji su ve} spomenuti i poja{njeni, kako bi
uputili na pravi put i pokudili one koji jo{ polemiku

274
Ovo je dokaz da neznanje nije opravdanje, jer, da se ovaj dahil
nije pokajao za svoja loa djela, njegovo neznanje ne bi bilo
opravdanje kod njegovog Gospodara.
6 El - Enam / Stoka
428
vode i uporno odbijaju (istinu): "Tako Mi potanko
izlaèmo dokaze", koje je potrebno pojasniti onima
kojima je ovaj govor upu}en, "i da bi o~evidan bio
put kojim idu grje{nici", tj. da bi se pokazao put
kojim idu grje{nici koji se protive poslanicima. Reci:
"Meni je zabranjeno klanjati se onima kojima
se vi, pored Allaha, klanjate." Reci: "Ja se ne
povodim za èljama va{im, jer bih tada
zalutao i ne bih na pravom putu bio."
275

Reci: "Meni je doista jasno ko je Gospodar
moj", tj. meni je jasan [erijat, koji mi je objavio
Uzvi{eni Allah, "...a vi Ga ne priznajete", tj. ne
priznajete istinu koja mi je do{la od mog Gospodara.
"Nije u mojoj vlasti ono {to vi poùrujete", od
kazne, "...pita se samo Allah" o poùrivanju onoga
{to ste od kazne traìli ili i o njegovom odga|anju iz
Svoje mudrosti. Zato Allah, d`.{., kaè: "On sudi po
pravdi i On je sudija najbolji", tj. On je najbolji
sudija o pitanju dono{enja presude i najbolje rje{ava
sporove me|u Svojim robovima. Reci: "Da je u
mojoj vlasti ono {to poùrujete, izme|u mene
i vas bilo bi svr{eno", tj. da se ja za to pitam, ja bih
vas kaznio onim {to zasluùjete. "...a Allah dobro
zna nevjernike". A ako neko upita: Kako }emo ovo
usaglasiti sa hadisom koji prenose El-Buhari i Muslim
od Ai{e, r.a., da je rekla Poslaniku, s.a.v.s.: (206) "O
Allahov Poslani~e! Jesi li preìvio i jedan teì od dana
Uhuda?" On odgovori: "Ja sam pretrpio mnogo od
tvog naroda, ali najteè mi je bilo ono {to sam doìvio
na dan 'Akabe, kada sam pri{ao Ibn-'Abdi Ja lejl ibn
'Abdi-Kilalu, pa mi se nije odazvao na ono u {to sam
ga pozivao. Ja sam tada krenuo od njega oàlo{}en i
nisam ni do{ao sebi dok nisam stigao do Karn es-
Sa'alib. Tada sam podigao glavu i ugledao jedan
oblak kako mi pravi hlad, pa sam ga bolje pogledao i
u njemu ugledao Dìbrila, a.s. On me tada pozvao i
rekao mi: "Allah, d`.{., ~uo je {ta ti je tvoj narod rekao
i kako su ti odgovorili, pa ti je poslao meleka
zaduènog za brda da mu naredi{ da sa njima uradi
ono {to ti ho}e{." Melek zaduèn za brda pozvao me
je i poselamio, a zatim mi rekao: "O Muhammede,
zaista je Allah ~uo njihov govor tebi i ono {to su ti kao
odgovor kazali, pa me je tvoj Gospodar poslao tebi da
mi naredi{ da sa njima uradim ono {to ti ho}e{: ako
ho}e{, ja }u ih poklopiti sa ova dva brda." Allahov
Poslanik, s.a.v.s., tada mu re~e: "Naprotiv, ja se
nadam da }e Allah iz njihovih potomaka izvesti one
koji }e Njega oboàvati i nikog drugog Njemu ravnim
ne}e smatrati." Ovo je rivajet Muslima. Dakle, tada
mu je bilo ponu|eno i omogu}eno da ih kazni i
potpuno uni{ti, ali je on to odbio i zatraìo da im se
kazna odgodi ne bi li Allah od njihovih potomaka
izveo one koji Mu ne}e pripisivati druga. Kako }emo
usaglasiti taj slu~aj sa rije~ima Allaha, d`.{., u ovom
ajetu: Reci: "Da je u mojoj vlasti ono {to
poùrujete, izme|u mene i vas bi bilo svr{eno,
a Allah dobro zna nevjernike." Odgovor bi bio, a
Allah najbolje zna, da se u ovom ajetu misli na to da
bi on, da je bio u mogu}nosti kazniti ih kaznom koju
su traìli, u tom ~asu to i uradio. A {to se ti~e hadisa, iz
njega se ne razumije da su oni od njega traìli da ih
tada kazni, nego je njemu melek brda ponudio
spremnost da ih poklopi sa dva brda, a to su dva brda
koja obuhvataju Meku sa juga i sjevera - ako to on
ho}e, ali on to nije htio i traìo je blagost prema
njima. "U Njega su klju~evi svih tajni, samo ih
On zna." El-Buhari prenosi od 'Abdullaha ibn 'Umera
da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (207) "Pet je klju~eva
tajni (gajba) koje niko ne zna osim Allaha":

,
275
Tj. moj Gospodar zabranio mi je da oboavam ono to vi od
kipova oboavate i da slijedim va put u slijeenju strasti, kako to ne
bi prouzrokovalo moj pad u zabludu, jer je taj pravac bez dokaza. A
ako bih to ja uradio, bio bih u zabludi, a ne u uputi od svoga
Gospodara.
"Samo Allah zna kada }e Smak svijeta nas-
tupiti, samo On spu{ta ki{u i samo On zna {ta
je u matericama, a ~ovjek ne zna {ta }e sutra
zaraditi i ne zna ~ovjek u kojoj }e zemlji
umrijeti; Allah, uistinu, sve zna i o svemu je
obavije{ten." (31:34) "...i On jedini zna {ta je
na kopnu i {ta je u moru", "...i nijedan list ne
opadne, a da On za nj ne zna", tj. On zna svaki
pokret, ~ak i biljaka i mrtve prirode, a pogotovo
pokrete ìvotinjskog svijeta, a svakako i pokrete onih
koji su {erijatski obavezni, bili dìni ili ljudi, kao {to
Allah, d`.{., u drugom ajetu kaè:
"On zna poglede koji kriomice u ono {to je
zabranjeno gledaju a i ono {to grudi kriju."
(40:19) "...i nema zrna u tminama Zemlje niti
i~eg svjeèg niti i~eg suhog, ni~eg {to nije u
Jasnoj knjizi". Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ibn-'Abbasa
da je rekao: "Allah, d`.{., stvorio je (slovo) nun, koje
predstavlja tintarnicu, a zatim je stvorio plo~e na
kojima je napisao sve {to je vezano za ovaj svijet do
njegova zavr{etka, {ta }e sve od stvorenja stvoriti,
koliko }e podariti halal i haram opskrbe i {ta }e se sve
od dobrih i lo{ih djela po`njeti. A zatim je prou~io
ovaj ajet: '...i nijedan list ne opadne, a da On za
nj ne zna;'"
276

"On vas no}u uspavljuje - a zna i {ta ste preko
dana grije{ili - zatim vas budi, sve dok ne
do|e ~as smrtni. Na kraju, Njemu }ete se
vratiti i On }e vas o onome {to ste radili
obavijestiti." /60/

276
U ovom hadisu ima jedan ravija ije ime nije spomenuto.
6 El - Enam / Stoka
429
"On je Vladar nad robovima Svojim i {alje vam
~uvare; a kad nekom od vas smrt do|e,
izaslanici Na{i mu, bez oklijevanja, du{u
uzmu." /61/
"Oni }e, poslije, Allahu biti vra}eni, svome
istinskom Gospodaru. Samo }e se On pitati i
On }e najbrè obra~un svidjeti." /62/

Allah, d`.{., kaè da usmr}uje Svoje robove
prilikom njihovog spavanja no}u, i to je mala smrt,
kao {to Allah, d`.{., kaè: "I kada Allah re~e: 'O
'Isa, du{u }u ti uzeti
277
i k Sebi te uzdignuti.'"
(3:53)
Allah, d`.{., kaè:
"Allah uzima du{e u ~asu njihove smrti, a i
onih koji spavaju pa zadràva one kojima je
odredio da umru, a ostavlja one druge do
roka odre|enog", (39:42) i u ovom ajetu
spominje obje vrste smrti: malu i veliku. Isto tako i na
ovom mjestu spominje te dvije vrste smrti, pa kaè:
"On vas no}u (usmr}uje) uspavljuje - a zna i
{ta ste preko dana grije{ili", tj. zna {ta ste od
djela preko dana u~inili. Ovo je umetnuta re~enica
koja ukazuje na to da Allah, d`.{., Svojim znanjem
obuhvata sva stvorenja no}u i danju, kada miruju i
kada se kre}u. Kao {to Allah, d`.{., u drugom ajetu
kaè:
,

"Za Njega je jednak od vas onaj koji tiho
govori i onaj koji to glasno ~ini, onaj koji se
no}u skriva i onaj koji po danu hodi." (13:10)
A na drugom mjestu kaè:
"...i no} pokriva~em dali, i dan za
privre|ivanje odredili", (78:10-11) i zato ovdje
kaè: "On vas no}u (usmr}uje) uspavljuje - a
zna i {ta ste preko dana grije{ili -" "...zatim vas
budi", po danu. Ibn-Merdevejh prenosi svojim
senedom od Dahhaka, a ovaj od Ibn-'Abbasa da je
Poslanik, s.a.v.s., rekao: (208) "Sa svakim ~ovjekom
nalazi se jedan melek koji mu uzima du{u kada zaspi,
pa ako Allah dozvoli, on ga usmrti, a ako ne dozvoli,
on mu je vrati." To se spominje u rije~ima Allaha,
d`.{.: "On vas no}u (usmr}uje) uspavljuje",
"...sve dok ne do|e ~as smrtni", tj. edèl
(odre|eni moment), za svakog ~ovjeka. "Na kraju,
Njemu }ete se vratiti" na Sudnjem danu, "...i On
}e vas o onome {to ste radili obavijestiti", tj.
nagradit }e vas za to ili kazniti.
"On je Vladar nad robovima Svojim"
278
, tj.
Onaj Koji vlada svime i îjoj se veli~ini i uzvi{enosti sve
pokorava, "...i {alje vam ~uvare", tj. meleke koji
~uvaju tijelo ~ovjeka, kao {to u drugom ajetu stoji:

277
Muteveffike znai mumituke, tj. uspavat u te. Allah, d..,
uzdigao je Isaa, a.s., na nebo, a on je spavao.
278
Ovaj ajet upuuje na Allahovu, d.., uzvienost i nadvienost nad
svim stvorenjima, tj. da je On iznad Svoga Kursa i Ara (Prijestolja),
razdvojen od Svojih stvorenja i ni u kom sluaju Njegova nadvienost
ne lii na nadvienost Njegovih stvorenja: "Niko nije kao On! On sve
uje i sve vidi." (42:11) Ta Njegova nadvienost stvarna je a ne
alegorina, kao to nas o tome On obavjetava onako kako je to On
htio, i mi ne smijemo ulaziti u sutinu toga, niti to alegorino
tumaiti, niti nijekati, niti otjelotvoravati ili uporeivati.
"Uz svakog su od vas meleki, ispred njega i
iza njega - po Allahovu nare|enju nad njim
bdiju" (13:11) i ~uvari koji ~uvaju njegova djela, kao
{to Allah, d`.{., kaè:
"...a nad vama bdiju ~uvari, kod nas cijenjeni
pisari." (82:10-11) "...a kad nekom od vas smrt
do|e", tj. kada se na samrti na|e i pribliì se njegov
edèl, "...izaslanici Na{i mu, bez oklijevanja,
du{u uzmu", tj. meleki koji su za to zaduèni (melek
smrti ima svoje pomo}nike koji vade du{u iz tijela, pa
je preuzima melek smrti kada do|e do grla). A
Allahove, d`.{., rije~i: "bez oklijevanja", tj. oni ne}e
oklijevati sa ~uvanjem du{e i njenim pohranjivanjem
na mjesto koje Allah, d`.{., odredi; ako je bio od onih
koji su dobro ~inili, onda }e to biti 'Illijjun (posebno
mjesto za odabrane du{e), a ako je bio od onih koji su
lo{a djela ~inili - onda }e to biti Sid`dìn (posebno
mjesto za lo{e du{e), Allah nas od njega sa~uvao.
"Oni }e, poslije, biti vra}eni Allahu, svome
istinskom Gospodaru", tj. meleki. A mogu}e je da
se rije~i Allaha, d`.{.: "Oni }e, poslije, biti vra}eni",
odnose na sva stvorenja koja }e se na Sudnjem danu
vratiti Allahu, pa }e im Svojom pravedno{}u
presuditi. Kao {to Allah, d`.{., kaè:
Reci: "I drevni i kasniji, u odre|eno vrijeme,
jednog odre|enog dana bit }e sakupljeni."
(56:49-50) A u drugom ajetu kaè:
"...a njih smo ve} sakupili, nijednog nismo
izostavili", do rije~i: "Gospodar tvoj ne}e
nikome nepravdu ~initi." (18:47-49) Zato je Allah,
d`.{., rekao: "...samo }e se On pitati i On }e
najbrè obra~un svidjeti".

Reci: "Ko vas iz strahota na kopnu i na moru
izbavlja kada mu se i javno i tajno ponizno
molite: "Ako nas On iz ovoga izbavi, sigurno
}emo biti zahvalni!" /63/
Reci: "Allah vas iz njih i iz svake nevolje
izbavlja, pa vi ipak smatrate da ima Njemu
ravnih." /64/
Reci: "On je kadar poslati protiv vas kaznu
iznad va{ih glava ili ispod va{ih nogu ili vas u
stranke podijeliti i u~initi da silu jedni drugih

Isto tako smo se duni odnositi i prema svim ostalim svojstvima
Allaha, d..
6 El - Enam / Stoka
430
iskusite." Pogledaj samo kako Mi potanko
iznosimo dokaze da bi se oni urazumili! /65/

Allah, d`.{., isti~e milost prema Svojim robovima,
govore}i o tome kako ih samo On spa{ava kada se
na|u u bezizlaznoj situaciji, u tminama kopna ili
mora. Tj., one koji se zbune kada se na|u usred
nepoznatih prostranstava kopna ili valovitog mora -
kada zapu{u olujni vjetrovi, oni tada upu}uju dovu
samo Njemu, ne smatraju}i Mu nikog ravnim. Kao {to
Allah, d`.{., kaè:
"Kad vas na moru nevolja zadesi, tada nema
onih kojima se ina~e klanjate, postoji samo
On..." do kraja ajeta. (17:67) A ovdje Allah, d`.{.,
kaè: Reci: Ko vas iz strahota na kopnu i na
moru izbavlja kada mu se i javno i tajno
ponizno molite: "Ako nas On iz ovoga izbavi",
tj. iz ove nevolje, "sigurno }emo biti zahvalni!"
Zatim Allah, d`.{., kaè: "Reci: Allah vas iz njih i iz
svake nevolje izbavlja, pa vi ipak smatrate da
ima Njemu ravnih.", tj. nakon toga, kada se na|ete
u rahatluku, vi druge bogove prizivate. Reci: "On je
kadar poslati protiv vas kaznu", tj. nakon {to vas
spasi. "...iznad va{ih glava ili ispod va{ih nogu
ili vas u stranke podijeliti i u~initi da silu jedni
drugih iskusite. Pogledaj samo kako Mi
potanko iznosimo dokaze da bi se oni
urazumili!" Mudàhid veli: "Ovo se odnosi na
ummet Muhammeda, s.a.v.s., ali im je to opro{teno.
Postoje mnogi hadisi koji se prenose u vezi sa ovim
ajetom. Mi }emo, ako Allah da, spomenuti samo neke
od njih, od Allaha traè}i pomo} i na Njega se
oslanjaju}i.

El-Buhari, r.a., tuma~e}i ajet: "On je kadar..." do
Allahovih rije~i: "urazumili" prenosi da je Dàbir ibn
'Abdullah rekao: (209) Kada je objavljen ajet: Reci:
"On je kadar poslati protiv vas kaznu iznad
va{ih glava...", Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je:
"Utje~em se Tebi." "...ili ispod va{ih nogu"; opet je
izgovorio: "Utje~em se Tebi." "...ili vas u stranke
podijeliti i u~initi da silu jedni drugih
iskusite." Tada Poslanik, s.a.v.s., re~e: "Ovo je manje
opasno" ili "Ovo je lak{e." Ovako ga prenose i En-
Nesai od Kutejbe, Ibn-Hibban u svom "Sahihu" i Ebu-
Bekr ibn Merdewejh.
Imam Ahmed prenosi od S'ad ibn Ebi-Vekkasa da
je rekao: (210) Jedanput smo i{li sa Poslanikom,
s.a.v.s., i nai{li pored mesdìda Beni-Mu'avije.
Poslanik, s.a.v.s., u{ao je u mesdìd i klanjao dva
rekata, mi smo u{li i zajedno sa njim klanjali. Zatim je
on ostao dugo u~e}i dovu Allahu, d`.{., a nakon toga
rekao: "Pitao sam svoga Gospodara tri stvari: molio
sam Ga da ne uni{ti moj ummet poplavom, pa mi je
to udovoljio; zatim sam Ga molio da ne uni{ti moj
ummet su{om, pa mi je i to udovoljio; a zatim sam
Ga molio da ne u~ini jedne drugima od mog ummeta
isku{enjem, pa mi to nije udovoljio." Muslim se ovim
hadisom izdvaja od drugih po tome {to ga on prenosi
od 'Usmana ibn Hakima.
Ibn-Merdevejh prenosi da je Ibn-'Abbas rekao:
(211) Kada je objavljen ajet: Reci: "On je kadar
poslati protiv vas kaznu iznad va{ih glava ili
ispod va{ih nogu ili vas u stranke podijeliti i
u~initi da silu jedni drugih iskusite", Poslanik,
s.a.v.s., ustao je, uzeo abdest, a zatim rekao: "Allahu
dragi, nemoj mome ummetu poslati kaznu sa neba
(iznad njihovih glava), niti ispod njihovih nogu,
nemoj dozvoliti da se podijele u razne stranke i nemoj
dozvoliti da osjete èstinu jedni drugih." Tada mu je
do{ao Dìbril i rekao: "O Muhammede, Allah, d`.{.,
po{tedio je tvoj ummet kazne koja bi ih zadesila iznad
njihovih glava ili ispod njihovih nogu."
Ibn-Merdewejh, tako|er, prenosi od Ibn-'Abbasa
(212) da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Molio sam svoga
Gospodara da moj ummet sa~uva od ~etiri stvari, pa
ih je sa~uvao od dvije, a nije mi udovoljio druge dvije.
Molio sam Allaha da ih spasi od kamene ki{e sa neba i
potopa iz Zemlje, da ne dozvoli njihovu podjelu na
razne stranke i da ne okuse èstinu jedni drugih, pa ih
je Allah za{titio od kamenovanja sa neba i poplave iz
Zemlje, ali ih nije za{titio od me|usobnih nereda i
ubistava."
Sufjan Es-Sevri svojim senedom prenosi od Ubejj
ibn Ka'ba da je rekao: Postoje ~etiri stvari vezane za
ovaj ummet, dvije su se ostvarile a dvije jo{ nisu: Reci:
"On je kadar poslati protiv vas kaznu iznad
va{ih glava", tj., kaè Ubejj, kamenovanje, "...ili
ispod va{ih nogu", tj. zatiranje u zemlju. Ovo je
zna~enje i izbor Ibn-Dèrira, a za njegovu ta~nost
svjedo~i i ajet:
"Jeste li sigurni da vas Onaj Koji je na
nebesima ne}e u zemlju utjerati, kada se ona
po~ne iznenada tresti? Ili, jeste li sigurni da
Onaj Koji je na nebesima na vas ne}e vjetar s
kamenjem poslati? Tada biste saznali kakva je
prijetnja Moja! (67:16-17) A u hadisu stoji: (213)
"Ovaj }e ummet sigurno doìvjeti kamenovanje,
zatiranje u zemlju i unakaàvanje. Sve ovo i sli~no
spominje se u govoru o predznacima Sudnjeg dana,
o ~emu }e biti rije~i na odgovaraju}em mjestu, ako
Allah da. A rije~i Allaha, d`.{., "...ili da vas u
stranke podijeli", zna~e: ili da vas podijeli na razne
grupacije i stranke koje }e se me|usobno razilaziti. U
hadisu, koji se prenosi sa vi{e seneda, stoji da je
Poslanik, s.a.v.s., rekao: (214) "...a moj }e se ummet
podijeliti na 73 frakcije, sve }e one zavr{iti u vatri osim
jedne..."
279
"...i u~ini da silu jedni drugih iskusite." Ibn-
'Abbas, i drugi, kaù: "Tj. u~init }e da jedni od vas
mu~e i ubijaju druge." "Pogledaj samo kako Mi

279
Ovaj se hadis zavrava rijeima: ... Oni tada rekoe: "Ko je ta
jedna, o Allahov Poslanie?" "To su oni koji e biti na ovome to sam
ja danas i moji ashabi." Zato, neka se muslimani vrate spoznaji onoga
na emu je tada bio Poslanik, s.a.v.s., i njegovi ashabi, r.a., i neka
uloe sav svoj trud da se u potpunosti ugledaju na njega: idejno,
djelom i praksom, kako bi bili spaeni na Sudnjem danu i sretni i
snani na ovom svijetu. Kamo sree da to oni hoe uraditi.
6 El - Enam / Stoka
431
potanko iznosimo dokaze", tj. kako ih
poja{njavamo i razlaèmo, "...da bi se oni
urazumili!", tj. da bi shvatili i promotrili Allahove
znakove i dokaze.

Tvoj narod Kur'an pori~e, a on je istina. Reci:
"Ja nisam va{ ~uvar",/66/
"svaki nagovje{taj ima svoje vrijeme, i vi }ete
znati!" /67/
"Kada vidi{ one koji se rije~ima Na{im rugaju,
neka si daleko od njih sve dok na drugi
razgovor ne prije|u. A ako te {ejtan navede
da zaboravi{, onda ne sjedi s nevjernicima kad
se opomene sjeti{."/68/
"Oni koji se boje Allaha ne}e za njih ra~un
polagati, ali su du`ni opominjati, ne bi li se
okanili." /69/

Allah. d`.{.. kaè: "Tvoj narod", tj. Kurej{ije,
"Kur'an pori~e, a on je istina", poslije koje je
samo zabluda. Reci: "Ja nisam va{ ~uvar", nego
sam ja duàn dostaviti vam (objavu), a na vama je da
slu{ate i budete pokorni. Ko me bude slijedio, bit }e
sretan, a ko me ne bude slijedio - bit }e nesretan.
Zato Allah, d`.{., kaè: "...svaki nagovje{taj ima
svoje vrijeme", tj. svaki nagovje{taj }e se ostvariti,
pa makar i nakon odre|enog vremena. Kao {to Allah,
d`.{., kaè: "Svako doba imalo je Knjigu"
(13:38). Ovo je pritvr|ena prijetnja i upozorenje,
zato Allah, d`.{., kaè: "...i vi }ete znati!"
"Kada vidi{ one koji se rije~ima Na{im
rugaju", pori~u}i ih i ismijavaju}i se njima, "...neka
si daleko od njih sve dok na drugi razgovor ne
prije|u", tj. dok ne ostave svoj govor o nijekanju
Kur'ana i prije|u na drugu temu. "A ako te {ejtan
navede da zaboravi{..." - pod ovim se misli na
svakog pojedinca u muslimanskom ummetu. Svima je
njima zabranjeno sjediti sa onima koji Allahove, d`.{.,
rije~i iskrivljuju i pogre{no ih upotrebljavaju. A ako se
desi da neko zaboravi, pa sa njima sjedne, "...onda
ne sjedi s nevjernicima kad se opomene
sjeti{". Zato u hadisu stoji: (215) "Moj ummet ne}e
odgovarati za ono {to nenamjerno - gre{kom u~ini, u
zaboravu, i ono na {to bude prisiljen."
Na ovaj se ajet misli ajetom u kome Allah, d`.{.,
kaè:
"On vam je ve} u Knjizi objavio: kad ~ujete da
Allahove rije~i pori~u i da im se izruguju, ne
sjedite s onima koji to ~ine dok ne stupe u
drugi razgovor, ina~e, bit }ete kao i oni..."
(4:140), tj. ako budete sa njima sjedili, pa kao da se
vi sa njima u tome slaète, i tako se sa njima
izjedna~ujete u onome u ~emu su oni. "Oni koji se
boje Allaha ne}e za njih ra~un polagati", tj. ako
se njih odreknu i ne budu sa njima sjedili, oni ne}e biti
grje{ni za ono {to drugi ~ine. "...ali su du`ni
opominjati, ne bi li se okanili", tj. to }e ~initi da
bi opominjali one koji se Allahovim rije~ima izruguju,
ne bi li se oni, kada vide vjernike kako ih izbjegavaju,
kanili izrugivanja i ismijavanja.

"Ostavi one koji vjeru svoju kao igru i zabavu
uzimaju i koje je ` vot na ovom svijetu
obmanuo, a opominji Kur'anom da ~ovjek,
zbog onoga {to radi, ne bi stradao, jer osim
Allaha - ni za{titnika ni posrednika ne}e imati
i jer se od njega nikakva otkupnina ne}e
primiti. Oni }e, zbog onoga {to su radili, biti u
muci dràni; njih ~eka pi}e od klju~ale vode i
patnja nesnosna, zato {to nisu vjerovali." /70/
, i

Allah, d`.{., kaè: "Ostavi one koji vjeru svoju
kao igru i zabavu uzimaju, i koje je ìvot na
ovom svijetu obmanuo", tj. okreni se od njih i
ostavi ih jedno vrijeme, jer oni idu ka ogromnoj kazni.
Zato Allah, d`.{., kaè: "...a opominji Kur'anom",
tj. opominji ljude Kur'anom i upozori ih od Allahove
kazne na Sudnjem danu.
"...da ~ovjek, zbog onoga {to radi, ne bi
stradao", tj. da ~ovjek sam sebe ne odvede u
propast udaljavaju}i se od hajra i spoznaje svoje
zada}e. "...jer osim Allaha - ni za{titnika ni
posrednika ne}e imati", tj. ni prijatelja, niti }e se
ko za njega zauzimati. Kao {to Allah, d`.{., kaè:
"...prije nego {to do|e Dan kada ne}e biti ni
otkupa, ni prijateljstva, ni posredni{tva! - A
nevjernici sami sebi ~ine nepravdu." (2:254)
"...i jer se od njega nikakva otkupnina ne}e
primiti", tj. kada bi sve {to ima uloìo, od njega se to
ne bi primilo. Kao {to Allah, d`.{., kaè:
"Ni od jednog nevjernika koji umre kao
nevjernik doista se ne}e primiti kao otkup ni
sve blago ovoga svijeta..." (3:91) Isto tako Allah,
6 El - Enam / Stoka
432
d`.{., ovdje kaè: "niti }e, zbog onoga {to su
radili, biti u muci dràni; njih ~eka pi}e od
klju~ale vode i patnja nesnosna, zato {to nisu
vjerovali."

Reci: "Zar da se, pored Allaha, klanjamo
onima koji nam ne mogu nikakvu korist
pribaviti ni neku {tetu otkloniti, pa da
budemo vra}eni stopama na{im - a Allah nas
je ve} uputio - i da budemo kao onaj koga su
na Zemlji {ejtani zaveli pa ni{ta ne zna, a
koga drugovi njegovi zovu na pravi put: 'Hodi
nama!'" Reci: "Allahov je put - jedini pravi put,
i nama je nare|eno da Gospodara svjetova
slu{amo /71/
i da namaz obavljamo i da se Njega bojimo;
On je Taj pred Kojim }ete biti sakupljeni, /70/
i On je Taj Koji je nebesa i Zemlju mudro
stvorio - ~im On za ne{to rekne: "Budi!" - ono
biva; rije~ Njegova je Istina; samo }e On imati
vlast na Dan kada se u rog duhne; On zna
nevidljivi i vidljivi svijet, i On je Mudar i
Sveznaju}i." /72/

Es-Suddi kaè: Mu{rici su govorili muslimanima:
"Slijedite na{ put, a ostavite vjeru Muhammedovu."
Pa je Allah, d`.{., objavio: Reci: "Zar da se, pored
Allaha, klanjamo onima koji nam ne mogu
nikakvu korist pribaviti ni neku {tetu
otkloniti, pa da budemo vra}eni stopama
na{im", tj. u nevjerstvo, "a Allah nas je ve}
uputio" - pa da mi budemo kao ~ovjek koga su
{ejtani na Zemlji zaveli. Dakle, va{ je primjer, ukoliko
nakon imana nevjernici postanete, kao primjer
~ovjeka koji je krenuo na put sa grupom ljudi, pa je
zalutao. Zatim su ga {ejtani zbunili i zaveli ga drugim
putem. Njegovi drugovi, koji se nalaze na putu, njega
pozivaju sebi, govore}i mu: "Do|i nam, mi smo na
putu." Ali on odbija da sa njima po|e. Isti je primjer i
onoga ko {ejtane slijedi nakon {to je saznao za
Muhammeda, s.a.v.s., jer je Muhammed, s.a.v.s., taj
koji poziva na put, a put je islam." Ovaj rivajet prenosi
Ibn-Dèrir. A Katade kaè: "koga su na Zemlji {ejtani
zaveli", koga su od pravog puta na Zemlji odveli, tj.
koji je zbog njih zalutao. Kao {to Allah, d`.{., kaè:
"...~eznu za njima..." (14:37) "pa ni{ta ne zna".
Mudàhid veli: "ôvjek koji je zbunjen, zalutao i ni{ta
ne zna, a njegovi prijatelji ga zovu na pravi put. To je
primjer onog ko je zalutao nakon {to je bio upu}en.
Dakle, taj ~ovjek kog su {ejtani zaveli na njegovom
putovanju,u momentu kada je bio izgubljen i
zbunjen, i nije prepoznavao put, a njegovi prijatelji su
bili na putu i pozivali ga sebi, da krene sa njima
pravim putem, ali je on to odbio i uop}e se prema
njima nije okretao. A da je Allah htio, On bi ga uputio
i vratio na pravi put. Zato Allah, d`.{., kaè: Reci:
"Allahov je put - jedini pravi put." Kao {to Allah,
d`.{., kaè:
"A onoga koga On na pravi put uputi - niko ne
moè u zabludu odvesti." (39:37) "...i nama je
nare|eno da Gospodara svjetova slu{amo", tj.
da samo Njemu ibadet ~inimo, ne pripisuju}i mu
druga. "...i da namaz obavljamo i da se Njega
bojimo"; tj. nare|eno nam je da namaz obavljamo i
da Njegove naredbe po{tujemo u svim prilikama.
"On je Taj pred Kojim }ete biti sakupljeni", tj.
na Sudnjem danu. "...i On je Taj Koji je nebesa i
Zemlju s istinom stvorio", tj. s pravdom. Jer On je
njihov tvorac i vlasnik i On upravlja njima i svemu {to
se na njima nalazi. "...~im On za ne{to rekne:
Budi! - ono biva"; ovdje se misli na dan Sudnji, za
koga }e samo Allah re}i: "Budi", i on }e biti po
Njegovoj naredbi u brzini treptaja oka ili jo{ brè.
"...na Dan kada se u rog duhne"; rog u koji }e
duhnuti Israfil, a.s. O tome se prenosi veliki broj
hadisa u kojima Poslanik, s.a.v.s., kaè: (216) "Zaista je
Israfil ve} stavio rog u usta i pognuo svoje lice i ~eka
kada }e mu biti nare|eno pa da duhne." Prenosi ga
Muslim u svom Sahihu. A Imam Ahmed prenosi da je
'Abdullah ibn 'Amr rekao: (217) Jedan od beduina
upitao je: "O Allahov Poslani~e, {ta je to Sr?" On
odgovori: "Rog u koji }e se puhnuti."

6 El - Enam / Stoka
433
A kad Ibrahim re~e ocu svome Azeru: "Zar
kumire smatra{ bogovima?! Vidim da ste i ti i
narod tvoj u pravoj zabludi." /74/
i Mi pokazasmo Ibrahimu carstvo nebesa i
Zemlje da bi ~vrsto vjerovao. /75/
...i kad nastupi no}, on ugleda zvijezdu i re~e:
"Ovo je Gospodar moj!" A po{to za|e, re~e:
"Ne volim one koji zalaze!" /76/
A kad ugleda Mjesec kako izlaz , re~e: "Ovo je
Gospodar moj!" A po{to za|e, On re~e: "Ako
me Gospodar moj na pravi put ne uputi, bit
}u sigurno jedan od onih koji su zalutali."
/77/
i
!
i
A kad ugleda Sunce kako se ra|a, on uzviknu:
"Ovo je Gospodar moj, ovo je najve}e " - A
po{to za|e, on re~e: "Narode moj, ja nemam
ni{ta s tim {to vi Njemu druge ravnim
smatrate! /78/
Ja okre}em l ce svoje, kao pravi vjernik, prema
Onome Koji je nebesa i Zemlju stvorio, ja
nisam od onih koji Njemu druge ravnim
smatraju!" /79/

Postoji razilaènje o pitanju imena oca Ibrahima,
a.s., da li se on zvao Azer ili Tarih, kako to spominju
oni koji se bave porijeklom. Ibn-Dèrir kaè da je
ispravno mi{ljenje onih koji kaù da je njegovom ocu
bilo ime Azer. A zatim je poku{ao usaglasiti ova dva
mi{ljenja, pa kaè da postoji mogu}nost da je on
imao dva imena, kao mnogi ljudi, ili da mu je jedno
od ova dva imena bilo nadimak, i ovo je njegovo
mi{ljenje dobro i jako, a Allah najbolje zna. U ajetu se
govori da je Ibrahim, a.s., savjetovao svoga oca da ne
oboàva kipove i to mu zabranjivao, ali se on toga
nije kanio. "A kad Ibrahim re~e ocu svome
Azeru: 'Zar kumire smatra{ bogovima?!'", tj.
zar kip smatra{ bogom koga }e{ oboàvati mimo
Allaha. "Vidim da ste i ti i narod tvoj", koji slijedi
tvoj put "u pravoj zabludi", tj. da tumarate i uop}e
ne znate kuda idete. Nego se nalazite u zabuni i
neznanju, kao {to Allah, d`.{., kaè:
Spomeni, u Knjizi, Ibrahima! On je bio
istinoljubiv, vjerovjesnik. Kada je rekao ocu
svome: "O o~e moj, za{to se klanja{ onome
koji niti ~uje niti vidi, niti moè i od kakve
koristi biti? O o~e moj, meni dolazi znanje, a
ne tebi; zato mene slijedi, i ja }u te na pravi
put uputiti; o o~e moj, ne klanjaj se {ejtanu,
{ejtan je Svemilosnom uvijek neposlu{an; o
o~e moj, bojim se da te od Svemilosnom ne
stigne kazna, pa da bude{ {ejtanu drug" - otac
njegov je rekao: "Zar ti mrzi{ boànstva moja,
o Ibrahime? Ako se ne okani{, zbilja }u te
kamenjem potjerati, zato me za dugo vrijeme
napusti!" "Mir tebi!" - re~e Ibrahim. "Molit }u
Gospodara svoga da ti oprosti, jer On je vrlo
dobar prema meni. I napustit }u i vas i sve
one kojima se mimo Allaha klanjate i klanjat
}u se svom Gospodaru; nadam se da ne}u biti
nesretan u klanjanju Gospodaru mome."
(19:41-48) Ibrahim, a.s., molio je za oprost svome
ocu cijelog njegovog ìvota. Me|utim, kada je on
umro u {irku i Ibrahimu to postalo jasno, on je prestao
moliti za njegov oprost i odrekao ga se. Kao {to Allah,
d`.{., kaè:
"A {to je Ibrahim traìo oprosta za svoga oca
- bilo je samo zbog obe}anja koje mu je dao. A
~im mu je bilo jasno da je on Allahov
neprijatelj, on ga se odrekao. Ibrahim je
doista bio pun saàljenja i obazriv." (9:114)
"I Mi pokazasmo Ibrahimu carstvo nebesa i
Zemlje", tj. Mi mu obja{njavamo na~in dokaza
Allahove, d`.{., jedno}e dok posmatra nebesa i
Zemlju i ostala stvorenja u Njegovom carstvu, i da
nema drugog Boga osim Njega i da je On jedini
Gospodar. "...da bi ~vrsto vjerovao", tj. Mi mu to
pokazujemo da bi on znao i bio ~vrsto uvjeren. "I
kad nastupi no}", tj. kada ga prekri i zakloni no},
"on ugleda zvijezdu i re~e: Ovo je Gospodar
moj!" A po{to za|e, re~e: "Ne volim one koji zalaze!"
Katade veli: "On je znao da je njegov Gospodar
vje~an i da ne nestaje." "A kad ugleda Mjesec
kako izlazi, re~e: Ovo je Gospodar moj!" A
po{to za|e, On re~e: "Ako me Gospodar moj na pravi
put ne uputi, bit }u sigurno jedan od onih koji su
zalutali." A kad ugleda Sunce kako se ra|a, on
uzviknu: "Ovo je Gospodar moj, ovo je
najve}e!", tj. po svom obimu od zvijezde i mjeseca i
vi{e svijetli. "A po{to za|e, on re~e: "Narode
moj, ja nemam ni{ta s tim {to vi Njemu druge
ravnim smatrate!" "Ja okre}em lice svoje, kao
pravi vjernik, prema Onome Koji je nebesa i
Zemlju stvorio, ja nisam od onih koji Njemu
druge ravnim smatraju!", tj. Njega iskreno
vjerujem i samo njemu ibadet ~inim. "...prema
Onome Koji je nebesa i Zemlju stvorio", tj. Koji
ih je stvorio, bez prethodnog sli~nog primjera. "...kao
pravi vjernik", tj. okre}u}i se od {irka ka tevhidu.
Zato Allah, d`.{., kaè: "Ja nisam od onih koji
Njemu druge ravnim smatraju!"
Mufesiri se razilaze u tome da li je ovo Ibrahim,
a.s., ~inio promi{ljaju}i ili samo polemi{u}i sa svojim
narodom. Ta~no je to da je Ibrahim, a.s., u svemu
ovome samo vodio polemiku sa svojim narodom,
obja{njavaju}i im pogre{nost oboàvanja ikona i
kipova, {to su oni ~inili. Na prvom im je mjestu
objasnio, na primjeru svoga oca, gre{ku u oboàvanju
kipova na Zemlji, koji su imali likove meleka na nebu
kako bi im oni posredovali kod Svemogu}eg Tvorca.
Jer oni su sebe smatrali daleko ispod toga da direktno
Njega oboàvaju, pa su do Njega posredovali preko
meleka koje su oboàvali, a koji bi njima od Njega
traìli opskrbu, pomo} i drugo {to im je bilo
potrebno. Zatim im je objasnio neispravnost
oboàvanja sedam plove}ih planeta; a to su: Mjesec,
Merkur, Venera, Sunce, Mars, Jupiter i Saturn. A
6 El - Enam / Stoka
434
najsvjetlije i naj~asnije, kod njih, bilo je Sunce, zatim
Mjesec, zatim Venera. Ibrahim, a.s., prije svega je
objasnio da Venera ne zasluùje da bude oboàvana,
jer je ona pot~injena i ome|ena odre|enim kretanjem
i nije u stanju od njega odstupiti niti lijevo niti desno,
niti moè bilo {ta sama uraditi. Nego je ona jedna od
planeta koju je Allah, d`.{., stvorio svijetlom, svakako
zbog Svoje velike mudrosti u tome. Isti je slu~aj i sa
Mjesecom, Suncem i ostalim planetama. Nakon {to je
dokazao da boànstvo ne moè biti osobina ove tri
planete koje su najsvjetlije na {to ljudsko oko moè
pasti i nakon {to se to dokazalo nepobitnim
dokazom, "on re~e: Narode moj, ja nemam
ni{ta s tim {to vi Njemu druge ravnim
smatrate!", tj. ja nemam ni{ta sa njihovim
oboàvanjem niti ih uzimam za za{titnike. Pa ako su
oni bogovi, recite im da mi svi zajedno naude, ako su
u stanju, i sa tim nimalo nemojte oklijevati. "Ja
okre}em ce svoje, kao pravi vjernik, prema
Onome Koji je nebesa i Zemlju stvorio, ja
nisam od onih koji Njemu druge ravnim
smatraju!", tj. ja oboàvam Tvorca ovih stvari,
Onoga Koji ih je izumio, pot~inio, podredio i Koji ih
odràva. Onoga u îjoj je vlasti sve {to postoji i Koji je
Tvorac, Gospodar, Vlasnik i Bog svega. Kao {to Allah,
d`.{., kaè:
li

,
"Gospodar va{ je Allah, Koji je nebesa i
Zemlju u {est vremenskih razdoblja stvorio, a
onda se nad 'Ar{em uzvisio; On tamom no}i
prekriva dan, koja ga u stopu prati, a Sunce i
Mjesec i zvijezde pokoravaju se Njegovoj volji.
Samo On stvara i upravlja! Uzvi{en neka je
Allah, Gospodar svjetova!" (7:54) Jer, kako bi
Ibrahim, a.s., bio promatra~ u ovom slu~aju, kad je
Allah, d`.{., govore}i o njemu rekao:
"Mi smo jo{ prije Ibrahimu razboritost dali i
dobro smo ga poznavali. Kad on ocu svome i
narodu svome re~e: Kakvi su ovo kumiri
kojima se i dan i no} klanjate?" (21:51-52)
"Ibrahim je bio primjer ~estitosti, pokoran
Allahu, pravi vjernik, nije druge smatrao
Allahu ravnim, i bio je zahvalan na
blagodatima Njegovim; On je njega izabrao i
na pravi put izveo, i Mi smo mu sa~uvali lijep
spomen na ovom svijetu, a na onom }e
svijetu, doista, biti me|u onima dobrim.
Poslije smo tebi objavili: Slijedi vjeru
Ibrahimovu, vjeru pravu on nije Allahu druge
smatrao ravnim!" (16:120-123)
El-Buhari i Muslim prenose od Ebu-Hurejrea da je
Poslanik, s.a.v.s., rekao: (218) "Svako se dijete ra|a u
fitretu (uro|enoj vjeri u jednog Boga)." U
Muslimovom Sahihu prenosi se od 'Ijada ibn
Hammada da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Allah,
d`.{., rekao je: "Ja sam stvorio Svoje robove u
pravoj vjeri (hunefa')." Ako je ovo stanje ostalih
stvorenja, pa kako moè Ibrahim, a.s., kojeg je Allah,
d`.{., u~inio primjerom ~estitosti, pokornim i pravim
vjernikom, i nije bio od onih koji Allahu pripisuju
druga, pa kako onda u ovom slu~aju on moè biti
promatra~. Naprotiv, on je, bez imalo sumnje,
najpre~i od ljudi, nakon Poslanika, s.a.v.s., da njegova
priroda i narav budu ispravni i neiskrivljeni. A da on u
ovom slu~aju nije bio onaj koji je zapo~eo polemiku,
potvr|uju i Allahove, d`.{., rije~i:

i narod se njegov s njim raspravljao. "Zar da
se sa mnom raspravljate o Allahu, a On je
mene uputio?" - re~e on. "Ja se ne bojim onih
koje vi Njemu ravnim smatrate, bit }e samo
ono {to Gospodar moj bude htio. Gospodar
moj znanjem svojim obuhvata sve. Za{to se ne
urazumite?/80/
A kako bih se bojao onih koje s Njime
izjedna~u ete kada se vi ne bojite {to Allahu
druge ravnim smatrate, iako vam On za to
nije nikakav dokaz dao? I znate li vi ko }e, mi
ili vi, biti siguran? /81/
j ,
Bit }e sigurni samo oni koji vjeruju i
vjerovanje svoje s mnogobo{tvom ne mije{aju:
oni }e biti na pravom putu." /82/
To su dokazi Na{i koje dadosmo Ibrahimu za
narod njegov. Mi vi{e stepene dajemo onima
kojima Mi ho}emo. Gospodar tvoj je, uistinu,
mudar i sveznaju}i. /83/

Allah, d`.{., obavje{tava nas o Svom miljeniku
Ibrahimu, a.s., da je on, kada ga je njegov narod
poku{ao razuvjeriti u pogledu tevhida, koji je on
zagovarao, jer su se povodili za pojedinim sumnjama,
rekao: "Zar da se sa mnom raspravljate o Allahu, a On
je mene uputio?" - re~e on, tj. vi se sa mnom
raspravljate o Allahu i da nema drugog Boga osim
Njega, a On mi je pokazao istinu i uputio me k njoj i
ja sam siguran u to. Pa kako da se, onda, obazirem na
va{e neta~ne tvrdnje i neosnovane sumnje? "Ja se ne
bojim onih koje vi Njemu ravnim smatrate, bit }e
samo ono {to Gospodar moj bude htio", tj. jedan je
od dokaza neispravnosti va{ih tvrdnji to da bogovi
koje vi oboàvate nisu u stanju u~initi ni{ta i ja ih se
uop}e ne bojim. A ako su oni u stanju bilo {ta uraditi,
pa neka to u~ine prema meni i to {to prije. "...bit }e
samo ono {to Gospodar moj bude htio", tj. niko
6 El - Enam / Stoka
435
ne moè nanijeti {tetu niti koristiti osim Allaha, d`.{.
"Gospodar moj znanjem Svojim obuhvata sve",
tj. Svojim znanjem je obuhvatio sve {to postoji i
Njemu se ni{ta ne moè sakriti. "Za{to se ne
urazumite?" - u onome {to sam vam objasnio. Zar
ne}ete shvatiti da su va{i bogovi la`ni, te se kaniti
njihovog oboàvanja? Ovaj dokaz Ibrahima, a.s.,
sli~an je dokazu Huda, a.s., za koga Allah, d`.{., kaè:

,
j

"O, Hude" - govorili su oni - "nisi nam nikakav
dokaz donio, i mi na samu tvoju rije~ ne}emo
napustiti boànstva na{a, mi tebi ne
vjerujemo. Mi kaèmo samo to da te je neko
boànstvo na{e zlom pogodilo." "Ja pozivam
Allaha za svjedoka" - re~e on - "a i vi
posvjedo~ite da ja nemam ni{ta s tim {to vi
druge Njemu ravnim smatrate, pored Njega; i
zato svi zajedno protiv mene lukavstvo
smislite i nimalo mi vremena ne dajte ja se
uzdam u Allaha, u moga i va{eg Gospodara!
Nema ni jednog ìvog bi}a koje nije u vlasti
Njegovoj; Gospodar moj zaista postupa
pravedno." (11:53-56) "A kako bih se bojao
onih koje s Njime izjedna~ujete", tj. kako bih
se bojao ovih kipova? - "kada se vi ne bojite
{to Allahu druge ravnim smatrate, iako vam
On za to nije nikakav dokaz dao?" Kao {to
Allah, d`.{., u drugom ajetu kaè:
"To su samo imena koja ste im vi i preci va{i
nadjenuli, Allah o njima nikakav dokaz nije
poslao..." (53:23) "I znate li vi, ko }e - mi ili vi -
biti siguran?", tj. ko je od nas dvoje ispravniji i ko je
pre~i da se osje}a sigurnim od Allahove, d`.{., kazne.
Da li je to onaj ko oboàva Onoga Koji donosi korist i
{tetu, ili onaj ko oboàva onoga koji niti {tetu nanosi a
niti koristi, bez ikakva dokaza za to? Ovdje Allah, d`.{.,
preuzima odgovor na Sebe pa kaè: "Bit }e sigurni
samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s
mnogobo{tvom ne mije{aju: oni }e biti na
pravom putu", tj. oni koji budu samo Njega iskreno
oboàvali ne pripisuju}i mu nikakva druga, oni }e biti
smireni i sigurni na Sudnjem danu i upu}eni i na
ovom i na onom svijetu.
El-Buhari prenosi od Abdulaha ibn Mes'uda, r.a.,
koji kaè: (219) Kada je objavljen ovaj ajet: "...i
vjerovanje svoje s mnogobo{tvom ne
mije{aju", njegovi su drugovi rekli: "A ko to od nas
nije sebi nepravdu u~inio?" (shvataju}i rije~ zulm -
kao: nepravda). Pa je objavljeno: "Zaista je
mnogobo{tvo veliko nasilje." El-Buhari prenosi od
Abdullaha
280
(220) pa je rekao: Kada je si{ao ajet:
"oni koji vjeru u i vjerovanje svoje s
mnogobo{tvom ne mije{aju", to je bilo te{ko
ljudima pa su rekli: "O Allahov Poslani~e, ima li iko od
nas da nepravdu prema sebi ne ~ini?" Poslanik,
s.a.v.s., odgovori: "To se ne odnosi na ono {to vi

j , 280
Abdullah ibn Mes'ud, r.a
.
mislite, zar niste ~uli rije~i Allahovog iskrenog roba
(Lukmana):
'O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim:
mnogobo{tvo je, zaista, velika nepravda.'
(31:13) Nego se ovdje misli na {irk."
Imam Ahmed prenosi da je Dèrir ibn Abdullah
rekao: (221) Mi smo jedan put iza{li sa Poslanikom,
s.a.v.s., na put, pa - kada smo bili van Medine -
ugledasmo jednog konjanika kako ide prema nama.
Poslanik, s.a.v.s., tada re~e: "Kao da ovaj konjanik vas
traì." ôvjek je do{ao do nas i nazvao selam, a mi
mu uzvratili, pa ga je Poslanik, s.a.v.s., upitao: "Odakle
dolazi{?" "Od svoje porodice, djece i svoga plemena" -
odgovori on. Poslanik, s.a.v.s., re~e: "Kamo ide{?"
"Idem do Poslanika, s.a.v.s." - re~e on. "Ve} si stigao
do njega" - re~e Poslanik, s.a.v.s. On tada re~e: "O
Allahov Poslani~e, pou~i me imanu!" Poslanik, s.a.v.s.,
re~e: "Da posvjedo~i{ da nema drugog boga osim
Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, da
obavlja{ namaz, daje{ zekat, posti{ ramazan i da had`
obavi{." On tada re~e: "Svjedo~im." ôvjek je nakon
toga krenuo, ali je prednja noga njegove deve upala u
rupu {takora, te je posrnuo i pao. ôvjek je pao sa
deve, pao na svoju glavu i na mjestu mrtav ostao.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., povikao je: "Dovedite mi tog
~ovjeka!" Do njega su sko~ili Ammar ibn Jasir i Huzafe
ibn El-
-Jeman, pa ga podigo{e u sjede}i poloàj, a zatim
reko{e: "O Allahov Poslani~e, ve} je preselio!" Allahov
Poslanik, s.a.v.s., tada se okrenu od njih, a nakon
nekog vremena re~e im: "Zar niste primijetili kako se
okre}em od ~ovjeka? Ja sam vidio dva meleka kako
mu u usta trpaju dènetske plodove, pa sam saznao
da je preselio gladan!" Zatim je Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: "Ovaj je ~ovjek jedan od onih za koje je Allah,
d`.{., rekao: oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s
mnogobo{tvom ne mije{aju", a zatim je rekao:
"Ponesite svoga brata!" Pa smo ga ponijeli do mjesta
u kome je bilo vode, zatim ga ogasulili, umotali u
}efine i odnijeli do kabura. Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
pri{ao je na ivicu kabura i rekao: "Lijepo napravite
zadubljenje na desnoj strani (lahd), a nemojte samo
kopati, jer je 'lahd' na{, a (obi~no) kopanje obi~aj
drugih."
A Ibn-Merdewejh prenosi da je Abdullah ibn
Sahbere rekao: Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je:
(222) "Onaj kome bude dato pa se zahvali, ili mu ne
bude dato pa se strpi, koji nepravdu u~ini pa se
pokaje i zatraì oprost, i nad kim nepravda bude
u~injena pa oprosti...", pa je u{utio Poslanik, s.a.v.s.
Ashabi ga upita{e: "O Allahov Poslani~e, {ta je sa
njim?" On odgovori: "Oni }e biti na pravom putu i bit
}e sigurni."
"To su dokazi Na{i koje dadosmo Ibrahimu
za narod njegov", tj. Mi smo njegov dokaz usmjerili
protiv njih. Ovdje se misli na Allahove, d`.{., rije~i: "A
kako bih se bojao onih koje s Njime
izjedna~u ete kada se vi ne bojite {to Allahu
6 El - Enam / Stoka
436
druge ravnim smatrate, iako vam On za to
nije nikakav dokaz dao? i znate li vi ko }e, mi
ili vi, biti siguran?" Allah, d`.{., potvrdio je istinitost
njegovih rije~i pa je rekao: "Bit }e sigurni samo oni
koji vjeru u i vjerovanje svoje s
mnogobo{tvom ne mije{aju: oni }e biti na
pravom putu." A zatim kaè: "To su dokazi Na{i
koje dadosmo Ibrahimu za narod njegov. Mi
vi{e stepene dajemo onima kojima Mi
ho}emo. Gospodar tvoj je, uistinu, mudar i
sveznaju}i", tj. mudar u svemu {to kaè i uradi,
dobro zna koga }e uputiti a koga }e u zabludu
odvesti.
j

... i Mi mu poklonismo Ishaka i Ja'kuba; i
svakog uputismo - a Nuha smo jo{ prije uputili
- i od potomaka njegovih Davuda, i
Sulejmana, i Ejjuba, i Jusufa, i Musaa, i Haruna
- eto, tako Mi nagra|ujemo one koji dobra
djela ~ine -/84/

l
i Zekerijjaa, i Jahjaa, i Isaa, i Iljasa - svi oni su
bili dobri -/85/
i Ismaila, i El-Jese'a i Junusa i Luta - i svima
smo prednost nad svijetom ostalim dali -/86/
i neke pretke njihove i potomke njihove i
bra}u njihovu - njih smo odabrali i na pravi
put im ukazali. /87/
To je Allahovo uputstvo na koje On ukazuje
onima kojima ho}e od robova Svojih. A da su
oni druge Njemu ravnim smatrali, sigurno bi
im propalo ono {to su ~inili. /88/
To su oni kojima smo Mi knjige i mudrost i
vjerovjesni{tvo dali. Pa ako ovi u to ne vjeruju,
Mi smo time zaduìli ljude koji }e u to
vjerovati. /89/
Njih je Allah uputio, zato slijedi njihov pravi
put. Reci: "Ja od vas ne traìm nagradu za
Kur'an, on je samo pouka svjetovima." /90/

Allah, d`.{., spominje nam da je Ibrahimu, nakon
{to je bio u poodmaklim godinama i izgubio nadu u
potomstvo - i on i njegova èna Sara - darovao sina
Ishaka. Njemu su do{li meleki koji su bili na putu za
narod Lutov i obradovali ih Ishakom, pa se njegova
èna iznenadila i rekla:
"Jadna ja, zar da rodim ovako stara, a i ovaj je
moj mu` star. Ovo je zaista ne{to neobi~no!"
"Zar se ~udi{ Allahovoj mo}i?" - reko{e oni -
"Allahova milost i blagoslovi Njegovi su na
vama, obitelji vjerovjesni~koj. On je dostojan
hvale i On je plemenit!" (11:72-73) Allahove,
d`.{., rije~i: "I Mi mu poklonismo Ishaka i
Ja'kuba; i svakog uputismo", predstavljaju
radosnu vijest Ibrahimu, a.s., da }e on imati porod.
Kao {to Allah, d`.{., u drugom ajetu kaè:
"I obradovali smo ga Ishakom,
vjerovjesnikom i ~ovjekom dobrim." (37:12)
Ovo je jo{ potpunija radosna vijest i jo{ ve}a blagodat.
Na drugom mjestu Allah, d`.{., veli: "...i Mi je
obradovasmo Ishakom, a poslije Ishaka
Ja'kubom..." (11:71) Tj. za vrijeme va{eg ìvota
tom}e se djetetu roditi dijete, koje }e vas mnogo
obradovati, kao {to vas je obradovalo ra|anje
njegovog oca. Pa je donesena radosna vijest o Ishaku i
o njegovom djetetu Ja'kubu. To je bila nagrada i
utjeha Ibrahimu, a.s., koji je bio napustio svoj narod,
ostavio ih i oti{ao od njih. On je u~inio hid`ru iz svog
mjesta uputiv{i se istinskom oboàvanju Allaha, d`.{.,
bilo gdje na Zemlji. Allah, d`.{., nadoknadio mu je
gubitak svoga naroda i porodice, tako {to mu je
podario dobru djecu, njegovo potomstvo i u njegovoj
vjeri. Kao {to Allah, d`.{., kaè:
"I Po{to napusti njih i one kojima su se, mimo
Allaha, klanjali, Mi mu Ishaka i Ja'kuba
darovasmo, i obojicu vjerovjesnicima u~inis-
mo." (19: 49)
"...a Nuha smo jo{ prije uputili" - svaki od njih
dvojice ima posebno velike odlike. [to se ti~e Nuha,
a.s., Allah, d`.{., potopio je sve stanovnike Zemlje
izuzev onih koji su njemu povjerovali, i oni su mu se
pridruìli u la|i. Allah, d`.{., u~inio je produètak
~ovje~anstva u njegovom potomstvu. Zato su svi ljudi
danas od njegovog potomstva. A {to se ti~e miljenika
Ibrahima, a.s., Allah, d`.{., nakon njega nije poslao
nijednog poslanika a da nije bio iz njegovog
potomstva. Kao {to Allah, d`.{., kaè:
"...i potomcima njegovim vjerovjesni{tvo i
Knjigu dali." (29:27)
"...I nekima od potomaka njihovih
vjerovjesni{tvo dali..." (57:26) "i od potomaka
njegovih", tj. i uputili smo od potomaka njegovih,
"Davuda, i Sulejmana, i Ejjuba, i Jusufa, i
Musaa, i Haruna - eto, tako Mi nagra|ujemo
one koji dobra dje a ~ine - i Zekerijjaa, i
Jahjaa, i Isaa, i Iljasa - svi oni su bili dobri - i
Ismaila, i El-Jese'a i Junusa i Luta - i svima smo
6 El - Enam / Stoka
437
prednost nad svijetom ostalim dali ", a jasno je
da se zamjenica odnosi najprije na Nuha, jer je on
najbliè spomenut, i oko toga nema nikakve
nejasno}e. To je i Ibn-Dèrirov izbor. A mi{ljenje da se
zamjenica odnosi na Ibrahima, jer je o njemu rije~,
isto tako je veoma prihvatljivo. Ali, u tom slu~aju,
postavlja se Lut kao problem, jer on nije od potomaka
Ibrahima, nego njegovog brati}a Harana, sina
Azerovog. Izuzev, ako se uzme da i on, u globalu,
spada u njegov porod. Kao {to je to slu~aj sa
Allahovim, d`.{., rije~ima:
Vi niste bili prisutni kada je Ja'kubu smrtni
~as do{ao i kada je sinove svoje upitao: "Kome
}ete se, poslije mene, klanjati?" - "Klanjat
}emo se" - odgovorili su - "Bogu tvome Bogu
tvojih predaka Ibrahima i Ismaila i Ishaka,
Bogu jednome! I mi se Njemu pokoravamo!"
(2:133) Ismail je, njegov amidà, tj. amidà Ja'kuba,
dakle, ubrojan me|u njegove pretke. A u spominjanju
Isaa, a.s., me|u potomcima Ibrahima, ili Nuha po
drugom mi{ljenju, dokaz je da sestri}i ulaze u
potomstvo ~ovjeka. Jer, Isa, a.s., pripisuje se Ibrahimu,
a.s., po njegovoj majci Merjemi, a.s., jer on nije imao
oca. A u Buharijinom Sahihu stoji da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao Hasanu, sinu Alijinom: (223)
"Zaista je ovaj moj sin prvak, i ja se nadam da }e
Allah, d`.{., preko njega pomiriti dvije velike skupine
muslimana." Poslanik, s.a.v.s., nazvao ga je sinom, {to
potvr|uje da on ulazi u potomstvo.
,

"...i neke pretke njihove, i potomke
njihove, i bra}u njihovu..." Allah, d`.{., ovdje
spominje njihove pretke, potomke i bra}u i da su
odlikovanje i uputa obuhvatili sve njih. Zato Allah,
d`.{., kaè: "...njih smo odabrali i na pravi put
im ukazali." "To je Allahovo uputstvo, na koje
On ukazuje onima kojima ho}e od robova
Svojih", tj. to se s njima desilo samo Allahovom
pomo}i i Njegovom uputom. "A da su oni druge
Njemu ravnim smatrali, sigurno bi im propalo
ono {to su ~inili." Ovim se ajetom nagla{ava
opasnost {irka i potreba velike opreznosti u stvarima
koje do njega dovode.
"To su oni kojima smo Mi knjige i mudrost
i vjerovjesni{tvo dali", tj. Mi smo im podarili sve te
blagodati iz milosti prema ljudima i samilosti prema
svim stvorenjima. "Pa ako ovi u to ne vjeruju", tj.
ako stanovnici Meke ne vjeruju u Knjigu, mudrost i
poslanstvo, i ako u to ne vjeruju ostali ljudi na Zemlji,
Arapi, nearapi i kitabije, "Mi smo time zaduìli
ljude", tj. muhadìre, ensarije i njihove sljedbenike do
Sudnjeg dana, "koji }e u to vjerovati", tj. koji ni{ta
od toga ne}e poricati, niti jedno jedino slovo
odbacivati. Allaha, d`.{., molim da nas, Svojom
milo{}u i dare`ljivo{}u, u~ini od onih koji vjeruju.
Zatim Allah, d`.{., obra}aju}i se Svome robu i
poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., kaè: "Njih", tj.
spomenute poslanike, zajedno sa onima koji su im
pridodati od njihovih o~eva, potomaka i bra}e, "...
Allah je uputio", tj. oni su sljedbenici upute, a ne
neko drugi, "zato slijedi njihov pravi put". Ako je
ovo naredba Poslaniku, s.a.v.s, njegov ummet ga,
svakako, slijedi u onome {to im donosi od propisa i
naredbi. Reci: "Ja od vas ne traìm nagradu za
Kur'an", tj. ja od vas ne traìm nagradu za moje
dostavljanje Kur'ana vama i ja od vas ni{ta ne traìm,
"on je samo pouka svjetovima", tj. da se njime
opomenu, pa se izbave iz sljepila zablude u uputu, iz
grijeha na pravi put i iz nevjerstva u iman.

Oni ne poznaju Allaha kako treba - kad
govore: "Ni jednom ~ovjeku Allah nije ni{ta
objavio!" Reci: "A ko je objavio Knjigu koju je
donio Musa kao svjetlo i putokaz ljudima,
koju na listove stavljate i pokazujete, a
mnogo i krijete , i pou~avate se onome {to ni
vi ni preci va{i niste znali?" Reci: "Allah!"
Zatim ih ostavi neka se laìma svojim
zabavljaju. /91/
A ova Knjiga, koju objavljujemo, bla-
goslovljena je, ona potvr|u e onu prije nje da
opominje{ Meku i ostali svijet. A oni koji u
onaj svi et vjeruju - vjeruju i u nju o
namaz ma svojim brigu brinu /92/
j
j i
i .

Allah, d`.{., kaè da oni nisu dostojno Allaha
veli~ali kada su Njegove poslanike, koji su im poslati,
la`nim smatrali. Ovaj se ajet odnosi na Kurej{ije koji
su poricali poslanstvo Muhammeda, s.a.v.s., zato {to
je on ~ovjek. Kao {to Allah, d`.{., kaè:
"Za{to je ~udno ljudima {to Mi objavljujemo
jednom izme|u njih: 'Opominji ljude!'" (10:2)
A ovdje kaè: Oni ne poznaju Allaha kako treba
- kad govore: "Ni jednom ~ovjeku Allah nije
ni{ta objavio!" Allah, d`.{., kaè: Reci: "A ko je
objavio Knjigu koju je donio Musa kao svjetlo
i putokaz ljudima", tj. reci, o Muhammede, ovima
koji pori~u da je bilo koja knjiga objavljena od Allaha,
u odgovoru na njihovo uop}eno nijekanje,
utvr|ivanjem jedne pojedinosti koja ih obavezuje: "A
ko je objavio Knjigu koju je donio Musa" - to je
Tevrat, za koji vi, a i svi drugi, znaju da je objavljen od
Allaha Musau sinu 'Imranovu kao svjetlost i uputa
ljudima. Tj. da se njime koriste prilikom razja{njavanja
nepoznatih stvari i rasvjetljavanja tame sumnji. "koju
6 El - Enam / Stoka
438
na listove stavljate i pokazujete, a mnogo i
krijete", tj. ~ije dijelove na listove ispisujete iz
originalnog primjerka koji je u va{im rukama, i
pone{to od toga iskrivljujete, mijenjate i pogre{no
tuma~ite, shodno va{im èljama, a zatim kaète da je
to od Allaha, a ono nije od Allaha. "i pou~avate se
onome {to ni vi ni preci va{i niste znali?", tj. ko
je objavio Kur'an, u kome vas Allah, d`.{., pou~ava
vijestima onih koji su bili prije vas, obavje{tava o
onome {to }e se tek desiti, a sve to vi niste poznavali,
ni vi ni o~evi va{i. Katade veli da se to odnosi na
mu{rike me|u Arapima.
281

Reci: "Allah!" Ibn-'Abbas kaè: tj. reci: Allah ga
je objavio", i ovo je jedini mogu}i tefsir ovog ajeta, a
ne kako to tuma~e poneki od kasnijih mufesira, da
rije~i: Reci: "Allah!" zna~e: Neka se tvoje obra}anje
njima svede samo na rije~ Allah. Me|utim, po ovom
se tuma~enju nare|uje izgovor samo jedne rije~i, bez
konstrukcije, a izgovor samo jedne rije~i u arapskom
jeziku ne zna~i ni{ta, te ju je bolje ne izgovoriti.
282

"Zatim ih ostavi neka se laìma svojim
zabavljaju", tj. a zatim ih ostavi u njihovom
neznanju i zabludi neka se zabavljaju, dok im od
Allaha smrt ne do|e, pa }e onda znati da li }e oni ili
Allahovi iskreni robovi sretno zavr{iti. "A ova
Knjiga", tj. Kur'an, "koju objavljujemo,
blagoslovljena je, ona potvr|uje onu prije nje
da opominje{ Meku i ostali svijet", tj. od
arapskih plemena i ostalih grupacija ljudi, Arapa i
nearapa. Kao {to Allah, d`.{., kaè:
"Neka je uzvi{en Onaj Koji robu Svome ob-
javljuje Kur'an da bi svjetovima bio opomena."
(25:1) A El-Buhari i Muslim prenose hadis u kome se
kaè da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (224) "Meni je dato
pet stvari koje nisu date ni jednom poslaniku prije
mene", i izme|u ostalog je spomenuo: "Svaki je
poslanik bio slat samo svome narodu, a ja sam poslat
svim ljudima." Zato Allah, d`.{., kaè: "A oni koji u
onaj svi et vjeruju - vjeruju i u nju", tj. svako ko
vjeruje u Allaha i Sudnji dan vjeruje u ovu mubarek
Knjigu koju smo ti objavili, o Muhammede, tj. Kur'an.
"i o namaz ma svojim brigu brinu", tj. oni
namaze koji su im propisani, u njima odre|enom
vremenu obavljaju.

j
i

281
Postoji miljenje da je ovaj ajet objavljen dva puta. Jedanput u
Meki upuen muricima ako se radi o kiraetu "jed-alunehu", a drugi
put u Medini sa harfom ta (tedalunehu) i odnosi se na jevreje.
282
Ovo je neoboriv dokaz za one koji jo i danas tvrde da je
dozvoljeno izgovarati samo rije Allah, Allah, Allah u njihovim
zikrovima koji nemaju osnova u sunnetu. Oni kao dokaz za to
uzimaju ovaj ajet gdje se kae: Reci: "Allah", iako je ova reenica u
ovom ajetu dola kao odgovor rijeima: Reci: "Ko je objavio Knjigu
sa kojom je doao Musa?", pa je onda kao odgovor na to dola
reenica: Reci: "Allah!", tj. reci: Allah ju je objavio. Pa kakve veze
ima ovaj ajet sa njihovim dokazivanjem da je dozvoljeno zikr initi
samo sa izgovorom rijei Allah, bez dodatka neke druge rijei, kao
to je: Allah Azim (Allah je veliki), Allah Kerim (Allah je dareljiv) i
sl. Meutim, to je sluaj sa onima koji praktikuju novotarije, jer se
oni povode za svojim eljama i strastima u svemu to uvode u vjeru.

i
i
Ko je nepravedniji od onoga koji la` o Allahu
iznosi ili koji govori: "Objavljuje mi se" - a
ni{ta mu se ne objavljuje, ili koji kaè: "I ja }u
re}i isto onako kao {to Allah objavljuje." A da
ti je vidjeti nevjernike u smrtnim mukama,
kada meleki budu ispruìli ruke svoje prema
njima: "Spasite se ako moète! Od sada }ete
neizdr`ljivom kaznom biti ka`njeni zato {to
ste na Allaha ono {to nije istina iznosili i {to
ste se prema dokazima Njegovim oholo
pona{ali." /93/
A do}i }ete nam pojedina~no, onakvi kakve
smo vas prvi put stvorili, napustiv{i dobra
koja smo vam bili darovali. "Mi ne vidimo s
vama boànstva va{a koja ste Njemu ravnim
smatrali, pokidane su veze me|u vama i nema
vam onih koje ste posrednicima dràli." /94/

Allah, d`.{., kaè: "Ko je nepravedniji od
onoga koji la` o Allahu iznosi", tj. nema niko
nepravedniji od onoga ko na Allaha laè, te Mu
pripisuje druga ili dijete. Ili tvrdi da ga je Allah poslao
ljudima, a to nije istina. Zato Allah, d`.{., kaè: "ili
koji govori: Objavljuje mi se - a ni{ta mu se ne
objavljuje", 'Ikrime i Katade vele da je ovaj ajet
objavljen u vezi sa la{cem Musejlemom. "ili koji
kaè: I ja }u re}i isto onako kao {to Allah
objavljuje", tj. on se suprotstavlja onome {to Allah
objavljuje izmi{ljaju}i i bez ikakva osnova. Kao {to
Allah, d`.{., kaè:
Kada im se rije~i Na{e kazuju, govore:
"Ve} smo ~uli! Da ho}emo, i mi bismo tako
ne{to rekli"; (8:31) "A da ti je vidjeti
nevjernike u smrtnim mukama, kada meleki
budu ispruìli ruke svoje prema njima:
Izvadite svoje du{e!", tj. meleki }e ih udarati u
smrtnim tegobama sve dok im du{e ne iza|u iz
njihovih tijela. To zbog toga {to kada nevjernik bude
na samrti meleki ga obavijeste o kazni, patnji,
okovima, vatri, paklu i srd`bi silnog Gospodara, pa
njegova du{a ne poslu{a nare|enje, nego se raspr{i
po cijelom tijelu i odbije izlazak. Tada ga meleki
po~nu tu}i, sve dok njegova du{a ne iza|e iz
6 El - Enam / Stoka
439
njegovog tijela govore}i im: "Izvadite svoje du{e!
Od sada }ete neizdr`ljivom kaznom biti
ka`njeni zato {to ste na Allaha ono {to nije
istina iznosili, i {to ste se prema dokazima
Njegovim oholo pona{ali", tj. vi }ete danas
potpuno ponièni biti, kao {to ste lagali na Allaha i
oholo odbijali Njegove dokaze i okretali se od
Njegovih poslanika.
"A do{li ste nam pojedina~no, onakvi kakve
smo vas prvi put stvorili", tj. njima }e se na Dan
proìvljenja re}i: Mi smo vas ponovo oìvili kao {to
smo vas i prvi put stvorili, a vi ste to smatrali dalekim i
nemogu}im "napustiv{i dobra koja smo vam
bili darovali". Tj. ostavili ste iza sebe sve {to ste stekli
na dunjaluku. El-Buhari prenosi hadis u kojem se kaè
da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (225) "ôvjek vi~e: 'Moj
imetak, moj imetak!' A da li je i{ta od tvog imetka
tvoje osim onog {to si pojeo, no{njom poderao i kao
sadaku podijelio, pa ga ovjekovje~io, a sve {to je
mimo toga, ti }e{ oti}i i ostaviti drugima." "Mi ne
vidimo s vama boànstva va{a koja ste Njemu
ravnim sma-trali", ovo je njima ukor i prezir za ono
{to su na dunjaluku uzimali ravnim Allahu, od kipova i
drugog, misle}i da }e im oni koristiti u njihovom
ìvotu i nakon njihove smrti, ako proìvljenja uop}e
bude. Pa kada nastupi Sudnji dan, veze sa njima }e im
se pokidati i daleko }e od njih biti oni koje su oni
izmi{ljali (kao bogove). Tada }e ih Allah, d`.{., pozvati
pred svim stvorenjima:
"Gdje su oni kojima ste se klanjali, a niste
Allahu: mogu li vam pomo}i, a mogu li i sebi
pomo}i?" (36:92-93) Zato ovdje kaè: "Mi ne
vidimo s vama boànstva va{a..." Zatim kaè:
"pokidane su veze me|u vama". "...i nema
vam onih...", tj. ostavili su vas oni "koje ste
posrednicima dràli". Kao {to Allah, d`.{., kaè:

i
"Pozovite boànstva va{a!" - re}i }e im se, pa
}e ih oni pozvati, ali im se ona ne}e odazvati, i
patnju }e do` vjeti i zaàlit }e {to na pravom
putu nisu bili. (28:64)

Allah ~ini da zrnje i ko{pice proklijaju. On iz
neìva izvodi ìvo, iz ìva neìvo; to vam je,
eto, Allah, pa kuda se onda odme}ete? /95/
On ~ini da zora svi}e, On je no} odredio za
po~inak, a Sunce i Mjesec za ra~unanje
vremena; to je odredba Silnoga, Sveznaju}eg.
/96/
On vam je stvorio zvijezde da se po njima u
mraku upravljate, na kopnu i moru. -Mi
potanko obja{njavamo znamenja Na{a
ljudima koji znaju. /97/

Allah, d`.{., obavje{tava nas da je On Taj Koji ~ini
da zrna i ko{pice u zemlji raspuknu, pa iz njih ni~e
razno bilje i plodovi, razli~itih boja, oblika i okusa.
Rije~i: "On iz neìva izvodi ìvo, z ìva neìvo",
poja{njenje su rije~ima: "Allah ~ini da zrnje i
ko{pice proklijaju", tj. On iz ko{pica i zrnja koje li~i
mrtvoj materiji izvodi ìvo bilje. Ili kao {to je neko
rekao: izvodi koko{ iz jajeta i obratno. Drugi, opet,
kaù: izvodi dobro i hairli dijete od lo{eg roditelja i
obratno. Sve se to moè uzeti u obzir. "to vam je,
eto, Allah", Onaj Koji sve ovo ~ini je samo Allah i
niko drugi, "pa kuda se onda odme}ete?", tj.
kako, onda, ostavljate istinu a prihvatate neistinu i
drugog pored Allaha oboàvate? "On ~ini da zora
svi}e, On je no} odredio za po~inak", tj. u~inio je
tamnom, da bi se u njoj sva stvorenja smirila. Kao {to
Allah, d`.{., kaè: "Tako mi no}i kada tmine
razastre" (102:1).
i
"...a Sunce i Mjesec za ra~unanje vremena";
tj. oni se kre}u po strogo ustaljenom i precizno
odre|enom sistemu, koji se ne mijenja niti se remeti.
Svako od njih ima svoje odre|ene poloàje koje slijedi
ljeti i zimi, {to prouzrokuje razliku u duìni i kratko}i
dana i no}i. Kao {to Allah, d`.{., kaè:
"On je Sunce izvorom svjetlosti u~inio, a
Mjesec sjajnim i poloàje mu odredio..." (10:5)
"to je odredba Silnoga, Sveznaju}eg", tj. sve je
to po odredbi Svemogu}eg, Kome se niko ne moè
su-protstaviti niti Mu proturje~iti, koji sve zna, i ~ijem
znanju ne promi~e ni koliko zrno goru{ice niti na
nebesima niti na Zemlji. A Allah, d`.{., veoma ~esto
govori o stvaranju no}i i dana, Sunca i Mjeseca, i
zavr{ava rije~ima o snazi i znanju. Kao {to se to vidi iz
Allahovih, d`.{., rije~i:
"A nebo najbliè sjajnim zvijezdama smo
ukrasili i nad njima Mi bdijemo. To je odredba
Silnoga i Sveznaju}eg", (41:12) kao {to se to
ponavlja na vi{e mjesta u Kur'anu. "On vam je
stvorio zvijezde da se po njima u mraku
upravljate, na kopnu i moru." Pojedini iz
generacije selefa rekli su: "Ko u zvijezdama bude
vjerovao osim tri stvari, on je pogrije{io i slagao na
Allaha, d`.{.: da ih je Allah u~inio ukrasom na nebu,
da vatra iz njih poga|a {ejtane i da se pomo}u njih u
mraku orijenti{emo." "Mi potanko obja{njavamo
znamenja Na{a", tj. Mi smo ih podrobno objasnili,
"ljudima koji znaju", tj. koji razumiju, znaju istinu i
neistine se klone.
6 El - Enam / Stoka
440

On vas stvara od jednog ~ovjeka da na Zemlji
ìvite i da u njoj sahranjeni budete. - Mi
potanko pruàmo dokaze ljudima koji
razumiju. /98/
On vodu s neba spu{ta, pa Mi onda ~inimo da
pomo}u nje ni~u sve vrste bilja i da iz njega
izrasta zelenilo, a iz njega klasje gusto, i iz
palmi, iz zametka njihova, grozdovi koje je
lahko ubrati, i vrtovi lozom zasa|eni, naro~ito
masline i {ipci, sli~ni i razli~iti. Posmatrajte,
zato, plodove njihove kad se tek pojave i kad
zru To je, zaista, dokaz za ljude koji vjeruju.
/99/
.

Allah, d`.{., kaè: "On vas stvara od jednog
~ovjeka", tj. Adema, a.s., kao {to Allah, d`.{., kaè:
"O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas
od jednog ~ovjeka stvara, a od njega je i
drgu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge
mu{karce i ène rasija." (4:1) "...da na Zemlji
ìvite i da u njoj sahranjeni budete." Ibn-
Mes'ud i Ibn-'Abbas sa grupom tabiina kaù da se
ovdje misli na to da je ~ovjek pohranjen u ki~mi (kao
sjeme mu{karaca), a da mu je boravi{te u materici.
"Mi potanko pruàmo dokaze ljudima koji
razumiju", tj. razumiju Allahove, d`.{., rije~i. "On
vodu s neba spu{ta", tj. Svojom odredbom, koja
donosi beri}et i opskrbu ljudima, a ìvot i spas ostalim
stvorenjima, iz Allahove milosti prema Njegovim
stvorenjima. "...pa Mi onda ~inimo da pomo}u
nje ni~u sve vrste bilja." Kao {to Allah, d`.{., kaè:
"Mi od vode sve ìvo stvaramo." (21: 30) "i da
iz njega izrasta zelenilo", tj. zeleno klasje i drve}e,
a zatim u njemu stvorimo zrnje i plodove. Zato Allah,
d`.{., kaè: "...a iz njega klasje gusto", tj. jedno na
drugom, kao {to je slu~aj sa p{enicom i sli~no. "...i iz
palmi, iz zametka njihova, grozdovi", tj. svjeì
grozdovi, "koje je lahko ubrati", tj. niske palme ~iji
grozdovi (hurmi) zemlji padaju. "...i vrtovi lozom
zasa|eni", ove dvije vrste plodova su najdragocjeniji
plodovi kod stanovnika Hidàza (Medine), a mo`da
su najcjenjeniji plodovi na svijetu uop}e. "naro~ito
masline i {ipci, sli~ni i razli~iti", po listu i izgledu
veoma sli~ni jedni drugima, a po oblliku i okusu ploda
razli~iti. "Posmatrajte, zato, plodove njihove
kad se tek pojave i kad zru", tj. razmislite o mo}i
njihovog Tvorca iz ni~ega, nakon {to su bili obi~no
drvo, postali su svjeè gro`|e i hurme i drugo {to
Allah, d`.{., stvara u raznovrsnim bojama i oblicima,
okusima i mirisima. Kao {to Allah, d`.{., kaè:
"Na Zemlji ima predjela koji jedni s drugima
grani~e i ba{~a ima lozom zasa|enih, i njiva, i
palmi sa vi{e izdanaka i samo s jednim; iako
upijaju jednu te istu vodu, plod nekih ~inimo
ukusnijim od drugih." (13:4) "To su, zaista,..."
o ljudi, "dokazi" za apsolutnu mo} Tvorca, Njegovu
mudrost i milost, "za ljude koji vjeruju", tj. koji
Njega vjeruju i Njegove poslanike slijede.

Nevjernici smatraju dìnove ravnim Allahu, a
On je njih stvorio, i izmislili su, ne misle}i {ta
govore, da On ima sinove i k}eri. Slavljen i ~ist
je On i vrlo visoko iznad onoga kako ga oni
opisuju! /100/

Ovo je odgovor mu{ricima, koji su zajedno sa
Allahom druge oboàvali i {irk ~inili u ibadetu Njemu,
tako {to su oboàvali dìne koje su u~inili Njemu
ravnim u ibadetu. Allah je daleko iznad njihovog {irka
i kufra. A ako neko upita, kako su oni oboàvali dìne,
kad se zna da su oboàvali kipove? Odgovorit }e mu
se: "Oni su njih oboàvali pokoravaju}i se dìnima koji
su im nare|ivali da ih oboàvaju." Kao {to Allah, d`.{.,
kaè:
"Oni se mimo Allaha ènskim kumirima
kla-njaju, a ne klanjaju se drugom do {ejtanu -
prkosniku." (4:117) A meleki }e na Sudnjem danu
re}i:
"Slavljen neka si, Ti si Gospodar na{, izme|u
nas i njih nije bilo prijateljstva; oni su se dì-
nima pokoravali i ve}ina njih je vjerovala u
njih." (34:41) Zato Allah, d`.{., ovdje kaè:
"Nevjernici smatraju dìnnove ravnim Allahu,
a On je njih stvorio", tj. jedino On stvara, a niko
drugi, On nema sudruga, pa kako oni mogu sa Njim
druge oboàvati? Ajet, dakle, zna~i da je Allah, d`.{.,
jedini Koji stvara, te je nu`no da On bude i jedini Koji
se oboàva. "...i izmislili su, ne misle}i {ta
govore, da On ima sinove i k}eri." Allah, d`.{.,
upozorava nas na zabludu onih koji su zalutali tvrde}i
da Allah ima dijete, kao {to su jevreji govorili za
'Uzejra, kr{}ani za 'Isaa i mu{rici Meke za meleke - da
su oni Allahove k}eri. Allah je daleko iznad onoga {to
oni govore. A Allahove, d`.{., rije~i: "i izmislili su da
On ima sinove i k}eri", zna~e: oni su izmislili,
slagali, potvorili i sl. Ibn-Dèrir kaè: "Tuma~enje ovog
ajeta bi bilo: Oni su dìne u~inili, svojim
oboàvanjem, Njemu ravnim, a On je, uzvi{en neka
je, jedini Koji ih je stvorio bez ikakvog sudruga i
6 El - Enam / Stoka
441
pomaga~a." "i izmislili su, ne misle}i {ta govore,
da On ima sinove i k}eri", tj. iz neznanja Allahu i
Njegovoj veli~ini, jer Njemu ne prili~i da ima sinove i
k}eri, niti drgu ili bilo kakvog sudruga. Zato Allah,
d`.{., kaè: "Slavljen i ~ist je On i vrlo visoko
iznad onoga kako ga oni opisuju!" , tj. On je ~ist
i iznad onoga ~ime ga opisuju, ove zalutale neznalice,
da ima djecu, ortake, sudruge.

On je stvoritelj nebesa i Zemlje! Otkud Njemu
dijete kad nema ène, On sve stvara, i samo
On sve zna. /101/

j

"On je stvoritelj nebesa i Zemlje!", tj. njihov
stvoritelj bez prethodnog uzora. Po ovoj rije~i (ebde'a)
je bid'at dobio naziv, jer je to novotarija koja nema
sli~na primjera prije sebe. "Otkud Njemu di ete", tj.
kako }e on imati dijete kada nema ène, a dijete se
ra|a od dvoje sli~nih. A Allah, d`.{., nije ni~emu sli~an
niti Mu je i{ta od Njegovih stvorenja ravno, jer je On
Tvorac svih stvorenja, pa nema ni ène ni djeteta.
"On sve stvara, i samo On sve zna." Allah, d`.{.,
obja{njava da je On Taj Koji je sve stvorio i da On sve
zna, pa kako }e imati drugu, od svojih stvorenja, koja
mu odgovara i li~i? A On je Onaj Kome niko nije
sli~an, pa kako }e On imati dijete? Daleko je Allah
iznad toga.

To vam je Allah, Gospodar va{, nema drugog
boga osim Njega, Stvoritelja svega; zato
Njemu u ibadetu budite; On nad svim bd !
/102/
i

Pogledi do Njega ne mogu doprijeti, a On do
pogleda dopire; On je milostiv i upu}en u sve.
/103/

Allah, d`.{., nakon {to je spomenuo da je On sve
stvorio i da nema djeteta niti ène, kaè: "To vam je
Allah, Gospodar va{", tj. to vam je va{ Gospodar,
Koji jedini posjeduje sve te osobine, "nema drugog
Boga osim Njega, Stvoritelja svega; zato Nje-
mu u ibadetu budite"; tj. samo i jedino Njega
oboàvajte, "On nad svim bdi!", tj. sve ~uva i
nadzire. Upravlja Svojim stvorenjima, opskrbljuje ih i
no}u i danju ih {titi. "Pogledi do Njega ne mogu
doprijeti", tj. na ovom svijetu, a na ahiretu }e
doprijeti do njega, kao {to se to prenosi u
mnogobrojnim hadisima koji dostiù stepen tevatura,
preko vi{e lanaca prenosilaca u sahih zbirkama,
musnedima i sunenima. A prenosi se u sahih hadisu
da je 'Ai{a, r.a., rekla: "Svako ko tvrdi da je
Muhammed vidio svoga Gospodara, taj je iznio veliku
potvoru na Allaha, jer je Allah, d`.{., rekao: "Pogledi
do Njega ne mogu doprijeti, a On do pogleda
dopire". Me|utim, njoj se suprotstavlja Ibn-'Abbas,
od kog se prenosi da se "vi|enje" ima razumjeti po
svom op}em zna~enju. A od njega se prenosi i da Ga
je Poslanik, s.a.v.s., vidio svojim srcem dva puta. A o
ovom }e pitanju biti rije~i na po~etku sure En-Ned`m,
ako Allah d.
283
A vi|enje Allaha, d`.{., na ahiretu
op}eprihva}ena je stvar, za razliku od mu'tezila, koji
pori~u vi|enje (Allaha) i na ovom i na budu}em
svijetu, pa su tim, iz svog neznanja, uradili suprotno
Kur'anu i Sunnetu. [to se ti~e Kur'ana, to su Allahove,
d`.{., rije~i:
"Toga }e dana neka lica blistava biti, u
Gospodara svoga }e gledati." (75:22-23) A za
nevjernike kaè:
"...uistinu oni }e toga dana od Gospodara
svoga zaklonjeni biti." (83:15) Imam E{-[afi'i veli:
"Ovo je dokaz da vjernici ne}e biti od Njega
zaklonjeni. A {to se ti~e sunneta, predanja koja se
prenose od Ebu-Se'ida, Ebu-Hurejrea, Enesa,
Dùrejdà, Suhejba, Bilala i drugih ashaba od
Poslanika, s.a.v.s., dostiù stepen tevatura: (226)
"Zaista }e vjernici vidjeti Allaha na budu}em
svijetu, za vrijeme obra~una i u dènetskim
ba{~ama." Allaha, d`.{., molim da nas Svojom
dobrotom i dare`ljivo{}u u~ini od njih. Amin!
El-Buhari i Muslim biljeè hadis Ebi-Musa El-
E{'arija, koji prenosi od Poslanika, s.a.v.s.: (227) "da
Allah, d`.{., ne spava, niti Mu prili~i da spava. On
spu{ta i diè 'Vagu' (pravedno sudi), Njemu se diù
djela ljudi koja su po~inili u danu prije nego {to no}
nastupi, a djela koja su no}u po~inili prije nego {to
dan nastupi. Njegov je prekriva~ nur, ili vatra: da se
otkrije - veli~anstvenost Njegovog lica spalila bi sva
stvorenja do kojih Njegov pogled dopre." A uop}e ne
postoji proturje~nost izme|u priznavanja vi|enja i
negiranja obuhvatnosti (idrak), jer se pod tim (idrak)
ovdje misli na prodiranje u su{tinu, a to ne moè znati
niko osim Njega, iako }e Ga vjernici vidjeti. Kao {to je
poznato da onaj koji vidi Mjesec nije saznao njegovu
bit i su{tinu. A Uzvi{eni je Allah pre~i u tome i Njemu
pripada najuzvi{eniji primjer. A "idrak" zna~i
obuhvatanje, i ne mora zna~iti - ako se ne{to ne moè
obuhvatiti - ne moè vidjeti, kao {to ne mora zna~iti
da - ako se ne moè obuhvatiti sva znanost - ~ovjek
ne moè biti znan. A ovdje se misli na vi|enje na
budu}em svijetu, jer vi|enje je na ovom svijetu
nemogu}e. Kao {to je Allah, d`.{., rekao Musau, a.s.:

283
Pogledaj ajet broj 11 iz tefsira sure En-Nedm.
6 El - Enam / Stoka
442
"Gospodaru moj, ukaì mi se da Te vidim!" -
"Ne moè{ Me vidjeti" - re~e - "ali pogledaj u
ono brdo, pa ako ono ostane na svome
mjestu, vidjet }e{ Me!" I kad se Gospodar
njegov onom brdu otkri, On ga sa zemljom
sravni, a Musa se onesvije{}en strovali. îm se
osvijesti, re~e: "Uzvi{en neka si! Kajem Ti se, ja
sam vjernik prvi!" (7:143) A na ahiretu }e se Allah,
d`.{., ukazati Svojim robovima kako On ho}e. A {to se
ti~e Njegove uzvi{enosti i veli~ine, ona ostaje
nepromijenjena, uzvi{en neka je On, Njega ne moè
obuhvatiti vid. "...a On do pogleda dopire"; tj. On
ga obuhvata i zna njegovu su{tinu, jer ga je On
stvorio. "On je milostiv i upu}en u sve " Ebul-'Alije
kaè: "Milostiv jer je stvorio vid; Obavije{ten o mjestu
na koje pada - a Allah najbolje zna." Ovo je isto kao
{to nas Allah, d`.{., obavje{tava da je Lukman
savjetovao svom sinu:
.
l
"O, sinko moj, dobro ili zlo, te{ko koliko zrno
goru{ice, bilo u stijeni ili na nebesima ili u
zemlji, Allah }e na vidje o iznijeti, jer Allah
zna najskrivenije stvari, On je sveznaju}i."
(31:16)

Od Gospodara va{eg dolaze vam dokazi, pa
onaj ko ih usvaja - u svoju korist to ~ini, a onaj
ko je slijep - na svoju je {tetu slijep; a ja nisam
va{ ~uvar. /104/

I, eto tako Mi na razne na~ine izlaèmo
dokaze da bi oni rekli: "Ti si to u~io!" i da
bismo to objasnili ljudima koji znaju. /105/

(El-besair) jasni su dokazi i znakovi kojima obiluju
Kur'an i sunnet, "pa onaj ko ih usvaja - u svoju korist
to ~ini", Kao {to Allah, d`.{., kaè:
"...i onaj ko se uputi pravim putem - uputio se
za svoje dobro, a onaj ko krene stranputicom,
krenuo je na svoju {tetu..." (10:108) Zato Allah,
d`.{., kaè: "a onaj ko je slijep - na svoju je {tetu
slijep", tj. njegova se neda}a na njega vra}a. Kao {to
Allah, d`.{., kaè:
"...ali o~i nisu slijepe, ve} srca u grudima."
(22:46) "a ja nisam va{ ~uvar", tj. ja nisam va{
~uvar niti va{ kontrolor, nego ja samo dostavljam. "I,
eto, tako, Mi na razne na~ine izlaèmo do-
kaze", tj. obja{njavamo ih na svakom mjestu,
zajedno sa tevhidom na koji oni upu}uju. "da bi oni
rekli: Ti si to u~io!", tj. ti si, o Muhammede, u~io
od onih koji su prije tebe Knjigu imali i od njih
preuzeo i nau~io. Tako ovaj ajet tuma~e Ibn-'Abbas,
Mudàhid, Ibn-Se'id ibn Dùbejr i drugi. I ovo je isto
kao kada Allah, d`.{., obavje{tava o laìma mu{rika i
njihovoj upornosti u tome:
Oni koji ne vjeruju govore: "Ovo nije ni{ta
drugo do velika la` koju on izmi{lja, a u tome
mu i drugi ljudi pomaù" - i ~ine nepravdu i
potvoru i govore: "To su izmi{ljotine naroda
drevnih; on traì da mu se prepisuju..." (25:4)
"i da bismo to objasnili ljudima koji znaju." Tj.
da bismo to objasnili ljudima koji znaju istinu i nju
slijede, i znaju neistinu i nje se klone. Kao {to Allah,
d`.{., kaè:
Reci: "On je vjernicima uputstvo i lijek. A oni
koji ne vjeruju - i gluhi su i slijepi, kao da se iz
daleka mjesta dozivaju." (41:44) Mnogo je
drugih ajeta koji ukazuju na to da je Allah, d`.{.,
objavio Kur'an kao uputu pravim vjernicima, i da On
njime u zabludu odvodi koga On ho}e, a upu}uje
koga On ho}e. A postoji razlaz o pitanju ~itanja
(dereste) da li je tako ili (dreste). Ibn-Merdewejh
prenosi da je Ubejj ibn Ka'b rekao: (228) Allahov
Poslanik, s.a.v.s., nau~io me je da u~im: "da bi oni
rekli: Ti si to u~io!" Isti hadis prenosi i El-Hakim od
Vehb Ibn-Zum'ata, a zatim je rekao: "Isnad mu je
sahih, ali ga El-Buhari i Muslim ne prenose."

Ti slu{aj ono {to Gospodar tvoj objavljuje -
drugoga boga osim Njega nema! - i
mnogobo{ce izbjegavaj. /106/
107 - Da Allah ho}e, oni ne bi druge Njemu
ravnim smatrali, a Mi tebe nismo ~uvarom
njihovim u~inili niti si ti njihov staratelj. /107/

Allah, d`.{., nare|uje Svome Poslaniku, s.a.v.s., i
onima koji sljede njegov put: "Ti slu{aj ono {to
Gospodar tvoj objavljuje", tj. ugledaj se na to i po
njemu postupaj, jer to je istina u koju nema sumnje. "i
mnogobo{ce izbjegavaj", tj. okreni se od njih i
pretrpi njihove uvrede dok te Allah, d`.{., ne
pomogne pobjedom protiv njih, jer postoji mudrost u
tome {to ih Allah u zabludu odvodi, a da On ho}e -
uputio bi ih. "Da Allah ho}e, oni ne bi druge
Njemu ravnim smatrali"
284
, tj. On posjeduje
istinsku volju i mudrost u onome {to ho}e i On se ne
pita za ono {to ~ini, a ljudi }e biti pitani za svoje
postupke.
285
"...a Mi tebe nismo ~uvarom

284
Allah, d.., znao je da e oni izabrati irk nakon to im se ponudi
tevhid i iman, a Allahova, d.., volja ne znai da su oni prisiljeni na
kufr i irk. Jer je Allah, d.., znao za njihov kufr prije nego to su ga
oni izabrali, pa im ga je odredio i htio da tako i bude. A zatim, kada
im je ponuen tevhid i iman na dunjaluku, oni su odabrali irk i kufr.
285
A Allah, d.., ne ini drugo nego samo istinu, pravdu i dobro. On
je iznad svake loe pomisli, zato se On ne pita za dobro koje je
uinio, zato je to uradio, niti se pita za zlo, jer On ne ini zlo, iako ga
je On stvorio kao i sve ostalo.
6 El - Enam / Stoka
443
njihovim u~inili" koji ~uva njihove rije~i i djela
njihova. "...niti si ti njihov staratelj", tj. niti si ti
zaduèn za njhovu opskrbu i brigu o njima.
"Ti si duàn samo obznaniti." (42:48) Kao
"Ti pou~avaj - tvoje je da pou~ava{, ti vlasti
nad njima nema{." (88:21-22) "...tvoje je da
objavljuje{, a Na{e da traìmo polaganje
ra~una." (13:40)

Ne grdite one kojima se oni, pored Allaha,
klanjaju, da ne bi i oni, nepravedno i ne
misle}i {ta govore, Allaha grdili. - Kao i ovima,
tako smo svakom narodu lijepim postupke
njihove predstavljali. Oni }e se, na kraju,
Gospodaru svome vratiti, pa }e ih On o onom
{to su radili obavijestiti. /108/

Allah, d`.{., zabranjuje Svome Poslaniku, s.a.v.s., i
vjernicima vrije|anje mu{ri~kih bogova (iako u tome
ima koristi), jer se time prouzrokuje ve}e zlo nego {to
je korist. A to je zlo psovanje Boga mu'mina od
mu{rika, psovanje Allaha, jedinog Boga. Kao {to kaè
Ibn-'Abbas tuma~e}i ovaj ajet: Oni reko{e: "O
Muhammede, ti }e{ prestati sa vrije|anjem na{ih
bogova ili }emo mi vrije|ati tvog Gospodara", pa im
je Allah, d`.{., zabranio da vrije|aju njihove kipove.
"...da ne bi i oni nepravedno i ne misle}i {ta govore
Allaha grdili", a to je ostavljanje odre|enog dobra
zbog ve}eg zla koji bi prouzrokovali. Sli~an je ovome i
slu~aj koji biljeì El-Buhari - da je Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: (229) "Proklet bio onaj ko psuje svoje roditelje!"
Oni upita{e: "O Allahov Poslani~e, kako }e ~ovjek
psovati svoje roditelje?" "Opsuje oca nekog ~ovjeka -
pa on opsuje njegovog; opsuje njegovu majku - pa
on opsuje njegovu." Ili kako je izgovorio Poslanik,
s.a.v.s.: "Kao i ovima, tako smo svakom narodu
lijepim postupke njihove predstavljali", tj. kao {to smo
ovom narodu lijepim pokazali oboàvanje njihovih
kipova, borbu za njih i njihovu odbranu, isto tako smo
svakom od pro{lih naroda lijepim prikazali njihovu
zabludu u kojoj su bili. A Allah posjeduje najja~i dokaz
i potpunu mudrost u svemu {to èli i odabire. "Oni
}e se, na kraju, Gospodaru svome vratiti, pa }e
ih On o onom {to su radili obavijestiti", tj. On
}e ih nagraditi shodno njihovim djelima: ako budu
radili dobro - dobrim, a ako budu radili zlo - zlim.

Oni se zaklinju Allahom, najteòm zakletvom,
da }e, ako im do|e ~udo, sigurno zbog njega
vjernici postati. Reci: "Sva su ~uda samo u
Allaha!" A {ta vi znate, mo`da bi oni, kada bi
im ona do{la, vjernici postali, /109/
i da Mi srca njihova i o~i njihove ne}emo
zape~atiti, i da ne}e vjerovati kao {to ni prije
nisu vjerovali, i da ih ne}emo ostaviti da u
zabludi svojoj lutaju smeteni? /110/

Allah, d`.{., obavje{tava nas o mu{ricima da su oni
dali ~vrste zakletve: "da }e, ako im do|e ~udo,
sigurno zbog njega vjernici postati", tj. smatrat
}e ga istim i povjerovat }e u njega. Reci: "Sva su
~uda samo u Allaha!", tj. reci, o Muhammede,
mu{ricima koji ti traè ~uda iz svog nevjerstva i inada,
a ne traè}i uputu i pravi put, da su svi ajeti u
Allahovoj mo}i; ako On bude htio, do}i }e vam sa
njima, a ako ne - ostavit }e vas. Ovom prilikom
navodimo hadis koji je "mursel" - njegov lanac
prenosilaca ne dopire do Poslanika, s.a.v.s., ali ga
mnogi drugi hadisi podràvaju. Ibn-Dèrir prenosi od
Muhammeda ibn Ka'ba el-Kurezija da je rekao: (230)
Kurej{ije su govorile Poslaniku, s.a.v.s.: "O
Muhammede, ti nam govori{ o tome da je Musa
imao {tap kojim je udario po kamenu iz kojeg je
provrelo 12 izvora; govori{ nam da je Isa oìvljavao
mrtve, da je Semud imao Devu, pa nam donesi
dokaze na osnovu kojih }emo ti vjerovati." Poslanik,
s.a.v.s., rekao im je: "[ta biste vi htjeli da vam
donesem kao dokaz?" Oni odgovori{e: "Da nam brdo
Safu pretvori{ u zlato", odgovori{e oni. "Ho}ete li mi
povjerovati ako to uradim?" - re~e on. "Ho}emo, tako
nam Allaha; ako to uradi{, mi }emo te svi slijediti!" -
reko{e oni. Poslanik, s.a.v.s., ustao je moliti Allaha, pa
mu je do{ao Dìbril, a.s., i rekao: "[ta èli{? Ako èli{,
Safa }e postati zlato, ali ako ja do|em sa dokazom, a
oni ga ne prihvate, bit }e ka`njeni, pa ako ho}e{ -
ostavi ih dok se ne pokaju." Poslanik, s.a.v.s., re~e:
"Dok se ne pokaju!" Pa je Allah, d`.{., objavio: "Oni se
zaklinju Allahom, najteòm zakletvom..." do
rije~i: "...ali ve}ina njih ne zna". (109-111)
"A {ta vi znate, mo`da bi oni, kada bi im
ona do{la, vjernici postali." Tj. {ta vi znate, o
vjernici, vi koji toliko èlite iman mu{rika, mo`da }e
oni povjerovati u dokaze (mu'dìze) koji im do|u. A
upotreba ~estice enne u zna~enju le'alle - mo`da
poznata je u arapskom jeziku. Tako oni kaù: "Oti|i
na pijacu, mo`da nam kupi{ ne{to!"
6 El - Enam / Stoka
444
Ovo mi{ljenje podràva Ibn-Dèrir i navodi stihove
koji to potvr|uju. A Allah najbolje zna. "...i da Mi
srca njihova i o~i njihove ne}emo zape~atiti, i
da ne}e vjerovati kao {to ni prije nisu
vjerovali", Ibn-'Abbas kaè: "Kada su mu{rici
zanijekali Allahovu objavu, njihova su srca postala
nestabilna i nesposobna da bilo {ta prihvate."
286
"...i
da ih ne}emo ostaviti da u zabludi svojoj
lutaju smeteni?", tj. u svom nevjerstvu tumaraju.

Kad bismo im meleke poslali, i kad bi im
mrtvi progovorili, i kad bismo pred njih
o~igledno sve dokaze sabrali - oni opet ne bi
vjerovali, osim ako bi Allah htio, ali ve}ina
njih ne zna. /111/

Allah, d`.{., kaè: Da smo Mi udovoljili onima koji
su se zakleli Allahom da }e, ako im dokazi do|u, u
njih povjerovati, pa im spustili meleke koji bi im
prenosili poruku od Allaha da su istinu poslanici
govorili, kao {to su to oni traìli govore}i: "...ili dok
Allaha i meleke kao jamce ne dovede{." (17:92) "...i
kad bi im mrtvi progovorili", tj. obavijestili ih o
iskrenosti onoga sa ~ime su im do{li poslanici. "...i
kad bismo pred njih o~igledno sve dokaze
sabrali", tj. kada bi ti njima narod za narodom
dovodio i svi oni posvjedo~ili da su poslanici istinu
govorili u onome sa ~ime su im do{li, "oni opet ne
bi vjerovali, osim ako bi Allah htio", tj. uputa
pripada Njemu, a ne njima. On upu}uje koga ho}e, a
u zabludi ostavlja koga ho}e, i On radi ono {to On
ho}e. Ovaj je ajet sli~an Allahovim, d`.{., rije~ima:
"A oni na kojima se ispuni Rije~ Gospodara
tvoga zaista ne}e vjerovati, makar im do{li svi
dokazi, sve dok ne doìve patnju nesnosnu."
(10:96-97)

286
Allah, d.., njihova je srca i razum uinio prevrtljivim, tako da se
nisu u stanju ni na emu zaustaviti i stabilizirati. To je njima kazna
istom vrstom djela koja su inili, jer oni nisu povjerovali onda kada
im se iman nudio. Kao to Allah, d.., kae:
"...a onome koji tvrdii i osjea se neovisnim i ono najljepe smatra
lanim..." ( 92:8,9)

Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje
odre|ivali, {ejtane u vidu ljudi i dìnova, koji
su jedni drugima ki}ene besjede govorili da bi
ih obmanuli; a da je Gospodar tvoj htio, oni to
ne bi u~inili; zato ti ostavi njih, i ono {to
izmi{ljaju; /112/

j i da bi srca onih koji u onaj svijet ne vjeru u
bila sklona tome i zadovoljna time, i da bi
po~inili grijehe koje su po~inili. /113/

Allah, d`.{., kaè Muhammedu, s.a.v.s.: "O
Muhammede, kao {to smo tebi na~inili neprijatelje
koji ti se suprotstavljaju, protiv tebe se bore i u tome
uporni ostaju, isto tako smo u~inili da svaki poslanik
prije tebe ima svoje neprijatelje, te se zbog toga
nemoj àlostiti." Kao {to Allah, d`.{., kaè:
"A poslanici su i prije tebe la`nim smatrani, pa
su trpjeli {to su ih u la` ugonili i mu~ili..."
(6:34) A Vereka ibn Newfel rekao je Poslaniku,
s.a.v.s.: "Zaista niko u pro{losti nije do{ao sa
sli~nim onom sa ~ime si ti do{ao a da nije bio
izloèn neprijateljstvu drugih." "...{ejtane u
vidu ljudi i dìnova", tj. nisu imali neprijatelje
me|u {ejtanima u vidu ljudi i dìna, jer poslanicima se
suprotstavljaju samo {ejtani izme|u jednih i drugih,
Allah ih unesre}io i prokleo. Imam Ahmed prenosi da
je Ebu-Zerr, r.a., rekao: (231) Do{ao sam do
Poslanika, s.a.v.s., a on je bio u dàmiji, pa sam sjeo
pored njega, a on tada re~e: "O Ebu-Zerre, jesi li
klanjao?" "Ne" odgovorih ja. "Ustani i klanjaj", re~e on.
Ja sam ustao i klanjao, a zatim sam ponovo sjeo pored
njega, a on re~e: "O Ebu-Zerre, zatraì uto~i{te kod
Allaha od {ejtana ljudi i dìna." Tada sam mu ja rekao:
"O Allahov poslani~e, zar me|u ljudima ima {ejtana?"
"Da", odgovori on. Ljudi, dakle, imaju svoje {ejtane
izme|u sebe, a {ejtan je svake stvari njen prkosnik.
Zato se prenosi u Sahihu Muslimov od Ebi-Zerra da je
Poslanik, s.a.v.s., rekao: (232) "Crni pas je {ejtan", {to
zna~i - a Allah najbolje zna - da je on {ejtan me|u
psima. A Ibnu-Dùrejd` kaè: Mudàhid,
komentari{u}i ovaj ajet, kaè: "Nevjernici su me|u
dìnima {ejtani, i oni {ejtanima me|u ljudima,
nevjernicima me|u njima, prenose uljep{ane rije~i,
koje zavode."
"...koji su jedni drugima ki}ene besjede
govorili, da bi ih obmanuli", tj. jedni drugima
ukra{en govor prenose, zvu~an glas koji zavarava
neznalice me|u ljudima. "a da je Gospodar tvoj
htio, oni to ne bi u~inili"; tj. sve je to po
Allahovoj, d`.{., odredbi i Njegovoj volji, da svaki
poslanik ima neprijatelja od takvih. "zato ti ostavi
njih, i ono {to izmi{ljaju", tj. ti ostavi njihove laì i
uvrede njihove i na Allaha se osloni u svom
neprijateljstvu protiv njih, jer ti je Allah, d`.{., dovoljan
6 El - Enam / Stoka
445
i pomo}i }e te protiv njih. "i da bi srca" - razumi: i
sluh - "onih koji u onaj svijet ne vjeruju bila
sklona tome i zadovoljna time", tj. da bi to
zavoljeli i èljeli, jer tome se odaziva samo onaj ko u
budu}i svijet ne vjeruje. "...i da bi po~inili grijehe
koje su po~inili." Ibn-'Abbas veli: "Tj. da steknu
ono {to su stekli." A Es-Suddi i Ibn-
-Zejd kaù: "Da ~ine ono {to }e u~initi."

Za{to da pored Allaha traìm drugog sudiju,
kad vam On objavljuje Knjigu potanko? A oni
kojima smo Mi dali knjigu dobro znaju da
Kur'an objavljuje Gspodar tvoj s istinom, zato
ti ne sumnjaj nikako! /114/
Rije~i Gospodara tvoga vrhunac su istine i
pravde; Njegove rije~i niko ne moè
promijeniti i On sve ~uje i sve zna. /115/

Allah, d`.{., nare|uje Svome Poslaniku, s.a.v.s., da
kaè mu{ricima koji oboàvaju drugog pored Allaha:
"Za{to da pored Allaha traìm drugog sudiju",
izme|u mene i vas, "kad vam On objavljuje
Knjigu potanko?", tj. poja{njenu. "A oni kojima
smo Mi dali knjigu", tj. jevreji i kr{}ani, "dobro
znaju da Kur'an objavljuje Gospodar tvoj s
Istinom", tj. na osnovu radosnih vijesti prija{njih
poslanika o tvom dolasku, "zato ti ne sumnjaj
nikako!" Kao {to Allah, d`.{., kaè:
"Ako sumnja{ u ono {to ti objavljujemo,
upitaj one koji ~itaju knjigu, prije tebe
objavljenu. Tebi Istina od Gospodara tvoga
dolazi, i nikako ne budi od onih koji su u
sumnji." (10:94) Ovim je ajetom postavljen uvjet
(ako sumnja{), {to ne mora zna~iti da }e se on
ostvariti, zato se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
(233) "Ne sumnjam, niti }u pitati!" "Rije~i
Gospodara tvoga vrhunac su istine i pravde" ;
Katade veli: "...istine u onome {to je rekao i pravde u
onome {to je presudio. Sve o ~emu nas je Gospodar
obavijestio istina je, a sve {to od nas traì - pravda je.
Dakle, sve {to je On rekao istina je u koju sumnje
nema i sve {to je On naredio pravda je poslije koje ne
postoji druga pravda, a sve {to je zabranio neispravno
je, jer On ne{to zabranjuje zbog njegove {tetnosti.
"...koji }e od njih traìti da ~ine dobra
djela, a od odvratnih odvra}ati ih..." (7:157)
"Njegove rije~i niko ne moè promijeniti", niko
nije u stanju promijeniti Allahovu odredbu na ovom
niti budu}em svijetu, "i On sve ~uje i sve zna."
ûje sve {to Njegovi robovi kaù i zna za svaki njihov
pokret ili mirovanje, te }e svakog od njih nagraditi ili
kazniti shodno njegovim djelima.

Ako bi se ti pokoravao ve}ini onih koji ìve na
Zemlji, oni bi te od Allahova puta odvratili;
oni se samo za pretpostavkama povode, i oni
samo neistinu govore. /116/
Gospodaru tvom najbolje su poznati oni koji
su skrenuli s Njegova puta i On najbolje zna
one koji su na pravom putu. /117/
Allah, d`.{., ovim ajetom obavje{tava nas o stanju
ve}ine ljudi na Zemlji i da su oni u zabludi.
287
Kao {to
Allah, d`.{., kaè: "A i prije njih su ve}inom
drevni narodi u zabludi bili", (61:71) i oni u
svojoj zabludi nisu bili sigurni sami u sebe, nego su se
nalazili u la`nim sumnjama i pogre{nom promi{ljanju.
"...oni se samo za pretpostavkama povode, i
oni samo neistinu govore." Rije~ el-hirs isto je {to i
el-hazr (pretpostavljanje, naga|anje) i otuda se kaè
za procjenjivanje koli~ine hurmi dok su jo{ na stablu
(hazr), a sve je to, opet, Allahovom, d`.{., odredbom i
Njegovom voljom. "Gospodaru tvom najbolje su
poznati oni koji su skrenuli s Njegova puta" te
im to olak{ava, "i On najbolje zna one koji su na
pravom putu", pa i njima olak{ava taj put, i svakom
je olak{ano ono za {to je stvoren.

Zato jedite ono pri ~ijem je klanju spomenuto
Allahovo ime, ako vjerujete u Njegove ajete.
/118/

A za{to da ne jedete ono pri ~ijem je klanju
spomenuto Allahovo ime kad vam je On
objasnio {ta vam je zabranio - osim kad ste
prisiljeni; mnogi, prema prohtjevima svojim,
nemaju}i za to nikakva dokaza, zavode druge
u zabludu. A Gospodar tvoj najbolje zna one
koji u zlu prelaze svaku mjeru. /119/

287
Ovaj je ajet opeg karaktera te njegovo svoenje samo na ljude
zahtijeva dodatni dokaz. Ono to se iz njega razumije, a Allah nabolje
zna, jeste da se on odnosi na sve ljude i dine, jer i dini spadaju
meu one koji ive na Zemlji.
6 El - Enam / Stoka
446
Allah, d`.{., dozvoljava Svojim robovima,
vjernicima ono {to je zaklano u Njegovo ime; iz ~ega
se razumije da im je zabranio sve {to je zaklano a
pritom se nije spomenulo Allahovo, d`.{., ime.
Suprotno nevjernicima Kurej{ija, koji su dozvoljavali
meso krepanih ìvotinja i meso onih ìvotinja koje su
zaklane u ime nekog drugog mimo Allaha. Zatim,
Allah, d`.{., podsti~e na jedenje mesa koje je zaklano
u Njegovo ime te kaè: "A za{to da ne jedete ono
pri ~ijem je klanju spomenuto Allahovo ime,
kad vam je On objasnio {ta vam je zabranio",
tj. On vam je detaljno objasnio {to vam je zabranjeno
i to pojasnio "...osim kad ste prisiljeni", izuzev ako
se na|ete u nu`di, onda vam se dozvoljava da se
posluìte onim {to na|ete. Zatim Allah, d`.{.,
obja{njava neznanje mu{rika i njihova neispravna
mi{ljenja kojima dozvoljavaju meso krepanih ìvotinja
ili onih pri ~ijem je klanju spomenuto ime nekog
drugog mimo Allaha, pa kaè: "mnogi, prema
prohtjevima svojim, nemaju}i za to nikakva
dokaza, zavode druge u zab udu. A Gospodar
tvoj dobro zna one koji u zlu prelaze svaku
mjeru", tj. On najbolje zna njihovo prekora~ivanje u
zlu, laì i potvori.
l

Ne grije{ite ni javno ni tajno! Oni koji grije{e
sigurno }e biti ka`njeni za ono {to su
zgrije{ili. /120/

Mudàhid tuma~e}i rije~i: "Ne grije{ite ni javno ni
tajno!", kaè: "Klonite se i javnih i tajnih grijeha." Kao
Reci: "Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni
i potajni..." (7:33) Zato Allah, d`.{., kaè: "Oni
koji grije{e sigurno }e biti ka`njeni za ono {to
su zgrije{ili", tj. bili njihovi grijesi javni ili skriveni,
Allah }e ih za njih kazniti.

Ibn Ebi-Hatim prenosi od Nuvasa ibn Sem'ana da
je rekao: (234) Pitao sam Poslanika, s.a.v.s., o grijehu,
pa je rekao: "Grijeh je ono {to te ti{ti u tvojim grudima
i ne bi volio da saznaju drugi."

Ne jedite ono pri ~ijem klanju nije spomenuto
Allahovo ime to je, u stinu, grijeh! A {ejtani
navode {ti}enike svoje da se s vama
raspravljaju, pa ako biste im se pokorili - i vi
biste, sigurno, mnogobo{ci postali. /121/

; i
i

Ovaj ajet uzimaju za dokaz oni koji kaù da nije
dozvoljeno meso pri ~ijem klanju nije spomenuto
Allahovo ime, iako je onaj koji kolje musliman. Ulema
se o ovom pitanju razilazi na tri mi{ljenja:
Prvo mi{ljenje zastupaju Malik i Ahmed, koji kaù:
"Meso koje je na opisani na~in zaklano nije
dozvoljeno, bilo da se Allahovo ime izostavi
zaboravom ili namjerno." To se mi{ljenje prenosi od
Ibn-'Umera, ponekih tabiina, Malika i Ahmeda. Tom
mi{ljenju daje prednost i Ebu-Sevr a prenosi se i od
Ebu-Davuda ez - Zahirija. Oni kao dokaz za ovo svoje
mi{ljenje uzimaju ovaj ajet i rije~i Allaha, d`.{., u ajetu
o lovu: "Jedite ono {to vam one uhvate i
spomenite Allahovo ime pri tome..." (5:4)
Zatim to potvr|uje u ovom ajetu rije~ima: "to je,
uistinu, grijeh!", a zamjenica (to) vra}a se na jelo, a
po nekima na klanje nekom drugom mimo Allaha.
Drugi su njihov dokaz hadisi kojima se nare|uje
izgovaranje bismille prilikom klanja i lova, kao {to je
hadis 'Adijj ibni Hatima i Ebi-Sa'lebeta u kome stoji:
(235) "Ako spomene{ Allahovo ime kada po{alje{
svog obu~enog psa, onda jedi ono {to ti on uhvati" i
hadis Rafia ibn Hadidà u kome stoji: "Jedite ono ~ija
je krv pu{tena i nad njim spomenuto Allahovo ime."
Oba ova hadisa prenose El-Buhari i Muslim. Zatim
hadis Ibn-Mes'uda: (236) Poslanik, s.a.v.s., rekao je
dìnima: "Va{a je hrana svaka kost pri kojoj je
spomenuto Allahovo ime." Prenosi ga Muslim, a Allah
najbolje zna.
Drugo mi{ljenje zastupa E{-[afi'i, koji smatra da
bismilla nije uvjet ({art), nego samo poèljna
(mustehabb), pa ne mijenja stvar ako se izostavi, bilo
iz zaborava ili namjerno. Ovo je mi{ljenje [afije, svih
njegovih sljedbenika i jedno od mi{ljenja Ahmeda i
Malika. E{-[afi'i smatra da se ajet: "Ne jedite ono pri
~ijem klanju nije spomenuto Allahovo ime - to
je, u stinu, grijeh!", odnosi na ono {to je zaklano u
ime nekog drugog mimo Allaha.
"...ili {to je kao grijeh zaklano u ne~ije
drugo ime, a ne u Allahovo ime". (6:145) Ovo
je mi{ljenje jako. Ovom mi{ljenju ide u prilog i hadis u
kome se prenosi da je Ai{a, r.a., rekla: Neki su ljudi
rekli: "O Allahov poslani~e, ima ljudi koji su nedavno
primili islam a donose nam meso za koje mi nismo
sigurni da li su pri njegovom klanju spomenuli
Allahovo ime ili nisu?" Poslanik, s.a.v.s., re~e im: "Vi
prou~ite bismillu i jedite." Pobornici ovog mi{ljenja
kaù da je bismilla {art (uvjet), Poslanik, s.a.v.s., ne bi
im dozvolio da ga jedu izuzev ako ustanove da su je
prou~ili. A Allah najbolje zna.
Tre}e mi{ljenje glasi: ako se bismilla izostavi
prilikom klanja iz zaborava, ne smeta, a ako se
namjerno izostavi - onda to meso nije dozvoljeno
jesti. Ovo je mi{ljenje poznato u malikijskom i
hanbelijskom mezhebu i njega zastupa Ebu-Hanife sa
svojim u~enicima. Ovo se mi{ljenje, tako|er, i prenosi
od Alije, Ibn-'Abbasa i pojedinih tabiina. A imam Ebul-
Hasan el-Merginani, u svome djelu El-Hidaje, prenosi
6 El - Enam / Stoka
447
konsenzus uleme (id`ma') u tome da je haram meso
pri ~ijem je klanju namjerno izostavljena bismilla.
A imam Dà'fer ibn Dèrir, Allah mu se smilovao,
kaè: "Onaj ko zabranjuje meso pri ~ijem se klanju nije
prou~ila bismilla iz zaborava, on je iskora~io iz okvira
svih dokaza i uradio suprotno vjerodostojnom hadisu
Poslanika, s.a.v.s., o tom pitanju." On misli na hadis
koji prenosi Bejheki od Ibn- 'Abbasa, da je Poslanik,
s.a.v.s., rekao: (237) "Muslimanu je dosta to {to je
musliman; ako zaboravi prou~iti bismillu prilikom
klanja - neka Allaha spomene pri jelu i neka jede."
Me|utim, mi{ljenje koje kaè da je ovaj hadis mevkuf
na Ibn-'Abbasu (da su to rije~i Ibn-'Abbasa) ispravnije
je od mi{ljenja koje ga smatra rije~ima Poslanika,
s.a.v.s. To potvr|uje i sam El-Bejheki i mnogi drugi
hafizi hadisa. Ovo mi{ljenje ime potporu i u hadisu
koji se prenosi preko vi{e lanaca prenosilaca kod Ibni
Madèta, a od Ibn- 'Abbasa, Ebu-Hurejrea, Ebu-Zerra,
'Ukbe ibn 'Amira i Abdullaha ibn'Amra, da je Poslanik,
s.a.v.s., rekao: (238) "Allah, d`.{., oprostio je mome
ummetu gre{ku, zaborav i ono na {to budu prisiljeni."
Ovo sam pitanje posebno izdvojio i spomenuo
mi{ljenja imama, njihov na~in prilaska njemu, dokaze,
na~ine dokazivanja, opre~nosti i kontradiktornosti, a
Allah najbolje zna.
Ibn-Dèrir kaè: "Ulema se razi{la o pitanju ovog
ajeta, da li je derogirano ne{to od propisa koje on u
sebi sadrì ili ne? Jedni smatraju da ni{ta od tih
propisa nije derogirano i da ovaj ajet spada u
muhkem (jasne) ajete po svome zna~enju. Ovo tvrde
Mudàhid i ve}ina uleme." A prenosi se da su 'Ikrime i
Hasan el-Basri rekli: Allah, d`.{., rekao je: "Zato
jedite ono pri ~ijem je klanju spomenuto
Al ahovo ime, ako vjerujete u Njegove ajete."
"Ne jedite ono pri ~ijem klanju nije spomenuto
Allahovo ime to je, u stinu, grijeh!", a zatim je
derogirao i izuzeo iz toga kazav{i: "...i dozvoljavaju
vam se jela onih kojima je data Knjiga i va{a
jela su njima dozvoljena." (5:5) Isto to prenosi se
i od Ibn-Mekhula. A zatim je Ibn-Dèrir rekao: "Ali,
ta~no je da ne postoji kontradiktornost izme|u
dozvole hrane kitabija i zabrane onoga pri ~ijem se
klanju nije spomenulo Allahovo ime."
l
; i

Ovo je, svakako, ispravno, a onaj izme|u selefa ko
je upotrijebio rije~ nesh (derogacija) za ovaj ajet,
mislio je na (tahsis) specificiranje. A Allah najbolje zna.
"A {ejtani navode {ti}enike svoje da se s
vama raspravljaju." Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ibn-
Zemila da je rekao: Ja sam sjedio kod Ibn-'Abbasa
kada mu do|e neki ~ovjek i re~e: "O Ibn-'Abbas, Ibn-
Ishak tvrdi da mu je no}as si{la objava!" Ibn-'Abbas
mu odgovori: "Istinu je rekao." Ja sam to primio sa
odbojno{}u i rekao (sam sebi): Ibn-'Abbas kaè da je
to istina? Ibn-'Abbas tada re~e: "Postoje dvije vrste
objave: objava Allaha i objava {ejtana. Allah objavljuje
Muhammedu, s.a.v.s., a {ejtan objavljuje svojim
prijateljima." Zatim je prou~io: "A {ejtani navode
{ti}enike svoje..."
A Et-Taberani prenosi da je Ibn-'Abbas rekao: Kada
je objavljen ajet: "Ne jedite ono pri ~ijem klanju
nije spomenuto Allahovo ime", Perzijanci su
poslali grupu ljudi na polemiku sa Muhammedom,
s.a.v.s., i rekli im da mu kaù: "Ono {to ti zakolje{
noèm, svojom rukom - tvrdi{ da je halal; a {to Allah,
d`.{., zakolje, samo umre - haram?" Pa je Allah, d`.{.,
objavio ovaj ajet: "A {ejtani navode {ti~enike
svoje da se s vama raspravljaju, pa ako biste
im se pokorili, i vi biste, sigurno, mnogobo{ci
postali", tj. zaista, {ejtani od Perzijanaca navode
svoje prijatelje me|u Kurej{evi}ima.
Ebu-Davud prenosi da je Ibn-'Abbas rekao
tuma~e}i ajet: "A {ejtani navode {ti}enike
svoje..." da kaù: "Ono {to Allah zakolje nemojte
jesti, a ono {to vi zakoljete jedite" pa je Allah, d`.{.,
objavio: "Ne jedite ono pri ~ijem klanju nije
spomenuto Allahovo ime." Isti hadis prenose i Ibn-
Madè i Ibn Ebi-Hatim od 'Amra ibn Abdullaha, a on
od Veki'a, a on od Israila, i ovaj sened je sahih.
"...pa ako biste im se pokorili, i vi biste,
sigurno, mnogobo{ci postali", tj. zato {to ste se
udaljili od propisa koji vam je Allah, d`.{., propisao i
Njegove naredbe, a prihvatili rije~i nekog drugog, pa
ste time dali prednost nekom drugom nad Allahom, a
to je {irk. Kao {to Allah, d`.{., kaè:
sve}enike svoje i monahe svoje..." (9:31) A Et-
Tirmizi u komentaru ovog ajeta prenosi od 'Adijj ibn
Hatima da je rekao: (239) O Allahov Poslani~e, oni ih
nisu oboàvali! Poslanik, s.a.v.s., odgovori: "Naprotiv,
oni su njima dozvoljavali zabranjeno, a zabranjivali
dozvoljeno i oni su to od njih prihvatali. To je njihovo
oboàvanje."

Zar je onaj koji je bio u zabludi, a koga smo
Mi oìvili i dali mu svjetlo pomo}u kojeg se
me|u ljudima kre}e, kao onaj koji je u
tminama iz kojih ne izlazi? A nevjernicima se
~ini lijepim to {to oni rade. /122/

Ovo je primjer koji Allah, d`.{., navodi za vjernika
koji je bio mrtav, tj. u zabludi, propao i u zabuni, pa
ga je Allah, d`.{., oìvio, tj. oìvio njegovo srce
imanom i uputio ga na pravi put i na njemu u~vrstio i
u~inio ga sljedbenicima Svojih poslanika: "...i dali
mu svjetlo pomo}u kojeg se me|u ljudima
kre}e", tj. on se njime orijenti{e u svom pona{anju i
vladanju, a svjetlo je Kur'an ili islam, i obadvoje je
ispravno. "kao onaj koji je u tminama", tj. u
neznanju i raznim zabludama "iz kojih ne izlazi?",
6 El - Enam / Stoka
448
tj. nikako ne pronalazi izlaz i rje{enje situacije u kojoj
se nalazi. Kao {to Allah, d`.{., kaè:
"Allah je za{titnik onih koji vjeru u i On ih
izvodi iz tmina na svjetlo, a onima koji ne
vjeruju - za{titnici su {ejtani i oni ih odvode sa
svjetla u tmine; oni }e u njemu vje~no ostati."
(2:257) Ovaj primjer vezuje se za uporedbu svjetla sa
tmine rije~ima koje se nalaze na po~etku ove sure:
"...i tmine i svjetlo dao...", a ovim se ajetom ne
cilja na nekog odre|enog izme|u vjernika i munafika,
kao {to je to neko rekao, nego je on op}eg karaktera i
u njega ulazi svaki vjernik i svaki munafik.
j

"A nevjernicima se ~ini lijepim to {to oni
rade", tj. Mi smo im uljep{ali njihovu zabludu,
Allahovom, d`.{., odredbom i Njegovom savr{enom
mudro{}u, uzvi{en je On i nema drugog boga osim
Njega, i On nema druga.
288

Isto tako Mi u~inimo da u svakom gradu
velika{i postanu grje{nici i da u njemu zamke
postavljaju, ali oni sami sebi zamke
postavljaju, a da i ne primje}uju. /123/

i

A kada njima dokaz dolaz , oni govore: "Mi
ne}emo vjerovati sve dok se i nama ne da
ne{to sli~no onome {to je Allahovim
poslanicima dato." A Allah najbolje zna kome
}e povjeriti poslanstvo Svoje. One koji grije{e
sigurno }e sti}i od Allaha poniènje i patnja
velika zato {to spletkare. /124/

Allah, d`.{., kaè: Kao {to smo, o Muhammede, u
Meki u~inili da neki ljudi pozivaju u nevjerstvo i da se
tebi suprotstavljaju i protiv tebe bore, isto tako su i
poslanici prije tebe bili isku{avani sli~nim ljudima. Ali,
zavr{etak je uvijek bio u korist Njegovih poslanika. Kao
"Kad ho}emo jedan grad uni{titi, onima koji
su u njemu na rasko{ navikli prepustimo da se
razvratu odaju..." (17:16) "velika{i postanu
grje{nici i da u njemu zamke postavljaju." Ibn
Ebi-Hatim veli da je Ibn-'Abbas rekao: "Tj. Mi
prepustimo pokvarenjacima njihovim pa se oni
grije{enju odaju, pa kada to oni urade, Mi ih uni{timo
èstokom kaznom."
289

i

288
Allah, d.., to je njima uljepao shodno onome to su oni sami
odabrali od zablude. Kao to Allah, d.., kae:
"...i kad oni skrenue ustranu, Allah uini da i srca njihova ustranu
skrenu..." (61:5)
"ali oni sami sebi zamke postavljaju, a da i
ne primje}uju", tj. posljedice njihovog spletkarenja i
zavo|enja onih koje su zaveli vra}aju se na same njih,
kao {to Allah, d`.{., kaè:
"...da bi na Sudnjem danu nosili ~itavo breme
svoje i dio bremena onih koje su, a da nisu bili
svjesni, u zabludu odveli. A grozno je to {to }e
oni nositi." (16:25) "A kada njima dokaz
dolaz , oni govore: Mi ne}emo vjerovati sve
dok se i nama ne da ne{to sli~no onome {to je
Allahovim poslanicima dano", tj. kada im do|e
znak i nepobitan dokaz, oni kaù: "Mi ne}emo
vjerovati sve dok se i nama ne da ne{to sli~no
onome {to je Allahovim poslanicima dano", tj.
poslanstvo od Allaha kao {to se ono podaruje
poslanicima. Kao {to Allah, d`.{., kaè:
"Oni koji ne vjeruju da }e pred Nas stati -
govore: "Za{to nam se ne po{alju meleki ili
za{to Gospodara svoga ne vidimo?" (25:21) "A
Allah najbolje zna kome }e povjeriti
poslanstvo Svoje", tj. gdje }e ga postaviti i ko ga je,
od Njegovih stvorenja, dostojan. Kao {to Allah, d`.{.,
kaè:
"I jo{ kaù: 'Trebalo je da ovaj Kur'an bude
objavljen nekom uglednom ~ovjeku iz jednog
od ova dva grada!' Zar oni da raspolaù
milo{}u Gospodara tvoga?" (43:31-32) Oni su
se pitali za{to ovaj Kur'an nije objavljen jednom od
uglednih velikana, po njihovom rezonovanju, iz Meke
ili Taifa. To zbog toga {to su oni Poslanika, s.a.v.s.,
smatrali nedostojnim, iz mr`nje, zavisti, upornosti u
grijehu i oholosti. Sve to uz njihovo priznanje
njegovog dostojanstva i ~asti, ~istog porijekla i
~ednosti njegove porodice, i korektnog odgoja i
uzrasta. Do te mjere da su ga oni prozvali
"povjerljivim" (el-emin) prije nego {to mu je objava
si{la. To je priznao i tada{nji vo|a nevjernika, Ebu-
Sufjan, kada ga je Herakle - car Rimljana upitao: "A
kakvog je on porijekla me|u vama?" On odgovori:
"On je uglednog porijekla me|u nama." Herakle
upita: "Jeste li ga optuìvali za la` prije nego {to je
rekao to {to govori?" On odgovori: "Ne..." (hadis) A
imam Ahmed prenosi od Vasile ibn El- Eska'a, r.a., da
je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (240) "Allah, d`.{.,
odabrao je, izme|u sinova Ismailovih, Benu-Kinane, a
od Beni-Kinaneta je odabrao Kurej{evi}e, a od
Kurej{evi}a je odabrao Beni-Ha{im, a mene je
odabrao me|u Beni- Ha{imom." A Ibn Ebi-Hatim
prenosi od Ebu El-Husejna da je rekao: Neki je ~ovjek

289
Allah, d.., naredio im je da Mu budu pokorni pa su oni uradili
suprotno Njegovom nareenju i grijehe poinili, pa im je Allah, d..,
zbog toga otvorio nova vrata grijeha i spletkarenja tako to su poeli
druge u zabludu pozivati ukraenim rijeima i djelima. Ali, u stvari,
oni spletkare samo protiv sebe, jer se oni tim svojim inom izlau
propasti od velike kazne koja e im biti poslana na ovom svijetu, a na
buduem e svijetu biti baeni u jo eu kaznu zbog svog
spletkarenja i zavoenja ljudi.
6 El - Enam / Stoka
449
ugledao Ibn-'Abbasa kako ulazi na vrata dàmije, pa
kada ga je Ibn-'Abbas pogledao, on se upla{io
290
i
upitao: "Ko je ovo?" "Ibn-'Abbas, amidì} Poslanika,
s.a.v.s.!" - odgovori{e mu. On im tada re~e: "A Allah
najbolje zna kome }e povjeriti poslanstvo Svoje."
"One koji grije{e sigurno }e sti}i od Allaha
poniènje i patnja velika." Ovo je velika prijetnja
Allaha, d`.{., onome ko ne bude slijedio poslanike,
a.s., i njima se pokoravao u onome sa ~im su do{li.
Toga }e na Sudnjem danu sti}i od Allaha vje~no
poniènje. To je kazna adekvatna grijehu koji se
po~inio. Isto kao {to su se oni na dunjaluku oholili
tako }e im Allah, d`.{., na Sudnjem danu podariti
vje~ito poniènje. Kao {to Allah, d`.{., kaè:
"Oni koji iz oholosti ne}e da Mi ibadet ~ine -
u}i }e, sigurno, u Dèhennem ponièni"
(40:60), tj. niski, bijedni i bezvrijedni. "...i patnja
velika zato {to spletkare." Spletkarenje naj~e{}e
biva skriveno ili sa dodvoravanjem prilikom smjeranja
spletke i prevare, zato }e oni biti ka`njeni èstokom
kaznom od Allaha, d`.{., na Sudnjem danu, {to
odgovara teìni njihovog grijeha. Kao {to Allah, d`.{.,
kaè: "...onoga dana kada tajne budu
otkrivene ..." (86:9), tj. kada se pokaù tajne i u
savjesti skrivene stvari. El-Buhari i Muslim prenose da
je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (241) "Svaki }e varalica, na
Sudnjem danu, biti obiljeèn zastavicom pored
njegove stra`njice, a glasnik }e govoriti: Ovo je
varanje tog i tog (poimenice)." Ovim se ho}e kazati
da }e, po{to spletkarenje biva tajno, daleko od znanja
ljudi, ono na Sudnjem danu postati javnim, vidnim
znakom koji }e otvoreno ukazivati na djelo svoga
po~inioca.

Onome koga Allah èli uputiti - On srce
njegovo prema islamu raspoloì, a onome
koga èli u zabludi ostaviti - On srce njegovo
stegne i umornim u~ini, kao kad ~ini napor da
na nebo uzleti. Eto, tako Allah one koji ne
vjeruju bez podr{ke ostavi. /125/

Allah, d`.{., kaè: "Onome koga Allah èli
uputiti - On srce njegovo prema islamu ras-
poloì", tj. On ga okrene prema islamu, u tome ga
podrì i to mu olak{a.
291
Zbog toga su ovi znakovi
navje{taji dobra. Kao {to Allah, d`.{., kaè:

290
Tj. uplaio se je od njegove autoritativne pojave.
291
Nema sumnje da niko nije u stanju sprijeiti ono to Allah eli.
Ono to On ne eli sigurno nee biti, a ono to On eli sigurno biva.
Nijedan pokret niti mirovanje ne moe se desiti bez Njegove volje.
Jer bi, u protivnom, znailo da postoji neko ko nadvladava Allahovu
volju. A Allah, d.., daleko je iznad toga da u svemiru postoji neko
drugi mimo Njega, ija bi volja nadvladala Njegovu. Onaj ko
povjeruje - povjerovao je Allahovom, d.., voljom; a ko nevjernik
postane, nevjernik je postao Njegovom voljom. Meutim, iz ovoga se
ne bi trebalo razumjeti da ta volja primorava nekoga na dobro ili loe
djelo, i da ovjek nema nikakvu volju.Te da se, ukoliko uradi kakvo
dobro, da je to zbog toga to je na to bio primoran, kao i kakvo loe...
Ne, i hiljadu puta ne... Jer, Allahova, d.., volja je neto drugo,
razliito od Njegovih nareenja. Allah, d.., neto eli, ali ne
nareuje. @eli, jer se nita ne moe desiti bez Njegove elje, ali ne
nareuje, jer On ne nareuje loa djela i nije zadovoljan nevjerstvom
Svojih robova. Allah, d.., naredio je odreene naredbe i zabranio
odreene zabrane radi toga da Mu se pokorava, pa ko Mu se bude
pokoravao, nagradit e ga Dennetom, a ko Mu bude neposluan -
kaznit e ga Dehennemom. On je erijatski obaveznom ovjeku
podario razum pomou kojeg razlikuje dobro od zla, pa ako uradi
dobro, uradio ga je zbog toga to je to htio, jer da on to nije uradio po
svom izboru, ne bi zasluio Dennet. A ako uradi loe, uradio ga je
zbog toga to je to on htio, jer da on to nije uradio po svom izboru, ne
bi zasluio Dehennem. Dakle, ako bi on bio prisiljen na djela koja
ini, ne bi zasluio ni Dennet ni Dehennem. Allah, d.., erijatski
je obaveznog (mukellef) ovjeka, da bi zasluio nagradu ili kaznu,
uinio slobodnim u izboru onoga ime ga je zaduio i u svemu to
ini, bilo to dobro ili zlo. Meutim, sve je to u okviru Allahove, d..,
volje, jer Allah, d.., moe zabraniti ovjeku da ini dobro, kao to
mu moe zabraniti da ini zlo, ali -poto se Allahovo, d.., obeanje
za uvoenje u Dennet onoga ko bude dobro radio, i prijetnja za
uvoenje u Dehennem onoga ko bude radio loe, ve desila -
Allahova mudrost zahtijeva da ovjek ima slobodnu volju, a ne da
bude prisiljen. Jer, ako je slobodan u izboru i bude radio dobro,
zasluuje Dennet, a ako bude radio loe, zasluuje Dehennem
svojim radom i izborom. A ako bi bio prinuen na to, kako bi onda
zasluio nagradu ili kaznu? Allah, d.., dao je ljudima mogunost
slobodnog biranja, kako oni ne bi imali dokaz protiv Njega u onome
to ine od dobra ili zla. Sve to u okviru teklifa (erijatskih obaveza)
koji je uvjetovan razumom i punoljetnou, jer se obaveze temelje na
razumu, a ono to razum nije u stanju shvatiti irazumjeti i to izlazi iz
okvira teklifa, u tome ovjek nema slobodnog izbora, nego je
podvrgnut odreenim zakonitostima. A Allah upuuje onoga koga
hoe.
"Zar je isti onaj ~ije je srce Allah u~inio sklono
islamu, pa on slijedi svjetlo Gospodara
tvoga?..." (39:22)
"...ali Allah je nekima od vas pravo vjerovanje
omilio i u srcima va{im ga lijepim prikazao, a
nezahvalnost i raskala{nost i neposlu{nost
vam omrznuo. Takvi su na pravom putu."
(49:7) Ibn-'Abbas, r.a., tuma~e}i ovaj ajet: "Onome
koga Allah èli uputiti - On srce njegovo
prema islamu raspoloì", kaè: "Allah, d`.{.,
njegovo srce {iri i ~ini spremnim za prihvat tevhida i
imana u Njega." Isto su ovo rekli Ebu-Malik i drugi, i
to se o~ito vidi iz ovog ajeta. Ibn-Dèrir prenosi od
Ibn-Mes'uda da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (242)
"Koga Allah ho}e uputiti, njegovo srce oraspoloì za
islam." "Ima li za to kakav znak, o Allahov Poslani~e?" -
reko{e ashabi. "Izbjegavanje ovog varljivog svijeta, a
ùdnja za vje~nim boravi{tem, i pripremanje za smrt
prije nego {to do|e" - re~e on. Ovaj hadis ima vi{e
rivajeta, od kojih su neki spojenih seneda, a neki ne,
ali oni jedni druge ja~aju. A Allah najbolje zna.
"...a onome koga èli u zabludi ostaviti - On
srce njegovo stegne i umornim u~ini". Es-
-Suddi kaè: "To je srce u kojem nema nimalo mjesta
za uputu i do kojeg ne moè ni{ta od imana koji bi
mu vrijedio doprijeti niti sti}i." "...kao kad ~ini
napor da na nebo uzleti", tj. ne nalazi drugog

6 El - Enam / Stoka
450
izlaza nego da krene prema gore, zbog prvelike
tjeskobe u njegovim grudima.
"Eto, tako Allah one koji ne vjeruju bez
podr{ke ostavi." Kao {to Allah, d`.{., tjeskobnim i
tegobnim, u~ini grudi onoga koga èli u zabludu
odvesti, isto tako u~ini da {ejtan zavlada njime i
onima koji su kao i on odbili iman u Allaha i Njegovog
Poslanika i da ih zavede i odvrati od Allahovog
puta.
292

Ovo je pravi put Gospodara tvoga. A Mi
obja{njavamo dokaze ljudima koji pouku
primaju. /126/
Njih ~eka Ku}a blagostanja u Gospodara
njihova; On }e biti za{titnik njihov zbog
onoga {to su ~inili. /127/

Allah, d`.{., nakon {to je spomenuo one koji su
zalutali od Njegovog puta, upozorava na vrijednost
upute i istinske vjere koju je objavio Poslaniku: "Ovo
je pravi put Gospodara tvoga", tj. ovo je vjera
koju smo ti, o Muhammede, propisali i Kur'an objavili,
a on je Allahov pravi put i Njegovo ~vrsto uè i on je
pun mudrih savjeta. "A Mi obja{njavamo dokaze
ljudima koji pouku primaju , tj. onima koji imaju
razum koji shva}a ono {to Allah i Njegov Poslanik
kazuju. "Njih ~eka Ku}a blagostanja", tj. Dènnet,
"u Gospodara njihova"; tj. na Sudnjem danu. A
Allah, d`.{., opisuje Dènnet ku}om (selama) mira i
blagostanja zbog toga {to su njegovi stanovnici jo{
prije ispravno slijedili pravi put i ugledali se na
poslanike i njihov na~in ìvota. Pa, kao {to su ostali
spa{eni (salimi) od stranputice, isto tako }e u}i u ku}u
selama (spasa). "On }e biti za{titnik njihov", tj.
njihov za{titnik, pomaga~ i bodritelj, "zbog onoga
{to su ~inili", tj. kao nagrada za njihova dobra djela
koja su ~inili. On }e ih prihvatiti i Dènnetom
nagraditi iz Svoje neizmjerne dare`ljivosti i dobrote.
"

292
Na osnovu ovoga, znaenje ovog asnog ajeta bilo bi da onome
koji iskreno eli spoznati sutinu islama Allah, d.., pomogne u
tome, tako to mu eli uputu, a zatim mu njegove grudi uini
spremnim za prihvatanje islama, te on povjeruje. A one koji se odbiju
tome odazvati, Allah, d.., odvrati od upute i njihove grudi uini
tjeskobnim, pa ne prihvataju poziv. Sve to u vidu kazne za to to ne
prihvataju poziv, te uini da njima zavlada ejtan svojim neistim
mislima i dojavama i da ih zavede i odvrati od Allahovog puta.

A na Dan kada On sve sakupi: "O skupe
{ejtanski, vi ste mnoge ljude zaveli!" -
Gospodaru na{ - re}i }e ljudi, {ti}enici njihovi -
mi smo jedni drugima bili od koristi i stigli
smo do roka na{eg koji si nam odredio Ti! -
Vatra }e biti prebivali{te va{e- re}i }e On - u
njoj }ete vje~no ostati, osim ako Allah
druk~ije ne odredi." - Gospodar tvoj je zaista
mudar i sveznaju}i. /128/

Sjeti se o Muhammede, onoga {to Mi govorimo o
njima i opomeni ih time na Dan kada On sve
sakupi, tj. sve dìne i njihove saveznike me|u
ljudima koji su njih oboàvali na dunjaluku, od njih
za{titu traìli, njima se pokoravali i jedni drugima
ukra{ene rije~i do{aptavali. "O skupe {ejtanski, vi
ste mnoge ljude zaveli." Kao {to Allah, d`.{., kaè:

"O sinovi Ademovi, zar vam nisam naredio: Ne
klanjajte se {ejtanu, on vam je neprijatelj
otvoreni, ve} se klanjajte Meni; to je put
pravi. On je mnoge od vas u zabludu odveo,
kako niste pameti imali?" (36:60-62)
Ibn-Dùrejd` komentari{u}i ovaj ajet kaè: U
dàhilijetsko doba ~ovjek bi do{ao do odre|ene
doline i rekao: "Utje~em se prvaku ove doline"; to je
njihova korist jednih drugima, tj. korist dìna ljudima,
o kojoj govore Allahove, d`.{., rije~i: "Gospodaru
na{", re}i }e ljudi, {ti}enici njihovi, "mi smo jedni
drugima bili od koristi i stigli smo do roka
na{eg koji si nam odredio Ti!" A El-Hasan veli:
Njihova korist jednih drugima nije bila ni{ta drugo
osim {to su dìni nare|ivali a ljudi izvr{avali. A korist
dìnima od ljudi bila je ta {to su oni, kako se prenosi,
nakon {to bi ih ljudi veli~ali traè}i pomo} od njih,
osjetili veli~inu i govorili: "Zagospodarili smo i dìnima
i ljudima." "stigli smo do roka na{eg koji si nam
odredio Ti!" Es-Suddi kaè da se ovdje misli na
smrt. "Vatra }e biti prebivali{te va{e", re}i }e
On, tj. va{a ku}a i mjesto va{eg boravka i boravka
njihova i va{ih prijatelja. "...u njoj }ete vje~no
ostati, osim ako Allah druk~ije ne odredi". (O
ovom su izuzimanju izre~ena mnoga mi{ljenja a
najispravnije je mi{ljenje koje prenosi Ibn Ebi-Hatim
od Ibn-Abbasa i El-Hasana da se ovo izuzimanje
odnosi na grje{nike me|u iskrenim vjernicima koje }e
Allah izvesti iz Dèhennema {efa'atom
(zagovorni{tvom) onih kojima }e {efa'at biti dozvoljen
od meleka, poslanika i vjernika. Oni }e se zauzimati za
muslimane koje su po~inili velike grijehe, pa }e tada
do}i do izraàja milost Najmilostivijeg, koja }e iz
6 El - Enam / Stoka
451
Dèhennema izvesti i onoga koji nikada dobra nije
po~inio, nego je jedanput izgovorio "La ilahe illallah",
kao {to se to prenosi u mnogim vjerodostojnim
hadisima od Enesa, Dàbira, Ebu- Seida, Ebu-Hurejrea
i drugih ashaba. Nakon toga u Vatri }e ostati samo
oni koji su zasluìli da u njoj vje~no ostanu i koji
nikada iz nje ne}e iza}i. Ovo mi{ljenje zastupa veliki
broj prija{nje i dana{nje uleme.
293
"Gospodar tvoj
je, zaista, mudar i sveznaju}i." Ibn-Abbas kaè:
"Zaista je ovaj ajet dovoljan dokaz da niko nema
pravo da pored Allaha sudi Njegovim stvorenjima i
tvrdi za nekoga da }e u Dènnet ili Vatru.

Tako isto Mi prepu{tamo vlast jednim
silnicima nad drugima zbog onoga {to su
zaradili. /129/

Hafiz Ibn-Asakir prenosi od Ibn-Mesuda hadis
Poslanika, s.a.v.s., u kome stoji: (243) "Ko pomogne
silnika Allah }e u~initi da on njime zavlada." Ovaj
hadis je garib. A Seid prenosi od Katade da je,
tuma~e}i ovaj ajet, rekao: "Allah, d`.{., daje da se ljudi
me|usobno druè shodno njihovim djelima, pa je
vjernik prijatelj vjerniku gdje god se na{ao, a nevjernik
prijatelj nevjerniku gdje god se na{ao. Iman nije pusta
èlja i gizdanje." Ovaj je komentar odabrao i Ibn-
Dèrir. A neko od pjesnika je rekao:
"Nema nijedne ruke a da Allahova nije iznad nje ...
i nema nijednog silnika a da ne}e biti isku{an ve}im
silnikom od njega."
Zna~enje ovog ~asnog ajeta bi, dakle, bilo: Kao {to
smo u~inili da ta propala skupina za svoje prijatelje
uzme dìne koji su ih u zabludu odveli, isto tako }emo
u~initi i sa nasilnicima te }emo jedne drugima
pokoriti, jedne drugima uni{titi i jednim pomo}u
drugih osvetiti se, zbog nepravde i nasilja kojeg su
~inili.

O skupe dìnski i ljudski, zar vam iz redova
va{ih nisu dolazili poslanici koji su vam ajete
Moje kazivali i upozoravali vas da }ete ovaj
va{ dan do~ekati? Oni }e re}i: "Mi to
priznajemo na svoju {tetu." Njih je ìvot na
Zemlji bio obmanuo i oni }e sami protiv sebe
posvjedo~iti da su bili nevjernici. /130/

i

293
Ovaj tekst koji sam stavio u zagradu prenesen je iz komentara
sure Hud, ajet broj (107), u kome stoji: ".. dok je nebesa i Zemlje, u
njemu e ostati, osim ako drukije Gospodar tvoj ne odredi.
Gospodar tvoj, zaista, radi ono to eli." Komentator, r.a., na ovom je
mjestu rekao: "Ovo e biti detaljnije pojanjeno u Suri Hud, kada
bude rijei o "...u njoj e vjeno ostati..." Ja sam elio olakati itaocu
pa sam taj tekst prenio ovdje umjesto da ga ostavim da on sam trai
komentar sure Hud.

Ovo je, tako|er, jedan vid ukora kojim }e Allah,
d`.{., na Sudnjem danu ukoriti nevjernike me|u
ljudima i dìnima, tako {to }e ih upitati, a On to
najbolje zna, da li su im poslanici dostavili Njegovu
poruku: "O skupe dìnski i ljudski, zar vam iz
redova va{ih poslanici nisu dolazili", tj. iz redova
va{ih op}enito, jer su poslanici bili samo ljudi, a ne i
dìni. Ovo kaù Mudàhid i drugi imami ranijih i
dana{njih generacija. A Ibn-Abbas kaè: "Poslanici
(rusul) jesu od ljudi, a me|u dìnima su opominja~i
(nuzur)." Ibn-Dèrir prenosi od Dahhaka ibn
Muzahima da je on tvrdio da i me|u dìnima postoje
poslanici, a dokaz za to navodi ovaj ~asni ajet, {to je
diskutabilno, jer ovaj ajet to ne potvr|uje direktno
nego samo indirektno. Allah, d`.{., kaè: "O skupe
dìnski i ljudski, zar vam iz redova va{ih nisu
dolazili poslanici koji su vam ajete Moje
kaz vali i upozoravali vas da }ete ovaj va{ dan
do~ekati?" Oni }e re}i: "Mi to priznajemo na
svoju {tetu", tj. mi priznajemo da su nam poslanici
dostavili Tvoje poruke i da su nas upozorili na susret
sa Tobom, i da }e ovaj dan zasigurno do}i. "Njih je
ìvot na Zemlji bio obmanuo", tj. oni su se odali
dunjalu~kom ìvotu i upropastili zbog toga {to su
poslanike la`nim smatrali i suprotstavljali se njihovim
nadnaravnim djelima (mudìzama). Sve su to oni
~inili zbog toga {to su bili obmanuti naki}eno{}u i
ukrasima Ovoga svijeta i odati njegovim strastima.
"oni }e sami protiv sebe posvjedo~iti" na
Sudnjem danu "da su bili nevjernici" na dunjaluku,
tj. nisu vjerovali u ono sa ~ime su im dolazili poslanici,
a.s.

Tako je, jer Gospodar tvoj nije uni{tavao sela i
gradove zbog zuluma njihova - bez prethodne
opomene njihovim stanovnicima. /131/

Svima }e pripasti nagrada ili kazna, ve} prema
tome kako su postupali, a Gospodar tvoj nije
nemaran prema onom {to su radili. /132/

Allah, d`.{., kaè: "Tako je, jer Gospodar tvoj
nije uni{tavao sela i gradove zbog zuluma
njihova - bez prethodne opomene njihovim
stanovnicima", tj. Mi ljudima i dìnima nismo
ostavili mogu}nost opravdanja tako {to smo im slali
poslanike i knjige, kako ne bi niko odgovarao za
zulum koji je po~inio prije nego {to mu je do{la
opomena. Mi smo tako svaki narod opomenuli i
nikog nismo kaznili prije nego {to im po{aljemo
poslanike. Kao {to Allah, d`.{., kaè:
6 El - Enam / Stoka
452
"...a nije bilo naroda kome nije do{ao onaj
koji ga je opominjao". (35:24) Mnogo je ajeta
koji govore o ovoj temi.
"Tako je, jer Gospodar tvoj nije uni{tavao
sela i gradove zbog zuluma njihova" zbog {irka
i sli~no, "bez prethodne opomene njihovim
stanovnicima", tj. Allah, d`.{., ne}e ih kazniti prije
nego {to im po{alje poslanika koji }e ih opomenuti i
upozoriti na Allahove dokaze protiv njih te na
Allahovu kaznu na Dan ponovnog proìvljenja. On ih
ne}e kazniti iznenada, kako ne bi rekli: "Nama nije
do{ao niko ko bi nas upozorio i opomenuo." "Svima
}e pripasti nagrada ili kazna, ve} prema tome kako su
postupali", tj. svako ko bude radio dobra djela ili
grijehe ~inio imat }e odre|enu deredù i stepen koji
odgovara njegovim djelima. Dakle, Allah }e ga
nagraditi - kazniti za djela njegova, bila ona dobra ili
lo{a. Ovo su rije~i Ibn-Dèrira.
Smatram da se rije~i Allaha, d`.{.: "Svima }e
pripasti nagrada ili kazna, ve} prema tome
kako su postupali", odnose na nevjernike izme|u
dìna i ljudi. Tj. svakom od njih pripada mjesto u Vatri
koje je zasluìo. Kao {to Allah, d`.{., kaè:
"Za sve }e biti dvostruka!", re}i }e On. (7:38)
"a Gospodar tvoj nije nemaran prema onom
{to su radili". Ibn-Dèrir kaè: "Sve su to njihova
djela i Allah, d`.{., biljeì ih kako bi ih nagradio -
kaznio kako ve} pripada njima kada budu ponovo
proìvljeni i sa Njime se sreli."

Gospodar tvoj je neovisan i milostiv. Ako
ho}e, uklonit }e vas, i poslije vas one koje On
ho}e dovesti, kao {to je od potomstva drugih
naroda vas stvorio. /133/
Ono ~ime vam se prijeti doista }e do}i i vi
ne}ete sti}i uma}i! /134/
Reci: "O narode moj, ~ini sve {to moè{, ~init
}u i ja; saznat }ete vi ve} koga ~eka sretan
kraj!" Nevjernici sigurno ne}e uspjeti. /135/

Allah, d`.{., kaè: "Gospodar tvoj", o
Muhammede, "neovisan je" o svemu {to postoji
mimo Njega i Njega je potrebno sve {to postoji, "i
milostiv", tj. a On je i pored toga milostiv prema
njima. Kao {to Allah, d`.{., kaè:
"A Allah je prema ljudima, zaista, vrlo blag
i milostiv." (2:143) "Ako ho}e, vas }e ukloniti",
ukoliko budete postupali suprotno Njegovim
nare|enjima. "I poslije vas one koje On ho}e
dovesti", tj. druge ljude, koji }e Mu biti pokorni,
"kao {to je od potomstva drugih naroda vas
stvorio", tj. kao {to je uklonio prija{nje generacije i
poslije njih doveo druge, isto je tako On u stanju
odvesti vas i dovesti druge. Kao {to Allah, d`.{., kaè:
"...jer Allah je bogat, a vi ste siroma{ni. A ako
glave okrenete, On }e vas drugim narodom
zamijeniti, koji onda kao {to ste vi ne}e biti."
(47:38) "Ono ~ime vam se prijeti doista }e
do}i i vi ne}ete sti}i uma}i", tj. On vas je u stanju
ponovo oìviti, iako ste postali pra{ina, jer Njega ni{ta
ne moè sprije~iti. Ibn Ebi-Hatim komentari{u}i ovaj
ajet prenosi od Ebi-Seida El-Hudrija, r.a., da je
Poslanik, s.a.v.s., rekao: (244) "O ljudi, ako razum
imate, sebe smatrajte mrtvim, jer, tako mi Allaha, sti}i
}e vas ono {to vam se obe}ava i vi mu ne}ete mo}i
uma}i." "Reci: O narode moj, ~ini sve {to moè{,
~init }u i ja; saznat }ete vi." Ovo je je èstoka
prijetnja i sigurno upozorenje kojim se ho}e re}i:
"Nastavite vi po svome ukoliko smatrate da ste na
pravom putu, a i ja }u nastaviti svojim putem i
pravcem." "saznat }ete vi ve} koga ~eka sretan
kraj!" Nevjernici sigurno ne}e uspjeti", tj. da li
}e on pripasti meni ili vama. Allah, d`.{., izvr{io je
obe}anje koje je dao Svom Poslaniku, s.a.v.s., te je
u~inio da zavlada velikim prostranstvom i omogu}io
mu da donese presudu koju ho}e nad svojim
neprijateljima. U~inio je da zavlada Mekom i da se
njegova vlast u~vrsti na ostalim dijelovima Arabijskog
poluotoka, u Jemenu i Bahreinu. Sve to za njegovog
ìvota. A nakon njegove smrti osvojena su mnoga
druga podru~ja za vrijeme njegovih halifa, r.a. Kao {to
Allah, d`.{., kaè:

l

}emo pobijediti!' Allah je, zaista, mo}an i
silan." (58:21)
"Mi smo u Zeburu, poslije Tevrata, napisali
da }e Zemlju Moji ~estiti robovi naslijediti."
(21:105) "Allah obe}ava da }e one me|u vama
koji budu vjerovali i dobra dje a ~inili sigurno
namjesnicima na Zemlji postaviti, kao {to je
postavio namjesnicima one prije njih, i da }e
im zacijelo vjeru njihovu u~vrstiti, onu koju im
On èli, i da }e im sigurno strah sigurno{}u
zamijeniti; oni }e samo Meni ibadet ~initi, i
ne}e druge Meni ravnim smatrati..." (24:55)
Allah, d`.{., Gospodar svih svjetova to je uradio sa
ovim ummetom Muhammeda, s.a.v.s., i Njemu
pripada zasluga na po~etku i na kraju, javno i tajno.

294

294
Ovo se moe kazati za muslimane kada su bili svi jedna drava
koja vlada po Allahovim zakonima, i kada su njeni vladari nastojali u
svakom zakonu koji propisuju zadovoljiti Allaha, d.., javno i tajno.
Meutim, kada su oni izmijenili svoje zakone i sisteme i prihvatili
zakone navjernika umjesto Allahovih zakona, Allah je odstranio
strahopotovanje koje su u srcima imali neprijatelji prema njima, te su
se oni osilili protiv njih i pokorili njihove drave, te su muslimani
postali ponieni, bez svoje drave. Zato, ako muslimani ele povratiti
snagu i ugled koje su prije imali, oni se moraju vratiti Allahu da im
njihov strah zamijeni sigurnou.

6 El - Enam / Stoka
453

Oni odre|uju za Allaha dio ljetine i dio stoke,
koju je On stvorio, pa govore: Ovo je za
Allaha - tvrde oni a ovo za boànstva
na{a!" Me|utim, ono {to je namijenjeno
boànstvima njihovim ne stiè Allahu, dok
ono {to je odre|eno za Allaha stiè
boànstvima njihovim. Kako ru`no oni sude.
/136/

j
j .

Ovo je kritika od Allaha i ukor mu{rika koji su uveli
u praksu mnoge novotarije, kufr i {irk, i Allahu druge
ravnim smatraju i jedan dio od Njegovih stvorenja
Njemu odre|uju iako je On, d`.{., Stvoritelj svih
stvorenja. Zato Allah, d`.{., kaè: "Oni odre|uju za
Allaha od onoga {to je stvorio." Glagol zna~i
stvoriti "od ljetine", tj. usjeva: plodova "i stoke dio",
pa govore: "Ovo je za Allaha", tvrde oni, "a ovo
za boànstva na{a!" A za Allahove rije~i:
"Me|utim, ono {to je namijenjeno
boànstvima njihovim ne stiè Allahu, dok
ono {to je odre|eno za Allaha stiè
boànstvima njihovim." Alija ibni Ebi-Talha i El-
'Avfi prenose od Ibn- Abbasa da je tuma~e}i ih
ukratko rekao: " Mu{rici su ono {to od usjeva na|u
podijelili izme|u Allaha i svojih kipova, pa bi ~uvali i
dobro pazili dio koji je dodijeljen kipovima, a ako bi
ne{to od onoga {to su odredili za Allaha palo na
zemlju, uzeli bi ga i stavili zajedno sa onim {to je
namijenjeno kipovima. A ako bi ih voda koju su
odredili za kipove pretekla i napojila ne{to od onoga
{to su namijenili Allahu, oni bi to odredili kipovima. A
ako bi se pomije{ali plodovi i usjev koje su odredili za
Allaha sa onim koje su odredili za kipove, oni bi sve to
stavili na stranu kipova govore}i: Ovo je siromah. A
ako bi ih voda koju su odredili za Allaha pretekla i
napojila ne{to od onoga {to su odredili za kipove
ostavili bi to kipovima. Isto tako su oni zabranjivali
kori{tenje bilo ~ime od pojedinih ìvotinja i to darovali
svojim kipovima, kao {to je kamila koja je pet puta
donijela mlade na svijet i zadnje joj bilo mu{ko
(behira), kamila za koju se njen vlasnik zavjetovao da
}e, ukoliko se vrati sa puta, u~init je slobodnom
(saiba); (vasila) ako bi im ovca ojanjila ènsko janje,
oni bi ga uzimali sebi, a ako bi ojanjila mu{ko,
`rtvovali bi ga kumirima; ako bi ojanjila oboje, onda
ne bi `rtvovali mu{ko; ako bi mu`jak kamile stekao
deset potomaka, ne bi ga vi{e jahali i tovarili, ostavili
bi ga slobodno da pase (hm). Sve su to oni ~inili
tvrde}i da to rade traè}i zadovoljstvo Allaha." Zato
Allah, d`.{., kaè: "Oni odre|uju za Allaha dio
ljetine i dio stoke..." "Kako ru`no oni sude", tj.
oni ru`no i nepravedno vr{e podjelu, jer su pri samom
po~etku podjele pogrije{ili, jer je Allah, d`.{.,
Gospodar i Tvorac svega i On sve posjeduje. A zatim -
nakon {to su na~inili tu podjelu, koja je u osnovi
pogre{na - oni se je nisu pridràvali, nego su je jo{ vi{e
iskrivljavali. Kao {to Allah, d`.{., kaè:
"Oni Allahu k}eri pripisu u, slavljen je i ~ist
On! - a sebi ono {to prièljku u " (16:57)
"To bi tada bila podjela nepravedna."
(53:22)

Mnogim su mnogobo{cima tako isto {ejtani
njihovi ubijanje vlastite djece lijepim prikazali,
da bi ih upropastili i da bi ih u vjeri njihovoj
zbunili. A da je Allah htio, oni to ne bi ~inili.
Zato i njih i njihove izmi{ljotine ostavi! /137/

Allah, d`.{., kaè: Kao {to su njima {ejtani uljep{ali
da Allahu odrede jedan dio od svojih usjeva i stoke,
isto su im ukrasili ubijanje njihove djece iz bojazni za
siroma{tvom i zakopavanje ìve ènske
novoro|en~adi iz bojazni od sramote...
"...da bi ih upropastili i da bi ih u vjeri
njihovoj zbunili", tj. su im njihovi {ejtani naredili da
ubijaju svoje k}eri, pa da ih tako uni{te. Allah, d`.{.,
kaè: "I kada ìva sahranjena djevoj~ica bude
upitana zbog kakve je krivice umorena..."
(81:9) "I da bi ih u vjeri njihovoj zbunili", tj. da
bi im pomutili njihovu vjeru. "A da je Allah htio,
oni to ne bi ~inili", tj. sve se to de{ava Allahovom,
d`.{., voljom i Njegovom sveop}om odredbom
295
i iz
savr{ene mudrosti u tome. "Zato i njih i njihove
izmi{ljotine ostavi!", tj. ostavi i izbjegavaj ih i ono
{to oni ~ine. Jer, Allah }e presuditi izme|u tebe i njih
na Sudnjem danu ili na ovom svijetu tako {to }e{ ti
zavladati njima, ili oboje zajedno.

295
Da, da Allah, d.., nije htio, oni to ne bi mogli uraditi, jer ih je On
prije toga upozorio da to ne ine i zabranio im da to rade, zato i nije
mogue da ih prisili na izvravanje zla, iako je On bio u stanju da im
zabrani da to ine. Meutim , On im to nije zabranio da bi ih iskuao i
provjerio hoe li oni posluati Njegova nareenja o pitanju
neubijanja djece i neizdvajanja odreenog dijela njihovih usjeva i
imetaka bilo kome drugom mimo Allaha. Pa ako se oni pokore
Njegovim naredbama, ui e u Dennet, a ako to ne uine ui e u
Dehennem. Zato Allah, d.., nije htio zabraniti im to, kako bi bili
slobodni u izboru injenja dobra ili zla i tako zasluili Njegovu
nagradu ili kaznu djelima koja su sami odabrali.
6 El - Enam / Stoka
454

Oni govore: "Ova i ova stoka i ti i ti zemaljski
plodovi zabranjeni su, smiju ih jesti samo oni
kojima mi dozvoljavamo" - tvrde oni - "a ove i
ove je kamile zabranjeno jahati." Ima stoke
prilikom ~ijeg klanja ne spominju Allahovo
ime, izmi{ljaju}i o Njemu la` . A On }e ih
sigurno zbog onoga {to izmi{ljaju kazniti.
/138/

i
j
i
i

Alija ibn Ebi-Talha prenosi od Ibn-Abbasa da je
rekao: "El-Hid`r - haram od one stoke koju su oni
zabranili kao {to je el-vasile - ovca koja ojanji i mu{ko i
ènsko."A Katade veli: "Ova i ova stoka i ti i ti zemaljski
plodovi su zabranjeni", to je stroga i pretjerana
zabrana koju su im nametnuli {ejtani u imecima
njihovim, a to nije bilo od Allaha, d`.{. A Ibn-Zejd ibn
Eslem kaè: Oni su ga u~inili strogo odre|enim za
svoje bogove." Es-Suddi o ajetu: "smiju ih jesti
samo oni kojima Mi dozvoljavamo", tvrde oni,
kaè: "oni govore: Haram je da ih jede bilo ko izuzev
onih koje mi odredimo." Ovaj je ajet sli~an Allahovim
rije~ima:
"Allah nije propisao ni behiru, ni saibu, ni
vasilu, a ni hama;
296
to oni koji ne vjeru u
govore o Allahu la` , i ve}ina njih nema pa-
meti." (5:103) Ovo su vrste stoke ~ije je kori{tenje
za teret zabranjeno, a oni su imali i deva koje bi klali
bez spomena imena Boìjeg i bilo {ta drugo sa njima
radili bez spominjanja Allahovog imena, kao kada bi
ih jahali, muzli, tovarili, oplo|ivali ili bilo {ta drugo.
"izmi{ljaju}i o Njemu la` ", tj. laù na Allaha kada
sve to pripisuju Allahovoj vjeri i Njegovim propisima,
jer On im nije to dozvolio. "A On }e ih, sigurno,
zbog onoga {to izmi{ljaju kazniti", tj. zbog
onoga {to izmi{ljaju na Njega i Njemu pripisuju.

Oni govore: "Ono {to je u utrobama ove i ove
stoke dozvoljeno je samo mu{karcima na{im,
a zabranjeno na{im ènama. A ako se plod
izjalovi, onda su u tome sudionici." - Allah }e
ih za neistine njihove koje oni pri~aju kazniti,
On je mudar i sveznaju}i. /139/

i
296
El-behire je ona ije je vime zabranjeno ljudima, pa ga posveuju
kipovima. Saiba je ona koju ostavljaju svojim bogovima i niim je ne
tovare. El-vasile je kamila koja prvi put oteli muko, a zatim ensko,
jedno za drugim, bez muka izmeu njih. El-ham, mujak deve koji
izgubi sposobnost za oplodnju, pa ga oni ostave svojim tagutima.

Ibn-Abbas tuma~e}i Allahove, d`.{., rije~i: Oni
govore: "Ono {to je u utrobama ove i ove
stoke dozvoljeno je samo mu{karcima na{im",
kaè: "To je mlijeko." "...a zabranjeno na{im
ènama", a piju ga njihovi mu{karci. Kada bi ovca
kod njih ojanjila mu{ko, oni bi ga zaklali i jeli bi ga
samo mu{karci bez èna, a ako ojanji ènsko, ostavili
bi ga i ne bi ga klali; a ako bi bilo mrtvo, oni bi ga
zajedno jeli. Pa je Allah to zabranio. "Allah }e ih za
neistine njihove koje oni pri~aju kazniti." Kao
"I ne govorite neistine jez cima svojim: 'Ovo je
dopu{teno, a ovo zabranjeno', da biste tako o
Allahu neistine iznosili. Oni koji o Allahu
govore neistine - ne}e uspjeti." (16:116) "On je
mudar" u Svojim djelima, rije~ima, propisima i
odredbi, "I sveznaju}i" o djelima Njegovih robova,
bila ona dobra ili lo{a, i On }e ih za njih najpotpunije
nagraditi, odnosno kazniti.

Oni koji iz lahkoumnosti i ne znaju}i {ta rade
djecu svoju ubijaju i koji ono ~ime ih je Allah
podario zabranjenim smatraju, govore}i
neistine o Allahu, sigurno }e nastradati. Oni
su zalutali i oni ne znaju {ta rade. /140/

Allah, d`.{., kaè: Stradali su i na ovom i na onom
svijetu oni koji rade ovakva djela. Na ovom su svijetu
stradali gube}i svoju djecu koju su ubijali i oteàvaju}i
sami sebi, zabranjuju}i stvari koje su oni sami izmislili.
A na onom}e svijetu biti ba~eni u najteù kaznu, zato
{to su na Allaha lagali i izmi{ljali. Kao {to Allah, d`.{.,
kaè:
"Oni koji o Allahu laì iznose ne}e posti}i ono
{to èle." Uìvat }e kratko na ovom svijetu, a
zatim }e se Nama vratiti i Mi }emo im dati da
iskuse nesnosnu patnju zato {to nisu
vjerovali." (10:69-70) A hafiz Ebu-Bekr ibn
Merdevejh tuma~e}i ovaj ajet prenosi od Ibn-Abbasa,
r.a., da je rekao: "Ako ho}e{ saznati za neznanje Arapa
- mu{rika, pro~itaj suru El-En'am poslije 130. ajeta:
Oni koji iz lahkoumnosti i ne znaju}i {ta rade djecu
svoju ubijaju i koji ono ~ime ih je Allah podario
zabranjenim smatraju, govore}i neistine o Allahu,
sigurno }e nastradati. Oni su zalutali i oni ne znaju {ta
rade." Isto ovo prenosi i El-Buhari.
6 El - Enam / Stoka
455

On je Taj Koji stvara vinograde poduprte i
nepoduprte, i palme i usjeve razli~ita okusa, i
masline i {ipke sli~ne i razli~ite jedite
plodove njihove kad plod dadnu, i podajte na
dan ètve i berbe ono na {to drugi pravo
imaju i ne rasipajte jer On ne voli rasipnike,
/141/
,
, ;
, ,

,
.
, ;

i stoku koja se tovari i kolje, jedite dio onoga
~ime vas Allah opskrbljuje, a ne slijedite
{ejtanove korake jer vam je on pravi
neprijatelj. /142/

Allah, d`.{., obja{njavaju}i da je On tvorac svega:
usjeva, plodova i stoke sa ~im po svom iskrivljenom
mi{ljenju na takav na~in postupaju mu{rici i dijele ih i
par~aju, te jedne smatraju haramom a druge halalom
- kaè: "On je Taj Koji stvara vinograde,
poduprte i nepoduprte". Alija ibn Ebi- Talha
prenosi da je Ibn-Abbas rekao: "Ma'ru{at zna~i
visoke." A Ata prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao:
"Ma'ru{at zna~i poduprto gro`|e, a 'gajru ma'ru{at'
ono koje nije poduprto." "...sli~ne i razli~ite", Ibn-
Dùrejd` veli: "Sli~ne po izgledu a razli~ite po ukusu."
"...jedite plodove njihove kad plod dadnu."
Ibn-Dèrir kaè: "Neki kaù da se to odnosi na
propisani zekat." A isto se prenosi i od Enesa ibn
Malika, r.a., i Ibn-Abbasa, r.a.
A imam Ahmed prenosi od Dàbira ibn Abdullaha,
r.a., da je rekao: (245) "Poslanik, s.a.v.s., naredio je da
svako ko ubere hurme odvoji deset evsuka (odre|ena
mjera) hurmi i oka~i o stup u dàmiji u korpi iz koje }e
uzimati siromasi." A ovaj sened je dobar i jak.
A Hasan el-Basri kaè: "To je zekat na ìtarice i
plodove." A drugi kaù: "To je obaveza mimo zekata."
A prenosi se da je Ibn-Umer tuma~e}i Allahove, d`.{.,
rije~i: "I podajte na dan ètve i berbe ono na {to drugi
pravo imaju", rekao: "Oni su davali osim zekata." To
prenosi Ibn-Merdevejh. Prenosi se od Abdullaha ibn
Mubareka, a on od Abdul-Melika ibn Ebi-Selmana, on
od Ata'a ibn Ebi-Rebaha o ovom ajetu, da je rekao:
"Daje se onome ko bude prisutan tog dana ono {to se
moè, mimo zekata." Isto ovo kaù grupa tabiina i
drugi. A sljede}i kaù: "Ovo je bilo vadìb (obavezno),
a zatim ga je Allah, d`.{., dokinuo desetinom ili
polovinom desetine." To prenosi Ibn Dèrir od Ibn-
Abbasa, Muhammeda ibn Hanefije, Ibrahima en-
Nehaija, El-Hasana i Es-Suddija. I ovo mi{ljenje Ibn-
Dèrir uzima za najispravnije. A ja smatram da je to
diskutabilno nazvati derogacijom (neshom), jer je to
bilo u osnovi vadìb, a zatim je poja{njeno koliko se
treba izdvojiti. Oni kaù da je to bilo osme godine po
Hid`ri.
297
A Allah, d`.{., ukorio je one koji ubiru a ne
udjeljuju. Kao {to to spominje u suri "Nun":
...kad su se zakleli da }e je sigurno izjutra
obrati a nisu rekli: "Ako Bog da!" do rije~i
Allaha, d`.{.: "Eto, takva je bila kazna, a na
onom svijetu je, nek' znaju, kazna jo{ ve}a!"
(68:17-33)
"I ne rasipajte, jer On ne voli rasipnike " U
tuma~enju ovog ajeta iznesena su razna mi{ljenja, ali
Ibn-Dèrir odabire mi{ljenje Ataa u kome kaè da je
rasipni{tvo zabranjeno u svakoj stvari i nema sumnje
da je to ta~no - ali ono {to se iz prvotnog teksta
odmah razumije, jer je rekao: "jedite plodove njihove
kad plod dadnu, i podajte na dan ètve i berbe ono
na {to drugi pravo imaju, i ne rasipajte, jer On ne voli
rasipnike" - da se to odnosi na jelo. Tj. ne pretjerujte u
jelu, jer je u tome {teta za razum i tijelo. Kao {to Allah,
d`.{., kaè:
"I jedite i pijte samo ne pretjerujte On ne
voli one koji pretjeruju." (7:31) A El-Buhari u
svom Sahihu prenosi muallek (bez seneda) predanje:
(246) "Jedite, pijte i odijevajte se, ali bez pretjerivanja i
kibura." Ovo se odnosi na isto, a Allah najbolje zna.
"I stoku koja se tovari i kolje", tj. On vam je
stvorio od stoke onu koja se tovari i onu koja se ne
tovari. Abdurrahman ibn Zejd ibn Eslem kaè: "El-
hamule ono {to ja{ete, a el-fer{ ono {to jedete i
muzete. Ovca ne nosi, ali jedete njeno meso i od
njene vune pravite jorgane i prekriva~e." Ovo
mi{ljenje Abdurrahmana o zna~enju ovog ajeta dobro
je i njega potvr|uju Allahove, d`.{., rije~i:
"Kako oni ne vide da Mi sami, od onoga {to
su Na{e ruke u~inile, zbog njih stoku stvaramo
i da oni njome raspolaù kao vlasnici, i da smo
im dali da se njome sluè - na nekim ja{u, a
nekima se hrane" (36:71-72), "...a od vune
njihove i dlake njihove i kostrijeti njihove
prostirku i korisne stvari, sve dok se ne
istro{e". (16:80)
"jedite dio onoga ~ime vas Allah opskrb-
ljuje", tj. od vo}a, povr}a i stoke, jer je sve to Alah,
d`.{., stvorio i vama opskrbom u~inio. "...a ne
slijedite {ejtanove korake", tj. njegov put i
njegova nare|enja, kao {to su to u~inili mu{rici koji su
zabranili ono ~ime ih je Allah opskrbio od vo}a i
ìtarica, izmi{ljaju}i na Allaha. "...jer vam je on
pravi neprijatelj", kao {to Allah, d`.{., kaè:
"[ejtan je, uistinu, va{ neprijatelj, pa ga
takvim i smatrajte! On poziva prista{e svoje
da budu stanovnici u Vatri." (35:6) "...pravi", tj.
otvorenog neprijateljstva. Kao {to Allah, d`.{., kaè:

297
Najispravnije je miljenje, a Allah najbolje zna, da je propis ovog
ajeta bio vaei prije propisivanja zekata. A zatim, nakon to je zekat
propisan, Poslanik, s.a.v.s., ograniio ga je na penicu, jeam, hurme i
suho groe. A po drugom rivajetu i na kukuruz. A nije loe da se od
svega to zemlja daje udijeli sadaka, makar u koliini jednog pregrta.
6 El - Enam / Stoka
456
"Pa zar }ete njega i porod njegov, pored
Mene, kao prijatelje prihvatiti, kad su vam oni
neprijatelji? Kako je {ejtan lo{a zamjena
nevjernicima!" (18:50)

...i to osam jedinki: par ovaca i par koza. Reci:
'Da li je On zabranio mu`jake ili ènke ili ono
{to se nalazi u utrobama ènki?' Kaìte mi, i
dokaìte, ako je istina to {to govorite, /143/
...i par kamila i par goveda. Reci: 'Da li je On
zabranio mu` ake i ènke i ono {to se nalaz u
utrobama ènki? Da li ste vi bili prisutni kad
vam je Allah to propisao?' Ima li onda
nepravednijeg od onoga koji, ne znaju}i
istinu, izmi{lja laì o Allahu da bi ljude u
zabludu doveo. Allah sigurno ne}e ukazati na
pravi put ljudima koji su nepravedni. /144/
j i

j "
i
"

Ovo je obja{njenje neznanja Arapa prije islama, u
onome {to su zabranili od stoke i u~inili je dijelovima i
vrstama: behire, saibe, vesile, ham i ostale vrste koje
su oni izmislili u stoci, ìtu i plodovima. Allah, d`.{.,
obja{njava da je On stvorio vo}njake poduprte i
nepoduprte, i da je On stvorio od stoke onu koju ja{u
i onu koju jedu, i pojasnio vrste stoke: ovce i koze,
mu{ke i ènske, deve, mu{ke i ènske i krave isto tako.
i da On nije ni{ta od toga zabranio, niti od njihove
mladun~adi, nego je sve to stvoreno radi ljudi, da ih
jedu, ja{u, nose teret, da ih muzu i da ih koriste na
razne druge na~ine. "Da li je On zabranio
mu` ake ili ènke , tj. nisam zabranio ni{ta od
toga, "...ili ono {to se nalaz u utrobama
ènki?", tj. da li se nalazi u utrobama izuzev mu{ko ili
ènsko, pa za{to zabranjujete jedno a dozvoljavate
drugo?
298
Kaìte mi, i dokaìte, ako je istina to
{to govorite",
299
tj. sve je to halal. Da li ste vi bili
prisutni kad vam je Allah to propisao?" Ovo je
ismijavanje s njima za ono {to su izmislili i na Allaha
potvorili da je On zabranio, a nije. "Ima li onda
nepravednijeg od onoga koji, ne znaju}i
istinu, izmi{lja la` o Allahu da bi ljude u
zab udu doveo." Tj. nema niko nepravedniji od
njega. "Allah sigurno ne}e ukazati na pravi put
ljudima koji su nepravedni." Prvi koji je oti{ao u
zabludu povodom ovog ajeta jeste Amr ibn Luhaj ibn
Kame'a, jer je on prvi koji je izmijenio vjeru poslanika i
prvi koji je proglasio neku stoku "pu{tenom" (saibe), i
odredio vasile i hm, kao {to se to navodi u sahih
hadisu.

i
l
298
Tj. da li je On zabranio ono to se nalazi u utrobama enki, njihovu
mladunad? Ovim se hoe rei da Allah nije zabranio nita.
299
Tj. obavijestite me sa sigurnou kako vam je Allah zabranio ono
to vi tvrdite da je zabranjeno? I ovim se hoe rei da Allah nije
zabranio nita, i sva pitanja koja im se ovdje postavljaju u znaku su
nijekanja i odvraanja na njihove tvrdnje i ukora zbog onoga to su
govorili i veliine potvora koje su na Allaha iznijeli. O, kako oni sami
prema sebi nasilje ine i kako su daleko od upute!

Reci: "Ja ne vidim u ovome {to mi se objavljuje
da je ikome zabranjeno jesti ma {ta drugo
osim strvi, ili krvi koja istje~e ili svinjskog
mesa, to je doista pogano, ili {to je kao grijeh
zaklano u ne~ije drugo, a ne u Allahovo ime."
A onome ko bude primoran, ali ne iz èlje,
samo toliko da glad utoli, Gospodar tvoj }e
doista oprostiti i milostiv biti. /145/
,

i

Alah, d`.{., nare|uje Svom robu i poslniku
Muhammedu, s.a.v.s.: Reci: O Muhammede,
njima koji su zabranili ono ~ime ih je Allah opskrbio
izmi{ljaju}i na Allaha: Ja ne vidim u ovome {to
mi se objavljuje da je ikome zabranjeno jesti,
tj. ja ne vidim da je bilo {ta od ìvotinja haram osim
ovih. Na osnovu ovoga vidi se da zabrane koje su
izre~ene nakon ovoga u suri El-Maide i u hadisima koji
govore o tome derogiraju zna~enje ovog
ajeta.
300
Neko ovo naziva derogacijom, ali ve}ina
od kasnijih alima to ne nazivaju derogacijom jer se
ovdje radi o dokidanju ne~eg {to je u osnovi bilo
dozvoljeno, a Allah najbolje zna. "...ili krvi koja
stje~e." Katade veli: "Od krvi je zabranjena ona koja
je istekla, a ako se u mesu na|e krvi - to ne smeta."
Ibn-Merdevejh prenosi da je Ibn-Abbas rekao:
"Ljudi su u dàhilijetu jeli odre|ene stvari, a neke nisu,
zbog toga {to su im se gadile, pa je Allah poslao
Svoga Poslanika i objavio Svoju Knjigu, propisao Svoj
halal i haram. Pa je ono {to je On dozvolio halal, a
haram ono {to je On zabranio, a ono {to je pre{utio -
to }e biti opro{teno." A imam Ahmed prenosi da je

300
Autor ovdje kae: "derogiraju znaenje ovog ajeta", tj. iz ovog se
ajeta razumije da nita vie nije zabranjeno jesti izuzev ono to se
spominje u ovom ajetu. Meutim, sura El-Maide objavljena je nakon
sure El-En'am, a u njoj je ajet: "Zab-ranjuje vam se strv..." (5:3), u
kome ima dodatih stvari koje su zabranjene u odnosu na ajet El-
En'ama. Ti dodaci i ono to se prenosi u hadisima vezano za tu temu
dokidaju znaenje ovog ajeta i ne ostaje zabranjeno samo ono to se u
njemu spominje, nego postoje jo druge stvari koje su zabranjene.
Pogledaj tefsir treeg ajeta sure El-Maide u ovom tefsiru pa e nai
dodatke o zabrani.
6 El - Enam / Stoka
457
Ibn- Abbas rekao: (247) "Krepala je ovca Sevdi bint
Zem'a, pa je Sevdi rekla: 'O Allahov Poslani~e, krepala
je ta i ta (ovca).' Poslanik, s.a.v.s., re~e: 'Za{to niste
uzeli njenu koù?' Ona odgovori: 'Zar da uzmemo
koù ovce koja je krepala?!' Poslnik, s.a.v.s., tada joj
odgovori: 'Allah, d`.{., je rekao: Reci: Ja ne vidim u
ovome {to mi se objavljuje da je ikome zabranjeno
jesti ma {ta drugo osim strvi, ili krvi koja istje~e, ili
svinjskog mesa - a vi to ne}ete jesti nego u{taviti i
koristiti.'" Ona je tada poslala po tu ovcu te su joj
ogulili koù, u{tavila je i od nje napravila mje{inu za
vodu i koristila je sve dok se nije poderala. Ovaj hadis
prenose El-Buhari i En-Nesai.
Seid ibn Mensur prenosi da je Numejle el-Fezari
rekao: (248) "Bio sam kod Ibn-Umera kada ga je neki
~ovjek upitao da li je dozvoljeno jesti jeà, pa je on
prou~io ajet: Reci: 'Ja ne vidim u ovome {to mi
se objavljuje da je ikome zabranjeno jesti...' -
cijeli ajet. Jedan od prisutnih tada re~e: Ja sam ~uo
Ebu-Hurejrea kada kaè da je je` spomenut kod
Poslanika, s.a.v.s., pa je on rekao: 'Odvratan, jedan od
odvratnih!' Ibn-Umer tada re~e: 'Ako je to rekao
Poslanik, s.a.v.s., onda je tako kako je on rekao.'"
Prenosi ga Ebu-Davud.
"...zaklano u ne~ije drugo, a ne u Allahovo
ime", tj. ono {to se zakolje u ne~ije drugo ime mimo
Allaha, kao {to su kipovi, kumiri, idoli i sli~no, ~emu su
ljudi u dàhilijjetu prinosili `rtve. El-Kurtubi prenosi od
Ibn-Atijjeta da je Hasan el-Basri upitan o èni koja je
napravila svadbu svojim igra~kama i tom prigodom
zaklala devu, odgovorio da se njeno meso ne smije
jesti jer je zaklana kipovima. Prenosi od Ai{e, r.a., da je
rekla: "Ne jedite ono {to nemuslimani kolju za svoje
praznike."
"A onome ko bude primoran, ali ne iz èlje,
samo toliko da glad utoli", tj. a onaj ko bude
primoran jesti ne{to od onoga {to je Allah zabranio
ovim ajetom, ne iz èlje i ne pretjeruju}i, "Gospodar
tvoj }e doista oprostiti i milostiv biti." Tefsir
ovog ajeta dovoljno smo pojasnili u suri El-Bekare.
301

Ovaj ~asni ajet odgovara mu{ricima koji su sami
sebi zabranili neke stvari - a otkud njima pravo za to,
kad ga Allah, d`.{., nije zabranio. Zabranjeno je ono
{to je Allah, d`.{., naredio Poslaniku, s.a.v.s., da
dostavi ljudima od zabrana spomenutih u ovom ajetu
- a sve {to je mimo toga, pre{u}eno je i ne}e se za
njega odgovarati. U sunnetu se navodi jo{ i zabrana
mesa doma}ih magaraca, zvijeri i grabljivica, po
poznatom mi{ljenju uleme.

i
301
Pogledaj 173. ajet sure El-Bekare.
Jevrejima smo sve ìvotinje koje imaju kopita
ili pandè zabranili, a od goveda i brava
njihov loj, osim onog s le|a ili s crijeva, ili
onog pomije{ana s kostima. Time smo ih zbog
zuluma njihova kaznili; i Mi, zaista, govorimo
istinu. /146/

Ibn-Dèrir kaè: "Allah, d`.{., kaè: 'Mi smo
jevrejima zabranili sve ` votinje koje imaju
kopitu.' A u njih spadaju sve ìvotinje i ptice koje
nemaju rastavljene no`ne prste, kao deva, noj, guska i
patka." Ibn-Dùrejd` prenosi od Mudàhida da je
rekao: Sve {to kopitu ima, i noj i deva ako im papci
nisu rastavljeni. Pitao sam El-Kasima ibn Ebi-Bezzeta o
tome, pa mi je rekao: "Sve od ìvotinja ~iji papci nisu
rastavljeni, a sve ~iji su rastavljeni ja jedem." Rastavljeni
su no`ni prsti u stoke i vrabaca, pa ih jevreji jedu. A
ako papak deve, noja ili guske nije rastavljen, jevreji ih
ne jedu, niti bilo {ta ~iji papci nisu rastavljeni, kao {to
ne jedu meso divljeg magarca.
"...a od goveda i brava njihov loj"; Es-Suddi
kaè: "Misli se na onaj na drobu, crijevima i
bubrezima." "...osim onog s le|a", tj. loja koji se
zaka~i za le|a i butine. To kaù Es-Suddi i Eb- Salih.
"...ili s crijeva", tj. svega {to se nalazi u trbu{noj
{upljini. Zna~enje bi ajeta, dakle, bilo: i zabranili smo
im od goveda i brava njihov loj izuzev onog koji je
vezan za le|a i unutricu, "ili onog pomije{ana s
kostima", tj. izuzev one masno}e koja je pomije{ana
sa kostima, kao {to je sr~ika i sve {to se nalazi u
nogama, rebrima, glavi i oku, sve je to halal. "Time
smo ih zbog zuluma njihova kaznili"; tj. ove
smo o{tre mjere preduzeli zbog njihovog zuluma i
nepo{tovanja Na{ih nare|enja. Kao {to Allah, d`.{.,
kaè:
"I zbog te{kog nasilja jevreja Mi smo im
zabranili neka lijepa jela koja su im bila
dozvoljena, i zbog toga {to su mnoge od
Allahova puta odvra}ali." (4:160) "I Mi, zaista,
govorimo istinu", tj. Mi smo pravedni u onome
~ime smo ih kaznili. Imam Ahmed prenosi da je Ibn-
Abbas rekao: (249) "Jednom prilikom Poslanik, s.a.v.s.,
sjedio u Haremu okrenut prema Crnom kamenu, pa
je pogledao u nebo te se nasmijao i rekao: "Prokleo
Allah jevreje, njima je bio zabranjen loj, pa su ga oni
prodavali i jeli njihovu vrijednost. A kada Allah zabrani
jednom narodu ne{to, onda mu je haram i njegova
protuvrijednost."

A ako ti oni ne budu vjerovali, ti reci:
"Gospodar va{ je neizmjerno milostiv, ali
kazna Njegova ne}e mimoi}i narod grje{ni."
/147/

6 El - Enam / Stoka
458
Allah, d`.{., kaè: A ako te, o Muhammede, tvoji
protivnici mu{rici, jevreji i njima sli~ni budu u la`
ugonili, ti reci: 'Gospodar va{ je neizmjerno
milostiv; u ovome je podstrek njima za nastojanjem
pridobijanja Allahove velike milosti i slije|enjem
Njegovog Poslanika. "...ali kazna Njegova ne}e
mimoi}i narod grje{ni" - a ovo je prijetnja njima
ukoliko se budu suprotstavljali Poslaniku sa kojim se
zavr{ava lanac poslanstva. Allah, d`.{., u Kur'anu vrlo
~esto zajedno spominje podstrekavanje i zastra{ivanje.
Kao {to kaè na samom kraju ove sure:
"Gospodar tvoj, zaista, brzo ka`njava, ali On,
doista, i pra{ta i milostiv je." (6:165) A na
drugom mjestu kaè:
"...Koji opra{ta grijehe i prima pokajanje,
Koji strahovito ka`njava i obilno nagra|uje..."
(40:3)

Mnogobo{ci }e govoriti: Da je Allah htio, mi
ne bismo druge Njemu ravnim smatrali, a ni
preci na{i, niti bismo i{ta zabranjenim
u~inili. Tako su isto oni prije njih poricali, sve
dok Na{u kaznu nisu iskusili. Reci: Imate li vi
kakav dokaz, da nam ga iznesete? Vi se samo
za pretpostavkama povodite i vi samo
neistinu govorite. /148/

,

j
Reci: "Allah ima potpun dokaz i da On ho}e,
svima bi na pravi put ukazao!" /149/
150 - Reci: "Dovedite te svoje svjedoke, one
koji }e posvjedo~iti da je Allah to zabranio!
Pa ako oni posvjedo~e, ti im nemoj
povjerovati i ne povodi se za èljama onih koji
Na{e dokaze drè la`nim i koji u onaj svijet ne
vjeruju i koji druge Gospodaru svome ravnim
smatraju. /150/

Ovo je dijalog i sumnja koju iznose mu{rici u svom
{irku i zabrani onoga {to su zabranili. Allah, d`.{., zna
za {irk u kome se oni nalaze, i zabrane koje su sami
nametnuli i da je On u stanju to promijeniti, tako {to
}e nas nadahnuti imanom i odstraniti od nas kufr, ali
On to nije uradio, {to je dokaz da je sve to od nas
Njegovom voljom i da je On s tim zadovoljan. Zato su
oni rekli: "Da je Allah htio, mi ne bismo druge Njemu
ravnim smatrali, a ni preci na{i, niti bismo i{ta
zabranjenim u~inili." Kao {to Allah, d`.{., kaè:
"Da Svemilosni ho}e", govore oni, "mi im se
ne bismo kl-njali..." (43:20) "Tako isto su oni
prije njih poricali", tj. zbog iste su sumnje zalutali
oni prije njih, a ona je neosnovan i neispravan dokaz;
jer da je ona ispravan dokaz, Allah ih ne bi izvrgao
Svojoj kazni i bolnoj osveti niti bi ih uni{tio. "Reci:
'Imate li vi kakav dokaz'" da je Allah zadovoljan sa
vama i sa va{im postupcima, pa "da nam ga
iznesete?", da nam ga pokaète. "Vi se samo za
pretpostavkama povodite", tj. za sumnjom i
ma{tom. A pod sumnjom ovdje se misli na
neispravno vjerovanje. "I vi samo neistinu
govorite", tj. na Allaha laète onim {to tvrdite. Alija
ibn Ebi-Talha prenosi da je Ibn-Abbas tuma~e}i
Allahove, d`.{., rije~i: "Da je Allah htio, mi ne
bismo Njemu druge ravnim smatrali", poru -~io:
"Tako su isto oni prije njih poricali." A zatim je rekao:
"A da je Allah htio, oni, zaista, ne bi mu{rici bili, jer oni
su rekli da ih oboàvanje kipova pribliùje Uzvi{enom
Allahu. Pa ih je Allah obavijestio da ih to ne pribliàva
Njemu." A na rije~i: "Da je Allah htio, mi ne
bismo druge Njemu ravnim smatrali", Allah,
d`.{., kaè: "Da sam htio, Ja bih sve njih na pravi
put uputio."
Reci: "Allah ima potpun dokaz", tj. Njemu
pripada potpuna mudrost i savr{en dokaz za uputu
onoga kog je uputio i ostavljanje u zabludi onoga kog
je u zabludu odveo. "I da On ho}e, svima bi na
pravi put ukazao!" Sve to Svojom mo}i, voljom i
izborom. Ali, On je i pored toga zadovoljan sa
vjernicima a ne voli nevjernike. Kao {to kaè:
"Da Gospodar tvoj ho}e, na Zemlji bi doista
svi bili vjernici." (10:99) Reci: "Dovedite te
svoje svjedoke, one koji }e posvjedo~iti da je
Allah to zabranio!", tj. to {to ste vi zabranili i na
Allaha slagali i Njega time potvorili. "Pa ako oni
posvjedo~e, ti im nemoj povjerovati" jer oni
svjedo~e la`no i iz potvore, {to se jasno vidi. "I ne
povodi se za èljama onih koji Na{e dokaze
drè la`nim i koji u onaj svijet ne vjeru u i koji
druge Gospodaru svome ravnim smatraju", tj.
Njemu {irk ~ine i druge Njemu ravnim smatraju.

Reci: "Do|ite da vam kaèm {ta vam
Gospodar va{ propisuje: da Mu ni{ta ne
pridruùjete, da roditeljima dobro ~inite, da
djecu svoju, zbog neima{tine, ne ubijate, Mi i
6 El - Enam / Stoka
459
vas i njih hranimo, ne pribliù te se nevaljal -
{tinama, bile javne ili tajne ne ubijajte onog
koga je Allah zabranio ubiti, osim kada to
pravda zahtijeva, to vam On preporu~uje, da
biste razmislili." /151/
j
;
,

Davud el-Evdi prenosi od Ibn-Mesuda, r.a., da je
rekao: (250) Ko èli pogledati u vasijjet (oporuku)
Alahovog Poslanika, s.a.v.s., na kojoj je njegov pe~at,
neka prou~i ove ajete: Reci: "Do|ite da vam
kaèm {ta vam Gospodar va{ propisuje: da Mu
ni{ta ne pridruùjete..." do kraja ajeta.
A El-Hakim prenosi u svom "Mustedreku" hadis
Jezida ibn Haruna, koji kaè da je Ubade ibn Samit
rekao: Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (251) "Ko }e
mi od vas dati prisegu na troje?" A zatim je prou~io:
Do|ite da vam kaèm {ta vam Gospodar va{
propisuje...", sve dok nije zavr{io ajet. "Pa onaj ko to
izvr{i - njemu pripada nagrada od Allaha, a onaj ko
ne{to od njih ne uradi, pa ga Allah na ovom svijetu
stigne - to }e biti kazna a onaj ko bude odgo|en za
ahiret, njegova stvar pripada Allahu: ako bude htio,
kaznit }e ga; a ako bude htio, oprostit }e mu. A zatim
je rekao: Sened mu je sahih, ali ga ne prenose El-
Buhari i Muslim. Oni prenose hadis Zuhrija od Ebi-
Idrisa od Ubadeta: (252) "Zavjetujte mi se da ne}ete
Allahu pripisivati druga..." Sufjan ibn Husejn prenosi
oba hadisa, stoga ne bi trebalo tvrditi da je pogrije{io
u jednom od njih, kada se sakupe. A Allah najbolje
zna.
A {to se ti~e zna~enja ovog ajeta, Allah, d`.{., kaè
Svome poslaniku Muhammedu, s.a.v.s.: Reci, o
Muhammede, tim mu{ricima koji oboàvaju druge
mimo Allaha i koji zabranjuju ono ~ime ih je opskrbio,
pa su ubijali svoju djecu i sve to uradili svojim vlastitim
promi{ljanjem i nagovorom od {ejtana. Reci im:
Do|ite da vam kaèm {ta vam Gospodar va{
propisuje, tj. da vas obavijestim o onome {to vam
je va{ Gospodar zabranio, "da Mu ni{ta ne
pridruùjete", tj. On vam je preporu~io da Mu ni{ta
ne pridruùjete. Zato Allah, d`.{., na kraju ovog ajeta
kaè: "to vam On preporu~uje..."
El-Buhari i Muslim navode hadis u kome Ebu-
Zerr, r.a., kaè: Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je:
(253) "Do{ao mi je Dìbril sa radosnom vije{}u da }e
onaj ko od mog ummeta umre ne pripisuju}i Allahu
druga - u}i u Dènnet." Ja tada rekoh: "I ako bude
zinaluk ~inio i krao?" On re~e: "I ako bude zinaluk
~inio i krao." Rekoh: "I ako bude zinaluk ~inio i krao?"
On re~e: "I ako bude zinaluk ~inio i krao." Rekoh: "I
ako bude zinaluk ~inio i krao?" On re~e: "I ako bude
zinaluk ~inio i krao i alkohol pio." A u pojedinim
rivajetima stoji da je to govorio Ebu-Zerr Poslaniku,
s.a.v.s. A u Muslimovom "Sahihu" prenosi se od Ibn-
Mesuda: (254) "Ko umre ne pripisuju}i Allahu druga,
u}i }e u Dènnet." A Ibn-Merdevejh prenosi hadis
Ubadeta i Ebi Derdaa: (255) "Da Allahu ne pripisujete
druga, pa kad bi bili raskomadani, ili razapeti, ili
spaljeni."
"...da roditeljima dobro ~inite", tj.
preporu~uje vam i nare|uje da roditeljima dobro
~inite. Allah, d`.{., vrlo ~esto zajedno spominje
pokornost Njemu i dobro~instvo prema roditeljima.
Kao {to kaè:
"Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim,
Meni }e se svi vratiti. A ako te budu
nagovarali da drugog Meni ravnim smatra{,
onoga o kome ni{ta ne zna{, ti ih ne slu{aj i
prema njima se, na ovom svijetu, velikodu{no
pona{aj..." (31:14-15) Allah, d`.{., dakle, nare|uje
dobro~instvo prema roditeljima, pa makar oni bili i
mu{rici. Mnogo je ajeta o ovoj temi.
El-Buhari i Muslim prenose od Ibn-Mesuda, r.a.,
da je rekao: (256) Pitao sam Poslanika, s.a.v.s., koje je
djelo najvrednije? On odgovori: "Namaz u svoje
vrijeme." "A zatim?", upitah. "Dobro~instvo prema
roditeljima" - odgovori on. "A zatim?" - upitah.
"Dìhad na Allahovom putu" - odgovori on. A zatim
Ibn-Mesud re~e: "O tome mi je govorio Poslanik,
s.a.v.s., a da sam ga jo{ pitao, on bi mi i dalje
odgovarao."
"...da djecu svoju, zbog neima{tine, ne
ubijate, Mi i vas i njih hranimo". Allah, d`.{.,
preporu~io je lijepo opho|enje prema roditeljima i
djedovima, a zatim je tome pridodao dobro~instvo
prema djeci i unucima. Pa je rekao: "da djecu svoju,
zbog neima{tine, ne ubijate", tj. boje}i se
siroma{tva, "Mi i vas i njih hranimo", tj. sve je to
na Allahu. "...ne pribliùjte se nevaljal{tinama,
bile javne ili tajne..." kao {to Allah, d`.{., kaè:
Reci: "Gospodar moj zabranjuje razvrat,i javni
i tajni..." (7:33) Ovo smo pojasnili kada je bilo rije~i
o ajetu: "Ne grije{ite ni javno ni tajno..." (6:120)
El-Buhari i Muslim biljeè hadis od Ibn-Mesuda,
r.a., u kojem kaè: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaè:
(257) 'Niko nije ljubomorniji od Allaha, zato je On
zabranio sve grijehe (nevaljal{tine), javne i tajne.'
'...ne ubijajte onoga koga je Allah zabranio
ubiti, osim kada to pravda zahtijeva.'" Ovu
zabranu Allah, d`.{., posebno ponavlja da bi potvrdio
njenu va`nost, jer ona ulazi u "nevaljal{tine" javne i
tajne. El-Buhari i Muslim navode hadis Ibn-Mesuda,
r.a., u kome on kaè: Allahov Poslanik, s.a.v.s, kaè:
(258) "Nije dozvoljeno proliti krv muslimana koji
svjedo~i da nema drugog boga osim Allaha i da sam
ja Allahov poslanik, izuzev u tri slu~aja: ako oènjen
po~ini blud, ako nekog ubije i ako ostavi svoju vjeru i
napusti zajednicu muslimana..." Prenosi se, tako|er,
zabrana, ukor i prijetnja za ubijanje onoga sa kim je
sklopljen ugovor. Onoga ko je pod ugovorom
prihva}en od onih protiv kojih se vodi rat. El-Buhari
prenosi od Abdullaha ibn Amra, r.a., da je Poslanik,
s.a.v.s., rekao: (259) "Ko ubije onoga ko je pod
ugovorom, ne}e osjetiti miris Dènneta, a njegov
miris se osjeti na razdaljini od 40 godina hoda."
6 El - Enam / Stoka
460
"...eto, to vam On preporu~uje da biste
razmislili", tj. eto, to vam On preporu~uje, ne biste li
shvatili Allahove naredbe i zabrane.

...i da se imetku siro~eta ne pribliàvate,
osim na najljep{i na~in, sve dok punoljetno ne
postane, i da krivo na litru i na kantaru ne
mjerite; Mi nikoga preko njegove mogu}nosti
ne zaduùjemo; i kad govorite, da krivo ne
govorite, pa makar se ticalo i srodnika, i da
obaveze prema Allahu ne kr{ite", eto, to vam
On nare|uje da biste to na umu imali. /152/

Kada su objavljeni ovaj i ajet:
"Oni koji bez ikakva prava jedu imetke
siro~adi..." (4:10), svaki ashab, koji je kod sebe
imao jetima, odmah je odvojio svoju hranu od
njegove, svoje pi}e od njegovog, pa bi se desilo da iza
njega ostane ne{to od hrane, a oni bi je ostavljali za
njeg dok je svu sam ne pojede ili dok ne propadne.
To im je bilo te{ko, pa su to spomenuli Poslaniku,
s.a.v.s., te je Allah, d`.{., objavio:
"I pitaju te o siro~adi. Reci: 'Bolje je imanja
njihova unaprijediti!' A ako budete s njima
zajedno ìvjeli, pa oni su bra}a va{a..." (2:220)
pa su oni ponovo pomije{ali svoju hranu sa njihovom,
svoje pi}e sa njihovim. Ovo prenosi Ebu-Davud od
Ibni-Abbasa. "...sve dok punoljetno ne postane",
tj. dok ne postane spolno sposobno.
302
"I da krivo
na litru i na kantaru ne mjerite": Allah, d`.{.,
nare|uje da se po{tuje pravda prilikom davanja i
uzimanja, kao {to je zaprijetio onome ko je ne bude
po{tovao rije~ima:
"Te{ko onima koji pri mjerenju zakidaju, koji
punu mjeru uzimaju kad od drugih kupuju, a
kad drugima mjere na litar ili na kantar
zakidaju. Kako ne pomisle da }e oìvljeni biti
na dan veliki, na dan kada }e se ljudi
Gospodaru svjetova di}i." (83:1-6) A Allah, d`.{.,
uni{tio je narod koji je nepravedno na litru i na
kantaru mjerio. "Mi nikoga preko njegove
mogu}nosti ne zaduùjemo", tj. ko se bude
trudio da izvr{i svoje obaveze, pa makar i pogrije{io,
ukoliko je uradio {to je bio u stanju, ne}e biti ka`njen.
"I kad govorite, da krivo ne govorite, pa
makar se ticalo i srodnika." Kao {to Allah, d`.{.,
kaè:

,
302
Spolna sposobnost nije dovoljna, nego dok ne postane i umno
sposobno. Jer, kur'anski izraz podrazumijeva i fiziku i umnu
punoljetnost. A Allah najbolje zna.
"O vjernici, du`nosti prema Allahu
izvr{avajte i pravedno svjedo~ite! Neka vas
mr`nja koju prema nekim ljudima nosite
nikako ne navede da nepravedni budete!
Pravedni budite, to je najbliè
bogobojaznosti..." (5:8) "I da obaveze prema
Allahu ne kr{ite." Ibn-Dèrir kaè: "I uradite po
Allahovoj preporuci. A izvr{enje preporuke sastoji se u
tome da Mu budete pokorni u onome {to vam je
naredio i u onome {to vam je zabranio i da postupate
po Njegovoj Knjizi i sunnetu Njegova Poslanika,
s.a.v.s. To vam je izvr{enje Allahove oporuke. - eto,
to vam On nare|uje, da biste to na umu
imali", tj. to je ono {to vam On posebno nagla{ava,
kako biste pouku uzeli i kanili se onoga na ~emu ste
bili prije ovoga.

"...i doista, ovo je pravi put Moj, pa se njega
dr` te i druge puteve ne slijedite, pa da vas
odvoje od puta Njegova"; "eto, to vam On
nare|uje, da biste se grijeha klonili"./153/
i
j
j

Ali ibn Ebi-Talha kaè da je Ibn-Abbas, komen-
tari{u}i ovaj ajet, rekao: "Allah, d`.{., nare|uje vjer-
nicima da budu u dèmatu, a zabranjuje im da se
razilaze i na grupe dijele, i obavje{tava ih da su stradali
oni prije njih upravo zbog polemike i sva|e u pogledu
Allahove vjere i sli~no." Ovo isto tvrde Mudàhid i
drugi.
Imam Ahmed prenosi da je Abdullah ibn Mesud,
r.a., rekao: (260) "Allahov Poslanik, s.a.v.s., nacrtao je
svojom rukom jednu crtu, a zatim rekao: 'Ovo je
Allahov pravi put.' A zatim je povukao nekoliko crtica
sa njene desne i lijeve strane i rekao: 'Ovo su razni
putevi, na svakom od njih stoji {ejtan koji u njega
poziva.' A zatim je prou~io: 'I doista, ovo je pravi
put Moj, pa se njega drìte i druge puteve ne
slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova'".
Isti ovaj hadis prenosi i El-Hakim i kaè da je sahih, ali
ga El-Buhari i Muslim nisu zabiljeìli. A Ibn-Merdevejh
prenosi od Ibn-Umera da je on upitao Ibn-Mesuda o
pravom putu, pa mu je Ibn-Mesud odgovorio:
"Muhammed, s.a.v.s., ostavio nas je na njegovom
po~etku, a njegov je kraj u Dènnetu."
"...pa se njega drìte i druge puteve ne
slijedite." Ovdje je pravi put spomenut u jednini, jer
je istina jedna, i zbog toga je ostale puteve spomenuo
u mnoìni - jer su oni mnogobrojni i raznovrsni. Kao
vjeru u - za{titnici su {ejtani i oni ih odvode sa
svjetla u tmine; oni }e biti stanovnici Dè-
6 El - Enam / Stoka
461
hennema, oni }e u njemu vje~no ostati." (2:
257) Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ubade ibn Samita da
je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (261) "Ko }e mi od vas dati
prisegu na ova tri ajeta?" A zatim je prou~io: "Do|ite
da vam kaèm {ta vam Gospodar va{
propisuje": dok nije zavr{io navod sva tri ajeta. A
zatim je rekao: "Ko postupi po njima, Allah }e ga
nagraditi, a ko ne{to od njih uskrati i Allah ga stigne
na ovom svijetu, to }e mu biti kazna. A koga ostavi za
onaj svijet, on }e biti prepu{ten Allahu: ukoliko bude
htio - kaznit }e ga, a ukoliko bude htio - oprostit }e
mu."

Mi smo Musau Knjigu dali da u~inimo
potpunom blagodat onome koji }e prema njoj
postupati i kao obja{njenje svemu i uputu i
milost, da bi oni povjerovali da }e pred
Gospodara svoga stati. /154/
A ova Knjiga koju objavljujemo jest
blagoslovljena, zato je slijedite i grijeha se
klonite, da bi vam se milost ukazala. /155/

êstica "summe" (zatim) u ovom slu~aju
upotrijebljena je kao veznik kojim se povezuje izjava
sa izjavom, a ne radi redoslijeda, kao {to to kaè
pjesnik: "Reci onome ko je ugledan, kome je otac bio
ugledan, a jo{ prije njega njegov djed."
Nakon {to nas je Allah, d`.{., obavijestio o Kur'anu
rije~ima: "I doista, ovo je pravi put Moj, pa se
njega drìte i druge puteve ne slijedite...", na
to dodaje pohvalu Tevrata i njegovog poslanika, pa
kaè: "Mi smo Musau Knjigu dali." Allah, d`.{.,
veoma ~esto poredi Kur'an sa Tevratom, kao {to kaè:
"Knjiga Musaova bila je putovo|a i milost
prije njega. A ovo je Knjiga na arapskom
jeziku koja nju potvr|uje..." (46:12) "...da
u~inimo potpunom blagodat onome koji }e
prema njoj postupati i kao obja{njenje
svemu", tj. Mi smo mu podarili Knjigu koju smo mu
objavili potpunom i sveobuhvatnom za sve {to mu je
potrebno u njegovom zakonu, kao nagradu za
njegovo dosljedno izvr{avanje Na{ih nare|enja, za
njegovu pokornost Nama. Kao {to Allah, d`.{., kaè:
"...zar nagrada za dobro u~injeno djelo moè
biti ne{to drugo do dobro?!" (55:60) "I kao
obja{njenje svemu i uputu i milost" : ovo je
pohvala Knjizi koju mu je Allah, d`.{., objavio, "a da
bi oni povjerovali da }e pred Gospodara svoga
stati. A ova Knjiga koju objavljujemo jest
blagoslovljena, zato je slijedite i grijeha se
klonite, da bi vam se milost ukazala." Ovo je
poziv za slije|enje Kur'ana. Allah, d`.{., poziva Svoje
robove Knjizi Svojoj i nare|uje im da o njemu
porazmisle, po njemu postupaju i njemu pozivaju.
Allah ga opisuje i sa beri}etom na ovom i budu}em
svijetu za onoga ko ga slijedi i postupa po njemu. Jer,
on je Allahovo ~vrsto uè.

...i zato da ne kaète: 'Knjiga je objavljena
dvjema vjeroispovijestima prije nas, ali mi je
ne znamo ~itati kao oni', /156/
i da ne kaète: Da je Knjiga objavljena nama,
bolje bismo se od njih dràli pravog puta. Pa
objavljuje vam se, eto, od Gospodara va{eg
jasan dokaz i uputstvo i milost; i ima li, onda,
nepravednijeg od onoga koji Allahove dokaze
ne priznaje i od njih se okre}e? A Mi }emo
te{kom mukom kazniti one koji se od dokaza
Na{ih odvra}aju zato {to to stalno ~ine. /157/

Ibn-Dèrir veli: "Zna~i: Ovo je Knjiga koju objav-
ljujemo da ne bi rekli: Knjiga je objavljena dvjema
vjeroispovijestima prije nas", tj. da nemaju isprike, kao
{to su rije~i Uzvi{enog: "...Gospodaru na{, za{to
nam nisi poslanika poslao, pa bismo rije~i
Tvoje slijedili..." (20:134) "dvjema
vjeroispovijestima prije nas". Ibn-Abbas i drugi
kaù: "Jevreji i kr{}ani", "ali mi je ne znamo ~itati
kao oni", tj. mi nismo razumijevali {to oni govore, jer
ne govore na{im jezikom, a mi smo i pored toga
zauzeti i daleko od toga u ~emu su oni.
"I da ne kaète: Da je Knjiga objavljena
nama, bolje bismo se od njih dràli pravog
puta", tj. Mi smo odbacili i va{ izgovor da kaète da
je nama objavljeno ono {to je objavljeno njima, mi
bismo se bolje od njih dràli pravog puta. "Pa
objavljuje vam se, eto, od Gospodara va{eg
jasan dokaz i uputstvo i milost"; tj. do{ao vam je
u jeziku Muhammeda, s.a.v.s., poslanika Arapa,
Veli~anstveni Kur'an, u kome je obja{njeno {ta je
zabranjeno a {ta je dozvoljeno i koji je uputa za srca i
milost Allahova prema Svojim robovima koji ga slijede
i primjenjuju ono {to je u njemu.
"I ima li, onda, nepravednijeg od onoga
koji Allahove dokaze ne priznaje i od njih se
okre}e?", tj. nije mu koristilo ono sa ~ime je do{ao
Poslanik, niti je slijedio ono sa ~im je poslat, niti je
druge ostavio, nego i njih odvra}ao od slije|enja
Allahovih dokaza. Es-Suddi kaè: Kao {to Allah, d`.{.,
kaè:
"One koji nisu vjerovali i koji su od Allahova
puta odvra}ali Mi }emo dvostrukom kaznom
6 El - Enam / Stoka
462
kazniti zato {to su pravili smutnju." (16:88) "A
Mi }emo te{kom mukom kazniti one koji se
od dokaza Na{ih odvra}aju zato {to to stalno
~ine", tj. zbog njihovog nevjerstva i odvra}anja
drugih od imana.

Zar oni ~ekaju da im meleki do|u, ili da im
Gospodar tvoj do|e, ili neki predznaci od
Gospodara tvoga? Onoga dana kada neki
predznaci od Gospodara tvoga do|u,
nijednom ~ovjeku ne}e biti od koristi to {to }e
tada vjerovati, ako prije nije vjerovao ili ako
nije, kao vjernik, kakvo dobro uradio. Reci:
"Samo vi ~ekajte, i mi }emo, doista ~ekati!"
/158/

Allah, d`.{., prijeti onima koji ne vjeruju u Njega i
Njegove poslanike i onima koji odvra}aju od
Njegovog puta: "Zar oni ~ekaju da im meleki
do|u, ili da im Gospodar tvoj do|e", a to }e se
desiti na Sudnjem danu, "ili neki predznaci od
Gospodara tvoga? Onoga dana kada neki
predznaci od Gospodara tvoga do|u,
nijednom ~ovjeku ne}e biti od koristi to {to }e
tada vjerovati", to }e se desiti prije Kijametskog
dana, kada ljudi ugledaju neke od predznaka Sudnjeg
dana - kao {to El-Buhari kaè tuma~e}i ovaj ajet,
prenose}i od Ebu-Hurejrea, r.a., da je rekao: Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (262) "Sudnji dan ne}e
nastupiti dok Sunce ne iza|e sa zapada; pa kada to
ljudi vide - svi }e, do jednoga, povjerovati." To }e biti
onda kada "nijednom ~ovjeku ne}e biti od
koristi to {to }e tada vjerovati, ako prije nije
vjerovao."
Ibn-Dèrir prenosi od Ebu-Hurejrea da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: (263) "Kada se pojave tri
predznaka Sudnjeg dana, nikome ne}e koristiti
vjerovanje ukoliko do tada nije bio vjernik, ili kao
vjernik kakvo dobro uradio: izlazak Sunca sa zapada,
Dedàl i @ivotinja koja }e iza}i iz zemlje." Prenose ga
Ahmed i Muslim.
El-Buhari i Muslim prenose od Ebu-Zerra,
Dùndub ibn Dùnadeta, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: (264) "Zna{ li gdje Sunce odlazi kada za|e?"
"Ne znam" - rekoh. On re~e: "Ono se zaustavi pred
Ar{om i ni~ice na sed`du padne, a zatim ustane dok
mu se ne kaè: Vrati se! Uskoro }e mu se, o Ebu-
Zerre, re}i: Vrati se odakle si do{lo! A to }e biti onda
kada, nijednom ~ovjeku ne}e biti od koristi to
{to }e tada vjerovati ako prije nije vjerovao."
Imam Ahmed prenosi od Huzejfea ibn Usejda el-
Gaffarija da je rekao: (265) Jednom nas je pogledao
Poslanik, s.a.v.s., iz svoje sobe, a mi govorimo o
Sudnjem danu, pa je rekao: "Sudnji dan ne}e
nastupiti dok ne vidite deset znakova: izlazak Sunca sa
zapada, Dim, @ivotinju, izlazak Jedùdà i Medùdà,
pojavu Isaa, sina Merjemina, i Dedàla, tri
pomra~enja: pomra~enje na istoku, na zapadu i na
Arabijskom poluotoku, i vatru koja }e iza}i iz Adena i
voditi, ili tjerati ljude, sa njima }e kona~iti gdje budu
kona~ili i sa njima se odmarati, gdje god se budu
odmarali." Isti ovaj hadis prenose i Muslim i sakuplja~i
~etiri "Sunena" (poznate zbirke hadisa).
Es-Sevri prenosi od Huzejfea ibn El-Jemana da je
rekao: (266) Pitao sam Poslanika, s.a.v.s.: "[ta }e biti
znak izlaska Sunca sa zapada?" Poslanik, s.a.v.s.,
odgovori: "Ta no} }e se produìti, te }e postati duìne
dvije no}i. To }e primijetiti oni koju budu u njoj
klanjali, pa }e postupiti kao {to su postupali prije nje.
A zvijezde se ne}e vidjeti, oti}i }e sa svojih mjesta.
Zatim }e le}i spavati, a potom ustati i klanjati, a zatim
ponovo le}i, pa onda ponovo ustati, jer }e ih zaboljeti
strane na kojima su leàli, od duìne no}i, te }e se
prepasti i ne}e osvanuti. Dok oni budu is~ekivali
izlazak Sunca sa istoka, ono }e iza}i sa zapada. Kada
to ljudi vide, svi }e povjerovati, ali im iman ne}e
koristiti." Prenosi ga Ibn-Merdevejh, ali se on na
ovakav na~in ne prenosi ni u jednoj od {est poznatih
zbirki. A Allah najbolje zna. Pa Allahove, d`.{., rije~i:
"nijednom ~ovjeku ne}e biti od koristi to {to }e tada
vjerovati ako prije nije vjerovao", tj. ako nevjernik tek
tada povjeruje, to mu se ne}e prihvatiti. A onaj ko je
bio vjernik prije toga, ako je dobra djela ~inio, on }e
tada biti u velikom hajru, a ako ne bude do tada
dobra djela ~inio, pa se tada pokaje, njegovo se
pokajanje ne}e primiti, kao {to na to upu}uju mnogi,
napred navedeni, hadisi. Na isto se odnose i rije~i
Allaha: "ili ako nije, kao vjernik, kakvo dobro
uradio", tj. od njega se tada ne}e primiti dobro djelo
ukoliko to djelo nije radio prije toga. Reci: "Samo vi
~ekajte, i mi }emo, doista, ~ekati!" Ovo je velika
prijetnja nevjernicima, i strogo upozorenje onima koji
stalno odga|aju svoj iman i pokajanje dok ne bude
kasno, jer tada od toga ne}e imati nikakvu korist. Ovaj
je propis vezan za izlazak Sunca sa zapada zbog toga
{to }e tada Sudnji dan biti veoma blizu i {to }e se
pojaviti njegovi predznaci. Kao {to Allah, d`.{., kaè:
j "Zar oni o~eku u da im Smak svijeta iznenada
do|e, a ve} su predznaci njegovi tu? A {ta }e
im koristiti opomena kad im on do|e?"
(47:18)

Tebe se ni{ta ne ti~u oni koji su vjeru svoju
raskomadali i u stranke se podijelili, Allah }e
se za njih pobrinuti. On }e ih o onome {to su
radili obavijestiti. /159/

6 El - Enam / Stoka
463

Ovaj se ajet odnosi na svakog ko napusti Allahovu,
d`.{., vjeru i ko joj se suprotstavi, jer je Allah, d`.{.,
poslao Svoga Poslanika sa uputom i vjerom koju }e
uzdi}i iznad svih ostalih vjera. Njegov je [erijat jedan i
u njemu nema razmimoilaènja i strana~enja. A onaj
ko se u njemu razi|e, "u stranke se podijeli", tj. u
sekte kao {to su to pripadnici raznih sekti, pravaca i
zabluda: Allah, d`.{., negira da Njegov Poslanik,
s.a.v.s., moè biti u onome u ~emu su oni. Kao {to
Allah, d`.{., kaè:
"On vam propisuje u vjeri isto ono {to je
propisao Nuhu i ono {to objavljujemo tebi..."
(42:13) A u hadisu stoji: (267) "Mi poslanici smo kao
djeca od jednog oca, a razli~itih majki; na{a je vjera
jedna." Ovo je pravi put, ono sa ~ime su do{li
poslanici, da se ima samo Allah oboàvati, bez ikakva
sudruga u tome, i da se mora pridràvati zakon
([erijat) posljednjeg poslanika. A sve {to se s time kosi
zabluda je, neznanje, krivo mi{ljenje i strast, i poslanici
s tim nemaju ni{ta. Kao {to Allah, d`.{., kaè: "Tebe
se ni{ta ne ti~u oni koji su vjeru svoju
raskomadali i u stranke se podijelili." A Allahove
su, d`.{., rije~i: "Allah }e se za njih pobrinuti. On
}e ih o onome {to su radili obavijestiti", kao i
rije~i:
"Allah }e na Sudnjem danu odvojiti vjernike
od jevreja, Sabijaca, kr{}ana, poklonika vatre i
mnogoboàca." (22:17) Zatim Allah, d`.{.,
obja{njava Svoju blagost u propisima i pravednost na
Sudnjem danu, pa kaè:

Ko uradi dobro djelo, bit }e deseterostruko
nagra|en; a ko uradi lo{e djelo, bit }e samo
prema zasluzi ka`njen, i ne}e mu se u~initi
nepravda. /160/

Ovaj ~asni ajet detaljnije poja{njava ono {to je
ukratko re~eno u drugom ajetu: "Onaj ko u~ini
dobro djelo, dobit }e veliku nagradu za
njega..." (27:89) Prenose se i mnogi hadisi koji
odgovaraju ovom ajetu. Imam Ahmed ibnu Hanbel,
r.a., prenosi od Ibn-Abbasa, r.a., da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao prenose}i od svoga
Gospodara: (268) "Zaista je va{ Gospodar, d`.{.,
milostiv. Onaj ko bude naumio uraditi dobro djelo, pa
ga ne uradi, upisat }e mu se kao da ga je uradio. A
ako ga uradi, pisat }e mu se kao da je uradio deset,
do sedam stotina, do mnogo vi{e od toga. A ko bude
naumio uraditi lo{e djelo, pa ga ne uradi, upisat }e
mu se jedno dobro djelo. A ako ga uradi, upisat }e
mu se jedno, ili }e ga Allah, d`.{., izbrisati. Kod Allaha
ne}e propasti niko do onaj ko je stvarni propalica."
Prenose ga i El-Buhari, Muslim i En-Nesai. Znaj da
onaj koji ostavi lo{e djelo spada u jednu od tri vrste:
nekad ga ostavi zbog Allaha, i to mu se pi{e kao
dobro djelo, po{to ga je ostavio zbog Allaha, d`.{., jer
je to nijet i djelo. Zato se i prenosi u pojedinim
rivajetima sahih hadisa da mu se pi{e dobro djelo, a
Allah, d`.{., kaè: "On ga je ostavio zbog Mene."
A nekad ga ostavi iz zaborava i nehata, i u tom slu~aju
nema nagrade niti kazne, jer nije imao nijet uraditi
dobro niti je u~inio zlo. A nekad ga ostavi iz nemo}i i
lijenosti, nakon {to ga je poku{avao uraditi i ve}
po~inio ono {to do njega vodi. On je na istom
stepenu kao i onaj koji ga je uradio, kao {to se navodi
u sahih hadisu da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (269)
"Ako se dva muslimana sukobe svojim sabljama, i
ubica i ubijeni u Vatri su." Ashabi reko{e: "O Allahov
Poslani~e, ovaj je ubica, ali za{to ubijeni?" Poslanik,
s.a.v.s., odgovori: "On je nastojao ubiti svoga brata."
A hafiz Ebul-Kasim et-Taberani prenosi da je Ebu-
-Malik el-E{'ari rekao: Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao
je: (270) "Dùma-namaz je kefaret (otkup) za ono {to
}e se uraditi izme|u nje i sljede}e dùme, i jo{ za tri
dana. A to zbog toga {to je Allah, d`.{., rekao: Ko
uradi dobro djelo, bit }e deseterostruko
nagra|en." Mnogo je hadisa i izreka ashaba koji
govore o ovoj temi, ali ovo {to smo spomenuli
dovoljno je, in{allah.

Reci: "Mene je Gospodar moj na pravi put
uputio, u pravu vjeru, vjeru Ibrahima
pravovjernika, a on nije bio idolopoklonik."
/161/
Reci: "Klanjanje moje, i obredi moji, i ` vot
moj, i smrt moja, doista, posve}eni su Allahu,
Gospodaru svjetova, /162/
i
Koji nema sau~esnika; to mi je nare|eno i ja
sam prvi musliman. /163/

Allah, d`.{., nare|uje Svome Poslaniku, s.a.v.s., da
obznani ono ~ime ga je Allah obdario od upute na
pravi put, na kome nema iskrivljenja niti skretanja. "u
pravu vjeru", tj. ~vrstu, nepokolebljivu, "vjeru
Ibrahima pravovjernika, a on nije bio
idolopoklonik".
"Vjeru Ibrahimovu izbjegava samo onaj koji
ne drì do sebe." (2:130) Ne mora da zna~i - ako
je Muhammedu, s.a.v.s., nare|eno da slijedi pravu
vjeru Ibrahima, da je Ibrahim, a.s., potpuniji od njega
u njoj, jer je Muhammed, s.a.v.s., odigrao veliku
ulogu u njoj, pa mu je upotpunjena kao {to nije
upotpunjena nikom prije njega. Zato on i jeste
posljednji poslanik, prvi me|u svim ljudima i vlasnik
6 El - Enam / Stoka
464
posebno odabranog mjesta (el-mekamul mahmud),
kojem teè sva stvorenja, pa ~ak i Ibrahim, a.s. Ibn-
Merdevejh prenosi od Ibn-Ebzija, a ovaj od svog oca,
da je rekao: Poslanik bi, s.a.v.s., kada osvane, rekao:
(271) "Osvanuli smo u vjeri islamu, u rije~ima ~istog
tevhida (u {ehadetu), u dinu na{eg poslanika
Muhammeda, s.a.v.s., i vjeri na{eg oca Ibrahima,
pravovjernog - on nije bio mu{rik."
Reci: "klanjanje moje, i obredi moji, i ` vot
moj, i smrt moja doista su posve}eni Allahu,
Gospodaru svjetova", Allah, d`.{., nare|uje mu da
obavijesti mu{rike, koji oboàvaju drugog mimo
Allaha i kolju u ime nekog drugog, da im se on
suprotstavlja u tome. Jer, njegov je namaz samo
Allahu i on prinosi `rtvu samo u Njegovo ime. On
nema sudruga. Kao {to Allah, d`.{., kaè:
i

i ,
"Zato se Gospodaru svome moli i kurban
kolji..." (108: 2), tj. Njemu iskreno svoj namaz i
klanje (kurbana) uputi, bez ikakva sudruga u tome.
"I ja sam prvi musliman." Katade veli: "Tj. od
ovog ummeta." A to je ta~no, jer su svi poslanici prije
njeg pozivali u islam, ~iji je temelj oboàvanje samo
Allaha, bez ikakva sudruga u tome.
da mu nismo objavili: Nema boga os m Mene
zato Meni ibadet ~inite!" (21:25) Dakle, Allah,
d`.{., obavje{tava nas da je poslanike slao sa islamom,
ali da su se oni razlikovali u njemu shodno posebnim
zakonima ([erijat), koji su jedni druge derogirali, sve
dok nisu dokinuti [erijatom Muhammeda, s.a.v.s.,
koji ne}e biti derogiran do kraja ovoga svijeta, i ostat
}e punovaè}i i potpomognut i ~ije }e se zastave
vihoriti do Sudnjeg dana. Zato je Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: "Mi smo poslanici kao djeca jednog oca a
razli~itih majki, na{a je vjera jedna." Vjera im je jedna,
oboàvanje jedino Allaha, bez ikakva sudruga, iako su
im zakoni razli~iti, a oni su kao majke (u spomenutom
hadisu). Postoje i bra}a po majci, a ~iji su o~evi
razli~iti, i stvarna bra}a, od jedne majke i jednog oca.
A Allah najbolje zna.

Reci: "Zar da za gospodara traìm nekog
drugog osim Allaha, kad je On Gospodar
svega?" [to god ko uradi, sebi uradi, i svaki
grje{nik samo }e svoje breme nositi. Na kraju,
Gospodaru svome }ete se vratiti i On }e vas o
onome u ~emu ste se razilazili obavijestiti.
/164/

Ovaj ajet upu}uje na iskreno oslanjanje na Allaha
(tevekkul), kao {to prethodni upu}uje na iskrenost u
ibadetu. Pa Allah, d`.{., kaè: Reci, o
Muhammede, mu{ricima: "Zar da za gospodara
traìm nekog drugog osim Allaha, kad je On
Gospodar svega?", tj. ja se ne oslanjam ni nakog
drugog osim na Njega i samo se Njemu obra}am, jer
On je Gospodar svega, On sve posjeduje i On stvara i
nare|uje. Ibadet i tevekkul u Kur'anu se veoma ~esto
spominju zajedno. Kao {to Allah, d`.{., kaè:
"Tebi ibadet ~inimo i od Tebe pomo}
traìmo." (1:4)
"...zato samo Njemu ibadet ~ini i samo se u
Njega uzdaj!" (11:123)
"[to god ko uradi, sebi uradi, i svaki }e
grje{nik samo svoje breme nositi", tj. svako }e
biti nagra|en prema svojim djelima: ako budu dobra
- dobrim, a ako budu lo{a - lo{im, i niko ne}e snositi
odgovornost za tu|e gre{ke. Ovo je pokazatelj
Allahove, d`.{., pravde, kao {to kaè:
"Svaki je ~ovjek zaiog onoga {to je radio,
osim onih na desnoj strani..." (74:38-39), tj.
sudbina svakog ~ovjeka ovisi o njegovim lo{im
djelima.
"...ako grijehovima pretovareni zovne da mu
se ponesu, niko mu ih ne}e ponijeti, pa ni
ro|ak". (35:18) "Na kraju, Gospodaru svome
}ete se vratiti i On }e vas o onome u ~emu ste
se razilazili obavijestiti", tj. radite ono {to mislite
da je ispravno, a i mi }emo raditi po svom, pa }ete
iza}i pred Gospodara, kao {to }emo i mi iza}i pred
Njega, pa }e i vas i nas obavijestiti o va{im i na{im
djelima i o onome u ~emu smo se razilazili na ovome
svijetu.
Reci: "Gospodar }e nas na{ sabrati i onda nam
pravedno presuditi, On je Sudija pravedni,
Sveznaju}i." (34:26)

On ~ini da jedni druge na Zemlji smjenjujete i
On vas po poloàjima jedne iznad drugih
uzdiè, da bi vas isku{ao u onome {to vam
daje. Gospodar tvoj, zaista, brzo ka`njava, ali
On i pra{ta, i milostiv je. /165/

Allah, d`.{., kaè: "On ~ini da jedni druge na
Zemlji smjenjujete", tj. On je u~inio da je vi
izgra|ujete, generacija nakon generacije, potonji
nakon prija{njih.
6 El - Enam / Stoka
465
"Ja }u na Zemlji namjesnika postaviti." (2:30)
"

303
"I On vas po poloàjima jedne iznad drugih
uzdiè", tj. On vas je u~inio razli~itim po imetku,
pona{anju, izgledu i boji. On je to u~inio iz odre|ene
mudrosti. Kao {to Allah, d`.{., kaè:
"Mi im dajemo sve {to im je potrebno za ìvot
na ovom svijetu i Mi jedne nad drugima
uzdièmo po nekoliko stepeni, da bi jedni
druge sluìli." (43:32) "...da bi vas isku{ao u
onome {to vam daje", tj. da bi vas isku{ao u
onome {to vam kao blagodat Svoju podaruje. Da
isku{a bogata{a bogatstvom i da ga pita za
zahvalnost. A siromaha siroma{tvom, i da ga pita za
strpljivost. U Muslimovom "Sahihu" prenosi se hadis
od Ebi-Nadreta, r.a., da je Ebi-Seid el-Hudri, r.a.,
rekao: Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (272) "Zaista
je ovaj svijet sladak i lijep. A Allah vas je ostavio na
njemu da vidi kako }ete postupati. Pa se bojte
dunjaluka i bojte se èna. Jer, prva smutnja me|u
potomcima Israilovim bila je zbog èna."
"Gospodar tvoj, zaista, brzo ka`njava, ali
On i pra{ta, i milostiv je."
Ovaj ajet u sebi nosi bodrenje i zastra{ivanje.
Opomenu da su Allahov, d`.{., obra~un i kazna brzi
nad onim ko mu ne bude pokoran i ko se bude
suprotstavio Njegovim poslanicima. "...ali On i
pra{ta, i milostiv je" onome ko Ga uzme za svog
za{titnika i bude slijedio Njegove poslanike u hajru sa
kojim do|u. Allah, d`.{., u Kur'anu ~esto zajedno
spominje ova dva svojstva, kao {to su rije~i:
"Gospodar tvoj ljudima pra{ta i uprkos
zulumu njihovu, ali Gospodar tvoj, doista, i
strahovito ka`njava." (13:6)
Kaì robovima Mojim da sam Ja, zaista,
Onaj Koji pra{ta i da sam milostiv, ali da je i
kazna Moja, doista, bolna kazna!" (15:49-50)
Jo{ je mnogo ajeta koji u sebi sadrè bodrenje i
prijetnju. Allaha, d`.{., molim da nas u~ini od onih koji
su Mu pokorni u svemu {to naredi, i koji se klone
svega {to je zabranio, i koji Mu vjeruju u svemu o
~emu nas je obavijestio! On, zaista, ~uje i udovoljava
molbi. Muslim prenosi u svom "Sahihu" od Ebu-
-Hurejrea da je rekao: ûo sam Poslanika, s.a.v.s.,
kada je rekao: (273) "Allah, d`.{., stvorio je rahmet
(milost) u stotinu dijelova. Kod sebe je zadrào 99
dijelova, a jedan je spustio na Zemlju. Od tog se dijela
samilosno pona{aju sva stvorenja, do te mjere da
ìvotinja podigne svoju nogu kako ne bi udarila svoje
mladun~e."

Ovo je kraj skra}ene verzije tefsira
sure El-En'am.

303
Pogledaj pojanjenje ovog ajeta u suri El-Bekare, broj 30.
7 El - Araf / Bedemi
469

7
EL - A'RAF / BEDEMI
OBJAVLJENA U MEKI, IMA 206 AJETA

Elif - Lam - Mim - Sad./1/
"Ovo je knjiga koja ti se objavljuje - i neka ti u
grudima ne bude nikakve tegobe zbog nje da
njome opominje{ i da vjernicima bude
pouka." /2/

i

"Slijedite ono {to vam se od Gospodara va{eg
objavljuje i ne uzimajte, pored Njega, nekog
drugog kao za{titnika! - A kako vi malo
pouku primate!" /3/

Na po~etku sure El-Bekare detaljno smo objasnili
ove po~etne harfove i razna mi{ljenja o tom pitanju.
"Ovo je knjiga koja ti se objavljuje", tj. ovo
je Knjiga koja ti se objavljuje od tvog Gospodara, "I
neka ti u grudima ne bude nikakve tegobe
zbog nje", tj. nemoj da ti bude te{ko dostaviti je
ljudima i njome ih opomenuti.
"Ti izdr` kao {to su izdràli odlu~ni
poslanici..." (46:35) "...da njome opominje{", tj.
da njome opominje{ nevjernike, "I da vjernicima
bude{ pouka." Zatim Allah, d`.{., kaè obra}aju}i
se cijelom svijetu: "Slijedite ono {to vam se od
Gospodara va{eg objavljuje", tj. slijedite sunnet
Poslanika, koji ne zna ~itati ni pisati, koji vam je do{ao
s Knjigom koja vam je objavljena od Gospodara i
Vlasnika svega. "I ne uzimajte, pored Njega,
nekog drugog kao za{titnika!", tj. ne izlazite iz
okvira sa kojima je do{ao ovaj Kur'an povode}i se
pravilima koja je neko drugi propisao. "A kako vi
malo pouku primate!" Kao {to su rije~i Allaha,
d`.{.:
"A ve}ina ljudi, ma koliko ti èlio, ne}e biti
vjernici." (12:103)

Osim ajeta 163 -170, koji su objavljeni u Medini nakon sure Sad.
"Koliko smo Mi samo gradova razorili, i kazna
im je Na{a dolazila no}u ili danju kad bi
prilegli,/4/
a kada bi ih kazna Na{a zadesila, jadikovanje
njihovo svodilo se samo na rije~i: Nasilnici
smo, zaista bili!,/5/

i

i sigurno }emo pitati, one kojima smo
poslanike slali, a pitat }emo, doista, i pos-
lanike,/6/
i izlo` t }emo im, pouzdano, sve {to o njima
znamo, jer Mi nismo odsutni bili."/7/

Allah, d`.{., kaè: "Koliko smo Mi samo gra-
dova razorili!", zbog toga {to su se suprotstavljali
Na{im poslanicima i {to su ih u la` ugonili, pa su
ka`njeni poniènjem na ovom svijetu i nisko{}u na
ahiretu. Kao {to Allah, d`.{., kaè:
"A koliko smo Mi uni{tili sela i gradova ~iji su
stanovnici u ìvotu obijesni bili! Eno domova
njihovih, malo ko, poslije njih, navrati u njih,
Nama su ostali." (28:58)
"I kazna im je Na{a dolazila no}u ili danju
kad bi prilegli", tj. kazna i osveta dolazila im je
no}u ili za vrijeme popodnevnog odmora (kajlule), a
oba termina vrijeme su opu{tenosti i zabave. Kao {to
Allah, d`.{., kaè:
"A zar su stanovnici sela i gradova sigurni da
ih Na{a kazna ne}e sna}i no}u dok budu
spavali? Ili, zar su stanovnici sela i gradova
sigurni da ih Na{a kazna ne}e sna}i danju dok
se budu zabavljali?" (7:97) "...a kada bi ih
kazna Na{a zadesila, jadikovanje njihovo
svodilo se samo na rije~i: Nasilnici smo, zaista,
bili!", tj. oni ih priznali svoje grijehe kada bi ih kazna
iznenadila i postali sigurni da ih ne}e mimoi}i. Kao {to
Allah, d`.{., kaè:
"A koliko je bilo nevjerni~kih sela..." sve do
rije~i: "...nepomi~nim". (21:11-15) Ibn-Dèrir
tuma~e}i ovaj ajet kaè: "Ovaj je ajet jasan dokaz
ispravnosti rivajeta u kome se prenosi da je Poslanik,
s.a.v.s., rekao: (274) Nijedan narod nije uni{ten dok
nije bio upozoren nekim izme|u njih." "I sigurno
}emo pitati, one kojima smo poslanike slali, a
pitat }emo, doista, i poslanike", kao {to je Allah,
d`.{., rekao:
"A na dan kada ih On pozove i upita: "[ta
ste poslanicima odgovorili?" (28:65)
"Na dan kada Allah sakupi poslanike i
upita: Da li su vam se odazivali? - oni }e re}i:
Mi ne znamo, jer samo Ti zna{ sve tajne."
470
(5:109) Tj. Allah, d`.{., pitat }e narode ~ime su
odgovorili poslanicima na ono sa ~ime ih je poslao,
kao {to }e pitati i poslanike o njihovom dostavljanju
Njegovih poruka.
Ibn-Merdevejh prenosi od Ibn-Umera da je rekao:
"Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je (275): Svi ste vi
pastiri i svako }e od vas odgovarati za svoje stado.
ôvjek }e biti pitan za svoju porodicu, èna za ku}u
svog muà, a rob za imetak svoga vlasnika." "I izlo` t
}emo im, pouzdano", tj. poslanicima i onima
kojima su poslani, ono {to se me|u njima desilo, jer
Mi znamo ono {to oni kriju i ono {to javno ~ine.
i
Iznijet }e se knjiga koja }e govoriti o svemu {to su
radili, "jer Mi nismo odsutni bili.", tj. Allah, d`.{.,
sve vidi, Njemu se ni{ta ne moè sakriti, niti On i
jednoga trena biva odsutan. On zna skrivene poglede
i ono {to grudi taje.

Mjerenje toga dana bit }e pravedno: oni ~ija
dobra djela prevagnu, oni }e {ta èle
posti}i";/8/
"a oni ~ija dobra dje a budu lahka, oni }e, zato
{to dokaze Na{e nisu priznavali, stradati." /9/
l

Allah, d`.{., kaè: "Mjerenje" djela na Sudnjem
danu, "bit }e pravedno", tj. Allah, d`.{., nikome
ne}e nepravdu u~initi. Kao {to Allah, d`.{., kaè:
"Mi }emo na Sudnjem danu ispravne tere-
zije postaviti, pa se nikome krivo ne}e u~initi;
ako ne{to bude te{ko koliko zrno goru{ice, Mi
}emo za to kazniti ili nagraditi. A dosta je {to
}emo Mi ra~une ispitivati." (21: 47) Na Sudnjem
}e se danu djela staviti na vagu, iako su ona fizi~ki
neodre|ena, jer }e im tada Allah, d`.{., dati fizi~ki
oblik. El-Begavi kaè: Sli~no ovome prenosi se od Ibn-
Abbasa, {to se navodi u sahih hadisu (276): "Na
Sudnjem danu do}i }e sure El-Bekare i Ali-Imran u
obliku dva oblaka ili dva obla~i}a ili kao dva jata gusto
poredanih ptica..." A u hadisu El-Beraa u kome se
govori o ispitu u kaburu stoji: (277) ...Vjerniku }e pri}i
mladi} lijepa izgleda i mirisa, pa }e mu on re}i: "Ko si
ti?" Odgovorit }e: "Ja sam tvoja dobra djela", a za
kafire i munafike spominje se suprotno. A neki kaù
da }e se vagati knjige djela, kao {to se navodi u
hadisu o "listu".
304
Drugi, opet, kaù da }e se vagati
vlasnici djela, kao {to se navodi u hadisu koji se
prenosi u poglavlju o vrlinama Ibn-Mesuda, a u kojem
stoji da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (278) "Zar se vi
~udite zbog tanko}e njegovih potkoljenica; tako mi
Allaha, one su na mizanu teè od brda Uhud."
305
A
sve je to ispravno, jer, nekada }e se vagati djela, a
nekada knjige, a nekada ljudi. A Allah najbolje zna.

304
Misli na hadis u kome se spominje ovjek koji e imati 99
svezaka tako velikih da ih oko nee moi pregledati, svi o njegovim
grijesima, a zatim e se doi sa jednim listom na kome je napisano: la
ilahe illallah (nema drugog boga osim Allaha), pa e on rei: "O
Gospodaru, ta je ovaj list pored ovolikih svezaka?", pa e Allah,
d.., rei: "Prema tebi nee biti uinjena nepravda." Taj list e se
staviti na drugi tas terezije pa e, kako kae Poslanik, s.a.v.s.: "...
rasprati se svesci, a prevagnuti list."

"Mi smo vas na Zemlji smjestili i na njoj vam
sve {to je potrebno za ìvot dali. - A kako vi
malo zahvaljujete!" /10/

Allah, d`.{., podsje}aju}i Svoje robove na
blagodati koje im je podario, kaè da je Zemlju, sa
svim {to se na njoj nalazi, od dobara i koristi, u~inio
podesnom za njihov ìvot. Me|utim, ve}ina njih, i
pored ovakvih blagodati od Allaha, vrlo malo
zahvaljuju na tome. Kao {to Allah, d`.{., kaè:
"...I ako biste Allahove blagodati brojali, ne
biste ih nabrojali. - ôvjek je, uistinu, nepra-
vedan i nezahvalan." (14:34) Sve karije sloìle su
se da se rije~ (meaji{) ~ita sa jetom, bez hemzeta, {to
je ispravno.

"Mi smo Adema stvorili i onda mu oblik dali, a
poslije melekima rekli: Ni~ice padnite
Ademu! Pa svi ni~ice pado{e, osim Iblisa, on
nije bio od onih koji ni~ice pado{e!" /11/

Allah, d`.{., na ovom mjestu podsje}a ljude na
~ast njihovog oca Adema i obja{njava im
neprijateljstvo njihovog neprijatelja Iblisa, i zavist koju
u sebi nosi prema njima i njihovom ocu Ademu, kako
bi ga se ~uvali i radili suprotno onome ~emu ih on
poziva. Allah, d`.{., kaè: "Mi smo Adema stvorili i
onda mu oblik dali, a poslije melecima rekli:
Ni~ice padnite Ademu! Pa svi ni~ice pado{e,
osim Iblisa, on nije bio od onih koji ni~ice
pado{e!", on se nije htio pokloniti, tj. kada je Allah,
d`.{., stvorio Adema, a.s., Svojom rukom od ljepljive
ilova~e, dao mu oblik savr{enog ~ovjeka i u njega
udahnuo du{u, melekima je naredio da mu sed`du
u~ine iz po~asti Allahu, d`.{., i Njegovoj veli~ini. Svi su
oni to ~uli i poslu{ali, osim Iblisa koji nije u~inio
sed`du. U rije~ima ovog ajeta:

"Mi smo vas stvorili i onda vam oblik dali..."
misli se na Adema, a.s., a to je re~eno u mnoìni zbog
toga {to je on otac svih ljudi. Kao {to Allah, d`.{. kaè:
"I Mi smo vam od oblaka hladovinu na~inili i
me-denu rosu i prepelice vam slali..."(2:57)
Izra-el}anima koji su ìvjeli za vrijeme Poslanika,
s.a.v.s., a misli se na njihove pretke koji su ìvjeli u

305
Ovo je radosna vijest o Dennetu za Ibn-Mesuda.
471
vrijeme Musaa, a.s. Me|utim, po{to je to bio poseban
dar za njihove o~eve koji su njihov osnov, isto se to i
na njih odnosi.

"[ta te je navelo pa da ni~ice ne padne{ kad
sam ti naredio?" - upita On. "Ja sam bolji od
njega; mene si od vatre stvorio, a njega od
ilova~e", odgovori on./12/

Allah, d`.{., kaè: "Za{to se nisi poklonio kad sam ti
naredio?" "[ta te je natjeralo i prisililo da ne u~ini{
sed`du kad sam ti naredio?" A rije~i Iblisa, neka je
Allahovo prokletstvo na njega, "Ja sam bolji od njega";
spadaju u ispriku koja je teà od grijeha. Tj. ja sam
bolji od njega, pa kako mi onda moè{ narediti da mu
u~inim sed`du? Zatim je pojasnio da je on bolji od
njega zato {to je stvoren od vatre, a vatra je bolja od
ilova~e od koje je stvoren Adem. Prokleti Iblis je,
dakle, gledao na osnov materijala, a nije gledao na
posebnu po~ast koja je ukazana Ademu time {to ga je
Allah stvorio Svojom rukom i u njega udahnuo du{u
(ìvot). On je, Allah ga prokleo, upotrijebio pogre{nu
jednostranu analogiju, svojom tvrdnjom da je vatra
bolja od ilova~e (zemlje), jer osobine su zemlje
uravnoteènost, dobro}udnost, blagost i ~vrstina.
Zemlja je mjesto rastinja, napretka, pove}avanja i
oporavljanja. A osobine vatre su spaljivanje,
neodre|enost i brzina. Zato je Iblisa iznevjerio njegov
osnov (materijal), a Ademu, a.s., koristio njegov,
povratku Allahu, pokajanju, smirenosti, predanosti
Allahovom odre|enju, priznanju Njemu i traènju
pokajanja i oprosta.
U Muslimovom "Sahihu" prenosi se hadis u kome
Ai{a, r.a., kaè da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (279)
"Meleki su stvoreni od nura (svjetlosti); Iblis je stvoren
od rasplamtjele vatre, a Adem je stvoren od onoga
{to vam je opisano."
A Ibn-Dèrir prenosi od El-Hasana da je tuma~e}i
Allahove, d`.{., rije~i: "mene si od vatre stvorio, a
njega od ilova~e", rekao: "Iblis je upotrijebio
analogiju, i on je prvi koji je to uradio." Lanac ovog
rivajeta je sahih. A od Ibn-Sirina prenosi da je rekao:
"Prvi koji je upotrijebio analogiju bio je Iblis, a Sunce i
Mjesec se ne oboàvaju nego zbog upotrebe
analogije." Sened ovog rivajeta je, isto tako, sahih.

"E onda izlaz iz Dènneta" - re~e On -, "ne
prili~i ti da u njemu prkosi{; izlazi, ti si, zaista,
od onih prezrenih!" /13/
"Daj mi vremena do dana njihova oìvljenja!" -
zamoli on." /14/
"Daje ti se vremena!" - re~e On." /15/

Allah, d`.{., obra}a se Iblisu i kaè mu: Silazi sa
svog stepena na kom si bio na najvi{em dijelu
nebeskih prostranstava, jer oholost prema Allahovim,
d`.{., nare|enjima i nepostupanje po njima
prouzrokuje smanjenje stepena koji se ne postiè
druga~ije nego iskrenom pokorno{}u Allahu, d`.{.
Kazna je za takav stav izlazak iz Dènneta, ponièn i
bezna~ajan, kao kazna za njegovu oholost. Tako je sa
Iblisom postupljeno suprotno onome {to je on htio i
nagra|en je suprotno onome {to je on èlio. Ovo je
potpuna pravednost od Allaha, d`.{. Kada je to
prokleti Iblis shvatio, zatraìo je da se njegovo
hap{enje odgodi do Sudnjeg dana, pa mu je Allah,
d`.{., to udovoljio, a On je Mudar i Sveznaju}i.

"E zato {to si odredio pa sam u zabludu pao" -
re~e - "kunem se da }u ih na Tvom pravom
putu presretati,/16/
pa }u im i sprijeda, i straga, i zdesna, i slijeva
prilaziti, i Ti }e{ ustanoviti da ve}ina njih ne}e
zahvalna biti!"/17/

Allah, d`.{., obavje{tava nas da je Iblis, nakon {to
mu je udovoljeno da se njegovo hap{enje odgodi i
nakon {to je postao siguran u to, po~eo sa prepirkom
i odmetni{tvom, pa je rekao: "E zato {to si odredio
pa sam u zab udu pao" - re~e - "kunem se da
}u ih na Tvom pravom putu presretati", tj. ja Ti
se kunem, da }u ih, zbog toga {to si me u zabludu
odveo, presretati na Tvom pravom putu. A drugo
zna~enje je: Kao {to si Ti mene odveo u zabludu, isto
}u tako ja presretati Tvoje robove iz potomstva ovog
~ovjeka zbog koga si me prokleo. A pravi put su svi
putevi dobra koji vode Allahovom, d`.{., zadovoljstvu.
Kao {to islam, Hid`ra, dìhad i sva bogougodna djela
kojima je Allah, d`.{., zadovoljan.
l

"pa }u im i sprijeda, i straga", tj. dolazit }e im
sa svih strana, kako bi ih odvratio od puteva
pokornosti, nabrajaju}i im razne vrste zabluda, sve
dok ih ne odvede u grijehe.
306

A pojedini kaù da je "sprijeda" "i sdesna", odakle
vide, "i straga", "i slijeva", odakle ne vide, a Ibn-Dèrir
smatra da se ovdje misli i na puteve dobra i na puteve
i
306
I navodi ih na novotarije koje izgledaju kao dobra djela, a njihova
stvarnost je grijeh, pa oni ine grijehe i uope se ne kaju zbog njih,
jer ih ne smatraju grijesima, kao to im je ejtan to uljepao... Sve dok
ne umru u njima. Allahu, d.., utjeem se od zla prokletog ejtana.
472

zla. Od puteva dobra ih odvra}a, a na puteve zla
navra}a. Prenosi se da je Ibn-Abbas rekao: "A nije
rekao i iznad njih, jer milost silazi iznad njih." "I Ti }e{
ustanoviti da ve}ina njih ne}e zahvalna biti!",
tj. ne}e vjerovati. Ove rije~i Iblisove proistekle su iz
njegovog mi{ljenja, ali su one pogodile stvarno stanje.
Kao {to Alah, d`.{., kaè:
"A Iblis se uvjerio da je o njima ispravno
mislio, i oni su se poveli za njim, osim
nekolicine vjernika nad kojima nikakve vlasti
nije imao; Mi smo htjeli ukazati na onoga ko
vjeruje u onaj svijet, a ko u njega sumnja. A
Gospodar tvoj bdi nad svim." (34:20-21) Zato
se u hadisu prenosi traènje za{tite od utjecaja {ejtana
sa svih strana ~ovjeka. Kao {to prenosi El-Hafiz Ibn-
Merdevejh od Ibn-Abbasa da je Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: (280) "Allahu dragi, ja od Tebe traìm oprost i
spas u svojoj vjeri i svom ìvotu, u svojoj porodici i
imetku. Allahu dragi, pokrij moje sramote, ublaì
moje strahote i sa~uvaj me ispred, iza, zdesna, slijeva i
odozgo. A Tebi se, o Allahu, utje~em da budem
ugroèn ispod mene." Veki kaè: "Ispod mene, zna~i
- da u zemlju propadnem."

"Izlazi iz njega, poku|en i ponièn!" - re~e On.
"Tobom i svima onima koji se budu povodili
za tobom doista }u Dèhennem napuniti!"
/18/

Allah, d`.{., potvr|uje prokletstvo Iblisa i njegovo
udaljavanje i protjerivanje sa visokog stepena, pa
kaè: "Izlazi iz njega, poku|en i ponièn!", tj.
osramo -
}en, udaljen, protjeran, proklet i omrznut. "Tobom i
svima onima koji se budu povodili za tobom
doista }u Dèhennem napuniti!" Kao {to Allah,
d`.{., kaè:
"Odlazi!" - re~e onda - "evo ovoga koga si
iznad mene uzdigao: ako me ostavi{ do
Smaka svijeta, sigurno }u, osim malobrojnih,
nad potomstvom njegovim zagospodariti", i
zavodi glasom svojim koga moè{ i potjeraj
na njih svoju konjicu i svoju pje{adiju, i budi
im ortak u imecima, i u djeci, i daji im
obe}anja, a {ejtan ih samo obmanjuje, ali, ti,
doista, ne}e{ imati nikakve vlasti nad
robovima Mojim! A Gospodar tvoj dovoljan je
kao za{titnik!" (17:62-65)
"A ti, o Ademe, i èna tvoja u Dènnetu
stanujte i odakle god ho}ete jedite, samo se
ovom drvetu ne pribliù te, da se prema sebi
ne ogrije{ite!" /19/
j
"i {ejtan im po~e bajati da bi im otkrio stidna

mjesta njihova, koja su im skrivena bila, i re~e:
Gospodar va{ zabranjuje vam ovo drvo samo
zato da ne biste meleki postali ili da ne biste
besmrtni bili",/20/
"i zaklinja{e im se: Ja sam vam, zaista,
savjetnik iskreni!" /21/

Allah, d`.{, dozvolio je Ademu i Havi u Dènnetu
da jedu od sveg vo}a izuzev jedne vo}ke. O tome
smo govorili u suri El-Bekare. Tada im je pozavidio
{ejtan i poku{ao ih zavesti, prevariti i obmanuti, kako
bi im uskratio blagodati i lijepu odje}u u kojoj su se
nalazili. "I re~e:" - laù}i i izmi{ljaju}i -
"Gospodar va{ zabranjuje vam ovo drvo samo
zato da ne biste meleki postali ili da ne biste
besmrtni bili" - i vje~no ovdje ostanete,a ako vi
pojedete od nje onda }e vam se to ostvariti. "I
zaklinja{e im se:" Allahom, "Ja sam vam, zaista,
savjetnik iskreni!" Jer sam ja ovdje jo{ otprije i
dobro poznajem ovo mjesto, i tako ih prevari. A
vjernik se moè prevariti kad ga neko zakune
Allahom. Neki od alima znali bi kazati: "Ko nas poku{a
prevariti zaklinju}i nas Allahom, mi }emo mu se
predati.

"i na prevaru ih zavede. A kad oni ono drvo
okusi{e, stidna mjesta njihova ukaza{e im se i
oni po sebi dènetsko li{}e stavljati po~e{e.
Zar vam to drvo nisam zabranio?" - zovnu ih
Gospodar njihov - i rekao vam: {ejtan vam je,
zbilja, otvoreni neprijatelj." /22/
"Gospodaru na{" - reko{e oni - "sami smo sebi

krivi, i ako nam Ti ne oprosti{ i ne smiluje{
nam se, sigurno }emo biti izgubljeni." /23/
473

Seid ibn Ebi-Urube prenosi od Ubej ibn Kaba,
r.a., da je rekao: "Adem je bio ~ovjek visoka rasta kao
da je visoka palma. Imao je gustu kosu. A kada je
po~inio gre{ku koju je po~inio, ukazalo mu se je
njegovo stidno mjesto, a do tada ga nije vidio, pa je
potr~ao bjeè}i po Dènnetu. Za njega se zaka~ilo
jedno drvo u Dènnetu, pa mu je rekao: Pusti me!
Ono mu odgovori: Ja te ne}u pustiti! Tada ga je
pozvao njegov Gospodar, d`.{., i rekao: O Ademe,
zar od mene bjeì{? On odgovori: O Gospodaru
moj, ja sam Te se zastidio! I oni po sebi dènetsko
li{}e stavljati po~e{e." Prenosi se da je Ibn-Abbas
rekao: "Tj. li{}e smokve koje su lijepili jedno za drugo,
nakon {to su im se ukazala njihova stidna mjesta."
Postoji mi{ljenje koje kaè da je postojao nur koji je
prekrivao stidno mjesto svakog od njih, pa kada su
pojeli od zabranjene vo}ke, ukazala su im se njihova
stidna mjesta, te ih oni po~e{e pokrivati dènetskim
li{}em.
Abdur-Rezzak prenosi od Katade da je rekao:

Adem je tada rekao: "O Gopodaru moj, {ta ako se
pokajem i zatraìm oprost?" Allah, d`.{., odgovori mu:
"Onda }u te uvesti u Dènnet." A Iblis Ga nije
molio za pokajanje, nego za odgodu, pa je svakom
dao ono {to je traìo...
A Dahhak ibn Muzahim tuma~e}i Allahove, d`.{.,
rije~i: "Gospodaru na{" - reko{e oni - "sami smo
sebi krivi i ako nam Ti ne oprosti{ i ne smiluje{
nam se, sigurno }emo biti izgubljeni", kaè: "To
su rije~i koje je Adem primio od Gospodara svoga."
307

"Izlazite " - re~e On - "jedni drugima bit }ete
neprijatelji! Na Zemlji }ete boraviti i do smrti
ostati." /24/
!
i

"Na njoj }ete ` vjeti, na njoj umirati i iz nje
oìvljeni biti" - re~e On. /25/

Allahove, d`.{., rije~i: "Izlazite!", odnose se na
Adema, Havu i Iblisa. Mufesiri navode mjesta na koja
je svaki od njih spu{ten. Me|utim, sva ta mi{ljenja
baziraju se na israilijatima (predanjima kitabija), a
Allah zna da li su one ta~ne. A da je spominjanje
imena tih mjesta toliko va`no i da je u tome neka
velika korist, Allah, d`.{., sigurno bi ih spomenuo, ili bi
to uradio Njegov Poslanik, s.a.v.s.

307
Ovo je tano, a ne kao to neki kau da je razlog oprosta Allaha,
d.., Ademu to to se on molio Allahu putem Muhammeda, s.a.v.s.
Jer, o tome ne postoji ni jedan sahih hadis od Poslanika, s.a.v.s.
Pogledaj nau opasku u prvom tomu prilikom tumaenja 37. ajeta iz
sure El-Bekare.
"Na Zemlji }ete boraviti i do smrti ostati",
tj. boravak i ìvot do odre|enog roka koji je zabiljeèn
u "Prvoj knjizi". Ibn-Abbas kaè: "boraviti" na Zemlji i
ispod nje. Prenosi ga Ebu-Hatim. "Na njoj }ete
ìvjeti, na njoj umirati i iz nje oìvljeni biti",
re~e On. "Kao {to Allah, d`.{., kaè:
Od zemlje vas stvaramo i u nju vas vra}amo i
iz nje }emo vas i drugi put izvesti." (20:55)

"O sinovi Ademovi, dali smo vam odje}u koja
}e pokrivati stidna mjesta va{a, a i rasko{na
odjela, ali, odje}a bogobojaznosti, to je ono
najbolje." To su neki Allahovi dokaz da bi se
oni opametili. /26/
i

Allah, d`.{., podsje}a Svoje robove na odje}u i
ukrase koje im je dao. Odje}om pokrivaju sramotne
dijelove tijela, a ukrasima uljep{avaju svoju vanj{tinu.
Prvo je nu`no, a drugo spada u dopunske stvari.
Imam Ahmed prenosi (281) da je Alija, r.a., oti{ao do
jednog mladi}a i od njega kupio ko{ulju za tri
dirhema. A zatim je obukao - a pokrivala mu je sve do
{aka i ~lanaka - izgovaraju}i: "Hvala Allahu, Koji me
opskrbio ukrasom kojim se mogu uljep{ati ljudima i
pokriti svoj sramotni dio." Pa mu je neko rekao: "Jesi li
to ~uo od Poslanika, s.a.v.s., ili to ti kaè{?" On
odgovori: "ûo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s.,
kako prilikom obla~enja izgovara: Hvala Allahu, Koji
me opskrbio ukrasom kojim se mogu uljep{ati ljudima
i pokriti svoj sramotni dio."
"ali, odje}a bogobojaznosti, to je ono naj-
bolje." Mufesiri se razilaze u zna~enju ovih rije~i.
Ikrime kaè: "To je ono ~ime }e biti obu~eni
bogobojazni na Sudnjem danu." Prenosi ga Ibn Ebi-
Hatim. A drugi kaù: Iman, ili dobra djela, ili lijep
izgled lica, a sve je to pribli`no jedno drugom.

"O sinovi Ademovi, neka vas nikako ne zavede
{ejtan kao {to je roditelje va{e iz Dè nneta
izveo, skinuv{i s njih odje}u njihovu da bi im
stidna mjesta njihova pokazao! On vas vidi, on
i vojske njegove, odakle vi njih ne vidite. Mi
smo u~inili {ejtane za{titnicima onih koji ne
vjeruju." /27/
-

474
Allah, d`.{., upozorava ljude od Iblisa i njegovih
saradnika,
308
obja{njavaju}i im njegovo staro neprija-
teljstvo praocu svih ljudi, Ademu, a.s. Kako je nastojao
izvesti ga iz Dènneta, koji je mjesto uìvanja, na ovaj
svijet, koji je mjesto napora i umora i kako je on bio
uzrok otkrivanja njegovog sramotnog dijela, nakon
{to je bilo pokriveno i od njega samog. Sve je to on
uradio iz velikog neprijateljstva. Kao {to Allah, d`.{.,
kaè:
Mene, kao prijatelje prihvatiti, kad su vam oni
neprijatelji? Kako je {ejtan lo{a zamjena
nevjernicima!" (18:50)

A kada urade neko ru`no djelo, govore:
"Zatekli smo pretke na{e da to rade, a i Allah
nam je to zapovjedio." Reci: "Allah ne za
povijeda da se rade ru`na djela! Za{to o
Allahu govorite ono {to ne znate?" /28/
-
!

Reci: "Gospodar moj nare|uje pravednost i
obra}ajte se samo Njemu kad god obavljate
namaz, i molite Mu se iskreno Mu ispo-
vijedaju}i vjeru Kao {to vas je iz ni~ega
stvorio, tako isto }e vas ponovo oìvjeti." /29/
"On jednima na pravi put ukazuje, a druge, s
pravom, u zabludi ostavlja, jer oni, mjesto
Allaha, {ejtane za za{titnike uzimaju i misle
da dobro rade." /30/

Arapi su, izuzev Kurej{evi}a, tavaf ~inili oko Kabe
goli, tuma~e}i to time {to su tvrdili da ne}e da tavafe
u odje}i u kojoj su Allahu grije{ili. A Kurej{evi}i su
pripadali "Humsu" (zajedni~ki naziv za pripadnike
plemena Kurej{, Kinane i Dèdile, te njihovih
pristalica) i tavafili su u odje}i. Isto bi ~inio i onaj kome
bi neko od spomenutih posudio odje}u. A onaj ko
ima novu neupotrijebljenu odje}u, tavafio bi u njoj, a
zatim je bacio i niko je ne bi uzimao. Onaj ko ne bi
imao novu odje}u, niti ju je mogao pozajmiti od
nekog iz grupe "Humsa" tavafio bi nag. Bilo je
slu~ajeva da i èna tavafi gola. A ène bi naj~e{}e
tavafile nage no}u. To su oni sami sebi uveli i u tome
svoje o~eve slijedili, smatraju}i da se djela njihovih
predaka temelje na Allahovim propisima, pa im Allah,
d`.{., to pori~e rije~ima: A kada urade neko ru`no
djelo, govore: "Zatekli smo pretke na{e da to
rade, a i Allah nam je to zapovjedio." Allah,
d`.{., kao odgovor na to kaè: Reci, o Muhammede,
onome ko to bude tvrdio: Allah ne zapovijeda da
se rade ru`na djela, tj. Allah, d`.{., negira to za
samog Sebe i kaè: "Za{to o Allahu govorite ono
{to ne znate?", tj. pripisujete Allahu ono za {to niste
sigurni da je ta~no. Reci: "Gospodar moj nare|uje
pravednost", tj. pravednost i dosljednost u njoj, "I
obra}ajte se samo Njemu kad god obavljate
namaz, i molite Mu se iskreno ispovijedaju}i
Mu vjeru", tj. On vam nare|uje da ustrajete u
ibadetu samo Njemu i na, za to odre|en, na~in. A to
je slije|enje poslanika u svemu {to prenesu od svog
Gospodara i svim propisima sa kojima do|u i sa
iskrenim ibadetom samo Njemu, d`.{., jer, nijedno
djelo ne}e biti primljeno ukoliko ne bude odgovaralo
{erijatskim propisima i ~isto od svake primjese {irka.
Kada se ova dva {arta na|u u odre|enom djelu, ono
biva primljeno.

l
308
Iblis i njegovi saveznici vide ovjeka u svakom momentu, dok on
njih ne vidi, to od ljudi zahtijeva posebno veliki oprez. Jer, onaj koji
te vidi, a ti njega ne vidi, daleko e vie spletkariti i nastojati da te
zavede odakle se ni ne nada. Sve to od ljudi zahtijeva da od ejtana
pribjegnu Allahu tako to e izvravati Njegova nareenja i kloniti se
onoga to je zabranio. Tada Allah, d..., nee omoguiti ejtanu da
zavede pokornog vjernika.
"Kao {to vas je iz ni~ega stvorio, tako isto
}e vas ponovo oìviti. On jednima na pravi put
ukazuje, a druge, s pravom, u zab udi
ostavlja." Mufesiri se razilaze u tuma~enju ova dva
ajeta. Jedni kaù: "Kao {to vas je prvi put stvorio, isto
tako }e vas ponovo stvoriti." Ovo mi{ljenje smatra
najispravnijim Ebu-Dàfer Ibn-Dèrir. To mi{ljenje on
potkrepljuje hadisom koji prenosi od Sufjana es-
Sevrija, svojim senedom do Ibn-Abbasa, da je rekao:
(282) Poslanik, s.a.v.s., jednom prilikom nam je vazio i
rekao: "O ljudi, vi }ete biti proìvljeni i sakupljeni pred
Allaha bosi, goli i neosune}eni":
tako }emo ponovo iz ni{ta stvoriti - to je
obe}anje Na{e, Mi smo to doista kadri u~initi."
(21:104) Ovaj hadis prenose El-Buhari i Muslim.
A od Mudàhida se prenosi da je rekao: "Kao {to
vas je iz ni~ega stvorio, tako isto }e vas ponovo
oìviti", tj. On }e vas oìviti nakon va{e smrti. A Ali-
Ibn Ebi-Talha prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: "Kao
{to vas je iz ni~ega stvorio, tako isto }e vas ponovo
oìviti. On jednima na pravi put ukazuje, a druge, s
pravom, u zabludi ostavlja." Allah, d`.{., stvorio je sve
ljude, vjernike i nevjernike. Kao {to kaè:
"On vas stvara, pa ste ili nevjernici ili
vjernici...", (64:2) a zatim }e ih ponovo stvoriti na
Sudnjem danu kao {to je stvorio prve ljude, vjernike i
nevjernike." Ovo mi{ljenje potkrepljuje hadis Ibn-
Mesuda koji se nalazi u Buharijinom sahihu: (283)
"Tako mi Allaha, osim Kojeg drugog Boga nema,
zaista neko od vas ~ini djela stanovnika Dènneta, sve
dok izme|u njega i Dènneta ne ostane razdaljina
koliko jedan hvat ili jedna podlaktica, pa ga pretekne
Knjiga, te od tada radi djela stanovnika Vatre i u nju
u|e. A isto tako, neko od vas radi djela stanovnika
475
Dèhennema, sve dok izme|u njega i Dèhennema
ne ostane razdaljina koliko jedan hvat ili jedna
podlaktica, pa ga pretekne Knjiga, te od tada radi
djela stanovnika Dènneta i u|e u njega."
Ebul Kasim el-Begavi prenosi od Sehla Ibn-Sada
da je rekao: Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (284)
"Zaista, ~ovjek radi djela koja ljudi vide djelima
stanovnika Dènneta, a on je od stanovnika Vatre. I
zaista ~ovjek radi djela koja ljudi vide djelima
stanovnika Dèhennema, a on je od stanovnika
Dènneta. Zaista se djela cijene po njihovom
zavr{etku." Ovo je dio hadisa koji prenosi El-Buhari.
A Muslim prenosi od El-Ame{a, svojim senedom
do Dàbira da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (285) "Svaki
}e ~ovjek biti proìvljen u onome na ~emu je umro."
A suglasiti ovo i rije~i Allaha, d`.{.:
"Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik,
prihvati se Allahove vjere prema kojoj je On
ljude na~inio...", (30:30) moèmo tako {to se
moè razumjeti da je Allah, d`.{., stvorio ljude da
me|u njima bude vjernika i nevjernika u drugom
planu, iako su oni po svojoj uro|enosti naklonjeni
spoznaji Allaha i Njegovom tevhidu - saznanju da
nema drugog boga osim Allaha, kao {to je On od njih
uzeo i zavjet za to, i u~inio ga u njihovoj prirodi. Ali, i
pored toga, Allah je odredio da me|u njima bude
nesretnih i sretnih, tj. znao je ko }e od njih odabrati
nesre}u, a ko sre}u i to odredio i svakom zapisao ono
{to je izabrao.
,
l
309

"On vas stvara, pa ste ili nevjernici ili
vjernici..." (64:2) A u hadisu stoji: (286) "Svi ljudi
zajedno osvanu, a neko }e od njih `rtvovati svoj nefs
te se osloboditi, a neko, }e se upropastiti."
Zato Allah, d`.{., kaè: "On jednima na pravi
put ukazuje, a druge, s pravom, u zab udi
ostavlja." Zatim to obrazlaè, pa kaè: "...jer oni,
mjesto Allaha, {ejtane za za{titnike uzimaju..."

"O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad
ho}ete namaz obaviti! I jedite i pijte, samo ne
pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju."
/31/

Ovaj je ~asni ajet odgovor mu{ricima koji su tavaf
oko Kabe ~inili nagi i to smatrali ispravnim. Ljudi
danju a ène no}u, pa im Allah, d`.{., kaè: "...lijepo
se obucite kad ho}ete namaz obaviti!" "Zinet"
je odje}a kojom se pokrivaju sramotni dijelovi tijela, a
sve {to je mimo toga, od luksuznije odje}e, nare|eno
im je da obuku prilikom obavljanja svakog namaza.
Ovaj ajet i hadisi koji se prenose o ovoj temi, dokaz su
da je sunnet lijepo se obu}i kada se ho}e namaz
obavljati, a pogotovo petkom (dùmom) i za
bajrame. A miris i misvak upotpunjuju ukras.

309
Dakle, nije stvar prisilne odredbe, nego je svako u stanju sam
odabrati svaki svoj postupak kojim je zaduen, kao to je injenje
dobrih djela a ostavljanje loih. Jer, ako on bude pokoran i dobar,
sebe e sauvati Vatre, a ako bude nepokoran i lo, i izbjegavao
Allahove naredbe, sam e sebe baciti u propast i unititi. Allah, d..,
dao mu je mogunost da bira, kako bi zasluio Njegove blagodati ili
kaznu. A Allah nikome zulum nee nanijeti.
A najbolja je bijela odje}a, kao {to prenosi imam
Ahmed od Ibn-Abbasa da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
(287) "Obla~ite bijelu odje}u, jer ona je najbolja
odje}a, i u nju umotavajte svoje mrtve. A nabolji miris
vam je el-Ismid, jer on pobolj{ava vid i ja~a korijen
kose." Sened ovog hadisa je dèjjid (dobar), a njegovi
prenosioci odgovaraju kriterijima Muslima. Prenose
ga Ebu-Davud, Et-Tirmizi i Ibn-Madè, a Et-Tirmizi veli
da je hasen sahih.
"I jedite i pijte, samo ne pretjerujte..."
Imam Ahmed prenosi od Amra ibn [uajba, a ovaj od
njegovog oca, a on od djeda, da je Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: (288) "Jedite, pijte i sadaku udjeljujte, ali bez
oholosti i pretjerivanja, jer Allah, d`.{., voli vidjeti trag
Svojih blagodati kojima je obdario Svoga roba."
Prenose ga i En-Nesai i Ibn-Madè.
Imam Ahmed prenosi od Mikdama ibn
Madikeriba el-Kindija, da je rekao: ûo sam Poslanika,
s.a.v.s., kada je rekao: (289) "ôvjek ne moè
napuniti lo{iju posudu od svog stomaka. Dosta mu je
nekoliko zalogaja koji }e ga odràti sposobnim za rad.
A ako ve} ho}e, onda neka bude tre}ina za hranu,
tre}ina za vodu i tre}ina za disanje." Prenose ga i En-
Nesai i Et-Tirmizi, koji kaè da je hasen sahih. Oni koji
su tavafili oko Kabe goli, zabranjivali su loj i masno
meso za vrijeme boravka u Meki radi obreda. Pa im
Allah, d`.{., kaè: "I jedite i pijte", i ne pretjerujte u
zabranama. Es-Suddi kaè: "On ne voli one koji
pretjeruju." Allah, d`.{., kaè:
"...jer Allah ne voli one koji prekora~uju
(granicu)", (5:87) tj. one koji prekora~uju Njegovu
granicu u halalu i haramu, koji pretjeruju u
dozvoljenom i zabranjenom. Allah, d`.{., voli da se
dozvoli ono {to je On dozvolio i zabranjuje ono {to je
On zabranio, i to je pravda koju je On naredio.

Reci: "Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je
On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela?"
Reci: "Ona su za vjernike na ovom svijetu, na
onom svijetu su samo za njih." Eto, tako Mi
podrobno izlaèmo dokaze ljudima koji znaju.
/32/

Allah, d`.{., odgovara mu{ricima rije~ima: "Reci,
o Muhammede, mu{ricima, koji zabranjuju to {to su
zabranili svojim neispravnim mi{ljenjima i izmi{ljanjem
u vjeri, "Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je
476
On za robove Svoje stvorio...", tj. oni su stvoreni
za one koji vjeruju u Allaha i koji Njega oboàvaju na
ovom svijetu, iako im se u tome pridruè nevjernici u
ìvotu na ovom svijetu. Ali, oni su posebno i samo za
vjernike na budu}em svijetu i niko im se, od
nevjernika, u tome pridruìti ne}e. Jer, Dènnet je
zabranjen za nevjernike. Ebul-Kasim et-Taberani
prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: "Ovaj je ajet
objavljen povodom onih koji su tavafili oko Kabe nagi
zvi`de}i i aplaudiraju}i, pa im je nare|eno da se
obuku."

Reci: "Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni
i tajni, i grijehe, i neopravdanu primjenu sile, i
da Allahu smatrate ravnim one za koje On
nikakav dokaz objavio nije, i da o Allahu
govorite ono {to ne znate." /33/

Imam Ahmed prenosi od Abdullaha (Ibn-Mesuda)
da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (290) "Nije niko
ljubomorniji od Allaha. Zato je zabranio svaki razvrat, i
javni i tajni. I niko ne voli da mu se hvala upu}uje vi{e
od Allaha." Prenose ga i El-Buhari i Muslim. O
razvratu, javnom i tajnom, govorili smo u suri El-
Enam. "I grijehe, i neopravdanu primjenu
sile", jesu grijesi koji se ti~u samog po~inioca, a jeste
upotreba sile protiv drugih bez opravdanja. "I da
Allahu smatrate ravnim one za koje On
nikakav dokaz objavio nije", tj. da nekom
drugom, pored Njega, svoje ibadete upu}ujete, "I da
o Allahu govorite ono {to ne znate", kao {to je
potvora i izmi{ljanje da On ima sina i sli~no, o ~emu vi
ni{ta ne znate. Kao {to Allah, d`.{., kaè:
"...pa budite {to dalje od kumira poganih".
(22:30)

"Svaki narod ima svoj kraj, i kada do|e njegov
kraj, ne}e ga mo}i ni za tren jedan ni odloìti
ni ubrzati." /34/
"O sinovi Ademovi, kad vam izme|u vas samih
budu dolazili poslanici koji }e vam propise
Moje obja{njavati - onda se oni koji se budu
Allaha bojali i dobra dje a ~inili ne}e ni~ega
bojati niti }e za bilo ~im tugovati";/35/
"a oni koji dokaze Na{e budu poricali, i od njih
se budu oholo okretali, bit }e stanovnici u
vatri, u njoj }e vje~no ostati"./36/

Allah, d`.{,. kaè: "Svaki narod ima svoj kraj",
tj. svako stolje}e i svaka generacija ima odre|eno
vrijeme (za kraj), "I kada do|e njegov kraj", tj.
njima odre|eni ~as, "...ne}e ga mo}i ni za tren
jedan ni odloìti ni ubrzati." Zatim Allah, d`.{.,
upozorava ljude da }e im slati poslanike koji }e im
prenositi Njegove rije~i, pa donosi radosnu vijest i
upozorenje: "onda se oni koji se budu Allaha
bojali i dobra djela ~inili", tj. koji ostave
zabranjeno i budu izvr{avali nare|eno, "...ne}e
ni~ega bojati niti }e bilo za ~im tugovati; a oni
koji dokaze Na{e budu poricali, i od njih se
budu oholo okretali", tj. ~ija ih srca budu odbacila
i uzoholili se pa ne budu dobra djela ~inili, "...bit }e
stanovnici u vatri, u njoj }e vje~no ostati".

"Ima li, onda, nepravednijeg od onoga koji o
Allahu govori la` i ne priznaje Njegove rije~i?
Takvi }e dobiti sve ono {to im je zapisano. Ali,
kada im izaslanici Na{i do|u da im du{e
uzmu, upitat }e: A gdje su oni kojima ste se,
umjesto Allahu, klanjali? - Izgubili su nam se"
- odgovorit }e, i sami protiv sebe posvjedo~iti
da su nevjernici bili." /37/
i

Allah, d`.{., kaè: "Ima li, onda, nepravednijeg
od onoga koji o Allahu govori laì i ne
priznaje Njegove rije~i?", tj. nema nikog
nepravednijeg od onoga koji o Allahu govori laì ili ne
priznaje Njegove rije~i koje je objavio. "Takvi }e
dobiti sve ono {to im je zapisano."
El-Avfi prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: "Dobit
}e ono {to im je zapisano. A zapisano je onome ko
bude o Allahu govorio laì da }e njegovo lice
pocrnjeti." A Mudàhid veli: "Sve ono {to im je
obe}ano od dobra i zla." Isto to kaù i Katade, Ed-
-Dahhak i odabire Ibn-Dèrir.
Muhammed ibn Kab el-Kurezi kaè: "Takvi }e
dobiti sve ono {to im je zapisano", tj. svoja djela,
nafaku i duìnu ìvota. Ovo je mi{ljenje jako po svom
zna~enju i na njega ukazuje kontekst: "Ali kada im
izaslanici Na{i do|u da im du{e uzmu." Kao {to
Allah, d`.{., kaè:
l
"Oni koji o Allahu laì iznose ne}e posti}i ono
{to èle. Uìvat }e kratko na ovom svijetu, a
477
zatim }e se Nama vratiti i Mi }emo im dati da
iskuse nesnosnu patnju zato {to nisu
vjerovali." (10:69-70) "Ali kada im izaslanici
Na{i do|u da im du{e uzmu..." Allah, d`.{.,
obavje{tava nas da meleki zastra{uju mu{rike kada im
du{e uzimaju, i govore: "Gdje su vam oni kojima ste,
na dunjaluku, mimo Allahu, dove upu}ivali? Pozovite
ih sada, da vas izbave." Oni }e odgovoriti: "Izgubili
su nam se", i mi ne o~ekujemo njihovu pomo}. "I
sami protiv sebe posvjedo~iti", i priznati "...da
su nevjernici bili."

"Ulazite u Dèhennem s narodima, sa dìnima
i ljudima koji su prije vas bili i nestali!" - re}i
}e On. I kad god neki narod u|e, proklinjat }e
onaj za kojim se u nevjerovanju poveo. A kad
se svi u njemu iskupe, tada }e obi~an puk re}i
o glave{inama svojim: "Gospodaru na{, ovi su
nas u zabludu odveli, zato im podaj dvostruku
patnju u vatri!" -"Za sve }e biti dvostruka!" -
re}i }e On - "ali vi ne znate " /38/ .
i
"A glave{ine }e re}i obi~nom puku: Pa vi
nemate nikakve prednosti pred nama! Zato
iskusite patnju za ono {to ste radili." /39/

Allah, d`.{., obavje{tava nas o Svom odgovoru
mu{ricima koji Ga potvaraju i Njegove rije~i smatraju
la`nim, pa kaè: "Ulazite u Dèhennem s
narodima, sa dìnima i ljudima", koji su bili kao i
vi i isto se pona{ali, "...koji su prije vas bili i
nestali!", tj. od naroda nevjerni~kih. "I kad god
neki narod u|e, proklinjat }e onaj za kojim se
u nevjerovanju poveo." Kao {to Allah, d`.{., kaè:
"...na Sudnjem danu jedni drugih }ete se
odricati..." (29:25) "A kad se svi u njemu
iskupe, tada }e obi~ni puk re}i o glave{inama
svojim...", tj. obi~ni }e puk poslije glave{ina u}i i àliti
se Allahu, d`.{., na njih, jer su oni ve}i grje{nici, zato
{to su ih zaveli, pa }e re}i: "Gospodaru na{, ovi su
nas u zabludu odveli, zato im podaj dvostruku
patnju u vatri!" Kao {to Allah, d`.{., kaè:
"Gospodaru na{, mi smo prvake na{e i
starje{ine na{e slu{ali, pa su nas oni s pravog
puta odveli; Gospodaru na{, podaj im dvos-
truku patnju i prokuni ih prokletstvom ve-
likim!" (33:67-68) "Za sve }e biti dvostruka!",
tj. Mi smo to ve} uradili i svako }e biti ka`njen onako
kako je zasluìo. Kao {to Allah, d`.{., kaè:
"...ali }e, sigurno, vlastito breme i breme onih
koje su u zabludu odveli nositi..." (29:13) "A
glave{ine }e re}i ob ~nom puku", onima koji su
ih slijedili, "Pa vi nemate nikakve prednosti pred
nama!", tj. vi ste zalutali kao i mi, "Zato iskusite
patnju za ono {to ste radili."

"Onima koji dokaze Na{e budu poricali i
prema njima se budu oholo odnosili - kapije
nebeske ne}e se otvoriti, i prije }e Deva kroz
iglene u{i pro}i nego {to }e oni u Dènnet u}i.
Eto tako }emo Mi grje{nike kazniti." /40/

.
"U Dèhennemu }e im leàji i pokriva~i od
vatre biti. Eto, tako }emo Mi nevjernike
kazniti." /41/

O rije~ima Uzvi{anog:"kapije nebeske ne}e se
otvoriti", jedni mufesiri kaù: "Njihova dobra djela se
ne}e podi}i" (ne}e biti primljena). A drugi kaù:
"Ne}e se otvoriti nebeska vrata njihovim du{ama."
Ovo mi{ljenje potkrepljuje hadis koji prenosi Ibn-
Dèrir od Bera ibn Aziba: (291) Da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., spomenuo uzimanje du{e grje{nika i
da }e se ponijeti na nebo. Kada god pro|e pored
grupe meleka, oni }e se zapitati: "îja je ovo ovako
prljava du{a?", pa }e meleki koji je nose odgovoriti:
"Taj i taj", nazivaju}i njegovim najlo{ijim imenima
kojima je bio nazivan na dunjaluku, sve dok sa njom
ne do|u do neba i zatraè da im se otvore vrata.
Me|utim, vrata mu se ne}e otvoriti. Zatim je Poslanik,
s.a.v.s., prou~io: "Kapije nebeske ne}e se otvoriti", ajet
u cijelosti. Ovako ga prenosi Ibn-Dèrir, a ovo je samo
dio dugog hadisa koji prenose Ebu-Davud, En-Nesai i
Ibn-Madè preko Minhala ibn Amra. A Ibn-Dùrejd`,
tuma~e}i Allahove, d`.{., rije~i: "kapije nebeske ne}e
se otvoriti", kaè: "Ne}e se otvoriti njihovim djelima
niti njihovim du{ama", i ovim mi{ljenjem se
obuhvataju oba prethodna. A Allah najbolje zna. "I
prije }e deva kroz iglene u{i pro}i nego {to }e
oni u Dènnet u}i " Ovako ovaj ajet ~ita ve}ina
u~a~a Kurana, iz ~ega se razumije da se radi o devi.
Ibn-Mesud kaè: "To je mu`jak potomak kamile, ili
mu`jak deve." Isto to kaè i Hasan el-Basri, Ebu-Alije,
Ed-Dahhak i drugi. A postoji i mi{ljenje da se ovdje
misli na (dùmmel) debelo uè. "U Dèhennemu }e
im leàji i pokriva~i od vatre biti." Da se ovdje
govori o pokriva~ima, kaù Muhammed ibn Kab el-
Kurezi, i drugi. "Eto tako }emo Mi nevjernike
kazniti.
478

"A oni koji budu vjerovali i dobra djela ~inili -
Mi nikog ne zaduùjemo mimo njegovih
mogu}nosti - bit }e stanovnici Dènneta, u
njemu }e vje~no ostati." /42/
Iz njihovih }emo grudi zlobu odstraniti; ispred
njih }e rijeke te}i, i oni }e govoriti: "Hvaljen
neka je Allah, Koji nas je na pravi put uputio;
mi ne bismo na pravom putu bili da nas Allah
nije uputio, poslanici Gospodara na{eg zaista
su istinu donosili", i njima }e se doviknuti: "Taj
ste Dènnet u nasljedstvo dobili za ono {to ste
~inili!" /43/

l

Nakon {to je Allah, d`.{., spomenuo stanje ne-
sretnika, odmah poslije njih spominje stanje sretnih,
pa kaè: "A one koji budu vjerovali i dobra dje a
~inili", tj. ~ija su srca povjerovala i njihovi organi ~inila
dobra djela. A zatim Allah, d`.{., napominje da je
vjerovanje i postupanje po njemu lahko, pa kaè: "Mi
nikog ne zaduùjemo mimo njegovih
mogu}nosti - bit }e stanovnici Dènneta, u
njemu }e vje~no ostati. Iz njihovih grudi }emo
zlobu odstraniti" ; tj. zavist i mr`nju.

Tako se u Buharijinom Sahihu, senedom preko
Katade do Ebu-Se'ida el-Hudrije, navodi da je on
rekao: Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (292) "Kada
se vjernici rije{e Vatre, bit }e zadràni na jednom
mostu izme|u Dènneta i Vatre. Tu }e im se
poravnavati ra~uni za nepravde koje su me|usobno
~inili na dunjaluku. Pa kada se tako o~iste i svedu
ra~uni, bit }e im dozvoljeno da u|u u Dènnet. I tako
mi Onoga u îjoj je ruci moja du{a, svaki od njih }e
tada bolje poznavati gdje mu je boravi{te u Dènnetu
nego {to je na dunjaluku poznavao gdje mu je bio
stan."
"...ispred njih }e rijeke te}i, i oni }e govoriti:
Hvaljen neka je Allah, Koji nas je na pravi put
uputio; mi ne bismo na pravom putu bili da
nas Allah nije uputio, poslanici Gospodara
na{eg su zaista istinu donosili." En-Nesai i Ibn-
-Mirdevejh - koga ovdje citiramo - lancem prenosilaca
preko Ebu-Bekra ibn Abbasa navode od Ebu-Hurejrea:
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (293) "Svaki
dènetlija }e vidjeti i svoje mjesto u Vatri, pa }e biti
zahvalan i re}i }e: Da me Allah nije uputio... A svaki
dèhenemlija }e vidjeti i svoje mjesto u Dènnetu, pa
}e se kajati i re}i }e: "Da me je Allah uputio..." Zato }e
vjernicima, kada dobiju i poloàje dèhenemlija u
Dènnetu, biti re~eno:
"Taj ste Dènnet u nasljedstvo dobili za ono
{to ste ~inili!", tj. Allahova vas je milost obuhvatila
zbog va{ih djela, pa ste onda u{li u Dènnet i zauzeli
svoja mjesta - sukladno va{im djelima. Ovo je
obavezno ovako tuma~iti, jer se i u Buharijinom i u
Muslimovom Sahihu navodi da je Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: (294) "Znajte da nikoga od vas njegova djela
ne}e uvesti u Dènnet!" Ashabi upita{e: "Zar ni tebe,
Allahov Poslani~e?" A on odgovori: "Ni mene, osim
ako me Allah obaspe Svojom milo{}u i dobrotom."

"I stanovnici Dènneta }e stanovnike Vatre
dozivati: Mi smo na{li da je istinito ono {to
nam je Gospodar na{ obe}ao, da li ste i vi
na{li da je istinito ono {to je vama Gospodar
va{ obe}ao? - Jesmo! - odgovorit }e. A onda }e
jedan glasnik me|u njima viknuti: Neka
Allahovo prokletstvo ostane nad onima koji
su se prema sebi ogrije{ili,/44/
45. koji su od Allahova puta odvra}ali i
nastojali da ga iskrive i koji u Ahiret nisu
vjerovali!" /45/
,
,

Kada dèhenemlije do|u na svoja mjesta, Uzvi{eni
Allah }e ih izgrditi i ukoriti, a dènetlije }e im re}i:
"Mi smo na{li da je istinito ono {to nam je
Gospodar na{ obe}ao, da li ste i vi na{li da je
istinito ono {to je vama Gospodar va{
obe}ao?" - "Jesmo!" - odgovorit }e. Sli~no
ovome, Allah u suri Es-Saffat (ajet 55-59) govori o
~ovjeku koji je imao druga nevjernika:
"I on }e pogledati i njega usred Dèhennema
ugledati. Allaha mi - re}i }e zamalo me nisi
upropastio; da nije bilo milosti Gospodara
moga, i ja bih se sada mu~io." "A mi, jelde
vi{e ne}emo umirati? - jednom smo umrli -
vi{e ne}emo biti mu~eni!" On }e ovako pobijati
njegove rije~i koje je govorio na Dunjaluku i korit }e
ga zato {to je dospio u tu kaznu i patnju. Pored toga,
meleki }e ih grditi rije~ima:
"Ovo je vatra koju ste poricali. Pa, je li ovo
~arolija, ili vi ne vidite? Prìte se u njoj, isto
vam je trpjeli ili ne trpjeli - to vam je kazna za
ono {to ste radili." (52:14-16) A i Allahov
Poslanik, s.a.v.s., korio je poginule mu{rike Bedra, koji
479
su bili zakopani u jedan stari bunar, dozivaju}i ih
(295): "O Ebu-Dèhle! O Utbe ibn Rebia! O [ejbe ibn
Rebia!" - pa je zovnuo sve njihove glave{ine - "Jeste li
na{li da je istinito ono {to vam je va{ Gospodar
obe}ao? Ja sam na{ao da je istinito ono {to mi je moj
Gospodar obe}ao." Omer upita: "O Allahov Poslani~e,
zar se obra}a{ ljudima koji ve} truhnu?" A on mu
odgovori: "Tako mi Onoga u îjoj je ruci moja du{a,
vi ni{ta bolje od njih ne ~ujete moj govor, samo {to
oni ne mogu odgovoriti."
310

"A onda }e jedan glasnik me|u njima
viknuti", tj. neko }e re}i:
"Neka Allahovo prokletstvo ostane nad onima
koji su se prema sebi ogrije{ili", tj. stalno
prokletstvo. Zatim ih Uzvi{eni opisuje:
"...koji su od Allahova puta odvra}ali i
nastojali ga iskriviti", tj. koji su odvra}ali od
Allahovog puta i [erijata, èle}i da bude krivi, a ne
pravi put.
"...i koji u ahiret nisu vje-rovali!", odnosno
koji su ga nijekali i odbijali. Zato oni ne mare zbog
lo{ih rije~i i djela koja ~ine - jer se ne boje polaganja
ra~una za njih - i zato su oni najgori ljudi u pogledu
rije~i i djela.

"Izme|u njih bit }e bedem, a na vrhovima
ljudi koji }e svakog po obilje` u njegovom
poznati. I oni }e stanovnicima Dènneta vik-
nuti: Selamun alejkum! dok jo{ ne u|u u
njega, a jedva }e ~ekati. /46/
j
-

A kada im pogledi skrenu prema stanov-
nicima Vatre, uzviknut }e: Gospodaru na{, ne
daj nam da budemo s narodom grje{nim!"
/47/

Nakon {to je Uzvi{eni Allah naveo razgovor koji }e
se voditi izme|u dènetlija i dèhenemlija, On ukazuje
na to da izme|u Dènneta i Dèhennema postoji
bedem, odnosno pregrada koja spre~ava
dèhenemlije da u|u u Dènnet. Pa rije~i Uzvi{enog:
"Izme|u njih bit }e bedem", ozna~avaju
pregradu, koja je nazvana (od glagola: znati,
poznavati), zato {to }e oni koji budu na njoj poznavati
ljude. A to }e biti ljudi koji }e imati podjednako i
dobrih i lo{ih djela. To je mi{ljenje Huzejfe, Ibn-
Abbasa, Ibn-Mesuda i jo{ jednog broja alima iz prvih a
i kasnijih generacija - Allah im se smilovao. Tako Ibn-
Dèrir navodi od Junusa ibn Ebi-
-Ishaka: E{-[abi je rekao: "Jednom mi je do{ao Abdul-
-Hamid ibn Abdir-Rahman u dru{tvu sa oslobo|enim
kurej{ijskim robom Ebuz-Zinadom Abdullahom ibn
Zekvan, pa reko{e ne{to o ljudima na bedemu, {to
nije bilo ispravno. Na to im ja rekoh: "Ako èlite, ja }u
vas obavijestiti o onome {to je rekao Huzejfe." Oni
reko{e: "Reci nam!" A ja im rekoh: "Kada je spomenuo
ljude na bedemu, Huzejfe je rekao: To su ljudi koji
zbog svojih dobrih djela ne mogu u Dèhennem, a
zbog svojih lo{ih djela ne mogu u Dènnet."

- j
310
Ja na to dodajem: A u jednom drugom rivajetu stoji: "Allah ih je
tada oivio i dao da uju". To su rijei ashaba koji prenosi ovaj hadis.
Ovaj je rivajet odgovor onome ko smatra da mrtvaci uju. Inae, oni
ne mogu uti, jer za to imamo dokaz u rijeima Uzvienog: "A ti ne
moe dati da uju oni u kaburima." (35:22), i Njegovim rijeima:
"Ti ne moe dati da mrtvi uju." (27:80) A to se tie ovog dogaaja
kod starog bunara, to je izuzetak od opeg pravila i tu se desila
mudiza Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Jer, ope je pravilo da mrtvaci
ne uju, a u ovom je sluaju napravljen izuzetak tako to mu ih je
Allah oivio i dao da uju.
A kada im pogledi skrenu prema stanov-
nicima Vatre, uzviknut }e: "Gospodaru na{, ne
daj nam da budemo s narodom grje{nim!" I
dok oni budu u tom stanju, Gospodar }e im se
pojaviti i re}i im: "Idite, u|ite u Dènnet,
oprostio sam vam."
Ibn El-Mubarek kaè da je Ibn Mesud rekao: "Lo{a
djela na vagi }e im se olak{ati za samo jednu trun~icu,
pa }e im dobra djela prevagnuti."
Pored toga, Ibn-Mesud je rekao: "Kada ~ovjek
uradi dobro djelo, pi{e mu se deset djela, a kada uradi
lo{e djelo, pi{e mu se samo jedno. Pa, propao je onaj
kome se nakupi vi{e od onih od kojih se vi{e jedno
nego od onih od kojih se pi{e deset."
U vezi sa rije~ima Uzvi{enog:
"...koji }e svakog po obilje`ju njegovom
poznati", Alijj ibn Ebi-Talha kaè da je Ibn-Abbas
rekao: "Oni }e dènetlije prepoznati po njihovim
bijelim licima, a dèhenemlije po crnim licima. To isto
od njega prenosi i Ed-Dahhak." A rije~i Uzvi{enog:
"I oni }e stanovnicima Dènneta viknuti:
Selamun alejkum! dok o{ ne u|u u njega, a
jedva }e ~ekati", zna~e: Kada ugledaju dènetlije,
nazvat }e im selam. Ali, oni do tada jo{ ne}e u}i u
Dènnet, iako }e to èljeti. Hasan kaè: "Tako mi
Allaha, ta }e im èlja biti u srcima samo zato {to }e im
Allah èljeti dobro."
O rije~ima Uzvi{enog:
A kada im pogledi skrenu prema
stanovnicima Vatre, uzviknut }e: "Gospodaru
na{, ne daj nam da budemo s narodom
grje{nim!" Ibn-Abbas kaè: "Kada ljudi na bedemu
ugledaju i prepoznaju stanovnike Vatre,
re}i }e: Gospodaru na{, ne daj nam da
budemo s narodom grije{nim!" A Ibn-Mesud
kaè: "Kada oni ugledaju stanovnike Vatre i njihova
mjesta, oni }e zamoliti Allaha da ih za{titi od tih
mjesta, rije~ima:
Gospodaru na{, ne daj nam da budemo s
narodom grje{nim!"
480

"Oni koji }e po vrhovima bedema biti zovnut
}e ljude, koje }e po obilje` u njihovom poznati
i re}i }e: Nije vam koristilo va{e go-milanje i
to {to ste se oholo dràli. " /48/
j
"Zar nisu ovo oni za koje ste se zaklinjali da ih

Allahova milost ne}e sti}i? U|ite u Dènnet,
nikakva straha za vas ne}e biti i ni za ~im vi
ne}ete tugovati!" /49/

Stanovnici bedema }e biti ljudi koji }e imati
podjednako i dobrih i lo{ih djela. Ne}e imati dovoljno
dobrih djela za ulazak u Dènnet, niti toliko lo{ih djela
da zasluè ulazak u Vatru, pa }e biti postavljeni na taj
bedem i prepoznavat }e svijet po njihovom izgledu.
Ovdje nam Uzvi{eni govori o tome kako }e oni
koriti stanovnike vatre, tj. vo|e i prvake Kurej{ija i
mnogoboàca: "Nije vam koristilo va{e
mno{tvo", tj. va{a brojnost,
"...i to {to ste se oholo dràli". Odnosno: Va{a
brojnost i oholost nisu vas sa~uvale od Allahove kazne
u koju ste dospjeli i patnje od koje patite.
"Zar nisu ovo oni za koje ste se zaklinjali
da ih Allahova milost ne}e sti}i?" Tj. Uzvi{eni
Allah }e upitati one koji su se oholili i gomilali imetak:
"Zar nisu ovo oni", tj. stanovnici bedema,
"...za koje ste se zaklinjali da ih Allahova
milost ne}e sti}i?" Zatim }e Allah re}i stanovnicima
bedema:
"U|ite u Dènnet, nikakva straha za vas ne}e
biti i ni za ~im vi ne}ete tugovati!", uprkos
nevjernicima. Huzejfe, r.a., govori o tome kako }e
stanovnici bedema traìti {efaat od Adema, pa onda
od Ibrahima, pa od Musaa, pa Isaa, i na kraju od
Muhammeda, s.a.v.s., i kako }e se svi ispri~avati, osim
Muhammeda, s.a.v.s., koji kaè: (296) "Pa }e meni
do}i, a ja }u se potap{ati po prsima i re}i: Ja }u to
uraditi." Nakon toga on }e im ~initi {efaat, kako to
stoji u Huzejfinom rivajetu: Zatim je on, s.a.v.s., rekao:
"Zatim }u ih dovesti do Dènneta i zatraìti da se
otvore vrata, pa }e se otvoriti i meni i njima. Tada }e
oni biti odvedeni do rijeke koja se zove Rijeka ìvota.
Na njenim je obalama trska po kojoj su razasuti biseri,
zemlja joj je od miska, a {ljunak od dragulja. U njoj }e
se okupati, pa }e im se vratiti boja i miris dènetlija i
izgledat }e poput blistavih zvijezda. Ipak, na njihovim
}e prsima ostati bijeli biljezi pomo}u kojih }e biti
prepoznavani, pa }e ih zvati: Dènetlije siromasi."

I stanovnici Vatre dozivat }e stanovnike
Dènneta: "Prolijte na nas vode ili ne{to od
onoga ~ime vas je Allah obdario!" - a oni }e
re}i: "Allah je to dvoje nevjernicima zabranio!"
/50/.One kojima je vjera njihova bila igra i
zabava i koje je ` vot na Zemlji bio obmanuo,
sada }emo Mi njih zaboraviti, zato {to su
zaboravljali da }e na ovaj Dan pred Nama
stajati i zato {to su dokaze Na{e poricali. /51/
i

Ovdje Uzvi{eni govori o jadnom stanju
dèhenemlija: oni }e traìti od dènetlija pi}a i hrane,
pa im to ne}e biti dato. To je zna~enje rije~i
Uzvi{enog:
I stanovnici Vatre dozivat }e stanovnike
Dènneta: "Prolijte na nas vode ili ne{to od
onoga ~ime vas je Allah obdario!" - a oni }e
re}i: "Allah je to dvoje nevjernicima zabranio!"
Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ibn-Abbasa da je, kada je
upitan koja je sadaka najbolja, odgovorio: Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (297) "Najbolja sadaka je
voda. Zar nisi ~uo kako }e stanovnici Vatre, kada
budu traìli pomo} od dènetlija, govoriti: Dajte nam
vode ili ne~eg drugog ~ime vas je Allah opskrbio!"
Zatim Uzvi{eni opisuje kafire kako su se na Dunjaluku
izigravali i ismijavali sa islamom i kako su ih
dunjalu~ke ljepote i ukrasi zaveli i udaljili od rada za
ahiret, koji im je bio nare|en. A rije~i Uzvi{enog:
"...sada }emo Mi njih zaboraviti, zato {to su
zaboravljali da }e na ovaj Dan pred Nama
stajati", zna~e da }e On sa njima postupati kao da ih
je zaboravio. Jer, Njegovom znanju ni{ta ne moè
proma}i i On ni{ta ne zaboravlja, kao {to to Uzvi{eni i
sam kaè :
"U Knjizi je, Gospodaru mome nije ni{ta
skriveno i On ni{ta ne zaboravlja." (20:52)
Dakle, Uzvi{eni je tako rekao da bi uzvratio istom
mjerom. Isto to u~inio je i rije~ima: "Zaboravili su
Allaha, pa je i On njih zaboravio." (9:67)
311
Tj.,
kako god oni nisu radili za susret toga dana, tako i On
njima ne}e ukazati Svoju milost. A u Buharijinom
Sahihu stoji: (298) Na Kijametskom danu Uzvi{eni

311
Ovo posljedica zaboravljanja Allaha: oni su zaboravili i Njegovu
kaznu i zapali u neposlunost. A tom neposlunou izloili su se
Allahovoj reakciji na nju, tj. Njegovoj kazni. Zato, izgleda kao da ih
je On zaboravio sjetiti se po dobrom. A to se tie zaborava, u smislu
da ih je zaboravio kao to i ljudi zaboravljaju, to nikako ne dolikuje
Uzvienom Allahu, jer:
"Niko nije kao On! On sve uje i sve vidi." (42:11)
481
Allah }e upitati ~ovjeka: "Zar te nisam oènio? Zar te
nisam po~astio? Zar ti nisam pot~inio konje i kamile i
dao ti da njima upravlja{ i da ih hrani{?" On }e
odgovoriti: "Jesi." Zatim }e ga Allah upitati: "Jesi li
vjerovao da }e{ do}i preda Me?" On }e odgovoriti:
"Nisam." A onda }e mu Uzvi{eni Allah re}i: "Danas }u
Ja tebe zaboraviti kao {to si i ti Mene zaboravio!"

"A Mi ovima Knjigu objavljujemo, koju smo
kako Mi znamo objasnili, da bude putokaz i
milost ljudima koji budu vjerovali." /52/
"êkaju li oni da se ona obistini? Onoga dana
kada se obistini, re}i }e oni koji su je prije bili
zaboravili: Istinu su poslanici Gospodara
na{eg donosili! Da nam je zagovornika kakva,
pa da se za nas zauzme ili da nam je da
budemo vra}eni, pa da postupamo druk~ije
nego {to smo prije postupali!" Ali, oni su sami
sebe upropastili, a ne}e im biti ni onih koje su
izmi{ljali. /53/

Ovdje Uzvi{eni govori o tome da je On ~ist prema
mnogobo{cima, jer im je slao poslanike sa Knjigom
koju je donio i Muhammed, s.a.v.s., koja je
protuma~ena i jasna. On, tako|er, kaè:
"Ovo je Knjiga ~iji se ajeti pomno niù, a onda
poja{njavaju." (11:1) Pa Njegove rije~i: "...koju
smo kako Mi znamo objasnili, zna~e: Koju smo
objasnili narodima, shodno Na{em znanju. Jer, On,
tako|er, kaè: "Objavio ga je Svojim
znanjem."(4:166) Dakle, rije~ima:
"A Mi ovima Knjigu objavljujemo, koju smo
kako Mi znamo objasnili", On opovrgava njihove
isprike, jer im je na Dunjaluku slao i poslanike i knjige.
Tako npr. On kaè:
"A Mi nijedan narod nismo kaznili dok
poslanika nismo poslali!"(17:15) Zato Uzvi{eni
kaè:
"êkaju li oni da se ona obistini?", tj. da li oni
~ekaju kaznu i patnju, Dèhennem i Vatru? Er-Rebi
kaè: "Ona }e se neprestano obistinjavati, sve dok
dènetlije ne u|u u Dènnet, a dèhenemlije u
Dèhennem, i tada }e se ona u potpunosti ostvariti."
"Onoga dana kada se obistini", tj. Kijametskog
dana,
"...re}i }e oni koji su je prije bili zaboravili", tj.
oni koji na dunjaluku nisu radili po njoj i koji su se
pravili da ne znaju za nju:
"Istinu su poslanici Gospodara na{eg donosili!
Da nam je zagovornika kakva, pa da se za nas
zauzme", tj. da nas spasi iz ovog stanja u kojem se
nalazimo, "...ili da nam je da budemo vra}eni",
na dunjaluk, "...pa da postupamo druk~ije nego
{to smo prije postupali!" Uzvi{eni, tako|er, kaè:
"A da ti je vidjeti kako }e, kada pred vatrom
budu zadràni, re}i: Da nam je da povra}eni
budemo, pa da dokaze Gospodara na{eg ne
pori~emo i da vjernici postanemo! " Ne, ne!
Njima }e o~evidno postati ono {to su prije
krili; a kada bi i bili povra}eni, opet bi
jer oni su doista la`ljivci." (6:27, 28) Uzvi{eni
tako|er veli:
"Ali, oni su sami sebe upropastili, a ne}e im
biti ni onih koje su izmi{ljali." Tj. napustit }e ih
oni koje su bili oboàvali mimo Allaha, pa se ne}e za
njih zauzimati niti im pomo}i, niti }e ih spasiti iz stanja
u kojem se budu nalazili.

"Gospodar va{ je Allah, Koji je nebesa i Zemlju
u {est dana stvorio, a zatim se nad Ar{om
uzvisio. On tamom no}i prekriva dan, koja ga
ustopu prati, a Sunce i Mjesec i zvijezde
pokoravaju se Njegovoj volji. Samo On stvara i
upravlja! Uzvi{en neka je Allah, Gospodar
svjetova!" /54/

Ovdje Uzvi{eni govori da je On u {est dana stvorio
svijet: nebesa, Zemlju i ono {to se nalazi izme|u njih,
a to stoji i u jo{ nekim kuranskim ajetima. Tih {est
dana su: nedjelja, ponedjeljak, utorak, srijeda, ~etvrtak
i petak. U petak je dovr{eno stvaranje i tada je stvoren
i Adem, a.s. [to se ti~e tih dana, postoji razilaènje na
mi{ljenje da su ti dani ovi obi~ni dani - {to odmah
pada na pamet - i na mi{ljenje da je svaki taj dan bio
dug hiljadu godina - {to je stav Mudàhida i Ahmeda
ibn Hanbela, a preko Ed-Dahhaka prenosi se i od Ibn-
Abbasa. A u subotu nije bilo stvaranja, jer je to bio
sedmi dan. On je zato i nazvan subotom, tj.
prekidom, prestankom.
[to se ti~e rije~i Uzvi{enog: "...a zatim se
uzvisio nad Ar{om", o njima postoji veoma mnogo
stavova, a mi u tom pogledu prih-vatamo stav na{ih
dobrih prethodnika i ostalih islamskih u~enjaka, bilo
ranijih ili kasnijih. A taj stav podrazumijeva prihvatanje
tih rije~i onakvih kakve jesu, bez pitanja o na~inu, bez
482
poistovje}ivanja i bez li{avanja tog boànskog
atributa. Ono {to zami{ljaju oni koji poistovje}uju
Allahova svojstva sa ljudskim ne dolazi u obzir kada se
govori o Allahu. Jer, Uzvi{enom Allahu ni{ta od
Njegovih stvorenja ne li~i:
"Niko nije kao On! On sve ~uje i sve
vidi."(42:11) Ispravno je ono {to su rekli na{i alimi,
me|u kojima je i Buharijin u~itelj Nuajm. Tako on
kaè: "Ko poistovjeti Allaha sa nekim od Njegovih
stvorenja, postaje kafir, a ko zanije~e ono ~ime je Allah
sam Sebe opisao, tako|er postaje kafir." Ni u
Allahovim, ni u rije~ima Njegovog Poslanika kojima
Ga on opisuje, nema poistovje}ivanja. Zato je na
pravom putu onaj ko priznaje Uzvi{enom Allahu ono
{to se o Njemu otvoreno govori u ajetima i
vjerodostojnim hadisima - na na~in koji dolikuje
Njegovoj veli~ini - i ko ne pripisuje Uzvi{enom Allahu
nesavr{enost.
Rije~i Uzvi{enog: "On tamom no}i prekriva
dan, koja ga ustopu prati", zna~e: Kako odlazi
no}na tama, tako dolazi svjetlo dana, i kako odlazi
svjetlo dana - tako dolazi no}na tama. A i no} i dan
slijede jedno drugo ùrno, brzo, ne zaostaju}i jedno
za drugim: Dok jedno ode, odmah drugo do|e, i
obratno. To je sli~no rije~ima Uzvi{enog: "...nit' }e
no} dan prete}i", (36:40) tj. dan ne}e jednog
momenta usporiti, pa da ga no} pretekne. Oni jedno
drugo slijede bez me|uprostora. Zato Uzvi{eni kaè:
"...koja ga ustopu prati, a Sunce i Mjesec i
zvijezde pokoravaju se Njegovoj volji", tj. svi oni
pot~injeni su Njegovoj volji i snazi. Zato On - neka je
slavljen - kaè: "Samo On stvara i upravlja!", tj.
Njemu pripada vlast i upravljanje.
"Uzvi{en neka je Allah, Gospodar
svjetova!" A u jednoj dovi koja se navodi od Ebu Ed-
Derdaa, a prenosi se i kao rije~i Poslanika, s.a.v.s., kaè
se: (299) "Allahu moj, Tebi pripada sva vlast, sva hvala
i sva odredba. Molim Te za svako dobro i utje~em Ti
se od svakog zla."

"Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome,
On doista ne voli one koji svaku mjeru
prelaze." /55/"I ne pravite nered na Zemlji,
kad je na njoj red uspostavljen, a Njemu se
molite sa strahom i nadom; milost je Allahova
doista blizu onih koji dobra dje a ~ine." /56/ l

Ovdje Uzvi{eni i Slavljeni napu}uje Svoje robove
da Mu se obra}aju, {to im je dobro i za dunjaluk i za
ahiret: "Molite se ponizno i u sebi Gospodaru
svome", tj. ponizno i skromno, tiho i skru{enog srca,
kao {to kaè Uzvi{eni:
"I spominji Gospodara svoga u sebi."(7:205) A
u Sahihima Buharije i Muslima prenosi se od Ebu-
Musa el-E{'arije, da je rekao: Ljudi su podigli glasove
~ine}i dovu, pa im Allahov Poslanik, s.a.v.s., re~e:
(300) "O ljudi, obuzdajte se, jer Onaj Koga dozivate
nije gluh niti daleko! Onaj Koga dozivate blizu je i On
~uje." Ibn-Dèrir rije~ "ponizno" tuma~i kao: skru{eno
i pokorno, a rije~i "i u sebi" kao: skru{enih srca i sa
~vrstim uvjerenjem da je On jedan i da je On
Gospodar, i da to bude izme|u vas i Njega, a ne
naglas i radi ljudi. Hasan kaè: "Kada je Allah
spomenuo dobrog vjernika sa ~ijim je postupcima
zadovoljan, On je rekao:
Kad je on Gospodara svoga tiho
zovnuo."(19:3) A Ibn-Dùrejd` kaè: "U dovi je
poku|eno podizati glas i glasno uzvikivati, a
nare|eno je biti skru{en i smiren."
"On doista ne voli one koji svaku mjeru
prelaze." Na ove rije~i Ibn-Abbas dodaje: ni u dovi, a
ni u ne~emu drugom. A Ahmed navodi od
oslobo|enog Sadovog roba, da je Sad rekao: ûo
sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako kaè: "Neki
ljudi }e pretjerivati u dovi" - a u drugoj verziji stoji:
"...pretjerivat }e u ~i{}enju i dovi" - Zatim je prou~io
ajet: "Molite se ponizno i u sebi Gospodaru
svome..." i rekao: Dovoljno ti je da kaè{: "Allahu
moj, molim Te za Dènnet i za rije~i i djela koja njemu
pribliàvaju, a utje~em Ti se od Vatre i od rije~i i djela
koja njoj pribliàvaju." Ovaj hadis navodi i Ebu-Davud.
"I ne pravite nered na Zemlji, kad je na
njoj red uspos-tavljen." Uzvi{eni zabranjuje
~injenje nereda i {tete na Zemlji nakon {to je ure|ena.
Jer, ako su stvari postavljene u red, pa onda do|e do
nereda, najgore }e biti upravo ljudima. Zato to
Uzvi{eni zabranjuje, a nare|uje da se Njemu ~ini
ibadet, dova i da Mu se bude skru{en i ponizan. Tako
On kaè:
"...a Njemu se molite sa strahom i nadom"; tj.
strahuju}i od Njegove èstoke kazne i nadaju}i se
Njegovoj obilnoj nagradi.
312
"...milost Allahova doista je blizu onih koji
dobra djela ~ine", tj. zaista je Njegova milost
pripremljena i ~eka dobro -~initelje, koji slijede

312
Ipak, u naoj islamskoj sredini jo ima ljudi koji ponavljaju rijei
koje se pripisuju Aliji, r.a., a Alija nema nita ni sa njima ni sa onim
ko ih prenosi kao njegove rijei. Te rijei glase: "Gospodaru moj, ne
inim Ti ibadet iz straha od Vatre niti iz elje za Dennetom, nego Ti
ibadet inim zato to si Ti Bog i zasluuje da Ti se ini ibadet."
Meutim, da li je razumljivo da Alija - koji je bio zadovoljan sa
Allahom a i Allah sa njim - izgovori ovakve rijei!??, kad Uzvieni
Allah kae: "Njemu se molite sa strahom i nadom!" Boe, sauvaj da
Alija kae neto slino tim rijeima koje su neki ljudi - izgorjelih
digerica od mrnje prema islamu i muslimanima - izmislili, a onda
spletkarili meu muslimanima, pripisujui ih iskrenim vjernicima,
kao npr. Aliji, r.a. Obini svijet, pa poneki i od uenijih, to su
prihvatili imajui povjerenja u one kojima se to pripisuje, iako oni
nemaju nita s tim... Meutim, Allah je - Kome Jedinom pripada
hvala i sva dobrota - dao muslimanima one koji e osramotiti
neprijatelje islama i omesti im njihove planove. Ove rijei se takoer
pripisuju i Rabiji el-Adeviji. Meutim, mi i to odbacujemo, jer nema
ni jednog muslimana koji vjeruje u Allaha i u Sudnji dan da e tako
neto izgovoriti.
483
Njegova nare|enja i klone se Njegovih zabrana.
Uzvi{eni je ovdje upotrijebio izraz "blizak", a ne izraz
"bliska", zato {to pod izrazom "milost" podrazumijeva
rije~ "sevap". Druga mogu}nost je zato {to se rije~
milost odnosi na Allaha - ali je prvo mi{ljenje ispravnije
- a Allah opet najbolje zna.

57. "On je Taj Koji {alje vjetrove kao radosnu
vijest milosti Svoje; a kad oni pokrenu te{ke
oblake, Mi ih prema mrtvom predjelu potje-
ramo, pa na njeg ki{u spustimo i u~inimo da
uz njenu pomo} rastu plodovi svakovrsni; isto
}emo tako mrtve oìviti, opametite se!" /57/
"U plodnom predjelu raste bilje voljom
Gospodara njegova, a u neplodnom tek s
mukom. Eto, tako Mi, na razne na~ine,
ponavljamo dokaze ljudima koji zahvaljuju."
/58/

Nakon {to je Uzvi{eni Allah naveo da je On
Stvoritelj nebesa i Zemlje i da On svime upravlja i
odre|uje, i nakon {to je ukazao na to da se samo
Njemu dova treba ~initi - jer je On svemo}an - On
upozorava na to da je On Taj Koji daje opskrbu i da }e
On proìviti mrtve na Kijametskom danu. Tako
Veli~anstveni kaè: "On je Taj Koji {alje vjetrove
kao radosnu vijest." To je sli~no Njegovim
rije~ima:

.
"Jedan je od dokaza Njegovih to {to On {alje
vjetrove kao nosioce radosnih vijesti." (30:46)
A rije~ima Uzvi{enog: "milosti Svoje"; misli se na
ki{u. On tako|er kaè:
"On {alje ki{u kad oni izgube svaku nadu, i
rasprostire blagoslov Svoj; On je Za{titnik
pravi i jedini dostojan hvale "(42:28) Zatim,
Uzvi{eni kaè: "...a kad oni pokrenu te{ke
oblake", tj. kada vjetrovi potjeraju oblake te{ke zbog
velike koli~ine ki{e u njima, oni budu crni i kre}u se
nisko iznad zemlje. A rije~i Uzvi{enog: "Mi ih prema
mrtvom predjelu potjeramo", tj. prema mrtvoj i
sasu{enoj zemlji - poput su Njegovih rije~i: "Dokaz
im je mrtva zemlja: Mi joj ìvot dajemo."
(36:33) Zato Uzvi{eni kaè:
"...i u~inimo da uz njenu pomo} rastu plodovi
svakovrsni; isto }emo tako mrtve oìviti", tj.
onako kako oìvljavamo zemlju nakon njenog mrtvila,
tako }emo oìviti i tijela nakon {to struhnu. Na
Kijametskom danu Allah }e spusiti ki{u sa neba koja
}e ~etrdeset dana padati na Zemlju, pa }e se iz nje
podi}i tijela u kaburovima, kao {to sjeme klija u zemlji.
Na mnogim mjestima u Kuranu Allah ovako za
Kijametski dan navodi primjer oìvljavanja mrtve
zemlje. Zato Uzvi{eni i kaè: "...opametite se!"
Rije~i Uzvi{enog: "U plodnom predjelu raste
bilje voljom Gospodara njegova", zna~e: bilje iz
plodne zemlje raste brzo i lijepo. Sli~no tome
Veli~anstveni kaè:
"...i u~ini da uzraste lijepo". (3:37) Za rije~i
Uzvi{enog: "...a u neplodnom tek s mukom",
Mudàhid i jo{ neki kaù da se odnose na
neobra|enu i njoj sli~nu zemlju. A Ibn-Abbas kaè:
"Ovim primjerom Allah ukazuje na vjernika i
nevjernika."

"Mi smo Nuha poslali narodu njegovu, pa im
je on govorio: O narode moj, Allahu robujte,
vi drugog boga osim Njega nemate! Ja se
doista pla{im za vas patnje na Velikom
danu!" /59/

.
,
"A glave{ine naroda njegova su odgovarale:
Mi smatramo da si ti u pravoj zabludi." /60/
"A on je govorio: O narode moj, nisam ja ni u
kakvoj zabludi, nego sam poslanik Gospodara
svjetova"; /61/
"poslanice Gospodara svoga vam dostavljam i
savjetujem vas; ja od Allaha znam ono {to ne
znate vi " /62/

Izuzev poslanika koji su ubijani, ni jedan drugi
poslanik nije pretrpio toliko muka od svog naroda
koliko je pretrpio Nuh. Od Adema do Nuha, a.s.,
proteklo je deset generacija, i sve su one ìvjele po
islamu. A kipovi su se po~eli oboàvati postepeno:
kada su pomrli neki dobri ljudi, ostali su napravili
dàmije na njihovim kaburovima i postavili njihove
slike u njima, da bi se prisje}ali njih i njihovog ibadeta
i da bi ih uzimali kao uzor. Nakon nekog vremena oni
na osnovu tih slika naprave kipove, pa ih, nakon jo{
jednog perioda, po~nu oboàvati. A nazvali su ih po
imenima tih dobrih ljudi: Vedd, Suva, Jegus, Jeuk i
Nesr. I kada je to prevr{ilo, Uzvi{eni Allah - Kome
pripada hvala i svako dobro - posla Svoga poslanika
Nuha, koji ih pozva oboàvanju Jedinog Allaha, Koji
nema sudruga. Tako im on re~e:
"O narode moj, Allahu robujte vi drugog
boga osim Njega nemate! Ja se doista pla{im
za vas patnje na Velikom danu!", tj. kazne
484
Kijametskog dana, kada iza|ete pred Allaha kao
mu{rici. "A glave{ine naroda njegova su
odgovarale", tj. njihove vo|e, uglednici i "Mi
smatramo da si ti u pravoj zabludi", jer nas
poziva{ da napustimo oboàvanje kipova, a mi smo i
na{e o~eve zatekli da ih oboàvaju. Ovako
pokvarenjaci uvijek po{tene smatraju zalutalim. O
tome Uzvi{eni tako|er kaè:
"...kada ih vide, onda govore: Ovi su, doista,
zalutali." (83:32)
A on je govorio: "O narode moj, nisam ja ni
u kakvoj zabludi, nego sam poslanik
Gospodara svjetova"; tj. nisam ja zalutao, nego
sam ja poslanik Gospodara i Vlasnika svake stvari.
"...poslanice Gospodara svoga dostavljam
vam i savjetujem vas; ja od Allaha znam ono
{to ne znate vi."
Poslanik treba jasno prenositi, savjetovati ljude i
poznavati Allaha - do te mjere da ga niko od
Allahovih stvorenja ne moè dosti}i u tim svojstvima,
kao {to se vidi iz hadisa koji navodi Muslim: (302) "Na
Dan Arefata Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je
ashabima, koji su se tada sakupili u najve}em broju u
kojem su se ikada sakupili: O ljudi! Bit }ete pitani o
meni, pa {ta }ete re}i? Oni reko{e: Posvjedo~it }emo
da si prenio i ispunio i da si nas savjetovao. On tada
po~e dizati prst prema nebu i spu{tati ga prema
njima, govore}i: Allahu moj, posvjedo~i, Allahu moj,
posvjedo~i!"

"Zar vam je ~udno {to vam pouka od
Gospodara va{eg dolazi po ~ovjeku, jednom
od vas, da vas opominje, da biste se grijeha
klonili i da biste pomilovani bili?" /63/
"Ali, oni su ga la`nim smatrali, pa smo spasili
njega i one koji su bili uz njega u la|i, a one
koji u dokaze Na{e nisu vjerovali - potopili.
Uistinu, oni su pravi slijepci bili." /64/

Uzvi{eni kaè da je Nuh rekao svome narodu:
"Zar vam je ~udno", odnosno: Nemojte se ~uditi,
jer nije ~udno da Allah, iz Svoje milosti i dobrote, {alje
objavu jednom od vas, kako bi vas on opominjao da
se ~uvate Allahove srd`be i da Mu ne ~inite {irk, "...i
da biste pomilovani bili?" Zatim Uzvi{eni kaè:
"Ali, oni su ga la`nim smatrali", tj. bili su ustrajni
u poricanju njega i samo je mali broj njih povjerovao
sa njim.
"...pa smo spasili njega i one koji su bili uz
njega u la|i", tj. na brodu,
"...a one koji u dokaze Na{e nisu vjerovali -
potopili." Sli~no tome, Uzvi{eni kaè: "I oni su
zbog grijeha svojih potopljeni."(71:25) Zatim,
Uzvi{eni kaè: "Uistinu, oni su pravi slijepci bili",
tj. bili su slijepi naspram Istine - nisu htjeli vidjeti je i
prihvatiti je. Dakle, Uzvi{eni nam u ovom kazivanju
govori kako je On radi Svojih prijatelja kaznio Svoje
neprijatelje, a spasio poslanika i vjernike. Sli~no tome,
On kaè: "Mi }emo, doista, pomo}i poslanike
Na{e..." (40:51) To je Allahovo pravilo prema
Njegovim robovima i na dunjaluku i na ahiretu:
Bogobojazni }e pobijediti. Ibn-Vehb prenosi da je Ibn-
Abbas rekao: "U toj la|i sa Nuhom spasilo se
osamdeset osoba."

"A Adu - njegova brata Huda. On je govorio:
O narode moj, Allahu robujte vi drugog boga
osim Njega nemate, zar se ne bojite?" /65/
,

"Glave{ine naroda njegova, koje nisu vje-
rovale, odgovarale su: Mi smatramo da si ti
doista neznalica i mi mislimo da si zaista la-
àc." /66/
"A on je govorio: O narode moj, nisam ja
neznalica, nego sam Gospodara svjetova pos-
lanik; /67/
dostavljam vam poslanice Gospodara svoga, i
ja sam vam iskreni savjetnik." /68/
od vas, da vas opominje? Sjetite se da vas je
On nasljednicima Nuhova naroda u~inio i
stvorio vas krupnog rasta. I neka su vam zato
uvijek na umu Allahove blagodati, da biste
postigli ono {to budete èljeli." /69/

Ovdje Uzvi{eni kaè: Kao {to smo Nuhovom na-
rodu poslali Nuha, tako smo i Adu poslali njihovog
brata Huda. Ovdje se misli na prvi Ad, odnosno na
potomke Ada ibn Irema, koji su pravili nastambe na
stupovima na kopnu. Allah o njima tako|er kaè:
"Zar ne zna{ {ta je Gospodar tvoj sa Adom
uradio, s Iremom, posjednicima stupova,
kojima ravna ni u jednoj zemlji nije bilo" (89:
6-8). Oni su ih takve pravili zato {to su bili izuzetno
sna`ni i jaki. Njihove nastambe su bile u Jemenu, u
485
pje{~anim brdima El-Ahkaf. Muhammed ibn Ishak
prenosi od Ebu Et-Tufejla Amira ibn Vaila: ûo sam
Aliju kako govori jednom ~ovjeku iz Hadramevta: "Jesi
li vidio jednu crvenu dinu pro{aranu crvenkastom
ilova~om, na kojoj ima puno misvak-drve}a i dra~e...
u tom i tom dijelu Hadramevta? Jesi li je vidio?" On
mu odgovori: "Jesam, vladaru pravovjernih. Tako mi
Allaha, opisao si je kao da si je i sam vidio!" Alija re~e:
"Nisam, nego mi je pri~ano o njoj." On upita: "A {ta je
s njom, vladaru pravovjernih?" A on re~e: "U njoj je
kabur Huda, a.s." Ovo predanje navodi Ibn-Dèrir i
ono potvr|uje da su oni ìvjeli u Jemenu, zato {to se u
njemu navodi da je Hud, a.s., tamo ukopan.
"Glave{ine njegova naroda, koje nisu
vjerovale, odgovarale su", odnosno njihove vo|e i
dostojanstvenici bi odgovarali: "Mi smatramo da si
ti doista neznalica i mi mislimo da si zaista
laàc", tj. mi vidimo da si ti u zabludi, jer nas
odvra}a{ od oboàvanja kipova.

A on je govorio: "O narode moj, nisam ja
neznalica, nego sam Gospodara svjetova pos-
lanik"; tj. nije ta~no to {to govorite, nego vam ja
donosim istinu od Allaha, Stvoritelja svega {to postoji.
"...dostavljam vam poslanice Gospodara
svoga, i ja sam vam iskreni savjetnik". A
preno{enje objave, savjetovanje i povjerljivost osobine
su koje krase poslanike.
od vas, da vas opominje?" Tj. nemojte se ~uditi
tome {to vam je jedan od vas poslan kao poslanik, da
bi vas upozorio na Allahove blagodati i na susret sa
Njim, nego zahvaljujte Allahu na tome.
"Sjetite se da vas je On nasljednicima
Nuhova naroda u~inio", tj. sjetite se blagodati koju
vam je Allah dao time {to vam je dao da budete od
vjernika iz Nuhovog naroda. Jer, njegov mu narod
nije bio poslu{an i u la` su ga utjerivali, pa je on u~inio
poznatu dovu protiv njih. Allah je tu dovu usli{ao i
uni{tio sve nevjernike na Zemlji.
"...i stvorio vas krupnog rasta", tj. On vam je
dao da budete krupniji od drugih ljudi. Sli~no tome,
Uzvi{eni u kazivanju o Talutu kaè: "...i velikim
znanjem i snagom tjelesnom ga obdario",
(2:247) "I neka su vam zato uvijek na umu
Allahove blagodati", tj. Njegovi darovi koje vam je
dao, "...da biste postigli ono {to budete èljeli",
tj. da biste se spasili i Njegovom plemenito{}u i
dobrotom u{li u Dènnet.

Oni su govorili: "Zar si nam do{ao zato da
samo Allahu robujemo, a da napustimo one
koje su preci na{i oboàvali? U~ini da nas
sna|e to ~ime nam prijeti{, ako je istina to {to
govori{!" /70/
"Ve} vas je sna{la kazna i gnjev Gospodara
va{eg!" - govorio je on. "Zar sa mnom da se
prepirete o imenima nekakvim kojima ste ih
vi i preci va{i nazvali, a o kojima Allah nikakav
dokaz nije objavio? Zato ~ekajte i ja }u s
vama ~ekati!" /71/
,

,

i
,

"I Mi smo iz milosti Na{e njega i one koji su
bili uz njega spasili, a do posljednjeg istrijebili
one koji dokaze Na{e nisu priznavali i koji nisu
vjerovali." /72/

Ovdje Uzvi{eni govori o njihovom buntu, inadu i
utjerivanju u la` Huda, a.s.: Oni su govorili: "Zar si
nam do{ao zato da samo Allahu robujemo...",
kao {to su govorili i nevjernici iz plemena Kurej{:
"Boè ako je ovo zbilja istina od Tebe, Ti pusti
na nas kamenje s neba kao ki{u ili nam po{alji
patnju nesnosnu!" (8:32) Muhammed ibn Ishak i
jo{ neki navode da su oni oboàvali kipove, od kojih
su jednog zvali Samed, drugog Samud, a tre}eg El-
Heba. Zato im je Hud, a.s., govorio: "Ve} vas je
sna{la kazna i gnjev Gospodara va{eg!", tj.
zbog tih va{ih rije~i vi ste ve} zasluìli srd`bu i bijes
va{eg Gospodara.
"Zar sa mnom da se prepirete o menima
nekakvim kojima ste ih vi i preci va{i
nazvali, tj. zar vi sa mnom vodite raspravu o ovim
kipovima koje ste vi i va{i preci proglasili bogovima,
koji ne mogu ni na{tetiti ni koristiti, a ni Allah vam nije
dao nare|enje ili odobrenje da ih oboàvate? Zato
Uzvi{eni dalje kaè:
"...a o kojima Allah nikakav dokaz nije ob-
javio? Zato ~ekajte i ja }u s vama ~ekati!" Ove
su rije~i upozorenje i prijetnja Huda, a.s., svome
narodu, pa ih je zato Uzvi{eni popratio Svojim
rije~ima:
"I Mi smo iz milosti Na{e njega i one koji su uz
njega bili spasili, a do posljednjeg istrijebili
one koji dokaze Na{e nisu priznavali i koji nisu
vjerovali." Uzvi{eni Allah na drugim mjestima u
Kuranu govori o na~inu njihovog uni{tenja,
navode}i da je On na njih poslao èstoki vjetar, koji je
u prah pretvarao sve do ~ega god bi do{ao. Tako
Uzvi{eni i Veli~anstveni u jednom drugom ajetu kaè:
"A Ad uni{ten vjetrom ledenim, silovitim,
kome je On vlast nad njima sedam no}i i osam
dana uzastopnih bio prepustio, pa si u njima
ljude povaljane kao {uplja datulina debla
vidio, i vidi{ li da je iko od njih ostao?" (69:6-
486
8) Kada su se oni uzoholili i pobunili, Allah ih je
uni{tio silovitim vjetrom, koji bi podigao ~ovjeka u
zrak a zatim ga bacio naglava~ke, tako da bi mu se
glava razbila i odvojila od tijela. Zato Uzvi{eni kaè:
"...kao {uplja datulina debla".
Muhammed ibn Ishak kaè: "Oni su ìvjeli u
Jemenu, izme|u Omana i Hadramevta. Zatim su se
nastanili {irom Zemlje i tla~ili ljude, snagom koju im je
Allah dao. Oni su umjesto Allaha oboàvali kipove, pa
im je Allah poslao Huda, a.s., koji je me|u njima bio
jedan od onih najplemenitijeg porijekla i
najuglednijeg poloàja. On ih je pozivao da
oboàvaju samo Allaha i da ne uzimaju za Boga nikog
drugog osim Njega, te da prestanu sa tla~enjem ljudi.
Me|utim, oni su to odbijali, utjerivali ga u la` i
govorili mu: "Ko je od nas ja~i?" Samo ga je mali broj
slijedio, prikrivaju}i svoj iman. Nakon {to su se oni
tako usprotivili Allahu i u la` utjerivali Njegovog
poslanika, te nakon {to su veliki nered na Zemlji
napravili i uzoholili se, prave}i bez potrebe pala~e na
svakoj uzvi{ici - da bi druge ismijavali - Hud, a.s.,
govorio im je:
"Za{to na svakoj uzvi{ici pala~e zidate, druge
ismijavaju}i, i podiète utvrde kao da }ete
vje~no ìvjeti, a kad ka`njavate, ka`njavate
kao silnici? Bojte se Allaha i meni budite
poslu{ni!" (16:128-131)
Oni su govorili: "O, Hude, nisi nam
nikakav dokaz donio, i mi na samu tvoju rije~
ne}emo napustiti boànstva na{a, mi ti ne
vjerujemo. Mi kaèmo samo to da te je neko
boànstvo na{e zlom pogodilo", tj. ludilom.
On re~e: "Ja poz vam Allaha za svjedoka, a i
vi posvjedo~ite da ja nemam ni{ta s tim {to vi
druge Njemu ravnim smatrate, pored Njega; i
smislite i nimalo mi vremena ne dajte, ja se
uzdam u Allaha, u moga i va{ega Gospodara!
Nema ni jednog ìvog bi}a koje nije u vlasti
pravedno." (11: 53-56)
i
Vjetar koji im je do{ao li~io je na vatru, a Allah ga
je na njih usmjeravao uzastopno sedam no}i i osam
dana. Taj vjetar uni{tio je svaku osobu od Ada, osim
{to su se Hud, a.s., i oni koji su vjerovali sa njim sklonili
na jedno za{ti}eno mjesto, pa se njima ni{ta
neprijatno i neugodno nije dogodilo. Vjetar je
prolazio nad Adom izme|u neba i Zemlje i poga|ao
ih kamenjem u glave. Uzvi{eni Allah tako|er kaè:
"I kada je do{la kazna Na{a, Mi smo, milo{}u
Na{om, Huda i vjernike s njim spasili i patnje
surove ih po{tedjeli." (11:58)

A Semudu - njegova brata Saliha. "O, narode
moj", govorio je on, " Allahu robujte vi
drugog boga osim Njega nemate! Evo vam
znaka od Gospodara va{eg: ova Allahova
kamila za vas je znak. Pustite je neka pase po
Allahovoj zemlji i ne z ostavljajte je pa da vas
patnja nesnosna stigne!" /73/
,
l
l
"I sjetite se da ste Njegovom voljom postali

nasljednici Ada i da vas je On na Zemlji
nastanio: u ravnicama njezinim pala~e
gradite, a u brdima ku}e kle{ete. I neka su
vam uvijek na umu Allahove blagodati, i ne
~inite z o po Zemlji nered prave}i!" /74/
"A glave{ine naroda njegova, one koje su se
oholile, upita{e potla~ene, one me|u njima
koji su vjerovali: Vjerujete li vi da je Salih
poslan od Gospodara svoga? - Mi, uistinu,
vjerujemo u sve ono {to je po njemu
objavljeno, odgovori{e oni." /75/
A mi, doista, ne vjerujemo u to u {to vi
vjerujete, reko{e oni koji su bili oholi." /76/
"I zakla{e oni kamilu, i zapovijed Gospodara
svoga ne poslu{a{e i reko{e: O Salih, u~ini da
nas sna|e to ~ime prijeti{, ako si poslanik."
/77/
"I zadesi ih stra{an potres i oni u zemlji svojoj
osvanu{e mrtvi, nepomi~ni." /78/

Mufesiri i poznavaoci rodoslova kaù: Semud je
bio sin Asira, on sin Irema, on sin Sama, a on sin
Nuha, a Dèdis ibn Asir bio mu je brat. Svi ogranci
plemena Tasm bili su ~istokrvni Arapi koji su ìvjeli jo{
prije Ibrahima, a.s., Semud je ìvio nakon Ada, a
njihove nastambe vidljive su izme|u Hidàza i [ama u
Vadil-Kurau i oko njega. Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
pro{ao je pored tih ku}a i nastambi, kada je devete
487
godine u~estvovao u pohodu na Tebuk. Imam
Ahmed navodi da je Ibn-Umer rekao:/303/ "Kada je
Boìji Poslanik, s.a.v.s., krenuo sa ashabima prema
Tebuku, zastao je sa njima u Hid`ru, kod Semudovih
stani{ta, pa su oni uzeli vodu iz bunara iz kojih su
nekada pili pripadnici Semuda, te su njome zamijesili
hljeb i napunili svoje posude. Me|utim, Poslanik im
naredi, pa oni prosu{e tu vodu i tim hljebom
nahrani{e deve. Zatim ih odvede do bunara iz kojeg
je pila /Salihova/ deva da bi tu vodu koristili, a zabrani
im ulazak u mjesto gdje je taj narod ka`njen i re~e im:
Bojim se da vas ne zadesi ono {to je zadesilo i njih, pa
im se ne pribliàvajte!"
Ahmed tako|er navodi da je Abdullah ibn Umer
rekao: Dok je bio u Hid`ru, Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao je:/304/ "Nemojte ovim ka`njenicima prilaziti,
osim pla~u}i. Ako ne budete u pla~nom stanju, ne
prilazite im, da vas ne bi sna{lo ono {to je i njih
zadesilo." Osnova ovog hadisa navedena je i u
Sahihima Buharije i Muslima, i to u nekoliko verzija.
Allah Uzvi{eni kaè: "A Semudu - njegova
brata Saliha", tj.: Mi smo narodu Semud poslali
njihovog poslanika Saliha.
"O narode moj", govorio je on, " Allahu
robujte, vi drugog boga osim Njega nemate!"
Ovako su svi poslanici pozivali oboàvanju samo
Allaha, Koji nema sudruga, jer Allah Uzvi{eni kaè:

"Prije tebe ni jednog poslanika nismo poslali,
a da mu nismo objavili: Nema boga osim
Mene, zato Mene oboàvajte!"(21:25)
Evo vam znaka od Gospodara va{eg: ova
Allahova kamila za vas je znak", tj. do{ao vam je
dokaz od Allaha da je istina ono {to vam objavljujem.
Prije toga oni su traìli od Saliha da im donese neki
dokaz, predloìv{i da iz jedne ~vrste stijene koju su oni
odredili iza|e deva u desetom mjesecu trudno}e,
pred samim porodom. Tada je Salih od njih zatraìo
~vrsta uvjerenja i obe}anja da }e povjerovati u njega i
slijediti ga ukoliko im Allah udovolji njihovoj molbi i
zahtjevu. Kada su mu oni dali ta uvjerenja i obe}anja,
on je klanjao i uputio dovu Allahu Uzvi{enom, pa se
ta stijena uzdrmala i raspukla, a iz nje je iza{la steona
kamila u ~ijoj utrobi se vrtjelo mladun~e, kao {to su i
traìli. Tada njihov poglavar Dùndu' ibn Amr i
njegovi istomi{ljenici prime islam. I ostali velikani
Semuda tada htjednu povjerovati, ali ih od toga
odvrate Zuab ibn Amr ibn Lebid, El-Habbab - koji se
brinuo o kipovima - i Rebab ibn Sa'r ibn Dèlhes.
Dùndu' ibn Amr imao je amidì}a koji je tako|er bio
jedan od velikana i uglednika Semuda, a zvao se
[ihab ibn Halife ibn Muhallat ibn Lebid ibn Hiras. On
je tako|er htio povjerovati, ali ga je ta grupa
odvra}ala od toga, pa ih je on poslu{ao. Nakon toga
deva je pred njima donijela na svijet svoje mlado i
boravila me|u njima jedno vrijeme. Ona bi jedan dan
pila vodu, iz njihovog bunara, a drugi dan bi ga
prepu{tala njima. Onoga dana kada bi ona pila vodu
oni bi uzimali njeno mlijeko, pili ga i punili njime sve
posude koje bi htjeli. Allah Uzvi{eni o tome u drugom
ajetu kaè:
"I upozori ih da }e se voda izme|u njih i nje
dijeliti, sva-kom obroku pristupit }e onaj ~iji je
red!" (54: 28) On tako|er kaè:
"Evo, to je kamila, u odre|eni dan ona }e piti,
a u poznati dan vi." (26:155) Ona je i{la na pa{u
u neke njihove doline. Na pojilo bi dolazila jednim
klancem i toliko bi se napila vode, da bi se morala
vra}ati drugim, {irim klancem. Navodi se da je bila
ogromnog rasta i veli~anstvenog izgleda, tako da
kada bi ona nailazila pored njihove stoke, stoka bi se
popla{ila i pobjegla od nje. Kada im je to dojadilo i
nakon {to poja~a{e poricanje Saliha, a.s., oni je odlu~e
ubiti, kako bi imali vodu svakog dana. Kaè se da su
se svi oni sloìli s tim da se ona ubije. Tako Katade
kaè: "Do mene je doprlo da je onaj koji je nju ubio
obi{ao sve njih, pa ~ak i ène u njihovim posebnim
odjelima i djecu, kako bi se uvjerio da se slaù s tim
da se ona ubije. A ja na to dodajem: To se razumije i
iz rije~i Allaha Uzvi{enog:
"Ali mu oni nisu povjerovali, ve} su je zaklali - i
Gospodar ih je njihov zbog grijeha njihovih
uni{tio i do posljednjeg istrijebio." (92:14)
Ove se rije~i odnose na cjelokupno pleme, {to ukazuje
na to da su se svi oni bili sloìli sa tim - a Allah opet
najbolje zna. Kada su oni to uradili i zaklali devu, vijest
o tome doprla je do Saliha, a.s., pa je on do{ao me|u
njih. Oni su bili okupljeni na jednom mjestu. Kada je
ugledao devu, on je zaplakao i rekao:
"@ivjet }ete u zemlji svojoj jo{
samo tri dana." (11:65)
Dan u kojem su ubili devu bio je srijeda. Te
no}i devet osoba odlu~i ubiti Saliha:
"Zakunite se najteòm zakletvom" - reko{e -
"da }emo no}u i njega i njegovu porodicu
ubiti, a onda njegovom najblièm krvnom
srodniku re}i: Mi nismo prisustvovali pogibiji
porodice njegove, mi, zaista, istinu govorimo.
I smi{ljali su spletke, pa smo i Mi njima kovali
spletke kad se nisu nadali, pa pogledaj kakva
je bila posljedica spletkarenja njihova..."
(27:49-51) Oni se me|usobno dogovore i odlu~e to
uraditi. Ali, kada su te no}i krenuli mu~ki ubiti
Allahovog poslanika, Allah Uzvi{eni je - a Njemu i
Njegovom poslaniku pripada mo} - poslao na njih
kamenje kojim ih je usmrtio prije nego njihove
sunarodnike. U ~etvrtak, prvog dana ~ekanja, lica
pripadnika Semuda su poùtjela, kao {to im je i rekao
Salih, a.s. U petak, drugog dana ~ekanja, njihova su
lica pocrvenjela, a u subotu, tre}eg dana odre|enog
roka, lica su im pocrnjela. Kada su osvanuli u nedjelju,
ve} su bili obukli mrtva~ku odje}u i posjedali,
i{~ekuju}i Allahovu kaznu i osvetu - Allah nas sa~uvao
od nje. Nisu znali {ta }e se sa njima desiti niti kako }e
biti ka`njeni. I dok je Sunce granulo, zadesio ih je
488
stra{an krik s neba i èstok zemljotres ispod njih, pa su
im sve du{e uzete u jednom ~asu.
"...i oni u zemlji
svojoj osvanu{e mrtvi, nepomi~ni", odnosno
povaljani i beìvotni. Kaè se da niko od njih nije
ostao u ìvotu: ni staro ni mlado, ni mu{ko ni ènsko,
osim jedne nepokretne ène po imenu Kelba ibnetu
Es-Silk, a zvali su je i Zurej'a. Ona je bila nevjernica i
èstoka protivnica Saliha, a.s. Kada je ugledala kaznu
koja ih je zadesila, njene su se noge pokrenule i ona je
po~ela veoma brzo tr~ati. Tako je dotr~ala do jednog
plemena i ispri~ala im ono {to je vidjela, odnosno
kakva je kazna zadesila njen narod. Zatim je zatraìla
vode i, kada se napila - umrla je.
Tako|er se kaè da se jedan ~ovjek od njih, po

imenu Ebu-Regal, u ~asu izvr{enja te kazne nad njima
zadesio u haremu Kabe, pa mu se ni{ta nije desilo.
Me|utim, kada je nakon nekoliko dana napustio
sveto podru~je, jedan je kamen pao na njega sa neba
i usmrtio ga. A Allah opet najbolje zna.

A on ih napusti i re~e: "O narode moj, prenio
sam vam poslanicu Gospodara svoga i
opominjao sam vas, ali vi ne volite one koji
opominju." /79/

Nakon njihovog suprotstavljanja i prkosa Salihu,
a.s., Allah ih je uni{tio, a Salih, a.s., rekao im je:
"...prenio sam
vam poslanicu Gospodara svoga i opominjao
sam vas", ali to vama nije koristilo, jer vi ne volite
istinu i ne prihvatate ono {to vam se savjetuje. Zato je
on rekao: "...ali vi ne
volite one koji opominju". Tako|er se u Sahihima
Buharije i Muslima navodi: /305/ "Nakon {to je
pobijedio u Bici na Bedru, Allahov Poslanik, s.a.v.s., tu
je proboravio tri /dana/. Nakon tre}e no}i on je
zatraìo svoju kamilu, pa mu je osedlana. Zatim ju je
uzjahao i oti{ao do starog bunara na Bedru. Tu je stao
i po~eo govoriti: O Ebu Dèhle ibn Hi{am! O Utbe
ibn Rebi'a! O [ejbe ibn Rebi'a! O taj i taj, jeste li na{li
da je istinito ono {to vam je va{ Gospodar obe}ao? Ja
sam na{ao da je istinito ono {to mi je moj Gospodar
obe}ao. Na to mu Omer re~e: O Allahov Poslani~e,
za{to se obra}a{ ljudima koji ve} truhnu? A on mu
odgovori: Tako mi Onoga u îjoj je ruci moja du{a, vi
ni{ta bolje od njih ne ~ujete moj govor, samo {to oni
ne mogu odgovoriti."
313
Pored toga, u ìvotopisu
Allahovog Poslanika, s.a.v.s., navodi se da im je on
rekao:/306/ "Kako ste bili lo{ rod svome Poslaniku: Vi
ste me poricali a drugi su mi povjerovali; vi ste me
istjerali a drugi su mi dali uto~i{te, vi ste se borili protiv
mene, a drugi su mi pomogli! Kako ste bili lo{ rod
svome Poslaniku!" Kao {to je ve} navedeno, Salih, a.s.,
sli~ne rije~i uputio je svome narodu.

313
Pogledaj komentar na hadis broj 295.

I Luta - kad re~e narodu svome: "Za{to ~inite
razvrat koji niko prije vas na svijetu nije
~inio?" /80/
"Vi sa stra{}u prilazite mu{karcima, umjesto
ènama. Ta vi ste narod koji sve granice zla
prelazi!" /81/
Allah Uzvi{eni kaè: "I" Mi smo poslali "Luta". Ili se
time misli: "I" spomeni
"Luta - kad re~e narodu svome". Lut je sin
Harana, a on je sin Azera - Ibrahimovog, a.s., oca. On
je povjerovao sa Ibrahimom, a.s., i sa njim je u~inio
hid`ru u predjele [ama.
314
Nakon toga Allah ga je
poslao stanovnicima Sodome i okolnih naselja, da bi
ih pozivao Allahu Uzvi{enom, nare|ivao im dobro i
odvra}ao ih od zla koje su ~inili. Oni su ~inili haram i
razvrat koji su oni prvi izmislili i koji prije njih nisu ~inili
ni ljudi niti iko drugi: umjesto sa ènama, oni su
intimne odnose imali sa mu{karcima. Zato im je Lut,
a.s., rekao:
"Za{to ~inite razvrat koji niko prije vas na
svijetu nije ~inio? Vi sa stra{}u prilazite mu{
karcima, umjesto ènama", tj. vi odbacujete ène
i ono {to je va{ Gospodar kod njih stvorio za vas. To je
pretjerivanje i krajnje neznanje va{e, jer je to upotreba
ne~ega na pogre{nom mjestu. Zato im je on u
drugom ajetu rekao: "Ako ve} ho}ete ne{to ~initi,
eto k}eri mojih!" (15:71) Tako ih je on uputio na
njihove ène, ali su mu se oni pravdali govore}i da ne
osje}aju potrebu za njima:
-
"Ti zna{ da nama nisu potrebne tvoje k}eri" -
reko{e oni - "ti doista zna{ {ta ho}emo mi"
(11:79), tj. ti zna{ da mi nemamo potrebe za
ènama i ti dobro zna{ {ta ho}emo od tvojih gostiju. I
tako je njihovo stanje bilo - kao {to kaù mufesiri - da
su se mu{karci zadovoljavali sa mu{karcima, a tako|er
i ène sa ènama.

314
Na prvi pogled se razumije da se on njemu pridruio nakon to je
on uinio hidru u predjele Ken'ana. To se vidi iz rijei koje je
Ibrahim, a.s., uputio Sari kada ju je poslao tamonjem silniku - na
njegov zahtjev. Naime, on joj je rekao: Ja sam rekao silniku da si ti
moja sestra, pa nemoj opovrgnuti moje rijei... Ti si moja sestra po
vjeri... Jer nema na zemlji /mislei na zemlju [am/ ni jednog vjernika
osim mene i tebe, a Allah opet najbolje zna. Da je Lut bio sa njima,
on ne bi tako rekao, nego bi i Luta spomenuo da se nalazi na zemlji -
a Allah opet najbolje zna.
489
A odgovor naroda njegova glasio je: "Istjerajte
ih iz grada va{eg, oni su ljudi - ~istunci!" /82/

Njihova reakcija naspram Luta bila je upravo to da
su htjeli njega i njegove sljedbenike istjerati i odstraniti
iz svoje sredine, pa je Allah Uzvi{eni njega izveo ìva i
zdrava, a njih je, poniène i bijedne, uni{tio na
njihovom prostoru. Allah Uzvi{eni kaè:
"Oni su ljudi - ~istunci!" Katade o ovome kaè:
"Oni su ih time korili za ne{to {to uop}e nije gre{ka."
A Mudàhid kaè: "Bili su ~isti od toga da polno op}e
u stra`njicu."

"I Mi smo njega i porodicu njegovu spasili,
osim ène njegove; ona je ostala sa onima koji
su kaznu iskusili." /83/
"I na njih smo ki{u spustili, pa pogledaj kako
su razvratnici skon~ali." /84/

Allah Uzvi{eni kaè: "I Mi smo Luta i porodicu
njegovu spasili." To zna~i da u njega niko nije
povjerovao osim njegove porodice, kao {to Allah
Uzvi{eni kaè:
"I Mi iz njega vjernike izvedosmo - a u njemu
samo jednu ku}u muslimansku na|osmo."
(51:35,36) Od te porodice treba izuzeti Lutovu, a.s.,
ènu, jer ona nije povjerovala u njega. Ona je
vjerovala isto kao i njen narod i sura|ivala sa njima
protiv njega. Ona ih je s njima ugovorenim znacima
obavje{tavala o tome koji bi gosti kod njeg dolazili. I
zato, kada je Lutu, a.s., nare|eno da ide sa svojom
porodicom, bilo mu je zabranjeno da nju o tome
obavijesti ili da je izvede odatle. Zato ovdje Uzvi{eni
kaè:
"...osim ène njegove; ona je ostala sa onima
koji su kaznu iskusili." Izraz zna~i da je ona ostala,
a prema nekima da je sa njima propala - {to se
svakako podrazumijeva. Rije~i Allaha Uzvi{enog:
"I na njih smo ki{u spustili", poja{njene su
Njegovim rije~ima:
"...i na njih kao ki{u grumenje od pe~ena
blata spustismo, koje je neprekidno sipalo,
obiljeèno od Gospodara tvoga - a ono nije
daleko ni od jednog nasilnika." (11:82,83) Zato
Uzvi{eni kaè: "...pa pogledaj kako su razvratnici
skon~ali", tj. pogledaj, Muhammede, kako su
skon~ali oni koji su se usudili biti neposlu{ni prema
Allahu Uzvi{enom i poricati Njegove poslanike.
Postoji vi{e stavova u pogledu na~ina ka`njavanja
onih koji ~ine razvrat poput Lutovog naroda, a
ispravan je onaj koji se temelji na rije~ima Allahovog
Poslanika, s.a.v.s.: /307/ "Koga na|ete da ~ini ono {to
je ~inio i Lutov narod, ubijte i onog koji to radi a i
onog kome se to radi!"
[to se ti~e op}enja sa ènom u stra`njicu, to je
mali homoseksualizam i on je zabranjem
konsenzusom islamskih u~enjaka. O tome postoji vi{e
hadisa Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a o njima je ve}
bilo govora prilikom tuma~enja sure El-Bekare.
315

A Medjenu - njegova brata [uajba. "O narode
moj" - govorio je on - " Allahu robujte vi
drugog boga osim Njega nemate! Dolazi vam
jasan dokaz od Gospodara va{eg, zato pravo
na litri i na kantaru mjerite i ljudima stvari
njihove ne zakidajte i red na Zemlji ne
remetite kad je ve} na njoj uspostavljen red.
To je bo e za vas, ako vjerujete." /85/
,
,
lj

"Medjen" jeste ime plemena a i grada u blizini
Me'ana, na putu iz Hidàza. Allah Uzvi{eni kaè:
"A kad stiè do vode medjenske, zate~e oko
nje mnoge ljude kako napajaju stoku."(28:23)
To su bili stanovnici Ejke, o ~emu }emo poslije
govoriti, ako Allah da - a u Njega se uzdamo.
"O narode moj" - govorio je on - " Allahu
robujte, vi drugog boga osim Njega nemate!"
Ovako su svi poslanici pozivali: Dolazi vam jasan
dokaz od Gospodara va{eg da je istina ono {to vam
objavljujem. Zatim ih je on savjetovao da ispravno
mjere na litri i na vagi i da ne varaju ljude zakidaju}i ih
u njihovoj imovini, odnosno da ih ne obmanjuju i ne
potkradaju prilikom mjerenja na litri i vagi. Tako Allah
Uzvi{eni kaè:
"Te{ko onima koji pri mjerenju zakidaju", pa
sve do Njegovih rije~i:
"...na dan kada }e se ljudi zbog Gospodara
svjetova di}i!" (83:1-6) Ovo je èstoka prijetnja i
neumoljivo upozorenje - molimo Allaha da nas sa~uva
od njega. Zatim, nas-tavljaju}i govor o [uajbu - koji je
zbog svoje rje~itosti nazvan govornikom me|u
poslanicima - Uzvi{eni kaè:

315
Pogledaj 222. ajet sure El-Bekare i hadise pod brojevima 323-
326.
490
I ne postavljajte zasjede na putu, prijete}i i od
Allahova puta odvra}aju}i one koji u Njega
vjeruju, èle}i krivi put. I sjetite se da vas je
bilo malo i da vas je On umno` o, a pogledajte
kako su skon~ali oni koji su nered pravili."
/86/
i
j ,

"I ako jedni od vas vjeruju u ono {to je po
meni poslano, a drugi ne vjeruju, pa
pri~ekajte dok nam Allah ne presudi, jer On je
sudija najbolji!" /87/

Rije~ima Allaha Uzvi{enog, [uajb, a.s., odvra}a ih
od reme}enja bilo fizi~kog bilo duhovnog puta:
"I ne postavljajte zasjede na putu, prijete}i",
tj. ucjenjuju}i ljude da }ete ih ubiti ako vam ne
predaju svoje blago,
"...i od Allahova puta odvra}aju}i one koji u
Njega vjeru u èle}i krivi put", odnosno èle}i da
Allahov put bude kriv i naget.
"I sjetite se da vas je bilo malo i da vas je
On umnoìo", tj. dok vas je bilo malo bili ste
potla~eni, a poslije, kada vas je bilo puno, postali ste
mo}ni, pa se prisjetite Allahove bla-godati koju vam je
podario u tom pogledu.
"...a pogledajte kako su skon~ali oni koji su
nered pravili", tj. biv{i narodi, i kakve su ih kazne
snalazile zato {to su se usu|ivali biti nepokorni i ne
vjerovati. Allah Uzvi{eni kaè:
"I ako jedni od vas vjeruju u ono {to je po
meni poslano, a drugi ne vjeruju", tj. ako se
razilazite o meni, "...pa pri~ekajte dok nam Allah
ne presudi", odnosno dok nas On ne razdvoji,
"...jer On je sudija najbolji!" Zato {to je najbolji,
On }e spasiti bogobojazne, a uni{titi nevjernike.

Glave{ine naroda njegova, one koje su b e
ohole, reko{e: "Ili }emo mi, o [uajbe, i tebe i
one koji s tobom vjeruju iz grada na{eg
istjerati, ili }ete se vratiti u na{u vjeru " "Zar i
protiv na{e volje?" - re~e on. /88/
il
!
,

"Ako bismo se u vjeru va{u vratili nakon {to
nas je Allah spasio nje na Allaha bismo la`
iznijeli. Mi ne treba da se u nju vra}amo, osim
ako to htjedne Allah, Gospodar na{. Gospodar
na{ znanjem Svojim sve obuhva}a; u Allaha se
uzdamo! Gospodaru na{, Ti presudi nama i
narodu na{em, po pravdi, Ti si sudija
najpravedniji!" /89/

,
Ovdje Uzvi{eni govori o tome kako su nevjernici
prijetili [uajbu, a.s., i vjernicima uz njega: ili da se
vrate u njihovu vjeru, ili }e ih oni protjerati. Zatim,
Allah Uzvi{eni kaè: "Zar i protiv na{e volje?", tj.
[uajb je upitao: Zar i ako nam se ne svi|a ono ~emu
nas pozivate?
"Ako bismo se u vjeru va{u vratili nakon
{to nas je Allah spasio nje na Allaha bismo la`
iznijeli", tj. nakon {to nas je spasio od {irka. Time je
on iskazao odvratnost prema slije|enju njih.
Mi ne treba da se u nju vra}amo, osim ako
to htjedne Allah, Gospodar na{." Ovo
prepu{tanje Allahu ispravno je, jer On sve zna i od
Njega zavisi i volja i htijenje.
316
"...u Allaha se
uzdamo!", i u djelima koja radimo i u djelima kojih
se klonimo.
"Gospodaru na{, Ti presudi nama i narodu
na{em, po pravdi", tj. pomozi nam protiv njih,
"Ti si sudija najpravedniji!", Ti si pravedan i
nikako ne grije{i{, pa nam pomozi protiv i Tvojih i
na{ih du{mana.

A glave{ine naroda njegova, one koje nisu
vjerovale, reko{e: "Ako po|ete za [uajbom,
bit }ete sigurno izgubljeni." /90/
"I zadesi ih potom stra{an potres i oni
osvanu{e u zemlji svojoj mrtvi, nepomi~ni."
/91/
"Oni koji su smatrali [uajba la{cem - kao da
nikad nisu u njoj ni bili; oni koji su smatrali
[uajba la{cem, oni su nastradali." /92/

Ovdje Uzvi{eni govori o èstini njihovog nevje-
rovanja i prkosa istini, zbog ~ega su se zakleli i rekli:
"Ako po|ete za [uajbom, bit }ete sigurno
izgubljeni." Ali, zato Uzvi{eni odmah iza toga kaè:
"I zadesi ih potom stra{an potres i oni
Sli~an je tome slu~aj u suri Hud, kada su oni zaprijetili
[uajbu i njegovim sljedbenicima progonom, pa je
Uzvi{eni rekao:
"I kada je pala naredba Na{a, Mi smo, iz
milosti Na{e, [uajba i vjernike s njim spasili, a

316
Ja na to dodajem: Nakon to Allah nekoga uputi, nije mogue da
ga On odvede u zabludu, osim ako on sam vie voli zabludu nego
pravi put, ili ako se njegovo srce promijeni pa ga Allah zbog toga
adekvatno kazni. Jer, Allah nije nepravedan prema Svojim robovima.
491
one koji su z o ~inili pogodio je uàsan glas i
oni su u zemlji svojoj mrtvi, nepomi~ni
osvanuli." (11: 94)
l
Veza izme|u ovih ajeta je - a Allah opet najbolje
zna - to {to su oni njega ismijavali:
"Da li namaz tvoj traì od tebe da napustimo
ono ~emu su se preci na{i klanjali...?"(11:87),
pa im je do{ao stra{an krik, koji ih je u{utkao. Zatim
Allah Uzvi{eni kaè: "Oni koji su smatrali [uajba
la{cem - kao da nikad nisu u njoj ni bili", tj.
nakon {to ih je zadesila kazna, izgledalo je kao da
nikada nisu ni boravili na tom prostoru iz kojeg su
htjeli istjerati poslanika i njegove sljedbenike. Zatim
Allah Uzvi{eni, nasuprot njihovim rije~ima, kaè:
"...oni koji su smatrali [uajba la{cem, oni su
nastradali."

A on ih napusti i re~e: "O narode moj, prenio
sam vam poslanice Gospodara svoga i
savjetovao vas, pa za{to da tugujem za naro-
dom nevjerni~kim?!" /93/

Tj., nakon {to ih je zadesila kazna, [uajb, a.s.,
okrenu se od njih i kore}i ih, re~e im:
"O narode moj, prenio sam vam poslanice
Gos-podara svoga i savjetovao vas", tj. ja sam
izvr{io svoju obavezu i ne}u se àlostiti zbog onoga
{to vas je zadesilo: "...pa za{to da tugujem za
narodom nevjerni~kim?!"

"I Mi nijednog vjerovjesnika u neki grad nismo
poslali, a da stanovnike njegove bole{}u i
neima{tinom nismo kaznili da bi se pokajali."
/94/
"Poslije bismo kaznu blagostanjem zamijenili
dok se ne bi umnoìli i rekli: I na{e su pretke
poga|ale i àlosti i radosti!" - i tada bismo ih,
da oni ne predosjete, neo~ekivano kaznili.
/95/

Ovdje Uzvi{eni govori o tome kako je isku{avao
pro{le narode daju}i im uz poslanike i bolest i
neima{tinu. Rije~ju misli se na njihove fizi~ke bolesti,
a rije~ju na siroma{tvo i neima{tinu, koi su im davani
da bi se popravili. Dakle, Uzvi{eni ih je prvo isku{avao
pote{ko}ama da bi se pokajali i popravili, ali to oni ne
bi ~inili. Zatim ih je isku{avao blagostanjem: "Poslije
bismo kaznu blagostanjem zamijenili", da bi
zahvaljivali Uzvi{enom na tome, ali oni ni to ne bi
~inili. Rije~i Uzvi{enog: "...dok se ne bi umnoìli",
zna~e: dok ne bi imali puno i djece i bogatstva. Tako
se za ne{to kaè: kada se ono umnoì.
...i rekli: "I na{e su pretke poga|ale i àlosti
i radosti!" - i tada bismo ih, da oni ne
predosjete, neo~ekivano kaznili." Tj., oni bi
govorili: Kako god su nas pogodile àlost i radost,
tako se isto de{avalo i na{im precima - a ne bi obra}ali
pa`nju na to {ta Allah ho}e sa njima i ne bi osjetili da
ih On isku{ava sa oba ta stanja. To je suprotno
pona{anju vjernika, koji zahvaljuju Allahu kada su u
radosti a sabure kada su u àlosti. To je potvr|eno
hadisom i u Buharijinom i u Muslimovom Sahihu:
/308/ "ûdna je stvar vjernika: {ta god mu Allah
odredi, njemu bude dobro: ako ga zadesi ne{to lo{e
on osaburi pa mu bude dobro; a ako ga zadesi ne{to
dobro on bude zahvalan pa mu opet bude dobro."
Dakle, vjernik je svjestan da su i lijepe i ru`ne stvari
isku{enje od Allaha. Zato se u drugom hadisu kaè:
/309/ "Isku{enja su stalno uz vjernika sve dok se ne
o~isti od grijeha. A munafik je poput magarca: ne zna
zbog ~ega ga njegov vlasnik sveè, a ni za{to ga
pusti" - ili kako je ve} rekao Poslanik, s.a.v.s. Zato Allah
Uzvi{eni, nakon tih njihovih rije~i, kaè:
"...i tada bismo ih, da oni ne predosjete,
neo~ekivano kaznili", tj. iznenada bismo ih kaznili,
kao {to stoji u hadisu: /310/ "Iznenadna smrt je milost
za vjernika, a kazna i àlost za nevjernika."

"A da su stanovnici naselja vjerovali i
bogobojazni bili, Mi bismo im blagoslove i s
neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa
smo ih ka`njavali za ono {to su zaradili." /96/
"A zar su stanovnici naselja sigurni da ih Na{a
kazna ne}e sna}i no}u dok budu spavali?"
/97/
"Ili, zar su stanovnici naselja sigurni da ih Na{a
kazna ne}e sna}i danju dok se budu za-
bavljali?" /98/
"Zar oni mogu biti sigurni od Allahove kazne?
Allahove kazne ne boji se samo narod kome
propast predstoji." /99/

Govore}i o slabom imanu onih koji su ìvjeli u
naseljima kojima su slati poslanici, Uzvi{eni kaè:
492
"A da su stanovnici naselja vjerovali i
bogobojazni bili", tj. da su im srca potvrdila ono
{to su poslanici objavljivali i da su bili bogobojazni,
~injenjem dobrih i ostavljanjem zabranjenih stvari,
"Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje
slali", tj. davali bismo im ki{u s neba i usjeve iz
zemlje. Zatim Uzvi{eni kaè: "...ali, oni su poricali,
pa smo ih ka`njavali za ono {to su zaradili", tj.
oni su poricali svoje poslanike pa smo ih uni{tili,
primjereno ih ka`njavaju}i za grijehe i zabranjena
djela koja su radili. Zatim, Uzvi{eni kaè,
upozoravaju}i na neizvr{avanje onog {to je On
naredio i ~injenje onog {to je On zabranio: "A zar su
stanovnici naselja sigurni", tj. nevjerni~kih naselja
"...da ih Na{a kazna ne}e sna}i", tj. da ih Na{a
sila ne}e sna}i "no}u", odnosno nave~er,

"...dok budu spavali? Ili, zar su stanovnici
naselja sigurni da ih Na{a kazna ne}e sna}i
danju dok se budu zabavljali?", tj. dok budu
ne~im zauzeti i ne budu obra}ali pa`nju.
"Zar oni mogu biti sigurni od Allahove
kazne?", tj. od Njegove sile, snage, osvete i
ka`njavanja u momentima njihovog zaborava i
nemara.
"Allahove kazne ne boji se samo narod
kome propast predstoji." Zato je Hasan el-Basri
rekao: "Mumin radi dobra djela i opet se pla{i i
strahuje, a po-kvarenjak radi zlodjela, pa se i pored
toga osje}a sigurnim."

Zar nije jasno onima koji naslje|uju zemlju
prija{njih stanovnika njezinih da }emo i njih,
ako budemo htjeli, zbog grijeha njihovih
kazniti i srca njihova zape~atiti, pa ne}e mo}i
~uti." /100/

"Zar nije jasno onima koji naslje|uju zemlju
prija{njih stanovnika njezinih", Ibn-Dèrir kaè:
Uzvi{eni kaè: Zar ne shva}aju oni koji naslje|uju
zemlju nakon onih koji su prije tu postojali i uni{teni,
pa su i oni krenuli njihovim stopama i usprotivili se
svome Gospodaru,
...da }emo i njih, ako budemo htjeli, zbog
grijeha njihovih kazniti." Time Uzvi{eni poru~uje:
Ako budemo htjeli, sa njima }emo postupiti isto kao i
sa onima prije njih,
"...i srca njihova zape~atiti", tj. u~initi ih "...pa
ne}e mo}i ~uti" ni savjet ni opomenu. Sli~no tome,
"A koliko smo samo naroda prije njih uni{tili!
Da li ijednog od njih vidi{ i da li i najslabiji
glas njihov ~uje{?"(19:98), tj. da li ikoga od njih
vidi{ i da li ikakav glas njihov ~uje{? Pored ovoga,
postoji jo{ mnogo drugih ajeta koji govore o
ka`njavanju Allahovih neprijatelja i nagra|ivanju
Njegovih prijatelja.

"O tim naseljima Mi ti neke doga|aje njihove
kazujemo. Poslanici njihovi jasne su im
dokaze donosili, ali oni nisu povjerovali zato
{to ni prije nisu vjerovali. Eto tako Allah srca
nevjernika zape~ati", /101/
"a Mi smo znali da se ve}ina njih ne}e zavjeta
dràti, i znali smo da }e ve}inom, doista,
grje{nici biti." /102/

Uzvi{eni je kazivao Svome Poslaniku, s.a.v.s., vijesti
o narodima Nuha, Huda, Saliha, Luta, [uajba, o tome
kako je On uni{tio nevjernike a spasio vjernike i o
tome kako je On pravedan prema njima zato {to im je
prije toga pokazao istinu jasnim dokazima, preko rije~i
poslanika - neka je Allahov blagoslov i mir na sve njih.
Nakon toga, Uzvi{eni kaè:
"O tim naseljima Mi ti neke doga|aje
njihove kazujemo", tj, Mi ti, o Muhammede, neke
vijesti o njima kazujemo.
"Poslanici njihovi jasne su im dokaze
donosili", tj. dokaze da je istina ono {to su im
objavljivali. Tako Uzvi{eni kaè:
A Mi ni jedan narod nismo kaznili dok
poslanika nismo poslali!" (17:15)
"...ali oni nisu povjerovali zato {to ni prije nisu
vjerovali." Ovaj je izraz uzro~ni,
317
odnosno njime
se kaè: Oni nisu povjerovali u ono {to su im poslanici
objavljivali zbog toga {to su poricali istinu u prvom
momentu, dok im je bila izloèna.
318
To je stav Ibn-
Atijje - Allah mu se smilovao - i to je lijep stav. Zato
Allah Uzvi{eni ovdje kaè:
"Eto tako Allah srca nevjernika zape~ati, a Mi
smo znali da se ve}ina njih", tj. prija{njih naroda
"...ne}e zavjeta dràti, i znali smo da }e
ve}inom, doista, grje{nici biti." Tj. oni su zaista
bili grje{nici, neposlu{ni i nepokorni i nisu ispunili
zavjet koji je On uzeo od njih i prema kojem ih je
stvorio. On im je tada, jo{ dok su bili u Ademovoj

317
Time se hoe rei da ovaj izraz ne znai: "Ali oni nisu htjeli
povjerovati u ono u to prije nisu vjerovali", kao to bi se moglo
razumjeti na prvi pogled./prim. prev./
318
Ja na to dodajem: Nakon to oni nisu povjerovali u istinu odmah u
poetku, kad im je izloena, Allah im je Uzvieni, kao kaznu zbog
nevjerovanja u prvom momentu, zapeatio njihova srca ne davi im
mogunost da ponovo povjeruju. To je odgovarajua kazna za takvo
djelo.
493
ki~mi, dao do znanja da im je On gospodar i vladar i
da nema drugog boga osim Njega. Oni su to
potvrdili, posvjedo~iv{i time protiv samih sebe, jer su
to poslije zapostavili, napustili i bacili iza svojih le|a i
oboàvali nekog drugog mimo Allaha, bez ikakvog
dokaza i osnove, bilo razumske bilo {erijatske. Zdrava
je ljudska priroda protiv toga, a i svi su poslanici
odvra}ali od toga, kao {to stoji u Muslimovom Sahihu
da je Allah Uzvi{eni rekao: /311/ "Ja sam Svoje robove
stvorio pravovjernim, ali im {ejtani dolaze i odvra}aju
ih od njihove vjere i zabranjuju im ono {to sam im Ja
dozvolio." Pored toga, i El-Buhari i Muslim u svojim
Sahihima navode hadis: "Svako se dijete ra|a u
islamu, pa ga njegovi roditelji u~ine jevrejom,
kr{}aninom ili vatropoklonikom."

"Zatim smo, poslije njih, poslali Musaa sa
dokazima Na{im Faraonu i glave{inama nje-
govim, ali oni u njih nisu povjerovali, pa po-
gledaj kako su skon~ali oni koji su nered
~inili." /103/

Uzvi{eni kaè: "Zatim smo, poslije njih,
poslali", tj. poslije Nuha, Huda, Saliha, Luta i [uajba -
neka je Allahov blagoslov i mir na njih i na sve ostale
poslanike, "...Musaa sa dokazima Na{im", tj. sa
Na{im jasnim dokazima i argumentima, "...Faraonu"
- to je bio vladar Egipta u Musaovo vrijeme - "...i gla-
ve{inama njegovim", tj. njegovom narodu,
"ali oni u njih nisu povjerovali", tj. oni su ih
nepravedno i iz inada poricali i nijekali,
"pa pogledaj kako su skon~ali oni koji su
nered ~inili", tj.: pogledaj, Muhammede, kako smo
postupili prema njima i kako smo ih, nao~igled Musaa
i njegovog naroda, do posljednjeg potopili. Taj je
na~in bio dodatni vid kazne Faraonu i njegovom
narodu, a istovremeno dodatni lijek srcima Allahovih
prijatelja i vjernika, Musau i njegovom narodu.

"I Musa re~e: O Faraone, ja sam poslanik
Gospodara svjetova!"/104/ "Du`nost mi je da
o Allahu samo istinu kaèm. Donio sam vam
jasan dokaz od Gospodara va{eg, zato pusti
da idu sa mnom sinovi Israilovi!" /105/
"Ako si donio kakav dokaz" - re~e - "pokaì ga,
ako istinu govori{."/106/

Ovdje Uzvi{eni govori o tome kako je Musa vodio
raspravu sa Faraonom i kako ga je u{utkao dokazima,
te kako je iznosio jasne dokaze u prisustvu Faraona i
njegovog naroda. Tako Uzvi{eni kaè:
I Musa re~e: "O Faraone, ja sam poslanik Gos-
podara svjetova! Du`nost mi je da o Allahu
samo istinu kaèm", tj. moja je du`nost i obaveza
da vam o Njemu samo istinito i pravedno govorim,
zato {to znam Njegovu veli~anstvenost i uzvi{enost.
"Donio sam vam jasan dokaz od Gospodara
va{eg", tj. donio sam vam kategori~ki dokaz od
Allaha kao potvrdu da je istina ono {to vam
objavljujem, "...zato pusti da idu sa mnom
sinovi Israilovi!", tj. oslobodi ih iz tvoga ropstva i
tla~enja i pusti ih da oboàvaju svoga i tvoga
Gospodara. Oni su potomci plemenitog poslanika
Israila, odnosno Jakuba sina Ishaka sina Allahovog
miljenika Ibrahima.
"Ako si donio kakav dokaz" - re~e - "pokaì
ga, ako istinu govori{", tj. ja ti ne vjerujem i ne}u
ti dati ono {to traì{, a ako istinu govori{, iznesi svoj
dokaz i pokaì ga, pa da ga i mi vidimo i povjerujemo
u njega.

"I on baci svoj {tap - kad on prava zmijurina";
/107/
"i izvadi ruku svoju - ona za prisutne postade
bijela." /108/
"Glave{ine naroda Faraonova povika{e: Ovaj
je, doista, vje{t ~arobnjak,/109/
on ho}e da vas izvede iz zemlje va{e, pa {ta
predlaète? "/110/

Rije~ ozna~ava mu`jaka zmije. Tako, u vezi sa
rije~ima Uzvi{enog: "I on baci svoj {tap - kad on
prava zmijurina", Es-Suddi kaè: "Rije~ ozna~ava
mu`jaka zmije. Ta je zmija otvorila svoja usta. Ona su
joj bila tolika da joj je donja vilica bila na zemlji, a
gornja na ogradi dvorca. Zatim je krenula prema
Faraonu, da bi ga zgrabila. Kada je on to ugledao,
upla{io se i sko~io, istovremeno izvr{iv{i nu`du od
straha - iako mu se to prije nije de{avalo - pa je
povikao: O Musa, skloni je pa }u povjerovati u tebe i
poslati sa tobom Israilove sinove. Musa, a.s., uzme je,
pa se ona ponovo pretvori u {tap." Predanje sli~no
ovom navodi i Ikrime od Ibn-Abbasa. Zatim Allah
Uzvi{eni kaè:
"...i izvadi ruku svoju - ona za prisutne
postade bijela", tj. on izvadi svoju ruku ispod svoje
odje}e, a ona zablista, bez gube ili bilo koje druge
bolesti. O tome Uzvi{eni tako|er kaè: "Uvuci ruku
494
svoju u njedra svoja, pojavit }e se bijela ali
ne}e biti bolesna."(27:12) Ibn- Abbas o ovom
kaè: tj. ne}e biti gubava. Zatim ju je vratio u rukav,
pa je ponovo poprimila prvobitnu boju. Allah Uzvi{eni
kaè:
"Glave{ine naroda Faraonova povika{e:", tj.
mno{tvo Faraonovog naroda povika, slaù}i se sa
Faraonovim rije~ima o njemu, nakon {to mu se
povratila prisebnost, pa je sjeo na prijesto svoga
carstva. Nakon toga, on re~e glave{inama oko sebe:
"Ovaj je, doista, vje{t ~arobnjak." A oni se sloì{e
s tim i potvrdi{e njegove rije~i, pa se po~e{e
dogovarati kako }e obezvrijediti Musaove rije~i i
ugasiti njegovo svjetlo. Oni su se bojali da }e se narod
povesti za njegovim sihrom i da }e to biti uzrok
njegove pobjede nad njima, te da }e ih on istjerati iz
njihove zemlje. Me|utim, desilo im se upravo ono
~ega su se i bojali, kao {to kaè Uzvi{eni:
"...a da Faraonu i Hamanu i vojskama njihovim
damo da doìve ba{ ono zbog ~ega su od njih
strahovali." (28:6) Na kraju, oni se dogovore onako
kako Allah Uzvi{eni govori o njima Svojim rije~ima:

"Zadrì njega i brata njegova" - reko{e - "a
po{alji u gradove one koji }e sakupljati",
/111/
"preda te }e sve vje{te ~arobnjake do-vesti."
/112/

Ibn-Abbas kaè: "...Zadrì njega", tj. pri~uvaj ga,
"...a po{alji", tj. uputi, "u gradove", tj. u gradove i
pokrajine tvoga carstva, "one koji }e sakupljati", tj.
one koji }e iz svih ostalih krajeva sakupiti ~arobnjake.
Sihr je u to vrijeme bio veoma ra{iren i upotrebljavan,
pa su oni mislili da ono {to je Musa uradio spada u
sihr koji su izvodili i njihovi ~arobnjaci. Zato su oni njih
i sakupili, da bi mu se oni suprotstavili istom vje{tinom
koju je i on njima pokazao. Zatim su od njega zatraìli
da odredi rok, kao {to kaè Uzvi{eni:
"Neka vam ro~i{te bude na praznik" - re~e
Musa - "i neka se narod izjutra sakupi." I
Faraon ode sakupi ~arobnjake svoje i poslije
do|e. (20:59,60) Zatim Uzvi{eni nastavlja:
,

"I Faraonu ~arobnjaci do|o{e. Da li }emo,
doista, nagradu dobiti ako budemo
pobjednici? - upita{e." /113/
"Da" - re~e - "i bit }ete mi, zaista, bliski." /114/

Ovdje Uzvi{eni govori o pogodbi izme|u Faraona
i ~arobnjaka, koje je on pozvao da bi se suprotstavili
Musau, a.s.: oni su traìli potvrdu da }e ih on obilno
nagraditi i darovati ako pobijede Musaa, a on im je
usto jo{ obe}ao i da }e ih uvrstiti u svoju svitu i da }e
mu biti bliski. Kada su uzeli obe}anje od Faraona -
Allah ga prokleo!

"o Musa" - reko{e onda - "ho}e{ li ti, ili }emo
mi baciti?" /115/
"Bacite vi" - re~e on. I kad oni baci{e, o~i
ljudima za~ara{e i jako ih prestra{i{e, i vrad` -
binu veliku priredi{e. /116/

ârobnjaci su zapo~eli natjecanje sa Musaom, a.s.,
rije~ima: "...ho}e{ li ti, ili }emo mi baciti?", tj.
prije tebe, pa im je Musa, a.s., odgovorio: Bacite vi
prvi - kako bi svijet vidio njihovo djelo i razmislio o
njemu, te kako bi im se, nakon {to ~arobnjaci pokaù
svoju krivotvorinu, pokazala blistava istina koju su
i{~ekivali i traìli, {to bi ostavilo ja~i dojam na njih. I
zaista, tako se i desilo. Zato Uzvi{eni kaè:
"I kad oni baci{e, o~i ljudima za~ara{e i
jako ih pres-tra{i{e", tj. oni su ~arolijom u~inili da
se o~ima pri~injavalo da se stvarno de{ava ono {to su
oni ~inili. Uzvi{eni tako|er kaè:
"I odjednom mu se pri~ini da konopi njihovi i
{tapovi njihovi, zbog vrad`bine njihove
kre}u. I Musa u sebi osjeti zebnju. Ne boj se! -
rekosmo Mi - ti }e{, doista, pobijediti! Samo
baci to {to ti je u desnoj ruci, progutat }e ono
{to su oni napravili, jer je ono {to su oni
napravili samo varka ~arobnjaka, a ~arobnjak
ne}e, ma gdje do{ao, uspjeti."(20:66-69)
,
"
"I kad oni baci{e, o~i ljudima za~ara{e i
jako ih pres-tra{i{e", jer ugleda{e punu dolinu
ogromnih, ispre-pletenih zmijurina. To se desilo kao
rezultat sihira kojim su ~arobnjaci za~arali vid Musaa,
Faraona i ostalih ljudi. Zato Uzvi{eni kaè: "...i
vrad`binu veliku priredi{e .

I Mi naredismo Musau: "Baci {tap svoj!" - i on
odjednom proguta sve ono ~ime su oni bili
obmanu izveli." 117/
"I tako istina navidjelo izbi i pokaza se da je
bilo la`no ono {to su oni priredili",/118/
495
"i tu oni bijahu pobije|eni i ostado{e
ponièni", /119/
"a ~arobnjaci se licem na tlo baci{e." /120/
"Mi vjerujemo u Gospodara svjetova" -
povika{e, /121/
"Gospodara Musaova i Harunova!" /122/

Allah je objavio Svome robu i poslaniku Musau,
a.s., da baci svoj {tap, "...i on odjednom proguta
sve ono ~ime su oni bili obmanu izveli", tj. taj je
{tap progutao ono {to su oni prikazivali istinom, a u
stvari je bila la`. Ibn-Abbas kaè: "Taj je {tap po~eo
gutati sve njihove {tapove i uàd do kojih bi do{ao, pa
~arobnjaci shvati{e da je to Boìje djelo, a ne sihr, te
se baci{e na sed`du i povika{e: "Mi vjerujemo u
Gospodara svjetova - Gospodara Musaova i
Harunova!" Prije nego {to su podigli svoje glave, oni
su vidjeli Dènnet i Dèhennem i nagradu i kaznu
njihovih stanovnika."

"Zar da mu povjerujete prije nego {to vam ja
dozvolim!" - viknu Faraon. "Ovo je, u stinu,
smicalica koju ste u gradu smislili da biste iz
njega stanovnike njegove izvel Zapamtit
}ete vi!" /123/
i
i.
j
"Izodsijecat }u vam, sigurno, ruke va{e i noge
va{e unakrst, a onda }u vas sve razapeti!"
/124/
"A oni reko{e: Mi }emo se, doista, Gospodaru
na{em vratiti!" /125/
"Ti nam zamjera{ samo to {to smo u dokaze
Gospodara na{eg povjerovali kad su nam oni
do{li. Gospodaru na{, daj nam snage da
izdrìmo i u~ini da kao vjernici umremo!"
/126/

Uzvi{eni ovdje govori o tome kako je Faraon -
Allah ga prokleo! - zaprijetio ~arobnjacima nakon {to
su povjerovali u Musaa, a.s., i kakvu je spletku i varku
izrekao ljudima. Tako Uzvi{eni kaè:
"Ovo je, uistinu, smicalica koju ste u gradu
smislili da biste iz njega stanovnike njegove
izveli", tj. Musaova dana{nja pobjeda nad vama se
desila va{om voljom, jer ste se vi prije o tome
dogovorili. A u drugom ajetu Uzvi{eni kaè da im je
Faraon rekao:
"On je u~itelj va{, on vas je vrad`bini
nau~io!"(20:71), iako su i on a i svaki drugi
razuman ~ovjek znali da je to la`, jer Musa do tada
nije poznavao ni jednog ~arobnjaka, niti ga je vidio, a
niti se susreo sa njim. Faraon je to znao, ali je rekao to
{to je rekao kako bi zavarao i obmanuo obi~nu
svjetinu i neznalice u svojoj dràvi. Jer, Uzvi{eni kaè:
"I on lahkoumnim u~ini narod svoj, pa mu se
pokori."(43:54) A oni koji su vjerovali njegovim
rije~ima: "Ja sam gospodar va{ najve}i!"(79:24)
me|u najve}im su neznalicama od Allahovih
stvorenja i jedni od onih koji su najvi{e zalutali. Zatim
Uzvi{eni kaè:
"...da biste iz njega stanov-nike njegove
izveli", tj. da biste iz njega izveli njegove poglavare i
mo}nike, pa da onda Musa i vi upravljate dràvom.
"Zapamtit }ete vi" {ta }u uraditi sa vama! Zatim tu
svoju prijetnju on obja{njava: "Izodsijecat }u vam,
sigurno, ruke va{e i noge va{e unakrst." To
zna~i da }e ~ovjeku odsje}i desnu nogu i lijevu ruku ili
obratno. "...a onda }u vas sve razapeti!" A u
drugom ajetu jo{ dodaje: "...po stablima palmi"
(20:71) odnosno na stablima palmi.
Ibn-Abbas kaè: "Faraon je bio prvi koji je
razapinjao ljude i unakrst im odsijecao ruke i noge." A
~arobnjaci su rekli: "Mi }emo se, doista,
Gospodaru na{em vratiti!", tj. mi smo se uvjerili
da }emo se Njemu vratiti, a Njegova je kazna è{}a
od tvoje. Zato }emo se danas strpjeti na tvojoj, kako
bismo se spasili Allahove kazne. Zbog toga su oni
rekli:
"Gospodaru na{, daj nam snage da izdrìmo i
u~ini da kao vjernici umremo!", tj. daj nam da svi
ustrajemo na Tvojoj vjeri i usmrti nas kao sljedbenike
Tvoga poslanika Musaa, a.s. A Faraonu su rekli:
"Pa ~ini {to ho}e{; to moè{ u~initi samo u
ìvotu na ovom svijetu! Mi vjerujemo u Gos-
podara na{eg, da bi nam grijehe na{e
oprostio i vrad`bine na koje si nas ti
primorao. A Allah bolje nagra|u e i ka`njava
trajnije. Onoga koji pred Gospodara svoga
kao nevjernik izi|e ~eka Dèhennem, u njemu
ne}e ni umrijeti ni ìvjeti; a one koji pred
Njega izi|u kao vjernici, a koji su dobra djela
~inili - njih sve ~ekaju visoki stepeni." (20:72-
75) Tako su oni na po~etku toga dana bili ~arobnjaci,
a na njegovom kraju - bezgrje{ni {ehidi.

496

A glave{ine naroda Faraonovog reko{e: "Zar
}e{ ostaviti Musaa i narod njegov da nered u
zemlji pravi i da tebe i boànstva tvoja
napusti?" On re~e: "Ubijat }emo mu{ku djecu
njihovu, a ènsku }emo im ostavljati u ìvotu;
mi, uistinu, vladamo nad njima." /127/
Musa re~e narodu svome: "Molite Allaha da
vam pomogne i budite strpljivi, zemlja je
Allahova, On je daje u naslije|e kome On ho}e
od robova Svojih; a lijep ishod }e biti za one
koji se budu Allaha bojali." /128/

"Zlostavljani smo" - reko{e oni - "prije nego
{to si nam do{ao, a i nakon {to si nam do{ao!"
A Musa re~e: "Mo`da }e Gospodar va{
neprijatelja va{eg uni{titi, a vas nasljednicima
na Zemlji u~initi, da bi vidio kako }ete
postupiti." /129/

Ovdje Uzvi{eni govori o tome kako se Faraon sa
svojim narodom dogovarao protiv Musaa, a.s., i
njegovog naroda, te kako su se spremali ispoljiti
mr`nju protiv njih i nanijeti im zlo:
"A glave{ine naroda Faraonovog reko{e", tj.
Faraonu: "zar }e{ ostaviti Musaa i narod
njegov", tj. zar }e{ ih pustiti da ~ine nered me|u
tvojim podanicima i da ih pozivaju oboàvanju
njihovog Gospodara, a ne tebe? Zato su oni rekli:
"...i da tebe i boànstva tvoja napusti?" Es-
Suddi kaè: "Prema rije~ima Ibn-Abbasa, kada bi oni
ugledali neku lijepu kravu, Faraon bi naredio da je
oboàvaju i to su im bila boànstva. Zato im je
Samirija izlio tele koje je davalo glas kao da mu~e.
Dakle, ove rije~i zna~e: Zar }e{ pustiti njega i njegov
narod da ti prave nered me|u podanicima, a on je
ve} napustio oboàvanje tebe i tvojih boànstava? Na
to pitanje Faraon im je odgovorio: Ubijat }emo im
mu{ku djecu, a ènsku }emo im ostavljati u ìvotu!
On je njih tako ka`njavao i prije ro|enja Musaa, a.s., iz
straha od njegovog ro|enja. Me|utim, su|eno je bilo
suprotno Faraonovoj èlji. Sli~no mu se desilo kada je
htio poniziti sinove Israilove i pobijediti ih: Allah je njih
pomogao, a njega ponizio i pobijedio, te potopio i
njega i njegovu vojsku. Nakon {to je Faraon isplanirao
nanijeti zlo sinovima Israilovim,
Musa re~e narodu svome: Molite Allaha da
vam pomogne i budite strpljivi, te im obe}a da
}e njima zemlja pripasti, slijede}im rije~ima:
zemlja je Allahova, On je daje u naslije|e
kome On ho}e od robova Svojih; a lijep ishod
}e biti za one koji se budu Allaha bojali. -
Zlostavljani smo - reko{e oni - prije nego {to si nam
do{ao, a i nakon {to si nam do{ao!, tj. i prije a i nakon
tvoga dolaska zlostavljani smo, o Musa, kao {to si i
sam vidio. A on, skre}u}i im pa`nju na njihovo
tada{nje stanje i na ono koje }e nakon toga uslijediti,
re~e: Mo`da }e Gospodar va{ neprijatelja
va{eg uni{titi." Na taj na~in on ih je poticao da
budu ustrajni u zahvaljivanju Allahu kada im do|u
blagodati, a nestanu patnje.

"I Mi smo kaznili Faraonov narod gladnim
godinama i nerodicom, da bi se opametili."
/130/
"I kad bi im bilo dobro, oni bi govorili: Ovo
smo zasluìli, a kad bi ih sna{la kakva nevolja,
tu nevolju bi pripisali Musau i onima koji su s
njim vjerovali. Ali ne! Njihova je nevolja od
Allaha bila, samo {to ve}ina njih nije znala!"
/131/

Allah Uzvi{eni kaè: "I Mi smo kaznili Faraonov
narod", tj. stavili smo ih na ku{nju "...gladnim
godinama": to su bile godine gladi jer je bilo malo
usjeva "...i nerodicom", tako da bi, naprimjer,
palma dala samo jedan plod, "...da bi se opametili.
I kad bi im bilo dobro", tj. kada bi ìvjeli u izobilju i
sa nafakom, "...oni bi govorili: Ovo smo
zasluìli", tj. ovo je na{e jer ga i zasluùjemo, "...a
kad bi ih sna{la kakva nevolja", tj. su{a i
neplodnost,
"Musau i onima koji su s njim vjerovali tu
nevolju bi pripisali", tj. rekli bi da su oni i njihova
vjera uzrok tome.
Ali ne! Njihova je nevolja od Allaha bila", tj.
Allah im Uzvi{eni je odre|ivao belaje i oni su im od
Njega dolazili,
"...samo {to ve}ina njih nije znala!"

I govorili su: "Kakav god da nam dokaz
donese{ da nas njime op~ara{, mi ti ne}emo
vjerovati!" /132/
"Zato smo Mi na njih slali i poplave i
skakavce, i krpelje, i àbe, i krv - sve jasna
,
497
znamenja, ali su se oni oholili, narod
zlikova~ki su bili." /133/
"I kad bi ih zadesila nevolja, govorili bi: O
Musa, moli se za nas Gospodaru svome -
onako kako ti je On naredio: ako nas
oslobodi{ nevolje, mi }emo zaista vjerovati i s
tobom sinove Israilove sigurno poslati." /134/
"I po{to bismo ih nevolje oslobodili - do
vremena do kog im je bilo odre|eno da je
podnose - oni bi, odjednom, obe}anje
prekr{ili." /135/

Ovdje Allah Uzvi{eni govori o pobuni, prkosu i
protivljenju Faraonovog naroda istini, te o njihovoj
ustrajnosti na neistini. Tako oni kaù:
"Kakav god da nam dokaz donese{ da nas
njime op~ara{, mi ti ne}emo vjerovati!",
odnosno: kakav god nam znak, dokaz i argument
donese{, mi ga ne}emo od tebe prihvatiti i odbacit
}emo ga, a tako|er ne}emo povjerovati ni u tebe ni u
ono {to ti objavljuje{! Zatim Allah Uzvi{eni kaè:
"Zato smo Mi na njih slali i poplave"; Ibn-Abbas
kaè: "To su bile obilne padavine koje su potapale i
uni{tavale usjeve i plodove." "...i skakavce."
Poznato je {ta su skakavci, a dozvoljeni su za jelo na
osnovu hadisa koji navode El-Buhari i Muslim u svojim
Sahihima. Ebu-Jafur je rekao: Pitao sam Abdullaha
ibn Ebi-Evfa o skakavcima, pa mi je rekao:/313/
"U~estvovali smo sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., u
sedam bitki u kojima smo jeli skakavce." A E{-[afii,
Ahmed i Ibn-
-Madè prenose od Abdur-Rahmana ibn Zejda ibn
Eslema, on od svoga oca, a on od Ibn-Omera, da je
Poslanik, s.a.v.s., rekao:/314/"Dozvoljeno nam je
dvoje uginulih: ribe i skakavci, i dvije krvi: jetra i
slezena." Pored toga, Ibn Madè prenosi od Enesa i
Dàbira, a oni od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., /315/
da bi on, kada bi u~io dovu protiv skakavaca, govorio:
"Allahu moj, uni{ti njihove odrasle, a pobij njihove
mlade! Uni{ti njihova jaja{ca i iskorijeni ih, a njihova
usta odvrati od na{e opskrbe i nafake - Ti si Onaj Koji
~uje dovu!" Na to ga Dàbir upita: "Allahov Poslani~e,
zar u~i{ dovu protiv jedne od Allahovih vojski, da je
potpuno nestane?" A on mu odgovori: "To je poput
ribe kada kihne u more." Dakle, skakavci su Allahova
vojska koju je On poslao na Faraona i njegov narod,
pa su oni jeli ~ak i èljezne ~avle na njihovim vratima,
pa bi im se njihovi stanovi i ku}e ru{ili. Pored toga, jeli
su im i drve}e, plodove i usjeve.
"...i krpelje". Allah je protiv njih poslao i krpelje.
Ibn-Ishak ibn Jesar, Allah mu se smilovao, kaè: "ûo
sam da je Musau, a.s., nare|eno da ode do jedne
dine i udari po njoj svojim {tapom. On je oti{ao do
jedne veoma velike dine i udario {tapom po njoj, pa
su na njih krpelji navalili u tolikom broju da su im
preplavili i ku}e i hranu, pa oni nisu mogli ni spavati
niti se smiriti.
"...i àbe". Zatim je Allah na njih poslao àbe,
koje su tako|er preplavile njihove ku}e, hranu i
posude, tako da bi - ko god bi uzeo neku odje}u ili
hranu - na{ao u njoj puno àba. [tavi{e, kada bi neko
od njih po~eo govoriti, àba bi mu sko~ila u usta.
"i krv". Zatim je Allah poslao na njih krv, pa se
sva voda Faraonovog naroda pretvorila u krv. Odakle
god bi uzimali vodu, bilo iz bunara, rijeke ili neke
posude, ona bi se pretvarala u pravu krv.
"...sve jasna znamenja", tj. Allah im je poslao
sve te o~ite znakove da bi povjerovali, ali to oni nisu
u~inili. Kada god bi im do{ao neki od tih znakova, oni
bi potr~ali Musau, govore}i: "îni dovu svome
Gospodaru da ovo otkloni od nas, pa }emo ti
vjerovati i poslat }emo s tobom Israeli}ane." Musa bi
tada ~inio dovu svome Gospodaru, pa bi ih On
izbavio iz tog stanja. Me|utim, oni ni{ta ne bi
ispo{tovali: ne bi ni povjerovali, niti bi poslali sa njim
Israeli}ane. I tako bi ostajali u nevjerovanju i prkosu,
pa su zasluìli kaznu od Allaha Uzvi{enog. On ih je
primjereno kaznio i uni{tio potopiv{i ih, a zatim je
vjernicima dao u naslije|e svetu zemlju, zato {to su
bili saburli.

"Zato ih Mi kaznismo i u moru ih potopismo,
jer su znamenja Na{a poricali i prema njima
ravnodu{ni bili", /137/
"a potla~enom narodu dodadosmo u naslije|e
isto~ne i zapadne krajeve zeml e koju smo
blagoslovili, i lijepo obe}anje Gospodara tvoga
sinovima Israilovim bilo je ispunjeno - zato {to
su trpjeli, a sa zemljom sravnismo ono {to su
Faraon i narod njegov sagradili i ono {to su
podigli." /137/

j

Ovdje Uzvi{eni govori da je On, nakon {to su se
oni uporno protivili i bunili i pored mnogobrojnih
znakova koji su im kao isku{enje dolazili jedan iza
drugog, njih kaznio potopiv{i ih u moru. To je more
Musa rastavio, pa su Israeli}ani sa njim pro{li kroz
njega. Zatim je Faraon, slijede}i ih sa svojom vojskom,
u{ao u procjep u njemu. I kada su svi oni u njega u{li,
more se obru{ilo na njih, pa su svi do posljednjeg
potopljeni, zato {to su poricali Allahove znakove.
Zatim Uzvi{eni govori da je narodu koji je bio
potla~en, tj. Israeli}anima, dao u naslije|e i isto~ne i
zapadne krajeve zemlje. U tom smislu Uzvi{eni
tako|er kaè:
498
"A Mi smo htjeli da one koji su na Zemlji
tla~eni milo{}u obaspemo i da ih vo|ama i
nasljednicima u~inimo, i da im na Zemlji vlast
darujemo, a da Faraonu i Hamanu i vojskama
njihovim damo da doìve ba{ ono zbog ~ega
su od njih strahovali."(28:5,6)
El-Hasan el-Basri kaè da se rije~i Uzvi{enog:
"...isto~ne i zapadne krajeve zemlje koju smo
blagoslovili", odnose na [am. A o Njegovim
rije~ima:
"...i lijepo obe}anje Gospodara tvoga sinovima
Israilovim bilo je ispunjeno - zato {to su
trpjeli", Mudàhid i Ibn-Dèrir kaù: "To su obe}anje
rije~i Uzvi{enog:
A Mi smo htjeli da one koji su na Zemlji
su od njih strahovali. (28:5,6)
"...a sa zemljom sravnismo ono {to su Faraon i
narod njegov sagradili", tj. poru{ismo zdanja i
vrtove koje su Faraon i njegov narod ure|ivali.
"...i ono {to su podigli". Ibn-
Abbas i Mudàhid kaù da rije~ "podigli" zna~i:
sazidali.

I Mi sinove Israilove preko mora pre-vedosmo,
pa oni nai|o{e na narod koji se klanjao
kumirima svojim. "O Musa," - reko{e - "napravi
i ti nama boga kao {to i oni imaju bogove!" -
"Vi ste, uistinu, narod koji nema pameti!" -
re~e on." /138/
"Zaista }e biti poni{teno ono {to ovi
ispovijedaju i beskorisno }e im biti ono {to
rade." /139/

Ovdje Uzvi{eni govori o onom {to su neznalice od
Israeli}ana rekli Musau, a.s., nakon {to su pro{li kroz
more, i pored Allahovih znakova i Njegove
veli~anstvene mo}i koju su vidjeli...
"...pa oni nai|o{e", tj. do|o{e, ugleda{e
"...(na) narod koji se klanjao kumirima
svojim". Neki mufesiri kaù da su oni bili Ken'anci.
Ibn-Dèrir kaè: Taj je narod oboàvao kipove u
obliku krava, pa je to njih poslije potaklo da i oni
oboàvaju tele. Zato su oni rekli:
"O Musa, napravi i ti nama boga kao {to i oni
imaju bogove!" - "Vi ste, u stinu, narod koji
nema pameti!" - re~e on, tj. vi niste svjesni
Allahove veli~ine i mo}i, kao ni toga da se Njemu ne
smije pripisivati drug niti suparnik.
"Zaista }e biti poni{teno ono {to ovi
ispovijedaju", tj. ono }e biti uni{teno, "...i
beskorisno }e im biti ono {to rade". Imam Ebu-
Dà'fer ibn Dèrir, tuma~e}i ovaj ajet, navodi
319
:
/316/ Kafiri su imali jedno lotosovo drvo kod kojeg su
se okupljali i o koje su vje{ali svoje oru`je, a zvali su ga:
vje{aljka. A muslimani su krenuli iz Meke sa Allahovim
Poslanikom, s.a.v.s., prema Hunejnu, i on /ravija/
kaè: pa smo nai{li na jedno veliko zeleno lotosovo
drvo i rekli: "O Allahov Poslani~e, daj nam da i mi
imamo vje{aljku kao {to je i oni imaju!" On na to
odgovori: "Tako mi Onoga u îjoj je ruci moja du{a,
vi ste sada rekli kao {to je i Musaov narod rekao
Musau: Napravi i ti nama boga kao {to i oni imaju
bogove! A on im je rekao:
i
Vi ste, uistinu, narod koji nema pameti!
Zaista }e biti poni{teno ono {to ovi
rade."

On re~e: "Zar da vam, pored Allaha, traìm
drugog boga, a On vas je iznad ostalog svijeta
uzdigao?" /140/

"I po{to smo vas Mi izbavili od Faraonovih
ljudi, koji su vas neizmjerno mu~ili: mu{ku su
djecu va{u ubijali, a ènsku vam u ìvotu
ostavljali - to je bilo te{ko isku{enje
Gospodara va{eg." /141/

Ovim ih rije~ima Musa, a.s., podsje}a na blagodati
koje im je Allah ukazao: na njihovo spasavanje iz
Faraonovog ropstva, tla~enja, poniènja i bijede u
kojoj su bili, na snagu koju su poslije imali, na spas od
njihovih neprijatelja i na to {to su ih imali priliku li~no
posmatrati u momentu kada su ponièni, potopljeni i
uni{teni.
320

"Mi odredismo da ~as susreta sa Musaom
bude kad se napuni trideset no}i, i dopunismo

319
Od Ebu Vakida el-Lejsija.
320
To je ve objanjeno u ovom djelu, prilikom tumaenja 49. ajeta
sure El-Bekare.
499
ih jo{ sa deset, pa se vrijeme koje je odredio
Gospodar njegov ispuni za ~etrdeset no}i. A
Musa je bio rekao bratu svome Harunu:
Zastupaj me u narodu mome, i red pravi i ne
slijedi puteve onih koji su smutljivci! " /142/

Nabrajaju}i Svoja dobro~instva prema
Israeli}anima, Uzvi{eni govori o uputi koju su dobili
time {to se On obratio Musau, a.s., i objavio mu
Tevrat, u kojem su do u detalje sadràni njihovi
propisi i odredbe. Uzvi{eni tako navodi da je On
odredio ~as susreta sa Musaom nakon trideset no}i.
Mufesiri kaù da je on te no}i proveo u postu i
ibadetu. I kada je do{lo odre|eno vrijeme, o~istio je
zube korom jednog drveta, pa mu je Uzvi{eni naredio
da rok upotpuni sa jo{ deset dana i da on tako bude
nakon ~etrdeset dana. Ve}ina mufesira, me|u kojima
su i Ibn-Abbas i jo{ neki, misle da su tih trideset dana
bili mjesec zul-ka'de, a deset - deset dana zul-hidèta.
Prema ovom mi{ljenju, taj je rok upotpunjen na
Kurban-bajram i toga je dana Uzvi{eni razgovarao sa
Musaom, a.s. Pored toga, Allah je toga dana
upotpunio islam Muhammedu, s.a.v.s., kao {to to On
sam kaè:
"Sada sam vam vjeru va{u usavr{io i blagodat
Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan
sam da vam islam bude vjera."(5:3) Kada je
nastupio odre|eni rok i kada je Musa odlu~io da ide
na planinu Tur, on je odredio brata Haruna za svoga
zamjenika Israeli}anima, savjetuju}i ga da uspostavlja
red, a ne nered. On je to uradio da bi ga podsjetio, a i
bez toga, Harun, a.s., plemeniti je i po{tovani poslanik
kod Allaha i on je ugledan i ~astan - neka je Allahov
blagoslov na na{eg Poslanika, na Haruna i na sve
ostale poslanike.

I kad Nam Musa do|e u odre|eno vrijeme, i
kada mu Gospodar njegov progovori, on re~e:
"Gospodaru moj, ukaì mi se da Te vidim!"
"Ne}e{ Me vidjeti" - re~e - "ali pogledaj u ono
brdo, pa ako ono ostane na svome mjestu,
vidjet }e{ Me!" I kad se Gospodar njegov
onom brdu otkri, On ga sa zemljom sravni, a
Musa se onesvije{}en strovali. îm se osvijesti,
re~e: "Hvaljen neka si! Kajem Ti se, ja sam
vjernik prvi!" /143/

Ovdje Uzvi{eni govori kako je Musa, a.s., kada je
do{ao Allahu Uzvi{enom u odre|eno vrijeme i nakon
{to mu se On obratio, zatraìo od Allaha Uzvi{enog
da Ga vidi, rekav{i: "Gospodaru moj, ukaì mi se
da Te vidim!" "Ne moè{ Me vidjeti" - re~e.
Ova negacija "Ne}e{", predstavljala je problem
mnogoj ulemi, jer ona obi~no negira sve budu}e
vrijeme. Zato mu'tezilije, uzimaju}i ovo za dokaz,
nije~u vi|enje Allaha Uzvi{enog i na ovom svijetu i na
ahiretu, {to je najslabije mi{ljenje. Ispravan stav jeste
da se ova negacija odnosi samo na ovaj svijet, jer
postoje kategori~ki dokazi da }e vjernici vidjeti Allaha
na ahiretu. Njih }emo iznijeti prilikom tuma~enja rije~i
Uzvi{enog:
"Toga dana }e neka lica blistava biti, u
Gospodara svoga }e gledati."(75:22,23) U
prethodnim knjigama /objavama/ stoji da je Allah
Uzvi{eni rekao Musau, a.s.: "O Musa, {to god Me ìvo
vidi umrijet }e, a {to Me god neìvo vidi sru{it }e se."
Zato Uzvi{eni kaè:
"I kad se Gospodar njegov onom brdu otkri,
On ga sa zemljom sravni, a Musa se
onesvije{}en stro-vali." Ibn-Dèrir navodi od
Enesa: /317/ "Allahov Poslanik, s.a.v.s., prou~io je:
I kad se Gospodar njegov onom brdu otkri, On ga
sa zemljom sravni, pa je stavio palac pri vrhu malog
prsta
321
i rekao: I brdo se sru{i. Na to Hamid upita
Sabita: Je li ba{ tako rekao? A Sabit potap{a Hamida
po grudima i re~e: Tako su rekli i Allahov Poslanik,
s.a.v.s., i Enes, pa ho}u li to ja sakrivati?" Ovaj hadis
ovako navodi i imam Ahmed, a i Et-Tirmizi, koji za
njega kaè: "Ovaj je hadis hasen sahih garib i nama je
poznato da ga samo Hammad prenosi." El-Hakim ga
tako|er navodi i kaè: On je sahih i ispunjava
Muslimove uvjete, iako ga ne navode ni El-Buhari ni
Muslim. Pored toga, prenosi ga i Ebu-Muhammed el-
Hasan ibn Alijj el-Hilal i kaè: "Lanac mu je prenosilaca
vjerodostojan i tu nema nikakve mahane." "On ga sa
zemljom sravni", tj. pretvori ga u pra{inu.
"...a Musa se onesvije{}en strovali". Jedni
kaù da je pao onesvije{}en, a drugi - mrtav. Prvi je
stav ispravan, jer Uzvi{eni kaè:
"îm se osvijesti", a osvje{}ivanje se moè desiti
samo iz nesvijesti.
...re~e: "Slavljen neka si!", iskazuju}i uvjerenje
da Ga niko ne moè na dunjaluku vidjeti a da ne
umre. " Kajem Ti se", zato {to sam traìo da Te
vidim.
"...ja sam vjernik prvi!" Ibn-
Abbas kaè: tj. prvi vjernik me|u Israeli}anima. A
Ebul-Alije kaè: "I prije njega bilo je vjernika, ali on
ovim kaè: Ja sam prvi koji je povjerovao da Te niko
od Tvojih stvorenja ne}e vidjeti prije Kijametskog
dana."

321
Time je htio rei da se On samo malo ukazao brdu. /prim. prev./

500

"O Musa" - re~e On - "Ja sam tebe odlikovao
nad ostalim svijetom poslanstvom Svojim i
govorom Svojim. Ono {to ti dajem uzmi i
zahvalan budi!" /144/
"I Mi mu na plo~ama napisasmo pouku za sve,
i obja{njenje za sva{ta. Primi ih svojski, a
narodu svom zapovjedi da se pridràva onoga
{to je u njima ljep{e! A pokazat }u vam i
zemlju grje{nika." /145/

Ovdje Uzvi{eni govori o tome kako je On rekao
Musau da ga je Svojim poslanstvom i govorom oda-
brao iznad svih ljudi u njegovo doba. Nema sumnje
da je Muhammed, s.a.v.s., najodabraniji Ademov
potomak me|u svim ljudima. Zato i jeste Allah
Uzvi{eni ba{ njega odredio da bude pe~at svih
poslanika i vjerovjesnika. Nakon njega po vrijednosti i
~asti jeste Ibrahim, a.s., a iza njega je Musa ibn Imran,
Allahov sugovornik, a.s. Zato mu je Allah Uzvi{eni
rekao: "Ono {to ti dajem uzmi", tj. Moje rije~i i
govor "...i zahvalan budi!" na tome i nemoj traìti
ono {to ne moè{ podnijeti. Zatim Uzvi{eni govori da
mu je On na tim plo~ama napisao savjete i
obja{njenje za sve, te da mu je detaljno napisao
propise koji odre|uju {ta je dozvoljeno a {ta
zabranjeno. Te su plo~e sadràvale Tevrat, o kome
"I Mi smo Musau Knjigu dali, nakon {to smo
drevne narode uni{tili, da bude svjetlo ljudi-
ma." (28:43)
Zatim Uzvi{eni kaè: "Primi ih svojski", tj. s
odlu~no{}u na pokornost
"...a narodu svom zapovjedi da se pridràva
onoga {to je u njima ljep{e!", odnosno onoga {to
je teè u njima.
"A pokazat }u vam i zemlju grje{nika", tj.:
vidjet }ete kako }e skon~ati oni koji napuste
pokornost Meni i koji se Meni suprotstave. Vidjet }ete
kako oni idu svojoj propasti i uni{tenju.

"Odvratit }u od znamenja Svojih one koji se
bez ikakva osnova na Zemlji ohole I kakav
god dokaz oni vide, ne}e ga vjerovati; ako
vide pravi put - ne}e ga kao put prihvatiti, a
ako vide stranputicu - kao put }e je prihvatiti.
To zato {to dokaze Na{e pori~u i {to su prema
njima ravnodu{ni." /146/
.
"A onima koji pori~u dokaze Na{e i susret na
onom svijetu, bit }e poni{tena djela njihova.
Zar }e biti druk~ije ka`njeni nego kako su
radili?" /147/

Uzvi{eni kaè:
"Odvratit }u od znamenja Svojih one koji se
bez ikakva osnova na Zemlji ohole", tj. Ja ne}u
dozvoliti srcima onih koji Meni nisu pokorni i onih koji
se bespravno uzdiù iznad drugih ljudi, da razumiju
argumente i dokaze koji ukazuju na Moju veli~inu,
Moj [erijat i Moje propise. Odnosno, Allah ih je
ponizio dav{i im neznanje, zato {to su se nepravedno
uzoholili. Sli~no tome, Uzvi{eni kaè:
"I zape~atit }emo srca njihova i o~i njihove -
kao {to ni prije nisu vjerovali." (6:110) Jedan od
na{ih dobrih prethodnika rekao je: Znanje ne}e
posti}i ni srame`ljiv ni ohol ~ovjek. Zatim Uzvi{eni
kaè: "I kakav god dokaz oni vide ne}e ga
vjerovati"; {to je sli~no Njegovim rije~ima:
dokazi, sve dok ne doìve patnju nesnosnu."
(10:96,97) Zatim Uzvi{eni kaè:
"...ako vide pravi put - ne}e ga kao put
prihvatiti", tj. ako im se pojavi put spasa - ne}e da
idu njime, a ako im se pojavi put zablude i propasti -
i}i }e njime. Zatim Uzvi{eni navodi razlog njihovog
dolaska u takvo stanje, rije~ima: "To zato {to
dokaze Na{e pori~u", tj. zato {to ih njihova srca
pori~u, "...i {to su prema njima ravnodu{ni", tj.
ne rade prema njima.
"A onima koji pori~u dokaze Na{e i susret
na onom svijetu, bit }e poni{tena djela
njihova", tj. ko od njih tako radi i ostane takav do
smrti, njegova }e djela biti poni{tena.
"Zar }e biti druk~ije ka`njeni nego kako su
radili?", tj. Mi }emo im suditi prema njihovim
djelima koja urade: ako budu dobra - nagradit }emo
ih; a ako budu lo{a kaznit }emo ih - odnosno, dobit
}e ono {to zasluè.
501

"I narod Musaov, poslije odlaska njegova,
prihvati od nakita svoga kip teleta koje je
rikalo. Zar nisu vidjeli da im ono ne govori i
da ih putem pravim ne vodi? Oni ga
prihvati{e i prema sebi se ogrije{i{e." /148/
"I po{to se poslije gorko pokaja{e i uvidje{e da
su zabludjeli, oni reko{e Ako se Gospodar na{
na nas ne saàli i ako nam ne oprosti, doista
}emo biti izgubljeni." /149 /
:

Ovdje Uzvi{eni govori o Israeli}anima koji su
zalutali zato {to su oboàvali tele. To im je tele od
njihovog nakita napravio Samirija, pa je onda u njega
ubacio {aku suhe zemlje koju je zahvatio od traga
Dìbrilovog, a.s., konja, te je ono po~elo rikati kao
krava. To se desilo nakon {to je Musa oti{ao na
razgovor sa Allahom, pa ga je Allah Uzvi{eni
obavijestio o tome dok je on jo{ bio na planini Tur. O
tome Uzvi{eni kaè:
"Mi smo narod tvoj poslije tvog odlaska u
isku{enje doveli" - re~e On - "njega je zaveo
Samirija." (20:85) Kaè se da su oni, kada bi tele
rikalo, plesali oko njega
322
i govorili: Ovo je va{ bog i
Musaov bog. Tako su oni bili njime isku{ani. Allah
Uzvi{eni kaè:
"Zar oni nisu vidjeli da im ono ni rije~i ne
odgovara i da od njih ne moè nikakvu
nevolju otkloniti niti im ikakvu korist
pribaviti?"( 20: 89) A u ovom ~asnom ajetu On
kaè: "Zar nisu vidjeli da im ono ne govori i da
ih putem pravim ne vodi?" Uzvi{eni ovim
rije~ima osu|uje njihovu zabludu sa teletom i njihov
zaborav na Stvoritelja nebesa i Zemlje. Pored Njega,
po~eli su oboàvati kip teleta koje je rikalo, ali koje nije
govorilo, niti ih je upu}ivalo na dobro. Me|utim,
sljepilo neznanja prekrilo im je njihovo razumijevanje.
Tako Ahmed prenosi od Ebu Ed-
Derdaa: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /318/ [ta
god da voli{, ta ljubav te zasljepljuje i zaglu{uje."
Zatim Uzvi{eni kaè: "I po{to se poslije gorko
pokaja{e", tj. zbog onoga {to su uradili,
"...i uvidje{e da su zabludjeli, oni reko{e: Ako
se Gospodar na{ na nas ne saàli i ako nam ne
oprosti, doista }emo biti izgubljeni.", tj.
uni{teni. Time su oni priznali svoj grijeh i potraìli
uto~i{te kod Allaha Uzvi{enog.

322
Kae se da halke plesa, koje izvode dananji derviki redovi a
nazivaju ih halkama zikra - uzvien neka je zikr na Allaha od toga -
potiu od plesanja Israeliana oko njihovog teleta! Pa razmisli o
tome!

A kad se Musa srdit i àlostan narodu svome
vrati, povika: "Kako ste tako ru`no poslije
odlaska moga postupili! Jeste li ubrzali
nare|enje Gospodara svoga?" - i plo~e baci, i
brata svoga za kosu dohvati i po~e ga vu}i
sebi. "O sine majke moje" - re~e Harun -
"narod nije nimalo do mene drào i umalo me
nije ubio; nemoj da mi se svete du{mani i ne
smatraj mene jednim od onih koji su se prema
sebi ogrije{ili." /150/
"Gospodaru moj" - zamoli Musa - "oprosti
meni i bratu mome i u~ini da budemo pod
okriljem Tvoje milosti, Ti si od milostivih
najmilostiviji!" /151/

Uzvi{eni ovdje govori kako Musa, a.s., nakon {to
se krajnje srdit vrati s razgovora sa svojim
Gospodarom Uzvi{enim svome narodu,
...povika: "Kako ste tako ru`no poslije odlaska
moga postupili!", tj. ru`no li je to {to ste uradili u
mom odsustvu! "Jeste li ubrzali nare|enje
Gospodara svoga?", tj. Allah je Taj Koji je odredio
da budem odsutan i da se zadrìm.
"...i plo~e baci, i brata svoga za kosu
dohvati i po~e ga vu}i sebi", tj. on je plo~e bacio
zato {to je bio srdit na svoj narod. Taj je njegov
postupak potvrda hadisu: /319/ "Nije isto ~uti i -
vidjeti!" Zatim je uzeo brata za glavu i po~eo ga vu}i
sebi, boje}i se da on nije uloìo dovoljno truda da ih
odvrati od zla. O tome Uzvi{eni u drugom ajetu kaè:
"O Harune" - povika Musa - "{ta te je sprije~ilo,
kad si ih vidio da su zalutali, da za mnom nisi
po{ao? Zar nisi nare|enje moje poslu{ao?" "O
sine majke moje" - re~e Harun - "ne hvataj me
za bradu i za kosu moju! Ja sam se pla{io da ti
ne rekne{: Razdor si me|u sinovima Israilovim
posijao i nisi postupio onako kako sam ti
rekao." (20:92-94) A ovdje Harun odgovara:
"O sine majke moje, narod nije nimalo do
mene drào i umalo me nije ubio; nemoj da
mi se svete du{mani i ne smatraj mene jednim
od onih koji su se prema sebi ogrije{ili", tj.
nemoj me me|u njih svrstavati i sa njima me
poistovje}ivati. On ga je nazvao sinom svoje majke da
502
bi ga raznjeìo i odobrovoljio, a on mu i jeste ro|eni
brat, od jednog oca i majke. I kada se Musa, a.s.,
uvjeri da Harun, a.s., nije kriv,
"Gospodaru moj" - zamoli Musa - "oprosti
meni i bratu mome i u~ini da budemo pod
okriljem Tvoje milosti, Ti si od milostivih
najmilostiviji!" Ibn Ebi-Hatim navodi od Ibn-
Abbasa: Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /320/
"Neka Allah ukaè Svoju milost Musau! Nije isto vidjeti
i - ~uti. Kada ga je Njegov Gospodar Uzvi{eni
obavijestio da je njegov narod nakon njega pao u
isku{enje, on nije bacio plo~e. Me|utim, kada ih je
ugledao i svojim o~ima ih vidio, onda je bacio plo~e."

"One koji su tele prihvatili sti}i }e doista
kazna Gospodara njihova i poniènje jo{ na
ovom svijetu; tako Mi ka`njavamo one koji
kuju laì." /152/
"A onima koji hr|ava djela rade, pa se poslije
pokaju i vjernici postanu, Gospodar tvoj }e,
poslije toga, sigurno oprostiti i milostiv biti."
/153/

l

Kazna Allaha Uzvi{enog koja ih je zadesila sastojala
se u tome {to im On nije htio primiti pokajanje sve
dok jedni druge nisu poubijali, kao {to je to ve}
navedeno u suri El-Bekare.
323
A {to se ti~e poniènja,
Allah im je nakon tog postupka dao poniènje i bijedu
i na ovom svijetu.
"...tako Mi ka`njavamo one koji kuju laì",
tj. tako Mi ka`njavamo svakog onog ko izmi{lja
novotarije: jad njegove novotarije i skretanja sa
pravog puta prenosi se iz njegovog srca kao teret na
njegova ple}a. Zatim Uzvi{eni upu}uje Svoje robove i
skre}e im pa`nju na to da On prima njihovo
pokajanje od svih grijeha, pa ~ak i od nevjerovanja,
{irka i dvoli~nja{tva. On to izraàva slijede}im rije~ima:
"A onima koji hr|ava dje a rade, pa se poslije
pokaju i vjernici postanu, Gospodar tvoj }e,
poslije toga", tj. nakon takvog postupka, "sigurno
oprostiti i milostiv biti."

"I kada minu srd`ba Musaa, on uze plo~e na
kojima je bilo ispisano uputstvo na pravi put i
milost za one koji se Gospodara svoga boje."
/154/

323
Pogledaj tumaenje 54. ajeta sure El-Bekare.

Uzvi{eni kaè: "I kada minu", tj kada se sti{a,
"srd`ba Musaa", tj. ljutnja na njegov narod, "on
uze plo~e", tj. plo~e koje je bacio zato {to se radi
Allaha puno rasrdio na svoj narod zbog oboàvanja
teleta,
"...na kojima je bilo ispisano uputstvo na pravi
put i milost za one koji se Gospodara svoga
boje." Mnogi mufesiri kaù da su se one razbile kada
ih je bacio, pa ih je onda ponovo sakupio. Jer, kako
neki prethodni alimi kaù: Zatim je on u njima na{ao
uputu i milost. A {to se ti~e jasnog dokaza da su se
one razbile kada ih je bacio, iako su od dènetske
supstance, Uzvi{eni kaè da je on, uzev{i ih nakon {to
ih je bio bacio, na{ao u njima
"...uputstvo na pravi put i milost za one koji se
Gospodara svoga boje."

I Musa odabra iz naroda svoga sedamdeset
ljudi da u odre|eno vrijeme stanu pred Nas. A
kad ih zadesi potres, on re~e: "Gospodaru
moj, da si htio, mogao si njih i mene uni{titi
jo{ prije. Zar da nas uni{ti{ zbog onoga {to su
uradili bezumnici na{i? To je samo isku{enje
Tvoje kojim Ti, koga ho}e{, u zabludu stavlja{,
a kome ho}e{, na pravi put ukazuje{; Ti si
Gospodar na{, pa nam oprosti i smiluj nam se!
A Ti si najbolji Oprostitelj!" /155/
"I dosudi nam dobro na ovom svijetu, i na
onom svijetu - mi se, uistinu, vra}amo Tebi!" -
"Kaznom Svojom Ja ka`njavam koga ho}u" -
re~e On - "a milost Moja obuhvata sve; dat }u
je onima koji se budu grijeha klonili i zekat
davali, i onima koji u dokaze Na{e budu
vjerovali." /156/

503
Allah Uzvi{eni naredio je Musau, a.s., da iz svoga
naroda izabere sedamdeset ljudi. On ih je odabrao
izme|u najboljih Israeli}ana i rekao im: "Oti|ite
Allahu, pokajte Mu se za oboàvanje teleta i zamolite
Ga da primi pokajanje i od va{ih sunarodnika koji
ostanu iza vas. Pri tome postite i ~isto drìte i svoja
tijela i odje}u." Zatim je on sa njima oti{ao do Sinajske
gore u vrijeme koje mu je njegov Gospodar odredio -
a i ina~e on Mu je dolazio samo sa Njegovom
dozvolom. Kada su uradili ono {to je on od njih traìo
i kada su krenuli da se sretnu sa svojim Gospodarom,
oni reko{e Musau, a.s.: "Zatraì da i mi ~ujemo govor
na{eg Gospodara!" On im odgovori: "Ho}u." I kada se
Musa pribliì brdu, na to se brdo spusti jedan stup od
oblaka, koji ga cijelog prekri. Musa se jo{ vi{e pribliì,
u|e u oblak i re~e svojim sunarodnicima: "Primaknite
se!" Oni se primaknu, u|u u oblak i padnu na sed`du,
tako da su ~uli Uzvi{enog kako se obra}a Musau,
nare|uje mu i zabranjuje: Radi ovo, a nemoj ovo!
Kada je On zavr{io razgovor sa Musaom i kada je
oblak oti{ao od Musaa, on im pri|e, a oni mu reko{e:
"Mi ti ne}emo vjerovati dok Allaha ne
vidimo!"(2:55)
"Zato ih je munja o{inula" (4: 153) pa su svi
pomrli, a Musa se tada po~e obra}ati svome
Gospodaru, moliti Ga i upu}ivati Mu rije~i:
"Gospodaru moj, da si htio, mogao si njih i
mene uni{titi jo{ prije. Zar da nas uni{ti{ zbog
onoga {to su uradili bezumnici na{i? To je
samo isku{enje Tvoje kojim Ti, koga ho}e{, u
zabludi ostavlja{, a kome ho}e{, na pravi put
ukazuje{." Rije~i Musaove, koje Uzvi{eni prenosi:
"Zar da nas uni{ti{ zbog onoga {to su uradili
bezumnici na{i?", zna~e: Zar }e{ uni{titi ove ljude
zato {to su bezumnici od nas oboàvali tele? Ibn-
Abbas, Katade i Ibn-Dèrir kaù: "Njih je potres
zadesio zato {to nisu sprije~ili svoj narod da ne
oboàvaju tele, niti su se odvojili od njih."
"Zar da nas uni{ti{ zbog onoga {to su uradili
bezumnici na{i?" Zatim on kaè: "To je samo
isku{enje Tvoje", tj. ispitivanje, ku{nja i proba. Tako
kaù: Ibn-Abbas, Se'id ibn Dùbejr i nemali broj alima
iz prvih a i iz kasnijih generacija, i te rije~i nemaju
drugog zna~enja. On je time rekao: Nare|enje
pripada samo Tebi, odredba pripada samo Tebi, Ti si
Stvoritelj i Naredbodavac.
"Ti si Gospodar na{, pa nam oprosti i smiluj
nam se, jer Ti pra{ta{ najvi{e." Oprostiti zna~i
prekriti grijeh i ne kazniti zbog njega. A kada se uz
oprost zatraì i milost, time se èli da se ubudu}e ne
napravi isti grijeh.
"... Ti si najbolji Oprostitlj", odnosno, samo Ti
moè{ grijehe oprostiti.
onom svijetu." Prethodni dio ove dove bio je radi
za{tite od grijeha, a ovaj dio:
onom svijetu" jeste radi ostvarenja cilja, a njime se
ho}e re}i: Odredi i propi{i nam dobro i na ovom i na
onom svijetu. A {to se ti~e dobra (el-hasene), ono je
ve} obja{njeno u suri El-Bekare
324
"...mi se, uistinu,
vra}amo Tebi!", tj. kajemo se, obra}amo se i
vra}amo se Tebi.
325
"Kaznom Svojom Ja ka`njavam koga ho}u" -
re~e On - "a milost Moja obuhvata sve", tj. Ja
radim ono {to Ja ho}u i Ja odre|ujem ono {to Ja ho}u,
a sve to radim pravedno i mudro - neka je slavljen i
uzvi{en, nema boga osim Njega.
"...a milost Moja obuh-vata sve", tj. ona je velika
i sveobuhvatna, kao {to nam Uzvi{eni prenosi rije~i
nosioca Ar{a i onih oko njega: "Gospodaru na{, Ti
sve obuhvata{ milo{}u i znanjem." (40: 7)
Imam Ahmed navodi od Selmana, da je Poslanik,
s.a.v.s., rekao: /321/ "Allah ima stotinu milosti. Samo
sa jednom od njih stvorenja su me|usobno samilosna
i ìvotinje osje}aju samilost prema svojim mladim, a
devedeset devet milosti On je ostavio za Kijametski
dan." Ovaj hadis navodi i Muslim. Rije~i Uzvi{enog:
"...dat }u je onima koji se budu grijeha
klonili", zna~e: Obavezat }u se da Moja milost, kao
Moj dar i dobro~instvo, pripadne njima, "...onima
koji se budu grijeha klonili", tj. {irka i ostalih
velikih grijeha.
"...i zekat davali". Jedni kaù da se ovim misli
na ~i{}enje du{a, a drugi na zekat na imetke. Mogu}e
je ipak da se ovo odnosi na oboje, jer je ovaj ajet
objavljen u Meki.
"...i onima koji u dokaze Na{e budu
vjerovali", tj. budu ih potvr|ivali.

"...onima koji }e slijediti Poslanika,
vjerovjesnika, koji ne}e znati ni ~itati ni pisati,
kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indìlu,
zapisana nalaze, koji }e od njih tra` ti da ~ine
dobra djela, a od odvratnih odvra}ati ih, koji
}e im lijepa jela dozvoliti, a ru`na im za
braniti, koji }e ih tereta i te{ko}a koje su oni
imali osloboditi. Zato }e oni koji u njega budu
vjerovali, koji ga budu podràvali i pomagali i
i
-

324
Pogledaj tumaenje 201. ajeta sure El-Bekare.
325
Zatim ih je Allah ponovo oivio. Za to imamo dokaz u rijeima
Uzvienog: "Zatim smo vas, poslije smrti vae, oivili da biste
zahvalni bili." (2:56)
504
svjetlo po njemu poslano slijedili - posti}i ono
{to budu èljeli." /157/

"...onima koji }e slijediti Poslanika, vjero-
vjesnika, koji ne}e znati ni ~itati ni pisati,
kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indìlu, za-
pisana nalaze..." Ovo je opis Muhammeda, s.a.v.s.,
u knjigama prethodnih poslanika, koji su svojim
narodima navijestili njegovo poslanstvo i naredili im
da ga slijede. Njegov se opis i danas nalazi u njihovim
knjigama, a poznat je njihovim u~enjacima i
sve}enicima. U tom smislu imam Ahmed navodi od
Ebu-Sahra el-Ukajlija: Jedan mi je beduin pri~ao: /322/
"Jednom sam, za ìvota Allahovog Poslanika, s.a.v.s.,
dotjerao u Medinu /devu/ muzaru. I kada sam je
prodao, rekoh: Sigurno }u poku{ati sresti tog ~ovjeka i
~uti ne{to od njega! Zatim sam nai{ao na njega - i{ao
je sa Ebu-Bekrom i Omerom, a on je bio izme|u njih.
Ja sam krenuo za njima i tako smo do{li do jednog
jevreja koji je ispred sebe imao otvoren Tevrat. On ga
je ~itao da bi na{ao utjehu za sebe zbog sina koji mu
je bio na samrti, a izgledao je poput najljep{eg i
najljupkijeg mladi}a. Allahov Poslanik, s.a.v.s., re~e
mu: Zaklinjem te Onim Koji je objavio Tevrat, da li si
u toj svojoj knjizi na{ao moju pojavu i opis? On mu
od mahnu glavom - da nije na{ao, ali njegov sin re~e:
Tako mi Onoga Koji je objavio Tevrat, zaista smo mi
na{li tvoju pojavu i opis u na{oj knjizi i ja vjerujem da
nema boga osim Allaha i vjerujem da si ti Allahov
poslanik! Na to Poslanik, s.a.v.s., re~e: Odvojite ovog
jevreja od va{eg brata!, zatim zamota sina u }efine i
klanja mu /dènazu-namaz/." Ovaj je hadis dobrog
stepena. U Buharijinom Sahihu od Enesa se navodi
drugi, koji ga oja~ava /{ahid/.
Ibn-Dèrir navodi od Ata'a ibn Jesara: Sreo sam
Abdullaha ibn Amra i rekao mu: "Kaì mi o opisu
Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u Tevratu", a on mi je
odgovorio: "Da! Tako mi Allaha, on je opisan u Tev-
ratu kao {to je opisan i u Kur'anu:
O Vjerovjesni~e, Mi smo te poslali kao svje-
doka i kao donosioca radosnih vijesti i kao
poslanika koji opominje (33:45), i kao za{titu
slabima. Ti si Moj rob i poslanik, tvoje ime je
Mutevekkil.
326
On ne}e biti osoran i grubog srca.
Allah ga ne}e usmrtiti sve dok preko njega ne uputi
narod koji je na krivom putu, pa da kaù: Nema
boga osim Allaha!, i dok preko njega ne izlije~i
okorjela srca, u{i koje ne ~uju i o~i koje ne vide." Ata'
zatim nastavlja: "Nakon toga sam sreo Ka'ba i upitao
ga isto pitanje. Njegov odgovor je bio potpuno isti,
samo {to je rije~i: okorjela srca, u{i koje ne ~uju i o~i
koje ne vide, izgovorio na svom narje~ju /sa vrlo
malom razlikom u izgovoru/." To navodi i El-Buhari u
svom Sahihu, s tim {to na rije~i: "On ne}e biti osoran i
grubog srca", dodaje: "niti }e galamiti po ~ar{ijama,

326
Mutevekkil je jedno od imena Allahovog Poslanika, s.a.v.s. /prim.
prev./
niti }e na zlo uzvra}ati zlim - nego }e pra{tati i
halaljivati."
Tako je Allahov Poslanik, s.a.v.s., opisan u pre-
thodnim objavama, a takav je zaista i bio: nare|ivao
je samo dobro a odvra}ao samo od lo{eg. Tako
Abdullah ibn Mes'ud kaè: "Kada ~uje{ da Allah kaè:
O vjernici, obrati pa`nju na to, jer ti se time ili
nare|uje dobro ili zabranjuje zlo." Zatim Allah
Uzvi{eni kaè:
"...koji }e im lijepa jela dozvoliti, a ru`na im
zabraniti", tj. koji }e im dozvoliti jela koja su sami
sebi zabranili i time sami sebe opteretili, kao {to su:
behira, saiba, vasila i hama,
327
a zabraniti im ru`na
jela koja je Allah Uzvi{eni zabranio a oni ih sami sebi
dozvolili, kao npr. svinjsko meso i kamatu. Neka
ulema kaè: Sve {to je Allah dozvolio ono je lijepo i
korisno i za tijelo i za du{u, a sve {to je On zabranio
ru`no je i {tetno i za tijelo i za du{u.
328
Zatim Uzvi{eni
kaè:
"...koji }e ih tereta i te{ko}a koje su oni imali
oslo-boditi", tj. Poslanik, s.a.v.s., do{ao je da olak{a i
bude tolerantan. U tom smislu postoji hadis sa
nekoliko lanaca prenosilaca od njega, da je on rekao:
/323/ "Poslan sam sa pravom, tolerantnom vjerom."
Pored toga, on, s.a.v.s., rekao je svojoj dvojici emira,
Muazu i Ebu-Musau, kada ih je poslao u Jemen: /324/
"Nagovje{}ujte radost a nemojte rastjerivati,
olak{avajte a nemojte oteàvati i radite skladno a ne
suprotno jedan drugom!" Zatim, od Ebu-Burze el-
Eslemija prenosi se da je on, s.a.v.s., rekao: /325/
"Allah pra{ta mojim sljedbenicima ono {to pomisle u
sebi, sve dok to ne izgovore ili urade." On je tako|er
rekao: /326/ "Mom je ummetu opro{tena
nenamjerna gre{ka, zaborav i ono na {to budu
prisiljeni." U tom smislu on je rekao i: /327/ "Allah je
naputio ovaj ummet da izgovaraju:
"Gospodaru na{, ne kazni nas ako zaboravimo
ili {to nehotice u~inimo! Gospodaru na{, ne
tovari na nas breme kao {to si ga tovario na
one prije nas! Gospodaru na{, ne stavljaj nam
u du`nost ono {to ne moèmo podnijeti,
pobri{i grijehe na{e i oprosti nam, i smiluj se
na nas. Ti si Gospodar na{ pa nam pomozi
protiv naroda koji ne vjeruje!" (2:286) A u
Muslimovom Sahihu se navodi /328/ "...da Allah
Uzvi{eni, nakon svake ove molbe, kaè: Ve} sam to
u~inio, ve} sam to u~inio!" Zatim Uzvi{eni kaè:

327
Pogledaj znaenje ovih termina u 103. ajetu sure El-Maida. /prim.
prev./
328
Ja na to dodajem: Jedna od tih stvari je i duhan, bez obzira u
kojem obliku bio: cigara, nargila, ili duhan za vakanje. On je runog
i mirisa i okusa, a jako je tetan za ljudski organizam. Ljekari su
ustanovili da preko 60% sluajeva oboljenja raka na pluima, grlu i
usnama, dolazi od uzimanja duhana!!! Pa da li nakon toga ima iko ko
e se dvoumiti da li je on zabranjen - haram? Pored toga, on je
otrovan. U njemu ima takvih otrova, ija bi i mala koliina trenutno
usmrtila neke ivotinje.
505
"Zato }e oni koji u njega budu vjerovali, koji
ga budu podràvali i pomagali", tj. koji ga budu
po{tivali i cijenili,
"...i svjetlo po njemu poslano slijedili", tj. Kur'an
i sunnet,
"...posti}i ono {to budu èljeli", i na
dunjaluku i na ahiretu.

Reci: "O ljudi, ja sam svima vama Allahov
poslanik, Njegova vlast je i na nebesima i na
Zemlji; nema drugog boga osim Njega, On
ìvot i smrt daje, i zato vjerujte u Allaha i
Poslanika Njegova, vjerovjesnika, koji ne zna
~itati i pisati, koji vjeruje u Allaha i rije~i
Njegove njega slijedite - da biste bili
upu}eni!" /158/
;
!

Ovdje Allah govori Svome Poslaniku i Vjero-
vjesniku, Muhammedu, s.a.v.s.: "Reci", o Muha-
mmede: O ljudi, ovo je obra}anje svima: i crncu i
bijelcu, i crvenom, i Arapu i nearapu. "...ja sam
svima vama Allahov poslanik". Njegova, s.a.v.s.,
~ast i ugled se, izme|u ostalog, vide i u tome {to je
on pe~at svih vjerovjesnika i {to je poslan svim
ljudima. Tako Allah Uzvi{eni kaè:
"A onima koji su se protiv njega urotili vatra
}e boravi{te biti."(11:17) Pored toga, Uzvi{eni
kaè:
"I reci onima kojima je data Knjiga i neukima:
Primite islam! Ako prime islam, onda su na
pravom putu. A ako odbiju, tvoje je jedino da
poziva{."(3:20) Ajeta o ovoj temi ima puno, a hadisi
se ne mogu ~ak ni izbrojati. To da je on, s.a.v.s.,
Allahov poslanik svim ljudima dobro je poznata stvar
u islamu.
Imam Ahmed navodi od Amra ibn [uajba, on od
svoga oca, a on od djeda: /329/ One godine kada je
bio pohod na Tebuk, Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
jednom je klanjao no}ni namaz, a neki ashabi
sakupi{e se iza njega da ga ~uvaju. Kada je zavr{io
namaz, on im pri|e i re~e: "Ove no}i dato mi je pet
stvari, koje nisu date nikom prije mene: Ja sam poslan
svim ljudima, a poslanici prije mene slati su samo
svojim narodima; protiv neprijatelja sam
potpomognut strahom, tako da se on sav prestra{i i
na razdaljini od mjesec dana hoda od mene;
dozvoljeno mi je jesti iz ratnog plijena, a prije mene su
to smatrali grijehom i spaljivali bi ga; zemlja mi je
u~injena ~istom i prostorom za klanjanje: gdje god
me zatekne namaz ja se abdestim i klanjam, a prije
mene to nije bilo dozvoljeno, nego su klanjali u
hramovima i bogomoljama; a peta stvar jeste to {to
mi je re~eno: Moli ne{to! Svi su poslanici ve} molili, a
ja sam svoju molbu odgodio za Kijametski dan i ona
}e biti za vas i za svakog onog ko povjeruje da nema
boga osim Allaha." Lanac prenosilaca ovog hadisa
dobar je i jak, ali ga /autori najpoznatijih hadiskih
zbirki/ ne navode. Pored toga, Muslim navodi od
Ebu-Musa el-E{'arije, r.a., da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao:/330/ "Tako mi Onoga u îjoj je ruci
moja du{a, nema ni jednog ~ovjeka iz moga ummeta,
ni jevreja ni kr{}anina, koji ~uje za mene pa me ne
povjeruje, da ne}e u}i u Vatru!" A imam Ahmed
navodi od Ebu-Musa el-E{'arije, r.a., da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao:/331/ "Koji god jevrej ili
kr{}anin iz moga ummeta ~uje za mene pa me ne
povjeruje, ne}e u}i u Dènnet!"
"Njegova vlast je i na nebesima i na Zemlji;
nema drugog boga osim Njega, On ìvot i
smrt daje." Ovo su rije~i Allahovog Poslanika,
s.a.v.s., kojima opisuje Allaha Uzvi{enog. Time on
kaè: Onaj Koji me je poslao Stvoritelj je, Gospodar i
Vladar svega, On je Taj Koji daje i ìvot i smrt i Njemu
pripada sva vlast.
"...i zato vjerujte u Allaha i Poslanika
Njegova, vjerovjesnika, koji ne zna ~itati i
pisati." On ih obavje{tava da je on njima od Allaha
poslan i da je on taj kojeg su najavile i nagovijestile
prethodne objave. Za njeg je u njima re~eno da ne
zna ~itati ni pisati, pa se kao takav i ovdje spominje.
"...koji vjeruje u Allaha i rije~i Njegove", tj.
njegova su djela u skladu sa njegovim rije~ima i on
vjeruje u ono {to mu je objavljeno od njegovog
Gospodara, "...njega slijedite", tj. idite njegovim
putem i njegovim sto-pama, "...da biste bili
upu}eni ", tj. da biste bili na pravom putu.

"U narodu Musaovu ima ljudi koji na istinu
upu}uju i koj prema njoj pravedno sude."
/159/
i
j

Ovdje Uzvi{eni govori o tome da ima Israeli}ana
koji slijede istinu i prema njoj pravedno sude. Tako
Uzvi{eni kaè:
u ono {to se objavljuje vama i u ono {to je
objavljeno njima, ponizni su prema Allahu, ne
zamjenjuju Allahove rije~i za ne{to {to malo
vrijedi; oni }e nagradu od Gospodara njihova
dobiti. - Allah }e zaista brzo ra~une svidjeti."
(3:199) Tako|er, Uzvi{eni kaè:
"Oni kojima smo dali Knjigu prije Kur'ana,
vjeruju u njega, a kada im se kazuje, govore:
Mi vjerujemo u njega, on je istina od Gos-
podara na{eg, mi smo i prije bili muslimani.
506
Oni }e dobiti dvostruku nagradu zato {to
trpe." (28:52-54) Israeli}ani su bili podijeljeni u
dvanaest plemena. Nakon {to su oni poubijali svoje
poslanike i postali nevjernici, kaè se da se jedno od
tih plemena ogradilo od tih postupaka i zamolilo
Allaha Uzvi{enog da im oprosti i razdvoji ih od ostalih.
/Oni su poslije nastavili slijediti istinu i suditi po njoj.
Ima nekih predanja o njima, tj. o toj skupini vjernika,
ali ona nisu vjerodostojno prenesena od pouzdanih
ljudi, pa ih zato ne}emo ni navoditi./
329

I Mi smo ih na dvanaest rodova podijelili, i
Musau smo objavili, kad mu je narod njegov
vode zatraìo: "Udari {tapom svojim po
stijeni!" - i iz nje je dvanaest vre a provrelo,
svaki rod je znao vrelo iz kog }e piti. I Mi smo
im od oblaka hlad pravili i manu i prepelice
im davali: "Jedite lijepe stvari kojima vas
opskrbljujemo!" Oni nisu Nama nepravdu
u~inili, sami su prema sebi nepravedni bili."
/160/
l

"A kada im je bilo re~eno: Nastanite se u
ovom gradu i jedite odakle ho}ete i recite:
Oprosti!, a na kapiju u|ite glava pognutih -
oprostit }emo vam grijehe va{e, a onima koji
~ine dobra djela dat }emo i vi{e",/161/
"onda su oni nepravedni me|u njima
zamijenili drugom rije~ koja im je bila re~ena,
i Mi smo na njih s neba kaznu spustili zato {to
su stalno nepravedni bili." /162/

Svi su ovi ajeti ve} protuma~eni u suri El-
-Bekare.
330
Ona je objavljena u Medini, a ovi su ajeti
objavljeni u Meki. Zato se o njima ovdje govori u
tre}em licu, jer Allah Uzvi{eni kazuje Svome Poslaniku,
s.a.v.s., kako je postupio sa njima. A u suri El-Bekare,
koja je medinska, govor je upu}en izravno njima.
331

Tako ovdje Uzvi{eni kaè:

329
Ove rijei izmeu zagrada rijei su onoga koji je skraivao ovaj
tefsir, a ne rijei Ibn-Kesira - Allah mu se smilovao i oprostio mu!
330
60. ajet i dalje /prim. prev./.
"...i iz nje je dvanaest vrela provrelo". Izraz koji
je ovdje upotrijebljen ozna~ava sami po~etak izviranja,
a u suri El-Bekare upotrijebljen je izraz koji tamo vi{e
odgovara, a zna~i: izviranje. Dakle, i tamo i ovdje su
upotrijebljeni odgovaraju}i izrazi, a Allah opet najbolje
zna.

"I upitaj ih o gradu koji se nalaz o pored mora
kad su propise o suboti kr{ili: kada su im ribe,
na o~i njihove, dolazile dok su subotu
svetkovali, a kad nisu svetkovali; one im nisu
dolazile. Eto, tako smo ih u isku{enje dovodili
zato {to su stalno grije{ili." /163/
i

Ovo je op{irnije izlaganje rije~i Uzvi{enog:
"Vama je poznato ono {to se dogodilo onima od vas
koji su se o subotu ogrije{ili."(2:65) Uzvi{eni kaè
Svome Poslaniku, s.a.v.s.: "I upitaj ih", tj. upitaj
jevreje koji se nalaze u tvojoj blizini o onom {to se
desilo njihovim sunarodnicima koji su se suprotstavljali
Allahovom nare|enju izmi{ljaju}i spletke, pa ih je
zbog toga iznenada sna{la Njegova kazna. Ujedno ih i
upozori da ne skrivaju tvoj opis na koji nailaze u
svojim knjigama, kako im se ne bi desilo isto ono {to
se desilo tim njihovim sunarodnicima i precima. Taj se
grad zvao Ejla, a bio je na obali mora El-Kulzum.
"...kad su propise o suboti kr{ili", tj. kada su bili
neposlu{ni i kr{ili Allahove odredbe: "...kada su im
ribe, na o~i njihove, dolazile dok su subotu
svetkovali", tj. one su im sa svih strana dolazile po
vodi, o~evidno
"...a kad nisu svetkovali - one im nisu dolazile.
Eto, tako smo ih u isku{enje dovodili", tj.
isku{avali smo ih tako {to smo odredili da im se ribe
pojavljuju onog dana kada im je bilo zabranjeno loviti
ih, a da se ne pojavljuju u danima kada im je to bilo
dozvoljeno.
"Eto, tako smo ih u isku{enje dovodili", tj.
tako smo ih isku{avali, "...zato {to su stalno
grije{ili". Ovdje Uzvi{eni govori o tome da su oni
napustili pokornost Njemu i da su izmi{ljali razne
varke radi kr{enja Allahovih zabrana, ~ine}i time ipak
djela koja su u su{tini zabranjena. Fakih Ibn-Betta,
Allah mu se smilovao, prenosi od Ebu-Hurejrea, da je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /332/ "Nemojte raditi
ono {to su radili jevreji, jer }ete tako pomo}u
najobi~nijih varki dozvoljavati ono {to je Allah
zabranio." Lanac pre-nosilaca u ovom je hadisu

331
jer su jevreji ivjeli u Medini, a nije ih bilo u Meki /prim. prev./
507
dobar, jer Ahmeda ibn Muhammeda ibn Muslima El-
Hatib navodi u svom Tarihu kao pouzdanog
prenosioca, a ostali su prenosioci dobro poznati i
pouzdani.

A kad neki od njih reko{e: "Za{to opominjete
narod koji }e Allah uni{titi ili ga te{kim
mukama namu~iti?" - oni odgovori{e: "Da
bismo se pred Gospodarom va{im opravdali i
da bi se oni grijeha klonili." /164/
"I kada zaboravi{e ono ~ime su bili
opominjani, Mi izbavismo one koji su od
nevaljalih djela odvra}ali, a grje{nike kazni-
smo te{kom kaznom, zato {to su stalno u
grijehu bili." /165/
"I po{to su oni bahato odbili da se okane
onoga {to im se zabranjivalo, Mi smo im rekli:
Postanite majmuni prezreni!" /166/

Ovdje Uzvi{eni govori da su bile tri vrste
stanovnika toga grada: jedna je grupa ~inila ono {to
je bilo zabranjeno, tako {to je ~inila varke da bi lovila
ribe subotom - {to je ve} obja{njeno u suri El-Bekare.
Druga ih je grupa spre~avala u tome i odvojila se od
njih. Tre}a grupa nije ~inila grijeh, ali ga nije ni
spre~avala, nego je govorila ovoj drugoj:
"Za{to opominjete narod koji }e Allah
uni{titi ili ga te{kim mukama namu~iti?" A
druga im je odgovarala: "Da bismo se pred
Gospodarom va{im opravdali", jer nam je On
stavio u du`nost da nare|ujemo dobro i odvra}amo
od zla, "...i da bi se oni grijeha klonili", odnosno
da bi se pokajali Uzvi{enom.
"I kada zaboravi{e ono ~ime su bili
opominjani", odnosno kada su oni koji su ~inili
grijeh odbili primiti savjet,
"Mi izbavismo one koji su od nevaljalih dje a
odvra}ali, a grje{nike kaznismo", tj. one koji su
~inili prijestupe "...te{kom kaznom". Ovdje je
Uzvi{eni izri~ito naveo da su spa{eni oni koji su
odvra}ali od zla i da su uni{teni oni koji su ~inili
grijehe, a nije spomenuo one koji su {utjeli, jer su
nagrada i kazna adekvatne vrsti djela. Oni nisu
zasluìli hvalu pa da budu pohvaljeni, niti su ~inili
prijestupe pa da budu ku|eni. I pored toga, ulema je
zauzela dva stava o pitanju da li su oni uni{teni ili su
spa{eni.
l
332

"...a grje{nike kaznismo te{kom kaznom".
Iz ovoga se da razumjeti da su ostali spa{eni. Rije~i
Uzvi{enog:
"Postanite majmuni prezreni!" - zna~e da su oni
zaista pretvoreni u majmune, a rije~ "prezreni",
zna~i: jadni, bijedni i ponièni.

"I Gospodar tvoj obznani da }e prepu{tati
nad njima vlast do Smaka svijeta nekom ko }e
ih na najgori na~in tla~iti. Gospodar tvoj ,
doista, brzo ka`njava, a On i opra{ta i
milostiv je." /167/

Glagol dolazi od rije~i, a zna~i: obznaniti. To je
stav Mudàhida, a neki drugi kaù da ona zna~i:
narediti. Ja~ina ovog izraza upu}uje na zakletvu. Zato
je iza njega i do{ao harf "lam" /za poja~anje zna~enja/
u rije~ima Uzvi{enog:
"...da }e prepu{tati nad njima vlast", tj. nad
jevrejima
"...do Smaka svijeta nekom ko }e ih na
najgori na~in tla -~iti", zato {to su kr{ili Allahova
nare|enja i planirali varke kako bi ih zaobi{li. Kaè se
da je Musa, a.s., trinaest godina od njih uzimao
harad` i da je on bio prvi koji je uveo harad`. Zatim su
oni - tj. jevreji - bili pod vla{}u Grka, pa Kaldejaca, pa
kr{}ana, pa mus-limana, daju}i im dìzju i harad`.
Posljednje {to }e se sa njima desiti jeste to da }e oni
biti pomaga~i Dedàla, pa }e ih muslimani,
predvo|eni Isaom, a.s., pobiti pred Smak svijeta.
"Gospodar tvoj, doista, brzo ka`njava", onog
ko Mu je neposlu{an,
"...a On i opra{ta i milostiv je", prema onom
ko se pokaje. Uzvi{eni ovako govori, kako bi ljudske
du{e bile stalno izme|u straha i nade.

332
Ja o tome kaem: Mi dijelimo miljenje onih koji kau da su i oni
uniteni kao i oni koji su pravili prijestupe. Oni su to zasluili time
to su utjeli, ne dajui savjete, a Allah kanjava i onoga ko ne
odvraa od zla. Moda je njihova utnja bila povod grjenicima da
ustraju u grijeenju. Allah Uzvieni kae:
"Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina, prokleti su oni od sinova
Israilovih koji nisu vjerovali - zato to su se bunili i uvijek granice zla
prelazili: jedni druge nisu odvraali od grjenih postupaka koje su
radili. Runo li je zaista to kako su postupali!" (5:78,79) Nema
sumnje da je utnja na postupak grjenika grijeh sam po sebi i
sauesnitvo u grijehu, pa makar se to i ne eljelo. Allahov Poslanik,
s.a.v.s., naredio nam je da poinioca zla pokuamo sprijeiti i
pridobiti za istinu. Ako to ne uradimo, Allah e nam ubrzati kaznu od
Njega, zato to smo zapostavili nareivanje dobra i odvraanje od zla.
Zbog svega toga mi dajemo prednost miljenju da je Allah kaznio one
koji nisu odvraali od zla, iako ne znamo tano kakva je to kazna
bila. Mogue je da je to bila posebna kazna, adekvatna njihovom
grijehu, a mogue je da su i oni pretvoreni u majmune zajedno sa
onima koji su otvoreno inili grijehe i prijestupe - a Allah opet
najbolje zna.
508

"I Mi smo ih po Zemlji kao narode
raspodijelili: ima ih dobrih, a i onih koji to
nisu; provjeravali smo ih i u dobru i u zlu, da
bi se opametili." /168/

"I poslije njih ostala su pokoljenja koja su
Knjigu naslijedila i koja su kupila mrvice
ovoga prolaznog svijeta, i govorila: Bit }e
nam opro{teno! A ako bi im opet dopalo {aka
tako ne{to, opet bi to ~inili. Zar od njih nije
uzet zavjet u Knjizi da }e o Allahu samo istinu
govoriti - a oni ~itaju ono {to je u njoj. Onaj je
svijet bolji za one koji se grijeha klone; pa zar
se ne}ete opametiti?" /169/
"A oni koji se ~vrsto drè Knjige i koji
obavljaju namaz - pa, Mi doista ne}emo
dopustiti da propadne nagrada onima koji
~ine dobra djela." /170/

Ovdje Uzvi{eni govori da ih je On razdijelio na
razne grupe i sekte: "...ima ih dobrih, a i onih koji
to nisu", tj. me|u njima ima i dobrih i lo{ih, kao i
kod dìna:
"...a me|u nama ima i dobrih i onih koji to
nisu, ima nas vrsta razli~itih". (72:11)
"...provjeravali smo ih", tj. isku{avali smo ih, "...i u
dobru i u zlu", tj. blagostanjem i neima{tinom,
nadom i strahom, te zdravljem i bole{}u, "...da bi se
opametili". Zatim Uzvi{eni kaè:
"I poslije njih ostala su pokoljenja koja su
Knjigu naslijedila i koja su kupila mrvice
ovoga prolaznog svijeta", tj. tu generaciju u kojoj
je bilo i dobrih i lo{ih, naslijedile su druge u kojima
nije nikako bilo dobrih. Ta su pokoljenja naslijedila
Tevrat, ali "...su kupila mrvice ovoga prolaznog
svijeta", tj. umjesto obznanjivanja i {irenja istine, oni
su tr~ali za dunjalu~kim stvarima, stalno odlaù}i svoju
tevbu. A kad god bi im se ukazala ista prilika, oni bi
ponovo pravili istu gre{ku. Zato Uzvi{eni kaè:
"A ako bi im opet dopalo {aka tako ne{to,
opet bi to ~inili." Oni su ~inili grijehe, a onda se
obra}ali Allahu i traìli oprost od Njega. Me|utim,
kada bi se ponovo na{li u istoj situaciji, opet bi ~inili
iste grijehe. O ovom ajetu Katade kaè: "Tako mi
Allaha, ta pokoljenja,
"...koja su Knjigu naslijedila", nakon svojih
poslanika i vjerovjesnika, slabi su nasljednici koje je
Allah dao i zavjet od njih uzeo." A Allah Uzvi{eni u
drugom ajetu kaè:
"A njih smijeni{e zli potomci, koji namaz
napusti{e". (19:59) Koje god bi im se jelo na
dunjaluku svidjelo, oni bi ga pojeli, ne obra}aju}i
pa`nju na to da li je ono halal ili haram. Nakon toga
bi traìli oprost od Allaha, iskazuju}i Mu puste èlje i
zavaravaju}i tako sami sebe. Zatim Allah Uzvi{eni
kaè:
"Zar od njih nije uzet zavjet u Knjizi da }e o
Allahu samo istinu govoriti." Ibn-Abbas na to
dodaje: u pogledu njihovih nada da }e im Allah
oprostiti grijehe kojima su se neprestano vra}ali, ne
kaju}i se zbog njih.
"Onaj je svijet bolji za one koji se grijeha
klone; pa zar se ne}ete opametiti?", tj. zar oni,
koji umjesto onog {to je kod Mene uzimaju
dunjalu~ke tri~arije, nemaju razuma, da bi ih upozorio
na bijedu u kojoj se nalaze i na grijehe koje prema
Meni ~ine? Zatim Uzvi{eni hvali one koji prihvate
Njegovu Knjigu, koja ih upu}uje na slije|enje
Njegovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s. - a {to je i
zapisano u njoj. Tako On kaè: "A oni koji se ~vrsto
drè Knjige", tj. koji je slijede, izvr{avaju}i njena
nare|enja i klone}i se njenih zabrana,
"...i koji obavljaju namaz - pa, Mi doista
ne}emo dopustiti da propadne nagrada
onima koji ~ine dobra djela."

"A kada smo iznad njih brdo podigli - ~inilo se
kao oblak - oni su bili uvjereni da }e na njih
pasti. Prihvatite odlu~no ono {to smo vam
dali, i neka vam je na umu ono {to je u njemu
- da biste bili pobo`ni!" /171/

Uzvi{eni kaè: "A kada smo iznad njih brdo
podigli", tj. kada smo ga uzdigli - to su rije~i Ibn-
Abbasa. "...i iznad njih smo brdo digli" (4:154),
tj. meleki su ga podigli iznad njihovih glava, zato {to
su odbili pri-hvatiti propise Tevrata u cijelosti. Oni su
rekli Musau, a.s.: "Pokaì nam {ta ima u Tevratu - ako
to budu lahke obaveze i zabrane, mi }emo ih se
pridràvati!" On im je na to rekao: "Prihvatite ga
cijelog, zajedno sa svim {to je u njemu!" Me|utim, oni
su vi{e puta ponavljali svoj zahtjev, kako bi vidjeli {ta
je u Tevratu. Tada je Allah naredio tom brdu, pa se
ono otrglo od zemlje i podiglo uvis. I kada je ono bilo
izme|u njihovih glava i neba, Musa im re~e: "Zar ne
shvatate ono {to vam moj Gospodar Uzvi{eni govori:
509
Ako ne prihvatite Tevrat i sve ono {to je u njemu, On
}e sigurno na vas baciti ovo brdo!" Tada je svaki od
njih u~inio sed`du na lijevu obrvu, a desnim je okom
posmatrao to brdo, boje}i se da ne padne na njega.
Zato danas svaki jevrej na Zemlji koji pada licem na
tlo, ~ini to na svoju lijevu obrvu. Oni kaù: "Zbog
ovakve sed`de od nas je otklonjena kazna."

I kad je Gospodar tvoj od Ademovih sinova iz
njihovih ki~mi izveo potomstvo njihovo i
zatraìo od njih da posvjedo~e protiv sebe:
"Zar Ja nisam Gospodar va{?" - oni su
odgovarali: "Jesi, mi svjedo~imo" - i zato da na
Sudnjem danu ne reknete: "Mi o ovome nismo
ni{ta znali." /172/
"Ili da ne reknete: Na{i su preci prije nas
druge Allahu ravnim smatrali, a mi smo
pokoljenje poslije njih. Zar }e{ nas kazniti za
ono {to su la`ljivci ~inili?" /173/
"I tako, eto, Mi op{irno iznosimo dokaze, da
bi oni do{li sebi." /174/

Ovim Uzvi{eni govori da je On izveo potomstvo
Ademovih sinova iz njihovih ki~mi, kako bi oni sami
bili svjedoci protiv sebe: da je Allah Uzvi{eni njihov
Gospodar i Vladar, da nema drugog boga osim
Njega, i da ih je On stvorio i opredijelio prema tome.
Tako Uzvi{eni kaè:
"Ti upravi lice svoje vjeri-islamu na njemu
ustrajav{I. Prihvati se Allahove ~iste vjere,
prema kojoj je on ljude na~inio - ne treba da
se mijenja Allahova vjera."(30:30)
A u Sahihima Buharije i Muslima navodi se od
Ebu-Hurejrea: Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /333/
"Svako se dijete ra|a u islamu" - a prema drugoj
verziji: "u ovoj vjeri" - "pa njegovi roditelji u~ine da
ono postane jevrej, kr{}anin ili vatropoklonik. Tako i
mladun~e ìvotinje do|e na svijet potpunog tijela. Da
li vi kod njega primje}ujete neki nedostatak?" Pored
toga, u Muslimovom Sahihu navodi se od Ijada ibn
Humara: Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je:/334/ Allah
kaè: "Ja sam stvorio Svoje robove u pravoj vjeri, pa
im zatim dolaze {ejtani, odvra}aju ih od njihove vjere i
zabranjuju im ono {to sam im Ja dozvolio." Imam
Ebu-Dà'fer ibn Dèrir - Allah mu se smilovao - navodi
od El-Esveda ibn Seri'a, r.a., iz plemena Benu-Sa'd:
/335/ "U~estvovao sam u ~etiri bitke sa Allahovim
Poslanikom, s.a.v.s. Nakon borbe protiv neprijateljskih
vojnika na{i su ljudi po~eli ubijati njihovu djecu. Kada
je to ~uo Allahov Poslanik, s.a.v.s., te{ko mu je to
palo, pa je rekao: [ta je ljudima, za{to ubijaju djecu?
Jedan ~ovjek na to upita: Allahov Poslani~e, pa zar oni
nisu sinovi mnogoboàca? A on mu odgovori: Sinovi
su mnogoboàca jedni od najboljih me|u vama. Oni
se ra|aju u islamu i njihovi jezici to potvrde, ali ih
njihovi roditelji u~ine jevrejima i kr{}anima."
Ima vi{e hadisa koji govore o tome kako je po-
tomstvo izvedeno iz ki~me Adema, a.s., i kako su
razdvojeni na one na desnoj i one na lijevoj strani. U
nekima od njih navodi se kako }e oni sami protiv sebe
svjedo~iti da im je Allah njihov Gospodar. Tako, npr.,
imam Ahmed navodi od Enesa ibn Malika, r.a., da je
Poslanik, s.a.v.s., rekao:/236/ Dèhenemliji }e biti
re~eno na Kijametskom danu: "[ta misli{, da si imao
ne{to na Zemlji, bi li to `rtvovao?" On }e odgovoriti:
"Da." A zatim }e mu biti re~eno: "Traìo sam od tebe
ne{to {to ti je bilo lak{e od toga: jo{ u Ademovoj
ki~mi od tebe sam uzeo obe}anje da Mi ni u ~emu
ne}e{ ~initi {irk, ali si ti to odbacio i ~inio Mi {irk!"
Tuma~e}i ovaj ajet, Et-Tirmizi navodi od Ebu-
Hurejrea: Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je:/337/
"Kada je Allah stvorio Adema, pogladio ga je po
ki~mi, pa je iz njegove ki~me iza{lo sve ~ovje~anstvo
koje }e On stvoriti kao njegovo potomstvo sve do
Kijametskog dana..."

U navedenim hadisima imamo dokaz da je Allah
Uzvi{eni izveo Ademovo potomstvo iz njegove ki~me.
A {to se ti~e pozivanja njih da svjedo~e sami protiv
sebe o tome da je Allah njihov Gospodar, time se
ho}e re}i da ih je On stvorio u vjeri u jednog Boga -
kao {to je ve} navedeno u hadisima Ebu Hurejrea i
Ijada ibn Humara el-Mudà{i'ijja.
333
Zato Uzvi{eni kaè
"I kad je Gospodar tvoj od Ademovih
sinova...", a nije rekao: od Adema,
"...iz njihovih ki~mi", a nije rekao: iz njegove
ki~me, "...izveo potomstvo", odnosno dao da se to
potomstvo pojavljuje s koljena na koljeno, iz
generacije u generaciju.
Tako Uzvi{eni kaè: "On ~ini da jedni druge na
Zemlji smjenjujete." (6:165) On tako|er kaè:
"...kao {to je od potomstva drugih naroda
vas stvorio". (6:133) Zatim Uzvi{eni kaè:
...i zatraìo od njih da posvjedo~e protiv sebe:
"Zar Ja nisam Gospodar va{?" - oni su
odgovarali: "Jesi", tj. On ih je izveo da to
posvjedo~e, govore}i Mu i svojim stanjem i rije~ima.
Jer, to svjedo~enje nekada bude rije~ima - npr.: Oni
}e re}i: "Mi to priznajemo na svoju {tetu."
(6:130), a nekada stanjem - npr.:
"Mnogobo{ci nisu dostojni Allahove dàmije
graditi, kad sami priznaju da su nevjernici"
(9:17), tj. u ovom slu~aju njihovo stanje to svjedo~i
protiv njih, a ne njihove rije~i. U tom su smislu i rije~i
Uzvi{enog: "...i doista je sam on tome

333
Broj 333 i 334.
510
svjedok."(100:7) Prema tome, njihove rije~i koje
Allah navodi:
"Jesi, mi svjedo~imo", ustvari su bile svjedo~enje
stanjem, a ne rije~ima. Allah je dao da to svjedo~enje
bude dokaz protiv njih da su ~inili {irk, a to opet
ukazuje na to da je prirodna vjera u kojoj su stvoreni,
ustvari, priznavanje samo jednog Boga. Zato Uzvi{eni
kaè: "...i zato da ne reknete", tj. na Kijametskom
danu: "mi o ovome", tj. o vjerovanju u jednog Boga,
"...nismo ni{ta znali". "Ili da ne reknete: Na{i
su preci prije nas druge Allahu ravnim
smatrali, a mi smo pokoljenje poslije njih. Zar
}e{ nas kazniti za ono {to su la`ljivci ~inili?
"
334

"I tako, eto, Mi op{irno iznosimo dokaze, da
bi oni do{li sebi."
335

"I kaì im vijest o onome kome smo dokaze
Na{e dali, ali koji se od njih udaljio pa ga
{ejtan dostigao, i on je zalutao." /175/.
"A da smo htjeli, mogli smo ga s njima
uzvisiti, ali se on ovom svijetu priklonio i za
svojom stra{}u krenuo. Njegov je slu~aj kao
slu~aj psa: ako ga potjera{, on isplaèna jezika
dah}e; a ako ga se okani{ - on opet dah}e.
Takvi su ljudi koji Na{e dokaze smatraju
la`nim; zato kazuj doga|aje da bi oni
razmislili." /176/
Lo{ su primjer ljudi koji ne priznaju Na{e
dokaze, oni zlo ~ine sami sebi." /177/

Abdur-Rezzak navodi od Abdullaha ibn Mes'uda,
r.a., da je u vezi sa rije~ima Uzvi{enog:
Na{e dali, ali koji se od njih udaljio", rekao: "To
je bio jedan od Israeli}ana, po imenu Bel'am ibn
Ba'ura." Isto predanje navodi nekolicina njih od
Mensura. Drugi kaù da je to bio Sajfijj ibnu er-Rahib,
a tre}i da je to bio jedan ~ovjek iz Belke, koji je znao
Allahovo najve}e ime. Pored toga, neki kaù da je to
bio jedan ~ovjek iz Jemena, da mu je bilo ime Bel'am i
da mu je Allah dao Svoje dokaze, pa ih je on
napustio. Pleme Sekif kaè: "To je bio Umejje ibn Ebi
es-Salt." To se prenosi od Ibn-Amra, a on je
vjerovatno time htio re}i da Umejje ibn Ebi es-Salt li~i
na njega. Jer, Umejje je dobro poznavao prethodne
vjerozakone i ìvio je i u vrijeme Allahovog Poslanika,
s.a.v.s., ali ipak nije povjerovao u njega, iako se susreo
sa njim. On je sklopio savez sa mnogobo{cima protiv
Poslanika i oplakivao je mnogobo{ce koji su poginuli
na Bedru. On je jedan od onih ~iji je jezik povjerovao,
ali nije srce. Jer, on je napisao lijepe stihove u slavu
Boga i mudre izreke, ali mu se srce nije otvorilo prema
islamu!

334
Moje tumaenje: Kako se oni ne bi pravdali da su njihovi preci
inili irk i da oni nemaju nita s tim, Allah Uzvieni je od svih njih
uzeo obeanje da e oni potvrivati i svjedoiti da im je samo On
Gospodar. Nakon toga, oni su odgovorni za bilo koje djelo koje je u
suprotnosti sa tim obeanjem.
335
Moje tumaenje: tj. kako bi oni odustali od irka i vratili se svome
obeanju da e vjerovati samo u jednog Boga.
[to se ti~e onoga na koga se odnosi ovaj ajet,
najpoznatiji je stav da je to bio jedan ~ovjek koji je
ìvio davno, za vrijeme Israeli}ana. Tako misle Ibn-
Mes'ud i jo{ neki u~enjaci iz prvih generacija. Moj je
stav
336
da je to bio Bel'am ibn Ba'ura i da on vodi
porijeklo od Luta ibn Harana ibn Azera. Ibn-Asakir
kaè: "On je poznavao Allahovo najve}e ime pa je
poslije napustio svoju vjeru, a spominje se i u Kur'anu.
Neki ~ak kaù i to da mu je bilo dato i poslanstvo, pa
da ga je napustio. Me|utim, te su rije~i apsurdne."
337

Muhammed ibn Ishak ibn Jesar navodi od Salima
Ebu en-Nadra da je on kazivao: Kada je Musa, a.s.,
do{ao na prostore Ken'anaca u [amu, Bel'amov narod
do|e Bel'amu i re~e mu: "Onaj Musa ibn Imran do{ao
je sa Israeli}anima da nas pobije i istjera iz na{e zemlje
i da je da Israeli}anima. Mi smo tvoj narod i sada
nemamo boravi{ta, a tvoja dova se prima, pa oti|i i
u~ini dovu Allahu protiv njih!" On im na to odgovori:
"Te{ko vama! On je Allahov poslanik i uz njega su
meleki i vjernici, pa kako }u ~initi dovu protiv njih,
pogotovu {to ja znam od Allaha ono {to znam?"
Me|utim, oni su bili uporni, sve dok ga nisu naveli na
isku{enje kojem je on podlegao. Tako se on uputio
prema brdu Husban, sa kojeg se vidio logor
Israeli}ana. I, kada se popeo na to brdo i ugledao
logor Musaa i Israeli}ana, po~eo je u~iti dovu protiv
njih. Me|utim, kada god bi htio ~initi dovu da ih
zadesi neko zlo, Allah bi dao da mu jezik izgovara
rije~i protiv svog naroda. Isto tako, kada god bi htio
~initi dovu u korist svoga naroda, On bi dao da mu
jezik govori u korist Israeli}ana. Tada mu njegov
narod re~e: "Jesi li svjestan, Bel'ame, {ta radi{? Pa ti
~ini{ dovu u njihovu korist, a na na{u {tetu!" On im
odgovori: "Ali, ja tu ne mogu ni{ta!" Dakle, Allah ga je
primorao da tako govori. Zatim je on rekao: "Sada
sam izgubio i ovaj i onaj svijet i ostalo mi je jo{ samo
da upotrijebim varku i lukav{tinu. Zato }u vam

336
Tj. stav Ibn-Kesira - Allah mu se smilovao!
337
Da, to je apsurd, jer kako bi Allah dao takvom ovjeku
poslanstvo, kada On unaprijed zna da e on to poslanstvo napustiti!
Pogotovu kada imamo u vidu da je Allah rekao:
"A Allah najbolje zna kome e povjeriti poslanstvo Svoje."(6:124)
Pored toga, On je - kao to stoji u hadisu koji navodi Muslim -
pedeset hiljada godina prije stvaranja nebesa i Zemlje, znao sve to je
bilo i to e se biti sve do Kijametskog dana!
511
predloìti slijede}u varku: Nagizdajte svoje ène i dajte
im trgova~ke robe, pa ih onda po{aljite u israeli}anski
logor da je prodaju. Ali, recite im da se bilo koja od
njih poda - ukoliko je htjedne neki Israeli}anin - jer
}ete ih pobijediti ako samo jedan od njih u~ini blud."
Oni tako i urade, pa njihove ène u|u u logor
Israeli}ana. Jedna od tih Ken'anki nai|e pored jednog
od israeli}anskih velikana. Kada ju je ugledao, ona mu
se dopadne, pa on ustane, uzme je za ruku i ode sa
njom do Musaa, te mu kaè: "Ja mislim da }e{ ti re}i
da mi je ovo haram i da joj se ne pribliàvam?" Musa
mu odgovori: "Da, ona ti je haram." A on onda kaè
Musau: "Tako mi Allaha, u ovome te ne}u poslu{ati!"
Zatim je uvede u svoj {ator i po~ne ~initi blud sa
njom. Tada Allah Uzvi{eni po{alje kugu na Israeli}ane.
U tom momentu Fenhas ibn Eleazar ibn Harun, koga
je Musa odredio za glavnog me|u njima, bio je
odsutan. Kada se on vratio, kuga je ve} harala me|u
njima. Tada mu je re~eno {ta se desilo, pa on uzme
svoje koplje, koje je bilo sve od èljeza, u|e u taj {ator
i zatekne ih kako ~ine blud. On ih oboje probode
kopljem i iza|e napolje, nose}i ih na koplju i govore}i:
"Allahu moj, ovako mi postupamo sa onim ko je Tebi
neposlu{an!" Zatim je kuge nestalo, a broj onih koji su
od nje stradali ve} je bio sedamdeset hiljada. O tom
Bel'amu ibn Ba'ura Allah je objavio :
Na{e dali, ali koji se od njih udaljio..." pa sve do
Njegovih rije~i: "...da bi oni razmislili".
Uzvi{eni kaè:
"Njegov je slu~aj kao slu~aj psa: ako ga po-
tjera{, on isplaèna jezika dah}e, a ako ga se
okani{ - on opet dah}e", tj. on je u svojoj zabludi i
upornosti u njoj poput psa, jer pas uvijek dah}e, bez
obzira na to da li ga tjera{ ili ga uop}e ne dira{. Tako
Bel'amu nije koristilo ni ako se pozove u vjerovanje, ni
ako se ne pozove. Dakle, njemu nije koristio ni jedan
od ta dva slu~aja: bilo da mu se upu}uju savjeti i da se
poziva u vjeru, bilo da se to uop}e ne radi. Tako
Uzvi{eni kaè:
"...doista je svejedno, opominjao ih ti ili ih ne
opominjao - oni ne}e vjerovati". (2:6)
Zatim Uzvi{eni kaè: "...zato kazuj doga|aje
da bi oni", tj. Israeli}ani i ostali narodi,
"...razmislili", tj. da bi oni razmislili o tome {ta je
uradio Bel'am i kako ga je Allah odveo u zabludu i
udaljio od Svoje milosti. On je to uradio zato {to je
Bel'am Allahovu blagodat koju mu je On dao
podu~iv{i ga Svome najve}em imenu - kojim, kada se
od Njega zatraì On dadne i kada se od Njega zamoli,
On ispuni molbu - iskoristio u neposlu{nosti prema
svome Gospodaru. [tavi{e, on je tim imenom ~inio
dovu protiv robova Milostivog i vjernika, koji su u to
vrijeme slijedili Njegovog roba i poslanika Musaa, a.s.
Zato Uzvi{eni kaè:
"...da bi oni razmislili", tj. da bi kurej{evi}ki
mnogobo{ci, kojima je putem Kur'ana saop}en slu~aj
Bel'ama, pripazili i uzeli pouku iz onoga {to se njemu
desilo. Jer oni, tj. Arapi mnogobo{ci i njihovi
savremenici jevreji dobro poznaju Muhammeda,
s.a.v.s., kao {to poznaju i svoju djecu. Zato su oni
najpre~i od svih ljudi da ga slijede, pomognu i
podrè. A one od njih koji ne povjeruju u Poslanika,
s.a.v.s., te sakriju i ne prihvate njegovu najavu u
Tevratu, Allah }e poniziti i na ovom svijetu i na
ahiretu.
"Lo{ su primjer ljudi koji ne priznaju Na{e
dokaze", tj. lo{ su primjer ljudi koji pori~u Allahove
dokaze. Oni se ovdje porede sa psima, kojima je
jedina preokupacija jelo i strast. Dakle, onaj ko ne
slijedi znanje i uputu a povodi se samo za svojom
stra{}u i prohtjevima, postaje sli~an obi~nom psu - a
kako je to lo{ primjer! Zatim Uzvi{eni kaè: "...oni zlo
~ine sami sebi", tj. nije im Allah u~inio zlo, nego su
ga oni sami sebi u~inili, time {to nisu htjeli prihvatiti
slije|enje upute i {to su se priklonili svijetu isku{enja,
te slijede samo svoju strast.

"Kome Allah ukaè na pravi put - bit }e na
pravom putu, a koga ostavi u zabludi - taj }e
izgubljen biti." /178/

Ovdje Uzvi{eni kaè: Koga Allah uputi niko ga ne
moè u zabludu odvesti, a koga On odvede u
zabludu, taj je sigurno propao, izgubljen i zalutao.
Ono {to Uzvi{eni ho}e - to i bude, a ono {to On ne}e
- to ne moè ni biti. Zato se kaè u hadisu koji prenosi
Ibn-Mes'ud: /338/ "Zahvala pripada samo Allahu.
Njega hvalimo i od Njega pomo}, uputu i oprost
traìmo. Allahu se utje~emo od zla nas samih i od
na{ih lo{ih djela. Koga Allah uputi - niko ga u zabludu
ne moè odvesti, a koga On u zabludu odvede, niko
ga ne moè uputiti..." Ovaj hadis u cijelosti navode:
Ahmed, autori Sunena /Ebu-Davud, Et-Tirmizi, En-
Nesai, Ibn-Madè/ i drugi.

"Mi smo za Dèhennem mnoge dìne i ljude
stvorili; oni srca imaju - a njima ne shvataju,
oni o~i imaju - a njima ne vide, oni u{i imaju -
a njima ne ~uju; oni su kao stoka, ~ak i gori -
oni su zaista nemarni." /179/

Uzvi{eni kaè: "Mi smo za Dèhennem mnoge
dìne i ljude stvorili", tj. Mi smo ih pripremili za
njega, pa oni rade ono {to dèhenemlije rade. Allah je
Uzvi{eni prije nego {to su oni stvoreni znao {ta }e oni
512
raditi,
338
pa je to zapisao kod Sebe u Knjigu, pedeset
hiljada godina prije nego {to je stvorio nebesa i
Zemlju. Tako se prenosi u hadisu koji navodi Muslim
u svom Sahihu od Abdullaha ibn Amra: Allahov
Poslanik s.a.v.s. rekao je: /339/ "Allah je odredio
stvorenjima njihove sudbine pedeset hiljada godina
prije nego {to je stvorio nebesa i Zemlju, a Njegov je
Ar{ tada bio na vodi." Ina~e, pitanje sudbine op{irno
je i ovdje nije mjesto da ga izlaèmo. Zatim Uzvi{eni
kaè:
"...oni srca imaju, a njima ne shva}aju, oni o~i
imaju, a njima ne vide, oni u{i imaju a njima
ne ~uju", tj. oni ne koriste kako treba te organe, koje
je Allah dao da budu sredstvo upute. U tom smislu,
Uzvi{eni kaè: "Gluhi, nijemi i slijepi - oni ni{ta
ne shva}aju."(2:171) Ustvari, oni su bili gluhi,
nijemi i slijepi samo za uputu - kao {to kaè Uzvi{eni:
,
"ali, o~i nisu slijepe, ve} srca u grudima".
(22:46) Zatim On kaè: "oni su kao stoka", tj. oni
koji ne ~uju i ne shva}aju istinu i koji ne vide uputu,
oni su kao stoka koja luta i koja ta ~ula koristi samo za
zadovoljenje dunjalu~kih potreba. Ta stoka ~uje glas
pastira, ali ne razumije {ta joj se govori. Zato On za
njih kaè da su oni: "~ak i gori" od ìvotinja. Jer,
ìvotinje se nekada i odazovu svome pastiru, iako ne
razumiju njegov govor. Tako one, bilo same od sebe
bilo treniranjem, rade ono zbog ~ega su stvorene. Za
razliku od njih, iako je stvoren da oboàva Allaha i
vjeruje da je samo On Bog, kafir ne vjeruje u Allaha i
~ini Mu {irk. Zato je ~ovjek koji je pokoran Allahu bolji
od meleka, a onaj ko Ga ne vjeruje gori od ìvotinja.
Zbog toga Uzvi{eni kaè:
"oni su kao stoka, ~ak i gori - oni su zaista
nemarni."

"Allah ima najljep{a imena i vi Ga zovite
njima, a klonite se onih koji iskre}u Njegova
imena - kako budu radili, onako }e biti
ka`njeni!" /180/

Od Ebu-Hurejrea, r.a., prenosi se da je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:/340/ "Allah ima
devedeset devet imena; jedno manje od stotinu. Ko
ih bude izgovarao (i radio po njima), u}i }e u
Dènnet. Allah je neparan i On voli nepar." Ovaj hadis
Buharija i Muslim navode u svojim Sahihima, a
Buharija ga navodi i u drugoj verziji. Tirmizi ga navodi
od [uajba sa sli~nim senedom, s tim {to nakon rije~i:
"i On voli nepar", dodaje: /341/ "Allah je Onaj osim
Koga drugog boga nema, Blagi, Svemilosni, Vladar,
Sveti, od mahana ~isti, Koji potvr|uje obe}anje i daje
sigurnost, Koji sve pazi i prati, Sna`ni, Silni, Uzvi{eni,
Tvorac, Koji divno stvara, Koji likove daje, Koji mnogo
pra{ta, Koji savladava, Koji mnogo poklanja, Koji
obilno nafaku daje, Koji rje{ava i otvara, Koji zna, Koji
steè i pruà, Koji spu{ta i diè, Koji uzdiè i poniàva,
Koji ~uje, Koji vidi, Sudac, Pravedni, Dobri, o svemu
obavije{teni, Blagi, Veliki, Koji pra{ta, Koji je zahvalan,
Visoki, Veliki, Koji ~uva, Koji pazi i izdràva, Koji
obra~un vodi, Veli~anstveni, Plemeniti, Koji pazi na
svaku kretnju, Koji molbe prima, Koji milo{}u i
znanjem sve obuhvata, Mudri, Koji voli, Slavljeni, Koji
proìvljuje, Koji je svemu svjedok, Vrhovna Istina, Koji
se stara i brine, Jaki, ^vrsti, Za{titnik, Hvaljeni, Koji i
sitnice obuhvata i broj im zna, Koji iz po~etka stvara i
poslije smrti u ìvot vra}a, Koji ìvot i smrt daje, @ivi,
Koji sve izdràva, Imu}ni, Slavni, Jedan, Jedini, Kome
se svako obra}a, Mo}ni, Koji sve moè, Koji
unapre|uje i zapostavlja, Prvi i Posljednji, Jasni i
Skriveni, Koji upravlja, Preuzvi{eni, Dobro~initelj, Koji
pokajanje mnogo prima, Osvetnik, Koji pra{ta,
Samilosni, Vlasnik svake vlasti i carstva, kome pripada
veli~anstvo i ~ast, Koji pravdu dijeli, Koji sakuplja,
Bogati, Koji bogatstvo daje, Koji spre~ava i otklanja,
Koji stvara {tetu i korist, Svjetlo, Koji upu}uje na pravi
put, Besprimjerni Tvorac iz ni{ta, Vje~ni, Nasljednik,
Koji upu}uje na potrebe i koristi, Strpljivi." Zatim Et-
Tirmizi kaè: Ovo je garib-hadis, a putem nekoliko
seneda prenosi se od Ebu-Hurejrea. Koliko mi znamo,
samo se u ovoj verziji nabrajaju Allahova lijepa imena.
Ibn-Hibban ga, tako|er, navodi u svom Sahihu, preko
Safvana.

338
Tj. Uzvieni je unaprijed znao kakvae djela oni odabrati, pa je to
zapisao kod Sebe, u Knjigu koja se ne mijenja i ne prepravlja, tj. u
Majku knjiga /Levhi-mahfuz/.
Zatim, treba znati da Allahovih lijepih imena nije
samo devedeset devet. Za to imamo dokaz u hadisu
koji prenosi imam Ahmed od Abdullaha ibn Mes'uda,
r.a.: Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /342/ "Koga
god zadesi kakva briga i àlost, pa kaè: Allahu moj, ja
sam Tvoj rob, sin roba Tvoga i robinje Tvoje. Moj je
ìvot u Tvojoj ruci, Tvoj sud za mene vaì i sprovodi
se, Tvoja odredba za mene je pravedna, molim Te
svakim Tvojim imenom kojim si Sebe nazvao, ili koje
si u Svojoj Knjizi objavio, ili kojem si ikoga od Svojih
stvorenja nau~io, ili koje si u Svom tajnom znanju
zadrào, da u~ini{ veli~anstveni Kur'an prolje}em srca
moga i svjetlom grudi mojih, i da njime odstrani{
àlost moju i odbije{ brige moje! - Allah }e mu
odstraniti àlost i brigu i dati mu izlaz iz te situacije."
Na to neko re~e: "Allahov Poslani~e, ho}emo li nau~iti
te rije~i?" A on odgovori: "Svakako, ko god ih ~uje
treba ih nau~iti."
Uzvi{eni kaè: "a klonite se onih koji iskre}u
Njegova imena." Katade kaè: tj. koji Mu pripisuju
svakakva imena. A rije~ u svojoj osnovi u arapskom
jeziku zna~i: skretanje od onog {to se naumi i
iskrivljavanje.
513

"A me|u onima koje stvaramo ima ljudi koji
druge upu}uju istini i koji prema njoj
pravedno sude." /181/
"A one koji Na{e rije~i pori~u Mi }emo malo -
pomalo, a da oni ne}e ni znati, u propast
voditi." /182/
"I davat }u im vremena; obmana je Moja,
doista èstoka." /183/
"Pa za{to oni ne razmisle da njima poslani
poslanik nije lud; on samo otvoreno
opominje." /184/
I za{to oni ne promisle o carstvu nebesa i
Zemlje i o svemu onome {to je On stvorio, i
da im se, mo`da, kraj njihov primakao? Pa u
koje }e rije~i, ako ne u Kur'an vjerovati?".
/185/
"Koga Al ah u zabludu stavi, niko ga ne moè
na pravi put uputiti! On }e ih ostaviti da u
nevjerstvu svojem lutaju." /186/
l

l l

Uzvi{eni kaè:
"A me|u onima koje stvaramo ima ljudi koji
druge upu}uju istini i koji prema njoj
pravedno sude." Ima vi{e hadisa koji ukazuju na to
da se ovdje misli na sljedbenike Muhammeda, s.a.v.s.
"...i koji prema njoj pravedno sude", tj.
pravedno rade i donose presude. U Sahihima Buharije
i Muslima se navodi se od Muavije ibn Ebi-Sufjana, da
je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:/343/ "Jedna grupa
moga ummeta stalno }e biti na istini - ne}e im
na{tetiti oni koji ih budu ometali i suprotstavljali im se
- sve do Smaka svijeta", a u drugoj verziji stoji: "...sve
dok ne do|e Allahova odredba oni }e biti u tom
stanju".
"A one koji Na{e rije~i pori~u Mi }emo malo -
pomalo, a da oni ne}e ni znati, u propast
voditi." To zna~i: On }e njima otvoriti vrata nafake i
dati udobnost u ìvotu na dunjaluku, tako da }e ih to
zavesti, a mislit }e da ispravno postupaju. U tom
smislu Uzvi{eni kaè:
"I kada bi zaboravili ono ~ime su opominjani,
Mi bismo im kapije svega otvorili; a kad bi se
onome {to im je dato obradovali, iznenada
bismo ih kaznili i oni bi odjednom svaku nadu
izgubili, i zameo bi se trag narodu koji je ~inio
zlo, i neka je hvaljen Allah, Gospodar
svjetova!"(6:44,45) Zato Uzvi{eni kaè: "I davat
}u im vremena", tj. dat }u da potraje stanje u
kojem se nalaze, "obmana je Moja, doista
èstoka." odnosno jaka i opasna.
Zatim Uzvi{eni kaè: "Pa za{to oni ne
razmisle", tj. oni koji Na{e rije~i pori~u,
"da njima poslani poslanik", tj. Muhammed,
s.a.v.s. "nije lud;" tj. nije on lud, nego je on istinski
Allahov Poslanik i on poziva Istini.
"on samo otvoreno opominje", {to je sasvim
jasno svakom pametnom i razumnom ~ovjeku.
Katade kaè: "Ibn-Deame ispri~ao nam je: "Kada je
Allahov Vjerovjesnik, s.a.v.s., na brdu Safa pozvao
Kurej{ije, po~eo ih je pozivati po ograncima plemena:
O sinovi toga i toga, o sinovi toga i toga. Zatim ih je
upozorio na Allahovu mo} i kaznu, pa je jedan od njih
rekao: Zaista vam je ro|ak lud! Mogao bi galamiti do
zore! To je bio povod da Allah Uzvi{eni objavi ovaj
ajet."
"I za{to oni ne promisle o carstvu nebesa i
Zemlje i o svemu onome {to je On stvorio", tj.
za{to oni koji pori~u Na{e rije~i ne pogledaju u
Allahovo carstvo i u ono {to je On stvorio, da bi
razmislili i uzeli pouku iz toga, da bi shvatili da to
pripada Onome Kome nema sli~nog ni ravnog, pa da
povjeruju u Njega kao jedinog Boga i prihvate i slijede
Njegovog Poslanika, te da pripaze na pribliàvanje
smrtnog ~asa - kako ne bi propali kao nevjernici i
dospjeli u bolnu Allahovu kaznu.
Zatim Uzvi{eni kaè: "Pa u koje }e rije~i, ako
ne u Kur'an vjerovati?", tj. nakon Poslanikovog,
s.a.v.s., upozorenja i najave kazne koju im je objavio
od Allaha Uzvi{enog, kojem }e upozorenju oni
povjerovati, ako ne}e ovim rije~ima koje im Poslanik,
s.a.v.s., objavljuje? Zatim Uzvi{eni kaè:
"Koga Al ah u zab udu stavi, niko ga ne moè
na pravi put uputiti! On }e ih ostaviti da u
nevjerstvu svojem lutaju." Tj. koga Allah Uzvi{eni
kazni za njegovo nevjerovanje tako {to ga odvede u
zabludu - nakon {to mu se objavio i upozorio ga -
njega ne}e mo}i uputiti niko, bez obzira na to ko je
taj.

Pitaju te o Smaku svijeta: kada }e se zbiti.
Reci: "To zna jedino Gospodar moj, On }e ga u
njegovo vrijeme otkriti, a teàk }e biti
514
nebesima i Zemlji, sasvim neo~ekivano }e vam
do}i." Pitaju te kao da ti o njemu ne{to zna{.
Reci: "To samo Allah zna, ali ve}ina ljudi ne
zna." /187/

Uzvi{eni kaè: "Pitaju te o Smaku svijeta." Ovaj je
ajet objavljen zbog Kurej{ija, koji su pitali kada }e se
desiti Smak svijeta, ne vjeruju}i da }e se to ikada desiti
i smatraju}i to la`nim. U tom smislu Uzvi{eni kaè:
A oni govore: "Kad }e ve} jednom ta prijetnja, ako
istinu govorite?!" (67:25) Zatim Uzvi{eni kaè: "kada
}e se zbiti", odnosno kada }e se dogoditi.
Reci: "To zna jedino Gospodar moj, On }e
ga u njegovo vrijeme otkriti", tj. znanje o tome
kod Allaha je i On zna kada }e se Smak svijeta desiti.
Mimo Njega to ne zna niko, pa ~ak ni Njemu bliski
meleki ili odabrani poslanici. Zato Uzvi{eni kaè:
"...a teàk }e biti nebesima i Zemlji", odnosno,
znanje o njemu je te{ko stanovnicima i nebesa i
Zemlje. Ono je skriveno, pa niko od njih ne zna kada
}e se on desiti.
"sasvim neo~ekivano }e vam do}i". Tj. on }e
do}i iznenada i zate}i svakog u svom poslu, trgovini i
tome sli~no. Muslim u svom Sahihu navodi od Ebu-
Hurejrea: /344/ "Kada bude nastupao Smak svijeta,
jedan ~ovjek }e musti devu, pa ne}e uspjeti posudu sa
mlijekom donijeti do svojih usta, a Smak svijeta }e
nastupiti. Zatim, dva }e ~ovjeka biti zabavljena
kupovinom, odnosno prodajom odje}e, pa to ne}e
uspjeti obaviti, jer }e Smak svijeta ve} nastupiti..."
Zatim Uzvi{eni kaè: "Pitaju te kao da ti o
njemu ne{to zna{", tj. kao da zna{ kada }e se desiti,
a Allah je znanje o tome sakrio od Svojih stvorenja.
Zato On kaè:
zna." Zbog toga je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
odgovorio Dìbrilu, a.s., kada ga je on pitao o Smaku
svijeta:/345/ "...Upitani o tome ne zna ni{ta vi{e od
onog ko pita...", tj.: Ja ni{ta vi{e od tebe ne znam
kada }e se on desiti, niti iko zna vi{e od nekog drugog
o tome. Zatim je Poslanik, s.a.v.s., prou~io ajet:
"Samo Allah zna kad }e Smak svijeta
nastupiti..."(31:34) Dakle, ovaj Vjerovjesnik, koji
nije znao ~itati ni pisati, prvak i pe~at svim
poslanicima, Muhammed, s.a.v.s., poslanik milosti i
tevbe, poslanik koji je navijestio stra{ne doga|aje pred
Smak svijeta, posljednji u nizu me|u poslanicima,
poslije kojeg }e ljudi biti proìvljeni pored toga {to
je, kako je utver|eno u Buharijnom Sahihu preko
Enesa i Sehla ibn Sa'da, r.a., rekao: /346/ "Ja i Smak
svijeta poslani smo kao ova dva prsta", pa je sastavio
kaìprst i srednji prsti pored svega toga, Allah mu je
naredio da kaè da samo Uzvi{eni zna kada }e se
desiti Smak svijeta, kada ga neko o tome bude pitao.
Tako Uzvi{eni kaè:
zna."

Reci: "Ja ne mogu ni samom sebi neku korist
pribaviti, ni od sebe kakvu {tetu otkloniti;
biva onako kako Allah ho}e. A da poznajem
gajb, stekao bih mnoga dobra, a zlo bi bilo
daleko od mene; ja samo donosim opomene i
radosne vijesti ljudima koji vjeruju." /188/

Ovdje Allah Uzvi{eni nare|uje Poslaniku da stvari
prepusti Njemu, te da kaè da on ne zna {ta }e se
desiti u budu}nosti i da je o tome upoznat samo
onoliko koliko ga je Allah upoznao. Tako Uzvi{eni u
drugom ajetu kaè: "On gajb poznaje i On gajb
Svoj ne otkriva nikome." (72:26) Zatim Uzvi{eni
kaè Poslaniku da rekne:
"A da poznajem gajb, stekao bih mnoga
dobra", tj. da poznajem gajb, prije nego {to bih
ne{to prodao znao bih da li }u na tome zaraditi, pa
bih prodavao samo ono na ~emu bih imao dobru
zaradu, i tako ne bih bio siroma{an. Tako ove rije~i
tuma~i Ibn-Abbas, a Ibn-Dèrir i jo{ neki kaù da one
zna~e: Da poznajem gajb, ja bih se u rodnim
godinama pripremio za godine su{e i ublaìo bih
skupo}u. Zatim Uzvi{eni kaè:
"a zlo bi bilo daleko od mene"; tj. ja bih izbjegao zlo
prije nego {to se i dogodi. Zatim Uzvi{eni kaè
Poslaniku da kaè da on samo donosi opomene i
radosne vijesti, tj. opomene za kaznu nevjernicima, a
radosne vijesti o Dènnetu vjernicima. U tom smislu
Uzvi{eni tako|er kaè:
"Mi smo Kur'an u~inili lahkim, na tvome
jeziku, da bi njime one koji se Allaha boje i
grijeha klone obradovao, a inadìje nepopus-
tljive opomenuo."(19:97)

"On je Taj Koji vas od jednog ~ovjeka stvara - a
od njega je drugu njegovu stvorio da se uz nju
smiri. I kada je on nju obljubio, ona je zanijela
lahko breme i nosila ga; a kad joj je ono
oteàlo, njih dvoje su zamolili Allaha,
Gospodara svoga: Ako nam daruje{ zdrava
potomka, bit }emo, doista, zahvalni!" /189/

"I kad im je On darovao zdrava potomka, njih
dvoje su izjedna~ili druge s Njim u onome {to
515
im On daje - a Allah je vrlo visoko iznad onih
koje Njemu smatraju ravnim!" /190/

-
Ovdje Uzvi{eni govori da je on sav ljudski rod
stvorio od Adema, a.s.; od njega je stvorio njegovu
ènu Havu, pa su onda oni izrodili ljudski rod. U tom
smislu Uzvi{eni tako|er kaè:
"O ljudi, Mi vas od jednog ~ovjeka i jedne ène
stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo
da biste se upoznali. Najugledniji je kod
Allaha onaj koji Ga se najvi{e boji."(49:13)
Pored toga, On kaè:
"O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas od
jednog ~ovjeka stvara, a od njega je i drugu
njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge
mu{karce i ène rasijao."(4:1) Zatim, u ovom
~asnom ajetu Uzvi{eni kaè:
"a od njega je drugu njegovu stvorio da se uz
nju smiri", tj. da bude prisan sa njom i smiri se uz
nju. Uzvi{eni tako|er kaè:
"I jedan je od dokaza Njegovih to {to za vas,
od vrste va{e, stvara ène da se uz njih
smirite, i {to izme|u vas uspostavlja ljubav i
samilost..." (30:21) Ni izme|u koga nema tolike
prisnosti kao izme|u supru`nika. Zato Uzvi{eni navodi
da sihirbaz svojom spletkom mo`da i uspije rastaviti
muà od ène. "I kada je on nju obljubio", tj. kada
je imao odnos sa njom,
"ona je zanijela lahko breme". Ono je lahko u
po~etku trudno}e, pa èna ne osje}a bol od njega.
Ono je tada kap sjemena, pa ugru{ak, pa gruda mesa.
Zatim Uzvi{eni kaè: "i nosila ga"; Mudàhid to
tuma~i: i ustrajala u njegovom no{enju. "a kad joj je
ono oteàlo", tj. kada joj je postalo te{ko nositi ga,
"njih dvoje su zamolili Allaha, Gospodara
svoga: Ako nam daruje{ zdrava potomka",
odnosno lijepog sina. Oni su se pobojali da im se ne
bi rodila ìvotinja. A Hasan Basri to tuma~i: Ako nam
daruje{ sina,
"bit }emo, doista, zahvalni!" "I kad im je On
darovao zdrava potomka, njih dvoje su izjed-
na~ili druge s Njim u onome {to im On daje - a
Allah je vrlo visoko iznad onih koje Njemu
smatraju ravnim!" Tuma~e}i ovaj ajet, mufesiri
navode neka predanja i hadise, koji su, ustvari,
predanja kitabija, a Allah opet najbolje zna. Sva ona
govore o tome da su Adem i Hava bili to dvoje koje su
Allahu ~inili {irk...!! Mi }emo ovdje navesti samo jedno
od tih predanja, onako kako ga navodi Ibn Ebi- Hatim
od Ubejj ibn Ka'ba: "Kada je Hava zatrudnjela, {ejtan
joj je pri{ao i rekao: Budi meni pokorna, pa }e ti dijete
biti zdravo. Daj mu ime Abdul-Haris. Ona to nije
u~inila. I kada je rodila, dijete joj je umrlo. Kada je
ponovo zatrudnjela {ejtan joj ponovi isto, ali to ona
opet ne u~ini. I kada je tre}i put zatrudnjela, {ejtan joj
pri|e i kaè: Ako mi bude{ pokorna, dijete }e ti biti
zdravo, a ako ne bude{ - ono }e se pretvoriti u
ìvotinju." Tako je on njih dvoje upla{io, pa su ga
poslu{ali." Me|utim, mi smatramo da se ovi ajeti ne
odnose na Adema i Havu,
339
nego na mnogobo{ce
me|u Ademovim potomcima. Zato Allah Uzvi{eni
kaè:
"a Allah je vrlo visoko iznad onih koje Njemu
smatraju ravnim!"
340
To je stav Hasana Basrije, a i mi
ga dijelimo. Zatim on kaè: "To {to su Adem i Hava
ovako spomenuti jeste prelaènje sa konkretnih osoba
na ljudsku vrstu." Sli~no tome, Uzvi{eni kaè:
"Mi smo vama najbliè nebo sjajnim zvijez
dama ukrasili i u~inili da one poga|aju {ej-
tane" (67:5) - a poznato je da sjajne zvijezde kojima
je ukra{eno nebo nisu ba{ te kojima se {ejtani ga|aju.
I ovdje se radi o prelaènju sa pojedinih stvari na
njihovu vrstu, za {to ima jo{ primjera u Kur'anu - a
Allah opet najbolje zna.

"Zar da Njemu smatraju ravnim one koji ne
mogu ni{ta stvoriti, i sami su stvoreni", /191/
"i koji im ne mogu pomo}i niti mogu pomo}i
sebi?" /192/
"A ako ih zamolite da vas na pravi put upute,
ne}e vam se odazvati; isto vam je poz vali ih ili
{utjeli." /193/
i
,
,

"Oni kojima se vi, pored Allaha, klanjate,
zaista su robovi, kao i vi. Pa, vi im se klanjajte,
i neka vam se odazovu ako istinu govorite!"
/194/
"Imaju li oni noge da na njima hodaju, ili ruke
da njima hvataju imaju li o~i da njima
gledaju ili u{i da njima ~uju? Reci: Zovite

339
Ja na to dodajem: "Mi potvrujemo ovaj stav Ibn-Kesira, jer je
Adem kao poslanik nepogrjeiv, pa je nezamislivo da on uini irk
Allahu."
340
Arapski jezik pored glagolskih oblika jednine i mnoine, poznaje
i dvojinu. Budui da se ovdje govori u mnoini o onima koji ine irk
- ovi ajeti se ne mogu odnositi na
Adema i Havu. Citirajui ovaj dio ajeta, Ibn-Kesir aludira na to.
/prim. prev./
516
boànstva va{a, pa protiv mene kakvo ho}ete
lukavstvo smislite i ne odugovla~ite", /195/
"moj je za{titnik Allah, Koji Knjigu objavljuje i
On se o dobrima brine." /196/

,

,
"
"A oni kojima se vi, pored Njega, klanjate, ne
mogu ni vama, a ni sebi pomo}i." /197/
"A kad ih zamolite da vas upute na pravi put,
oni ne ~uju; vidi{ ih kao da te gledaju ali oni
ne vide." /198/

Ovdje Allah kori mnogobo{ce koji pored Njega
oboàvaju neka Njegova stvorenja, koja ni{ta ne
mogu uraditi: na{tetiti, koristiti, gledati, ~uti, niti
pomo}i onima koji ih oboàvaju. Ta su stvorenja
obi~na materija, koja nema du{e, niti se moè kretati.
Oni koji ih oboàvaju bolje od njih ~uju i vide i ja~i su
od njih. Zato On kaè:
"Zar da Njemu smatraju ravnim one koji ne
mogu ni{ta stvoriti, i sami su stvoreni", tj.: zar
Mu smatrate ravnim ono {to samo ne moè ni{ta
stvoriti, nego su ~ak i njega drugi napravili? U tom je
smislu Ibrahim, a.s., rekao: "Kako se moète
klanjati onima koje sami kle{ete?"(37:95)
Zatim Uzvi{eni kaè: "...i koji im ne mogu
pomo}i", tj. onima koji ih oboàvaju, "..niti mogu
pomo}i sebi?", tj. niti same sebe mogu za{tititi od
onih koji im ho}e na{tetiti? Tako je Ibrahim, a.s.,
porazbijao kipove svoga naroda, srozav{i ih na taj
na~in dokraja. O tome Uzvi{eni kaè: "i kri{om im
pri|e desnom rukom ih udaraju}i". (37:93)
Tako su radili i Muaz ibn Amr ibn el-Dùmuh i Muaz
ibn Dèbel, r.a., dvojica mladi}a koji su primili islam
kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., do{ao u Medinu. Oni
bi no}u nasrtali na kipove mnogoboàca, razbijali ih,
uni{tavali i davali ih udovicama kao drvo za ogrjev -
da bi njihovi sunarodnici uzeli pouku iz toga. Muazov
otac, Amr ibnul-Dùmuh, imao je jednog kipa, kojem
se klanjao i kojeg je uljep{avao mirisima. A njih dvojica
bi do{li nave~er, pa ga izvrnuli naglava~ke i uprljali ga
izmetom. Zatim bi ga Amr oprao i namirisao, te
ostavio kod njega ma~ i rekao mu: "Brani se!" Oni bi
opet uradili isto {to i prije, a i on bi ponovio svoj
postupak. Tako su radili sve dok oni jednom nisu uz
tog kipa svezali jednog mrtvog psa, pa ih oboje bacili
u obli`nji bunar. Kada je Amr ibn el - Dùmuh do{ao i
to ugledao, shvatio je da pogre{no vjeruje, pa je
primio Islam. Bio je dobar musliman, a pao je kao
{ehid na Uhudu - neka je Allah zadovoljan sa njim a
neka da da i on bude zadovoljan sa Allahom, i neka
mu za prebivali{te dodijeli najvi{e stepene Dènneta!
"A ako ih zamolite da vas na pravi put upute,
ne}e vam se odaz-vati." Zna~enje ovih rije~i sli~no
je Ibrahimovim rije~ima koje je uputio svome ocu:
"za{to se klanja{ onome koji niti ~uje niti vidi,
niti ti moè od ikakve koristi biti?" (19:42)
Zatim On kaè da su oni kojima se oni klanjaju robovi,
odnosno stvorenja, kao i oni. Zatim Uzvi{eni kaè:
Reci: "Zovite boànstva va{a...", odnosno,
pozovite ih u pomo} protiv mene i sve svoje napore
uloìte, ne odugovla~e}i sa mnom ni jednog trenutka,
"moj je za{titnik Allah, Koji Knjigu objavljuje i
On se o dobrima brine". Tj. Allah je meni dovoljan
i dostatan, na Njega se oslanjam, On je moj
pomaga~, Njemu se priklanjam, On je za{titnik i moj i
svakog dobrog vjernika, i na dunjaluku i na ahiretu.
Zatim Uzvi{eni kaè: "A oni kojima se vi, pored
Njega, klanjate", tj. oni koje vi pored Allaha
oboàvate,
"ne mogu ni vama, a ni sebi pomo}i." Zatim
Uzvi{eni kaè:
"A kad ih zamolite da vas upute na pravi put,
oni ne ~uju; vidi{ ih kao da te gledaju ali oni
ne vide." Ove su rije~i sli~ne Njegovim rije~ima:
"Ako im se molite, ne ~uju va{u
molbu."(35:14) U rije~ima Uzvi{enog: "vidi{ ih
kao da te gledaju, ali oni ne vide." On kaè:
"kao da te gledaju", to zna~i: oni te do~ekaju
vje{ta~kim o~ima: izgleda kao da te vide, a to je
ustvari obi~na materija. Oni ne vide, jer su to samo
kipovi, napravljeni od kamena, drveta ili ne~eg
drugog. Za razliku od toga, Es-Suddi smatra da se ove
rije~i odnose na mnogobo{ce. Me|utim, prvi stav je
ispravniji. (A ja, Nesib, kaèm: Kada se govori o
nakani Allaha Uzvi{enog, mo`da je ipak najispravnije
to da On o kipovima govori kao o razumnim bi}ima:
"vidi{ ih kao da te gledaju , aludiraju}i na osobe
koje mnogobo{cima ti kipovi predstvaljaju. To su,
ustvari, bili dobri i pobo`ni ljudi, pa su mnogobo{ci te
kipove napravili prema njihovom izgledu i nazvali ih
njihovim imenima. I kada se oni obra}aju tim
kipovima, oni se ustvari obra}aju tim dobrim ljudima,
koje su uzeli za posrednike izme|u njih i Allaha
Uzvi{enog. Oni se nikada nisu obra}ali ba{ tom
kamenu i drvetu, jer su bili svjesni da su ih oni svojim
rukama napravili i da oni ne ~uju i ne vide. Oni su se
tim kipovima obra}ali kao da su to, ustvari, oni dobri
ljudi, misle}i da }e ih oni pribliìti Allahu. Zato
Uzvi{eni o njima govori kao da su to razumna bi}a,
od po~etka ajeta: "A oni kojima se vi, pored
Njega, klanjate", pa sve do Njegovih rije~i: "ali oni
ne vide", itd.) A Allah Uzvi{eni najbolje zna.

"Ti sa svakim - lijepo! i traì da se ~ine dobra
djela, a neznalica se kloni!" /199/
"A ako te {ejtan poku{a na zlo navesti, ti
potraì uto~i{te u Allaha, On uistinu sve ~uje i
zna." /200/

Ibn-Dèrir i Ibn Ebi-Hatim navode: Junus nam
je pri~ao: Sufjan - tj. ibn Ujejne - pri~ao nam je od
517
Ubejja, da je on rekao:/347/ Kada je Allah Uzvi{eni
objavio Svome Poslaniku, s.a.v.s.:
"Ti sa svakim - lijepo! i tra` da se ~ine dobra
djela, a neznalica se kloni!", Allahov Poslanik,
s.a.v.s., upitao je: "[ta je ovo, Dìbrile?" A on mu je
odgovorio: "Allah ti nare|uje da oprosti{ onom ko ti
nepravdu nanese, da da{ onom ko tebi ne da i da
ode{ onom ko tebi ne dolazi." Ovaj hadis prenosi i
Ibn-Merdevejh preko Dàbira i Kajsa ibn Sa'da ibn
Ubade od Poslanika, s.a.v.s. A El-Buhari kaè: Uzvi{eni
kaè: "Ti sa svakim - lijepo!..." Rije~ zna~i: dobro i
lijepo. Zatim on navodi predanje od Ibn-Abbasa, r.a.,
u kojem se kaè da je jedan ~ovjek naljutio Omera
kad je u{ao kod njega, pa mu je el-Hurr ibn Kajs
rekao: "O vladaru pravovjernih, Allah je Uzvi{eni rekao
Svome Vjerovjesniku, s.a.v.s.:
i

Ti sa svakim - lijepo! i traì da se ~ine dobra
djela, a neznalica se kloni!, a ovaj ~ovjek je zaista
ne-znalica! I tako mi Allaha, Omer nije pre{ao preko
tog ajeta kada mu ga je on citirao! On se uvijek
obuzdavao kada bi mu bila citirana Knjiga Allaha
Uzvi{enog i Veli~anstvenog." Ovo predanje navodi
samo El-Buhari. A Buharijine rije~i: "Rije~ zna~i: dobro
i lijepo", potvr|uju i Urve ibn-Zubejr, Es-Suddi,
Katade, Ibn-Dèrir i jo{ neki. Ibn-Dèrir kaè: "Allah je
naredio Svome Vjerovjesniku, s.a.v.s., da nare|uje
ljudima dobro - podrazumijevaju}i tu sva dobra djela -
i da se kloni neznalica." Iako je to izre~eno u formi
naredbe Poslaniku, s.a.v.s., time se ustvari odgajaju
vjernici da otrpe kada neko nanese nepravdu i uvredu
li~no njima, a ne da puste na miru one koji
zapostavljaju svoje obaveze prema Allahu, niti da
opra{taju onima koji ne vjeruju u Allaha i ne}e da
spoznaju da je On Bog - jer su takvi muslimanima
neprijatelji.
U vezi sa rije~ima Uzvi{enog: "Ti sa svakim -
lijepo!..." Se'id ibn Ebi-Arube navodi od Katade:
"Ovo su pravila pona{anja koja je Allah preporu~io i
naredio Svome Poslaniku, s.a.v.s.," a jedan mudrac je
taj smisao preto~io u stihove sa asonancom:
Pra{taj i nare|uj dobro - kao {to ti je
nare|eno, i kloni se neznalica!
Svakom se sa blago{}u obra}aj - divna li je
blagost od mo}nika!

Zatim Uzvi{eni upu}uje na traènje za{tite kod
Njega od {ejtana - dìna, jer ga lijepim postupkom
ne}e{ od sebe otjerati. On te èli potpuno uni{titi i
upropastiti, jer ti je on otvoreni neprijatelj, kao {to je i
prije bio tvome pretku Ademu, a.s.
Tuma~e}i rije~i Uzvi{enog:
"A ako te {ejtan poku{a na zlo navesti", Ibn-
Dèrir kaè: "Ako te {ejtan naljuti da bi te nagovorio
da se ne kloni{ neznalice i da mu oprosti{", "ti
potraì uto~i{te u Allaha", tj. kod Allaha zatraì
za{titu od njegovog podsticanja na zlo. A podsticanje
na zlo vodi smutnji, bilo preko srd`be, bilo preko
ne~eg drugog. "On, uistinu, sve ~uje i zna." On
~uje i kada te neznalica napadne i kada od {ejtanskog
nagovora na zlo traì{ uto~i{te kod Allaha, kao i sav
ostali govor Njegovih stvorenja - ni{ta mu se od toga
ne moè sakriti. On zna ~ime }e te za{tititi od
{ejtanskog nagovaranja na zlo, a zna i sve ostalo o
svemu {to je stvorio. Rije~ zna~i: traènje uto~i{ta,
oslonca i za{tite od zla, a rije~ zna~i: traènje uto~i{ta
i oslonca u traènju dobra. U tom smislu, El-Hasan
ibn Hani' pjeva:

O Ti, od Kojeg traìm pomo}
za ono {to èlim - i od Kojeg traìm
za{titu od onog {to ne èlim.
Ljudi ne mogu namjestiti kost
koju Ti slomi{ - niti ponovo slomiti onu
koju Ti namjesti{.

Na po~etku ovog tefsira naveli smo hadise o
traènju za{tite od Allaha, pa nema potrebe da ih
ovdje ponovo iznosimo.
341

"Oni koji se Allaha boje, ~im ih dodirne
sablazan {ejtanska, sjete se, i odjednom do|u
sebi",/201/
"dok prijatelje {ejtanove {ejtani podràvaju u
zabludi i nikako ne prestaju." /202/

Ovdje Uzvi{eni govori o Svojim bogobojaznim
robovima, koji izvr{avaju ono {to je On naredio i
klone se onog {to je On zabranio: "~im ih dodirne ,
tj. ~im ih zadesi, a neki ovo ~itaju: "sablazan". Oba su
ova kiraeta poznata, s tim {to neki kaù da imaju isto
zna~enje, a drugi da ima razlike u njihovom zna~enju.
Tu rije~ tuma~e na razli~ite na~ine: kao srd`ba, kao
napad, kao nagovor na zlo i kao bolest.
"

342
Zatim
Uzvi{eni kaè: "sjete se", tj. sjete se Allahove kazne i
Njegove obilne nagrade, i Njegovog obe}anja
dobrima i prijetnje lo{ima, pa se odmah pokaju, vrate
i obrate Allahu, te kod Njega zatraè za{titu, "i
odjednom do|u sebi", tj. shvate i poprave se.
Zatim Uzvi{eni kaè: "dok prijatelje {ejtanove
{ejtani podràvaju", tj. {ejtanske prijatelje me|u
ljudima, kao {to Uzvi{eni kaè: "jer su rasipnici
bra}a {ejtanova" (17:27), a to su oni koji slijede
{ejtane i slu{aju ih, "{ejtani podràvaju u
zabludi", tj. uljep{avaju im grijehe i poti~u ih na njih,
pomaù}i ih tako u neznanju i gluposti, "i nikako ne
prestaju". Tj. {ejtani podsti~u svoje prijatelje me|u
ljudima na zlo i to im ne dosadi, jer im je takva
priroda i narav.

341
Pogledaj tumaenje EUZE na poetku ovog tefsira.
342
Ja dajem prednost miljenju da ta rije znai: nagovor na zlo.
518
"...nikako ne prestaju", tj. ne malaksavaju i ne
odustaju od toga.

Kad im nijedan znak ne donese{, oni govore:
"Za{to ga sam ne izmisli{!" - Reci: "Ja slijedim
samo ono {to mi Gospodar moj objavljuje."
Ovo su jasni dokazi od Gospodara va{eg i
uputstvo i milost za ljude koji vjeruju. /203/

O rije~ima Uzvi{enog:...oni govore: "Za{to ga
sam ne izmisli{!" Ibn-Abbas kaè: tj. za{to ga ne
primi{ od Allaha! Drugi put, on je rekao da to zna~i:
"Za{to ga sam ne izmisli{ i donese{!" A rije~ima
Uzvi{enog: "Kad im nijedan znak ne donese{",
misli se na mu'dìzu. Tj. oni su govorili Allahovom
Poslaniku, s.a.v.s.: "Za{to se ne potrudi{ da nam
donese{ mu'dìze od Allaha, pa da ih i mi vidimo i
povjerujemo u njih?" A Allah Uzvi{eni mu kaè:
Reci: "Ja slijedim samo ono {to mi Gospodar
moj objavljuje", tj. ja od Uzvi{enog ni{ta prvi ne
traìm, nego izvr{avam ono {to mi On naredi i
slijedim ono {to mi On objavi. Ako mi On po{alje
neku mu'dìzu prihvatim je, a ako je ne po{alje - ne
traìm je prvi - osim ako mi to On dozvoli, a On je
mudar i sve zna. Zatim ih On upu}uje na to da je ovaj
Kur'an najve}a mu'dìza, najjasniji argument i najbolji
dokaz:
"Ovo su jasni dokazi od Gospodara va{eg i
uputstvo i milost za ljude koji vjeruju."

"A kad se u~i Kur'an, vi ga slu{ajte i {utite - da
biste bili pomilovani." /204/

Nakon {to je Uzvi{eni rekao da je Kur'an uputstvo,
milost i jasni dokaz za ljude, On nare|uje da se, iz
po{tivanja i veli~anja Kur'ana, {uti dok se on u~i, a ne
da se radi ono na {to nevjernici iz plemena Kurej{
nagovaraju: "Ne slu{ajte ovaj Kur'an, nego
pravite buku." (41:26) To je posebno potrebno
kada imam na farzovima u~i Kur'an naglas. U tom
smislu Muslim u svom Sahihu navodi od Ebu-Musa el-
E{'arije, r.a.: Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /348/
"Imam je postavljen da bi bio slije|en; pa kada on
donese tekbir, i vi donesite tekbir, a kada on u~i
Kur'an - vi {utite..." Ovaj hadis ovako navode i autori
Sunena, tako|er od Ebu-Hurejrea.
Ibn-Dèrir prenosi od Be{ira ibn Dàbira: "Dok je
Ibn-Mes'ud jednom klanjao, ~uo je da neki ljudi u~e
naglas sa imamom. Pa kada je imam zavr{io, on re~e:
Zar ne moète shvatiti, zar ne moète razumjeti":
"A kad se u~i Kur'an, vi ga slu{ajte i {utite", kao
{to vam je Allah naredio!
Imam Ahmed i autori Sunena navode od Ez-
Zuhrija, on od Ebu- Ekseme el-Lejsija, a on od Ebu-
Hurejrea: /349/ Allahov Poslanik, s.a.v.s., jednom je,
zavr{iv{i namaz u kojem je u~io naglas, upitao: "Je li
iko od vas maloprije zajedno sa mnom u~io?" "Da,
Allahov Poslani~e" - odgovori jedan ~ovjek, a on re~e:
"Upitao sam se: Za{to mi neko ometa u~enje
Kur'ana?" Kada su to ljudi ~uli od Allahovog Poslanika,
s.a.v.s., prestali su u~iti Kur'an sa njim u namazima u
kojima je on u~io naglas. Et-Tirmizi kaè da je ovaj
hadis hasen /dobar/, a Ebu-Hatim er-Razi progla{ava
ga sahihom /vjerodostojan/.
O pitanju u~enja Kur'ana u namazu ima vi{e
mi{ljenja. Jedno je da se Kur'an ne u~i za imamom ni
u namazima u kojima se u~i naglas, ni u onim u
kojima se u~i u sebi. Prema drugom mi{ljenju, samo
se Fatiha u~i, i to u stankama imama. To je stav
jednog broja ashaba, tabiina i jo{ nekih nakon njih.
Zatim, od Ibn-Abbasa prenosi se da treba {utjeti u
farz-namazima. A od Mudàhida se prenosi da treba
{utjeti samo u toku dùmanskih farza i hutbe. Ibn-
Dèrir zastupa stav da treba {utjeti na bajramima, na
dùmi i u namazima u kojima imam u~i naglas. Time
se misli na {utnju u toku farz-namaza i hutbe -
sukladno hadisima u kojima se nare|uje {utnja za
imamom i u toku hutbe. A El-Hasan kaè: "Kada
bude{ po~a{}en druènjem sa Kur'anom, onda ga
slu{aj!"
Imam Ahmed navodi od Ebu-Hurejrea, r.a.,
da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /350/ "Ko
poslu{a jedan ajet iz Allahove Knjige, dobro djelo }e
mu biti mnogostruko upisano, a ko ga prou~i, on }e
mu biti svjetlo na Kijametskom danu." Ovaj hadis
biljeì samo Ahmed - Allah mu se smilovao.

"I spominji Gospodara svoga u sebi, ponizno i
sa strahopo{tovanjem i ne podiù}i jako glas -
ujutro i nave~er, i ne budi nemaran", /205/
"oni koji su bliski Gospodaru tvome doista ne
zaziru da Mu ibadet ~ine; samo Njega hvale i
samo pred Njim licem na tlo padaju." /206/

Uzvi{eni nare|uje da Ga na po~etku i na kraju dana
puno spominjemo. On kaè:
"...ponizno i sa strahopo{tovanjem", tj. Spominji
svoga Gospodara u sebi, a ne naglas, i sa strahom i
nadom.
Zato Uzvi{eni kaè:
"...i ne podiù}i jako glas". Dakle, lijepo je da
to bude tihi izgovor, a ne dozivanje i podizanje glasa.
Zato, kada su neki upitali Allahovog Poslanika, s.a.v.s.:
519
/351/ "Da li je na{ Gospodar blizu pa da Mu se
obra}amo {apatom, ili je on daleko pa da ga glasno
dozivamo?" - Allah Uzvi{eni je objavio:
"A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja
sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi moli-
telja kada Me zamoli." (2:186) A u Sahihima
Buharije i Muslima navodi se od Ebu-Musa el-E{'arije,
r.a.: /352/ U jednom pohodu ljudi su podigli svoje
glasove ~ine}i dovu, pa im je Poslanik, s.a.v.s. rekao:
"O ljudi, obuzdajte se, jer vi ne molite nekog ko je
gluh niti daleko! Onaj Koga molite blizu je i On sve
~uje. On je svakom od vas bliì od vrata njegove
jahalice."
Allah Uzvi{eni naredio je Svome Poslaniku, s.a.v.s.,
da ne u~i Kur'an glasno kako ga mnogobo{ci ne bi
~uli, a tako|er da ga ne u~i ni potpuno u sebi, kako bi
ga ~uli ashabi, te da na|e srednje rje{enje - u~e}i ga
izme|u toga dvoga. Tako mu On, u ovom ~asnom
ajetu, kaè:
"...i ne podiù}i jako glas - ujutro i nave~er, i
ne budi nemaran". Ovim se èli podsta}i to da se
Uzvi{eni puno spominje ujutro i nave~er, kako se ne
bi bilo nemarno. Zato On ovdje hvali meleke, koji Ga
se sje}aju neprestano, i danju i no}u:
"...oni koji su bliski Gospodaru tvome doista
ne zaziru da Mu ibadet ~ine..." On ih je ovako
spomenuo da bismo se mi poveli za njima i kao i oni
mnogo ~inili dobra djela i ibadete. Zato nam je ovdje
propisana sed`da - jer se ovdje govori o njihovoj
sed`di Allahu Uzvi{enom: "...i samo pred Njim
licem na tlo padaju". Svi se slaù da je ovo prva
sed`da u Kur'anu, koja je propisana i onom ko je
prou~i i onom ko je ~uje. A u hadisu koji Ibn-Madè
prenosi od Ebu-Derdaa, a on od Poslanika, s.a.v.s.,
stoji /353/ da je on ovu sed`du ubrajao me|u
kur'anske sed`de.

Kraj saètka tefsira sure El-A'raf,
hvala Allahu.
8 El - Enfal / Plijen
525

8
EL - ENFAL /PLIJEN
OBJAVLJENA U MEDINI
*
, IMA 75 AJETA
**

U ime Allaha,Svemilosnog, Milostivog!
Pitaju te o plijenu. Reci: Plijen pripada Allahu
i Poslaniku Zato se bojte Allaha i izgladite
me|usobne razmirice, i pokoravajte se Allahu
i Njegovu Poslaniku ako ste pravi vjernici./1/
.
,

El-Buhari prenosi od Ibn-Abbasa: Rije~ el-enfal
zna~i: plijen. A od Se'ida ibn Dùbejra prenosi se:
Upitao sam Ibn-Abbasa, r.a., povodom ~ega je
objavljena sura El-Enfal, pa mi je on odgovorio: Ona
je objavljena povodom Bitke na Bedru. [to se ti~e
ovog predanja od Ibn-Abbasa, njeg prenosi i Alijj ibn
Ebi-Talha, tako|err od Ibn-Abbasa: Rije~ zna~i: plijen
koji je pripadao samo Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i
nikome vi{e. Pored toga, vjerodostojnim senedom
prenosi se od Ibn-Abbasa da je on rije~ protuma~io
kao dio ratnog plijena koji vladar muslimana da
nekim osobama, nakon podjele glavnine plijena. Tu
su rije~ mnogi islamski pravnici odmah tako razumjeli.
A Allah opet najbolje zna.
Ibn-Mes'ud i Mesruk kaù: Plijen koji se dobije
borbom nije nefl jednina od rije~i, nego je nefl ono
{to se dobije bez borbe. Abdullah ibn el-
Mubarek i jo{ neki navode da je Ata' ibn Ebi-Rebbah
ajet: Pitaju te o plijenu , protuma~io: Pitaju te o
onome {to je muslimanima pripalo od mnogoboàca
bez borbe, kao {to je ìvotinja, rob, ropkinja ili neka
roba. To je plijen koji pripada Vjerovjesniku, s.a.v.s., i
kojim on raspolaè kako god on ho}e. Prema ovome,
on je rije~ protuma~io kao fej', tj. plijen koji se od
neprijatelja uzme bez borbe. Ibn-Dèrir kaè: A drugi
kaù da je to plijen koji vladar vjernika posebno
dodijeli nekim grupama, povrh onoga {to dobiju kao i
ostala vojska. Ibn-Dèrir izabire ovaj stav, a tome u
prilog ide hadis koji govori o povodu objave ovog
ajeta. Naime, imam Ahmed navodi od Sa'da ibn
Malika: /354/ Ja sam rekao: Allahov Poslani~e, Allah
me je danas spasio od mu{rika, pa mi pokloni ovu
sablju! On mi je odgovorio: Ta sablja nije ni tvoja ni
moja, ostavi je! Ja sam je ostavio i vratio se, govore}i
sam sebi: Mo`da }e on onu sablju dati nekome kome
ona ne zna~i toliko koliko meni! Kad, za~uh ~ovjeka
iza sebe kako me doziva, pa upitah: Je li to Allah
ne{to radi mene objavio? A on mi re~e: Traìo si od
mene sablju koja nije bila moja. Sada mi je
poklonjena, pa evo ti je! Tada je Allah objavio ovaj
ajet:

.
*
Objavljena nakon sure El-Bekare.
**
Osim 30 - 36. ajeta, koji su objavljeni u Meki.
Pitaju te o plijenu. Reci: Plijen pripada
Allahu i Poslaniku " Ovaj hadis prenose i Ebu-
Davud, Et-
Tirmizi i En-Nesai sa vi{e seneda od Ebu-Bekra ibn
Ajja{a, a zatim istim ovim senedom. Et-Tirmizi ga
ocjenjuje kao hasen sahih hadis.

DRUGI POVOD OBJAVI OVOG AJETA

Ahmed navodi od Ebu-Umame: /355/ Upitao sam
Ubadu ibn Es-Samita o ratnom plijenu, pa mi je
rekao: Ajet o tome objavljen je zbog nas koji smo
u~estvovali u Bici na Bedru. Mi smo se razi{li o pitanju
ratnog plijena i lo{e smo se ponijeli, pa ga je Allah
uzeo iz na{ih ruku i dao ga Allahovom Poslaniku,
s.a.v.s. Zatim ga je Allahov Poslanik, s.a.v.s., podijelio
muslimanima.
Ebu-Davud, Nesai, Ibn-Dèrir, Ibn-Mirdevejh - ~iji
je ovo citat - Ibn-Hibban i El-Hakim putem nekoliko
seneda prenose od Davuda ibn Ebi- Hinda, a on od
Ikrime, da je Ibn-Abbas rekao:/356/ Onoga dana u
kojem se desila Bitka na Bedru, Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao je: Ko uradi to i to, dobit }e to i to!
Mla|i su se ljudi utrkivali zbog toga, a stariji su ostali
uz bajrake. Pa kada je ostvaren ratni plijen, oni mla|i
su do{li traìti ono {to im pripada, a stariji im reko{e:
Nemojte uzeti na{ dio, jer i mi smo vama pomagali!
Da ste bili osuje}eni i poraèni, vi biste se nama
vratili! Tako su se oni posva|ali, pa je Allah Uzvi{eni
objavio: Pitaju te o plijenu - pa sve do Njegovih
rije~i:
i pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku,
ako ste pravi vjernici.
Ebu-Ubejdullah el-Kasim ibn Selam u svom djelu
Kitabul-emvali{-{erijjeti" kaè: ...A {to se ti~e izraza
on ozna~ava ratni plijen, odnosno sve {to muslimani
zarobe od svojih neprijatelja. Prvi ratni plijen pripao
je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., sukladno rije~ima
Allaha Uzvi{enog:
Pitaju te o plijenu. Reci: Plijen pripada Allahu
i Posla-niku. Tako je Poslanik, s.a.v.s., taj plijen
podijelio na dan Bitke na Bedru onako kako mu je
Allah preporu~io, bez izdvajanja petine - prema
hadisu koji smo ve} naveli, a prenosi ga Sa'd. Nakon
toga je objavljen ajet o izdvajanju petine iz ratnog
plijena, ~ime je derogiran propis prethodnog ajeta.
526
Rije~ u osnovi zna~i sav ratni plijen, s tim {to se iz
njega izdvaja petina, koja pripada Poslanikovoj,
s.a.v.s., rodbini - shodno kur'anskoj objavi i
poslani~koj praksi. Ratni je plijen ono {to je Allah
dozvolio muslimanima da uzmu od neprijatelja. To je
stvar koju im je Allah iz Svoje dobrote dodijelio. Ratni
je plijen bio zabranjen prija{njim narodima, pa ga je
Allah Uzvi{eni dozvolio ovom ummetu. To je osnovno
zna~enje rije~i nefl, a za to imamo potvrdu u hadisu
koji i El-Buhari i Muslim u svojim Sahihima navode od
Dàbira, r.a., u kojem stoji da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: /357/ Dato mi je pet stvari koje nisu
date nikom prije mene, zatim se dalje navodi hadis, a
u njemu izme|u ostalog stoji: i dozvoljen mi je ratni
plijen, a prije mene nije nikom bio dozvoljen - a
zatim se hadis citira do kraja.
Postoje ~etiri pravila u vezi sa ratnim plijenom
/nefl/ koji vladar muslimana dijeli. Svako od tih pravila
predvi|eno je za odre|ene slu~ajeve:
1. Ratni plijen iz kojeg se ne izdvaja petina, a zove
se selb.
2. Podjela iz ratnog plijena nakon {to se iz njega
izdvoji petina. Ovo se de{ava kada vladar po{alje neke
jedinice u ratnu zonu, pa se one vrate sa ratnim
plijenom. U toj situaciji jedinici koja ga je donijela
pripada tre}ina ili ~etvrtina ratnog plijena, nakon {to
se izdvoji petina.
3. Podjela iz same petine. To se de{ava kada se sav
plijen sakupi na jedno mjesto, pa se iz njega izdvoji
petina. Kada zatim ta petina do|e u ruke vladara, on
moè od nje podijeliti onoliko koliko on smatra da je
potrebno.
4. Podjela iz sveukupnog ratnog plijena, prije
nego {to se iz njega izdvoji petina. To je slu~aj kada se
da ne{to onima koji dotjeraju i ~uvaju stoku koja je
ratni plijen.
[to se ti~e njegovih rije~i - tj. rije~i Ebu-Ubejda - da
iz ratnog plijena sa Bedra nije izdvojena petina, koje
smo ve} naveli, one su diskutabilne. Njih opovrgava
predanje od Alije ibn Ebi-Taliba, u kojem se govori da
je on dobio dvije stare deve iz petine ratnog plijena sa
Bedra. A ja sam to, hvala Allahu, op{irno objasnio u
djelu Kitabus-sireti.
Uzvi{eni kaè: Zato se bojte Allaha i
izgladite me|usobne razmirice, tj. bojte se
Allaha u svim va{im stvarima i izgladite me|usobne
sporove. Nemojte jedni drugima ~initi nepravdu i
nemojte se sva|ati i prepirati, jer je uputa i znanje
koje vam je Allah dao bolje od onoga zbog ~ega se
sva|ate,
i pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku,
tj. u pogledu onoga kako vam je on podijelio prema
Allahovoj volji, jer to on dijeli ispravno i pravedno,
onako kako mu je naredio Allah Uzvi{eni, ako ste
pravi vjernici.

Pravi su vjernici samo oni ~ija se srca strahom
ispune kad se Allah spomene a kad im se
rije~i Njegove kazuju, vjerovanje im pove}aju i
samo se na Gospodara svoga oslanjaju, /2/
...oni koji namaz obavljaju i dio od onoga {to
im Mi dajemo udjeljuju./3/ Oni su, zbilja,
pravi vjernici - njih kod Gospodara njihova
~ekaju po~asti, i oprost, i obilje
plemenito./4/
,
.

Alijj ibn Ebi-Talha kaè da je Ibn-Abbas o rije~ima
Uzvi{enog:
Pravi su vjernici samo oni ~ija se srca strahom
ispune kad se Allah spomene, rekao: Kada munafici
obavljaju Allahove farzove, spominjanje Allaha ni
najmanje ne uti~e na njihova srca. Oni ne vjeruju ni u
jedan Allahov ajet, ne oslanjaju se na Njega, ne
klanjaju kada ih drugi ne vide i ne daju zekat iz svojih
imetaka.
Pravi su vjernici samo oni ~ija se srca
strahom ispune kad se Allah spomene, tj.
njihova se srca prestra{e i upla{e, pa oni obavljaju
Njegove farzove i izvr{avaju ono {to je On naredio, a
klone se onoga {to je On zabranio. To je osobina
pravih vjernika. Zatim Uzvi{eni kaè:
...a kad im se rije~i Njegove kazuju,
vjerovanje im pove}a-vaju , odnosno uvjerenje.
El-Buhari i jo{ neki islamski u~enjaci ovaj i sli~ne ajete
uzeli su za dokaz da se iman moè pove}avati i da je
on razli~itih nivoa u ljudskim srcima. Tako npr.
Uzvi{eni kaè:
...[to se ti~e vjernika, njima je pove}ala
vjerovanje, i oni se raduju (9:124) Taj stav
zastupa ve}ina ummeta, a kaè se i da ga svi
zastupaju. Zatim Uzvi{eni kaè: ...i samo se na
Gospodara svoga oslanjaju, tj. oni èle samo
Njega, streme samo Njemu, traè uto~i{te samo kod
Njega, svoje potrebe izlaù samo Njemu, znaju da
ono {to On ho}e biva, a {to On ne}e ne biva, znaju
da samo On ima vlast, bez suparnika i sau~esnika u
njoj, i znaju da On brzo svi|a ra~une. Zato je Se'id ibn
Dùbejr rekao: Oslanjanje na Allaha je potpuni
iman.
...oni koji namaz obavljaju i dio od onoga {to
im Mi dajemo udjeljuju. Obavljanje namaza
podra-zumijeva stalnu pa`nju na namaska vremena,
na abdest, na upotpunjavanje njegovih sastavnih
527
dijelova /ruknova/: rukua, sed`de, u~enja Kur'ana,
sjedenja u namazu itd., te na smirenost u toku svih
njih i na dono{enje salavata na Vjerovjesnika, s.a.v.s. A
udjeljivanje iz onoga {to Allah daje podrazumijeva
davanje zekata i ostalih materijalnih du`nosti, bilo da
su one obavezne ili na dobrovoljnoj osnovi. Treba{
znati, ~ovje~e, da ti je sav imetak koji ima{ samo dat
na zajam i ~uvanje i da }e{ se ubrzo od njega rastati.
Oni su, zbilja, pravi vjer-nici. Amr ibn Murre
kaè: Kur'an je objavljen na arapskom jeziku. Zato se
u ovom ajetu ovako kaè - kao kada mi kaèmo: Taj i
taj je zaista pravi gospodin iako me|u svijetom ima
jo{ gospode, ili, kao kada kaèmo: Taj i taj je zaista
pravi trgovac iako ima jo{ trgovaca, ili, kao kada
kaèmo: Taj i taj je zaista pravi pjesnik iako ima jo{
pjesnika. Zatim Uzvi{eni kaè:
Njih kod Gospodara njihova ~ekaju po~asti,
tj. deredè, poloàji i stepeni u Dènnetu, i oprost,
tj. On }e im oprostiti njihova lo{a, a nagradit }e ih za
dobra djela. U Sahihima Buharije i Muslima stoji:
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je:/358/ Stanovnike
Illijjuna vidjeti }e oni ispod njih kao {to vi vidite
zvijezde pred kraj no}i. Ashabi reko{e: Allahov
Poslani~e, to su poloàji vjerovjesnika, na njih niko
osim vjerovjesnika ne}e mo}i do}i. A on re~e: Nije
tako! Tako mi Onoga u îjoj je ruci moja du{a, to }e
mo}i ljudi koji povjeruju u Allaha i potvrde
poslanike!

Tako je bilo i onda kada te je Gospodar tvoj s
pravom iz doma tvoga izveo - {to jednoj
skupini vjernika nikako nije bilo po volji./5/
Raspravljali su se s tobom o borbi; iako im je
bilo o~ito da }e pobijediti, nekima od njih
izgledalo je kao da se na o~i svoje u smrt
gone./6/ I kad vam je Allah obe}ao da }e
va{a biti jedna od dvije skupine - a vi ste vi{e
voljeli da vam padne {aka ona koja nije bila
naoruàna - Allah je htio rije~ima Svojim
istinu utvrditi i nevjernike u korijenu
istrijebiti./7/ ...da istinu utvrdi i neistinu
uni{ti, makar to ne bilo mnogobo{cima po
volji./8/

Ovdje Uzvi{eni govori: Kada ste se vi razi{li i pos-
va|ali o pitanju ratnog plijena, Allah ga je oduzeo od
vas i odredio da ga On i Njegov Poslanik, s.a.v.s.,
podijele. Poslanik je, s.a.v.s., to pravedno i po{teno
uradio, {to je bilo potpuno u va{em interesu. Sli~no
tome, vi niste èljeli krenuti u boj protiv naoruàne
skupine, koja je bila krenula da doprinese svojoj vjeri i
spasi svoj karavan. Me|utim, posljedica tog {to niste
èljeli borbu bila je to da vam je Allah ipak odredio
borbu i iznenada doveo na jedno mjesto vas i va{e
neprijatelje. On je to uradio namjerno, da bi vas
uputio, pomogao i dao vam pobjedu. Allahov
Poslanik, s.a.v.s., sa vjernicima je krenuo prema Bedru,
kako bi se suprotstavio mnogobo{cima koji su krenuli
iz Meke da za{tite svoj karavan. U njemu je bila
trgova~ka roba Kurej{ija koja je dolazila iz Sirije, a
predvodio ju je Ebu-Sufjan. On je ~uo da je Poslanik,
s.a.v.s., krenuo prema njemu, pa je poslao Damdama
ibn Amra da upozori Mekelije na to. Oni su krenuli, a
bilo ih je oko hiljadu dobro naoruànih ratnika. Ebu-
Sufjan je sa karavanom skrenuo desno u pravcu mora
i tako se spasio. A mu{ri~ki su ratnici nastavili svoj put i
do{li do voda Bedra. Tako je Allah dao da se iznenada
sukobe muslimani i nevjernici, jer je On èlio da rije~
muslimana bude gornja i da ih pomogne protiv
njihovih neprijatelja, te da se istina rastavi od laì.
Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., ~uo da je ne-
prijateljska vojska krenula, Allah mu se obratio, obe-
}avaju}i mu jednu od te dvije skupine: ili karavan ili
neprijateljsku vojsku. Mnogi su muslimani tada èljeli
da im pripadne karavan, jer bi u tom slu~aju imali
bogat plijen bez borbe. O tome Uzvi{eni kaè:
a vi ste vi{e voljeli da vam padne {aka ona
koja nije bila naoruàna - Allah je htio
rije~ima Svojim istinu utvrditi i nevjernike u
korijenu istrijebiti. Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
naredio je muslimanima da se pripreme za borbu i da
uzmu oru`je. To im se nije svidjelo, pa je Allah
Uzvi{eni objavio:
Tako je bilo i onda kada te je Gospodar tvoj s
pravom iz doma tvoga izveo - {to jednoj
skupini vjernika nikako nije bilo po volji.
Raspravljali su se s tobom o borbi; iako im je
bilo o~ito da }e pobijediti, nekima je od njih
izgledalo kao da se na o~i svoje u smrt gone.
Es-Suddi o rije~ima Uzvi{enog:
Raspravljali su se s tobom o borbi; iako im
je bilo o~ito da }e pobijediti kaè: odnosno, iako
im je bilo jasno da ti radi{ samo ono {to ti Allah
naredi. A rije~i Uzvi{enog: ...a vi ste vi{e voljeli da
vam padne {aka ona koja nije bila naoruàna
zna~e: vi ste èljeli da vam pripadne skupina koja se
ne bi mogla boriti i pruìti otpor, tj. karavan. Allah
je htio rije -~ima Svojim istinu utvrditi. Tj. On
je èlio sukobiti vas sa skupinom koja ima oru`je i
ho}e borbu - kako bi vas pomogao i dao vam
pobjedu nad njima, kako bi pobijedila Njegova vjera i
uzdigla se rije~ slama, te kako bi islam pobijedio sve
528
ostale vjere. A On najbolje zna posljedice stvari i On je
Taj Koji vam planira dobro. Vjernici su èljeli ne{to
drugo, jer su smatrali da je to bolje.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., krenuo je sa svojim
ashabima, kojih je bilo ne{to preko tri stotine i deset
ljudi. Kada su do{li u dolinu Zefran, odsjeli su u njoj.
Tu je Poslaniku, s.a.v.s., do{la vijest o pokretu Kurej{ija
da bi za{titili svoj karavan, pa je on obavijestio ashabe
o tome i posavjetovao se sa njima. Ebu-Bekr, r.a., tada
je ustao i dobro govorio. Zatim je ustao Omer, r.a., i
tako|er dobro govorio. Zatim je ustao El-Mikdad ibn
Amr i rekao: O Allahov Poslani~e, idi tamo kuda ti je
Allah naredio, a mi }emo s tobom. Tako mi Allaha, mi
tebi ne}emo re}i kao {to su Israeli}ani rekli Musau:
Hajde ti i Gospodar tvoj pa se bijte, mi
}emo ovdje ostati! (5:24) Ne, mi tebi kaèmo: Idi
ti sa svojiim Gospodarom pa se borite, a i mi }emo se
uz vas boriti! Tako mi Onoga Koji te je poslao sa
Istinom, kada bi ti krenuo sa nama do Berkul-Gamada
- jednog grada u Abesiniji - borili bismo se s tobom,
dok ne bi do{ao do njega. Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
pohvali ga i u~ini mu hajr-dovu.
Zatim Allahov Poslanik, s.a.v.s., re~e: O ljudi,

posavjetujte me! - misle}i na ensarije. Jer, oni su bili
ve}ina vojnika, a pored toga, kada su mu davali
prisegu na Akabi, oni su rekli: O Allahov Poslani~e, mi
te ne moèmo {tititi dok ne do|e{ na na{e podru~je.
A kada nam do|e{, onda }e{ biti pod na{om
za{titom: {titit }emo te od svega onoga od ~ega
{titimo i svoju djecu i ène. Zato se Allahov Poslanik,
s.a.v.s., pribojavao da ensarije smatraju da su mu
du`ni pomo}i samo protiv neprijatelja koji ga
napadne u Medini i da im nije obaveza slijediti ga u
borbi izvan Medine. Kada je on to rekao, Sa'd ibn
Muaz mu re~e: Tako mi Allaha, ti kao da na nas
misli{, Allahov Poslani~e? On mu odgovori: Tako je.
A Sa'd re~e: Mi smo ti ve} povjerovali, i priznali te, i
posvjedo~ili da je istina ono {to si objavio. Dali smo ti
prisegu i obe}anje da }emo ti biti poslu{ni i pokorni.
Zato idi, Allahov Poslani~e, tamo gdje ti je Allah
naredio! Tako mi Onoga Koji te je poslao sa istinom,
kada bi nas poveo prema ovom moru i zagazio u
njega, i mi bismo s tobom u njega zagazili i ni jedan
od nas ne bi odustao! Mi ne zaziremo od toga da nas
sutra povede{ u boj protiv na{eg neprijatelja. Mi smo
strpljivi u ratu i ispunjavamo obe}anje u borbi. Mo`da
}e ti Allah kod nas pokazati ono {to }e te obradovati.
Pa, povedi nas, sa Allahovim blagoslovom! Allahov
Poslanik, s.a.v.s., obradova se Sa'dovim rije~ima, pa
re~e: Idite sa Allahovim blagoslovom i prenesite
radosnu vijest, jer mi je Allah obe}ao jednu od dvije
neprijateljske skupine! Tako mi Allaha, kao da sada
gledam pogibiju tih ljudi!

I kada ste od Gospodara svoga pomo}
zatraìli, On vam se odazvao: Poslat }u vam u
pomo} hiljadu meleka koji }e jedni za
drugima dolaziti./9/ Allah je to zato u~inio
da bi vas obradovao i da bi se time srca va{a
umirila; a pobjeda je samo od Allaha - Allah je
zaista Silan i Mudar.../10/

Imam Ahmed navodi od Omera ibn El-Hattaba,
r.a.: /359/ Onoga dana u kome se odigrala Bitka na
Bedru Vjerovjesnik je pogledao ashabe - bilo ih je
ne{to preko tri stotine, pa je pogledao mu{rike - bilo
ih je ne{to preko hiljadu. Zatim se Vjerovjesnik,
s.a.v.s., okrenuo prema kibli - a na njemu su bili
ogrta~ i duga ko{ulja - pa je rekao: Allahu moj, ispuni
Svoje obe}anje koje si mi dao! Allahu moj, ako ova
grupa sljedbenika islama bude poraèna, niko Te
poslije ne}e oboàvati! I on je toliko dugo molio
svoga Gospodara i traìo od Njega pomo}, da mu je
ogrta~ pao sa ramena. Zatim mu je Ebu-Bekr pri{ao,
uzeo taj ogrta~ i ogrnuo ga njime. Nakon toga je
sa~ekao iza njega, pa mu rekao: Allahov
Vjerovjesni~e, dovoljno ti je to {to si do sada traìo
pomo} od svoga Gospodara, jer }e ti On sigurno
ispuniti obe}anje koje ti je dao. Zatim je Allah
Uzvi{eni objavio:
...kada ste od Gospodara svoga pomo}
zatraìli, On vam se odazvao: Poslat }u vam u
pomo} hiljadu meleka koji }e jedni za
drugima dolaziti. I kada su se sukobili toga dana,
Allah je porazio mu{rike, pa je njih sedamdeset
ubijeno, a sedamdeset zarobljeno...
El-Buhari navodi od Ibn-Mes'uda: /360/ Prisus-
tvovao sam jednom prizoru El-Mikdada ibnul-
Esveda, a vi{e bih volio da sam ja bio na njegovom
mjestu nego bilo {ta drugo. On je pri{ao
Vjerovjesniku, s.a.v.s., proklinju}i mu{rike, pa je
izme|u ostalog rekao: Mi ne}emo re}i kao {to je
Musaov narod rekao:
Hajte ti i Gospodar tvoj pa se bijte, (5:24)
nego }emo se mi boriti i sa tvoje desne i sa lijeve
strane, i ispred i iza tebe! Tada sam vidio kako blista
lice Vjerovjesnika, s.a.v.s., jer ga je to obradovalo - tj.
njegove rije~i. Pored toga, El-Buhari navodi od Ibn-
Abbasa: /361/ Na dan Bedra Vjerovjesnik, s.a.v.s.,
rekao je: Allahu moj, zaklinjem Te Tvojim obe}anjem
i datom rije~ju! Allahu moj, ako Ti ho}e{, niko Te ne}e
oboàvati! Zatim ga je Ebu Bekr uzeo za ruku i rekao
mu: Dovoljno ti je to! Tada je Poslanik, s.a.v.s.,
iza{ao, citiraju}i:
529
Skup }e sigurno poraèn biti, a oni }e se u bijeg
dati! (54:45)
Uzvi{eni kaè:
Poslat }u vam u pomo} hiljadu meleka koji }e
jedni za drugima dolaz ti, tj. kao pomo} i
poja~anje. A od Alije ibn Ebi-Talhe prenosi se da je
Ibn-Abbas rekao: I Allah je tada, zaista, pomogao
Svoga Vjerovjesnika, s.a.v.s., sa hiljadu meleka. Dìbril
je predvodio jedno krilo od pet stotina meleka, a
Mikail drugo, tako|er od pet stotina meleka.

i

i

Muslim navodi od Ibn-Abbasa: /362/ Dok je
jedan musliman ùrno tr~ao za jednim mu{rikom,
za~uo je iznad sebe udarac bi~em i konjanika kako
podvikuje: Naprijed, Hajzume!
343
Zatim je primijetio
kako mu{rik pade na le|a, raspolovljene i slupane
glave od udarca bi~em, {to je zatim sve pozelenjelo.
Nakon toga taj je ensarija do{ao i ispri~ao to
Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pa mu je on rekao:
Istinu si rekao, to je bila pomo} sa tre}eg neba". A El-
Buhari u Poglavlju o u~estvovanju meleka na Bedru
navodi od Rufa'a, a on od Rafi'a Ez-Zerkija - koji je
u~estvovao u Bici na Bedru - da je rekao: /363/ Dìbril
je do{ao Vjerovjesniku, s.a.v.s., i upitao ga: [ta mislite
o va{im u~esnicima Bitke na Bedru? On mu je
odgovorio: Oni su jedni od najboljih musli-mana - ili
ne{to sli~no tome - a Dìbril je onda rekao: I mi to
isto mislimo o melekima koji su u~estvovali na Bedru.
Pored toga, El-Buhari i Muslim u svojim Sahihima
navode: /364/ Kada je Omer upitao Allahovog
Poslanika, s.a.v.s., da li da ubije Hatiba ibn Ebi-
Belta'u, on mu je rekao: On je u~estvovao u Bici na
Bedru. [ta zna{, mo`da je Allah pogledao u~esnike
Bedra i rekao im: Radite {ta ho}ete, Ja sam vam ve}
oprostio!
Zatim Uzvi{eni kaè: Allah je to zato u~inio
da bi vas obradovao..., tj. Allah vam je poslao
meleke i navijestio vam njihov dolazak da bi vas
obradovao, i da bi se time srca va{a umirila;
Uzvi{eni je mogao i bez toga da vam pomogne protiv
neprijatelja, ali on je htio da vam se na taj na~in smire
va{a srca.
...a pobjeda je samo od Allaha, tj. i bez
slanja meleka. Tako Uzvi{eni kaè: Tako u~inite!
Da Allah ho}e, On bi im se osvetio, tj. On bi im
se osvetio tako {to bi ih kaznio onako kako je kaznio i
pro{le narode - stra{nim udarima, koji bi zahvatali
cjelokupne nevjerni~ke narode,
ali On vas èli isku{ati jedne pomo}u drugih.
(47:4) Me|utim, kada vjernici direktno ubijaju kafire,
to je ve}e poniènje kafirima, a istovremeno i ve}e
zadovoljstvo u grudima vjernika. U tom smislu
Uzvi{eni kaè:
Borite se protiv njih! Allah }e ih rukama
va{im kazniti i poniz ti, a vas }e protiv njih
pomo}i, i grudi vjernika zalije~iti. (9:14) Zato
Uzvi{eni ovdje kaè: Allah je zaista Silan, tj. prava
snaga je i na dunjaluku i na ahiretu kod Njega,
Njegovog Poslanika i vjernika, i Mudar; zato {to je
propisao da se borite protiv kafira, iako ih je Uzvi{eni i
Slavljeni mogao uni{titi i dokraj~iti i bez toga: Svojom
snagom i mo}i.

343
Nevevi u komentaru Muslimovog Sahiha /XII dio, str.85./ kae da
je to melek govorio svome konju. /prim. prev./

Kad je On u~inio da se radi sigurnosti svoje u
san zavedete i s neba vam ki{u spustio da bi
vas njome o~istio, i da bi od vas {ejtanovo
uznemiravanje odstranio, i da bi srca va{a
jakim u~inio i njome korake u~vrstio./11/
Kad je Gospodar tvoj nadahnuo meleke: Ja
sam s vama, pa u~vrstite one koji vjeruju! U
srca nevjernika Ja }u strah uliti, pa ih vi po
{ijama udarite, i udarite ih po prstima./12/
Zato {to se suprotstavljaju Allahu i Poslaniku
Njegovu; a onoga ko se suprotstavlja Allahu i
Poslaniku Njegovu, Allah }e, zaista, stra{no
kazniti./13/ Kazna vam je to, pa je iskusite,
a nevjernike ~eka patnja u ognju./14/

Allah Uzvi{eni ovdje ih podsje}a na Svoju blagodat
koju im je dao time {to je na njih spustio san,
osigurav{i ih na taj na~in od straha koji im se mogao
pojaviti zato {to je neprijatelja bilo puno, a njih malo.
Tako je Uzvi{eni sa njima postupio i u Bici na Uhudu.
O tome Uzvi{eni kaè:
Zatim vam je, poslije nevolje, spokojstvo ulio,
san je neke od vas uhvatio, a drugi su se
brinuli samo o sebi. (3:154) Ebu-Talha kaè: Ja
sam bio jedan od onih koje je san uhvatio na dan
Uhuda. Tada mi je vi{e puta sablja ispala iz ruke: ona
mi ispadne, a ja je uzmem, pa mi ona opet ispadne, a
ja je opet uzmem. A njih sam gledao kako se kre}u
pod ko`nim {titovima. A Alija, r.a., kaè: /365/ Na
dan Bedra samo je El-Mikdad od nas bio konjanik.
Mogao si nas vidjeti kako svi spavamo, osim
Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji je ispod jednog
drveta klanjao i plakao, sve do svanu}a. Zatim, u
Buharijinom Sahihu se navodi: /366/ Na dan Bedra
Allahov Poslanik, s.a.v.s., u sjenici sa Ebu-Bekrom, r.a.,
~inio je dovu, pa ga je obuzeo drijeme`. Zatim se
530
probudio osmjehnut i rekao: Raduj se, Ebu-Bekre, evo
Dìbrila, a na krilima mu pra{ina! Zatim on iza|e na
vrata sjenice, citiraju}i rije~i Uzvi{enog: Skup }e
sigurno poraèn biti, a oni }e se u bijeg
dati!(54:45)
i s neba vam ki{u spustio da bi vas njome
o~istio i da bi od vas {ejtanovo uznemiravanje
odstranio i da bi srca va{a jakim u~inio i
njome korake u~vrstio. Alijj ibn Ebi-Talha prenosi
od Ibn-Abbasa: Kada je Vjerovjesnik, s.a.v.s., i{ao
prema Bedru, odsjeo je kod jednog pje{~anog brda, a
izvori Bedra su bili izme|u njega i mu{rika. Tada
muslimane sna|e neka slabost, a {ejtan im ubaci u
srca smutnju i dobaci im: Vi tvrdite da ste {ti}enici
Allaha Uzvi{enog i da je me|u vama Njegov Poslanik,
a mu{rici su vam ve} ovladali izvorima, a vi ste
postrani! Tada je Allah na njih spustio obilnu ki{u, pa
su se muslimani napili i o~istili, a Allah je od njih
odstranio {ejtanske spletke. Pored toga, On je tom
ki{om u~inio prohodnijim pijesak, pa su i muslimani i
njihove deve mogli i}i po njemu bez problema i do}i
do neprijatelja. Tako je Allah u~vrstio njihova stopala
na tom pijesku. Pored toga, Uzvi{eni i Silni njih je
u~vrstio i unutarnjom i vanjskom hrabro{}u.
Unutarnjom tako {to im je dao sabur prilikom sukoba
sa neprijateljem, a vanjskom tako {to nije dozvolio da
budu poraèni.
Poznato je da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., prilaze}i
Bedru, odsjeo kod najblièg izvora vode, pa mu je
pri{ao El-Habbab ibnul-Munzir i upitao ga: Allahov
Poslani~e, je li ti Allah odredio da odsjedne{ na ovom
mjestu pa ne moè{ i}i dalje, ili si ovdje odsjeo radi
rata i varke? On mu je odgovorio: Ne, na ovo sam
mjesto odsjeo radi rata i varke. A on mu je onda
rekao: Allahov Poslani~e, ovo nije dobar poloàj.
Bolje je da nas povede{ do bunara koji je najbliì
na{em neprijatelju, pa da vodu uzmemo sebi i
zatrpamo bunareve. Tako }emo mi imati vodu, a oni
ne}e. Nakon toga Allahov Poslanik, s.a.v.s., krenuo je
i u~inio tako.
Kad je Gospodar tvoj nadahnuo meleke: Ja
sam s vama, pa u~vrstite one koji vjeruju!, tj.
borite se sa njima i poja~ajte im brojno stanje. Tako se
~ak kaè da su neki meleki prilazili nekim ashabima
Vjerovjesnika, s.a.v.s., i govorili: ûo sam one ljude,
tj. mu{rike, kako govore: Tako nam Allaha, ako ovi
navale na nas, sigurno }emo biti osramo}eni! Zatim
su to muslimani me|usobno prepri~avali, pa im je to
ulilo samopouzdanja. To navodi Ibn-Dèrir. Zatim
Uzvi{eni kaè:
U srca nevjernika Ja }u strah uliti, tj. Ja }u
ubaciti strah, poniènje i kukavi~luk u srca onih koji se
suprotstavljaju Mome nare|enju i koji pori~u Moga
Poslanika,
...pa ih vi po {ijama udarite, i udarite ih po
prstima, tj. udarajte ih po glavama polove}i ih,
udarajte ih po vratovima odsijecaju}i ih, i odsijecajte
im ruke i noge.
344
Er-Rebi' ibn Enes kaè: Muslimani
su na dan Bedra prepoznavali mu{rike koje su meleki
ubili po ranama na njihovim vratovima i po sprènim
prstima, na kojima se vidio trag vatre.
Zato {to se suprotstavljaju Allahu i
Poslaniku Njegovu; tj. zato {to im nisu poslu{ni i
{to ne primjenjuju [erijat i ne vjeruju u njega. Tako su
se oni izdvojili na jednu stranu, a vjernici su ostali na
drugoj.
Allah }e, zaista, stra{no kazniti, tj. On }e
prona}i i savladati onoga ko Mu se odupre i
suprotstavi.
Kazna vam je to, pa je iskusite, a
nevjernike ~eka patnja u ognju. Tj. iskusite ovu
kaznu i patnju na dunjaluku, znajte da }e nevjernici
tako|er i na ahiretu biti ka`njeni u Vatri.

O vjernici, kada se s nevjernicima sukobite, a
njih nastupa mnogo, le|a im ne okre}ite;
/15/ ...onaj ko im tada le|a okrene - osim
onog koji se povu~e s namjerom da se
ponovno bori ili drugoj ~eti pristupi - vratit }e
se natovaren Allahovom srd`bom; prebivali{te
njegovo bit }e Dèhennem, a uàsno je on
boravi{te./16/

Uzvi{eni Allah, prijete}i Vatrom onome ko
pobjegne s bojnog polja, kaè:
O vjernici, kada se s nevjernicima sukobite, a
njih nastupa mnogo, tj. kada do|ete do njih,
le|a im ne okre}ite; tj. nemojte bjeàti i
ostavljati svoje prijatelje.
...onaj ko im tada le|a okrene - osim onog
koji se povu~e s namjerom da se ponovno
bori, tj. osim onoga ko se povu~e da bi zavarao
neprijatelja da pomisli kako on bjeì, pa da on krene
za njim, a on onda napadne tog neprijatelja i ubije ga
- takav nije grje{an,
...ili drugoj ~eti pristupi, tj. ako iz jedne ~ete
prije|e u drugu, kako bi on njima a i oni njemu
pomogli - to je dozvoljeno. Ova olak{ica odnosi se i
na slu~aj ako borac bude u jednoj grupi, pa se
priklju~i svome emiru ili glavnom komandantu.

344
Meni se ini - a Allah opet najbolje zna - da se rijeima
Uzvienog: "...i udarajte i po prstima" hoe rei: Odsijecajte im prste
na rukama, kako one vie ne bi bile u stanju i ne bi mogle nositi
sablje, te kako murici ne bi bili spremni za borbu i kako bi bili
poraeni.
531
Imam Ahmed navodi da je Abdullah ibn Omer,
r.a., rekao: /367/ Bio sam u jednoj grupi koju je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., poslao u vojni pohod, pa
sam se sa nekim ljudima vratio nazad. Upitali smo se:
[ta da radimo, pobjegli smo s bojnog polja i zasluìli
Allahovu srd`bu? Zatim smo rekli: Kad bismo u{li u
Medinu! Zatim smo preno}ili i rekli: Kad bismo se
prijavili Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pa ako bude za
nas tevbe, a ako ne bude... Tako smo mu do{li pred
sabah. On iza|e i upita: [ta je sa vama? Mi smo
bjegunci - rekosmo, a on nam re~e: Ne, vi ste oni
koji vi{e puta napadaju; ja sam va{a ~eta i ~eta svih
muslimana! Tada smo mu pri{li i poljubili ga u ruku.
Ovo predanje ovako navode i Ebu-Davud, Et-
-Tirmizi i Ibn-Madè od Jezida ibn Ebi-Zijada, s tim {to
Et-Tirmizi nakon toga kaè: Ovo predane je hasen
/dobro/, a koliko je nama poznato, prenosi se samo
od Ibn Ebi-Zijada. A Ibn Ebi-Hatim na kraju ovog
predanja jo{ navodi: Zatim je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., prou~io ovaj ajet: ...ili drugoj ~eti
pristupi. Abdul-Melik ibn Umejr prenosi od
Omera, r.a.: O ljudi, nemojte pogre{no shvatiti ovaj
ajet, jer je on objavljen na dan Bedra. Ja sam ~eta
svakom muslimanu! Ibn Ebi-Hatim navodi da je Ibn-
Omer rekao: ...Ovaj ajet objavljen je ta~no na dan
Bedra, ni prije ni poslije.
Bjeànje sa bojnog polja bez opravdanog razloga
veliki je grijeh, jer El-Buhari i Muslim navode u svojim
Sahihima od Ebu-Hurejrea, r.a.: Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao je: /368/ Klonite se sedam stvari koje
upropa{tavaju! Neko upita: Koje su to stvari, Allahov
Poslani~e?, a on odgovori: îniti {irk Allahu, sihr,
ubiti osobu koju je Allah zabranio - izuzev one koja to
zasluùje, jesti od kamate, jesti iz imetka jetima,
bjeànje sa bojnog polja i objeda po{tenih i ~estitih
vjernica. Zato Uzvi{eni kaè: ...vratit }e se, tj.
takav }e se vratiti ...natovaren Allahovom
srd`bom; prebi-vali{te njegovo, tj. na
Kijametskom danu njegovo mjesto boravka }e biti
Dèhennem, a uàsno je on boravi{te.
Neki u~enjaci smatraju da je pobje}i sa bojnog
polja bilo haram samo ashabima, jer je njima dìhad
bio farzi-ajn. Drugi kaù da je to bilo haram samo
ensarijama, jer su oni dali prisegu na poslu{nost i
pokornost i u onom {to im se svi|a, i u onom {to im
se ne svi|a. A tre}i opet kaù da se to odnosi samo na
u~esnike Bitke na Bedru. To se prenosi od Omera,
Ibn-Omera, Ibn-Abbasa, Ebu-Hurejrea, Ebu-Se'ida,
Ebu-Nadreta, oslobo|enog Ibn-Omerovog roba
Nafi'a, jedne grupe tabiina i jo{ nekih. Dokaz im je to
{to tada nije bilo druge naoruàne skupine
muslimana osim njihove, kao {to je to i sam
Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: /369/ Allahu moj, ako
ove skupine nestane, niko Te na Zemlji ne}e
oboàvati!
Me|utim, sve to ipak ne pobija stav da je bjeànje
sa bojnog polja haram i ostalim borcima, a ne samo
muslimanima Bedra, iako je ovaj ajet objavljen
povodom njih. Na to ukazuje i naprijed navedeni
hadis od Ebu-Hurejrea, u kojem stoji da bjeànje sa
bojnog polja spada u velike grijehe, a to je i stav velike
ve}ine islamskih u~enjaka - a Allah opet najbolje zna.

Njih niste ubijali vi, nego Allah; i nisi ti bacio,
kad si bacio, nego je Allah bacio, da bi
vjernike lijepom ku{njom isku{ao - Allah
zaista sve ~uje i sve zna. /17/ Tako vam je to
bilo, i da bi Allah lukavstva nevjernika
oslabio./18/

Ovdje Uzvi{eni poja{njava da On stvara ljudska
djela i da ljudi Njemu trebaju zahvaliti za svako dobro
koje oni urade, jer ih je On uputio na to i pomogao
im da to urade. Zato Uzvi{eni kaè:
Njih niste ubijali vi, nego Allah; tj. vi niste svoje
neprijatelje pobili svojom snagom i mo}i, jer je njih
bilo puno a vas malo, nego je Allah Taj Koji vam je
pomogao protiv njih. Uzvi{eni tako|er kaè:
"Allah vas je pomo-gao i na Bedru kada ste
bili malobrojni. (3: 123)
,
Zatim Uzvi{eni govori Svome Vjerovjesniku,
s.a.v.s., o {aci zemlje koju je on na dan Bedra zahvatio
rukom i bacio je u lica nevjernika, nakon {to je iza{ao
iz svoje sjenice u kojoj je skru{eno i smireno ~inio
dovu. On ju je bacio prema njima i rekao: /370/
Izobli~ila vam se lica! Zatim je rekao ashabima da
prate u~inak tog postupka, pa su oni to i u~inili. Allah
je zrnca te pra{ine dobacio do o~iju svih mu{rika, tako
da su ona dospjela do svakog od njih i omela ga. Zato
Uzvi{eni kaè:
...i nisi ti bacio, kad si bacio, nego je Allah
bacio, odnosno, On je bio Taj Koji je tu pra{inu
dobacio do njih i omeo ih njome, a ne ti. Alijj ibn Ebi-
Talha prenosi od Ibn-Abbasa: /371/ Allahov Poslanik,
s.a.v.s., podigao je svoje ruke - na dan Bedra - i rekao:
Gospodaru moj, ako ova skupina bude uni{tena, niko
Te poslije na Zemlji ne}e oboàvati! Na to mu je
Dìbril rekao: Uzmi {aku pra{ine i baci im je u njihova
lica! On je onda uzeo {aku pra{ine i bacio je u lica
mu{rika. Pra{ina iz te {ake pogodila je svakog mu{rika
u njegove o~i, nos i usta, pa su se oni okrenuli i
vratili.
To je u ovim kur'anskim ajetima - prenosi se od
Urve, Mudàhida, Ikrime, Katade i jo{ nekih islamskih
u~enjaka - objavljeno povodom toga {to je
Vjerovjesnik, s.a.v.s., bacio pra{inu na dan Bedra, iako
je on to isto uradio i na dan Bitke na Hunejnu.
Muhammed ibn Ishak prenosi od Urve ibn Ez-
Zubejra, da je on rije~i Uzvi{enog:
532
...da bi vjernike lijepom ku{njom isku{ao,
protuma~io: tj. da bi On vjernike upoznao sa Svojom
blagodati koju im je ukazao time {to ih je pomogao
protiv njihovog ne-prijatelja, iako je njih bilo malo a
neprijatelja puno. Zatim, da bi im dao do znanja da
pobjeda nije rezultat brojnosti, nego da ona dolazi
jedino od Njega - Slavnog i Uzvi{enog - Koji nema
suparnika. Zatim, da bi Ga oni na taj na~in istinski
spoznali i bili Mu zahvalni na Njegovim blagodatima.
Zatim Uzvi{eni kaè: Allah zaista sve ~uje i sve
zna, pa tako ~uje i sve dove i zna ko zasluùje
pomo} i pobjedu. Zatim Uzvi{eni kaè:
Tako vam je to bilo, i da bi Allah lukavstva

nevjernika oslabio. Uz pobjedu koja se desila,
ovo je druga radosna vijest: Uzvi{eni ovim
nagovje{tava vjernicima da }e On u budu}nosti
oslabiti spletke nevjernika, da }e umanjiti njihov
zna~aj i da }e sve {to oni imaju propasti i biti
poru{eno - hvala Allahu.

Ako ste se molili da pobijedite - pa do{la vam
je, eto, pobjeda! A da se okanite, bolje bi
vam bilo! I ako se ponovo vratite, Mi }emo se
ponovo vratiti, i nimalo vam ne}e koristiti
tabor va{, ma koliko brojan bio, jer je Allah na
strani vjernika./19/

Ovdje se Uzvi{eni obra}a nevjernicima:
Ako ste se molili da pobijedite, tj. ako ste traìli
od Allaha da vam pomogne i da presudi izme|u vas i
va{ih neprijatelja - vjernika, pa eto, dogodilo se to {to
ste traìli! Na dan Bedra, Ebu-Dèhl je rekao: Allahu
moj, ko je od nas vi{e kidao rodbinske veze i donio
nam ono {to ni sam ne poznaje, uni{ti ga ovog jutra!
Na taj na~in on je molio za pobjedu, pa je objavljeno:
Ako ste se molili da pobijedite - pa do{la
vam je, eto, pobjeda! - itd. do kraja ajeta.
Zatim Uzvi{eni kaè: ...A da se oka-nite, tj.
stanja u kojem se nalazite: nevjerovanja u Allaha i
poricanja Njegovog Poslanika, s.a.v.s.,
bolje bi vam bilo!, tj. i na dunjaluku i na ahiretu!
A rije~i Uzvi{enog: I ako se ponovo vratite, Mi
}emo se ponovo vratiti poput su Njegovih rije~i:
Ako vi ponovo zapo~nete, zapo~et }emo i
Mi. (17:8) Tj. ako se vi ponovo vratite u
nevjerovanje i zabludu u kojoj ste prije bili, mi }emo
vam uzvratiti sli~no onome na Bedru.
...i nimalo vam Ne}e koristiti tabor va{,
ma koliko brojan bio, tj. kada biste sve ljude
sakupili koje god moète, jer niko ne moè pobijediti
onoga sa kime je Allah,
...jer je Allah na strani vjernika, a ta je strana
skupina vjerovjesnika Muhammeda, s.a.v.s.

O vjernici, pokoravajte se Allahu i Njegovu
Poslaniku, i ne napu{tajte ga, ta vi slu{ate {ta
on govori,/20/ i ne budite kao oni koji
govore: Slu{amo! - a ne slu{aju."/21/
Najgora su bi}a kod Allaha oni koji su gluhi i
nijemi, koji ne}e da shva}aju /22/ Da Allah
zna da od njih moè biti ikakva dobra, u~inio
bi da ~uju, a da je u~inio i da ~uju, oni bi se
opet okrenuli, jer oni i ina~e glave
okre}u./23/

.
i

Ovdje Uzvi{eni nare|uje Svojim robovima -
vjernicima da budu pokorni Njemu i Njegovom
Poslaniku, s.a.v.s., a zabranjuje im da mu se
suprotstavljaju i da se poistovje}uju sa onima koji ga
ne vjeruju i koji mu nisu pokorni. Zato Uzvi{eni kaè:
...i ne napu{tajte ga, tj. nemojte napu{tati
pokornost njemu, te izvr{avanje njegovih nare|enja i
klonite se onoga {to on zabranjuje,
...ta vi slu{ate {ta on govori, tj. nakon {to ste
spoznali ~emu vas on poziva.
...i ne budite kao oni koji govore: Slu{amo! -
a ne slu{aju. Jedni kaù da se ovdje misli na
mu{rike, a drugi na munafike - jer oni tvrde da slu{aju
i da su pokorni, {to nije istina. Moje je mi{ljenje da se
ovdje radi i o mu{ricima i o munaficima, jer ni jedni ni
drugi ne shva}aju ispravno, niti èle ~initi dobra djela.
Zatim Uzvi{eni govori da su te vrste ljudi najgora
stvorenja uop}e: Najgora su bi}a kod Allaha oni
koji su gluh , pa ne ~uju istinu, ...i nijemi, pa je
ne shva}aju. Zato Uzvi{eni kaè:
...koji ne}e da shva}aju. Oni su najgora
stvorenja, jer se sva ostala stvorenja pokoravaju Allahu
u onome za {ta ih je i stvorio, a ti ljudi su stvoreni radi
ibadeta, a oni su postali nevjernici. Zato ih Uzvi{eni i
Silni u drugom ajetu poredi sa stokom:
Oni su kao stoka, ~ak i gori - oni su, zaista,
nemarni. (7:179)
Zatim Uzvi{eni kaè da oni nemaju ni ispravno
razumijevanje, ni dobru namjeru:
Da Allah zna da od njih moè biti ikakva
dobra, u~inio bi da ~uju, odnosno, dao bi da
razumiju. Ovim se rije~ima ho}e re}i: U njima nema
533
nikakva dobra, pa Allah nije dao da oni razumiju. Jer,
On zna
...da je u~inio i da ~uju, odnosno da razumiju,
oni bi se opet okrenuli, od toga namjerno i iz inada,
nakon {to bi to razumjeli,
...jer oni i ina~e glave okre}u od toga.

O vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku
kad od vas zatraì da ~inite ono {to }e vam
` vot osigurati; i neka znate da se Allah upli}e
izme|u ~ovjeka i srca njegova, i da }ete se svi
pred Njim sakupiti... /24/
i
i

El-Buhari kaè: "odazovite se", zna~i: odgovorite,
a ...ono {to }e vam ìvot osigurati zna~i: ono
{to }e vas popraviti. Zatim on svojim senedom navodi
od Ebu-Se'ida ibnul-Mualla, r.a.: /372/ "Dok sam
jednom klanjao, Vjerovjesnik, s.a.v.s., pozvao me je. Ja
mu nisam pri{ao dok nisam zavr{io namaz. Zatim
sam mu do{ao, a on me upita: [ta te je sprije~ilo da
mi do|e{? Zar Allah nije rekao:
O vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku
kad od vas zatraì da ~inite ono {to }e vam
` vot osigurati? Zatim je rekao: Sigurno }u te
podu~iti najveli~anstvenijoj suri u Kur'anu
prije nego {to iza|em. I kada je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., krenuo da iza|e, ja sam mu to spomenuo - a
Muaz prenosi od jednog ashaba da je i on ovo ~uo -
pa je on rekao: To je El-hamdu lillahi rabbil alemin i
to je sedam ajeta koji se ponavljaju. Ovo je doslovan
Buharijin citat, a o njemu i njegovim verzijama ve} je
bilo govora na po~etku sure El-Fatiha.
[to se ti~e Allahovih rije~i: ...ono {to }e vam
ìvot osigurati: jedni kaù da se time misli na
istinu, a drugi kaù: to je ovaj Kur'an - u njemu je
spas, opstanak i ìvot. Tre}i kaù: Ljudi u islamu oìve,
nakon {to u nevjerovanju budu mrtvi. A ~etvrti kaù:
time se misli na rat, kojim vas je Allah uzdigao nakon
{to ste bili ponièni, slabi i nemo}ni. Me|utim, sva su
ova zna~enja ispravna i sli~na.
...i neka znate da se Allah upli}e izme|u
~ovjeka i srca njegova Ibn-Abbas kaè: On
spre~ava vjernika od nevjerovanja i nevjernika od
vjerovanja. Imam Ahmed prenosi od Enesa ibn
Malika, r.a.: /374/ "Vjerovjesnik, s.a.v.s., ~esto bi
izgovarao: O Ti koji upravlja{ srcima, u~vrsti moje
srce u Tvojoj vjeri! A mi smo ga upitali: Allahov
Poslani~e, mi smo povjerovali u tebe i u ono {to si
nam objavio, pa da li se boji{ za nas? On nam je na
to odgovorio: Da. Zaista su srca izme|u dva Allahova
prsta i On ih okre}e. Ovaj hadis navodi i Et-Tirmizi i
kaè da je hasen /dobar/.
Imam Ahmed tako|er prenosi od Ai{e: /375/
Jedna od dova kojom je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
~esto molio jeste i: O Ti Koji prevr}e{ srca, u~vrsti
moje srce u Tvojoj vjeri! Ja sam mu rekla: Allahov
Poslani~e, ti puno u~i{ ovu dovu. A on mi je
odgovorio: Zaista je ljudsko srce izme|u dva Allahova
prsta, pa ako ho}e - On ga navede da skrene, a ako
ho}e - On ga na pravi put okrene.
345
Pored toga,
imam Ahmed prenosi od Ibn-Amra da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: /376/ Zaista su srca svih ljudi
izme|u dva prsta Milostivog poput jednog srca i On
ih mijenja kako On ho}e. Zatim je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: Allahu moj, Ti Koji mijenja{ srca,
usmjeri moje srce prema Tvojoj pokornosti! Ovaj
hadis El-Buhari ne navodi, ali ga navode Muslim i En-
Nesai od Hajve ibn [urejha el-Misrija.

I izbjegavajte ono {to }e dovesti do smutnje
koja ne}e pogoditi samo one me|u vama koji
su krivi, i znajte da Allah stra{no ka`njava.
/25/

Ovdje Uzvi{eni upozorava Svoje robove - vjernike
na belaj i isku{enje koje }e zahvatiti i lo{e i dobre, a ne
samo one koji ~ine lo{a djela i grijehe. To isku{enje
ne}e zaobi}i nikoga, zato {to se nije odvra}alo od
grijeha. Alijj ibn Ebi-Talha kaè da je Ibn-Abbas ovaj
ajet ovako protuma~io: Allah nare|uje vjernicima da
ne dozvole ~injenje lo{ih djela u svojoj sredini, jer }e ih
onda On sve obuhvatiti Svojom kaznom. Ovo je vrlo
lijepo tuma~enje. Zato Mudàhid kaè o ovim
rije~ima Uzvi{enog:
I izbjegavajte ono {to }e dovesti do smutnje
koja ne}e pogoditi samo one me|u vama koji
su krivi: nego i vas tako|er.
Ovaj ajet odnosi se i na ashabe, a i na ostale
vjernike. To mi{ljenje da ovo upozorenje obuhva}a i
ashabe i ostale, iako je upu}eno izravno ashabima,
ispravno je. Na to ukazuju i hadisi koji upozoravaju na
razli~ite smutnje. Jedan od najupe~atljivijih hadisa u
tom pogledu jeste hadis koji prenosi imam Ahmed od
Huzejfe ibn el-Jemana, u kojem stoji da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: /377/ Tako mi Onoga u îjoj
je ruci moja du{a, ili }ete vi nare|ivati dobro i
odvra}ati od zla, ili }e vam Allah ubrzo poslati kaznu
od Sebe, pa }ete Mu ~initi dove, ali vam se On ne}e
odazivati. On od Huzejfe tako|er prenosi da je rekao:

345
To pojanjavaju rijei Uzvienog: "I kad oni skrenue ustranu -
Allah uini da i srca njihova ustranu skrenu."(61:5), to je
odgovarajua kazna. "Allah nee dovesti u zabludu narod koji je na
pravi put uputio prije nego to im objasni ega se trebaju
uvati."(9:115)
534
U vrijeme Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kada bi neko
izgovorio odre|enu rije~, postao bi munafik. A ja sada
od nekih od vas ~ujem da tu istu rije~ izgovori po
~etiri puta dok sjedi na jednom mjestu! Ili }ete vi
nare|ivati i poticati na dobro a odvra}ati od zla, ili }e
vas Allah sve obuhvatiti kaznom, ili }e dati da vas
predvode najgori od vas, pa onda i kada va{i najbolji
budu upu}ivali dove, ne}e im biti usli{ane. Imam
Ahmed tako|er prenosi od Ummu-Seleme,
Vjerovjesnikove, s.a.v.s., ène, da je rekla: ûla sam
Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: /378/ Kada
se o~evidno budu ~inili grijesi u mome ummetu, Allah
}e ih sve obuhvatiti kaznom od Sebe. Ja sam ga tada
upitala: Allahov Poslani~e, zar ne}e me|u njima biti
dobrih ljudi? Ho}e - odgovori on, pa ga ja opet
upitah: Pa {ta }e biti sa njima? A on mi odgovori:
Njih }e zadesiti ono {to i ostali svijet, pa }e ih poslije
zahvatiti Allahov oprost i zadovoljstvo.

"I sjetite se kad vas je bilo malo, kad ste na
Zemlji bili potla~eni - bojali ste se da vas ljudi
ne pohvataju, pa vam je On skloni{te dao i
Svojom pomo}i vas pomogao i plijenom vas
opskrbio da biste bili zahvalni./26/

Ovdje Uzvi{eni skre}e pa`nju Svojim robovima,
vjernicima na Svoje dobro~instvo i blagodati koje im
je On dao: bili su malobrojni pa ih je On umnoìo, bili
su potla~eni i upla{eni pa ih je On pomogao i oja~ao,
bili su bijedni i siroma{ni, pa ih je On opskrbio lijepim
stvarima. Zatim je traìo od njih da Mu budu
zahvalni, a oni su poslu{ali sva Njegova nare|enja.
Tako su oni bili u Meki malobrojni, potla~eni i nejaki.
Bojali su se da ih ljudi iz raznih krajeva ne}e pohvatati.
Takvo stanje im je bilo sve dok im Allah nije dozvolio
da u~ine Hid`ru u Medinu, gdje im je On dao
skloni{te i naklonost njezinih stanovnika. Oni su im
pruìli za{titu i pomogli ih u Bici na Bedru, a i u
drugim prilikama. Oni su im davali iz svojih imetaka i
ìvote svoje su `rtvovali radi poslu{nosti Allahu i
Njegovom Poslaniku, s.a.v.s.
Kadate ibn De'ame es-Sedusi, Allah mu se smilo-
vao, o rije~ima Uzvi{enog:
...sjetite se kad vas je bilo malo, kad ste na
Zemlji bili potla~en , rekao je: Mekanski Arapi su
bili najbjedniji ljudi, najnesretnijeg ìvota, najgladnijih
stomaka, najslabije obu~eni i u najjasnijoj zabludi.
Njihovi su ìvi bili nesretni, a mrtvi u Vatru bacani.
Njih je, ustvari, jelo - a oni nisu jeli. Tako mi Allaha, ne
znamo da je i jedno pleme na Zemlji tada bilo u
gorem stanju od njih, sve dok im Allah nije objavio
islam. On je tada islamom podupro njihove predjele,
dao im obilnu nafaku i u~inio ih da vladaju ostalim
ljudima. Sve {to vidite Allah je dao preko islama, pa
zato zahvaljujte Allahu na Njegovim blagodatima. Va{
Gospodar daje blagodati i voli da Mu se zahvaljuje, pa
On daje vi{e onima koji su Mu zahvalni.

O vjernici, Allaha i Poslanika ne varajte i
svjesno emanete ne proigravajte, /27/ i
neka znate da su bogatstva va{a i djeca va{a
samo isku{enje, i da je samo u Allaha nagrada
velika./28/

Mufesiri se razilaze u vezi povodom objave ovog
ajeta. Jedni kaù: /379/ Ovaj je ajet objavljen
povodom Ebu-Lubabe ibn Abdul-Munzira. Allahov
Poslanik, s.a.v.s., njega je poslao plemenu Benu-
Kurejza, kako bi oni prihvatili sud Allahovog Poslanika,
s.a.v.s. Oni su ga upitali za savjet, pa im je on to i
predloìo. Me|utim, istovremeno im je rukom
pokazao ispod vrata, {to je zna~ilo da }e biti poklani.
On je, zatim, shvatio da je time iznevjerio Allaha i
Njegovog Poslanika, pa se zakleo da ne}e ni{ta okusiti
dok ne umre ili dok mu Allah ne primi pokajanje.
Oti{ao je u medinsku dàmiju i sam sebe svezao za
jedan stub u njoj. Tako je proveo devet dana, sve dok
od iscrpljenosti nije po~eo padati onesvije{}en. Tada
je Allah objavio Svome Poslaniku da je primio njegovo
pokajanje, pa mu do|o{e neki ljudi da ga obraduju
tom radosnom vije{}u i po~e{e ga odvezivati od
stupa. Me|utim, on se zakune da ne}e nikom osim
li~no Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., dozvoliti da ga
odveè. Poslanik ga, s.a.v.s., zatim odveè, a on mu
kaè: Allahov Poslani~e, ja sam se zavjetovao da }u
sav svoj imetak dati u sadaku. A Poslanik mu na to
odgovori: Dovoljno ti je da tre}inu imetka da{ u
sadaku. Ovaj hadis prenosi Abdur-Rezzak od Katade i
Ez-Zuhrija.
A Ibn-Dèrir navodi od El-Mugire ibn [u'beta da je
rekao: Ovaj je ajet objavljen povodom ubistva hazreti
Osmana!!! On tako|er kaè da je objavljen i
povodom jednog munafika, koji je dojavio Ebu-
-Sufjanu: Muhammed ho}e da vas napadne, pa se
pazite!... Me|utim, i sened i tekst ovog predanja
upitni su. Neki opet kaù da je ovaj ajet objavljen
povodom Hatiba ibn Ebi-Belte'a, kada je - u godini u
kojoj je oslobo|ena Meka - napisao poruku
Kurej{ijama, obavje{tavaju}i ih o namjeri Allahovog
Poslanika, s.a.v.s., spram njih. Allah je to dojavio
Svome Poslaniku, pa je on poslao potjeru za tom
porukom i tako je uspio povratiti. Zatim je poslao po
Hatiba i on je priznao ono {to je uradio... Ovaj je
doga|aj dobro poznat.
i
O tome ja kaèm: ispravan stav jeste da je ovaj ajet
op}enit, makar i postojalo vjerodostojno predanje da
535
je objavljen povodom nekon konkretnog slu~aja. Kod
ve}ine islamskih u~enjaka prednost se daje op}enitosti
teksta, a ne posebnosti povoda. A pronevjera
obuhvata i sitne i krupne, i stalne i povremene
grijehe.
O rije~ima Uzvi{enog: ...emanete ne
proigravajte, Alijj ibn Ebi-Talha prenosi od Ibn-
Abbasa: Emanet jesu poslovi koji su povjereni
ljudima, tj. farzovi. Pa kada se kaè: Ne proigravajte
ih, to zna~i: Ne izostavljajte ih. A u drugoj verziji
prenosi se da je rekao: Nemojte varati Allaha i
Njegovog Poslanika ostavljanjem njegovih sunneta i
neposlu{no{}u prema njemu. A Es-Suddi protuma~io
je ovo ovako: Ako ljudi iznevjere Allaha i Njegovog
Poslanika, oni su time ve} iznevjerili svoje emanete.
...i neka znate da su bogatstva va{a i djeca
va{a samo isku{enje , tj. kada vam ih je On dao,
time vas je stavio na ispit i ku{nju - da bi se vidjelo da
li }ete Mu na njima biti zahvalni i prema njima
postupati onako kako to On traì, ili }ete se zbog njih
okrenuti od Njega. Sli~no tome, Uzvi{eni kaè:
O vjernici, neka vas imanja va{a i djeca va{a

ne zabave od sje}anja na Allaha. A oni koji to
u~ine, bit }e izgubljeni. (63:9)
Zatim Uzvi{eni kaè: ...i da je samo u Allaha
nagrada velika. Tj. ono {to }e vam On dati,
Njegova nagrada i Njegov Dènnet bolji su vam od
imetaka i djece, jer vam neki od njih budu i
neprijatelji, a ve}ina njih vam ne}e ni{ta koristiti. A
Allah Uzvi{eni svime upravlja, On posjeduje sve {to je i
na dunjaluku i na ahiretu i On }e obilno nagra|ivati
na Kijametskom danu. Dakle, ljubav prema Allahu i
Njegovom Poslaniku, s.a.v.s., treba biti pre~a od
ljubavi prema imetku i djeci. U Buharijinom Sahihu
navodi se od Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: /380/ Ko
bude imao tri stvari, osjetit }e slast imana: kome Allah
i Njegov Poslanik budu draì od svega drugog, ko
bude volio nekoga samo radi Allaha, i kome bude
draè da bude ba~en u vatru nego da se vrati
nevjerovanju, nakon {to ga je Allah spasio od njega.

O vjernici, ako se budete Allaha bojali, On }e
vam sposobnost rastavljanja istine od neistine
darovati i preko ru`nih postupaka va{ih }e
prije}i i oprostiti vam. A Allahova je dobrota
neizmjerna./29/

j ,

Ibn-Ishak kaè da rije~i sposobnost rastav-ljanja
zna~e: sposobnost rastavljanja istine od neistine.
Ovakvo je tuma~enje rasprostranjeno i
op}eprihva}eno. Kome ta sposobnost bude data, on
}e sigurno na}i izlaz iz svake situacije i zasluìti spas i
pobjedu. Jer onome ko bude bogobojazan tako {to }e
izvr{avati Allahova nare|enja i kloniti se Njegovih
zabrana, njemu }e biti dato da spozna {ta je istina, a
{ta la` i zbog toga }e on biti pomognut i spa{en i
dobit }e obilnu nagradu. U tom smislu Uzvi{eni
tako|er kaè:
O vi koji vjeru ete Allaha se bojte i u
Poslanika Njegova vjerujte, On }e vam
dvostruku milost Svoju darovati, i dat }e vam
svjetlo pomo}u kog }ete i}i, i oprostit }e vam -
jer Allah pra{ta i milostiv je. (57:28)

I kad su ti nevjernici zamke razapinjali da bi
te u tamnicu bacili ili da bi te ubili, ili da bi te
prognali; oni su zamke pleli pa je i Allah njima
zamke pleo, jer Allah to najbolje umije./30/

Uzvi{eni kaè:
te u tamnicu bacili, ili da bi te ubili, ili da bi te
prognali... Kada su Kurej{ije odlu~ile izvr{iti jo{ ja~i
pritisak na misiju Allahovog Poslanika, s.a.v.s., oni se
urote protiv njega tako {to se sakupe u svojoj vije}nici
i po~nu se dogovarati protiv njega. Jedan od njih
predloì da Poslanika, s.a.v.s., uhvate i bace u okove,
a zatim da sa~ekaju dok ne umre. Kaè se da je Iblis
tada bio me|u njima, pretvoriv{i se u lik nekog
starijeg ~ovjeka iz Ned`da,
346
da bi im pomogao u
vije}anju. Kada je on ~uo ovaj prijedlog o okovima,
on, kao Allahov neprijatelj, povika: Ovaj prijedlog
vam je nikakav! Zatim drugi ~ovjek predloì da
protjeraju Poslanika, s.a.v.s., i da }e onda biti mirni od
njega, ali Iblis i taj prijedlog odbije. I tako se de{avalo
sve dok nije ustao Ebu-Dèhl - Allah ga prokleo. On je
predloìo da iz svakog plemena uzmu po jednog
sna`nog i sposobnog mladi}a i da im daju britke
sablje, pa da onda oni zajedni~ki ubiju Poslanika,
s.a.v.s. Ako bi ga na taj na~in ubili, onda bi
odgovornost za njegovu prolivenu krv bila na svim
plemenima i u tom slu~aju ne treba o~ekivati da bi se
Ha{imije usudile boriti protiv svih ostalih Kurej{ija.
Kada bi oni ~uli za to, oni bi to tako razumjeli, pa bi
ostali bili na miru od Poslanika i on ih vi{e ne bi
uznemiravao. Tada je Iblis - u liku starca iz Ned`da -
rekao: Tako mi Boga, ovo je dobar prijedlog! Treba
uraditi ovako kako je ovaj ~ovjek rekao, druge nam
nema! Zatim se oni razi|u, da bi tako i uradili.

346
Jo od tog vremena stanovnici Nedda bili su poznati po mudrim
stavovima i dobrim savjetima. Zato se ejtan prikazao u liku jednog
od njih, kako bi obmanuo Kurejije da im on daje dobre savjete i
kako bi prihvatili njegov prijedlog.
536
Me|utim, tada je Dìbril do{ao Vjerovjesniku,
s.a.v.s., i naredio mu da tu no} ne provede u ku}i, jer
mu je Allah dozvolio da je napusti. Zatim, kada je on
do{ao u Medinu, Allah mu objavljuje suru El-Enfal,
kako bi ga podsjetio na tu nevolju u kojoj je bio i na
blagodati koje mu je On podario:
te u tamnicu bacili ili da bi te ubili ili da bi te
prognali; oni su zamke pleli, pa je i Allah
njima zamke pleo, jer Allah to najbolje umije.
Taj se dan nazivao danom mno{tva, zbog toga {to su
se svi oni sloìli s tim mi{ljenjem.

A od Ibn-Ishaka prenosi se: Allahov Poslanik,
s.a.v.s., ostao je na svom mjestu sve dok mu nije
do{ao Dìbril, a.s., i rekao mu da ne no}i tu gdje je
ina~e no}ivao. Tada je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
pozvao Aliju ibn Ebi- Taliba i rekao mu da on no}i u
njegovoj postelji i da se pokrije njegovim zelenim
ogrta~em, pa je on to i uradio. Zatim je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., iza{ao napolje, a napada~i su ve} bili
pred vratima. On je nosio pregr{t pra{ine, pa je po~eo
prosipati je po njihovim glavama, u~e}i:
Ja-Sin. Tako mi Kur'ana Mudrog - pa sve do rije~i
Uzvi{enog:
...i na o~i im koprenu stavili - zato oni ne
vide. (36:1-9) A Allah im je u tom ~asu oduzeo
mogu}nost da ga vide.
Imam Ahmed vezano za rije~i Uzvi{enog:
I kad su ti zamke razapinjali prenosi od Ibn-
Abbasa: ...Zatim je Poslanik, s.a.v.s., krenuo i i{ao sve
dok nije stigao u pe}inu. A mu{rici su proveli no}
~uvaju}i Aliju, jer su mislili da je tu Allahov Poslanik,
s.a.v.s. I kada su osvanuli, navalili su na njega, ali su
tamo na{li Aliju. Tako je Allah Uzvi{eni poni{tio
njihovo spletkarenje. Gdje ti je tvoj prijatelj? - upitali
su Aliju, a on im je odgovorio: Ne znam. Zatim su
slijedili njegov trag i popeli se na brdo Sevr. Me|utim,
tu su se zbunili i pro{li su pored same pe}ine jer je
Allah dao da ne otkriju Poslanika, s.a.v.s.
347
On je u toj
pe}ini ostao tri no}i.
A Muhammed ibn Ishak navodi da je Urve ibn ez-
Zubejr rije~i Uzvi{enog:
...oni su zamke pleli pa je i Allah njima zamke
pleo, jer Allah to najbolje umije, protuma~io, tj.
Ja sam njima pravio Svoju ~vrstu zamku, pa sam te
tako spasio od njih.

347
Ove rijei izmeu zagrada su moje. A to se tie ovog predanja od
Ibn-Abbasa, u njemu se navodi i sluaj kada je pauk ispleo mreu.
Meutim, to od njega nije vjerodostojno preneseno.

Kada im se rije~i Na{e kazuju, govore: Ve}
smo ~uli! Da ho}emo, i mi bismo tako ne{to
rekli; to su samo izmi{ljotine naroda drev-
nih./31/ A kad su oni rekli: Boè, ako je
ovo zbilja istina od Tebe, Ti pusti na nas
kamenje s neba kao ki{u ili nam po{alji patnju
nesnosnu!/32/ Allah ih nije kaznio, jer si ti
me|u njima bio; i Allah ih ne}e kazniti sve
dok neki od njih mole da im se oprosti./33/

Ovdje Uzvi{eni govori o nevjerovanju Kurej{ija,
njihovom prkosu i inadu, te o njihovim la`nim
tvrdnjama prilikom slu{anja Njegovih ajeta. Naime,
kada bi im bili navo|eni, oni bi govorili:
Ve} smo ~uli! Da ho}emo, i mi bismo tako
ne{to rekli. Me|utim, ovo su bile samo njihove
prazne rije~i, koje nikada nisu ostvarene. Jer, oni su
vi{e puta izazivani da donesu makar jednu suru poput
kur'anske, ali im to nije po{lo za rukom. Ustvari, oni su
tim rije~ima zavodili i sebe i one koji su slijedili njihove
laì.
Se'id ibn Dùbejr, Es-Suddi, Ibn-Dùrejd` i jo{ neki
kaù da je te rije~i izgovorio Nadr ibn el-Haris - Allah
ga prokleo! Naime, on je jedno vrijeme bio u Perziji,
pa je tamo nau~io o doga|ajima sa njihovim
kraljevima. I kada se on - Allah ga prokleo - vratio,
zatekao je Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da ljudima
navodi dijelove Kur'ana, jer mu je Allah ve} bio po~eo
objavljivati. Pa kada bi Poslanik, s.a.v.s., oti{ao od
neke grupe ljudi, Nadr bi do{ao me|u njih i
pripovijedao bi im te dogodov{tine. A na kraju bi
upitao: Tako vam Allaha, ko ljep{e pripovijeda, ja ili
Muhammed? I kada je on zarobljen u Bici na Bedru,
Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio je da se drì u
zatvoru dok ne bude ubijen na njegove o~i, pa je tako
i ura|eno - hvala Allahu. A zarobio ga je Mikdad ibn
el-Esved, r.a. Povodom Nadrovog slu~aja objavljen je
ovaj ajet:
348

Kada im se rije~i Na{e kazuju, govore: Ve}
smo ~uli! Da ho}emo, i mi bismo tako ne{to
rekli; to su samo izmi{ljotine naroda
drevnih. Pod izmi{ljotinama naroda drevnih misli
se na njihove knjige, te da je Muhammed, s.a.v.s.,
do{ao do njih i iz njih crpio znanje, pa ga kasnije
prenosio ljudima. Me|utim, to je o~ita la`.

348
Tako kau i Ibn-Abbas, Ibn-Dubejr, Es-Suddi, Mudahid i Ata'.
537
A kad su oni rekli: Boè, ako je ovo zbilja
istina od Tebe, Ti pusti na nas kamenje s neba
kao ki{u ili nam po{alji patnju nesnosnu Oni
su ovako govorili zato {to su bili velike neznalice i {to
su se èstoko protivili i poricali. A bolje im je bilo da su
govorili: Boè, ako je ovo zbilja istina od Tebe, Ti nas
onda uputi njoj i daj nam da je slijedimo. Me|utim,
oni su sami protiv sebe prvi po~eli moliti i poùrivati
svoju patnju i kaznu.
!

Allah ih nije kaznio, jer si ti me|u njima bio; i
Allah ih ne}e kazniti sve dok neki od njih
mole da im se oprosti. Ibn Ebi-Hatim prenosi od
Ibn-Abbasa: Allah je ovom ummetu dao dvije stvari
kao osiguranje, pa }e oni biti za{ti}eni i osigurani od
èstoke kazne dokle god one budu me|u njima.
Jednu je Allah ve} uzeo Sebi, a druga je ostala me|u
vama.
349
Sli~no predanje navodi se i od Ebu-Musaa
el-E{'arije, Katade i Ebu el-Ala'a en-Nahvija el-
Mekarrija.
A Et-Tirmizi navodi od Ibn Ebi-Burde ibn Ebi-
Musa, da je njegov otac rekao: Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao je: /381/ Allah mi je objavio da je dvoje
osiguranje mom ummetu:
Allah ih nije kaznio, jer si ti me|u njima bio; i
Allah ih ne}e kazniti sve dok neki od njih
mole da im se oprosti. Pa kada ja odem, ostavit
}u im traènje oprosta od Allaha sve do Kijametskog
dana. Ovaj hadis potvr|uje drugi, koji navode imam
Ahmed u svom Musnedu i El-Hakim u svom
Mustedreku, od Ibn-Se'ida: Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao je:/382/ [ejtan je rekao: Tako mi Tvoje
veli~ine, Gospodaru, ja }u neprestano zavoditi Tvoje
robove, dokle god budu ìvi! A onda je Gospodar
rekao: Tako mi Moje mo}i i veli~ine, Ja }u njima
pra{tati, dokle god budu od Mene traìli oprosta!
Zatim El-Hakim za ovaj hadis kaè: Sened mu je
vjerodostojan, ali ga El-Buhari i Muslim ne navode.

A zasluù u da ih Allah kazni kad brane
drugima pristup Mesdìd-Haramu, a oni nisu
njegovi ~uvari. ûvari njegovi treba da budu
samo oni koji se Allaha boje, ali ve}ina njih ne
zna./34/ Molitva njihova pored Kabe svodi
se samo na zvi`danje i pljeskanje rukama;
zato kaznu iskusite jer ne vjerujete./35/
j

j
j
.
349
Zato Allah nije kaznio nevjernike Meke dok su Allahov Poslanik,
s.a.v.s., i vjernici bili u njoj. Meutim, kada su oni uinili Hidru, On
ih je kaznio Bitkom na Bedru.

Ovdje Uzvi{eni kaè da oni - tj. nevjernici -
zasluùju da ih On kazni, ali ih On nije kaznio zbog
bereketa boravka Poslanika, s.a.v.s., me|u njima.
Me|utim, kada je on oti{ao od njih, Allah ih je kaznio
na Bedru, gdje su pobijeni njihovi prvaci i zarobljeni
njihovi vojnici. Zatim ih On navodi da traè oprost za
grijehe koje ~ine, kao {to su {irk i smutnja. Katade, Es-
Suddi i jo{ neki kaù: Nevjernici nisu traìli oprosta, a
da jesu, ne bi bili ka`njeni. Ovom stavu daje
prednost i Ibn-Dèrir. Da me|u njima nije bilo
potla~enih vjernika koji su traìli oprosta, zadesila bi ih
kazna koju je nemogu}e odvratiti. Me|utim, ona ih
nije pogodila samo zbog tih vjernika. I kada su ti
potla~eni vjernici iz Medine oti{li u Meku, Allah je
objavio:
A zasluù u da ih Allah kazni kad brane
njegovi ~uvari. Zato je Allah dozvolio da se oslo-
bodi Meka, {to za njih predstavlja kaznu koju im je
obe}ao. Ovim rije~ima se kaè: Kako ih Allah ne}e
kazniti kada oni vjernike koji se nalaze u Meki
odvra}aju od âsnog hrama, od namaza u njemu i
od tavafa oko Kabe, iako to oni zasluùju.
Zato Uzvi{eni kaè:
...a oni nisu njegovi ~uvari. ûvari njegovi
treba da budu samo oni koji se Allaha boje.
Tj. mu{rici ne zasluùju Mesdìd-Haram, nego ga
zasluùju Vjero-vjesnik, s.a.v.s., i ashabi. U tom smislu
Uzvi{eni kaè:
Mnogobo{ci nisu dostojni Allahove dàmije
odràvati kad sami priznaju da su nevjernici.
Djela njihova poni{titi }e se i u Vatri }e vje~no
ostati. Allahove dàmije odràvaju oni koji u
Allaha i u onaj svijet vjeru u i koji namaz
obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim
Allaha ne boje; oni su, nadati se, na pravom
putu. (9:17,18) Pored toga, Uzvi{eni kaè:
...ali je nevjerovanje u Allaha i odvra}anje od
Njegova puta i ~asnih mjesta i izgonjenje sta-
novnika njegovih iz njih jo{ ve}i grijeh kod
Allaha. (2:217)

Hafiz Ibn Merdevejh prenosi od Enesa ibn Malika,
r.a.:/383/ Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitan je: Ko su
tvoji prijatelji i ~uvari? Svaki onaj ko je bogobojazan -
odgovorio je on, a zatim je prou~io:
ûvari njegovi treba da budu samo oni koji
se Allaha boje Zatim Uzvi{eni navodi kako su
mu{rici postupali kod Mesdìd-Harama i kako su se
odnosili prema njemu:
Molitva njihova pored Kabe svodi se samo
na zvi`danje i pljeskanje rukama. Ibn-Abbas
kaè: Kurej{ije su kruìli oko Kabe goli, zvi`de}i i
pljeskaju}i rukama pri tome. El-muka'u zna~i
zvi`danje, a et-tasdijetu pljeskanje rukama. Ikrime
kaè: Oni su kruìli oko Kabe nalijevo. A Mudàhid
kaè: Oni su to radili zato da bi omeli namaz
538
Vjerovjesnika, s.a.v.s." Zatim Uzvi{eni i Veli~anstveni
kaè: ...zato kaznu iskusite jer ne vjerujete.
Time se misli na pogibiju i zarobljavanje koje ih je
zadesilo na Bedru. Taj stav odabire Ibn-Dèrir, iako ne
navodi druge.

Oni koji ne vjeru u tro{e imanja svoja da bi
od Allahova puta odvra}ali. Oni }e ih sigurno
utro{iti, zatim }e zbog toga àliti i na kraju }e
pobije|eni biti. A oni koji ne budu vjerovali - u
Dèhennem }e biti potjerani , /36/ da bi
Allah dobre od nevaljalih odvojio i da bi
nevaljale jedne na druge naslagao, a onda ih
sve u gomilu zbio i u Dèhennem bacio. Oni }e
doista biti izgubljeni./37/
j

Ovaj ajet objavljen je povodom Kurej{ija, ~iji su
o~evi, sinovi i bra}a poginuli na Bedru, kao {to je npr.
Abdullah ibn Ebi-Rebi'a, Ikrime ibn Ebi- Dèhl i Safvan
ibn Umejje. Oni su se obratili Ebu-Sufjanu ibn Harbu i
onima koji su imali trgova~ku robu u karavanu koji je
Ebu-Sufjan sa~uvao od muslimana i doveo ga u
Meku, neposredno pred Bitku na Bedru. Oni su im
rekli: O skupino Kurej{ija, Muhammed vam je pobio
va{e najbolje i ostavio vas bez srodnika, pa nam
pomozite ovim imetkom u ratu protiv njega! Mo`da
}emo mu se na taj na~in osvetiti za na{e pobijene.
Oni su to prihvatili i uradili, pa je Uzvi{eni i
Veli~anstveni povodom toga objavio:
Oni koji ne vjeru u tro{e imanja svoja - pa sve
do Njegovih rije~i:
Oni }e, doista, biti izgubljeni. Ovo se prenosi
od Ibn-Abbasa i nekih tabiina.
U svakom slu~aju, ovi su ajeti op}eg karaktera iako
imaju konkretan povod. Ovdje Uzvi{eni kaè da
nevjernici tro{e svoja imanja kako bi odvratili od
slije|enja pravog puta. Oni }e tako i dalje raditi, pa }e
potro{iti svoja imanja, a onda }e biti àlosni jer im to
ni{ta ne}e pomo}i. Oni èle ugasiti Allahovo svjetlo i
uzdi}i svoju rije~ iznad rije~i Istine. Me|utim, Allah }e
upotpuniti svjetlo Svoje, makar to ne bilo po volji
nevjernicima. Zato Uzvi{eni i Veli~anstveni kaè:
Oni }e ih sigurno utro{iti, zatim }e zbog toga
àliti i na kraju }e pobije|eni biti. A oni koji
ne budu vjerovali - u Dèhennem }e biti
potjerani.
Zatim, rije~i Uzvi{enog:
...da bi Allah dobre od nevaljalih odvojio
zna~e: da bi On sretne od nesretnih odvojio i na
dunjaluku i na ahiretu. U tom smislu, Uzvi{eni tako|er
kaè:
Allah ne}e vjernike s licemjerima izmije{ane
ostaviti, ve} }e lo{e od dobrih odvojiti. Allah
vama ne}e ono {to je skriveno otkriti.(3:179)
Pored toga, Uzvi{eni kaè:
Zar mislite da }ete u}i u Dènnet, a da Allah
ne ukaè na one od vas koji se bore i na one
koji su izdr`ljivi? (3:142)
Prema tome, ovaj ajet zna~i: Mi smo vas stavili na
ku{nju pomo}u nevjernika koji se bore protiv vas i
kojima smo dali mogu}nost da svoja imanja tro{e i
usmjere u tu svrhu,
...da bi Allah dobre od nevaljalih odvojio i da
bi nevaljale jedne na druge naslagao, a onda
ih sve u gomilu zbio, tj. naslagao i nagomilao ih,
...i u Dèhennem bacio. Oni }e doista biti
izgubljeni. Tj. takvi }e izgubiti i na dunjaluku i na
ahiretu.

Reci onima koji ne vjeruju: ako se okane, bit
}e im opro{teno ono {to je prije bilo; a ako se
ne okane - pa zna se {ta je s drevnim
narodima bilo./38/ I borite se protiv njih
dok smutnja ne i{~ezne i dok samo Allahova
vjera ne ostane. Ako se oni okane - pa Allah
dobro vidi {ta oni rade, /39/ a ako le|a
okrenu, znajte da je Allah va{ za{titnik, a
divan je On za{titnik i divan pomaga~!/40/

Uzvi{eni kaè Svome vjerovjesniku Muhammedu,
s.a.v.s.: Reci onima koji ne vjeruju: ako se
okane, tj. ako se okane nevjero-vanja i prkosa u
kojem se nalaze i ako se odazovu i prihvate islam i
pokornost, ...bit }e im opro{teno ono {to je
prije bilo, tj. njihovo nevjerovanje i grijesi. U tom
smislu El-Buhari u svom Sahihu navodi od Ibn-
Mes'uda, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
/384/ Onaj ko bude dobar musliman ne}e biti
ka`njen za ono {to je radio u dàhilijetu, a ko bude lo{
musliman bit }e ka`njen i za ono prije i za ono
poslije. Zatim, tako|er u Buha-rijinom Sahihu stoji da
je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /385/ Islam dokida ono {to
je bilo prije njega a tevba bri{e ono {to je bilo prije
nje.
539
Zatim Uzvi{eni kaè: ...a ako se ne okane, tj.
ako ustraju u onome {to rade,
...pa zna se {ta je s drevnim narodima bilo, tj.
zna se {ta smo uradili sa biv{im narodima: ako bi oni
poricali istinu i bili ustrajni u tome, Mi bismo im
ubrzali patnju i kaznu. Tako se desilo i sa Kurej{ijama
na Bedru, a i sa ostalim narodima.
I borite se protiv njih dok smutnja ne
i{~ezne i dok samo Allahova vjera ne ostane
El-Buhari navodi od Se'ida ibn Dùbejra: /386/
Jednom nam je do{ao Ibn-Omer, r.a., i upitao: [ta
misli{ o borbi protiv smutnje? Zatim je rekao: A zna{
li ti {ta je to smutnja? Muhammed, s.a.v.s., borio se
protiv mu{rika i borba protiv njih je bila borba protiv
smutnje, a va{a borba za vlast to nije. Pored toga,
od Nafi'a se prenosi da je jedan ~ovjek do{ao Ibn-
Omeru i rekao mu:/387/ ...Pa Allah kaè:
.

I borite se protiv njih dok smutnja ne
i{~ezne. A Ibn-Omer je odgovorio: U vrijeme
Allahovog Poslanika, s.a.v.s., dok je bilo malo
muslimana, ~ovjek bi bio isku{an u svojoj vjeri, pa bi
ga ubili ili uhapsili. Tako je bilo sve dok se broj
muslimana nije uve}ao i dok nije nestalo smutnje...
Ebu-Avane prenosi od El-A'me{a, on od Ibrahima
et-Timija, a on od svoga oca: Zu El-Betin - tj. Usama
ibn Zejd - rekao je: Nikada se ne}u boriti protiv
~ovjeka koji izgovara: La ilahe illellah muhammedur-
resulullah. Na to je Sa'd ibn Malik rekao: Tako mi
Allaha, ni ja se nikada ne}u boriti protiv ~ovjeka koji
izgovara: La ilahe illellah muhammedur-resulullah.
Tada jedan ~ovjek upita: Zar Allah Uzvi{eni nije rekao:
'I borite se protiv njih dok smutnja ne
i{~ezne i dok samo Allahova vjera ne ostane.
A njih dvojica mu odgovore: Mi smo se ve} borili sve
dok nije nestalo smutnje i dok nije ostala samo
Allahova vjera.
350
To navodi Ibn-Merdevejh. Ibn-
Abbas kaè: To zna~i: dok mnogobo{tvo ne i{~ezne.
Tog su stava i mnogi ashabi. A u Sahihima Buharije i
Muslima potvr|eno je da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: /388/ Nare|eno mi je da se borim protiv ljudi
sve dok ne kaù: La ilahe illellah muhammedur-
resulullah. Pa kada to kaù, za{titili su od mene svoje
ìvote i imetke, osim u onome {to im je obaveza. A
kona~an }e im obra~un biti kod Allaha Uzvi{enog i
Veli~anstvenog.
Zatim Uzvi{eni kaè: Ako se oni okane, tj. ako
se oni zbog va{e borbe okane nevje-rovanja,
prestanite s borbom protiv njih, makar vi i ne znali {ta
oni kriju u du{ama.

350
Moje rijei: Iz prethodnih hadisa vidi se da je prava borba bila za
odbranu islama, kako bi se iskreno vjerovalo samo u Jedinog Allaha,
Koji nema sudruga, i kako bi se napustilo oboavanje bilo kakvih
drugih boanstava, dok se ovdje radi o borbi meu samim
muslimanima. A ako ponovo doe do tlaenja muslimana od
nemuslimana, kao to je prije bilo, onda se ponovo treba boriti protiv
njihovih tlaitelja sve dok ponovo ne iezne mnogobotvo i ostane
samo vjera u Allaha.
pa Allah dobro vidi {ta oni rade. U tom
smislu Uzvi{eni tako|er kaè:
Pa ako se pokaju i budu namaz obavljali i
zekat davali, ostavite ih na miru. (9:5) Pored
toga, u Buharijinom Sahihu stoji: /389/ Kada je
Usama nadnio ma~ nad jednim ~ovjekom, on je
izgovorio: La ilahe illelah, a Usama ga je usmrtio
udarcem ma~a. To je ispri~ano Allahovom Poslaniku,
s.a.v.s., pa je on rekao Usami: Zar si ga ubio nakon
{to je rekao La ilahe illelah? [ta }e{ sa tim La ilahe
illelah na Kijametskom danu? Allahov Poslani~e, on
je to rekao samo zato da bi se spasio - re~e Usama, a
on re~e: Jesi li otvorio njegovo srce? Zatim je on
po~eo ponavljati: Ko }e ti pomo}i zbog tog La ilahe
illelah na Kijametskom danu? toliko puta, kako kaè
Usama: ...da sam poèlio da nisam primio islam prije
toga dana.
...a ako le|a okrenu, znajte da je Allah va{
za{titnik, a divan je On za{titnik i divan
pomaga~! Tj. ako vam se nastave protiviti i boriti se
protiv vas, znajte da vam je Allah za{titnik i Gospodar
i da vas On pomaè protiv va{ih neprijatelja. A divan li
je On za{titnik i divan li je On pomaga~!

I znajte da od svega {to u borbi zaplijenite
jedna petina pripada Allahu i Poslaniku, i
rodbini njegovoj, i siro~adi, i siromasima, i
putnicima - namjernicima, ako vjerujete u
Allaha i u ono {to smo objavili robu Na{em na
Dan pobjede, na dan kad su se sukobile dvije
vojske - a Allah sve moè.../41/

Mimo druge narode koji su prije bili, Allah Uzvi{eni
je samo ovom ~asnom ummetu dozvolio ratni plijen
/el-ganime/. Ratnim plijenom smatra se kapital koji se
uz pomo} konja i konjanika /borbom/ uzme od
nevjernika. A fej'un jeste ono {to se od njih uzme
bez borbe, kao npr. imetak o kojem se sa njima
nagodi, ono {to ostave iza svoje smrti a nemaju
nasljednika, dìzja, harad` i tome sli~no. Ovo je stav
[afije i jednog broja alima iz prvih i kasnijih generacija.
Za razliku od njih, drugi alimi to poistovje}uju, pa
fej'om nazivaju ratni plijen i obratno.
Oni koji prave razliku izme|u ta dva termina kaù:
Ajet u suri El-Ha{r:
Plijen od stanovnika sela i gradova koji Allah
Poslaniku Svome daruje pripada: Allahu i
Poslaniku Njegovu i bli`njima njegovim...
(59:7) objavljen je povodom fej'a, a ovaj ajet:
,
540
jedna petina pripada Allahu i Poslaniku...
objavljen je povodom ratnog plijena /el-ganime/. A
oni koji i ratni plijen i "fej" prepu{taju vladaru kaù:
Nema proturje~nosti izme|u ovog ajeta u suri El-
-Ha{r i ajeta koji govori o izdvajanju petine ni onda
kada vladar smatra da je to dvoje isto, a Allah opet
najbolje zna. Dakle, rije~i Uzvi{enog:
potvr|uju da iz svega treba izdvojiti petinu, pa ~ak i iz
igle i konca. Allah Uzvi{eni kaè:
A onaj ko ne{to utaji - donijet }e na Sudnji
dan to {to je utajio... (3:161)

...jedna petina pripada Allahu i Poslaniku.
Mufesiri se o ovom pitanju razilaze, a najispravnije je
ono {to je rekao Ibn-Abbas, r.a.: /390/ Kada bi
Allahov Poslanik, s.a.v.s., poslao neku ~etu u akciju pa
oni do{li sa plijenom, on bi iz njega izdvojio petinu i
podijelio je me|u pet kategorija. Zatim je prou~io:
Rije~i da petina pripada Allahu potpadaju pod
Njegove rije~i:
Allahovo je sve {to je na nebesima i {to je na
Zemlji! (2:284), tako da je Allahov dio i dio
Poslanika, s.a.v.s., jedan te isti dio. Ibrahim en-Nah'i,
El-Hasan ibn Muhammed ibnu el-Hanefijje, El-Hasan
el-Basri i drugi tako|er smatraju da su Allahov dio i
dio Njegovog Poslanika jedan te isti dio, a to
potvr|uje i hadis koji prenosi El-Bejheki sa
vjerodostojnim lancem prenosilaca: Jedan ashab je
rekao: /391/ Do{ao sam do Vjerovjesnika, s.a.v.s., u
dolini Vadilkura i zatekao ga kako pokazuje nekog
konja, pa sam ga upitao: Allahov Poslani~e, {ta kaè{
o ratnom plijenu? On mi je odgovorio: Petina od
njega pripada Allahu, a ~etiri petine pripadaju voj-
nicima. Ja sam opet upitao: Ima li iko da je tome pre~i
od nekog drugog? A on je rekao: Nema. âk ni dijelu
ratnog plijena koji izvadi{ iz svoga dèpa, ti nisi pre~i
od svoga brata muslimana.
Abdul-Melik ibn Ebi-Sulejman prenosi od Ata'a ibn
Ebi-Rebbaha da je rekao: Dio Allaha i Poslanika,
s.a.v.s., u petini jeste jedan dio i on - tj. Poslanik,
s.a.v.s. - moè ga uzeti i raditi sa njim {ta god on
ho}e. Ovo je najobuhvatniji i najop{irniji stav i po
njemu Vjerovjesnik, s.a.v.s., sa dijelom koji mu je Allah
odredio moè raditi {ta god ho}e i podijeliti ga kome
god ho}e od svoga ummeta. Potvrda za ovaj stav ima
u hadisu koji navodi imam Ahmed od el-Mikdama ibn
Ma'dikerib el-Kindija. On je sjedio sa Ubadom ibn es-
Samitom, Ebu ed-Derdaom i Harisom ibn Muavijom
el-Kindijem, r.a., pa su se prisje}ali hadisa Allahovog
Poslanika, s.a.v.s. Tako je Ebu ed-Derda' rekao Ubadi:
O Ubade, {ta je ono Allahov Poslanik, s.a.v.s., u toj i
toj bici rekao o petinama ratnog plijena?" A on je
odgovorio: /392/ "Allahov Poslanik, s.a.v.s., u toj je
bici imamio ljudima, a ispred njega je bila jedna deva
iz ratnog plijena. Kada je predao selam, Allahov
Poslanik, s.a.v.s., ustao je, uzeo njenu kostrijet me|u
vrhove svojih prstiju i rekao: Ova je deva dio va{eg
ratnog plijena. Meni od njega pripada samo moj dio
u petini, kao i vama, jer se i petina opet vama dijeli.
Pa predajte i konac i ono {to je {iveno, i ono {to je
ve}e i ono {to je manje od toga. Nemojte utajivati
ratni plijen, jer oni koji to rade imat }e sramotu na
dunjaluku i Vatru na ahiretu. Borite se radi Allaha
protiv i bli`njih i daljnjih ljudi i ne obra}ajte pa`nju ni
na ~iji prigovor u onome {to radi Allaha radite.
Izvr{avajte Allahove naredbe i kad ste putnici i kod
ku}a. Borite se na Allahovom putu, zaista je dìhad
jedan od dènetskih ulaza. On je velika stvar i Allah
njime spa{ava od brige i tuge.
Ovaj hadis je hasen /dobar/ i zna~ajan, a nisam
na{ao u {est odabranih zbirki hadisa da ga prenose u
ovoj verziji. Imam Ahmed, Ebu-Davud i En-Nesai
navode njegovu sli~nu verziju od Abdullaha ibn Amra,
a on od Allahovog Poslanika, s.a.v.s. U njemu se
navodi ovaj doga|aj sa ratnim plijenom i zabrana
njegove utaje, sve do Poslanikovih rije~i: ...jer se i
petina opet vama dijeli". Ovaj hadis Ebu-Davud i En-
Nesai navode i od Omera ibn Anbese.
Vjerovjesnik bi, s.a.v.s., iz ratnog plijena odabirao
ne{to za sebe: roba, robinju, konja, sablju itd. To su
rekli Muhammed ibn Sirin i Amir e{-[a'bi, pa je to
onda ve}ina islamskih u~enjaka od njih prihvatila.
Tako je Allahov Poslanik, s.a.v.s., nakon Bitke na Bedru
uzeo sebi iz ratnog plijena poznati ma~ zul-fikar i
dio plijena koji pripada vo|i.
Ebu-Davud u svojim verzijama i En-Nesai od Jezida
ibn Abdullaha navode: /393/ Bili smo u Mirbedu
kada je do{ao neki ~ovjek nose}i komad koè. Mi smo
ga pro~itali, a na njemu je pisalo: Od Muhammeda,
Allahovog Poslanika, s.a.v.s., Benu-Zuhejru ibn Akje{u:
Ako posvjedo~ite da nema boga osim Allaha i da je
Muhammed Allahov poslanik, ako budete klanjali
namaz i davali zekat, te ako budete davali petinu
ratnog plijena - dio Vjerovjesnikov, s.a.v.s., i dio koji
pripada vo|i, bit }ete sigurni pod za{titom Allaha i
Njegovog Poslanika. Ko ti je ovo napisao - upitali
smo ga, a on je odgovorio: Allahov Poslanik, s.a.v.s.
Ovi su hadisi pouzdani i oni potvr|uju i oja~avaju
ovaj stav - tj. da Poslanik ima pravo odabrati sebi iz
petine ratnog plijena ono {to on ho}e, {to je jedna od
stvari koje samo njemu, s.a.v.s., pripadaju. Drugi
islamski u~enjaci kaù da petinom ratnog plijena
raspolaè vladar u svrhe koje su korisne muslimanima,
kao {to raspolaè i imovinom iz fej'a. Na{ {ejh,
imam i istaknuti u~enjak Ibn-Tejmije - Allah mu se
smilovao - kaè: Ovo je stav Malika i ve}ine u~enjaka
iz prvih generacija i to je najispravniji stav.
Pored toga, postoje razli~ita mi{ljenja o tome {ta
nakon Poslanikove, s.a.v.s., smrti sa onim dijelom
petine koji je on uzimao. Jedni kaù da on pripada
vladarima nakon njega. Ovaj se stav prenosi od Ebu-
Bekra, Alije, Katade i jo{ nekih, a za njegovu potvrdu
541
navodi se jedan hadis od Poslanika, s.a.v.s. Drugi kaù
da se taj dio treba utro{iti u ono {to je interes
muslimana. Tre}i kaù da se on dijeli preostalim
kategorijama petine: Poslanikovoj rodbini, siro~adi,
siromasima i putnicima - namjernicima. Ovaj stav
zastupa i Ibn-Dèrir et-Taberi. êtvrti kaù da se
Vjerovjesnikov, s.a.v.s., dio i dio njegove rodbine
raspore|uju siro~adi, siromasima i putnicima-
namjernicima. A peti kaù da se ~itava petina
dodjeljuje rodbini Poslanika, s.a.v.s.
Na kraju je usagla{en stav da se ta dva dijela - tj.
Poslanikov i dio njegove rodbine - tro{e na konje i
ratnu opremu u borbi na Allahovom putu. Tako se
radilo za vrijeme vladavine Ebu-Bekra i Omera, r.a. El-
A'me{ prenosi od Ibrahima: "Ebu-Bekr i Omer
Poslanikov su, s.a.v.s., dio iz ratnog plijena usmjeravali
za konje i naoruànje. Ja sam ga upitao: A {ta je Alija
o tome rekao? A on mi je odgovorio: On je bio
najve}i pobornik toga.
351
A dio koji je pripadao
Poslanikovoj, s.a.v.s., rodbini dijeljen je potomcima
Ha{ima i Abdul-Muttaliba.
Zatim Uzvi{eni kaè: ...i siro~adi, tj. siro~adima
siroma{nih muslimana, ...i siromasima - to su oni
kojima je potrebna pomo}, koji nemaju osnovne
potrep{tine za ìvot, ...i putnicima -
namjernicima. To su oni koji putuju ili su naumili
putovati toliko daleko da se na toj razdaljini skra}uju
namazi, a nemaju ono {to im je potrebno za taj put.
Ovo }e biti op{irnije obra|eno kod ajeta o raznim
sadakama u suri Beraet, ako Allah da - a u Njega se
uzdamo i na Njega se oslanjamo.
352

...ako vjerujete u Allaha i u ono {to smo
objavili robu Na{em, tj. uradite onako kako smo
vam propisali u pogledu petine ratnog plijena, ako
vjerujete u Allaha, Sudnji dan i u ono {to je On
objavio Svome Poslaniku. Zato stoji u hadisu koji
prenosi El-Buhari od Abdullaha Ibn-Abbasa o
delegaciji Abdul - Kajsa, da im je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: /394/ Nare|ujem vam ~etvero a
zabranjujem vam ~etvero. Nare|ujem vam da
vjerujete u Allaha. Zatim je rekao: A znate li {ta je
vjerovanje u Allaha? To je svjedo~enje da nema boga
osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik,
obavljanje namaza, davanje zekata i davanje petine iz
ratnog plijena... itd., do kraja hadisa. Ovdje je
davanje petine iz ratnog plijena ozna~eno kao
sastavni dio imana.
Mukatil ibn Hibban o rije~ima Uzvi{enog:
...i u ono {to smo objavili robu Na{em na Dan
pobjede kaè: tj. u pogledu podjele.
353
Zatim
Uzvi{eni kaè:

351
Ovo je stav velikog broja islamskih uenjaka, Allah im se
smilovao.
352
Pogledaj tumaenje 60. ajeta sure Et-Tevbe.
353
Misli se na podjelu ratnog plijena prema kojoj petina pripada
Allahu i Njegovom Poslaniku, a etiri petine uesnicima u borbi, to
je objavljeno na Dan pobjede, tj. na Dan Bedra. A ta petina pripada
Allahu i Njegovom Poslaniku, Poslanikovoj rodbini, siroadi,
siromasima i putnicima - namjernicima.
...na Dan pobjede, na dan kad su se sukobile
dvije vojske - a Allah sve moè... Dan pobjede
jeste dan kada se odigrala Bitka na Bedru i toga dana
je Allah rastavio istinu od neistine. To je bila prva bitka
u kojoj je u~estvovao Allahov Poslanik, s.a.v.s., a desila
se sedamnaestog dana ramazana - {to poznavaoci
Poslanikovog ìvotopisa i bitaka prihvataju kao
ispravan stav. Prema mi{ljenju ve}ine tada je bio
petak, a Allah Uzvi{eni najbolje zna.

...kada ste vi bili u dolini bliòj, oni u dolini
daljoj, a karavana niè vas. I da ste se do-
govarali o vremenu borbe, ne biste se do-
govorili, ali se ona dogodila da bi Allah dao da
se ispuni ono {to se moralo dogoditi, da
nevjernik ostane nevjernik poslije o~igledna
dokaza, i da vjernik ostane vjernik poslije
o~igledna dokaza - a Allah doista sve ~uje i sve
zna.../42/

Govore}i o Danu pobjede, Uzvi{eni kaè:
...kada ste vi bili u dolini bliòj , tj. kada ste vi
odsjeli u dolini koja je bila blià Medini, ...oni, tj. i
kada su mu{rici bili odsjeli ...u dolini daljoj, tj.
daljoj od Medine prema Meki, ...a karavan, tj.
trgova~ki karavan koji je predvodio Ebu-Sufjan
...niè vas, tj. u pravcu mora.
I da ste se dogovarali, tj. vi i mu{rici o
mjestu i vremenu borbe, ...o vremenu borbe - ne
biste se dogovorili. Muhammed ibn Ishak prenosi
od Abdullaha ibn ez-Zubejra da je njegov otac o
ovom ajetu rekao: Da ste se vi i oni i dogovorili o
tome i da vam je zatim saop}eno koliko je mnogo
njih a koliko malo vas, vi ne biste iza{li pred njih.
...ali se ona dogodila da bi Allah dao da se
ispuni ono {to se moralo dogoditi, tj. da Allah
Svojom mo}i sprovede ono {to je On htio: da osnaì
islam i njegove pripadnike i ponizi mnogobo{tvo i
njegove sljedbenike, bez obzira na va{e mi{ljenje. To
{to je èlio On Svojom je dobrotom i uradio.
U hadisu koji prenosi Ka'b ibn Malik stoji: Allahov
Poslanik, s.a.v.s., i ashabi krenuli su da presretnu
kurej{ijski karavan, ali je Allah dao da se oni sukobe sa
svojim neprijateljima a da to nisu ni o~ekivali. Kada je
Ebu-Sufjan spasio svoju karavan, on je poslao poruku
Kurej{ijama: Bog je spasio na{ karavan, kapital i ljude,

542
pa se vratite. Me|utim, Ebu-Dèhl je rekao: Tako mi
Allaha, ne}emo se vratiti dok ne do|emo do Bedra -
a Bedr je bio jedno od mjesta na kojima su Arapi
odràvali svoje sajmove - pa se tamo odmorimo tri
dana, zakoljemo deve i dobro se najedemo i
napijemo vina, a robinje }e nam pjevati! Arapi }e ~uti
za nas i na{ pohod, pa }e nas se uvijek bojati!
354

/395/ Zatim Ka'b pri~a: Kada se Allahov Poslanik,
s.a.v.s., pribliìo Bedru, on je poslao jednu grupu u
kojoj su bili Alija, Sa'd ibn Ebi Vekkas i Ez-Zubejr ibn el-
Avvam, kako bi izvidjeli situaciju i donijeli mu
obavijesti. Oni su uhvatili dva dje~aka koji su bili ku-
rej{ijske vodono{e. Jedan je bio iz plemena Benu-Se'id
ibnul - As, a drugi iz plemena Benul - Hadàd`. Oni su
ih doveli Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pa im je on
rekao: Recite mi ne{to o Kurej{ijama. Oni mu reko{e:
Oni su iza ovog pje{~anog brda koje vidi{ u ovoj
bliòj dolini. Tada Allahov Poslanik, s.a.v.s., upita:
Koliko ih je?, a oni odgovori{e: Mnogo. Kako su
opremljeni? - upita ih on, a oni odgovori{e: Ne
znamo. Koliko deva kolju svakog dana? - ponovo ih
on upita, a oni mu odgovore: Jednog dana devet, a
drugog deset. Tada Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaè:
Njih ima izme|u devet stotina i hiljadu. Nakraju on
upita: Ko je me|u njima od njihovih
velikodostojnika?, a oni mu odgovore: Utbe ibn
Rebi'a, [ejbe ibn Rebi'a, Ebul-Bahtari ibn Hi{am,
Hakim ibn Hizam, Nevfel ibn Huvejlid, El-
Haris ibn Amir ibn Nevfel, Ta'ime ibn Adijj ibn Nevfel,
En-Nadr ibnu el-Haris, Zem'a ibn el-Esved, Ebu-
Dèhl ibn Hi{am, Umejje ibn Halef, Nebih ibn el-
Hadàd`, Munebbih ibn el- Hadàd`, Suhejl ibn Amr i
Amr ibn Abdu-Vedd. Tada Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
iza|e pred ashabe i kaè im: Meka vam je poslala
svoje najuglednije ljude! Ovaj hadis navodi
Muhammed ibn Ishak od Urve ibn ez-Zubejra. A Ishak
kaè: Ujutro su Kurej{ije nastavili svoj put. Pa kada su
se pojavili i kada ih je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
ugledao, on je rekao: /396/ Allahu moj, evo do|o{e
Kurej{ije, gordi i ponosni. Oni se Tebi suprotstavljaju i
pori~u Tvoga Poslanika. Allahu moj, porazi ih danas!
...da nevjernik ostane nevjernik poslije o~i-
gledna dokaza, i da vjernik ostane vjernik
poslije o~igledna dokaza. Muhammed ibn Ishak
kaè: tj. da ostane nevjernik onaj ko nije povjerovao
nakon jasnog dokaza - nakon {to se osvjedo~io u
Allahov znak i poruku, i da ostane vjernik onaj ko je
povjerovao nakon tog dokaza. Ovo je dobro tuma -
~enje. Zatim Uzvi{eni kaè:
a Allah doista sve ~uje, pa i va{e dove i skru{eno
traènje pomo}i, ...i sve zna , pa i za vas i da vi
zasluùjete pomo} protiv svojih neprijatelja.

354
Pleme Benu-Zuhra poslualo je El-Ahnesa ibn [urejka pa su se
vratili i nisu uestvovali na Bedru, kao ni pleme Benu-Adijj.

...kad ti je Allah u snu pokazao da je njih
malo; a da ti je pokazao da ih je mnogo, vi
biste duhom klonuli i o boju se raspravljali, ali
je Allah spas ukazao. On dobro zna sva~ije
misli./43/ A kad ste se sukobili, u o~ima
va{im On ih je prikazao u malom broju, a vas
u o~ima njihovim tako|er u malom broju, da
bi Allah dao da se ispuni ono {to se moralo
dogoditi - a Allahu se sve vra}a./44/

Mudàhid kaè: Allah mu je tada u snu pokazao
da je malo Kurej{ija. On je to prenio svojim ashabima,
pa ih je to u~vrstilo. Uzvi{eni kaè:
...a da ti je pokazao da ih je mnogo, vi biste
duhom klonuli, tj. vi biste ih se upla{ili i razjedinili
se, ...ali je Allah spas ukazao, iz toga, time {to
vam je pokazao da ih je malo. On dobro zna
sva~ije misli, tj. On dobro zna {ta svi misle. U tom
smislu, Uzvi{eni tako|er kaè:
On zna poglede koji kriomice u ono {to je
zabranjeno gledaju, a i ono {to grudi
kriju. (40:19)
A kad ste se sukobili, u o~ima va{im On ih je
prikazao u malom broju. Ovo je tako|er plod
dobrote Allaha Uzvi{enog prema muslimanima. On je
njihove neprijatelje prikazao u njihovim o~ima u
malom broju, pa su se tako usudili i okuraìli da se
sukobe sa njima. Ebu-Ishak es-Subej'i prenosi od
Abdullaha ibn Mes'uda, r.a.: Na Dan Bedra oni su u
na{im o~ima izgledali tako malobrojni da sam ja rekao
jednom ~ovjeku do sebe: [ta misli{, ima li ih
sedamdeset? On mi je odgovorio: Ne, ima ih
stotinu. I kada smo zarobili jednog od njih, upitali
smo ga koliko ih je bilo, pa nam je on odgovorio: Bilo
nas je hiljadu. To navode Ibn Ebi-Hatim i Ibn-Dèrir.
Zatim Uzvi{eni kaè: ...a vas u o~ima njihovim
tako|er u malom broju. Ibn Ebi-Hatim kaè da je
Ikrime rekao: Tako je Allah potakao jedne protiv
drugih. Sened ovog predanja je vjerodostojan.
Zatim Uzvi{eni kaè: ...da bi Allah dao da se
ispuni ono {to se moralo dogoditi. Tj. On je
obodrio obje skupine jednu protiv druge, prikazav{i ih
obje u o~ima one druge malobrojnom, kako bi i
jedna i druga jedva ~ekale da se sukobe sa onom
drugom. Pa kada se boj razvio i kada je Allah
pomogao muslimane sa hiljadu meleka koji su jedan
iza drugog stizali, onda se nevjerni~koj skupini u~inilo
da je muslimana duplo vi{e. O tome Uzvi{eni kaè:
543
Imate pouku u dvjema vojskama koje su
se sukobile: jednoj, koja se borila na Allahovu
putu, i drugoj, nevjerni~koj, kojoj se ~inilo da
pred sobom ima dva puta vi{e protivnika. A
Allah Svojom pomo}i ~ini mo}nim onoga
koga On ho}e. To je zaista, dalekovidnim
pouka.(3:13) Na ovaj se na~in mogu uskladiti ta
dva ajeta, jer su ona oba istinita i ispravna - neka je
Allahu hvala zbog toga.

O vjernici, kad se s kakvom ~etom sukobite,
smjeli budite i neprestano Allaha spominjite,
da biste postigli {to èlite, /45/ i
pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu, i
ne prepirite se da ne biste klonuli i bez
borbenog duha ostali; i budite izdr`ljivi, jer
Allah je, zaista, na strani izdr`ljivih./46/

Ovim Allah Uzvi{eni podu~ava Svoje robove -
vjernike pravilima u toku borbe i kako }e biti hrabri pri
sukobu sa neprijateljem. Tako Uzvi{eni i Veli~anstveni
kaè: O vjernici, kad se s kakvom ~etom
sukobite, smjeli budite. U Sahihima Buharije i
Muslima, potvr|eno je od Abdullaha ibn Ebi-Evfa,
/397/ da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., jednog dana u
kojem je imao sukob sa neprijateljem sa~ekao dok se
sunce po~elo spu{tati, pa je ustao i rekao ashabima:
O ljudi, ne prièljkujte sukob sa neprijateljem i od
Allaha traìte zdravlje. Ali, kada se sukobite sa njima,
onda budite izdr`ljivi i znajte da je Dènnet u sjenama
sablji. Zatim je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Allahu
moj, Ti Koji objavljuje{ Knjigu, tjera{ oblake i
poraàva{ skupine, porazi ih i pomozi nas protiv njih!
A Abdur-Rezzak navodi da je Abdullah ibn Amr rekao:
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /398/ Ne
prièljkujte sukob sa neprijateljem i od Allaha traìte
zdravlje. Ali, kada se sukobite sa njima, onda budite
~vrsti i Allaha spominjite. Ako oni budu galamili i
vikali, vi {utite. U drugom hadisu stoji da je Poslanik,
s.a.v.s., rekao: /399/ Allah Uzvi{eni kaè: Moj rob je
svaki onaj ko Me spominje u toku borbe protiv
neprijatelja, tj. ~ak ga ni to stanje ne ometa od
sje}anja na Mene, upu}ivanja dove i traènja pomo}i
od Mene.
Dakle, Allah Uzvi{eni nare|uje muslimanima da
budu ~vrsti i izdr`ljivi u toku borbe i sukoba sa
neprijateljem, da ne bjeè i ne povla~e se pred njima,
da ne strahuju od njih, da se i u tom stanju sje}aju
Allaha Uzvi{enog i da Ga ne zaboravljaju, nego da od
Njega traè pomo} i oslanjaju se na Njega, da Ga
mole za pobjedu protiv neprijatelja i da budu pokorni
Allahu i Njegovom Poslaniku u svemu, te da se ne
sva|aju me|usobno jer }e se tako razjediniti, a to
moè biti uzrok njihovog neuspjeha i poraza. ...i bez
borbenog duha ostali, tj. da ne bi ostali bez svoje
snage, jedinstva i èstine napada koji ste imali. ...i
budite izdr`ljivi, jer Allah je, zaista, na strani
izdr`ljivih . [to se ti~e hrabrosti, izvr{avanja onog
{to su Allah i Njegov Poslanik naredili i prihvatanja
onog na {ta su oni upu}ivali - ashabi, r.a., tu su bili
bez premca i u jednom narodu ili generaciji i prije i
poslije njih. Oni su, bereketom Poslanika, s.a.v.s., koji
su sticali pokorno{}u i u onom {to im je nare|ivao i u
onom {to im je zabranjivao, osvojili dunjaluk i islam se
uzdigao iznad svih drugih vjera, iako su oni bili
malobrojni. Tako se njihova dràva pro{irila na sve
strane svijeta za manje od trideset godina. Pa neka je
Allah zadovoljan sa njima svima i neka im da da i oni
budu zadovoljni sa Njim i neka nas pridruì njihovoj
skupini - On je plemenit i On poklanja.

I ne budite kao oni koji su, da se pokaù
svijetu, nadmeno iz grada svoga iza{li da bi
od Allahova puta odvra}ali. A Allah dobro zna
ono {to oni rade./47/ I kada im je {ejtan kao
lijepe njihove postupke predstavio i rekao:
Niko vas danas ne moè pobijediti, i ja sam
va{ za{titnik! - onda je on, kad su se dva
protivni~ka tabora sukobila, natrag
uzmaknuo, i rekao: Ja nemam ni{ta s vama, ja
vidim ono {to vi ne vidite, i ja se bojim Allaha,
jer Allah stra{no ka`njava,/48/ kada su
licemjeri i oni ~ija su srca bolesna govorili:
Ove je obmanula vjera njihova! A onaj ko se
u Allaha pouzda - pa Allah je zaista Silan i
Mudar./49/

Nakon {to je Allah naredio muslimanima da budu
odani u borbi na Njegovom putu i da Ga puno
spominju, On im zabranjuje da li~e na mu{rike kada
oni kre}u iz svojih ku}a da se suprotstave istini i
...da se pokaù svijetu, tj. oholo i nadmeno.
Tako je Ebu-Dèhl, kada mu je re~eno da je karavan
spa{en i da se trebaju vratiti, povikao: Ne, tako mi
544
Allaha, ne}emo se vratiti dok ne do|emo do izvora
Bedra, zakoljemo deve, napijemo se vina i dok nam
robinje ne otpjevaju, pa da Arapi uvijek pri~aju o
na{em poloàju me|u njima! Me|utim, sve mu je
ispalo naopako. Zato Uzvi{eni kaè:
A Allah dobro zna ono {to oni rade. Tj., On
dobro zna {ta su oni radili, pa ih je zbog toga èstoko
kaznio.
I kada im je {ejtan kao lijepe njihove
postupke predstavio i rekao: Niko vas danas
ne moè pobijediti, i ja sam va{ za{titnik! ...
itd. do kraja ajeta. Njima je {ejtan - Allah ga prokleo -
uljep{ao ono {to su radili i {to su bili naumili, uvjerio ih
da ih tada niko ne}e mo}i pobijediti i odstranio od
njih strah od njihovih neprijatelja iz Benu-Bekra,
rekav{i im: Ja sam va{ za{titnik! Naime, on se njima
prikazao u liku Surake ibn Malika ibn Dà'{ema,
prvaka Benu-Mudlidà i sve to onda uradio. O njemu
Uzvi{eni kaè:
On im obe}ava i primamljuje ih la`nim
nadama, a ono {to im {ejtan obe}a samo je
obmana. (4:120)
Alijj ibn Ebi-Talha kaè da je Ibn-Abbas rekao:
/400/ Iblis je na Dan Bedra do{ao sa svojom vojskom
{ejtana, nose}i svoju zastavu. Bio je u liku Surake ibn
Malika ibn Dà'{em iz plemena Benu-Mudlid`. Tada
je rekao mu{ricima: Niko vas od ljudi danas ne moè
pobijediti, ja }u vas {tititi! I kada su se ljudi poredali u
bojne redove, Allahov Poslanik, s.a.v.s., uzeo je
pregr{t suhe zemlje i bacio je u lica mu{rika, pa su oni
odstupili okrenuv{i svoja le|a. A Dìbril, a.s., pri{ao je
Iblisu, ~ija je ruka bila u ruci jednog mu{rika. Kada ga
je ugledao, Iblis istrgne svoju ruku i po~ne bjeàti
zajedno sa svojom vojskom, pa ga taj ~ovjek upita: O
Suraka, pa zar ne kaè{ da }e{ nas za{tititi? A on mu
odgovori: Ja vidim ono {to vi ne vidite! Ja se bojim
Allaha, a Allah èstoko ka`njava. Tako je postupio
kada je ugledao meleke. Dakle,
"onda je on, kad su se dva protivni~ka tabora
sukobila, natrag uzmaknuo, i rekao: Ja
nemam ni{ta s vama, ja vidim ono {to vi ne
vidite, i ja se bojim Allaha, jer Allah stra{no
ka`njava. Tako Allahov neprijatelj - Iblis uvijek
postupa prema onima koji ga slu{aju i koji su mu
pokorni: kada se sukobe istina i neistina, on ih na
najbjedniji na~in ostavi i odrekne ih se. To kaè
Katade. A ja dodajem na to: tako on uvijek postupa
prema onome ko mu je pokoran, kao {to Uzvi{eni
kaè:
...sli~ni su {ejtanu kad kaè ~ovjeku: Budi
nevjernik! - pa kad on postane nevjernik, on
onda rekne: Ti se mene vi{e ne ti~e{, ja se
zaista Allaha, Gospodara svjetova, bojim!
(59: 16) Ebu-Dèhl je tada po~eo bodriti svoje
saplemenike, govore}i im: Nemojte da vas zapla{i to
{to vas je Suraka ostavio na cjedilu, jer je on imao
dogovor sa Muhammedom i njegovim ashabima.
Tako mi Lata i Uzaa, ne}emo se vratiti sve dok
Muhammeda i njegove ashabe ne poveèmo
uàdima! Zato ih nemojte ubijati, nego ih ìve
hvatajte!
...kada su licemjeri i oni ~ija su srca bolesna
govorili: Ove je obmanula vjera njihova! Alijj
ibn Ebi-Talha kaè da je Ibn-Abbas o ovom ajetu
rekao: Kada su se jedni drugima pribliìli, Allah je
muslimane u o~ima mu{rika a i mu{rike u o~ima
muslimana prikazao malobrojnim, pa su mu{rici rekli:
Ove je obmanula njihova vjera! Oni su to rekli zato
{to su mislili da je muslimana malo, tako da su bili
uvjereni da }e ih poraziti, ne sumnjaju}i ni najmanje u
to. Zatim Uzvi{eni kaè:
A onaj ko se u Allaha pouzda", tj. ko se na
Njegovu veli~inu osloni,
- pa Allah je zaista Silan, tj. nepravda ne}e biti
nanesena onome ko se Njemu prikloni; On je zaista
Snaàn i Mo}an, i Mudar, u svim Svojim
postupcima. On sve dovodi na mjesto koje mu
pripada, pa tako On pomaè onog ko zasluì pomo}
a daje da izgubi onaj ko to zasluì.

A da si samo vidio kad su meleki
nevjernicima du{e uzimali i po licima ih
njihovim i straga udarali: Iskusite patnju u
ognju./50/ To je za ono {to ste rukama
svojim pripremili, jer Allah nije nepravedan
prema robovima Svojim!/51/

Uzvi{eni kaè: Da si samo vidio, Muhammede,
stanje nevjernika dok su im meleki du{e uzimali,
sigurno bi ...po licima ih njihovim i straga
udarali, i govorili im:
Iskusite patnju u ognju, u danu Bitke na Bedru.
Iako je povod objavi ovog ajeta Bitka na Bedru, on je
op}enit i odnosi se na sve nevjernike, kao i rije~i
Uzvi{enog u suri El-En'am:
A da ti je vidjeti nevjernike u smrtnim
mukama, kada meleki budu ispruìli ruke
svoje prema nj ma: Pustite svoje du{e!(6:93),
tj. meleki pruàju svoje ruke prema njima udaraju}i ih
po nare|enju njihovog Gospodara, zato {to je
njihovim du{ama te{ko, pa ne}e da izlaze iz tijela,
osim pod prisilom. A to se de{ava kada im meleki
najave kaznu i srd`bu od Allaha Uzvi{enog. U tom
smislu u predanju od El-Berraa navodi se: Kada
melek smrti stra{nog izgleda do|e nevjerniku na
samrti, on kaè: O hr|ava du{o, izlazi u vatru uàrenu
i vodu klju~alu i u sjenu dima ~a|avog! Ona se
rasporedi po ~itavom tijelu, pa je onda moraju ~upati
i
545
iz njegovog tijela, kao {to se àra~ izvla~i iz mokre
vune, pa se sa njim otkine i pokoja ìla i tetiva. Zato
Uzvi{eni kaè da im meleki govore: Iskusite patnju u
ognju.
Zatim Uzvi{eni kaè: To je za ono {to ste
rukama svojim pripremili, tj. Allah vas je kaznio
ovom kaznom zbog lo{ih djela koja ste radili u ìvotu
na dunjaluku,
...jer Allah nije ne-pravedan robovima
Svojim! Tj. on ne ~ini nepravdu ni jednom od Svojih
stvorenja, nego je On potpuno pravedan i pravi~an i
On ne ~ini nasilje. On je Uzvi{en, Veli~anstven, Svet,
Nepogrje{iv, Neovisan i Hvaljen. Zato stoji u
vjerodostojnom hadisu koji navodi Muslim - Allah mu
se smilovao - od Ebu-Zerra, r.a., a on od Allahovog
Poslanika, s.a.v.s., /401/ da je Allah Uzvi{eni rekao: O
robovi Moji, Ja sam Sebi zabranio nasilje a i vama sam
ga u~inio zabranjenim, pa nemojte jedni drugima
~initi nasilje. O robovi Moji, Ja biljeìm sva va{a djela,
pa kod koga budu dobra neka zahvaljuje Allahu, a
kod koga ne budu dobra, neka nikog drugog ne kori
osim sebe. Zato Uzvi{eni kaè:

Tako je bilo i sa Faraonovim ljudima i onima
prije njih: u Allahove dokaze nisu vjerovali, pa
ih je Allah zbog grijehova njihovih kaznio -
Allah je uistinu mo}an i stra{no ka`njava.
/52/

Uzvi{eni ovdje govori: Muhammede, zaista su ti
mu{rici koji pori~u ono {to je tebi objavljeno postupili
kao {to su postupali nevjerni~ki narodi prije njih. Zato
smo prema njima postupili onako kako smo postupili
prema nevjerni~kim narodima prije njih, kao {to su bili
Faraonovi sljedbenici i narodi prije njih. Oni u
Allahove dokaze nisu vjerovali,
...pa ih je Allah zbog grijehova njihovih
kaznio, tj. On ih je zbog njihovih grijeha kaznio
onako kako ka`njava Silni i Mo}ni i uni{tio ih.
Allah je uistinu mo}an i stra{no ka`njava,
tj. Njega niko ne moè pobijediti i od Njega niko ne
moè pobje}i.

...to je zato {to Allah ne}e li{iti blagostanja
narod kome ga je podario - sve dok se on sam
ne promijeni - a Allah sve ~uje i sve zna./53/
Tako je bilo sa Faraonovim ljudima i onima
prije njih: dokaze Gospodara svoga nisu
priznavali, pa smo ih Mi, zbog grijehova
njihovih, uni{tili, a Faraonove smo ljude
potopili - svi su oni nevjernici bili./54/

Ovdje Uzvi{eni govori o tome kako je On potpuno
odan i dokraja pravi~an u Svojoj vladavini, jer On
ne}e li{iti blagodati koju je bilo kome podario sve dok
taj ne po~ne grije{iti. U tom smislu Uzvi{eni tako|er
kaè:
Allah ne}e izmijeniti stanje jednog naroda
dok on sam sebe ne izmijeni. A kad Allah ho}e
da jedan narod kazni, niko to ne moè
sprije~iti; osim Njega nema mu za{titnika.
(13: 11) Zatim Uzvi{eni kaè: Tako je bilo sa
Faraonovim ljudima, tj. On je tako postupio i sa
Faraonovim sljedbenicima i njima sli~nim, kada su
poricali Njegove dokaze: kaznio ih je zbog njihovih
grijeha i oduzeo im je blagodati koje im je bio dao,
kao {to su plodni vrtovi, izvori vode, usjevi, riznice,
blagostanje i ostale blagodati u kojima su bili uìvali.
Time im Allah nije u~inio nepravdu, nego su oni sami
prema sebi bili nepravedni.

Najgora bi}a kod Allaha jesu oni koji pori~u,
oni koji ne}e da vjeru u , /55/ oni s kojima ti
ugovore sklapa{, pa oni svaki put, ne boje}i se
Allaha, kr{e ugovor svoj./56/ Ako se u borbi
s njima sukobi{, tako ih razjuri da se opamete
oni koji su iza njih./57/
j

Ovdje Uzvi{eni kaè da su od svega {to hoda po
Zemlji najgori oni koji pori~u i ne vjeruju, oni koji kr{e
ugovor kada god ga sklope i koji ga raskinu kada god
ga potvrde svojim zakletvama, ...ne boje}i se
Allaha, tj. ne boje}i Ga se ni zbog jednog od svih
grijeha koje ~ine.
Ako se u borbi s njima sukobi{ , tj. ako
nai|e{ na njih u toku borbe,
...tako ih razjuri, tj. èstoko ih kazni i nanesi im
tako velike gubitke da se prestra{e svi ostali
neprijatelji, bilo Arapi bilo nearapi, i da im oni budu
primjer za pouku, ...da se opamete oni koji su
iza njih, odnosno da bi se oni bojali raskinuti
ugovor, jer bi se onda i njima desilo isto kao i ovima.
546

îm primijeti{ od nekog plemena
vjerolomstvo, i ti njemu isto tako otkaì
ugovor - Allah uistinu ne voli vjerolomnike.
/58/

Ovdje Uzvi{eni poru~uje Svome Poslaniku, s.a.v.s.:
îm primijeti{ od nekog plemena, s kojim ste
sklopili ugovor ...vjerolomstvo, tj. kr{enje tog
ugovora izme|u vas i njih, ...i ti njemu isto tako
otkaì ugovor, tj. obavijesti ih da si i ti tako|er
prekinuo taj ugovor, pa da budete na istom: i ti i oni
}ete znati da ste me|usobno u neprijateljskom
odnosu.
Allah uistinu ne voli vjerolomnike, tj. On ih ne
voli ~ak i ako kr{e ugovor prema nevjernicima. Imam
Ahmed navodi od Sulejma ibn Amira: /402/ Izme|u
Muavije i Bizantinaca bio je ugovorom odre|en rok.
On je bio krenuo prema njihovoj teritoriji, èle}i da
do|e u njihovu blizinu, pa da ih napadne ~im rok
istekne. Me|utim, tada jedan stariji ~ovjek koji je bio
na jahalici, povika: Allahu ekber, Allahu ekber!
Po{teno radite, a ne na prevaru! Zaista je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: ...Ako neko sklopi ugovor sa
nekim ljudima, neka ga nipo{to ne raskida ili ne
povla~i sve dok ne istekne rok ili dok ga oni ne
prekr{e, pa da ih onda obavijesti da vi{e ni za njega
ne vaì! Te su rije~i doprle do Muavije, pa se on vrati i
ustanovi da je taj ~ovjek bio Amr ibn Anbese, r.a.
Ovaj hadis navodi Ebu-Davud et-Tajalisi od [u'be.
Pored toga, Ebu-Davud, Et-Tirmizi, En-Nesai i Ibn-
Hibban u svom Sahihu navode ga razli~itim
senedima, tako|er, od [u'be. A Et-Tirmizi ocjenjuje ga
kao hasen sahih hadis.
I neka nikako ne misle oni koji ne vjeruju da
}e se spasiti; oni doista ne}e mo}i uma}i./59/
I protiv njih pripremite koliko god moète
snage i konja za boj, da biste time zapla{ili
Allahove i va{e neprijatelje, i druge osim njih -
vi ih ne poznajete Allah ih zna. Sve {to na
Allahovu putu potro{ite nadokna|eno }e vam
biti, ne}e vam se nepravda u~initi./60/

,
j

Ovdje Uzvi{eni kaè Svome Vjerovjesniku, s.a.v.s.:
I neka nikako ne misle, Muhammede, ...oni
koji ne vjeru u da }e se spasiti, tj. neka ne misle
oni koje jo{ nismo kaznili da Mi nemamo vlasti nad
njima. Naprotiv, oni su podlo`ni Na{oj mo}i i zavise
od Na{e volje, pa Nam ne mogu uma}i. U tom smislu
Zar misle oni koji zla djela rade da }e Nama
uma}i? - Lo{e prosu|uju! (29:4), odnosno lo{e
pretpostavljaju.
Zatim Uzvi{eni nare|uje muslimanima da u gra-
nicama svojih mogu}nosti pripreme sva sredstva za
rat protiv njih: I protiv njih pripremite koliko
god moète, tj. sve {to god moète od ...snage i
konja za boj. Imam Muslim navodi od Ukbe ibn
Amira: /403/ ûo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s.,
kako na minberu govori: I protiv njih pripremite
koliko god moète snage - Zaista je snaga
strjelja{tvo, zaista je snaga strjelja{tvo! Ovaj hadis
Muslim, Ebu-Davud i Ibn-Madè prenose od
Abdullaha ibn Vehba. A imam Ahmed i autori
hadiskih djela koja se zovu Sunen navode od Ukbe
ibn Amira: Alahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /404/
Bavite se strjelja{tvom i jahanjem, a da se bavite
strjelja{tvom bolje vam je od jahanja.
Imam Malik prenosi od Ebu-Hurejrea, r.a., da je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /405/ Konji su radi
troga: jednom su ~ovjeku nagrada, drugom za{tita, a
tre}em teret. ôvjek koji svoga konja upotrijebi na
Allahovom putu, on }e mu biti nagrada. Ako ga
priveè na livadi ili pa{njaku, on }e imati sevape za sve
{to njegov konj pojede privezan na toj livadi ili
pa{njaku. Ako konj prekine konopac i traè}i vodu
ode milju - dvije, svaki njegov trag i balega bit }e
ubrojani kao dobra djela njegovom vlasniku. Ako konj
do|e do rijeke pa se napije iz nje, i to }e se ubrojati
kao dobro djelo njegovom vlasniku, pa makar on i ne
htio da ga napoji tom vodom. ôvjeku koji svoga
konja koristi da bi zara|ivao i po{teno ìvio, ali ga
upotrijebi i za obavezu prema Allahu, njegov konj je
za{tita. A ~ovjeku koji svoga konja koristi radi ponosa,
licemjerstva i nadmetanja, on }e biti teret. Zatim je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitan o magarcima, pa je
on rekao: Allah mi o njima nije ni{ta objavio osim
ovih sadràjnih i jedinstvenih ajeta:
Onaj ko bude uradio koliko trun dobra -
vidjet }e ga, a onaj ko bude uradio i koliko
trun zla - vidjet }e ga. (99:7,8) El-Buhari u svom
Sahihu navodi od Urve ibn Ebil-Dà'da el-Barikija da je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /406/ U grivama
konja nalazi se veliko dobro sve do Kijametskog dana:
nagrada i ratni plijen.
Zatim, Uzvi{eni kaè: ...da biste time zapla{ili
Allahove i va{e neprijatelje, tj. da biste tako
zapla{ili nevjernike koji su i Allahovi i va{i neprijatelji,
...i druge osim njih - vi ih ne poznajete.
Abdur-Rahman ibn Zejd ibn Eslem kaè da su to
munafici, a to potvr|uju i rije~i Uzvi{enog:
547
Me|u beduinima oko vas ima licemjera, a
ima ih i me|u stanovnicima Medine, koji su u
licemjerstvu spretni - ti ih ne poznaje{, ali ih
Mi poznajemo.(9:101) Zatim Uzvi{eni kaè:

Sve {to na Allahovu putu potro{ite

nadokna|eno }e vam biti, ne}e vam se
nepravda u~initi. Tj. koliko god potro{ite za
dìhad, potpuno i kompletno }e vam biti
nadokna|eno. Zato stoji u hadisu koji navodi Ebu-
Davud: /407/ ...da }e se nagrada za svaki dirhem
utro{en na Allahovom putu uve}avati do sedam
stotina puta, {to je ve} navedeno kod rije~i
Uzvi{enog:
Oni koji imanja svoja tro{e na Allahovu putu
li~e na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne
sedam klasova i u svakom klasu po stotinu
zrna. A Allah }e onome kome ho}e dati i vi{e;
Allah je neizmjerno dobar i sve zna. (2:261)

Ako oni budu skloni miru, budi i ti sklon i
pouzdaj se u Allaha, jer On, uistinu, sve ~uje i
sve zna. /61/ A ako te htjednu prevariti - pa
tebi je doista dovoljan Allah; On te podràva
Svojom pomo}i i vjernicima, /62/ i On je
sjedinio srca njihova. Da si ti potro{io sve ono
{to na Zemlji postoji, ti ne bi sjedinio srca
njihova, ali je Allah sjedinio - On je zaista silan
i mudar./63/

Uzvi{eni kaè: Ako se boji{ prevare nekih ljudi,
onda i ti njima otkaì ugovor. Pa ako ti se nastave
suprotstavljati i boriti se protiv tebe, onda se i ti bori
protiv njih. A Ako oni budu skloni, tj. ako budu
teìli ...miru, tj. primirju, ...budi i ti sklon, tj.
onda i ti teì miru i prihvati ga od njih. Zbog toga je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada su mu{rici na Hudejbiji
traìli da se sklopi primirje i prestane rat izme|u njih i
njega na devet godina, prihvatio to od njih iako su za
to postavili odre|ene uvjete. Zatim Uzvi{eni kaè: ...i
pouzdaj se u Allaha, tj. skopi mir sa njima i osloni
se na Allaha, jer ti je On dovoljan i On }e ti pomo}i,
makar oni primirjem htjeli samo varku - da oja~aju i
da se spreme za rat, pa tebi je doista dovoljan
Allah, tj. dovoljan ti je samo On.
Zatim Uzvi{eni spominje Svoju blagodat koju je
dao Poslaniku, s.a.v.s., time {to ga je pomogao
vjernicima - muhadìrima i ensarijama:
On te podràva Svojom pomo}i i vjernicima, i
On je sjedinio srca njihova. Tj. On ih je ujedinio
u vjerovanju u tebe, te u pokornosti i pomo}i tebi. A u
doba dàhilijeta me|u ensarijama su vo|eni brojni
ratovi, izme|u plemena Evs i Hazred`.
Da si ti potro{io sve ono {to na Zemlji
postoji, ti ne bi sjedinio srca njihova. El-Buhari i
Muslim u svojim Sahihima navode /408/ da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., obra}aju}i se ensarijama zbog
ratnog plijena sa Hunejna, rekao: O skupe ensarija,
zar vas nisam na{ao zalutale pa vas je Allah preko
mene uputio, i siroma{ne pa vas je Allah preko mene
obogatio, i zar niste bili razjedinjeni pa vas je Allah
preko mene ujedinio? Kada god bi on od toga ne{to
upitao, oni bi odgovarali: Allah i Njegov Poslanik su
nam pomogli. Zato Uzvi{eni kaè:
ali je Allah sjedinio - On je zaista silan i
mudar. Tj. Uzvi{eni je zaista mo}an, pa se ne}e
iznevjeriti nada ni~ija ko se na Njega osloni, i On je
mudar i u Svojim djelima i u propisima. Hafiz Ebul-
Kasim Sulejman ibn Ahmed et-Taberani - Allah mu se
smilovao - prenosi od Selmana el-Farisije da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao:/409/ Kada musliman sretne
brata muslimana pa se rukuje sa njim, njihovi grijesi
spadaju sa njih kao {to li{}e spada sa sasu{enog
drveta kada puhne èstok vjetar. Pored toga, njihovi
grijesi se opra{taju pa makar ih bilo koliko morske
pjene.

O vjerovjesni~e Allah je dovoljan tebi i
vjernicima koji te slijede. /64/ O Vjerovje-
sni~e, bodri vjernike na borbu! Ako vas bude
dvadeset izdr`ljivih, pobijedit }ete dvije
stotine; a ako vas bude stotina - pobijedit }ete
hiljadu onih koji ne vjeru u zato {to su oni
ljudi koji ne shvataju /65/ Sada vam Allah
daje olak{icu. On zna da ste izmoreni i - ako
vas bude stotinu izdr`ljivih - pobijedit }ete
dvije stotine, a ako vas bude hiljadu -
pobijedit }ete Allahovom voljom dvije hiljade.
A Allah je uz one koji su izdr`ljivi. /66/
,
j ,
.

Allah, d`.{., bodri Vjerovjesnika, s.a.v.s., i vjernike
na borbu i obavje{tava ih da im je On dovoljan
548
pomaga~ protiv njihovog neprijatelja i ako je
mnogobrojniji i spremniji, makar to bio i manji broj
vjernika. Rekao je Ibn Ebi-Hatim od E{-[abija
povodom Allahovog, d`.{., govora:
O Vjerovjesni~e Allah je dovoljan tebi i
vjernicima koji te slijede Rekao je: dovoljan je
Allah, d`.{., tebi i onima koji su prisutni s tobom."
Zato je rekao Uzvi{eni Allah, d`.{.:
,
.
j
"O, Vjerovjesni~e, bodri vjernike na borbu.
Tj. podsti~i ih na to; zato je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
bodrio ih na borbu pri njihovim redovima i
susretanju, kao {to je rekao svojim ashabima na Dan
Bedra, kada su se mu{rici pribliàvali u njihovoj
mnogobrojnosti i gotovosti: /410/ Uputite se ka
Dènnetu prostranom kao nebesa i Zemlja ...
Zatim je rekao Allah, d`.{., donose}i radosnu vjest
i nare|uju}i vjernicima
"Ako vas bude dvadeset izdr`ljivih, pobijedit
}ete dvije stotine, a ako vas bude stotina, po-
bijedit }ete hiljadu onih koji ne vjeru u." Svaki
pojedinac naspram deseterice; zatim je dokinuta ova
naredba, a ostala je radosna vijest. Rekao je Abdulah
bin El-Mubarek od Ibn-Abbasa, koji je kazao: Po{to je
objavljeno: Ako vas bude dvadeset izdr`ljivih,
pobijedit }ete dvije stotine. To je bilo nesnosno
za musli-mane s obzirom da im je Allah, d`.{., naredio
da ne bjeì jedan od deseterice, zatim je do{lo
olak{avanje pa je rekao Uzvi{eni Allah, d`.{.:
Sada vam Allah daje olak{icu. On zna da ste
izmoreni, i ako vas bude stotinu izdr`ljivih,
pobijedit }ete dvije stotine. Rekao je: Olak{ao
im je Allah, d`.{., odre|eni broj, a umanjio im je
strpljivost onoliko koliko im je olak{ao. Prenosi El-
Buhari od Ibn-Abbasa da je rekao: Nakon {to je
objavljen ovaj ajet, bilo je prete{ko za muslimane i
smatrali su velikim da se njih dvadeset bori protiv
dvije stotine i stotina protiv hiljade. Olak{ao im je
Allah, d`.{., pa je dokinuo ovaj ajet drugim ajetom, pa
je rekao:
Sada vam Allah daje olak{icu, On zna da
ste izmoreni... Zato, nije im bilo dopu{teno kada se
sretnu sa dvostruko ja~im neprijateljem da se povuku;
a ako bi se pred njima na{li u manjem broju, s njih
spada obaveza borbe i dopu{teno im je izbje}i sukob
s njima.

Ni jednom Vjerovjesniku nije dopu{tano
dràti su`nje dok ne izvojuje pobjedu na
zemlji; vi èlite prolazna dobra ovoga svijeta,
a Allah èli onaj svijet. Allah je Silan i Mudar.
/67/ Da nije ranije Allahove odredbe sna{la
bi vas patnja velika zbog onoga {to ste uzeli.
/68/ Sada jedite ono {to ste zaplijenili kao
dopu{teno i lijepo i bojte se Allaha - Allah
zaista pra{ta i Milostiv je. /69/

,

,
i

Prenosi El-Eame{ od Abdullaha bin Mesuda da je
rekao: /411/ Na Dan Bedra rekao je Allahov Poslanik,
s.a.v.s.: [ta kaète o ovim zarobljenicima? Pa je rekao
Ebu-Bekr: O Allahov poslani~e, oni su tvoj narod i
tvoja rodbina, ostavi ih u ìvotu i nastoj ih pridobiti da
im Allah, d`.{., oprosti.
Rekao je Omer, r.a.: O Allahov Poslani~e: optu-
ìvali su te za la` i protjerivali, izvedi ih i poubijaj ih!
Rekao je Abdullah bin Revvaha: O Allahov Poslani~e,
ti si u dolini punoj zapaljivog drveta, rasplamsaj u njoj
veliku vatru, zatim ih baci u nju.
Pa je {utio Alahov Poslanik, s.a.v.s., nije im ni{ta
odgovorio, zatim je ustao i u{ao. Jedni su rekli:
prihvatit }e prijedlog Ebu-Bekra, r.a., a drugi: prihvatit
}e prijedlog Omera, r.a., a tre}i: prihvatit }e prijedlog
Abdullaha bin Revvaha, r.a.
Zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., iza{ao pred njih
pa je rekao: Zaista, Allah, d`.{., razmek{ava ljudska
srca dok ne budu mek{a od mlijeka, i zaista, Allah,
d`.{., u~vr{}uje ljudska srca dok ne budu ~vr{}a od
kamena, i zaista tvoj primjer, o Ebu-Bekre, jeste kao
primjer Ibrahima, a.s., koji je rekao :
Onaj ko bude mene slijedio - moje je vjere a
onaj ko bude protiv mene ustajao, pa Ti
uistinu pra{ta{ i milostiv si. (14:56) I zaista, tvoj
primjer, o Ebu-Bekre, jeste kao primjer Isaa, a.s., koji je
rekao:

Ako ih kazni{, robovi su tvoji, a ako im
oprosti{ - Silan i Mudar Ti si. (5:118) A zaista
tvoj primjer, o Umere, jeste kao primjer Musaa, a.s.,
koji je rekao:
Gospodaru na{, uni{ti bogatstva njihova i
zape~ati srca njihova pa neka ne vjeruju dok
ne doìve patnju nesnosnu. (10:88) I zaista tvoj
primjer, o Omere, jeste kao primjer Nuha, a.s., koji je
rekao:
"Gospodaru moj, ne ostavi na zemlji ni
jednog nevjernika. (71:26) Vi ste moji savjetnici i
niko se od njih ne}e osloboditi izuzev iskupljivanjem ili
ubistvom. Rekao je Ibn-Mesud: O Allahov Poslani~e,
osim Suhejla bin Bejdaa - zaista on spominje islam.
Pa je u{utio Allahov Poslanik, s.a.v.s. Nisam nikada
kao tada strahovao da na mene ne padne kamenje sa
nebesa sve dok Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije
izgovorio "osim Suhejla bin Bejdaa", pa je Uzvi{eni
Allah, d`.{., objavio ajet:
Nijednom Vjerovjesniku nije dopu{teno da
dr` su`nje dok ne izvojuje pobjedu na zemlji.
549
Vi èlite prolazna dobra ovoga svijeta, a Allah
je Silan i Mudar.
Prenose El-Imam Ahmed, Et-Tirmizi i El-Hakim u
svom Musterdeku i rekao je: Sened mu je sahih, ali
ga ne prenose El-Buhari i Muslim.
O rije~ima Uzvi{enog Allaha, d`.{.:
Da nije ranije Allahove odredbe rekao je Alija
ibn Ebi-Talha, od Ibn-
-Abbasa: Zna~i da vam je po prethodnoj Allahovoj,
d`.{., odredbi dozvoljeno uzimati ratni plijen i
zarobljenike.
...sna{la bi vas zbog onoga {to ste uzeli od
zarobljenika ...velika patnja. Rekao je Uzvi{eni
Allah, d`.{.:
...sada jedite ono {to ste zaplijenili kao
dopu{teno i lijepo. Navodi se kao dokaz za ovaj
govor {to ga iznose dvije vje-rodostojne zbirke
(Buharija i Muslim) do Dàbira bin Abdullaha, r.a.,
hadis u kojem Muhammed, a.s., kaè: /412/
Dozvoljen mi je ratni plijen, a nije bio dozvoljen
nikome prije mene.
Imam Ebu-Davud prenosi od Ibn-Abbasa: /413/
...da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., odredio otkupninu
za zarobljenike poslije Bitke na Bedru u iznosu od
400... Kod ve}ine islamskih u~enjaka, postupak sa
zarobljenicima prepu{ten je vladaru (halifi) - da on
izabere {ta u~initi sa njima. Ako èli, pobit }e ih, kao
{to je u~injeno sa plemenom Benu-Kurejza, ili - ako
èli - otkupit }e ih uzev{i otkupninu za njih kao {to je
u~injeno sa zarobljenicima na Bedru, ili osloboditi ih u
zamjenu od zarobljenih muslimana, kao {to je po-
stupio Allahov Poslanik, s.a.v.s., sa sluàvkom i
njenom k}erkom koje su bile u zarobljeni{tvu Seleme
bin El-Ekw'a tako da ih je vratio, a za njih dvije uzeo je
muslimane koji su bili kod mu{rika; ili - ako èli - u~init
}e ih robljem. Ovo je stanovi{te {afijske pravne {kole i
jedne grupe od u~enjaka. O ovom pitanju ima i
drugih razilaènja me|u imamima, poja{njenih u
fikhskim knjigama.

O Vjerovjesni~e reci su`njima koji se nalaze u
rukama va{im. Ako Allah zna da u srcima
va{im ima bilo {ta dobro, dat }e vam bolje od
onoga {to vam je uzeto i oprostit }e vam, a
Allah pra{ta i Milostiv je /70/ A ako
htjednu da te prevare, pa - oni su i prije
Allaha varali i zato ti je On omogu}io da ih
pobijedi{; a Allah sve zna i Mudar je /71/
,
.
.

Prenosi Muhammed od Abdullaha bin Abbasa,
r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao na Dan
Bedra: /414/ Zaista sam vidio da su ljudi iz plemena
Beni-Ha{im, i drugi, iza{li prisilno, a ne zbog njihove
potrebe da se bore protiv nas, pa ko od vas sretne
nekog od njih neka ga ne ubija, ko sretne Ebu El-
Bahterija bin Hi{ama neka ga ne ubija i ko sretne El-
Abbasa bin Abd El-Mutaliba neka ga ne ubija, pa,
zaista je on iza{ao prisilno.
Rekao je Ebu-Huzejfe bin Utbe: Da ubijamo na{e
o~eve i na{e sinove i na{u bra}u i na{u rodbinu, a da
ostavimo El-Abbasa. Tako mi Allaha, da sam ga sreo,
udario bih ga sabljom. Ova je vijest dospjela do
Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa je rekao Omeru bin
El-Hattabu: O o~e Hafsin, rekao je: Tako mi Allaha,
ovo je prvi dan u kojem me je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., nazvao: o~e Hafsin. Zar da se pogubi
sabljom amidì} Allahovog Poslanika, s.a.v.s.!
Pa je rekao Omer: O Allahov Poslani~e, dozvoli mi
da odrubim njegovu glavu. Tako mi Allaha, on je
licemjeran.
Poslije toga Ebu-Huzejfe je rekao: Tako mi Allaha,
nisam u sigurnosti od te rije~i koju sam izgovorio i jo{
uvijek od nje strahujem od Allaha, d`.{., izuzev ako mi
to Allah ne otkupi ({ehadetom) pogibijom na
Allahovom putu. Poginuo je kao {ehid u Bici na El-
Jemami, neka je Allah, d`.{., zadovoljan njime.
Povodom toga Ibn-Abbas je rekao: /415/ Po{to je
omrknuo, Allahov Poslanik, s.a.v.s., na Bedru, a
zarobljenici su bili zatvoreni u okove, prvu no} je
proveo budan pa su ga upitali njegovi ashabi: O
Allahov Poslani~e, {ta ti je pa ne spava{!
El-Abbasa je zarobio jedan ensarija pa je rekao
Allahov Poslanik, s.a.v.s.: ûo sam jecanje svog
amidè El-Abbasa u okovima, pustili su ga oni, nakon
toga, na slobodu, a potom je zaspao Allahov Poslanik,
s.a.v.s.
Prenosi Junus bin Bukejr od Ez-Zuhrija, a on od
grupe koju poimenice navodi - da su rekli: /416/
Poslale su Kurej{ije Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., u
otkup njihove zarobljenike pa je svaki narod otkupio
svog zarobljenika.
Abbas je rekao: O Allahov Poslani~e, bio sam
musliman, pa je rekao Allahov Poslananik, s.a.v.s.:
Allah najbolje zna tvoj islam; ako je istina kao {to
kaè{, Allah }e te nagraditi; a {to se ti~e vanj{tine
tvoje, to je na{ domen, iskupi se za sebe i sina od
tvoga brata Neufela bin El-Harisa bin Abd El-Mutaliba
i Akil bin Ebi-Taliba bin Abd El-Mutaliba i tvog
saveznika U'tbu bin Omera, brata od Ibn El-Harisa bin
Fehra.
Rekao je: Ja nemam toliko, Allahov Poslani~e?
Rekao je: Gdje je imetak koji ste zakopali ti i Ummu-
Fadla? Pa si joj rekao: ako me zadesi nesre}a na ovom
putovanju, ovaj imetak koji si zakopao pripada mojim
sinovima Fadlu, Abdulahu i Kasemu.
Rekao je: Tako mi Allaha, o Allahov Poslani~e, ja,
uistinu, znam da si ti Allahov Poslanik, zaista je ovo
550
ne{to o ~emu ne zna niko osim mene i majke Fadle,
obra~unaj mi, o Allahov Poslani~e, za ono {to ste
pretrpjeli od mene dvadeset oka od imetka koji
imam, pa je rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s.: Ne. To
je stvar koju nam je Allah dao od tebe.
Pa je otkupio sebe i dva brati}a i njegova saveznika
i povodom toga Uzvi{eni Allah, d`.{., objavio je:
O Vjerovjesni~e reci su`njima koji se nalaze u
rukama va{im, ako Allah zna da u srcima
va{im ima bilo {ta dobro, dat }e vam bolje od
onoga {to vam je uzeto i oprostit }e vam, a
Allah pra{ta i Milostiv je.
,
El-Abbas je rekao: Allah mi je dao umjesto dva-
deset oka u islamu dvadeset robova, kod svakog je od
njih bio imetak koji su obrtali, a usto se nadam i
Allahovom oprostu.
Prenosi El-Hafiz Ebu-Bekr El-Bejheki od Enesa bin
Malika da je rekao: /417/ Do{ao je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., sa imetkom iz Bahrejna pa je rekao:
Razbacajte ga po mom Mesdìdu! To je bio najve}i
imetak sa kojim je do{ao Allahov Poslanik, s.a.v.s.
Iza{ao je na namaz, a uop}e se nije obazirao na taj
imetak. Po{to je obavio namaz, do{ao je i sjeo pored
njega i nije nikog vidio, a da mu nije dao imetka.
Kada mu je do{ao El-Abbas, rekao je: O Allahov
Poslani~e, daj i meni, zaista sam ja otkupio sebe i
Akila. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao mu je: Uzmi.
Nakupio je u svoju odje}u toliko da nije mogao
ponijeti pa je rekao: Naredi nekom da mi ovo
podigne. Ne, odgovori on. Onda mi podigni ti.
Rekao je: Ne.
Odredio je jedan dio a zatim je to podigao na
svoja ple}a i oti{ao, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., pratio
ga je pogledom dok nije zamakao , ~ude}i se
njegovoj ùdnji. Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije ustao
dok nije odnesen i posljednji dirhem.
Biljeì ga El-Buhari na vi{e mjesta u Sahihu.
U govoru Uzvi{enog Allaha, d`.{.:
A ako te htjednu prevariti, pa oni su i prije
Allaha varali. Ako te htjednu prevariti time {to ti to
pokazuju govorima, pa oni su Allaha varali i prije
Bedra nevjerovanjem u Njega. Zato ti
je On omogu}io da ih pobijedi{. Zna~i, da ih
zarobi{ poslije Bitke na Bedru. A Allah sve zna i
Mudar je. Zna i Mudar je u Svom postupku.
Komentar ovog ajeta uglavnom je op}enitost. Vezano
za Abbasa i druge, to je potpunije i jasnije. Allah, d`.{.,
najbolje zna.

Oni koji vjeru u i iseljavaju se, i u borbi na
Allahovu putu zalaù imetke svoje i ` vote
svoje i oni koji daju uto~i{te i pomaù, oni
jedni druge naslje|uju. A onima koji vjeruju, a
koji se nisu iselili, vi ne moète, sve dok se ne
ise e nasljednici biti. A ako vas zamole da im
u vjeri pomognete, du`ni ste im u pomo}
prite}i, protiv naroda sa kojim o nena-
padanju zaklju~en ugovor imate. A Allah
dobro vidi ono {to radite. /72/
j
i
,

l ,
i

Uzvi{eni Allah, d`.{., spomenuo je vrste vjernika i
podijelio ih na: muhadìre - koji su napustili svoje
domove, imetke i do{li da pomognu Allaha i njegova
Poslanika i utvrde njegovu vjeru, `rtvuju}i svoje
imetke i svoje ìvote pri tome; ensarije - to su
muslimani od stanovnika Medine koji su dali uto~i{te
njihovoj bra}i muhadìrima u svojim domovima i
utje{ili ih svojim imecima i pomagali Allaha i Njegova
Poslanika borbom zajedno sa njima; za njih vrijedi:
Oni jedni druge naslje|uju. Zna~i: svaki je
od njih pre~i jedan drugom od bilo koga. Tako je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., pobratio muhadìre i
ensarije, svaka dvojica su bra}a, stoga su jedni druge
naslje|ivali nasljedstvom prije rodbinstva, tako da je
to Uzvi{eni Allah, d`.{., dokinuo naslje|em.
To je potvr|eno u Sahihul-Buhari od Ibn-Abbasa.
Prenosi Imam Ahmed od Dèrir bin Abdullaha El-
Bed`lija, r.a., da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik,
s.a.v.s.: /418/ muhadìri i ensarije naslje|uju jedni
druge a pu{teni zarobljenici Kurej{ije i na slobodu
pu{teni iz plemena Sekif naslje|uju jedni druge do
Kijametskog dana. Samo Ahmed biljeì ovo
predanje.
Pohvalio je Allah, d`.{., i Njegov Poslanik muha-
dìre i ensarije, ne samo na jednom nego na vi{e
mjesta u Svojoj Jasnoj knjizi: (59:8,9)
I siromasima muhadìrima, koji su iz rodnog
kraja svoga protjerani, i imovine svoje li{eni,
koji èle Allahovu milost i naklonost ste}i, i
Allaha i Poslanika Njegova pomo}i - to su,
zaista, pravi vjernici. I onima koji su Medinu
za ` vljenje izabrali i domom pravde jo{ prije
njih je u~inili, oni vole one koji im se
doseljavaju i u grudima svojim nikakvu
tegobu, zato {to im se daje, ne osje}aju i vi{e
551
vole njima nego sebi, mada je i njima samima
potrebno.
Najljep{e {to je re~eno u govoru Uzvi{enog Allaha,
d`.{., jeste:
I u grudima svojim nikakvu tegobu zato {to
im se daje ne osje}aju, (59:9) zna~i: ne zavide
im na dobroti koju im je Allah, d`.{., dao zbog
njihovog iseljenja. Spolja{nji izgled ajeta ogleda se u
davanju prednosti muhadìrima nad ensarijama; ovo
je stvar oko koje je ulema saglasna i u tome se ne
razilaze.
Govor Uzvi{enog Allaha, d`.{.:
A onima koji vjeruju, a koji se nisu iselili, vi
ne moète, sve dok se ne isele, nasljednici
biti." (8:72) Ovo je tre}a vrsta vjernika: oni koji
vjeruju a koji se nisu iselili, nego su ostali u svojim
oazama, njima nema udjela u ratnom plijenu, niti u
njegovoj petini, osim onima koji su prisustvovali
borbi.
Kao {to prenosi El-Imam Ahmed od Jezida bin el-
Hasib el-Eslemija, r.a.: /419/ Pozovi ih u islam; ako ti
se odazovu - primi ih i prestani ih uznemiravati, zatim
ih pozovi na preseljenje iz njihovih domova u
domove muhadìra i pou~i ih da - ako budu tako
postupili - njima pripada isto {to i muhadìrima, a
imaju i obaveze kao i muhadìri.
Ako odbiju i prihvate njihove domove, pou~i ih da
}e biti kao muslimanski beduini, i na njih se odnosi
Allahov propis koji se odnosi i na vjernike i nemaju
udjela u ratnom plijenu osim da se bore zajedno sa
muslimanima. Ako odbiju pozovi ih na davanje dìzje,
pa ako se odazovu - primi od njih i prestani se
uznemiravati. A ako odbiju, zatraì od Allaha, d`.{.,
za{titu i bori se protiv njih. Jedino Muslim biljeì ovo
predanje i sa drugim dodacima.
U govoru Uzvi{enog Allaha, d`.{.:
Ako vas zamole da im u vjeri pomognete,
du`ni ste im u pomo} prite}i. Zna~i: beduine
koji nisu izbjegavali borbu na vjerskom planu protiv
njihovih neprijatelja - pomozite, zaista je vama vadìb
pomo} ih i jer su oni va{a bra}a po vjeri, osim da vas
narod koji ne vjeruje zamoli za pomo}. Izme|u vas i
njih postoji sporazum, tj. primirje na duè staze, ne
ostavljajte na cjedilu va{e {ti}enike i ne kr{ite va{e
zakletve sa onima s kojima ste sklopili ugovor. Ovo je
preneseno od Ibn-Abbasa, r.a.

Nevjernici jedni druge naslje|uju. Ne
postupite li tako, nastat }e smutnja na Zemlji
i nered veliki. /73/

Po{to je Uzvi{eni Allah, d`.{., spomenuo da vjernici
naslje|uju jedni druge, prekinuto je dugotrajno
prijateljstvo izme|u njih i nevjernika, u oba Sahiha
stoji predanje od Usame bin Zejda da je rekao: Rekao
je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: /420/ ...ne naslje|uje
musliman kafira (nevjernika) niti nevjernik naslje|uje
muslimana.
U Musnedu prenosi hadis Amr bin [uajb od
svoga oca, a on od svog djeda da je rekao: Rekao je
Allahov Poslanik, s.a.v.s.: /421/ Pripadnici dviju
razli~itih religija ne naslje|uju jedni druge. Rekao je
Et-Tirmizi: da je hadis hasen sahih.
Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: /422/ Ja sam
~ist od svakog muslimana koji je me|u mu{ricima";
zatim je rekao: Oni se ne vi|aju, tj. ne sastaju. Govor
Uzvi{enog Allaha, d`.{.:
Ne postupite li tako nastat }e smutnja na
Zemlji i nered veliki, zna~i: ako ne napuste
mu{rike, a me|usobno budu smjenjivali vjernike,
nastat }e smutnja me|u ljudima, tj. dvosmislenost,
mije{anjem vjernika sa nevjernicima, do}i }e do
velikog i pro{irenog nereda.

Oni koji vjeru u i ise e se, i bore se na
Allahovu putu, i oni koji daju skloni{te i
pomaù - oni su zbilja pravi vjernici - njih ~eka
oprost i obilje plemenito. /74/ A oni koji
kasnije vjernici postanu, pa se isele i u borbi
zajedno s vama u~estvuju - oni su va{i. A
ro|aci su, prema Allahovoj Knjizi, jedni
drugima pre~i - Allah zaista sve zna. /75/
j l

Nakon {to je Uzvi{eni Allah, d`.{., spomenuo
tretman vjernika na ovom svijetu, nastavlja sa
navo|enjem njihove osude na ahiretu, obavje{tava o
njima, kao o onim sa istinskim imanom kao {to je
spomenuo na samom po~etku sure: Uzvi{eni Allah,
d`.{., nagradit }e ih oprostom i razrje{enjem od
grijeha ako ih imaju i plemenitom opskrbom koja je
mnogo lijepa, ~ista i prijatna, uvijek je ima bez
prestanka; zatim je spomenuo: ko se bude drào
njihovih obi~aja sa iskrenim imanom i dobrim djelom,
oni su sa njima zajedno na ahiretu - kao {to je rekao
Uzvi{eni Allah, d`.{.: Allah je zadovoljan pravim
muslimanima. (9:100)
I rekao je Uzvi{eni Allah, d`.{.:
Oni koji poslije njih dolaze. (59:10) U hadisu
koji prenose El-Buhari i Muslim: /423/ ôvjek }e biti
sa onim koga je volio. I u drugom hadisu /424/ Ko
552
je volio jedan narod on je sa njima. U drugom
predanju: Proìvljen je sa njima.
A {to se ti~e Allahovog govora:
"A ro|aci su prema Allahovoj Knjizi jedni
drugima pre~i - obuhvataju}i svu rodbinu ovaj
ajet, kao {to tvrde Ibn-Abbas, Mudàhid, Ikrime,
Hasan, Katade i drugi dokinuo je naslije|e
prijateljstvom i bratimljenjem, kao {to su jedni druge
isprva naslje|ivali. Ovaj ajet obuhvata ro|ake
posebnim imenom, ko ih ne naslje|uje, navodi se kao
~vrst dokaz hadis: /425/ Zaista je Allah, d`.{., dao
svakom njegovo pravo i nema oporuke nasljedniku.
Rekli su: On da je bio vlasnik prava, imenovan bi bio
u Allahovoj Knjizi kao zakonski nasljednik. Po{to nije
tako, onda nije nasljednik. Allah najbolje zna.

Kraj saètog komentara
sure El - Enfal.

Allahu pripada zahvala i
i
i
u

u
u

N
N
N
j
j
j
e
e
e
g
g
g
a
a
a

s
s
s
e
e
e

p
p
p
o
o
o
u
u
u
z
z
z
d
d
d
a
a
a
j
j
j
e
e
e
,
,
,

On nam je dovoljan i divan
pomaga~.

9 Et -Tevba / Pokajanje
555

9
ET - TEVBA / POKAJANJE
OBJAVLJENA U MEDINI
, IMA 129 AJETA

**

"Obznana od Allaha i Njegova Poslanika onim
mnogobo{cima s kojima ste zaklju~ili
ugovore." /1/ "Putujte po svijetu jo{ ~etiri
mjeseca, ali znajte da Allahu ne}ete uma}i i
da }e Allah nevjernike osramotiti." /2/

Ova ~asna sura jedna je od posljednjih koje su
objavljene Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., kao {to
prenosi El-Buhari da je rekao: (426) Posljednji ajet koji
je objavljen jeste: "Oni traè od tebe tuma~enje
reci: 'Allah }e vam kazati propis o kelali'"; a
posljednja je objavljena sura: "Beraeh" - Obznana.
Ona ne po~inje bismillom, jer ashabi nisu pisali
bismillu na njenom po~etku u vladarevom Mushafu
povode}i se u tome za vo|om vjernika Osmanom bin
Afanom, r. a.
Prenosi Et-Tirmizi od Ibn-Abbasa saèto: (427) "Da
je on pitao vo|u vjernika Osmana bin Afana o
nerastavljanju izme|u sure El-Enfal i sure Et-Tevbe sa
'Bismillahi - rahmani - rahim'.
Pa je rekao Osman: sura El-Enfal je bila me|u
prvima koje su objavljene u Medini, a sura Beraeh
me|u posljednjim {to je objavljeno od Kur'ana. Njena
su kazivanja bila sli~na kazivanjima u suri Beraeh i
bojao sam se da nisu od nje same, i preselio je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., a nije nam objasnio da je ona
(bismilla) iz nje (sure Et-Tevbe), zbog toga sam ih
spojio i nisam napisao izme|u njih dvije 'Bismillahi
rahmani rahim', a stavio sam je u sedam dugih
sura."
Sli~no njemu prenose Imam Ahmed, Ebu-Davud,
En-Nesai i Ibn-Hiban u njegovom Sahihu i El-Hakim u
njegovom Mustedreku drugim predajnim putem i
rekao je da su lanci prenosilaca sahih, ali ga ne biljeè
Buhari i Muslim.

.
Objavljena poslije sure El-Maida.

**
Zadnja dva ajeta objavljena su u Meki.
Po~etak ove sure objavljen je Allahovom Poslaniku,
s.a.v.s., nakon {to se vratio iz Bitke na Tebuku i
namjeravao oti}i na had`, zatim je spomenuto da se
mu{rici spremaju iste godine u sezoni hadà obaviti to
po njihovom obi~aju: obilaziti oko svete ku}e goli, i
Poslanik, s.a.v.s., nije volio mije{ati se sa njima, pa je
poslao Ebu-Bekra es-Sidika, r.a., kao vodi~a na had` te
godine da pokaè ljudima njihove obrede hadà i da
pou~i mu{rike da nedolaze na had` poslije ove
godine i da naglasi ljudima: "Obznana od Allaha i
Njegova Poslanika". Kada se vratio, poslao je Aliju bin
Ebi-Taliba kao dostavlja~a od Allahovog Poslanika,
s.a.v.s., zato {to je bio u srodstvu s njim.
Allahov govor: "Obznana od Allaha i Njegova
Poslanika", zna~i obznanu od Allaha, d`.{., i
Njegovog Poslanika o prestanku sigurnosti i ugovora.
"Onim mnogobo{cima s kojima ste
zaklju~ili ugovore Putujte po svijetu jo{ ~etiri
mjeseca". Ovaj se ajet odnosi na one koji su sklopili
ugovore na neodre|eno vrijeme ili na onog koji ima
zaklju~en ugovor manje od ~etiri mjeseca neka ga
upotpuni sa ~etiri mjeseca. A {to se ti~e onog ~iji je
ugovor na odre|eno vrijeme, njegovo je trajanje do
samog isteka ugovora bez obzira koliko on bio, zbog
rije~i Uzvi{enog Allaha: "Ispunite ugovore do
ugovorenog roka", i hadisa o kojima }e biti govora.
Ko bude imao zaklju~en ugovor izme|u njega i
Allahovog Poslanika, s.a.v.s., njegov ugovor traje do
ugovorenog roka. Ovo je najbolja i najja~a konsatacija
koju je odabrao Ibn-Dèrir, Allah mu se smilovao.
Rekao je Ebu-Ma'{er el-Medeni: Pri~ali su nam
Muhammed bin Ka'b el-Kurezi i drugi: (428) "Allahov
Poslanik, s.a.v.s., devete je godine po Hid`ri u periodu
hadà poslao Ebu-Bekra kao vodi~a i poslao je Aliju
bin Ebi-Taliba sa trideset ili ~etrdeset ajeta iz sure
"Beraeh" pa ih je ~itao ljudima, daju}i mu{ricima rok
od ~etiri mjeseca da putuju po zemlji. On im je
pro~itao na Arefatu, da je rok koji im se daje dvadeset
dana od zul-hidèta, muharem, safer rebiul-evel i
deset dana od rebiul-ahira. Zatim im je to pro~itao u
njihovim ku}ama i rekao: 'Poslije ove godine mu{rici
ne}e obavljati hodo~a{}e niti }e obilaziti oko svete
ku}e goli.'" Prenosi Ibn Ebi-Nedìh od Mudàhida, koji
kaè: "Progla{eno je da su vlasnici ugovora sigurni
~etiri uzastopna mjeseca, dvadeset dana od zul-
hidèta pa do isteka deset dana rebiul-ahira. Poslije
toga prestaju ugovori, i progla{ena je svim ljudima
borba ukoliko ne budu primili islam. Ovako je
preno{eno od Es-Suddija i Katade.

I proglas od Allaha i Njegova Poslanika.
Ljudima na dan velikog hadà, Allah i Njegov
Poslanik nemaju ni{ta s mnogobo{cima, pa
ako se pokajete - to je za vas bolje a ako se
9 Et Tevba / Pokajanje
556
okrenete znajte da Al ahu ne}ete uma}i A
nevjernike obraduj kaznom nesnosnom. /3/
l .

Kaè Uzvi{eni Allah, d`.{.: "proglas" zna~i
obavjest "od Allaha i Njegova Poslanika", ranije
je spomenuta i re~ena opomena ljudima.
"Na dan velikog hadà" to je dan prino{enja
`rtvi (kurbana), koji je najvredniji, najbolji i najve}i dan
hadà.
"Allah i Njegov Poslanik nemaju ni{ta s
mnogobo{cima", zna~i i Njegov Poslanik je ~ist od
njih tako|er, zatim ih je pozvao na pokajanje Njemu,
pa je rekao Uzvi{eni Allah, d`.{.: "Pa ako se
pokajete" od toga to {to Mu vi druga pripisujete, tj.
~inite {irk.
"To je za vas bolje, a ako se okrenete", tj. ako
nastavite sa onim u ~emu ste, tj. {irku, "znajte da
Allahu ne}ete uma}i" nego vi ste u Njegovom
vlasni{tvu i pod Njegovom silom i voljom.
"A nevjernike obraduj kaznom nesnosnom",
tj. na dunjaluku }e doìvjeti poniènje i strogu kaznu,
a na Ahiretu kukaste {tapove i vratne okove.
Prenosi El-Buhari od Ebu-Hurejrea da je rekao:
/429/ "Poslao me je Ebu-Bekr na Minu me|u onima
koji }e proglasiti da mu{rici ne ~ine hodo~a{}e poslije
ove godine i da ne obilaze svetu ku}u goli, a dan
velikog hadà jeste dan prino{enja `rtvi. Ovaj dan je
nazvan Velikim hadòm jer su ljudi govorili mali had`.
Ebu-Bekr prenio je i dostavio ljudima te godine, a u
godini Oprosnog hadà, kada je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., obavio had`, nijedan mu{rik nije to uradio. "
Ovo je tekst Buharije i nalazi se u poglavlju El-Dìhad.
Prenosi imam Ahmed od Muhriza bin Ebi-Hurejrea, a
on od svog oca da je rekao: /430/ "Bio sam sa Alijom
bin Ebi-Talibom kada ga je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
poslao stanovnicima Meke sa "Obznanom", pa su
rekli {ta ste to pozivali? Rekao je: "Pozivali smo da
ne}e u}i u Dènnet osim vjernik, niti }e obilaziti Kabu
ko je go i ko bude imao sklopljen ugovor sa Allahovim
Poslanikom, s.a.v.s., njegov je rok vaènja ~etiri
mjeseca
355
, a kada pro|u ~etiri mjeseca zaista, Allah,
d`.{., i Njegov Poslanik ne priznaju mnogobo{ce, niti
}e mu{rici ~initi hodo~a{}e Kabi poslije ove godine.
Pozivao sam dok mi nije glas promukao." Prenosi Ibn-
Dèrir od Alije, r.a., da je rekao: /431/ " Poslao me je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada je objavljena obznana
sa ~etiri stvari: Da ne obilaze oko svete ku}e goli; da
se mu{rici ne pribliàvaju El-Mesdìdul - Haramu
nakon ove godine; ko bude imao sklopljen ugovor sa
Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., on je vaè}i do
njegovog ugovorenog roka i da u Dènnet ne}e u}i
drugi osim pravi vjernik." A {to se ti~e dana velikog
hadà, to je dan prino{enja `rtvi, kao {to prenosi El-
-Imam Ebu-Dà'fer et-Taberi od Ibn-Omera neka je
Allah, d`.{., zadovoljan njima dvojicom, da je rekao:
/432/ "Zastao je Allahov Poslanik, s.a.v.s., kod
dèmreta na Oprosnom hadù pa je rekao: 'Ovo je
dan Velikog hadà.'" Prenosi [u'be, od jednog
Poslanikovog, s.a.v.s., ashaba da je rekao: /433/
"Stao je me|u nas Allahov Poslanik, s.a.v.s., na crvenoj
kamili kojoj je odrezan kraji~ak uha pa nam je rekao:
'Da li znate koji je danas dan?' Odgovorili su: 'Dan
prino{enja `rtvi.' Rekao je: 'Istinu ste rekli, ovo je Dan
Velikog hadà.'"

355
Rekao sam: 'Ovo je za onog koji je sklopio ugovor manje od etiri
mjeseca ili opi ugovor. A to se tie onog koji je sklopio ogranien
ugovor najvie na etiri mjeseca ili na odreeni vremenski period,
njegov ugovor je vaei sve do isteka ugovorenog roka kao to se
vidi iz hadisa koji se prenosi od Alije, r.a.
Prenosi Ibn-Dèrir od Abdurrahmana bin Ebu-
Bekra, a on od svog oca da je rekao: /434/ " Tog dana
sjedio je Allahov Poslanik, s.a.v.s., na svojoj devi, a
ljudi su dràli za njen povodac pa je rekao: 'Koji je
danas dan?' [utjeli smo toliko da smo pomislili da }e
ga nazvati drugim imenom, pa je rekao: 'Zar ovo nije
dan Velikog hadà."
356
Ovi su prenosioci
vjerodostojni, a biljeì se me|u sahih hadisima.

Mnogobo{cima s kojima imate zaklju~ene
ugovore koje oni nisu ni u ~emu povrijedili,
niti su ikoga protiv vas pomagali, ispunite
ugovore do ugovorenog roka; Allah zaista voli
bogobojazne /4/ .

Ovo je izuzetak od pravila da rok odlaganja do
~etiri mjeseca vaì za onog ko je sklopio ugovor na
neodre|eno vrijeme a ne do odre|enog roka, njegov
rok je, kao {to je prethodno spomenuto ~etiri
mjeseca. On moè putovati kuda ho}e da bi se
spasio, odlaze}i da bi postigao {to èli, osim onog koji
je sklopio ugovor do odre|enog vremena njegov rok
vaènja je do navedenog roka prema kojem je
sklopljen ugovor, a o tome su prethodno spomenuti
hadisi. A ko bude sklopio ugovor sa Allahovim
Poslanikom, s.a.v.s., pa njegov ugovor vaì do
ugovorenog roka pod uvjetom da ugovornik ne
poni{ti svoj ugovor do ugovorenog roka, radi ovog je
Uzvi{eni Allah, d`.{., podsticao na po{tivanje toga, pa
je rekao Uzvi{eni Allah, d`.{.:
"Allah, zaista, voli bogobojazne", tj. one koji
ispunjavaju sklopljene ugovore.

356
Rekao sam: Neuki smatraju da se svaki had u kome se poklapa
dan Arefata sa petkom zove Veliki had. Ovo je pogreno. Veliki
had je dan prinoenja rtvi i svake godine bude Veliki had, jer dan
prinoenja rtvi dolazi svake godine do Sudnjeg dana.
557
"Kada pro|u sveti mjeseci, onda ubijajte
mnogobo{ce gdje god ih na|ete, zarobljavajte
ih, opsjedajte i na svakom prolazu do~ekujte.
Pa ako se pokaju i budu namaz obavljali i
zekat davali, ostavite ih na miru, jer Allah
zaista pra{ta i Milostiv je." /5/

Razi{li su se mufesiri u tome {ta se podrazumijeva
pod pojmom sveti mjeseci. Neki kaù da je to {to se
podrazumijeva spomenuto u govoru Uzvi{enog
Allaha, d`.{.: "...a ~etiri su sveta"
357
Me|utim,
ovo mi{ljenje je upitno, a ono {to je vidljivo iz
konteksta, a do ~ega drì Ibn-Abbas, kako to od njega
prenosi El-'Avfi, jeste da se misli na ~etiri mjeseca u
kojima se dozvoljava putovanje po svijetu, u govoru
"Putujte po svijetu jo{ ~etiri mjeseca." Zatim je
rekao Uzvi{eni Allah, d`.{.: "Kad pro|u sveti
mjeseci", zna~i: kada isteknu ~etiri mjeseca u kojim
vam je zabranjeno njihovo ubijanje i koje smo im dali
kao rok, onda gdje god ih na|ete zarobljavajte ih i
ubijajte, jer se ugovor odnosi na spomenuto, prije
nego na ne{to {to nije spomenuto, a moglo bi da se
podrazumijeva. Jasan propis o ~etiri sveta mjeseca
do}i }e u sljede}em ajetu ove ~asne sure.
"Onda ubijajte mnogob{ce gdje god ih
na|ete", na zemlji i ovo je op}enit propis, a poznato
je da je on specificiran tako {to je zabranjeno
sukobljavanje i ubijanje u Haramu, rije~ima Uzvi{enog
Allaha, d`.{.:
"I ne borite se protiv njih kod Mesdìd -
Harama dok vas oni tu ne napadnu, ako vas
napadnu - onda ih poubijajte " Rije~i Uzvi{enog
Allaha, d`.{.: "Zarobljavajte ih", zna~e: uzimajte ih
za zarobljenike pa ako èlite ubijajte ih ili ako ho}ete
ostavite ih kao zarobljenike.
.

"Opsjedajte ih i na svakom prolazu do~ekujte",
tj. opsjedajte ih obru~om u njihovim poloàjima i
utvr|enjima, stijesnite im prolaze i primorajte ih na
borbu ili islam. Radi toga kaè Uzvi{eni Allah, d`.{.:
"Pa ako se pokaju i budu namaz obavljali i zekat
davali, ostavite ih na miru." Na ovaj ~asni ajet i druge
sli~ne njemu oslonio se Ebu-Bekr Es-Sidik, r.a., u
pokretanju rata protiv onih koji su se ustezali u
davanju zekata. U dvije vjerodostojne zbirke,
Buharijinoj i Muslimovoj, od Abdullaha ibn Omera,
neka je Allah, d`.{., zadovoljan njima dvojicom,
navodi se predanje od Allahovog Poslanika, s.a.v.s.,
da je rekao: /435/ "Nare|eno mi je da se borim protiv
ljudi dok ne posvjedo~e da nema boga osim Allaha i
da je Muhammed Allahov Poslanik i da obavljaju
namaz i daju zekat."
"Pa ako se pokaju i budu namaz obavljali i
zekat davali - ostavite ih na miru." Rekao je
Enes: "Njihovo je pokajanje napu{tanje poslu{nosti
kipovima, a prihvatanje pokornosti prema njihovom
Gospodaru, obavljanje namaza i davanje zekata."
Ovaj ~asni ajet jeste ajet poput sablje, za koji je rekao
Ed-Dahhak bin Muzahim da je on derogirao sve
ugovore izme|u Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i
mu{rika, sve ugovore i sve rokove.
358
Razi{li su se
mufesiri o pitanju ajeta sablje pa Ed-Dahhak i Es-Suddi
kaù: "On je dokinut ajetom Uzvi{enog Allaha, d`.{.:
"...i poslije, ili ih
velikodu{no suànjstva oslobodite ili
otkupninu zahtijevajte (47:4), a Katade je rekao
suprotno.

"
357
Ajet broj 36. iz ove asne sure Et-Tevba.

"Ako te neki od mnogoboàca zamoli za
za{titu, ti ga za{titi da bi saslu{ao Allahove
rije~i, a potom ga otpremi na mjesto
pouzdano za njega, to zato {to oni pripadaju
narodu koji ne zna." /6/

Kaè Uzvi{eni Allah, d`.{., Svome Poslaniku, neka
je salavat i selam na njega: "Ako te neki od
mnogoboàca" protiv kojih sam ti naredio borbu i
u~inio dozvoljenim njihove ìvote i imetke "zamole
za za{titu", zatraè od tebe pruànje sigurnosti,
odgovori im na molbu da bi saslu{ali Allahove rije~i, tj.
Kur'an, koji }e{ im u~iti i kojima }e{ spominjati ne{to
od propisa vjere sprovode}i time Allahov dokaz. "A
potom ga otpremi na mjesto pouzdano za
njega" , tj. na mjesto stalne sigurnosti, dok se ne
vrate u svoju domovinu i svoje ku}e i svoja sigurna
mjesta.
"To zato {to oni pripadaju narodu koji ne
zna", tj. propisali smo da se stave pod za{titu ovakvi
ljudi da upoznaju Allahovu vjeru i da se tako pro{iri
me|u Njegovim robovima.
Od tada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., davao za{titu
onome ko bi mu do{ao traè}i uputu ili u izaslanstvu,
kao {to je do{la grupa izaslanika od Kurej{ija na
Hudejbiji poput Urve bin Mes'uda i drugih mu{rika pa
su vidjeli koliku po~ast odaju muslimani Allahovom
Poslaniku, s.a.v.s., {to ih je za~udilo. Tako ne{to nisu
vidjeli kod kralja niti cara. Vratili su se svome narodu i
obavijestili ga o tome, i to je, uz druge sli~ne
slu~ajeve, bio jedan od najve}ih uzroka {to je ve}ina
njih primila islam. Svrha je da, ko do|e iz neislamske
zemlje u islamsku zemlju radi izaslanstva, ili trgovine,
ili traènja izmirenja, ili primirja, ili no{enja dìzije i
sli~no, pa zatraì od vladara ili njegovog zamjenika
za{titu, daje mu se za{tita sve dok je u posjeti
islamskoj zemlji i dok se ne vrati u njegovu sigurnost i
domovinu. Ali u~enjaci su rekli: " Nije dozvoljeno

358
Izuzev onog iji je ugovor sklopljen do odreenog perioda,
njegov rok vaenja traje do isteka ugovorenog roka ako nisu ponitili
njigove ugovore.
558
omogu}iti mu da boravi u islamskoj zemlji godinu
dana. Dozvoljeno je da mu se omogu}i boravak od
~etiri mjeseca." Neki opet kaù: moè boraviti vi{e od
~etiri mjeseca, a manje od godinu dana .

"Kako mnogobo{ci mogu imati ugovor s
Allahom i Poslanikom Njegovim? Mogu imati
samo oni s kojima ste ugovor kod Mesdìd-
Harama zaklju~ili; sve dok se oni budu
ugovora pridràvali, pridràvajte se i vi, jer
Allah, zaista, voli pobo`ne." /7/

Uzvi{eni Allah, d`.{., obja{njava Svoju mudrost u
obznani da nema ni{ta sa mu{ricima i davanje roka
od ~etiri mjeseca, zatim poslije toga slijedi o{tra sablja
gdje ih budete sretali, pa je rekao Uzvi{eni Allah, d`.{.:
"Kako mnogobo{ci mogu imati ugovor", tj.
za{titu, i biti ostavljeni na miru, pa oni pripisuju Allahu
druga, ne vjeruju u Njega i Njegova Poslanika.
"Mogu imati samo oni s kojima ste ugovor
kod Mesd` d- Harama zaklju~ili", tj. na
Hudejbibji.
i
.
"Sve dok se oni budu ugovora pridràvali,
predràvajte se i vi" , tj. dokle god se budu
pridràvali njihovog ugovora prema vama i {to ste
ugovorili s njima o prekidu rata izme|u vas i njih u
periodu od deset godina.
"Pridràvajte se i vi jer Allah voli
bogobojazne " Tako su radili Allahov Poslanik,
s.a.v.s., i muslimani. Trajali su ugovor i primirje sa
stanovnicima Meke od zul- ka'deta {este godine po
Hid`ri sve dok nisu Kurej{ije poni{tile ugovor tako {to
su pomogli svoje saveznike, pleme Benu-Bekr protiv
plemena Huza'a, saveznika Allahova Poslanika, s.a.v.s.,
i napali ih zajedno u Haremu. Tada je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., krenuo u pohod na njih u ramazanu
osme godine po Hid`ri, pa mu je Allah, d`.{., dao da
osvoji Sveti grad i omogu}io mu da ih pokori, neka je
svaka hvala i zahvalnost Allahu, d`.{. Pustio je na
slobodu one koji su od njih primili islam nakon {to ih
je nadvladao i pobijedio, pa su nazvani pu{tenim
zarobljenicima. Bilo ih je blizu dvije hiljade, a ko je
ostao nevjernik i pobjegao od Allahovog Poslanika ,
s.a.v.s., pozivao ga je pod za{titu i pustio da hoda po
zemlji ~etiri mjeseca i da ide gdje ho}e. Me|u njima
su bili: Safvan bin Umejje, 'Ikrime bin Ebi-Dèhl i
drugi. Zatim ih je Allah, d`.{., uputio potpuno u islam;
samo je Allah, d`.{., hvale vrijedan na svim Svojim
odredbama i djelima.

"Kako, kada oni, ako bi vas pobijedili, ne bi,
kad ste vi u pitanju, ni srodstvo ni sporazum
po{tivali? Oni vam se ustima svojim
umiljavaju, ali im se srca protive, ve}ina njih
su nevjernici." /8/

Uzvi{eni Allah, d`.{., podsti~e vjernike na
neprijateljstvo i prekidanje svake veze s njima,
obja{njavaju}i da oni nisu ti koji zasluùju da se sklapa
s njima ugovor zbog pripisivanja druga Uzvi{enom
Allahu, d`.{., i njihovog nevjerovanja u Allahova
Poslanika, s.a.v.s. A da vas pobijede, ne bi, kad ste vi u
pitanju, ni srodstvo ni sporazum ni savezni{tvo
po{tivali. Mnogoboàc koji ne po{tuje Allaha, d`.{., u
Njegovom jedinstvu - kako }e po{tovati vjernike u
ugovoru ili srodstvu ili za{titi. Ako su sklopili ugovor sa
vama, ugovor svojim ustima, pa, zaista, njihova se
srca protive tome.

"Oni Allahove ajete za ono {to malo vrijedi
zamjenjuju, pa od puta Njegova odvra}aju,
zaista je ru`no kako postupaju." /9/ "Ni
rodbinstvo ni sporazum, kada je vjernik u
pitanju, ne po{tuju i sve granice zla
prekora~uju." /10/ "Ali ako se oni budu
pokajali i namaz obavljali i zekat davali, bra}a
su vam po vjeri - a Mi dokaze obja{njavamo
ljudima koji razumiju." /11/

Govor Uzvi{enog Allaha , d`.{.:
"Oni Allahove ajete za ono {to malo vrijedi
zamjenjuju", tj. mnogobo{ci u zamjenu za slije|enje
Allahovih ajeta uzimaju zabavu sa ovosvjetskim "Pa
od puta Njegova odvra}aju", tj. spre~avaju
vjernike u slije|enju istine.
"Zaista je ru`no kako postupaju, ni
rodbinstvo ni sporazum, kada je vjernik u
pitanju, ne po{tuju." Tj. ne po{tuju ni rodbinstvo
ni ugovor.
"Ali ako se oni budu pokajali, i namaz
obavljali i zekat davali, bra}a su vam po vjeri -
a Mi dokaze obja{njavamo ljudima koji
razumiju." Rekao je Enes: "Njihovo je pokajanje:
napu{tanje kipova, prihvatanje pokornosti Njihovom
Gospodaru, obavljanje namaza i davanje zekata."
559
(Pa ako budu postupali tako, "bra}a su vam po
vjeri". Njihova su prava kao i na{a i njihove obaveze
su kao i na{e obaveze, a Allah }e oprostiti onome koji
se pokaje).
359

"A ako prekr{e zakletve svoje poslije
zaklju~enja ugovora s njima, i ako vjeru va{u
budu vrije|ali, onda se borite protiv kolovo|a
bezvjerstva - za njih doista ne postoje zakletve
- da bi se okanili." /12/

Kaè Uzvi{eni Allah, d`.{.: "Ako prekr{e
zakletve svoje mnogobo{ci sa kojima ste
sklopili ugovor do odre|enog roka...", tj.
sporazume i testamente "...i ako vjeru va{u
budu vrije|ali", tj. omalovaàvali je i potcijenili.
Odavde se uzima propis o ubijanju onoga ko vrije|a
Poslanika, s.a.v.s., neka je salavat i selam na njega, ili
vjeru islam, ili ga omalovaì. Radi toga je rekao
Uzvi{eni Allah, d`.{.:
"Onda se borite protiv kolovo|a bezvjerstva;
za njih, doista, ne postoje zakletve da bi se
okanili", zna~i: Vra}aju se na ono {to i jesu:
nevjerovanje, inad i zabludu. Ajet je op}enit, iako su
povod njegove objave bili vo|e kurej{ijskih nevjernika,
on je op}enit za njih i druge mimo njih.

"Zar se ne}ete boriti protiv ljudi koji su
zakletve svoje prekr{ili i nastojali protjerati
Poslanika i prvi vas napali? Zar ih se bojite?
Pre~e je da se Allaha bojite ako ste vjernici."
/13/ "Borite se protiv njih, Allah }e ih rukama
va{im kazniti, a vas }e protiv njih pomo}i i
grudi vjernika zalije~iti." /14/ "I iz srca
njihovih brigu odstraniti. A Allah }e onome
kome On ho}e oprostiti, Allah sve zna i Mudar
je." /15/

Ovo je, tako|er, bodrenje i podsticanje na borbu
protiv mnogoboàca, koji su zakletve svoje prekr{ili i
nastojali protjerati Poslanika iz Meke, kao {to je rekao
Uzvi{eni Allah, d`.{.:

,

359
[to je izmeu dvije zagrade nije tekst mufesira, Allah mu se,
d.., smilovao; to je moje.
"...i kada su ti nevjernici zamke razapinjali da
bi te u tamnicu bacili ili da bi te ubili, ili da bi
te prognali, oni su zamke pleli, pa je i Allah
njima zamke pleo, jer Allah to najbolje umije."
(8:30) Rije~i Uzvi{enog Allaha, d`.{.:
"...i prvi vas napali", zna~e: Prekr{ili su ugovor koji
su sklopili na Hudejbiji i borili se sa svojim
saveznicima, plemenom Benu-Bekr protiv plemena
Huza'a, saveznika Allahova Poslanika, s.a.v.s., sve dok
im nije do{ao Allahov Poslanik, s.a.v.s., u godini
osvajanja Meke pa je bilo {ta je bilo, a Allahu pripada
svaka hvala i zahvala. Govor Uzvi{enog Allaha, d`.{.:
"Zar ih se bojite pre~e je da se Allaha bojite
ako ste vjernici" zna~i: Ne bojte se njih ve} se bojte
Mene. Ja sam dostojan da se robovi pla{e Moje Sile i
Mog ka`njavanja. Zatim Allah, d`.{., podsti~e i bodri
na borbu protiv mnogoboàca, saop}avaju}i Svoju
mudrost u propisivanju dìhada, pored toga {to je
mo}an uni{titi neprijatelje. On nare|uje:
"Borite se protiv njih, Allah }e ih rukama
va{im kazniti i poniziti, a vas }e protiv njih
pomo}i i grudi vjernika zalije~iti. I iz srca
njihovih brigu odstraniti" u odnosu na njih. "A
Allah }e onome kome On ho}e oprostiti" od
Svojih robova. "Allah sve zna" , {to je dobro za njih i
odgovara im. "...i Mudar je" u Svojim djelima i
rije~ima kozmi~kim i {erijatskim (zakonskim), pa radi
{ta ho}e propisuje {ta ho}e.

"Zar mislite da }e te biti ostavljeni, a da Allah
ne ukaè na one me|u vama koji se bore i koji
umjesto Allaha i Poslanika Njegova i vjernika,
nisu uzeli nikoga za prisna prijatelja? A Allah
zna ono {to radite." /16/

Kaè Uzvi{eni Allah, d`.{.: "Zar mislite", o
vjernici, da }ete sami sebi prepu{teni biti i da ne}ete
biti ispitivani kako bi se razlu~ili iskreni i odlu~ni od
la`ljivaca.
"A da Allah ne ukaè na one me|u vama koji
se bore i koji umjesto Allaha i Poslanika
Njegova i vjernika, nisu uzeli nikog za prisna
prijatelja", tj. intimnog, prisnog i tajnog. Naprotiv,
oni tajno i javno pozivaju u vjerovanje u Allaha i
Poslanika, kao {to kaè Uzvi{eni Allah, d`.{.:
"Elif - Lam - Mim. Misle li ljudi da }e biti
ostavljeni na miru ako kaù: mi vjerujemo, i
da u isku{enje ne}e biti dovedeni? A Mi smo u
isku{enje dovodili i one prije njih, da bi Allah
sigurno ukazao na one koji govore istinu i na
one koji laù". (29:1-3) Vjernici su stavljeni na
560
ku{nju tako {to je propisan dìhad i u njemu je ispit za
Njegove robove, da se vidi ko Mu je pokoran u tome,
a ko neposlu{an. Uzvi{eni Allah, d`.{., dobro zna {ta je
bilo, a {ta biva i {ta nije bilo, da je bilo, kako bi bilo,
poznaje stvar prije njenog stvaranja i sa njenim
stvaranjem kakva je, nema drugog boga osim Njega,
niti Gospodara osim Njega, niti onog koji moè odbiti
ono {to On odredi i izvr{i.

"Mnogobo{ci nisu dostojni Allahove dàmije
odràvati kad sami priznaju da su nevjernici.
Djela njihova }e se poni{titi i u Vatri }e vje~no
ostati." /17/ "Allahove dàmije odràvaju oni
koji u Allaha i u onaj svijet vjeru u i koji
namaz obavljaju i zekat daju i koji se nikoga
osim Allaha ne boje oni su, nadati se, na
pravom putu. /18/
j

j

Kaè Uzvi{eni Allah, d`.{.: "Ne trebaju oni koji ~ine
{irk Uzvi{enom Allahu, d`.{.", tj. mnogobo{ci,
odràvati Allahove dàmije, koje su sagra|ene samo u
Njegovo ime i On nema sudruga. Neki su ~itali:
mesdìdellahi u jednini smatraju}i da se odnosi na El-
Mesdìd el-Haram, naj~asniju dàmiju na zemlji.
"Kad sami priznaju da su nevjernici", da pita{
kr{}anina i jevreja i Sabijca - svaki bi odgovorio da je
to {to jeste, potvr|uju}i tako kufr (nevjerovanje).
"Djela njihova }e se poni{titi" zbog njihovog
mnogobo{tva.
"i u Vatri }e vje~no ostati", kao {to kaè Uzvi{eni Allah,
d`.{.:
"A zasluùju da ih Allah kazni kad brane
njegovi ~uvari. ûvari njegovi treba da budu
samo oni koji se Allaha boje, ali ve}ina njih ne
zna". (8:34) Zbog ovoga je rekao Uzvi{eni Allah,
d`.{.: "Allahove dàmije odràvaju oni koji u
Allaha i u onaj svijet vjeruju." Uzvi{eni Allah,
d`.{., potvr|uje iman onome koji odràva dàmije,
kao {to prenosi imam Ahmed od Ebu-Seida el-
Hudrija, da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (436)
"Kada vidite ~ovjeka da posje}uje dàmiju,
posvjedo~ite mu da posjeduje iman. Rekao je Uzvi{eni
Allah, d`.{.:
"Allahove dàmije odràvaju oni koji u Allaha i
u onaj svi et vjeruju." Prenose ga Et-Tirmizi, Ibn-
-Merdevejh i El-Hakim u svom Mustedreku. Prenosi El-
hafiz Ebu-Bekr el-Bezzar od Sabita bin Enesa da je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (437) "Zaista su
graditelji dàmija Allahovi ljudi." "...i koji namaz
obavljaju", koji spada u najve}e tjelesne pokornosti.
"...i koji zekat daju", koji spada u najbolja djela
koja prelaze u dobro~instvo ljudima. "...i koji se
nikoga osim Allaha ne boje." Nikoga se ne boje
osim Njega.
"Oni su, nadati se, na pravom putu." Svaka rije~
"mo`da" u Kur'anu ozna~ava nu`nost. Ibn-Ishak kaè:
"Kad Allah kaè 'mo`da', to je istina."

"Zar smatrate da je onaj koji hodo~asnike
vodom napaja i koji vodi brigu o Mesd` d-
Haramu ravan onome koji u Allaha i u onaj
svijet vjeru e i koji se na Allahovu putu bori?
Nisu oni jednaki pred Allahom, a Allah ne}e
ukazati na pravi put onima koji sami sebi
nepravdu ~ine." /19/ "U ve}oj su ~asti kod
Allaha oni koji vjeru u ,i koji se iseljavaju, i koji
se na Allahovu putu bore zalaù}i imetke
svoje i ìvote svoje, oni }e posti}i {to èle."
/20/ "Gospodar njihov im {alje radosne vijesti
da }e im milostiv i blagonaklon biti i da }e ih
u dènetske ba{~e uvesti, u kojima }e
neprekidno uìvati." /21/ "Vje~no i zauvijek }e
u njima boraviti. U stinu, u Allaha je nagrada
velika."/22/
i
j
j

i

Rekao je Ibn-Abbas u komentaru ovog ajeta:
"Zaista su mnogobo{ci govorili: 'Odràvanje âsnog
hrama i napajanje hodo~asnika bolje je od onog ko
vjeruje i bori se na Allahovu putu', pa su se udaljili od
Kur'ana i Allahova Poslanika, s.a.v.s. Pa je Allah, d`.{.,
odlikovao vjerovanje i borbu na Allahovu putu sa
Vjerovjesnikom, s.a.v.s., nad odràvanjem âsnog
hrama od mnogoboàca i napajanja hodo~asnika i
nisu imali koristi kod Allaha, d`.{., uz pripisivanje
druga Njemu."
Rekao Je Uzvi{eni Allah, d`.{.:
"Nisu oni jednaki pred Allahom, a Allah ne}e
nepravdu ~ine", tj. oni koji su tvrdili da su oni ti koji
odràvaju dàmije; Allah, d`.{., nazvao ih je onima
koji sami sebi nepravdu ~ine zbog tog {to ~ine {irk, tj.
mnogobo{tvo. Ne}e imati nikakve koristi od
odràvanja.
561
Prenosi Velid bin Muslim od En-Nu'mana bin Be{ir
el-Ensarija da je rekao: (438) "Bio sam kod minbera
Allahova Poslanika, s.a.v.s., u grupi njegovih ashaba,
pa je rekao jedan od njih: Nije me briga da poslije
islama ne radim djelo u ime Allaha, osim da napajam
hodo~asnike.' A drugi je rekao: 'Ne to, ve} odràvanje
Mesdìd-Harama', zatim je drugi rekao: 'Borba na
Allahovom putu je bolja od toga {to ste rekli.' Izgrdio
ih je Omer, sin El-Hattabov, neka je Allah, d`.{.,
zadovoljan njime i rekao: 'Ne podiìte glasove kod
minbera Allahova Poslanika, s.a.v.s., a to je bilo u
petak - a ja }u kada klanjam dùmu u}i kod Poslanika,
a.s., i pitati ga o tome oko ~ega ste se razi{li.'" To je
Omer, r.a., i u~inio pa je Uzvi{eni Allah, d`.{., objavio:
"Zar smatrate da je onaj koji hodo~asnike
vodom napaja i koji vodi brigu o Mesd` d-
Haramu ravan onome koji u Allaha i u onaj
svijet vjeru e i koji se na Allahovu putu bori?
Nisu oni jednaki pred Allahom, a Allah ne}e
nepravdu ~ine." Biljeè ga Muslim u svome Sahihu
i Ebu-Davud, a ovo je njegov doslovni tekst, i Ibn-
Merdevejh i Ibn Ebi-Hatim u svojim tefsirima i Ibn-
Hibban u svome Sahihu.
i
j

"O vjernici, ne prijateljujte ni sa o~evima
va{im ni sa bra}om va{om, ako vi{e vole
nevjerovanje od vjerovanja. Onaj od vas koji
bude s njima prijateljevao, taj se, doista,
prema sebi ogrije{io." /23/ "Reci: 'Ako su vam
o~evi va{i, i sinovi va{i, i bra}a va{a, i ène
va{e, i rod va{, i imanja va{a koja ste stekli, i
trgova~ka roba za koju strahujete da ne}e
proho|e imati, i ku}e va{e u kojima se
prijatno osje}ate - miliji od Allaha i Poslanika,
i od borbe na Njegovom putu, onda pri~ekajte
dok Allah Svoju odluku ne donese. A Allah
grje{nicima ne}e ukazati na pravi put.'"/24/

Uzvi{eni Allah, d`.{., naredio je napu{tanje tj.
bojkotovanje nevjernika, pa makar oni bili o~evi i
sinovi i zabranio je prijateljstvo sa njima ako su izabrali
nevjerovanje nad vjerovanjem i to im zaprijetio kao
{to kaè Uzvi{eni Allah, d`.{.:
"Ne treba da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet
vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu
i Poslaniku Njegovu suprostavljaju, makar im
oni bili o~evi njihovi, ili sinovi njihovi, ili bra}a
njihova, ili ro|aci njihovi. Njima je On u srca
njihova vjerovanje usadio i svjetlom Svojim ih
osnaìo, i On }e ih uvesti u dènetske ba{~e,
kroz koje }e rijeke te}i". (58:22)

Prenosi El-Hafiz el-Bejheki od Abdullaha bin
[evzeba da je predhodni ajet objavljen povodom Ebi-
Ubejde bin el-Dèrraha nakon {to ga je poku{ao
njegov otac El-Dèrrah ubiti, mada se Ebu-Ubejda
drào postrani. Po{to je navaljivao El-Dèrrah, ubio ga
je njegov sin Ebu-Ubejde i to u Bici na Bedru. Tim
povodom Allah, d`.{., objavio je:
"Ne treba da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet
vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu
i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju." Zatim
Allah , d`.{., prijeti onome ko dadne prednost svojoj
porodici i rodbini nad Allahom i Njegovim
Poslanikom. Kaè Allah, d`.{.:
"Reci: ako su vam o~evi va{i, i sinovi va{i, i
bra}a va{a, i ène va{e, i rod va{, i imanja va{a
koja ste stekli", tj. koja ste zara|ivali
"i trgova~ka roba za koju strahujete da ne}e
proho|e imati, i ku}e va{e u kojima se
prijatno osje}ate", volite ih zbog njihove udobnosti
i njihove ljepote. Ako su bile ove stvari
"milije od Allaha i Njegova Poslanika i od
borbe na Njegovom putu, onda pri~ekajte",
zna~i: pri~ekajte {ta }e vas zadesiti od Njegove kazne i
Njegove opomene. Kaè Uzvi{eni Allah, d`.{.:
"...dok Allah Svoju odluku ne donese, a Allah
grje{nicima ne}e ukazati na pravi put." Prenosi
Imam Ahmed od Zehre bin Ma'beda, a on od svoga
djeda da rekao: (439) "Bili smo sa Allahovim
Poslanikom, a on je drào za ruku Omera, sina
Hattabova, pa je rekao: 'O Allahov Poslani~e, tako mi
Allaha, draì si mi od svega drugog osim samog sebe.'
Zatim je rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s.: 'Niko od vas
ne}e biti pravi vjernik dok mu ja ne budem draì od
samog sebe.' Zatim je rekao Omer: 'Tako mi Allaha, ti
si mi sada draì i od samog sebe', a Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao je: 'Sada Omere.'" Jedino El-Buhari biljeì
ovo predanje. Potvr|eno je u sahih hadisu da je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (440) "Tako mi Onog
u îjoj je ruci moja du{a, niko od vas ne}e biti pravi
vjernik, dok mu ja ne budem draì od njegovih
roditelja, njegove djece i svih ljudi." Prenose Imam
Ahmed i Ebu-Davud, a ovo je njegov tekst, od Ibn-
Omera, da je rekao: (441) "ûo sam Allahova
Poslanika, s.a.v.s., gdje kaè: 'Kada budete trgovali
skupocjenim stvarima i uzimali za kravlje repove i
budete zadovoljni usjevima, a napustite dìhad, kaznit
}e vas Allah, d`.{., poniènjem kojeg se ne}ete
osloboditi dok se ne vratite svojoj vjeri.'"
562

"Allah vas je na mnogim boji{tima pomagao,a
i onoga dana na Hunejnu kad vas je mno{tvo
va{e zanijelo, ali vam ono nije ni od kakve
koristi bilo, nego vam je zemlja, koliko god da
je bila prostrana, tijesna postala, pa ste se u
bijeg dali." /25/ "Zatim je Allah na Poslanika
Svoga i na vjernike smiraj Svoju pustio, i
vojske koje vi niste vidjeli poslao, i one koji
nisu vjerovali na muke stavio, i to je bila
kazna za nevjernike." /26/ "Allah je poslije
toga onome kome je htio oprostio, a Allah
pra{ta i milostiv je." /27/

Uzvi{eni Allah, d`.{., spominje vjernicima Svoju
dobrotu prema njima i Svoje dobro~instvo prema
njima pomaù}i ih na mnogim mjestima u njihovim
pohodima sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., i da je
sve to od Njega, Uzvi{enog Allaha, d`.{., Njegovom
podr{kom i Njegovom odredbom, a ne njihovim
mno{tvom i njihovom spremno{}u, i obratio im je
pa`nju da je pomo} od Uzvi{enog Allaha, d`.{., bez
obzira da li je skupina malobrojna ili mnogobrojna,
kao na dan Hunejna, kad ih je mno{tvo njihovo
zanijelo. I pored ovoga ni{ta im nije koristilo, pa su se
u bijeg dali, osim malo njih koji su ostali sa Allahovim
Poslanikom , s.a.v.s.; zatim je Allah, d`.{., poslao Svoju
pomo} i podr{ku Svome Poslaniku i vjernicima koji su
sa njim, kao {to }emo s Boìjom pomo}i to detaljno
objasniti, da bi ih pou~io da je pomo} samo od
Uzvi{enog Allaha, d`.{., i sa Njegovom podr{kom i
ako je skupina malobrojna. Koliko su puta malobrojne
~ete Allahovom voljom nadja~ale mnogobrojnije ~ete,
a Allah je na strani strpljivih. Bitka na Hunejnu bila je
nakon osvajanja Meke, u mjesecu {evalu osme godine
po Hid`ri.
Nakon {to je Alejhiselam zavr{io sa osvajanjem
Meke, dobio je obavijest da su se ljudi iz plemena
Hevazin okupili da se bore protiv njega. Vo|a im je
bio Malik ibn Auf en-Nadrij, a sa njim je jo{ bilo u
cjelosti i pleme Sekif, i Benu-Dè{m, i Benu-Sa'd bin
Bekr, zatim i manja skupina ljudi iz plemena Benu-
Hilal, te ljudi iz plemena Benu-Amr, Ibn-'Amir iAvn bin
'Amir. Pribliàvali su se, a sa njima su bile ène, djeca,
ovce i blagodati; do{li su sa svim svojim imetkom i svi
zajedno, zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., izi{ao sa
svojom vojskom pred njih sa svojom vojskom koja je
u~estvovala u osvajanju Meke. Bilo ih je deset hiljada,
{to muhadìra, {to ensarija i arapskih plemena, bilo je
i dvije hiljade onih koji su primili islam za vrijeme
osvajanja Meke i pu{teni na slobodu. I{ao je sa njima
prema neprijatelju i susreli su se u dolini izme|u Meke
i Taifa, koja je zove Hunejn. Bitka je bila pred samu
zoru. Spustili su se u dolinu, a pleme Hevazin je
postavilo zasjedu. Po{to su se sastali licem u lice,
muslimani nisu vidjeli nikog osim njih, poùrili su
prema njima, zasipali ih strijelama i udarali isukanim
sabljama. Navalili su kao jedan, kao {to im je naredio
njihov vo|a, pa su se muslimani dali u bijeg, kao {to o
tome kaè Uzvi{eni Allah, d`.{. Poslanik, s.a.v.s., ostao
je postojan na sivkastoj mazgi gone}i je ka dubini
neprijatelja. Njegov amidà Abbas drào je mazgu za
desni povodac, a Ebu-Sufjan bin el-Haris bin Abd el-
Mutalib za lijevi, umiruju}i je da ne brza, a Poslanik je
spominjao svoje ime i pozivao muslimane na
vra}anje, govore}i: (442) "Ja sam Vjerovjesnik, nije la`,
ja sam sin Abd el-Mutaliba." A prije toga je govorio:
(443) "Hodite k meni, Allahovi robovi, k meni, ja sam
Allahov Poslanik." Ostali su ~vrsto sa njim njegovi
ashabi. Bilo ih je blizu stotine, neko kaè osamdeset;
me|u njima su bili: Ebu-Bekr i Omer, neka je Allah,
d`.{., zadovoljan njima dvojicom, Abbas, Alija, Fadl
bin Abbas, Ebu-Sufjan bin el-Haris i Ejmen bin Ummu-
Ejmen, Usame bin Zejd i drugi, neka je Allah , d`.{.,
zadovoljan njima.
Zatim je Poslanik, s.a.v.s., naredio svom amidì
Abbasu, koji je bio zvonkog glasa, da zove najja~im
glasom: (444) "O ljudi ispod drveta", aludiraju}i na
drvo pod kojim su mu dali prisegu zvanu
"er-ridvan". Pod tim drvetom muhadìri i ensarije su
dali prisegu na vjernost, da ne}e bjeàti od njega, pa
ih je pozvao: "O ljudi ispod drveta!"
Drugi put bi govorio: (445) "O vlasnici sure El-
Bekare", pa su govorili: "Odazivamo ti se." Okretali su
se ljudi i vra}ali ka Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pa
ako nekog od njih ne bi poslu{ala njegova deva,
obukao bi svoj pancir, zatim si{ao sa nje i pustio je, i
vratio se sam Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. Po{to se
jedna grupa njih sakupila kod Allahovog Poslanika,
s.a.v.s., on im je naredio da budu iskreni u ofanzivi i
uzeo {aku pra{ine. Nakon {to je uputio dovu svome
Gospodaru i traìo da ga pomogne, rekao je: /446/
"Boè moj ispuni mi ono {to si mi obe}ao."
Zatim je bacio prema mu{ricima, i nije bilo
nijednog ~ovjeka a da mu od te pra{ine ne{to nije
u{lo u o~i i usta, spre~avaju}i ga da se bori, zatim su
bili poraèni a muslimani su ih slijedili, ubijaju}i ih i
zarobljavaju}i. Ostali ljudi nisu se ni povukli, a
zarobljenici su bili oboreni pred Allahovim Posla-
nikom, s.a.v.s.
U El-Buhari i Muslim od El-Bera'a bin Aziba, neka je
Allah, d`.{., zadovoljan njima dvojicom, biljeè da mu
je neki ~ovjek rekao: (447) "O Ebu-'Ammare, zar ste
bjeàli od Allahova Poslanika, s.a.v.s., na Hunejnu?"
On je odgovorio: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije
bjeào, zaista su ljudi iz plemena Hevazin bili strijelci,
kada smo ih sreli i navalili na njih bili su poraèni, pa
563
su ljudi prilazili ratnom plijenu, a oni nas do~ekali
strijelama, i tako su se ljudi dali u bijeg. Ja sam vidio
Allahova Poslanika, s.a.v.s., kako govori dok je Ebu-
Sufjan bin el-Haris bin Abd el-Mutalib drào za
povodac njegove bijele mazge: 'Ja sam Vjerovjesnik,
nije la`, ja sam sin Abdul-Muttalibov.'"
Kaèm: Ovo je vrhunac potpune hrabrosti, zaista,
poput ovog dana u ratnom meteù kada se njegova
vojska udaljila od njega. On je ipak ostao na mazgi
koja nije bila brzonoga niti spremna za bjeànje ili
povratak nazad ili uzmicanje, i pored toga on ju je
usmjeravao prema njima, spominju}i u svoje ime da
bi ga znali oni koji ga nisu poznavali, neka je na njega
Allahov salavat i selam sve do Sudnjeg dana. Sve ovo
nije ni{ta drugo do pouzdanje u Allaha, d`.{., i
oslanjanje na Njega, znaju}i da }e ga On pomo}i i
upotpuniti ono sa ~im ga je poslao, i uzdignuti
Njegovu vjeru nad ostalim vjerama.
Zato Uzvi{eni Allah , d`.{., kaè:
"Zatim je Allah na Poslanika svoga smiraj Svoj
spustio", tj. smirenost i sigurnost na Svog Poslanika.
"...i na vjernike", one koji su sa njim.
"...i vojske koje vi niste vidjeli poslao" , a to su
meleki.
Kao {to prenosi imam Ebu-Dà'fer bin Dèrir od
Abdurrahmana, roba Ibn-Bersena, da je rekao: "Pri~ao
mi je ~ovjek koji je bio sa mu{ricima na Hunejnu:
(448) 'Kada smo se sukobili sa drugovima Allahova
Poslanika, s.a.v.s., na Hunejnu, nisu nam pruàli otpor
ni koliko se ovca moè pomusti. Po{to smo ih razbili,
dali smo se u potjeru za njima dok nismo do{li do
vlasnika bijele mazge, a to je Allahov Poslanik, s.a.v.s.
Kod njega su nas do~ekali bijeli ljudi, lijepih lica, koji
su nam govorili: Lica vam se unakazila! Vratite se!
Zatim smo mi odstupili, a oni su nam bili za petama, i
bila su lica kako su rekli.'"
Od [ejbe bin Osmana prenosi se da je rekao:
(449) "Iza{ao sam sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s.,
na Hunejn i, tako mi Allaha, nije me u taj boj izveo
islam i njegovo poznavanje, nego sam odbijao da se
Hevazin uzdigne nad plemenom Kurej{, pa sam
rekao, a stajao sam sa njim: 'O Allahov Poslani~e, ja
zaista vidim {arene konje', pa mi je rekao: 'O [ejbe,
zaista njih vidi samo nevjernik.' Udario je svojom
rukom po mojim prsima, zatim je rekao: 'Dragi Boè,
uputi [ejbu', zatim je udario drugi put i rekao: 'Dragi
Boè, uputi [ejbu.' Zatim je udario tre}i put, i rekao:
'Dragi Boè, uputi [ejbu.' Tako mi Allaha, nije ni
podigao svoju ruku s mojih prsa tre}i put, a niko od
Allahovih stvorenja nije mi bio draì od njega... "
Zatim, on navodi hadis u potpunosti, kako su se
sukobile vojske, poraz muslimana, Abbasovo
dozivanje i traènje pomo}i Allahovog Poslanika,
s.a.v.s., dok nije Allah, d`.{., porazio mnogobo{ce.
Prenosi Seid bin es-Saib bin Jesar od svog oca da
je rekao: "ûo sam Jezida bin Amira es-Sevaija, koji je
bio u Bici na Hunejnu sa mnogobo{cima, zatim je
poslije primio islam kada smo ga pitali za strah koji je
Allah, d`.{., ubacio u srca mnogoboàca na Hunejnu,
pa je uzeo kamen~i}, ubacio ga u lavor i
prouzrokovao zveckanje, pa je rekao: 'Osje}ali smo u
na{im njedrima sli~no ovome.'"
Dokaz ovome je hadis El-Fehrija Jezida bin Usejda,
a Allah najbolje zna. Muslim u svom Sahihu prenosi
od Ebu-Hurejrea da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
(450) "Pobijedio sam pomo}u straha i dat mi je
jezgrovit govor." Radi toga Uzvi{eni Allah, d`.{., rekao
je:
"Zatim je Allah na Poslanika Svoga i na
vjernike smiraj Svoj spustio i vojske koje vi
niste vidjeli poslao, i one koji nisu vjerovali na
muke stavio, i to je bila kazna za nevjernike."
Zatim je Uzvi{eni Allah, d`.{., rekao:
"Allah je poslije toga onome kome je htio
oprostio, a Allah pra{ta i milostiv je." Allah,
d`.{., oprostio je preostalima iz plemena Hevazin, pa
su primili islam i pridruìli se Allahovom Poslaniku,
s.a.v.s. To je bilo u blizini Meke kod El-Dàrane,
otprilike dvadeset dana poslije sukoba. On im je dao
da biraju izme|u toga da im vrati zarobljenike ili
imovinu, pa su izabrali zarobljenike. Bilo je {est hiljada
zarobljenika, {to djece i èna, zatim su im vra}eni
njihovi zarobljenici, a imetak je podijeljen me|u
muslimanskim vojnicima i nagra|eni su ljudi koji su
pu{teni na slobodu, tj. darovani poklonima da bi se
pridobila njhova srca islamom - dato im je stotinu
deva. Od onih kojima je dato po stotinu deva bio je
Malik bin 'Avf en-Nadri, pa ga je Poslanik, s.a.v.s.,
postavio za zapovjednika, a i prije je bio zapovjednik
svoga naroda. Malik je tada pohvalio Poslanika
kasidom u kojoj se kaè sljede}e:
360

"Niti sam vidio niti sam ~uo me|u svim ljudima
poput Muhammeda, najbolje puni èlje i najvi{e daje
bogatome kad od njega poklon traì, i kad ho}e, {ta
}e sutra biti obavijestit }e te.
361
A kada je ~eta u bijeg
svoje deve potjerala zbog kopalja i udaraca svake
sablje, on je poput lava koji zaklanja svoje mladunce
usred legla, u zasjedi."

360
O Allahov Poslanie, rtvovao bih za tebe I oca I majku!. Kako si
samo blag, plemenit i dalekovidan! Divan li si Vjerovjesnik i
Poslanik ti, divan li si voa ti, divan li si otac, blag i saaljiv. Divan li
si uzor ti, neka je na tebe najbolji salavat i najpotpuniji selam.
361
Rekao sam: Ne nego kad Allah eli, obavijesti svoga
Vjerovjesnika za sutra, nije u stanju Allahov Poslanik, neka je salat i
selam na njega, niti i jedan drugi Poslanik obavjestiti ta e biti sutra
ili za bilo koji gajb, sam od sebe, osim nakon to ga Uzvieni Allah ,
d.., izvjesti o tome.
564

"O vjernici, mnnogobo{ci su sama pogan i
neka vi{e ne dolaze na had` Mesdìd-Haramu
poslije ovogodi{njeg hadà. A ako se bojite
oskudice pa Allah }e vas, ako ho}e, iz obilja
Svoga imu}nim u~initi. Allah zaista sve zna i
Mudar je." /28/ "Borite se protiv onih kojima
je data knjiga, a koji ne vjeru u ni u Allaha ni
u Onaj svijet, ne smatraju zabranjenim ono
{to Allah i Njegov Poslanik zabranjuju i ne
ispovjedaju istinsku vjeru - sve dok ne daju
glavarinu poslu{no i ponizno."/29/
j

Allah, d`.{., Svojim robovima vjernicima, ~iste
vjere i li~nosti, naredio je odbijanje mnogoboàca,
koji su sama pogan {to se ti~e vjere, od Mesdìd-
Harama i da mu se ne pribliàvaju nakon
objavaljivanja ovog ajeta - a to je devete godine. Radi
toga je Allahov Poslanik, s.a.v.s., poslao Aliju, r.a., u
pratnju Ebu-Bekru, neka je Allah, d`.{., zadovoljan
njima dvojicom, te godine, i naredio mu da proglasi
mnogobo{cima da mu{rik ne obilazi Sveti hram go,
to je Allah, d`.{., upotpunio i donio sud o tome
[erijatom i odredbom.
Rekao je El-Imam el-Evzai: "Pisao je Omer bin Abd
el-Aziz, neka je Allah, d`.{., zadovoljan njime, svojim
namjesnicimada se zabrani ulazak ìdovima i
kr{}anima u muslimanske mesdìde, navode}i iza
svoje zabrane rije~i Uzvi{enog Allaha, d`.{.:
"...mnogobo{ci su sama pogan."
Uzvi{eni Allah, d`.{., kaè:
"A ako se bojite oskudice, pa Allah }e vas, ako
ho}e, iz obilja Svoga imu}nim u~initi." Rekao je
Ibn-Ishak da su ljudi govorili: "Oslobodit }e nam
pijace, propast }e nam trgovina, prestat }e dobiti koje
smo imali od nje", pa je Allah , d`.{., objavio:
"A ako se bojite oskudice, pa Allah }e vas, ako
ho}e, iz obilja Svoga imu}nim u~initi." Prenose
Ibn-Abbas i grupa tabiina povodom Allahovog, d`.{.,
govora:
"Ako ho}e" do rije~i "...poslu{no i ponizno" ,
da zna~i: ovo je naknada {to ste se pla{ili za propast
pijaca, pa im je Allah, d`.{., dao u naknadu {to je
prekinuta veza sa {irkom, glavarinu od sljedbenika
knjige, a Allah , d`.{., kaè:
"Allah zaista sve zna" , {to je dobro za vas "...i
Mudar je" , u onome {to nare|uje i odvra}a od
njega, zbog toga {to je On savr{en u Svojim djelima i
Svojim rije~ima, pravedan u Svom stvaranju i Svojoj
odredbi, neka je Blagoslovljen i Uzvi{en.
Radi toga im je dao naknadu, za biv{e zarade u
glavarini koju su uzimali od {ti}enika. Uzvi{eni Allah,
d`.{., kaè:
"Borite se protiv onih kojma je data knjiga, a
koji ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet, ne
smatraju zabranjenim ono {to Allah i Njegov
Poslanik zabranjuju, i ne ispovjedaju istinsku
vjeru sve dok ne daju glavarinu poslu{no i
ponizno."
Ovaj ~asni ajet je prva zapovijed borbe protiv
sljedbenika knjige nakon {to se situacija sa mnogo -
bo{cima sredila, a ljudi u skupinama ulazili u Allahovu
vjeru, kada je Arapski poluotok krenuo Pravim putem.
Uzvi{eni Allah, d`.{., naredio je Svom Poslaniku borbu
protiv sljedbenika knjige, ìdova i kr{}ana, to je bilo
devete godine, jer su oni poricali Muhammeda,
s.a.v.s., i nisu imali ispravno vjerovanje ni u jednog od
poslanika, niti u ono sa ~ime su dolazili, zaista su
slijedili svoja mi{ljenja i strasti i svoje o~eve u onome
na ~emu su oni bili. Svi su vjerovjesnici nagovje{tavali
njegov dolazak i nare|ivali njegovo slije|enje; po{to je
do{ao, nisu povjerovali u njega; zato se Allahov
Poslanik, s.a.v.s., pripremio za sukob Bizantijaca;
pozivao je ljude na to, pa se sakupilo oko trideset
hiljada, a izostali su neki od stanovnika Medine i njene
okolice, od munafika i drugih; to se dogodilo u godini
su{e, ège i vru}ine. Kada je Allahov Poslanik , s.a.v.s.,
izi{ao - èle}i sukob Bizantijaca, stigao je do Tebuka,
spustio se do njega i ostao dvadeset dana, zatim je
molio Allaha, d`.{., da mu da odluku oko povratka u
Medinu, pa se vratio te godine, zbog te{ke situacije i
malaksalosti ljudi, kao {to }e do}i obja{njenje poslije, s
Boìjom pomo}i.
Ovaj ajet uzima za dokaz onaj koji smatra da se
dìzja uzima samo od sljedbenika knjige ili sli~nih
njima, kao {to su vatropoklonici, a o tome postoji
vjerodostojan hadis da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
uzimao dìzju od vatropoklonika Hedèra. Ovo je po
{afijskom mezhebu, a taj stav je poznat i od Ahmeda.
Rekao je Ebu-Hanife, Allah mu se smilovao: "Naprotiv,
uzima se od svih nearapa, sljedbenika knjige ili
mnogoboàca, a ne uzima se od Arapa osim onih koji
su sljedbenici knjige."
Rekao je imam Malik: "Naprotiv, dozvoljeno je
nametnuti dìzju svim nevjernicima; sljedbenicima
knjige, vatropoklonicima, idolopoklonicima i
drugima." Uzvi{eni Allah, d`.{., kaè:
"...sve dok ne daju glavarinu poslu{no i
ponizno" . Tj.: ako im se nisu pokorili da pla}aju
glavarinu poslu{no, ponizno, jadno i osramo}eno,
tada se borite protiv njih. Zato nije dozvoljeno davati
ugled i dostojanstvo {ti}eniku niti ih uzdizati nad
muslimanima, nego oni trebaju biti ponizni, poslu{ni i
jadni, kao {to je zabilje`no u Muslimovom Sahihu od
Ebu-Hurejrea, neka je Allah, d`.{., zadovoljan njime,
da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: (451) "Sa ìdovima i
kr{}anima ne otpo~injite selamom; kada nekog od
565
njih susretnetne na putu, prisilite ga na najtjesniji dio
puta." Zato je vo|a vjernika Omer, sin Hatabov, neka
je Allah, d`.{., zadovoljan njime, iznio im poznate
uvjete, koji su pokazivali njihovu poniznost, pokornost
i jadnost, {to prenose imami, hafizi od 'Abdurahmana
bin Gunema el-E{a'rija, da je rekao: "Napisao sam
Omeru, sinu Hatabovom, neka je Allah, d`.{.,
zadovoljan njime, kada je sklopio ugovor (mir) sa
kr{}anima [ama, slijede}e:

'U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!
Ovo pismo je za Allahovog roba Omera, vo|u
vjernika, od kr{}ana iz tog i tog g ada. Zaista, kada ste
nam vi stigli, pitali smo vas za sigurnost na{ih ìvota, i
na{ih potomaka, i na{ih imetaka, i sljedbenika na{e
vjere, i jam~ili smo vam na{im ìvotima da ne}emo
graditi u na{em gradu niti njegovoj okolici: manastir,
niti crkvu, niti toranj, niti kalu|erske }elije, niti }emo
popravljati {to je pokvareno od toga, niti }emo ih
oìvljavati na teritorijama za muslimane, niti }emo
spre~avati bilo koga od muslimana niti no}u niti
danju da do|e u na{e crkve, i da }emo {irom otvoriti
njihova vrata za prolaznike i putnike namjernike, i
neka nam navra i ko bude prolazio pored nas od
muslimana - nahranit }emo ga tri dana, ne}emo
skrivati u na{im crkvama niti u na{im stanovima
dou{nike, niti }emo tajiti nevjeru prema
muslimanima, niti }emo na{u djecu podu~avati
Kur'anu, niti }emo pokazivati mnogo-bo{tvo, niti
}emo ikoga njemu pozivati, niti }emo spre~avati bilo
kome od na{e rodbine ulazak u islam, ako to budu
htjeli, i da }emo uvaàvati muslimane, i da }emo im
ustajati sa na{ih mjesta, ako budu èljeli sjedenje, niti
}emo ih opona{ati u bilo ~emu: u njihovom
obla~enju kape, turbanu, cipelama i na~inu ~e{ljanja
kose. Niti }emo govoriti njihovim govorom, niti }emo
se nazivati njihovim nadimcima, niti }emo jahati
sedla, niti }emo se opasavati sabljama, niti }emo
uzimati bilo {ta od oru`ja i nositi ga sa sobom, niti
}emo u ezivati na na{im prstenovima arapska slova,
niti }emo prodavati alkohol. I da }emo {i{ati prednje
dijelove na{ih glava, i da }emo obla~iti na{u odje}u
gdje god da budemo, i da }emo se steza i pojasevima
preko na{ih sredina. I da ne}emo otkrivati krst na
na{im crkvama, i da ne}emo ni u ~emu pokazivati
na{e kriève i na{e knjige na putevima muslimana i
njihovim pijacama, niti }emo udarati na{a zvona u
na{im crkvama osim lagahnim udarcem, niti }emo
podizati na{e glasove prilikom u~enja u na{im
crkvama u bilo ~emu pred muslimanima, niti }emo
izlaziti na no}ne molitve i molitve na uskr{nji
ponedjeljak, niti }emo podizati na{e glasove prilikom
sahrane na{ih umrlih, niti }emo paliti zbog njih vatru
na putevima muslimana i njihovim trgovima, niti
}emo sahranjivati na{e mrtve blizu njihovih, niti }emo
uzimati roblje {to pripada muslimanima, i da }emo
usmjeravati pravim putem muslimane, niti }emo ih
gledati u njihovim stanovima.'
r

t
r
t
Kada je dato pismo Omeru on je dodao u njemu:
'Ne}emo udarati nikog od muslimana uvjetovali
smo vam to na na{e ìvote i sljedbenike na{e vjere, i
prihvatili smo na tome sigurnost, ako se budemo
suprotstavljali u ne ~emu {to smo vam bili uvjetovali i
odredili na na{e ìvote, nema nam za{tite i odobreno
vam je od nas {to je odobreno od prkosnika i
razdornika.'"

"Jevreji govore: 'Uzejr je Allahov sin', a kr{}ani
kaù: 'Mesih je Allahov sin'. To su rije~i
njihove, iz usta njihovih, opona{aju rije~i
nevjernika prija{njih - ubio ih Allah .Kuda se
odme}u?" /30/ "Oni, pored Allaha, bogovima
smatraju sve}enike svoje, i monahe svoje i
Mesiha, sina Merjemina. A nare|eno im je da
samo jednom Bogu ibadet ~ine - nema boga
osim Njega. On je vrlo visoko iznad onih koje
Njemu ravnim smatraju." /31/

Ovo je podstrek od Uzvi{enog Allaha, d`.{.,
vjernicima na borbu protiv nevjernika, jevreja i
kr{}ana, zbog ovog njihovog, odvratnog i la`nog
izgovora o Allahu, d`.{. [to se ti~e jevreja, govorili su
o Uzejru da je on Allahov sin, Uzvi{eni Allah , d`.{.,
vrlo je visoko iznad toga. A {to se ti~e kr{}anske
zablude o Mesihu, ona je o~ita. Oni su ga proglasili
Allahovim sinom, ili da je on li~no Allah, ili da je on
jedan od trojice. Zato Allah obje skupine progla{ava
laòvima, pa kaè Uzvi{eni: "...to su rije~i njihove,
iz usta njihovih", tj. oni nemaju dokaza za ono {to
tvrde, osim njihovih izmi{ljotina i njihovih razilaènja
"...opona{aju", tj. njihove su rije~i poput "...rije~i
nevjernika prija{njih", tj. zavedeni su u zabludu,
kao {to su bili i narodi prije njih u zabludi. "Ubio ih
Allah". Rekao je Ibn-Abbas: Prokleo ih Allah. "Kuda
se odme}u", tj. kako se odme}ete od istine, a ona je
o~ita i upu}ujete se prema neistini? Uzvi{eni Allah ,
d`.{., kaè:

"Oni pored Allaha, bogovima smatraju
sve}enike svoje i monahe svoje i Mesiha, sina
Merjemina." Prenose imam Ahmed i Et-Tirmizi od
Adijj bin Hatima, neka je Allah, d`.{., zadovoljan
njime: (452) "Da je pobjegao u [am nakon {to je
obavije{ten o misiji Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a bio
je kr{}anske vjere u dàhilijetu, njegova sestra i
skupina njegovog naroda bila je zarobljena, zatim je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., u~inio dobro~instvo prema
njegovoj sestri i oslobodio je, pa se vratila svom bratu
566
i poticala ga da primi islam i ode Allahovom
Poslaniku, s.a.v.s. Zatim je Adijj oti{ao u Medinu, a bio
je vo|a svoga naroda, tj. plemena Tajj, a njegov otac
Hatim et-Tai - bio je poznat po plemenitosti, ljudi su
pri~ali o njegovom dolasku, pa je Adijj u{ao kod
Allahova Poslanika, s.a.v.s., na njegovom vratu bio je
kri` od srebra. Poslanik, s.a.v.s, prou~io je ovaj ajet:
sve}enike svoje i monahe svoje." Adijj kaè:
"Rekao sam, zaista oni njih nisu oboàvali", pa je
rekao: "Naprotiv, oni su im zabranjivali {to je
dozvoljeno, a dozvoljavali im {to je zabranjeno, pa su
ih slijedili, i to je njihovo oboàvanje." Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao je: "O Adijj, {ta govori{? Da li ti
je na {tetu da kaè{: Allah je najve}i? Da li poznaje{
i{ta ve}e od Allaha? To ti ne {teti Da li ti smeta da
kaè{: nema boga osim Allaha?"
Zatim ga je pozvao u islam, pa je primio islam i
posvjedo~io svjedod`bu istine. Rekao je: "Vidio sam
njegovo lice kao se razveselilo, zatim je rekao
Muhammed, a.s.: 'Zaista su jevreji oni koji su protiv
sebe srd`bu izazvali, a kr{}ani oni koji su zalutali."
Uzvi{eni Allah, d`.{., kaè: "...a nare|eno im je da
jednom Bogu ibadet ~ine." Tj. kada ne{to zabrani,
ono je haram, a kada ne{to dozvoli, ono je halal, {to
je propisao - to se slijedi, a {to je naredio - to se izvr{i.
"Nema Boga osim Njega. On je vrlo visoko
iznad onih koje oni Njemu ravnim smatraju",
tj. On je ~ist od toga da ima sudruga, suparnika,
pomaga~a, Sebi ravnog i djecu, nema drugog boga
osim Njega, niti Gospodara izuzev Njega.

"Oni èle ustima svojim utrnuti Allahovo
svjetlo, a Allah èli vidljivim u~initi svjetlo
Svoje, makar ne bilo po volji nevjernicima."
/32/ "On je poslao Poslanika Svoga s uputom i
pravom vjerom, da bi je uzdigao iznad svih
vjera, makar ne bilo po volji mnogobo{cima."
/33/

Kaè Uzvi{eni Allah, d`.{.: èle oni, nevjernici,
mnogobo{ci i sljedbenici Knjige: "...utrnuti
Allahovo svjetlo", zna~i: ono sa ~im je poslan
Allahov Poslanik, s.a.v.s., a to je uputa i prava vjera,
samim njihovim izmi{ljotinama, njihov primjer je kao
onaj koji èli ugasiti sun~evu ili mjese~evu svjetlost
svojim puhanjem, a to je nemogu}e. Isto tako, i ono
sa ~im je poslan Allahov Poslanik, s.a.v.s., mora da se
u~ini vidljivim, uzdigne i upotpuni.
Zato je Uzvi{eni Allah, d`.{., suprotstavljaju}i se
onome {to su èljeli, rekao:
"A Allah èli vidljivim u~initi svjetlo Svoje,
makar ne bilo po volji nevjernicima."
A pojam "kafir" ozna~ava onoga koji ne{to prikriva
i pokriva ga, otuda je i no} nazvana "kafir", jer ona
prikriva stvari.
"On je poslao Poslanika Svoga s uputom i
pravom vjerom." Uputa jeste ono sa ~im je do{ao
od: istinitih obavje{tenja, ispravnog vjerovanja i
korisne nauke, a prava vjera je: ispravna i korisna djela
na dunjaluku i ahiretu.
"Da bi uzdigao iznad svih vjera", zna~i: nad
ostalim vjerama, kao {to je potvr|eno u Sahihu od
Allahova Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: (453) "Zaista
mi je Allah, d`.{., skupio Zemlju, njen istok i njen
zapad, i vlast }e moga ummeta dosti}i dokle mi je
skupljena."
Prenosi imam Ahmed od Temima ed-Darija, r.a.,
da je rekao: (454) "ûo sam Allahovog Poslanika,
s.a.v.s., gdje kaè: 'Dosti}i }e ova stvar (islam) dokle
doseè no} i dan. Allah, d`.{., ne}e ostaviti ku}u od
ilova~e niti od dlake, a da ne}e u}i u nju ova vjera,
uzdiù}i dostojanstvenog a poniàvaju}i prezrenog.
Dostojanstvenom }e Allah, d`.{., uzdi}i islam a
poniènjem poniziti nevjerovanje (kufr).'"
Temim ed-Dari kaè: "Prepoznao sam to na svojoj
obitelji: ko je od njih primio islam zadesila ga je
dobrota i ~ast i ugled, a ko je bio nevjernik od njih
zadesilo ga je poniènje i niskost i dìzja", tj.glavarina.

"O vjernici, mnogi sve}enici i monasi doista na
nedozvoljen na~in tu|a imanja jedu i od
Allahova puta odvra}aju Onima koji z ato i
srebro gomilaju i ne tro{e ga na Allahovu
putu - navijesti bolnu patnju." /34/ "Na dan
kad se ono u vatri dèhenemskoj bude usijalo
pa se njime ~ela njihova i slabine njihove i
le|a njihova budu ` gosala. Ovo je ono {to ste
za sebe zgrtali, iskusite zato kaznu za ono {to
ste gomilali." /35/
. l
i

Sve}enici jesu jevrejski u~enjaci kao {to je Uzvi{eni
Allah, d`.{., rekao:
"Trebalo bi da ih ~estiti i u~eni ljudi od la`na
govora i zabranjena jela odvra}aju." (5:63)
Monasi jesu kr{}anski pobo`njaci, a sve}enici njihovi
su u~enjaci, kao {to je rekao Uzvi{eni Allah, d`.{.:
"...zato {to me|u njima ima sve}enika i
monaha" (5:82), misli se na opreznost od nevaljalih
567
u~enjaka i pobo`njaka zablude, kao {to je rekao
Sufjan bin Ujejne: "Ko je pokvaren od na{ih u~enjaka
sli~an je jevrejima, a ko je pokvaren od na{ih
pobo`njaka sli~an je kr{}anima."
U hadisu koji je sahih - vjerodostojan, stoji: (455)
"Vi }ete sigurno slijediti postupke onih koji su bili prije
vas, poput ravno odsje~enog perja (na strijeli)."
Ashabi tada reko{e: "(To su) jevreji i kr{}ani", a
Poslanik re~e: "A ko drugi?!"
U drugom predanju stoji da su rekli: "Perzijanci i
Bizantijci", A on odgovori: "Pa ko drugi nego oni?!" Iz
ovoga je uslijedilo upozorenje od opona{anja njih u
njihovim govorima i njihovim stanjima. Zato je
Uzvi{eni Allah, d`.{., rekao:
"Doista na nedozvoljen na~in tu|a imanja
jedu i od Allahova puta odvra}aju." Oni su ìvjeli
na ra~un vjere, i na osnovu svojih vode}ih poloàja jeli
su imetke drugih ljudi, kao {to su jevrejski sve}enici
nad narodom i dàhilijetu imali ugled i od njih su im
dolazili prinosi, pokloni i porezi.
Kada je Allah, d`.{., poslao Svog Poslanika, s.a.v.s.,
nastavili su sa svojom zabludom, svojim
nevjerovanjem i inadom, ùde}i da ostanu njima ti
vode}i poloàji, pa ih je Allah, d`.{., ugasio svjetlom
poslanstva i oduzeo ih, a u zamjenu im dao poniènje
i niskost, i na sebe navuko{e srd`bu Uzvi{enog Allaha,
d`.{.
Uzvi{eni Allah, d`.{., kaè: "...i od Allahova puta
odvra}aju", tj. uz to {to su se hranili haramom,
odvra}aju ljude od slije|enja istine, prikrivaju je
neistinom, i onim neznalicama koji ih slijede pokazuju
da su oni ti koji pozivaju ka dobru, a nisu kao {to
smatraju, nego oni pozivaju u vatru, i na Sudnjem
danu niko im ne}e pomo}i. Uzvi{eni Allah, d`.{., kaè:
"Onima koji zlato i srebro gomilaju i ne
tro{e ga na Allahovu putu - navijesti bolnu
patnju." Ovo su oni koji predstavljaju tre}u vrstu od
vode}ih ljudi; zaista ljudi zavise od u~enjaka,
pobo`njaka i veleposjednika, pa kada su stanja ovih
pokvarena, pokvarena su i stanja ljudi. A {to se ti~e
pojma "kenz", od Ibn-Omera se prenosi da je rekao
da je to imetak na koji se ne daje zekat. Prenosi Es-
Sevri od Ibn-Omera da je rekao: "Ono na {to je dat
zekat nije 'kenz', tj. gomilanje imetka, makar bilo
ispod sedam zemalja". Sli~no ovome rekao je i Omer
bin el-Hattab. U mnogim hadisima navodi se da je
pohvalno dràti manje zlata i srebra, a da je
poku|eno njihovo gomilanje. Prenosi Abdur-Rezzak
od Alije,r.a., o rije~ima Uzvi{enog Allaha, d`.{.:
"Onima koji z ato i srebro gomilaju", da je
Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: (456) "Propao je ko uzima
zlato, propao je ko uzima srebro" - tri puta je
izgovorio; rekao je prenosilac: "To je te{ko palo
drugovima Allahova Poslanika, s.a.v.s., pa su govorili:
'Pa koji imetak da uzmemo?'" Pa je rekao Omer, r.a.:
"Ja }u vam doznati o tome." Pa je rekao: "O Allahov
Poslani~e, zaista su tvoji drugovi u nevolji i govore: 'Pa
koji imetak da uzmemo?'" Rekao je: "Jezik koji zikr ~ini,
srce koje zahvaljuje i èna koja pomaè nekog od vas
u njegovoj vjeri." Prenosi Ibn Ebi-Hatim od Ibn-
Abbasa da je rekao: (457) Po{to je objavljen ovaj ajet:
"Onima koji z ato i srebro gomilaju", to je
izgledalo prete{ko muslimanima, pa su govorili: "Niko
od vas ne moè osigurati svome djetetu imetak da
mu ostane poslije njega." Rekao je Omer: "Ja }u vam
otkloniti brigu." Oti{ao je, a Sevban ga je slijedio, pa je
do{ao Vjerovjesniku, s.a.v.s., zatim rekao: "O Allahov
Vjerovjesni~e, zaista ovaj ajet izgleda preteàk tvojim
drugovima." Zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
"Zaista, Allah, d`.{., nije propisao zekat osim da bi
o~istio njime ono {to je od va{eg imanja, i zaista je
propisao naslije|a u imetku koji ostane poslije vas."
Rekao je Omer: "Allah je najve}i", zatim mu je
Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Ho}e{ li da te obavijestim
o najboljem blagu {to gomila ~ovjek? Lijepa èna,
koja ~ovjeka, kada pogleda u nju, oraspoloì, kada joj
naredi - poslu{a ga, i kad je odsutan od nje - vjerna
mu je." Prenose ga Ebu-Davud i El-Hakim u svom
Mustedreku i Ibn-Merdevejh od Jahja bin Ja'la. Rekao
je El-Hakim da je hadis sahih i ispunjava uvjete
Buharije i Muslima, ali ga oni ne prenose.
l
l
U rije~ima Uzvi{enog Allaha , d`.{.:
"Na dan kada se ono u vatri dèhenemskoj
bude usijalo, pa njime ~ela njihova i slabine
njihove, i le|a njihova budu ìgosani. Ovo je
ono {to ste za sebe zgrtali, iskusite zato kaznu
za ono {to ste gomilali." Tj. ovo }e im se re}i u
vidu prijekora, gr|enja i izrugivanja, kao {to je to u
rije~ima Uzvi{enog Allaha, d`.{.:
"Zatim mu, za kaznu, na glavi vodu koja
klju~a izlijevajte. Oku{aj, ta Ti si, uistinu,
mo}ni i po{tovani." (44:48,49) Zna~i: ovo je za
ono {to ste bili gomilali za sebe. Radi toga se kaè: Ko
ne{to zavoli i da mu prednost nad pokornosti prema
Allahu, d`.{., bit }e podvrgnut patnji (kazni).
Po{to su ovi dali prednost sakupljanju imetka nad
Allahovim zadovoljstvom sa njima, bili su ka`njeni
zbog toga. I po{to su imeci bili najdraà stvar
njihovim vlasnicima, oni }e biti naj{tetnija stvar po
njih na ahiretu, pa }e usijati u dèhenemskoj vatri, a
neopisiva je njena vrelina, pa }e ~ela njihova i slabine
njihove i le|a njihova njima biti prèna.
U Muslimovom Sahihu od Ebu-Hurejrea prenosi se
da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (458) "Nema
nijednog ~ovjeka koji ne daje zekat na svoj imetak, a
da ne}e imati na Sudnjem danu plo~e od vatre kojom
}e biti prèni njegove slabine, njegovo ~elo i njegova
le|a, u danu koji traje pedeset hiljada godina, dok se
ne presudi me|u robovima, zatim }e vidjeti svoj put ili
ka Dènnetu ili Vatri."
Prenosi El-Imam Ebu-Dà'fer bin Dèrir od
Sevbana, da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., govorio:
(459) "Ko ostavi poslije sebe "kenz", tj. nagomilano
zlato, na Sudnjem danu }e mu biti pretvoreno u
zmiju oguljene glave i sa dvije crne ta~ke iznad o~iju
koja }e ga pratiti, a on }e govoriti: 'Te{ko tebi, {ta si
ti?', pa }e re}i: 'Ja sam tvoje nagomilano blago koje si
568
ostavio poslije sebe',
362
pa }e ga pratiti sve dok mu ne
uzme ruku u usta i odgrize je, zatim }e nastaviti sa
ostalim tijelom." Prenosi ga Ibn- Hibban u svom
"Sahihu", a osnova je ovog hadisa u Buharijinom i
Muslimovom "Sahihu".

"Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema
Allahovoj Knjizi od dana kada je nebesa i
Zemlju stvorio, a ~etiri su sveta, to je prava
vjera. U njima ne grije{ite! A borite se protiv
svih mnogoboàca kao {to se oni svi bore
protiv vas, i znajte da je Allah na strani onih
koji se Allaha boje i grijeha klone " /36/ .

Prenosi El-Imam Ahmed od Ebu-Bekra, a on od
Vjerovjesnika, s.a.v.s., kada je drào govor na hadù,
pa je rekao: (460) "Zaista vrijeme kruì u svome obliku
otkako je Allah, d`.{., stvorio nebesa i Zemlju, godina
ima dvanaest mjeseci, ~etiri od njih su sveta, tri su
jedan iza drugog: zul-ka'de, zul-hidè i muharem, i
redèb plemena Mudar, koji je izme|u dva dùmadija
i {a'bana." Zatim je rekao: 'Koji je ovo dan?'
Odgovorili smo: 'Allah i Njegov Poslanik najbolje
znaju', pa je {utio toliko da smo pomislili da }e ga
nazvati drugim imenom, pa je rekao: 'Zar nije dan
prino{enja `rtava?' Rekli smo: 'Svakako', zatim je
rekao: 'Koji je ovo mjesec?' Odgovorili smo: 'Allah i
Njegov Poslanik, s.a.v.s., najbolje znaju', pa je {utio
toliko da smo pomislili da }e ga nazvati drugim
imenom, pa je rekao: 'Zar nije zul-hidè?' Odgovorili
smo: 'Svakako da', zatim je rekao: 'Koji je ovo grad?'
Odgovorili smo: 'Allah i Njegov Poslanik najbolje
znaju', pa je {utio toliko da smo pomislili da }e ga
nazvati drugim imenom, pa je rekao: 'Zar nije grad
(Meka)?' Odgovorili smo: 'Svakako da', zatim je rekao:
'Zaista su va{i ìvoti i va{i imeci' - a mislim i da je
rekao: i va{a ~ast - vama sveti, kao {to vam je svet ovaj
dan u ovom mjesecu i u ovome gradu. Susret }ete
va{eg Gospodara, pa }e vas pitati za va{a djela, zato
nemojte poslije mene, zalutati ubijaju}i jedni druge,
da li sam dostavio? Neka prisutni od vas obavijesti
onog koji je odsutan, mo`da da bude razboritije
onom kome je dostavljeno do nekih koji su slu{ali.'"
Hadis biljeè El-Buhari i Muslim.
U rije~ima Poslanika, s.a.v.s., u hadisu: "Zaista
vrijeme kruì u svom obliku otkako je Allah, d`.{.,
stvorio nebesa i Zemlju", utvr|ivanje je od njega, neka
je Allahov blagoslov i spas na njega, i potvrda za
odredbu koju je Allah, d`.{., u~inio u po~etku, bez
uranka i ka{njenja, dodavanja i oduzimanja, i bez
premje{tanja i zamjenjivanja, kao {to je rekao o
nepovredivosti Meke: (461) "Zaista je ovaj grad Allah,
d`.{., u~inio svetim na dan kada je stvorio nebesa i
Zemlju i on je svet Allahovim hurmetom (sveto{}u)
do Sudnjeg dana." I ovako je rekao ovdje: "Zaista
vrijeme kruì u svom obliku otkako je Allah, d`.{.,
stvorio nebesa i Zemlju." Zna~i, i danas je odredba po
vjerozakonu kao {to je Allah, d`.{., odredio u Svojoj
knjizi na dan kada je stvorio nebesa i Zemlju, bez
ranjenja i ka{njenja, ili premje{tanja i izmjenjivanja,
kao {to su radili Arapi. Vjerovjesnik, s.a.v.s., obavljao je
had` u zul-hidètu. A Arapi su povremenim
premje{tanjem, ustvari, u ve}ini slu~ajeva obavljali
had` izvan mjeseca zul-hidèta.

362
Rekao sam: Zaista se ovaj hadis odnosi na onog ko nije platio
zekat na svoj imetak, pa e mu njegov imetak biti kao to je
spomenuto u hadisu.
Poglavlje: Spomenuo je E{-[ejh 'Alemuddin es-
-Sehavi u svesku koji je sakupio i nazvao: "El-me{hur fi
esmail-ejjami ve{-{uhur" (Poznata imena dana i
mjeseci) - Imena lunarnih mjeseci: el-muharem
it.d., i izvedenice njihovih naziva od ~ijeg detaljnog
spominjanja nema koristi. Tako|err spomenuo je
imena dana u sedmici, po~ev{i od nedjelje.
Mora se skrenuti pa`nja na to da su imena dana
kod prethodnih ~istokrvnih Arapa bila druga~ija od
poznatih imena: Arapi su nazivali dane: evvel, zatim
ehven, zatim dèbar, zatim mu'nis, zatim el-'urubetu,
zatim {ejar. Rekao je pjesnik, jedan od prethodnih
~istokrvih Arapa:
"Nadam se da ìvim, a moji dani su evvel ili
ehven ili dèbar ili slijede}i debbar,
a ako ga proìvim,
onda je mu'nis ili 'urube ili {ejar."
U rije~ima Uzvi{enog Allaha, d`.{.: "A ~etiri su
sveta." Njih su tako|er i Arapi smatrali svetim, ve}ina
je bila na tome, izuzev jedne skupine koja se zove El-
Besl, koji su smatrali svetim osam mjeseci u godini,
pretjerivaju}i u tome.
A {to se ti~e Poslanikovih, s.a.v.s., rije~i: "Tri su
jedan iza drugog: zul-ka'de, zul-hidè i muharem, a
redèb plemena Mudar izme|u je dva, dùmadija i
{a'bana"; on je redèb pripisao plemenu Mudar da bi
objasnio ispravnost njihovog govora o redèbu, da je
on mjesec koji je izme|u dùmadija i {a'bana, a ne -
kao {to smatra pleme Rebi' - da je redèb sveti
mjesec, koji je izme|u {a'bana i {evala, tj. ramazan,
kako je to poznato danas, pa je objasnio Poslanik,
s.a.v.s., da je sveti mjesec redèb onaj {to ga smatra
pleme Mudar, a ne pleme Rebi'a.
Bila su ~etiri sveta mjeseca, tri jedan za drugim i
jedan pojedina~no, radi obavljanja obreda hadà i
umre prije mjeseci hadà, pa je u~injen svetim mjesec
zul-ka'de, jer su oni odustajali od borbe u njemu i
mjesec zul-hidè, jer oni u njemu obavljaju had` i
bave se izvr{avanjem obreda. Zatim je u~injen poslije
njega drugi mjesec, a on je el-muharrem, da bi se
vratili sigurni u najudaljenije njihove zemlje. I u~injen
je svetim redèb u sredini, radi obilaska svete ku}e i
obavljanja umre, za onog koji dolazi iz najudaljnijih
569
krajeva poluotoka pa je posjeti, zatim se vrati u svoju
domovinu sigurno.
U rije~ima Uzvi{enog Allaha, d`.{., "To je prava
vjera." Zna~i: Ovo je pravi zakon u poslu{nosti
Allahovih naredbi u pogledu onog {to je odre|eno,
kao {to su sveti mjeseci i postupanje po njima i
brojanje onako kako je prethodilo u prvoj Allahovoj
Knjizi.
Rekao je Uzvi{eni Allah, d`.{.:
"U njima ne grije{ite." Zna~i: U ovim svetim
mjesecima, jer je u njima grijeh izraàjniji i ve}i od
drugih, kao {to su grijesi u Svetom gradu (Meki)
uve}avaju prema Allahovim rije~ima:
"...i onome ko u njemu bilo kakvo nasilje u~ini
dat }emo da patnju nesnosnu iskusi." (22:25)
Tako|er, i u svetim mjesecima grijesi su ve}i, pa ne
~inite zabrane dozvoljenim, niti dozvoljene stvari
zabranjenim, kao {to su radili mnogobo{ci
premje{tanjem svetih mjeseci, a ono spada u to, tj.
smatranje onoga {to je zabranjeno dozvoljenim i
obratno, a time se samo pove}ava nevjerovanje.
Uzvi{eni Allah, d`.{., kaè: "A borite se svi
protiv mnogoboàca." Rije~ zna~i: , tj. svi, "...kao
{to se oni svi bore protiv vas", tj. kao {to se oni
svi (zajedno) bore.
"...i znajte da je Allah na strani onih koji se
Allaha boje i grijeha klone " U~enjaci su se razi{li
u vezi sa zabranom zapo~injanja borbe u svetom
mjesecu - da li je to dokinuto ii vaè}e - na dva
mi{ljenja; jedno od njih da je dokinuto i ono je
poznatije, jer Uzvi{eni Allah, d`.{., rekao je:
.
"U njima ne grije{ite." A naredio je borbu protiv
mnogoboàca, i vanjski kontekst upu}uje da je ovo
naredio op}enito, a da je to bilo zabranjeno u svetom
mjesecu, odmah bi to ograni~io istekom svetih
mjeseci.
I Poslanik, s.a.v.s., opkolio je ìtelje Taifa u svetom
mjesecu i to zul-ka'detu, kao {to je potvr|eno u
Buhariji i Muslimu da je izi{ao u opsadu Hevazina u
{evvalu, i dobivanjem njihovog imetka sklonili su se u
Taif, pa je krenuo ka Taifu i opsjedao ih ~etrdeset
dana, a zatim je oti{ao, a nije ga oslobodio, pa je
potvr|eno da je opsjedao u svetom mjesecu. I drugo
mi{ljenje - da je nedokinuto i da je zapo~injanje borbe
u svetom mjesecu haram, i da nije dokinuta
nepovredivost svetog mjeseca. Prema rije~ima
"O vjernici, ne omalovaàvajte Allahove
odredbe hadà ni sveti mjesec." Mogu}e da je
Uzvi{eni Allah, d`.{., dozvolio vjernicima borbu protiv
mnogoboàca u svetom mjesecu, u slu~aju da
mnogobo{ci zapo~nu borbu, kao {to kaè Uzvi{eni
Allah, d`.{.:
"...i ne borite se protiv njih kod Mesdìd-
Harama, dok vas oni tu ne napadnu. A ako
vas napadnu, onda ih ubijajte." (2:191) Ovakav
je odgovor za opsadu stanovnika Taifa i Poslanikovo,
s.a.v.s., povla~enje opsade jer je u{ao u sveti mjesec,
pa je on dopunio borbu protiv plemena Hevazin i
njegovih saveznika, plemena Sekif, a zaista su oni bili
ti koji su otpo~eli borbu i sakupili ljude i pozvali u rat i
zametanje bitke, i zbog toga se Allahov Poslanik,
s.a.v.s., i uputio prema njima.

"Premje{tanjem svetih mjeseci samo se po-
ve}ava nevjerovanje ~ime se nevjernici dovode
u zabludu, jedne godine ga progla{avaju
obi~nim, a druge godine ga smatraju svetim
da bi ispunili broj onih mjeseci koje je Allah
u~inio svetim pa drè obi~nim one koje je
Allah u~inio svetim, ru`ni postupci njihovi
predstavljeni su im kao lijepi. A Allah ne}e
ukazati na pravi put onima koji ne}e da
vjeruju." /37/

Ovim je Uzvi{eni Allah, d`.{., kritizirao
mnogobo{ce i njihovo uplitanje u Allahov zakon, sa
njihovim iskvarenim mi{ljenjem, mijenjanje Allahovih
propisa besmislenim èljama i to {to su dozvoljavali
ono {to je Allah, d`.{., zabranio, a zabranjivali ono {to
je Allah, d`.{., dozvolio, te {to im je bio duga~ak
period od tri mjeseca u nepovredivosti koja ih je
spre~avala u izvr{avanju njihovih potreba i borbi
protiv njihovih neprijatelja. Bili su uveli kao novotariju
prije islama jedno vrijeme to da su smatrali mjesec
muharem dozvoljenim (za borbu), a njega su tj.
muharem, prebacili u mjesec safer, pa su ~inili
dozvoljenim sveti mjesec, a ~inili zabranjenim
dopu{teni mjesec, da bi ispunili broj onih mjeseci koje
je Allah u~inio svetim, a to su ~etiri mjeseca.
Prvi koji je Arapima premje{tao mjesece i ~inio
dopu{tenim, one koje je Allah, d`.{., u~inio svetim, a
~inio svetim one koje je Allah, d`.{., u~inio
dopu{tenim - zvao se "veliki poglavar", a on je Huzejfe
bin abd Fekim bin Adijj bin 'Amir ~ije se srodstvo veè
za Malika bin Kinane bin Huzejme i Ma'd bin Adnana.
Zatim su ga u tome naslijedili poslije njega, njegovi
sinovi i njegovi unuci; posljednji od njih bili su Ebu-
Sumame i Dùnade bin 'Avf, koji je svake godine
dolazio na had` i govorio: "Zaista se Ebu-Sumameu
niti odgovara niti mu se zamjera. Zaista je mjesec
safer ove godine prvi mjesec i ove godine je
dozvoljen." Tako bi ga u~inio dopu{tenim ljudima.
Jedne godine bi safer progla{avao zabranjenim
(svetim), a druge godine muharem. Zato Uzvi{eni
Allah, d`.{., kaè:
"Premje{tanjem svetih mjeseci samo se
pove}ava nevjerovanje", tj. jedne godine ostavljaju
570
mjesec muharem (na njegovom mjestu), a druge
godine ga progla{avaju svetim, "...da bi ispunili
broj onih mjeseci koje je Allah u~inio svetim",
tj. ~etiri mjeseca, pa su ~inili dozvoljenim ono {to je
Allah, d`.{., u~inio svetim tako {to su premje{tali i
odlagali ovaj sveti mjesec.
Re~eno je da su zvali zul-hidè muharemom, a
muharem saferom, safer rebiom i tako da bude zul-
-ka'de zul-hidè, pa bi ~inili hodo~a{}e u stvarnosti u
zul-ka'detu, a oni bi ga nazivali zul-hidè. Kaè se da
se podudarao had` Ebu-Bekra sa zul-ka'detom. To je
rekao Mudàhid i to je diskutabilno, a kako }e biti
ispravan had` Ebu-Bekra koji se dogodio u zul-ka'detu
i kako to moè uop}e biti kada kaè Uzvi{eni Allah,
d`.{.:
"...i proglas od Allaha i Njegova Poslanika
ljudima na dan velikog hadà: Allah i Njegov
Poslanik ne priznaju mnogobo{ce?" (10:2)
Ovim ajetom se pozivalo na had` kada je vo|a bio
Ebu-Bekr; da nije bio u zul-hidètu, ne bi rekao
Uzvi{eni Allah, d`.{.: "Na dan velikog hadà"
(10:2) Ne proizlazi nu`no iz njihovog postupka
premje{tanja mjeseci to {to je spomenuto o njihovom
godi{njem ciklusu i da su had` obavljali svake godine
u dva razli~ita mjeseca. I bez ovoga premje{tanje je
postignuto, po{to su oni jedne godine dopu{tali
mjesec muharem, a slijede}e godine ~inili
nepovredivim umjesto njega safer, a poslije njega
rebi', poslije drugi rebi', i tako do kraja godine u
njenom ciklusu, broju i imenima njenih mjeseci,
zatim, u drugoj godini ~inili bi svetim muharem i
ostavljali bi ga na njegovoj nepo-vredivosti a poslije
njega safer i rebi', i drugi rebi', i tako do kraja godine.
"Jedne godine ga progla{avaju obi~nim, a
druge godine ga smatraju svetim, da bi
ispunili broj onih mjeseci koje je Allah u~inio
svetim, pa drè obi~nim one koje je Allah
u~inio svetim."

"O vjernici, za{to ste neki od vas oklijevali kad
vam je bilo re~eno: 'Krenite u borbu na
Allahovu putu!' Kao da ste za zemlju
prikovani? Zar vam je draì ` vot na ovom
svijetu od onoga svijeta? A uìvanje na ovom
svijetu prema onom svijetu nije ni{ta." /38/
"Ako ne budete u boj i{li, On }e vas na
nesnosne muke staviti i drugim }e vas
narodom zamijeniti, a vi Mu ne}ete nimalo
nauditi. A Allah sve moè." /39/

Ovo je po~etak gr|enja onih koji su izostali od
Allahova Poslanika, s.a.v.s., u osvajanju Tebuka kada
su plodovi i hladovina prijali na te{koj vru}ini i ljetnoj
pripeci. Pa kaè Allah, d`.{.:
i

"O vjernici, za{to ste neki od vas oklijevali kad
vam je bilo re~eno: 'Krenite u borbu na
Allahovu putu'", tj. kad ste bili pozvani u dìhad na
Allahovu putu. "Kao da ste za zemlju prikovani",
tj. bili ste lijeni i osje}ali ste naklonost prema boravku
u gozbi i bezbri`nom ìvotu i dobroti plodova. "Zar
vam je draì ìvot na ovom svijetu od onoga
svijeta", tj. {ta vam je bilo pa ste radili ovako,
zadovoljavaju}i se ovim svijetom u zamijenu za
ahiret? Zatim Uzvi{eni Allah, d`.{., podsti~e da se
odreknu ovoga svijeta, a da teè za ahiretom, pa kaè
Uzvi{eni:
"A uìvanje na ovom svijetu prema onom
svijetu nije ni{ta." Kao {to prenosi El-Imam Ahmed
od El-Mustevreda, brata Benu-Fahda da je rekao:
"Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (462) 'Ovaj svijet
prema onom svijetu je kao kad bi neko od vas stavio
svoj prst u more, pa neka pogleda sa ~im bi se vratio',
i pokazao je na kaìprst." Biljeì ga samo Muslim. Ovaj
svijet je ono {to je proteklo, a {to je ostalo od njega
kod Allaha malo je. Zatim, Uzvi{eni prijeti onima koji
ostave dìhad: "Ako ne budete u boj i{li, On }e
vas na nesnosne muke staviti." Rekao je Ibn-
Abbas: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., pozivao je u borbu
jednu plemensku zajednicu Arapa, pa mu nisu pruìli
traènu pomo}, te im je Allah, d`.{., uskratio ki{u i to
je bila njihova kazna." i drugim }e vas narodom
zamjeniti", tj. radi pomo}i Njegovom Vjerovjesniku i
uspostavljanja Njegove vjere, kao {to kaè Uzvi{eni:
"A ako glave okrenete, On }e vas drugim
narodom zamijeniti, koji onda kao {to ste vi
ne}e biti." (47:38) A rije~i Uzvi{enog:
"A vi Mu ne}ete nimalo nauditi", zna~e: ne}ete
ni{ta nauditi Allahu va{im udaljavanjem od dìhada i
va{om lijeno{}u i va{im oklijevanjem u odnosu na
njega.
"A Allah sve moè", tj. mo}an je da pobjedi
neprijatelja i bez vas.

"Ako ga vi ne pomognete, pa pomagao ga je
Allah onda kad su ga oni koji ne vjeruju
prisilili da ode kad je s njim bio samo drug
njegov, kad su njih dvojica bili u pe}ini, i kad
,
571
je on rekao drugu svome 'Ne brini Allah je s
nama!' Pa je Allah spustio smiraj Svoj na njega
i pomagao ga vojskom koju vi niste vidjeli i
~inio da rije~ nevjernika bude donja, a
Allahova rije~ - ona je gornja. Allah je Silan i
Mudar." /40/
:
,

Uzvi{eni kaè: "Ako ga vi ne pomognete", tj.
ako ne pomognete Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa
zaista je Allah, d`.{., njegov Pomaga~ i njegov
podrìva~, kao {to mu je pruìo Svoju podr{ku.
"...onda kad su ga oni koji ne vjeruju
prisilili da ode kad je s njim bio samo drug
njegov", tj. u godini iseljenja kada su ga mnogobo{ci
namjeravali ubiti, izi{ao je bjeè}i u pratnji njegova
prijatelja i druga, Ebu-Bekra bin Kahafe, pa su se
sklonili u pe}inu Sevr tri dana, da bi se vratila potjera
koja je izi{la za njihovim tragovima. Pa se zabrinuo
Ebu-Bekr da ih neko ne primjeti, i da tako Poslaniku,
neka je salavat i selam na njega, ne bude ne{to naào
u~injeno. Zatim ga je Vjerovjesnik, s.a.v.s., smirivao i
govorio: "O Ebu-Bekre {ta misli{ o dvojici s kojima je
Allah tre}i?" Kao {to prenosi El-Imam Ahmed od
Enesa da mu je Ebu-Bekr govorio (463) "Rekao sam
Vjerovjesniku, kad smo bili u pe}ini, da je neko od njih
pogledao u svoja stopala, ugledao bi nas ispod, pa je
rekao: 'O Ebu-Bekre {ta misli{ o dvojici s kojima Allah
je tre}i?'" Prenose ga El-Buhari i Muslim. Zato kaè
Uzvi{eni: "...pa je Allah spustio smiraj Svoj na
njega", tj. Svoje u~vr{}enje, Svoju podr{ku i Svoju
pomo} na Allahova Poslanika, s.a.v.s.
363

"...i pomogao ga vojskom koju vi niste
vidjeli", tj. melekima.
"...i u~inio da rije~ nevjernika bude donja,
Allahova rije~ - ona je gornja." Rekao je Ibn-
Abbas: "Misli se na rije~ onih koji ne vjeruju: rije~
mnogobo{tva, a Allahova je rije~: da nema drugog
boga osim Allaha." Prenose El-Buhari i Muslim od
Ebu-Musa el-E{arija, neka je Allah zadovoljan njime,
da je reko: (464) "Upitan je Allahov Poslanik o ~ovjeku
koji se bori iz hrabrosti i koji se bori iz oholosti i
fanatizma i koji se bori dvoli~no; koji je od njih na
Allahovom putu? Pa je rekao: 'Ko se bori da Allahova
rije~ bude gornja, on je na Allahovom putu.'"
U rije~ima Uzvi{enog: "Allah je Silan", tj. u
ka`njavanju i pomaganju, i ne odbija onoga ko od
Njega zatraì uto~i{te, "...i Mudar", u Svojim rije~ima
i Svojim djelima.

"Kre}ite u boj, bili slabi ili sna`ni, i borite se
na Allahovu putu zalaù}i imetke svoje i
ìvote svoje! To vam je, da znate, bolje!" /41/

,

363
Znai: na Allahova Poslanika , s.a.v.s., i na Ebu-Bekra po
slijeenju.

Prenosi Sufjan es-Sevri od Muslima bin Sabiha:
"Ovaj ajet: 'Kre}ite u boj, bili slabi ili sna`ni', prvi
je koji je objavljen iz sure Berae / Obznana." Prenosi
Alija bin Zejd od Enesa, a on od Ebu-Talhe da je
rekao: "Borite se svi, stari i mladi! Allah ne prima ni~iju
ispriku." Zatim je izi{ao u [am i borio se dok nije
poginuo. U drugom predanju stoji: "U~io je Ebu-Talha
suru "Berae", pa je do{ao do ovog ajeta:
'Kre}ite u boj, bili slabi ili sna`ni, i borite se na
Allahovu putu zalaù}i imetke svoje i ìvote
svoje', pa je rekao: 'Vidim, na{ Gospodar nas poziva u
borbu stare i mlade, opremite me, sinovi moji', pa su
mu rekli sinovi njegovi: 'Allah ti se smilovao, i{ao si u
osvajanja sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., dok nije
umro, i sa Ebu-Bekrom dok nije umro, i sa Omerom
dok nije umro, mi }emo i}i u pohode za tebe', pa je
odbio, zatim je plovio morem i umro, i nisu na{li otok
da ga zakopaju na njemu, tek poslije devet dana, a
tijelo mu se nije promijenilo, pa su ga zakopali na
njemu." Ovako se prenosi od Ibn-Abbasa, 'Ikrime,
Ebu-Saliha, Hasana el-Basrija, Suhejla bin Atijje,
Mukatila bin Hajjama, E{-[abija i Zejda bin Eslema, da
su u komentaru ovog ajeta: "Kre}ite u boj, bili
slabi ili sna`ni", rekli: "Stari i mladi." A rekao je
Mudàhid: "Mladi i stari, bogati i siroma{ni." Rekao je
Hasan el-Basri tako|er: "U te{ko}i i lahko}i". Sve ovo
spada u op}enitost ajeta, a ovo je izbor Ibn- Dèrira.
Prenosi se od Ibn-Abbasa i Muhammed bin K'aba
Ata'a el-Horosanija i drugih, da je ovaj ajet dokinut
rije~ima Uzvi{enog Allaha, d`.{.:
"...neka se po nekoliko njih iz svake zajednice
njihove potrudi".
364
(9:122) Do}i }e govor o tome
s Bo`jom pomo}i. Rekao je Es-Suddi: "Po{to je
objavljen ajet: '...kre}ite u boj bili slabi ili sna`ni',
bilo je prete{ko ljudima, pa ga je Uzvi{eni Allah, d`.{.,
dokinuo, i kaè Najve}i i Uzvi{eni:
"Ne}e se ogrije{iti nemo}ni i bolesni i oni koji
ne mogu na}i sredstva za borbu, samo ako su
prema Allahu i Njegovu Poslaniku iskreni."
(10:91) Zatim, Uzvi{eni Allah, d`.{., podsti~e u
opremanju vojske na Njegovu putu i `rtvovanju ìvota
radi Njegovog zadovoljstva i zadovoljstva Allahova
Poslanika, s.a.v.s., pa kaè Hvaljeni:
"...i borite se na Allahovu putu zalaù}i
imetke svoje i ìvote svoje. To vam je, da
znate bolje", tj. ovo vam je bolje i na ovom svijetu i
na ahiretu, jer vi malo potro{ite sredstava u
opremanju, pa vam Allah kao plijen poklanja imetke
va{ih neprijatelja na ovom svijetu, uz ono {to vam je
pripremio od po~asti na ahiretu, kao {to je rekao
Vjerovjesnik, s.a.v.s.: (465) "Allah se obavezao za
mudàhida - borca na Njegovu putu, ako mu da

364
Rekao sam: Allah zna najbolje da je ovo vezano za grupu koja
trai nauku i izuavanje u vjeru, ne radi dihada (borbe).Ja smatram
da je pretenije ono to smatra Es - Suddi da je ajet: "Nee se
ogrijeiti nemoni i bolesni" izuzima nemone i bolesne od dihada-
borbe, pa ih je Allah potedio i oslobodio onoga to im je bilo
nareeno u rijeima Uzvienog: "Bili slabi ili snani."
572
smrt, da ga uvede u Dènnet ili ga vrati u njegovo
prebivali{te uz ono {to je zaradio od nagrade ili
ratnog plijena."

"Da se radilo o plijenu nadohvat ruke i ne
toliko dalekom pohodu, licemjeri bi te
slijedili, ali im je put izgledao dalek. I oni }e se
zaklinjati Allahom: 'Da smo mogli, doista
bismo s vama po{li', i tako upropastili sami
sebe, a Allah zna da su oni la`ljivci." /42/

Uzvi{eni Allah, d`.{., kaè prekoravaju}i one koji su
zaostali od Vjerovjesnika, s.a.v.s., u pohodu na Tebuk i
ostali nakon {to su traìli dozvolu od njega pokazuju}i
da imaju opravdanih razloga, a nisu ih imali, pa kaè
Uzvi{eni: "...da se radilo o plijenu nadohvat
ruke", tj. plijenu koji je blizu, "...i ne toliko
dalekom pohodu", tj. koji je blizu "...licemjeri bi
te slijedili", tj. bili bi do{li sa tobom,
"...ali im je put izgledao dalek", tj. putovanje u
[am "...i oni }e se zaklinjati Allahom", tj. vama
kada im se budete vratili.
"...da smo mogli, doista bismo s vama po{li",
tj. da nismo imali opravdanih razloga, izi{li bismo s
vama. Kaè Uzvi{eni Allah: "...i tako upropastili
sami sebe, a Allah zna da su oni la`ljivci".
365

"Neka ti Allah oprosti {to si dozvolio da
izostanu, dok se nisi uvjerio koji od njih
govore istinu, a koji laù." /43/ "Oni koji
vjeruju u Al aha i u onaj svi et ne}e od tebe
traìti dozvolu da se bore zalaù}i imetke
svoje i ìvote svoje - a Allah dobro zna one
koji su pobo`ni." /44/ "Od tebe }e traìti
dozvolu samo oni koji ne vjeru u u Allaha i
onaj svijet, i ~ija se srca kolebaju, pa sumnjaju
i neodlu~ni su." /45/
l j
j

365
Rekao sam: znai: upropaste sami sebe inei zlodjelo zaklinjui
se lano Allahom, a oni to znaju, da Uzvieni Allah sauva.
Prenosi Ibn Ebi-Hatim od Avna da je rekao: "Da li
ste ~uli ljep{e korenje od ovog? Poziv za oprost prije
korenja, pa je rekao Silni, Koji kaè:
'Neka ti Allah oprosti {to si dozvolio da
izostanu.'" Rekao je Katade: "Izgrdio ga je kao {to
~ujete, zatim je objavio u suri "En-Nur" pa mu
dopustio da im dozvoli ako ho}e, pa kaè Uzvi{eni:
'...i kad oni zatraè dopu{tenje od Tebe zbog
kakva posla svoga dopusti kome ho}e{ od
njih.'" (24:62) Rekao je Mudàhid: "Ovaj ajet
objavljen je povodom ljudi koji su govorili: 'Traìte
dopu{tenje od Allahova Poslanika, s.a.v.s., pa ako vam
da dozvolu - sjedite, i ako vam ne da dozvolu - opet
sjedite.'" Zbog toga je Uzvi{eni rekao:
"Dok se nisi uvjerio koji od njih govori
istinu.", tj. u izno{enju isprika,
"...a koji laù", kaè Uzvi{eni: "Da si ih ostavio
po{to su ti traìli opro{tenje, i da im nisi dozvolio da
ostanu, da bi se uvjerio koji su od njih iskreni u
pokazivanju pokornosti tebi a koji laù, zaista su oni
bili ustrajni u tome da izostanu od pohoda, dozvolio
im ti to ili ne. Zbog ovog Uzvi{eni je obavijestio:
"...ne}e od tebe traìti dozvolu", tj. u izostanku
od pohoda,
"...oni koji vjeruju u Allaha i onaj svijet da se
ne bore zalaù}i imetke svoje i ìvote svoje",
jer oni vide dìhad kao djelo koje pribliùje Allahu,
d`.{., i kada ih je podsticao i pozvao, odazvali su se i
poùrili k tome.
"...a Allah dobro zna one koji su pobo`ni. Od
tebe }e traìti dozvolu", tj. da izostanu oni koji
nemaju opravdanje.
"...samo oni koji ne vjeruju u Allaha i u onaj
svijet", tj. ne nadaju se Allahovoj nagradi na ahiretu
za svoja djela. "...i ~ija se srca kolebaju", tj.
sumnjaju u ispravnost onoga sa ~im si do{ao. "...pa
sumnjaju i neodlu~ni su", tj. zbunjeni su i nisu
postojani ni u ~emu, oni su zbunjen i neodlu~an
narod, niti su sa ovima niti onima. A onoga koga
Allah u zabludi ostavi - ti ne}e{ na}i na~ina da ga na
pravi put uputi{.

"Da su imali namjeru po}i, sigurno bi za to
pripremili ono {to je potrebno, ali Allahu nije
bilo po volji da idu, pa ih je zadrào i bi im
re~eno: 'Sjedite sa onima koji sjede.'" /46/ "Da
su po{li s vama, bili bi vam samo na smetnji i
brzo bi me|u vas smutnje ubacili, a me|u
vama ima i onih koji ih rado slu{aju A Allah
zna nevjernike." /47/
.

573
Kaè Uzvi{eni: "Da su imali namjeru po}i", tj. s
tobom u pohod "...sigurno bi za to pripremili
ono {to je potrebno", tj. bili bi pripravni za to.
"Ali Allahu nije bilo po volji da idu", tj. mrzio je
da po|u sa tobom odredbom.
366
"Pa ih je
zadrào", tj. zaustavio ih.
"...i bi im re~eno: Sjedite sa onima koji
sjede", tj. tako|er je odredio njihovo izostajanje od
dìhada. Zatim je Uzvi{eni objasnio Svoju mr`nju
prema njihovom izlasku sa vjernicima, pa kaè -
Uzvi{eni je On govornik:
"...da su po{li s vama bili bi vam samo na
smetnji", tj. jer su oni bijedne kukavice.
"...i brzo bi me|u vas smutnju ubacili", tj.
poùrivali bi prema vama s klevetom, mr`njom i
smutnjom. "...a me|u vama ima i onih koji ih
rado slu{aju", tj. koji su im poslu{ni i odobravaju
njihov govor iako ne znaju njihovo stanje, {to dovodi
do velikog nereda me|u vjernicima, pa ih je Allah
zadrào zbog Svog znanja o njima: da su po{li s
vama, napravili bi smutnju i zaveli one koji ih slijede
me|u vama, a oni koji ih rado slu{aju, tj. iz njihove
skupine. Rekao je Muhammed bin Ishak: "Oni {to su
traìli dozvolu, koliko mi je poznato, bili su ugledni
ljudi. Me|u njima su bili Abullah bin Ubej bin Selul i
El-Dèdd bin Kajs. Da su, naprimjer, ova dvojica po{la
sa Poslanikovom vojskom, poremetili bi one koji su u
Poslanikovoj vojsci iz njihove skupine koji ih vole i
kojima su poslu{ni zbog njihova ugleda me|u njima.
Zatim je Uzvi{eni obavijestio o Svom savr{enom
znanju, pa kaè Veli~anstveni i Uzvi{eni:
"A Allah zna nevjernike." Obavijestio je da On
zna njih i {ta }e uraditi prije nego {to je stvorio nebesa
i Zemlju. Zato kaè:
"Da su po{li s vama, bili bi vam samo na
smetnji." Pa je obavijestio o njihovom stanju, kako bi
bilo da su po{li, kao {to kaè Uzvi{eni:
"A kada bi bili povra}eni opet bi nastavili
raditi ono {to im je bilo zabranjeno jer oni su,
zaista, la`ljivci." (6:28)

366
Rekao sam: tj. prethodilo je Njegovom znanju da su nevjernici
licemjeri pa je prezirao njihov polazak s tobom i odredio je njihov
neizlazak Svojom odredbom i zadrao ih.
"Oni su i prije smutnju prièljkivali i smicalice
ti smi{ljali sve dok nije, uprkos njima, Istina
pobijedila i Allahova vjera zavladala." /48/
"Ima ih koji govore: 'Dozvoli mi i ne dovedi me
u isku{enje!' Eto, ba{ u isku{enju su pali! A
nevjernici sigurno ne}e uma}i Dèhennemu."
/49/ "Ako postigne{ uspjeh, to ih gor~i, a kad
te pogodi nesre}a - oni govore: 'Mi smo i
ranije bili oprezni', i odlaze veseli." /50/ "Reci:
'Dogodit }e nam se samo ono {to nam Allah
odredi, On je Gospodar na{, i neka se vjernici
samo u Allaha pouzdaju!"/51/

Allah podsti~e Svog Vjerovjesnika, s.a.v.s., protiv
licemjera:"Oni su i prije smutnju prièljkivali i
smicalice ti smi{ljali." Svoje umove upotrebljavali
su u smi{ljanju spletki protiv tebe i tvojih ashaba i
ga{enju tvoje vjere. Tako su po dolasku Vjerovjesnika,
s.a.v.s., u Medinu, svi Arapi bili protiv njega, a ratovali
su protiv njega i medinski ìdovi i njeni licemjeri. Kada
ga je Allah pomogao na Bedru i u~inio gornjom
Njegovu rije~, rekao je Abdullah bin Selul, i njegovi
prijatelji: "Ova stvar je osnaìla, pa su povr{no u{li u
islam, zatim kad god bi Allah uzdizao islam i njegove
sljedbenike, to ih je ljutilo i pogor{avalo im
raspoloènje. Zbog ovog Uzvi{eni kaè:
"Sve dok nije, uprkos njima, istina pobijedila i
Allahova vjera zavladala." Zatim Uzvi{eni kaè: da
me|u licemjerima ima onih koji ti kaù: O
Muhammede,
dozvoli mi", da ne idem u boj, "i ne dovedi me
u isku{enje", tako {to bi izi{li s tobom i pali u
isku{enje s Bizantijskim ènama. Rekao je Uzvi{eni
Allah: "Eto, ba{ u isku{enje su pali", tj. pali su u
isku{enje ovim svojim govorom. Kao {to prenosi
Muhammed bin Ishak prenose}i od Ez-Zuhrija Jezida
bin Rummana, Abdullaha bin Ebi-Bekra, Asima,
Katade i drugih koji su rekli: "Jednog dana, kada je bio
u ratnoj spremi, Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je
Dèddu bin Kajsu, bratu Beni-Seleme: (446) 'Ho}e{ li
ti, o Dèdde, ove godine u borbu protiv bijelaca?', pa
je rekao: "O Allahov Poslani~e, a da me oslobodi{ i ne
dovede{ u isku{enje, tako mi Allaha, moj narod zna
da nema ~ovjeka - ve}eg ljubitelja èna od mene, i ja
se pla{im, ako vidim ène bijelaca da se ne}u strpjeti
od njih!" Zatim se Allahov Poslanik, s.a.v.s., okrenuo
od njega i rekao: "Oslobodio sam te", pa je povodom
El-
-Dèdda bin Kajsa objavljen ovaj ajet:
"Ima ih koji govore: 'Oslobodi me i ne dovedi
me u isku{enje.'", tj. bojao se èna bijelaca
(Bizantinaca), a nije bilo tako, i isku{enje u koje je pao
izostajanjem od Allahova Poslanika, s.a.v.s., i
preziranje samog sebe bilo je ve}e od toga.
Ovako je preneseno od Ibn-Abbasa i drugih da je
ovaj ajet objavljen povodom El-Dèdda bin Kajsa koji
je bio jedan od prvaka Beni-Seleme i njihove
gospode. U rije~ima Uzvi{enog:
574
"...a nevjernici ne}e sigurno uma}i
Dèhennemu", tj. nema im izbjegavanja niti
otklanjanja, niti bjeànja od njega. Prvenstvo El-
Dèdda bin Kajsa bilo je dodijalo plemenu Benu
Seleme, zbog njegove {krtosti, pa je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., postavio za starje{inu Bi{ra bin el-Beraa bin
Ma'rura, kao {to je to potvr|eno sahih hadisom. U
rije~ima Uzvi{enog:
"A ako postigne{ uspjeh, to ih gor~i", zaista je
Uzvi{eni upoznao Svog Poslanika, s.a.v.s., s
neprijateljstvom ovih prema njemu, jer kakvo god
dobro postigne Poslanik i njegovi prijatelji - to ih
gor~i.
"...a kad te pogodi nesre}a, oni govore: 'Mi
smo i ranije bili oprezni'", tj. bili smo oprezni na
njegovo slije|enje prije ovog. "...i odlaze veseli."
Uzvi{eni Allah uputio je Svog Poslanika, s.a.v.s., da im
odgovori, pa je rekao Hvaljeni: "reci", tj. njima.
"Dogodit }e nam se samo ono {to nam
Allah odredi", tj. mi smo pod Njegovom voljom i
Njegovom odredbom.
"On je Gospodar na{", tj. na{ Gospodar i na{e
uto~i{te, "...i neka se vjernici samo u Allaha
pouzdaju", tj. na Njega se oslanjaju, On je nama
dovoljan i divan je On Gospodar.

"Reci: 'O~ekujete li za nas {ta drugo ve} jedno
od dva dobra?' A mi o~ekujemo da vas Allah
sam ili rukama na{im kazni. Pa i{~ekujte Mi
}emo s vama ~ekati." /52/ "Reci: 'Tro{ili
milom ili silom, od vas se ne}e primiti, jer ste
vi opak narod.'" /53/ "A priloz njihovi ne}e
biti primljeni zato {to u Allaha i Njegova
Poslanika ne vjeruju, {to predano{}u namaz
ne obavljaju i {to samo preko volje udjeljuju."
/54/
.

i

Uzvi{eni kaè: "Reci", njima o Muhammede,
"...o~ekujete li za nas", tj. pri~ekujete li za nas
"...{ta drugo ve} jedno od dva dobra?", {ehadet
(pogibiju) na Allahovom putu ili pobjedu nad vama.
To je rekao Ibn-Abbas i drugi.
"...a mi o~ekujemo", tj. o~ekujemo vama "...da
vas Allah sam ili rukama na{im kazni", ovo ili
ono, tj. zarobljeni{tvo ili ubistvo.
"...pa i{~ekujte, mi }emo s vama ~ekati." Rije~i
Uzvi{enog:
"Reci: 'Tro{ili milom ili silom'", zna~e: koliko god
potro{ili dobrovoljno ili prisilno,
"Od vas se ne}e primiti jer ste vi opak narod."
Zatim je Uzvi{eni izvjestio o razlogu zbog kog On
ne}e primiti od njih
"...zato {to u Allaha i u Njegova Poslanika ne
vjeruju", tj. djela su ispravna uz vjerovanje (iman)
"...{to s predano{}u namaz ne obavljaju", tj.
nemaju pristup ispravan niti ambicije u djelu, "...i {to
ne udjeljuju" nafaku, "osim samo preko volje".
Obavijestio je iskreni Vjerovjesnik, s.a.v.s.: (467)
"Zaista Allahu nikad ni{ta ne dojadi, dodijalo vama
(ne{to) ili ne, i zaista je Allah Dobar, i ne prima osim
dobro." Zbog toga Allah ne prima od ovih davanja
niti djelo. Jer, On to prima samo od bogobojaznih.

"Neka te ne odu{evljavaju bogatstva njihova,
a ni djeca njihova! Allah ho}e da ih njima
kazni na ovom svijetu i da skon~aju kao
nevjernici." /55/ "Oni se zaklinju Allahom da
su doista va{i, a oni nisu va{i, nego su narod
kukavi~ki." /56/ "Kad bi na{li kakvo skloni{te
ili kakve pe}ine, ili kakvu jamu, oni bi tamo
trkom pohrlili." /57/

Kaè Uzvi{eni Svom Poslaniku, s.a.v.s.:
"Neka te ne odu{evljavaju bogatstva njihova,
a ni djeca njihova." To je poput rije~i rije~i
Uzvi{enog: "Misle li oni - kad ih imetkom i
sinovima pomaèmo, da ùrimo da im neko
dobro u~inimo? Nikako, ali oni ne opaàju."
(23:55,56)
"...a Allah ho}e da ih njima kazni na ovom
svijetu."
Rekao je Katade: "Ovo spada u obrnuti red rije~i
(mukaddem i mu'ehhar), a ajet bi zna~io: neka te ne
odu{evljavaju bogatstva njihova a ni djeca njihova na
ovom svijetu, Allah ho}e da ih njima kazni na onom
svijetu", ali Hasan el-Basri je rekao: "Allah ho}e da ih
kazni izdvajanjem zekata i drugih davanja na
Allahovom putu." Ovo mi{ljenje odabrao je Ibn-
Dèrir, a to je veoma utemeljeno i dobro mi{ljenje.
"...i da skon~aju kao nevjernici", tj. èli ih
usmrtiti u nevjerovanju, da im to bude najgore i
najteè ka`njavanje.
Boè sa~uvaj od ove zavodljivosti njihove u kojoj
su oni. Zatim je Uzvi{eni Allah izvjestio Svog
Vjerovjesnika, s.a.v.s., o njihovoj uzrujanosti i njihovoj
575
bojazni: "...oni se zaklinju Allahu da su doista
va{i", tj. zaklinju se ~vrstom zakletvom.
"A oni nisu va{i", tj. u stvarnosti,
"...nego su narod kukavi~ki", tj. i to je ono {to ih
je navelo na zakletvu.
"Kad bi na{li kakvo skloni{te", tj. tvr|avu da
se utvrde, "ili kakve pe}ine", koje su na planinama
"...ili kakvu jamu", to je jazbina u zemlji ili tunel,
"oni bi tamo trkom pohrlili", tj. ùrno odlazili od
vas, jer su se oni mje{ali s vama prisilno a ne iz ljubavi,
draè bi im bilo da se nisu mje{ali s vama, a stanje
nu`de ima svoje propise. Oni su stalno u brizi, àlosti i
tuzi jer islam i njegovi sljedbenici stalno su u snazi,
pobjedi i visosti. Zato kad god su muslimani veseliji -
njih to gor~i, oni vi{e vole da se ne mje{aju sa
vjernicima. Stoga Uzvi{eni kaè:
"Kad bi na{li kako skloni{te, ili kakve pe}ine,
ili kakvu jamu, oni bi tamo trkom pohrlili."

"Ima ih koji ti prigovaraju zbog raspodjele
zekata. Ako im se iz njega da, zadovolje se, a
ako im se ne da, odjednom se razljute." /58/
"A trebalo bi da se zadovolje onim {to im daju
Allah i Poslanik Njegov i da kaù: 'Dovoljan
nam je Allah, Allah }e nam dati iz obilja
Svoga, a i Poslanik Njegov, a mi samo Allaha
ho}emo.'" /59/

Uzvi{eni kaè:"ima ih", tj. od licemjera,
"koji ti prigovaraju", tj. nalaze ti mahane "u"
podijeli "zekata", kada ga dijeli{ i optuùju te u
tome, a oni su ti koje treba optuìti, i ovim oni ne
prebacuju zbog vjere, nego zbog svog udjela. Zbog
toga, "...ako im se iz njega da, zadovolje se", tj.
od zekata,
"...a ako im se ne da, odjednom se razljute", tj.
ljute se poradi sebe. A Katade je o rije~ima Uzvi{enog:
"...ima ih koji ti prigovaraju zbog raspodjele
zekata" rekao: tj. ima ih koji te vrije|aju zbog
raspodjele zekata, a spomenuto nam je: (468) "da je
neki ~ovjek, stanovnik pustinje, do{ao Vjerovjesniku,
s.a.v.s., a on je dijelio zlato i srebro, pa je rekao: 'O
Muhammede, tako ti Allaha, da ti je Allah naredio da
jednako dijeli{, ne bi jednako dijelio.' Zatim je
Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: 'Te{ko tebi, pa ko je taj
koji }e ti pravednije postupiti poslije mene?' Zatim je
rekao Allahov Vjerovjesnik, s.a.v.s.: 'ûvajte se ovog i
sli~nog njemu, zaista u mom ummetu ima ljudi sli~nih
ovome. Oni u~e Kur'an, a on ne prelazi njihove
grkljane, pa kada izi|u (iz vjere) ubijte ih, i potom,
kada izi|u (iz vjere), ubijte ih.'"
Spomenuto nam je da je Allahov Vjerovjesnik,
s.a.v.s., rekao: (469) "Tako mi Onog u îjoj ruci je
moja du{a, ja vam ne dajem niti vam i{ta uskra}ujem.
Ja sam samo rizni~ar." Zatim je Uzvi{eni rekao,
upozoravaju}i ih na ono {to im je bolje od toga:
"A trebalo bi da se zadovolje onim {to im daju
Allah i Poslanik Njegov i da kaù: 'Dovoljan
nam je Allah, Allah }e nam dati iz obilja
Svoga, a i Poslanik Njegov, mi samo Allaha
ho}emo.'" Ovaj ~asni ajet obuhvata veliku pristojnost
i plemenitu tajnu jer je u~inio zadovoljstvo sa onim
{to Allah i Njegov Poslanik daju, i oslanjanje isklju~ivo
na Allaha, a to ukazuju rije~i Uzvi{enog: "...i da
kaù: 'Dovoljan nam je Allah.'" Tako|er,
obuhvata i ùdnju samo ka Allahu kroz uputu (tevfik)
u pokornost Poslaniku, s.a.v.s., i poslu{nosti njegovim
naredbama, a napu{tanju njegovih zabrana i
potvr|ivanju njegovih vijesti, i opona{anju njegovih
postupaka.

"Zekat pripada samo siromasima i nevolj
nicima, i onima koji ga sakupljaju, i onima ~ija
srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i
prezaduènima, i u svrhe na Allahovu putu, i
putniku namjerniku. Allah je odredio tako! A
Allah sve zna i Mudar je." /60/
-

Uzvi{eni Allah spomenuo je oponiranje licemjera,
neznalica, Vjerovjesniku, s.a.v.s., i njihovo
mahanisanje njemu u podjeli zekata. Uzvi{eni je
objasnio da je On taj koji ga je podijelio i objasnio
njegov propis i li~no postavio njegovu odredbu, nije
povjerio njegovu podjelu nikom, pa ga je podjelio, na
ove spomenute, kao {to prenosi El-Imam Ebu-Davud
od Zijada bin el-Harisa es-Sadaija, r.a., da je rekao:
(470) "Do{ao sam Vjerovjesniku, s.a.v.s., pa sam mu
dao prisegu na vjernost. Zatim je do{ao ~ovjek pa je
rekao: 'Daj mi ne{to iz zekata!', pa mu je rekao: 'Zaista
Allah nije zadovoljan propisom Vjerovjesnika niti bilo
koga drugoga u podjeli zekata.', pa ga je podijelio na
osam kategorija, pa ako bude{ bio me|u tim
kategorijama, dat }u ti."
U~enjaci su se razi{li o pitanju ovih osam
kategorija - da li je obavezno obuhvatiti pla}anjem
sve ili koje moè{ od njih. Najispravnije je, Allah
najbolje zna, da nije obavezno obuhvatanje svih nego
je dozvoljeno davanje jednoj od njih, a daje se
cjelokupan zekat i pored prisustva ostalih kategorija.
To je stav Malika i grupe iz prvih i kasnijih generacija,
a od njih su: Omer i Huzejfe, Ibn-Abbas i Ebu el-Alije,
Se'id bin Dùbejr i Mejmun bin Mehran. To je stav
ve}ine u~enjaka. Na osnovu ovoga ovdje su
576
spomenute kategorije radi obja{njenja strane kojoj se
izdvaja zekat, a ne radi obaveznog obuhvatanja svih.
Spomenut }emo ovdje hadise koji su vezani za
svaku od ovih osam kategorija. [to se ti~e siromaha,
od Ibn-Omera prenosi se da je rekao: "Rekao je
Allahov Poslanik, s.a.v.s.: (471) 'Nije dozvoljeno davati
zekat imu}nom niti sna`nom i zdravom.'"
Ovaj hadis biljeè Ahmed, Ebu-Davud i Et-Tirmizi,
a tako|er Ahmed, En-Nesai i Ibn-Madè biljeè sli~no
predanje od Ebu-Hurejrea. Od Ubejdullaha bin Adija
bin el-Hijara prenosi se: (472) da su dva ~ovjeka
obavijestila da su do{la kod Vjerovjesnika, s.a.v.s.,
pitaju}i ga o zekatu, pa ih je promatrao i vidio ih da
su sna`ni, zatim je rekao: "Ako ho}ete dat }u vam, ali
u njemu nema udjela bogatom niti jakom koji
privre|uje."
A {to se ti~e nevoljnika, prenosi se od Ebu-
Hurejrea, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
(473) "Nije nevoljnik onaj koji obilazi (ku}e), onaj koji
obilazi oko ljudi pa ga odbije (zadovolji) jedan zalogaj
ili dva, jedna hurma ili dvije." Upitali su: "O Allahov
Poslani~e, ko je nevoljnik?" Rekao je: "Onaj koji ne
nalazi ni{ta {to }e mu zadovoljiti potrebu, niti je
pronicljiv, pa mu se da milostinja (zekat) i on od ljudi
ni{ta ne traì." A {to se ti~e onih koji rade oko zekata,
to su oni koji ga sakupljaju i oni zasluùju dio zekata
zbog toga. Nije dozvoljeno da budu od rodbine
Poslanika, s.a.v.s., kojima je zabranjena milostinja
(zekat), na osnovu onoga {to je potvr|eno u
Muslimovom Sahihu od Abd el-Muttaliba, a on
prenosi od Rebi'a bin el-Harisa, da su oti{li on i El-Fadl
bin Abbas da traè od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da
ih imenuje za sakuplja~e zekata, pa je rekao: (474)
"Milostinja (zekat) nije dozvoljena Muhammedu, niti
porodici Muhammedovoj. Ona je onaj dio imetka
ljudi koji je zaprljan."
A {to se ti~e onih ~ija srca treba pridobiti, ima ih
vi{e vrsta:
U njih spada onaj kome se daje da bi primio islam,
kao {to je dao Vjerovjesnik, s.a.v.s., Safvanu bin
Umejje, kao {to prenosi El-Imam Ahmed od Safvana
bin Umejje da je rekao: (475) "Davao mi je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., na dan Hunejna, a zaista mi je bio
najmrì ~ovjek, pa mi je davao sve dok mi nije postao
najdraì ~ovjek."
Ovaj hadis biljeè Muslim i Et-Tirmizi.
U njih spada onaj kome se daje da bi popravio
svoj islam i u~vrstio svoje srce, kao {to je Poslanik,
s.a.v.s, dao na dan Hunejna grupi zarobljenika prvaka
i njihovim uglednicima stotinu deva i rekao: (476)
"Zaista dajem ~ovjeku, a drugi mi je draì od njega,
boje}i se da ga Allah ne obori na lice u vatri
dèhenemskoj."
El-Buhari i Muslim biljeè predanje od Ebi-Se'ida:
(477) "Da je Alija poslan Vjerovjesniku, s.a.v.s., iz
Jemena sa komadi}em zlata u prahu, pa ga je
podjelio me|u ~etvericom ljudi: El-Akra' bin Habisom,
Ujejne bin Bedrom, Alkame bin Alasetom i Zejdom el-
Hajr, zatim je rekao: 'Da ih pridobije{.'"
A da li se daje onima ~ija srca treba pridobiti za
islam poslije Vjerovjesnika, s.a.v.s., oko toga postoji
razilaènje.
Tako se prenosi se od Omera, Amira, E{-[abija i
skupine: da se njima ne daje poslije Vjerovjesnika, jer
je Allah uzdigao islam i njegove sljedbenike, u~vrstio
ih u zemlji i pot~inio im ljude.
"Ova tvrdnja je ja~a, Allah najbolje zna, od tvrdnje
da im se daje zekat u stanju nadmo}i islama a i
njegovih sljedbenika."
367

A {to se ti~e robova, prenosi se od nekih tabiina da
se to odnosi na robove koji se osloba|aju uz otkup.
Rekao je Ibn-Abbas i drugi da ne smeta da se otkupi
rob imetkom iz zekata. Davanje za osloba|anje je
op}enitije od davanja za roba koji se osloba|a uz
otkup, ili kupovinu roba, kojeg bi zatim samostalno
oslobodili.
Postoje mnogi hadisi koji govore o nagradi
osoba|anja i izbavljanja roba iz ropstva, i zaista, Allah
osloba|a za svaki organ oslobo|enog roba organ
njegova oslobodioca, pa i spolni ud za spolni ud, i
sve tako, jer je nagrada prema vrsti djela:
"...vi }ete prema onom kako ste radili
nagra|eni biti." (37:39)
U Musnedu od El-Beraa bin Aziba prenosi se da je
rekao: (478) "Do{ao je ~ovjek, pa je rekao: 'O Allahov
Poslani~e, uputi me da radim djelo koje }e me
pribliìti Dènnetu, a udaljiti me od Vatre?' Pa je
rekao: 'Oslobodi jednu osobu i izbavi roba iz ropstva!'
Zatim je upitao: 'Allahov Poslani~e, zar to nije jedno?'
Rekao je: 'Ne, osloba|anje jedne osobe jeste da je
sam oslobodi{, a izbavljanje roba iz ropstva jeste da
pomogne{ u vezi sa cijenom za to.'"
A {to se ti~e prezaduènih, njih ima vi{e grupa. Od
njih su:
Onaj ko pozajmi imetak pa njime plati krvarinu ili
pomiri dva plemena, onaj ko podnese dug za
drugoga i njime se obaveè, pa osiroma{i svoj imetak,
ili pretrpi gubitak u izvr{avanju svog duga, ili u
~injenju grijeha, a zatim se pokaje. Ovo su oni kojima
se daje iz zekata.
Osnova je ovoj grupi hadis koji prenosi Kabis bin
Meharik El-Hilali koji je rekao: (479) "Platio sam
krvarinu za drugoga, pa sam do{ao Allahovom
Poslaniku, s.a.v.s., da mi nadoknadi to (iz zekata), pa
je rekao: 'Sa~ekaj dok nam ne do|e zekat, pa }emo
narediti da ti ga dadne.' Zatim je rekao: 'O Kabise,
zaista traìti iz zekata nije dopu{teno osim nekom od
trojice: ~ovjeku koji je pozajmio imetak pa ga dao radi
pomirenja dva plemena ili krvarine, njemu je
dozvoljeno da traì dok ne dobije, zatim prestane da
traì; ~ovjeku kojeg zadesi nepogoda (nesre}a) pa mu
uni{ti imetak, njemu je dozvoljeno da traì kako bi
dobio ono {to mu je dovoljno i ~ovjeku kojeg zadesi
bijeda tako da ustanu trojica mudrih i dostojnih iz
rodbine njegova naroda, pa kaù: Zadesila je bijeda

367
[to je meu navodnicima to je moj govor, a ako se vrate razlozi za
pridobijanje srca, vratit e se i davanje.
577
tog i tog. Njemu je dozvoljeno da traì kako bi dobio
ono {to mu je dovoljno. Svako drugo traènje
nedozvoljen je imetak i taj ~ovjek jede nezakonito
ste~eni imetak.'" Prenosi ga Muslim.
A {to se ti~e "onih na Allahovom putu", to su borci
koji nemaju udjela u dràvnoj blagajni, tj. koji ne
primaju mjese~ne pla}e, nego su dobrovoljci; te oni
imaju pravo na zekat.
Kod El-Imama, Ahmeda i El-Hasana i Ishaka: i had`
je na Allahovom putu po hadisu...
368

Tako|er: putnik namjernik jeste putnik koji je
doputovao u grad (zemlju), a nema ni{ta sa sobom
da nastavi putovanje, daje mu se iz zekata koliko mu
je dovoljno do njegovog grada (zemlje) i ako ima
imetak. Ovakav je propis za onog koji èli da se uputi
na putovanje iz njegovog grada (zemlje), a nema sa
sobom ni{ta, daje mu se iz zekata koliko mu je
dovoljno za odlazak i dolazak.
Dokaz je za to ajet i ono {to prenose El-Imam Ebu-
Davud i Ibn-Madè od Ebu-Seida, r.a., da je rekao:
"Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (480) 'Nije
dozvoljen zekat bogatim osim peterice: onome koji
ga sakuplja ili ~ovjeku koji ga kupi svojim imetkom
(ako se radi o stoci i sl.), ili prezaduènom, ili borcu na
Allahovom putu ili nevoljniku kome se udjeli, pa on to
pokloni bogatom.'"
U rije~ima Uzvi{enog: "Allah je odredio tako",
tj. odre|enim propisom, Allahovom odredbom i
Njegovim propisom i Njegovim kismetom. "...a
Allah sve zna", tj. spolja{nost stvari i njihovu
unutra{njost i koje su koristi Njegovim robovima. "...i
Mudar je" , u onom {to kaè i {to radi i {to propisuje
i {to odre|uje, nema drugog boga osim Njega.

"Ima ih koji vrije|aju Vjerovjesnika govore}i:
'On vjeruje {to ~uje!' Reci: 'On ~uje ono {to je
dobro, vjeruje u Al aha i ima vjere u vjernike, i
milost je onima izme|u vas koji vjeru u ' A one
koji Allahova Poslanika vrije|aju ~eka patnja
nesnosna."/61/
l
j .

Kaè Uzvi{eni, ima ljudi licemjera koji vrije|aju
Allahovog Poslanika, s.a.v.s., govore}i: "...on vjeruje
{to ~uje!", tj. ko mu ne{to kaè o nama on mu
povjeruje; kada mu mi do|emo i zakunemo se -
povjeruje nam.
Rekao je Uzvi{eni Allah: "Reci: 'On ~uje ono {to
je dobro'", tj. On ~uje dobro, poznaje iskrenog od
la`ljivca.

368
Rekao sam: Nije spomenut hadis koji upuuje da je had na
Allahovom putu.
"...vjeruje u Allaha i ima vjere u vjernike", tj.
vjeruje vjernicima.
"...i milost je onima izme|u vas koji vjeruju",
tj. on je dokaz protiv onih koji ne vjeruju. Zato je
rekao:
"...a one koji Allahova Poslanika vrije|aju ~eka
patnja
nesnosna."

"Zaklinju vam se Allahom da bi vas zadovoljili,
a pre~e bi im bilo da Allaha i Njegova
Poslanika zadovolje, ako su vjernici." /62/
"Zar oni ne znaju da onoga koji se
suprostavlja Allahu i Poslaniku Njegovu ~eka
vatra dèhenemska, u kojoj }e vje~no ostati?
To je ruglo veliko." /63/

Katade povodom rije~i Uzvi{enog:
"Zaklinju vam se Allahom da bi vas
zadovoljili" kaè: (481) "Spominje se da je ~ovjek,
licemjer, rekao: 'Tako mi Allaha, zaista ovi na{i
ugledni su gori od magaraca ako bude istina ono {to
Muhammed kaè.' ûo ga je ~ovjek od muslimana,
pa je rekao: 'Tako mi Allaha, istina je, zaista, ono {to
Muhammed kaè, a ti si gori od magarca.' ôvjek je
pohitao ka Poslaniku, s.a.v.s., zatim ga obavijestio o
tome, pa je poslao po drugog ~ovjeka da do|e, zatim
ga je upitao: '[ta te je navelo na to {to si govorio?' Pa
je po~eo kleti samog sebe i zaklinjati se Allahom da to
nije rekao, pa je ~ovjek musliman po~eo govoriti:
'Dragi moj Boè, istinu je rekao iskreni, a la` je govorio
la`ljivac.'"
Pa je Allah objavio ajet. U rije~ima Uzvi{enog:
"...zar oni ne znaju da onoga koji se
suprotstavlja Allahu i Poslaniku Njegovu?", tj.
nisu znali da onaj koji se protivio Allahu, borio se
protiv Njega i suprotstavljao mu se, tj. bio na strani, a
Allah i Njegov Poslanik na drugoj strani.
"...~eka vatra dèhenemska, u kojoj }e
vje~no ostati", tj. njemu pripada poniènje i
velika nesre}a.
"To je ruglo veliko", tj. poniènje i velika propast.

"Licemjeri se pla{e da se vjernicima ne objavi
sura koja bi im otkrila ono {to je u srcima
licemjera. Reci: 'Samo se vi rugajte ' Allah }e .
578
doista na vidjelo iznijeti ono ~ega se vi
pla{ite." /64/

Rekao je Mudàhid: "Govore izme|u sebe, a zatim
kaù: 'Mo`da Allah ne}e razotkriti ovu na{u tajnu'", pa
im je Allah odgovorio, rije~ima Uzvi{enog:
"Reci: 'Samo se vi rugajte, Allah }e doista na
vidje o iznijeti ono ~ega se vi pla{ite'", tj. zaista
}e Uzvi{eni Allah objaviti Svome Poslaniku ~ime }e vas
osramotiti i objasniti mu va{u stvar.
l
Zato je Katade rekao: "Ova sura se zvala 'ona koja
razotkriva sramote' .

"Ako ih zapita{, oni }e sigurno re}i: 'Mi smo
samo razgovarali i zabavljali se.' Reci: 'Zar se
niste Allahu i rije~ima Njegovim i Poslaniku
Njegovom rugali?'" /65/ "Ne ispri~avajte se!
Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste
vjernici. Ako nekima od vas i oprostimo,
druge }emo kazniti zato {to su krivci." /66/

Rekao je Ibn-Ishak: (482) "Bila je grupa licemjera,
me|u njima Vedi'a bin Sabit, brat Beni-Umejje bin
Zejda bin'Amra bin 'Avfa, i ~ovjek iz plemena E{dè",
saveznika plemena Benu-Seleme, a kojeg su zvali
Mah{i bin Humejr. Oni su i{li sa Allahovim
Poslanikom, s.a.v.s., prema Tebuku, pa su jedni
drugima govorili: "Mislite li da je borba protiv
"bijelaca" (Bizantinaca) kao borba Arapa jednih protiv
drugih? Tako nam Allaha, kao da se zajedno s vama
vidimo sutra povezani u konopce", i zastra{uju}i
vjernike, pa je rekao Maha{i bin Humejr: 'Tako mi
Allaha, htio sam da se opkladim da se svakom od nas
udari po stotinu bi~eva - a dobio bih opkladu - da }e
se objaviti Objava zbog ovih va{ih izreka.'" Prenosi se
od Ammara bin Jasira da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: "Sustigni ove ljude, propali su, i pitaj o ~emu su
govorili; ako bi poricali - pa reci: svakako, govorili ste
to i to."
Oti{ao im je Ammar, zatim im to rekao, pa su do{li
Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., izvinjavaju}i mu se,
zatim je Vedi'a bin Sabit, dok je Allahov Poslanik
stajao na svojoj jahalici, po~eo govoriti drè}i za
povodac jahalice
369
: "O Allahov Poslani~e, mi smo
samo razgovarali i zabavljali se, pa je rekao Mah{i bin
Humejr: 'O Allahov Poslani~e, sprije~ilo me je moje
ime i ime mog oca.'" Onaj kome je opro{teno u ovom
ajetu bio je Mah{i bin Humejr, pa se nazvao
Abdurrahman i traìo od Allaha da pogine kao {ehid
da se ne zna njegovo mjesto, pa je poginuo u Bici na
El-Jemami i nije mu se znao trag."

369
Pojas to je kai koji slijedi slabine deve, slabine: struk: znai uzeo
je za kai kojim se vodi struk Poslanikove , s.a.v.s., deve.
U rije~ima Uzvi{enog: "Ne ispri~avajte se!
Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste
vjernici", tj. s ovom izrekom kojom ste se izrugivali.
"Ako nekima od vas i oprostimo, druge
}emo kazniti", tj. ne}e vam se svima oprostiti, neki
od vas moraju biti ka`njeni, "...zato {to su krivci",
tj. krivci s ovom bestidnom i pogre{nom izrekom.

"Licemjeri i licemjerke sli~ni su jedni drugima:
Traè da se ~ine nevaljala djela, a odvra}aju
od dobrih, i ruke su im stisnute, zaboravljaju
Allaha, pa je i On njih zaboravio. Licemjeri su
zaista pravi nevjernici." /67/ "Licemjerima i
licemjerkama i nevjernicima Allah prijeti
dèhenemskom vatrom, vje~no }e u njoj
boraviti, dosta }e im ona biti! Allah ih je
prokleo, i njih ~eka patnja neprekidna." /68/

Kaè Uzvi{eni, prigovaraju}i licemjerima, koji su po
osobinama suprotnost vjernika, po{to su vjernici traìli
da se ~ine dobra djela, a od nevaljalih odvra}aju, ovi
su bili oni koji
"Traè da se ~ine nevaljala djela, a
odvra}aju od dobrih, i ruke su im stisnute", tj.
od davanja na Allahovu putu. "...zaboravljaju
Allaha", tj. zaboravljaju Ga spominjati. "...pa je i On
njih zaboravio", tj. ophodio se prema njima
opho|enjem Onoga Koji ih je zaboravio, kao {to su
rije~i Uzvi{enog: "Danas }emo Mi vas zaboraviti
kao {to ste vi zaboravili da }ete ovaj svoj dan
doìvjeti." (45:34) "...licemjeri su zaista pravi
nevjernici", tj. izi{li su s puta istine i u{li u put
zablude.
"Licemjerima i licemjerkama i nevjernicima
Allah prijeti dèhenemskom Vatrom", tj. na
zbog ovog postupka koji je spomenut za njih.
"...vje~no }e u njoj boraviti", tj. ostat }e u njoj
vje~no oni i nevjernici "...dosta }e im ona biti", tj.
bit }e im dovoljna u patnji i stradanju. "Allah ih je
prokleo", tj. protjerao ih i udaljio ih. "...i njih ~eka
patnja neprekidna", tj. vje~na, bez zavr{etka.
579

"Vi ste kao i oni prije vas! Oni su ja~i od vas
bili i vi{e su blaga i djece imali, i slatkim
ìvotom ìvjeli, a i vi slatkim ìvotom ìvite
isto onako kao {to su oni prije vas ìvjeli, i vi
se upu{tate u nevaljal{tine kao {to su se i oni
upu{tali. To su oni ~ija }e dje a bili poni{tena i
na ovom i na onom svijetu, njima propast
predstoji."/69/
l
l

Kaè Uzvi{eni: "Ove je zadesila kazna od
Uzvi{enog Allaha i na ovom i budu}em svijetu, kao
{to je zadesila i one prije njih." A za rije~i Uzvi{enog:
"...slatkim ìvotom su ìvjeli" rekao je El-Hasan:
"Uìvali su u svojoj vjeri."
"...i vi se upu{tate u nevaljal{tine kao {to
su se i oni upu{tali", tj. u laì i neistinu. "...to su
oni ~ija }e dje a biti poni{tena", tj. bit }e
poni{tena njihovim trudom, ne}e imati nagrade za
njih jer su nevaljala.
"...i na ovom i na onom svijetu, njima
propast predstoji", jer oni nisu dobili nagradu za
njih. Prenosi Ibn-Dèrir od Ibn-Abbasa o rije~ima
Uzvi{enog "Vi ste kao i oni prije vas" da je rekao:
"Kako je sli~na no} prethodnoj: '...vi ste kao i oni
prije vas.'" Ovo se odnosi na Benu-Israil, a mi smo
upre|eni s njima: Ne znam, osim da je on (Poslanik)
rekao: (483) "Tako mi Onog u îjoj je ruci moja du{a
slijedit }ete ih toliko da kada bi nako od njih u{ao u
rupu (bodljorepog) gu{tera, u{li biste za njim."
Prenosi Ibn-Dèrir od Ebu-Hurejrea, r.a., da je
rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s.: (484) "Tako mi Onog
u îjoj ruci je moja du{a, slijedit }ete obi~aje onih koji
su bili prije vas pedalj po pedalj, podlakticu po
podlakticu, korak po korak, kada bi u{li u rupu
(bodljorepog) gu{tera, u{li biste za njima." Rekli su: "A
ko su oni, o Allahov Poslani~e, jesu li oni sljedbenici
Knjige?" Rekao je: "Pa ko drugi?!"
Ovako prenosi Ebu-Ma'{er od Ebi-Seida el-
Makberija, a on od Ebu-Hurejrea, a on od
Vjerovjesnika, s.a.v.s., pa je spomenuo ovaj hadis i
dodao:
Rekao je Ebu-Hurejre: "îtajte, ako ho}ete,
kur'anski ajet: 'Vi ste kao i oni prije vas.'"

"Zar do njih nije doprla vijest o onima prije
njih: o narodu Nuhovu, i o Adu, i o Semudu i o
narodu Ibrahimovom i o stanovnicima
Medjena, i o onima ~ija su naselja izvrnuta?
Poslanici su im njihovi jasne dokaze donosili i
Allah im nije u~inio nikakvu nepravdu, nego
su je oni sami sebi nanijeli." /70/

Kaè Uzvi{eni, opominju}i ove licemjere:
"Zar do njih nije doprla vijest o onima prije
njih", tj. zar nisu dobili vijest o onima prije vas, o
narodima koji su poricali poslanike, "...o narodu
Nuhovu", o potopu koji je zadesio one koji su ga
poricali. "...i o Adu", kako su uni{teni vjetrom po{to
su poricali Huda, a.s. "...i o Semudu", kako ih je
zadesio stra{an glas po{to su poricali Saliha, a.s., i
zaklali devu.
"...i o narodu Ibrahimovu", kako ga je Allah
pomagao nad njima i podrào ga mudìzama i
uni{tio njjihovog kralja Nemruda bin Ken'ana bin
Keva{a el-Ken'anija, Allah ga prokleo. "...i o
stanovnicima Medjena", oni su narod [u'ajba, a.s.,
kojeg je zadesio zemljotres i kazna obla~nog dana.
"...i onima ~ija su naselja izvrnuta?", narod Luta,
a.s., koji su ìvjeli u Sodomi. Ono {to se èli re}i
ajetom jeste da ih je Uzvi{eni sve uni{tio zbog toga
{to su poricali svoje poslanike, neka je salavat i selam
na njih.
"Poslanici njihovi su im jasne dokaze
donosili", tj. argumente i dokaze uvjerljive.
"...i Allah im nije u~inio nikakvu nepravdu", tj.
njihovim uni{tenjem, jer im je donio argument
slanjem poslanika i uklanjanjem ispirka.
...nego su je oni sami sebi nanijeli", tj. time {to
su poricali poslanike i suprostavlja istini, pa su dospjeli
do ~ega su dospjeli od kazne i razaranja.

"A nevjernici i vjernice prijatelji su jedni
drugima: traè da se ~ine dobra djela,a od
nevaljalih odvra}aju i namaz obavljaju i zekat
daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se
pokoravaju. To su oni kojima }e se Allah
sigurno smilovati. Allah je doista Silan i
Mudar." /71/
,

Nakon {to je Uzvi{eni Allah spomenuo poku|ene
osobine licemjera, spominje pohvalne osobine
vjernika, pa kaè Hvaljeni:
"...a vjernici i vjernice prijatelji su jedni
drugima", tj. uzajamno se pomaù i zajedno
580
sura|uju, kao {to se navodi u sahih hadisu: (485)
"Primjer vjernika u uzajamnoj ljubavi i me|usobnoj
milosti jeste kao primjer jednog tijela: kada jedan
organ njegov pati, i ostalo tijelo osje}a groznicu i
besanicu." Kao i u rije~ima Uzvi{enog: "Traè da se
~ine dobra djela, a od nevaljalih odvra}aju."
"...i namaz obavljaju i zekat daju", tj. pokoravaju
se Allahu i ljubazno postupaju prema Njegovim
stvorenjima.
"...i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju"
, u naredbama i zabranama.
"To su oni kojima }e se Allah sigurno
smilovati", tj. smilovat }e se Allah onome ko se bude
odlikovao ovim svojstvima.
"Allah je doista Silan", tj. ~ini po{tovanim i uzdiè
onog ko Mu je pokoran. "...i Mudar", u Svojoj
raspodjeli ovih osobina svakom od vjernika i od
licemjera, doista je mudrost u svemu {to
Blagoslovljeni i Uzvi{eni radi.

"Al ah obe}ava vjernicima i vjernicama
dènetske ba{~e, kroz koje }e ri eke te}i, u
kojima }e vje~no boraviti, i divne dvorove u
vrtovima edenskim. A zadovoljstvo Allahovo
ve}e je od svega toga: to }e, doista, uspjeh
veliki biti!" /72/
l
j
i

Uzvi{eni obavje{tava {ta je obe}ao vjernicima i
vjernicama od dobrota i neprestanih uìvanja u
"...dènetskim ba{~ama, kroz koje }e rijeke
te}i, u kojima }e vje~no boraviti", tj. u kojima }e
vje~no ostati, "...i divne dvorove", tj. lijepe gradnje i
ugodnog boravka, kao {to prenose El-Buhari i Muslim
u hadisu Ebu-Imrana el-Dèvnija sa senedom koji seè
do Ebu-Musa el-E{arija, koji kaè: "Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao je: (486) 'Dvije ba{~e sa zlatnim
posudama i onim {to je u njima i dvije ba{~e sa
srebrenim posudama i onim {to je u njima, nema
izme|u ljudi i gledanja u Njihova Gospodara u vrtu
edenskome, osim ogrta~ veli~anstvenosti na
Njegovom licu.'" El-Buhari i Muslim prenose hadis:
(487) "Da }e stanovnici Dènneta gledati sobe u
Dènnetu kao {to gledate zvijezdu na nebu." Zatim }e
saznati da je najvi{i stepen u Dènnetu mjesto koje se
zove El-vesile u blizini Ar{a, a to je boravi{te Allahova
Poslanika, s.a.v.s., u Dènnetu.
U Muslimovom Sahihu od Abdullaha bin Amra
bin el-Asa, prenosi se da je ~uo Allahova Poslanika,
s.a.v.s., gdje kaè: (488) "Kada ~ujete mujezina,
govorite kao {to on govori, zatim donesite salavat na
mene. Zaista, ko na mene donese jedan salavat, Allah
na njega donese deset salavata, zatim zatraìte mi od
Allaha El-vesile, doista je to mjesto u Dènnetu koje
ne treba pripasti nikome osim jednom robu od
Allahovih robova. Nadam se da ja budem taj, pa ko
mi zatraì od Allaha El-vesile, dozvoljen mu je {efaat
na Kijametskom danu."
U Musnedu El-Imam Ahmed od Ebu-Hurejrea, r.a.,
prenosi da je rekao: (489) "Rekli smo: 'O Poslani~e,
pri~aj nam o Dènnetu, kakva je njegova konstrukcija,
pa je rekao: ']erpi} zlata i }erpi} srebra na njegov
malter misk, a njegov {ljunak biser i rubini, a njegova
zemlja {afran. Ko u|e u njega uìvat }e, ne}e biti
nesretan, vje~no }e ìvjeti, ne}e umrijeti, ne}e se
habati njegova odje}a niti }e prolaziti njegova
mladost.'" U rije~ima Uzvi{enog:
"A zadovoljstvo Allahovo ve}e je od svega
toga", tj. Allahovo zadovoljstvo sa njima ve}e je i
sigurnije i veli~anstvenije od onog {to oni nalaze od
blagostanja, kao {to prenosi El-Imam Malik, Allah mu
se smilovao, od Ebu-Seida el-Hudrija, r.a., da je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (490) "Zaista }e
Uzvi{eni Allah, d`.{., re}i stanovnicima Dènneta: 'O
stanovnici Dènneta', pa }e re}i: 'Odazivamo ti se
Gospodaru na{, i pokoravamo, a dobro je u Tvojim
rukama.' Pa }e ih upitati: 'Da li ste zadovoljni?'
Oni }e odgovoriti: 'Kako da ne budemo zadovoljni, o
Gospodaru, kad si nam dao {to nisi nikom dao od
Svojih stvorenja'; zatim }e ih upitati: 'Ho}ete l da
vam dam bolje od toga?' A oni }e odgovoriti: 'O
Gospodaru, {ta je to bolje od ovoga?' Pa }e re}i: 'Da
vam dozvolim Svoje zadovoljstvo, pa da se ne
rasrdim na vas poslije ovoga nikada.'" El-Buhari
i Muslim biljeè ga kao hadis koji prenosi Malik bin
Enes.

"O Vjerovjesni~e, bori se protiv nevjernika
licemjera i budi prema njima strog!
Prebivali{te njihovo bit }e Dèhennem, a
grozno je on boravi{te." /73/ "Licemjeri se
zaklinju Allahom da nisu govorili, a sigurno su
govorili nevjerni~ke rije~i i pokazivali da su
nevjernici, nakon {to su javno islam bili
primili, i htjeli su u~initi ono {to nisu uspjeli. A
prigovaraju samo zato {to su ih Allah iz obilja
Svoga, i Poslanik Njegov imu}nim u~inili. Pa
ako se pokaju, bit }e im dobro, a ako glavu
okrenu, Allah }e ih na ovom i na onom svijetu
na muke nesnosne staviti, a na Zemlji ni
za{titnika ni pomaga~a ne}e imati." /74/

581

Uzvi{eni je naredio Svom Poslaniku, s.a.v.s., borbu
protiv nevjernika i licemjera i strogo}u prema njima
kao {to mu je naredio blagost prema vjernicima i
obavijestio ga da je zavr{etak nevjernika i licemjera u
vatri na budu}em svijetu. Ibn-Mes'ud o rije~ima
Uzvi{enog:
"Bori se protiv nevjernika i licemjera i budi
prema njima strog" rekao je: "(Bori se) svojom
rukom; ako ne bude{ bio u mogu}nosti, onda im se
namrgodi."
"...licemjeri se zaklinju Allahom da nisu
govorili, a sigurno su govorili nevjerni~ke
rije~i i pokazali da su nevjernici, nakon {to su
javno islam bili primili." Prenosi El-Emevi sa
senedom do K'aba bin Malika da je rekao: "Po{to je
do{ao (iz bitke) Allahov Poslanik, s.a.v.s., obuzeo me
je moj narod govore}i: 'Ti si ~ovjek pjesnik, ako ho}e{
da traì{ ispriku od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., zbog
(navodne) bolesti koja je grijeh, a zatim da moli{
Allaha da ti oprosti?!'" El-Emevi, zatim, spominje hadis
u njegovoj cjelini, pa kaè: "A on (Ka'b) bio je od
licemjera koji su izostali iz bitke i o kome je si{la
Objava. Od onih koji su bili sa Vjerovjesnikom, s.a.v.s.,
bio je El-Dèllas bin Suvejd bin es-Samit, a za njim je
bila majka 'Umejra bin Sa'da, a Umejr je bio pod
njegovim skrbni{tvom. Po{to je objavljen Kur'an, i
Allah ih spomenuo onako kako ih je spomenuo u
objavi o licemjerima, rekao je El-Dèllas: 'Tako mi
Allaha, ako je bio ovaj ~ovjek iskren u onome {to kaè,
mi smo gori od magaraca?' ûo je to Umejr bin S'ad
pa je rekao: 'Tako mi Allaha, o Dèllas, ti si mi najdraì
od ljudi i najbolje si se kod mene pokazao i najdraì si
mi ~ovjek kojem ne èlim da se desi ne{to {to ne bi
volio. Ti si rekao rije~i koje, ako ih kaèm, osramotit }e
me, a ako ih pre{utim, uni{tit }e me. Jedno od toga
dvoga lak{e mi je od drugoga, pa je oti{ao do
Allahova Poslanika, s.a.v.s. Zatim mu spomenuo {ta je
rekao El-Dèllas. Kada je to doznao El-Dèllas, oti{ao
je do Vjerovjesnika, s.a.v.s., zatim se zaklinjao Allahom
da nije rekao ono {to je rekao Umejr bin S'ad i da je
slagao na njega, pa je Uzvi{eni Allah povodom njega
objavio:

"Licemjeri se zaklinju Allahom da nisu
govorili, a sigurno su govorili nevjerni~ke
rije~i i pokazali da su nevjernici, nakon {to su
javno islam bili primili, i htjeli su da u~ine ono
{to nisu uspjeli. A prigovaraju samo zato {to
su ih Allah, iz obilja svoga, i Poslanik Njegov
imu}nim u~inili. Pa ako se pokaju, bit }e im
dobro; a ako glavu okrenu, Allah }e ih na
ovom i na onom svijetu na muke nesnosne
staviti, a na Zemlji ni za{titnika ni pomaga~a
ne}e imati."
Zatim mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., ukazao na
ovaj ajet, pa su smatrali da se El-Dèllas pokajao
najljep{om tevbom i pokajanjem. Ovako je ovo
preneseno, umetnuto i spojeno sa hadisom, kao da je
to - Allah najbolje zna - li~no govor Ibn-Ishaka, a ne
govor od K'aba bin Malika.
"...i htjeli su da u~ine ono {to nisu uspjeli."
Prenosi El-Hafiz Ebu-Bekr el-Bejheki u knjizi "Delailu
en-nubuvve" ("Dokazi poslanstva") od Huzejfe bin el-
Jemana, r.a., da je rekao: (491) "Drào sam za
povodac devu Allahova Poslanika, s.a.v.s., vode}i je za
sobom, a Ammar ju je tjerao, ili ja sam tjerao devu, a
Ammar je drào za povodac. I tako, kada smo bili na
Akabi, Poslaniku, s.a.v.s., isprije~ilo se na put dvanaest
jaha~a. Zatim ih je izgrdio Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
zagalamio na njih i oni su oti{li. Zatim nam je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Da li ste poznali te ljude?'
Odgovorili smo: 'Ne, o Allahov Poslani~e, bili su
maskirani, ali smo znali da su to putnici.' Rekao je:
'Ovo su licemjeri od Sudnjeg dana, da li znate {ta su
htjeli?' Odgovorili smo: 'Ne.' Rekao je: 'Htjeli su da
pritijesne Allahova Poslanika, s.a.v.s., u Akabi pa da ga
odbace od nje.' Rekli smo: 'O Allahov Poslani~e, zar
ne}emo poslati izaslanike njihovim plemenima da ti
svaki narod po{alje glavu njihovog poglavara?' Rekao
je: 'Ne, mrzim da Arapi pri~aju izme|u sebe da se
Muhammed borio protiv ljudi, pa kad ga je Allah
pomogao protiv njih, po~eo ih ubijati', zatim je rekao:
'Boè moj, pogodi ih "debilom".' Upitali smo: 'O
Allahov Poslani~e, {ta je to "ed-debile"?' Rekao je:
'Plamen vatre koji padne na srce nekog od njih pa
bude uni{ten.'" Ed-Dahhak je rekao: "Povodom njih
objavljen je ovaj ajet:
"...i htjeli su da u~ine ono {to nisu uspjeli."
"...a prigovaraju samo zato {to su ih, Allah iz
obilja Svoga, i Poslanik Njegov imu}nim
u~inili", tj. Poslanik je grje{an kod njih samo zato {to
ih je Allah u~inio imu}nim Svojim blagoslovom i {to
im pruà Svoje blaènstvo, a da im je pruèno
potpuno blaènstvo, uputio bi ih Allah onim sa ~im je
do{ao Vjerovjesnik. Zatim ih je Uzvi{eni Allah pozvao
na pokajanje, pa kaè Uzvi{eni:
"Pa ako se pokaju, bit }e im dobro; a ako
glavu okrenu, Allah }e ih na ovom i na onom
svijetu na muke nesnosne staviti", tj. ako
nastave njihov put, Allah }e ih kazniti nesnosnom
patnjom na ovome svijetu, tj. ubijanjem, brigom i
tugom. A na onom svijetu azabom i strogom
kaznom, poniènjem i bijedom.
"...a na Zemlji ni za{titnika ni pomaga~a ne}e
imati", tj. ne}e imati nikog da im pomogne niti da ih
izbavi, niti }e ih zadesiti dobro, niti }e se zlo od njih
otkloniti.
582

"Ima ih koji su se obavezali Allahu: 'Ako nam
iz obilja Svoga dade, udjeljivat }emo, zaista,
milostinju i bit }emo, doista, dobri."' /75/ "A
kad im je On dao iz obilja Svoga, oni su u
tome postali {krti i okrenuli se - a oni i onako
glave okre}u." /76/ "I nadovezao im je On na
tu prijetvornost u srcima njihovim sve do
dana kada }e pred Njega stati, a to stoga {to
se onoga {to su Allahu obe}ali ne pridràvaju,
i zato {to stalno laù." /77/ "Zar oni ne znaju
da Allah zna ono {to oni u sebi kriju, ono o
~emu se sa{aptavaju i da je Allah znalac svega
skrivenog." /78/

,

Kaè Uzvi{eni da ima licemjera koji su dali Allahu
obavezu i zavjet: ako im iz obilja Svga da, da }e
udjeljivati milostinju iz svog imetka i da }e doista biti
dobri. Nisu izvr{ili ono {to su govorili niti je istinito
ono {to su tvrdili, pa je iz ovog njihovog postupka
uslijedilo licemjerstvo koje se smjestio u njihovim
srcima sve do dana kada sretnu Uzvi{enog Allaha na
Sudnjem danu. Boè, sa~uvaj od toga.
Mnogi od komentatora Kur'ana, kao {to su Ibn-
Abbas i El-Hasan el-Basri, da je povod objave ovog
~asnog ajeta bio S'alebe bin Hatib el-Ensarij. Spominje
se o tome hadis koji prenosi Ibn-Dèrir i Ibn Ebi-Hatib
od Me'ana bin Rifa'a, a on od Alije bin Jezida, a on od
Ebi-Abdurrahmana el-Kasima bin Abdurrahmana,
roba Abdurrahmana bin Jezida bin Mu'avije on od
Ebi-Umame el-Bahilija, on od S'aleba bin Hatiba el-
Ensarija. Hadis ukratko glasi: da je S'aleb traìo od
Allahova Poslanika, s.a.v.s., da moli Allaha za njega da
ga u~ini imu}nim, uz obe}anje da }e davati svakom
njegovo pravo, tj. zekat, pa je molio za njega Poslanik,
s.a.v.s., i naredio mu da sebi uzme sitnu stoku. Zatim
se ona razmnoìla kao {to se crv razmnoàva, pa je za
njegovu stoku Medina postala pretjesna, pa je time
zapostavio namaze. Po{to su objavljene du`nosti
udjeljivanja zekata, poku{ao je S'aleb da to ne izvr{i i
govorio je: "Ovo nije ni{ta drugo nego dìzija."
Nekoliko puta mu je traèn zekat, ali ga nije davao sve
dok nije u vezi s njim objavljen ajet:
"ima ih koji su se obavezali Allahu: 'Ako
nam iz obilja Svog dadne udjeljivat }emo,
zaista, milostinju i bit }emo, doista, dobri!'"
Poslije objave ovog ajeta poùrio je da udijeli zekat
Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., ali ga Poslanik, s.a.v.s.,
nije uzeo od njega, jer mu je Allah zabranio da primi
od njega njegovu milostinju. Allahov je Poslanik,
s.a.v.s., i umro a nije primio milostinju od njega
tako|er su se sustegli od toga sva trojica halifa: Ebi-
Bekr, Omer i Osman i svaki je govorio: "Allahov
Poslanik je nije prihvatio od tebe, kako da je ja
prihvatim", sve dok S'aleba nije umro za vrijeme
Osmanove vladavine.
370

... "...zato {to se onog {to su Allahu obe}ali
ne pridràvaju", tj. nadovezao im je On na to
licemjerstvo u srcima njihovim zbog njihovog ne
pridràvanja obe}anja i njihove laì.
Kao {to prenose El-Buhari i Muslim od Allahova
Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: (492) "Tri su znaka
licemjera: kada govori - laè, kada obe}a - ne ispuni
obe}anje, i kada mu se ne{to povjeri - on to iznevjeri."
U rije~ima Uzvi{enog:
"zar oni ne znaju da Allah zna ono {to oni u
sebi kriju i ono o ~emu se sa{aptavaju", tj. da
On zna najbolje njihove skrivene misli i da zna bolje o
njima od njih samih, jer je On Znalac sveg skrivenog,
tj. zna sve skriveno i vidljivo, svaku tajnu i
do{aptavanje i zna sve {to je javno i {to je tajno.

"One koji vjernike ogovaraju {to zekat daju, a
rugaju se i onima koji ga s mukom daju -
Allah }e poruz izvrgnuti, i njih ~eka patnja
nesnosna." /79/
i

Ovo je, tako|er, jedna od osobina licemjera, niko
nije po{te|en njihovog prigovaranja i njihovog
izrugivanja u svim okolnostima, pa ~ak ni oni koji daju
zekat, nisu po{te|eni od njih. Ako neko izdvoji (kao
zekat) lijep imetak, govore: "Ovo je dvoli~njak", a ako
do|e sa ne~im malim, govore: "Zaista Allahu nije
potreban zekat ovog ~ovjeka." Kao {to prenosi El-
Buhari od Ebu-Mes'uda, r.a., da je rekao: (493) "Kada
je objavljen ajet o zekatu, nosili smo teret na na{im
le|ima (i tako zara|ivali i davali zekat), pa je do{ao
~ovjek i udijelio ne{to mnogo, pa su rekli: 'Dvoli~njak',
a do{ao je ~ovjek i udijelio jedan sa' (mjera za ìto), pa
su rekli: 'Zaista, Allah nije zavisan od ove sadake', pa je
objavljeno:
'one koji vjernike ogovaraju.'"
Prenosi ga i Muslim, tako|er, u svom sahihu od
[u'be.
Prenosi El-Imam Ahmed od Ebi es-Selila da je
rekao: (494) "Do{ao nam je ~ovjek na na{ skup u
Beki'i (mjesto) i rekao: 'Pri~ao mi je moj otac ili moj
amidà da je vidio Allahova Poslanika u Beki'i gdje
kaè: Ko }e udjeliti milostinju (zekat) pa da mu za to
budem svjedok na Sudnjem danu?'" Ovaj ~ovjek dalje
pri~a: "Odmotao sam sa svog turbana jedan ili dva

370
Rekao sam: ova pria od S'alebe nije vjerodostojna i u lancu
prenosilaca nalazi se Alij bin Jezid, koji je veoma slab prenosilac.
Allah najbolje zna.
583
omota i htio sam ih udijeliti, pa me je sna{lo {to
snalazi ~ovjeka, pa sam to i ostalo ponovo vratio na
turban. Zatim je do{ao ~ovjek, nisam vidio u Beki'i
crnjeg ~ovjeka od njega, niti manjeg i ru`nijeg od
njega, sa devom - nisam vidio u Beki'i ljep{u devu od
nje - pa je rekao: 'O Allahov Poslani~e, da li ona moè
biti zekat?' Odgovorio je: 'Da.' Rekao je: 'Uzmi ovu
devu', pa mu je prigovorio neki ~ovjek i rekao: 'Ovaj
udjeli devu; tako mi Allaha, ona je bolja od njega.'
ûo ga je Allahov Poslanik, s.a.v.s., zatim je rekao:
'Slagao si, on je bolji od tebe i od nje', tri puta, zatim
je rekao: 'Te{ko vlasnicima stotina deva', tri puta.
Upitali su: 'O Allahov Poslani~e, osim kojih vlasnika?'
Rekao je: 'Samo za onog koji kaè imetku ovako i
onako', sastavio je ruke zdesna i slijeva, zatim rekao:
'Spa{en je onaj koji je u oskudici, a koji obavlja puno
ibadet', tri puta."
Prenosi Ali bin Ebi-Talha od Ibn-Abbasa da je rekao
o ovom ajetu: (495) "Do{ao je Abdurrahman bin Avf
sa ~etrdeset oka zlata Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i
~ovjek Ensarija sa sa'om (mjera) hrane pa su rekli neki
licemjeri: 'Tako nam Allaha, nije do{ao Abdurrahman
s onim {to je do{ao, osim iz licemjerstva', i govorili su:
'Zaista Allah i Njegov Poslanik ne ovise od ovog sa'a.'"
A u predanju od El-Avfija, od Ibn-Abbasa prenosi
se da je Abdurrahman bin Avf do{ao sa stotinu oka
zlata.
"...a rugaju se i onim koji ih s mukom daju -
Allah }e ih poruz izvrgnuti." i
Ovo je naknada za njihov prljavi postupak i
njihovo izrugivanje vjernicima, jer nagrada je prema
vrsti djela, pa se Allah odnosi prema njima kao Onaj
Koji ih poruzi izvrgava, pomaù}i vjernike na ovom
svijetu, a za licemjere je pripremljena nesnosna patnja
na onom svijetu, jer nagrada je prema vrsti djela.

"Molio ti za njih oprosta ili ne molio, molio
~ak i sedamdeset puta, Allah im ne}e oprostiti
- zato {to u Allaha i Njegova Poslanika ne
vjeru u A Allah ne}e ukazati na Pravi put
nevjernicima." /80/
j .

Uzvi{eni obavje{tava Svog Vjerovjesnika, s.a.v.s.,
da ovi licemjeri nisu dostojni traènja oprosta i da on
traì oprosta za njih sedamdeset puta, Allah im ne}e
oprostiti. Re~eno je da je broj sedamdeset spomenut
radi odbijanja traènja oprosta za njih, jer Arapi
spominju sedamdeset radi uveli~avanja u govoru, a
ne radi ograni~avanja.
Me|utim, ima mi{ljenja da ovaj broj ima svoje
zna~enje, kao {to prenosi El-Avfi od Ibn-Abbasa da je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (496) "Po{to je
objavljen ovaj ajet, ~uo sam svog Gospodara da mi je
dozvolio u vezi s njima, tako mi Allaha, uistinu }u
traìti oprosta za njih vi{e od sedamdeset puta,
mo`da }e im Allah oprostiti. "
Zatim je rekao Allah iz velike srd`be prema njima:
"isto im je, molio ti oprost za njih iil ne
molio, Allah im, zaista, ne}e oprostiti. Allah,
doista, narodu nevjerni~kom ne}e na Pravi
put ukazati." (63:6) E{-[abi je rekao: (497) "Po{to
se Abdullah bin Ubejj te{ko razbolio, njegov sin se
uputio kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., pa je rekao: 'Doista
je mog oca obuzela smrtna muka, pa bi on volio da
do|e{ i klanja{ mu dènazu.' Zatim ga je Vjerovjesnik,
s.a.v.s., upitao: 'Kako ti je ime?' 'El-Hibab bin
Abdullah', odgovorio je. Zatim mu je rekao: 'Ti si
Abdullah bin Abdullah, zaista je El-Hibab ime {ejtana',
pa je oti{ao sa njim, vidio ga, obukao mu ko{ulju
(kefine) i klanjao mu dènazu, pa je upitan: 'Zar se
moli{ za njega?' A on je odgovorio: 'Zaista je Allah
rekao: '...molio ~ak i sedamdeset puta', molit }u
za njih, doista, i sedamdeset i sedamdeset i
sedamdeset puta."
Ovako se prenosi od Urve bin ez-Zubejra i
Mudàhida i Katade bin De'ame, a prenosi ga Ibn-
Dèrir svojim lancima prenosilaca.

"Oni koji su izostali iza Allahova Poslanika
veselili su se kod ku}a svojih - mrsko im je bilo
da se bore na Allahovu putu zalaù}i imetke
svoje i ` vote svoje i jedni drugima su
govorili: ne kre}ite u boj po vru}ini - recite:
'Dèhenemska je vatra jo{ vru}a!' Kad bi oni
samo znali." /81/ "Malo }e se oni smijati, a
dugo }e plakati, bit }e to kazna za ono {to su
zasluìli." /82/

i ,

Uzvi{eni Allah osu|uje licemjere koji su zaostali iza
drugova Allahova Poslanika, s.a.v.s., u pohodu na
Tebuk, koji su se veselili {to su ostali nakon njegova
izlaska. "...mrsko im je bilo da se bore" sa njim,
"...na Allahovu putu, zalaù}i imetke svoje i
ìvote svoje i govorili su", tj. jedni drugima "...ne
kre}ite u boj po vru}ini." Taj izlazak u pohod na
Tebuk bio je po velikoj vru}ini pored dobre hladovine
i plodova, pa su govorili:
"...ne kre}ite u boj po vru}ini." Uzvi{eni Allah je
rekao Svome Poslaniku, s.a.v.s.:
"recite:...", njima "vatra dèhenemska...", u
koju idete svojim suprotstavljanjem, "... jo{ je vru}a"
od one vru}ine od koje ste bjeàli, naprotiv, ona
"...je jo{ vru}a", od vatre. Kao {to prenosi El-Imam
Malik od Ebu-Hurejrea da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
584
rekao: (498) "Vatra sinova Ademovih koju potpaljuju
sedamdeseti je dio dèhenemske vatre." Biljeè ga El-
Buhari i Muslim od Malika.
Prenosi El-E'me{ od En-Nu'mana bin Be{ira da je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (499) "Zaista, najlak{u
kaznu stanovnik Vatre na Sudnjem danu imat }e onaj
koji }e imati sandale i dva kai{a od dèhenemske vatre
tako da }e mu od njih klju~ati njegov mozak kao {to
klju~a voda u kotlu. înit }e mu se da nema niko od
stanovnika Vatre teè ka`njen, a to je najblaì vid
njegove kazne." Prenose ga El-Buhari i Muslim od El-
E'me{a. Rekao je Uzvi{eni o opisu nekih
dèhenemskih kazni:
"A klju~ala voda bit }e na glave njihove
ljevana, od nje }e se istopiti ono {to je u
trbusima njihovim i koà, a gvozdenim
maljevima bit }e mla}eni; kad god poku{aju
da zbog te{kog jada iz nje izi|u bit }e u nju
vra}eni; iskusite patnju u uàsnoj vatri."
(22:19-22) A Uzvi{eni u ovom ~asnom ajetu kaè:
,
"Recite: 'Dèhenemska je vatra jo{ vru}a!' Kad
bi oni samo to znali", tj. da su oni razmi{ljali i znali
da izi|u u boj sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., na
Allahovu putu po vru}ini, time bi se bojali
dèhenemske vru}ine koja je è{}a od ove vru}ine.
Zatim je Uzvi{eni rekao, prijete}i licemjerima za
njihove postupke: "malo }e se oni smijati".
Prenosi El-Hafiz Ebu-Ja'la od Enesa bin Malika da je
rekao: "ûo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., gdje
kaè: (500) 'O ljudi, pla~ite; ako ne moète plakati,
pravite se kao da pla~ete, zaista stanovnici Vatre pla~u
tako da im njihove suze teku na njihova lica kao da su
potoci; kada prestanu suze te}i - te}i }e krv, pa }e
pote}i izvori, i kad bi u njih bile gurnute la|e, plovile
bi.'" Prenosi ga Ibn-Madè.

"I ako te Allah ponovo vrati nekima od njih,
pa te zamole da im dopusti{ da po|u s tobom
u boj, ti im reci: 'Nikad sa mnom u boj ne}ete
i}i i nikada se sa mnom protiv neprijatelja
ne}ete boriti! Bili ste zadovoljni {to ste prvi
put izostali, zato ostanite s onima koji ionako
ne idu u bo '" /83/ j.

Kaè Uzvi{eni, nare|uju}i Svome Poslaniku,
s.a.v.s.: "I ako te Allah ponovo vrati...", tj. ako te
Allah vrati iz ovog tvog pohoda,
"...nekima od njih". Rekao je Katade: "Spomenuto
nam je da ih je bilo dvanaest ljudi."
371
"...pa te
zamole da im dopusti{ da po|u s tobom u
boj", tj. s tobom u drugi pohod.

371
Vrati se na komentar ajeta broj 74 iz ove sure.
"Ti reci: 'Nikad sa mnom u boj ne}ete i}i i
nikada se sa mnom protiv neprijatelja ne}ete
boriti'", a to im je kazna.
Zatim je to objasnio u rije~ima Uzvi{enog:
"bili ste zadovoljni {to ste prvi put izostali",
zaista je lo{a nagrada poslije lo{eg kao {to je lijepa
nagrada poslije lijepog, kao {to su rije~i Uzvi{enog:
"...i srca njihova i o~i njihove ne}emo
zape~atiti, i da ne}e vjerovati kao {to ni prije
nisu vjerovali." (6:110) i rije~i Uzvi{enog:
"...zato ostanite s onima koji ionako ne idu u
boj." Rekao je Ibn-Abbas: "Tj. sa ljudima koji izostaju
iza pohoda."

"I nijednom od njih, kad umre, nemoj molitvu
obaviti, niti sahrani njegovoj prisustvovati, jer
oni u Allaha i Njegova Poslanika ne vjeru u i
kao nevjernici oni umiru."/84/

j

Uzvi{eni je Allah naredio Svome Poslaniku, s.a.v.s.,
da se oslobodi licemjera i da nijednom od njih, kad
umre, molitvu ne obavi, i da sahrani njegovoj ne
prisustvuje da bi traìo oprost za njega ili molio se za
njega, jer oni u Allaha i Njegova Poslanika ne vjeruju, i
umiru s tim. Ovo je op}i propis za onoga za ~ije se
licemjerstvo zna, iako je povod objave ajeta bio
Abdullah bin Ubej bin Selul, vo|a licemjera, kao {to
prenosi El-Buhari od Ibn-Omera da je rekao: (501)
"Kada je umro Abdullah bin Ubej, do{ao je njegov sin
Abdullah bin Abdullah kod Allahova Poslanika, s.a.v.s.,
pa ga pitao da mu da njegovu ko{ulju, da zamota
svoga oca, pa mu je dao, zatim ga je pitao da mu
molitvu obavi, pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., ustao da
mu klanja dènazu, pa je ustao Omer, uzeo Allahova
Poslanika, s.a.v.s., za odje}u i rekao: 'O Allahov
Poslani~e, ho}e{ da mu klanja{ dènazu a tvoj
Gospodar ti je zabranio da mu molitvu obavi{', pa je
rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s.: 'Doista mi je Allah dao
da izaberem', pa je rekao:
Molio ti oprosta za njih ili ne molio, molio
~ak i sedamdeset puta, Allah im ne}e
oprostiti.' (9:80), i dodat }u vi{e od sedamdeset.'
Omer re~e: 'Zaista je on licemjer.' Allahov Poslanik,
s.a.v.s., obavio mu je dènazu, zatim je Uzvi{eni Allah
objavio ajet:
'...i nijednom od njih, kad umre, nemoj namaz
obaviti, niti sahrani njegovoj prisustvovati."'
Ovako prenose Muslim i El-Imam Ahmed.
Prenosi El-Imam Ahmed od Dàbira da je rekao:
(502) "Kada je umro Abdullah bin Ubej, do{ao je
njegov sin Vjerovjesniku, s.a.v.s., pa je rekao: 'O
Allahov Poslani~e, zaista, ako ti ne do|e{, neprestano
}e nam se to prigovarati', pa mu je do{ao
585
Vjerovjesnik, s.a.v.s., i na{ao ga uba~enog u svoju
jamu, pa je rekao: 'Zar ste ga ve} spustili?' Zatim je
izva|en iz svoje jame, i on je pljucnuo po njemu od
vrha do nogu i obukao mu svoju ko{ulju." Prenosi ga
En-Nesai.
Prenosi El-Buhari od Dàbira bin Abdullaha da je
rekao: (503) "Do{ao je Vjerovjesniku, s.a.v.s., Abdullah
bin Abdullah bin Ubejj, nakon {to je spu{ten u svoj
kabur, pa je naredio da bude izva|en, te je stavljen na
njegova koljena, i on je po{kropio svojom pljuva~kom
i obukao mu svoju ko{ulju." Allah zna najbolje.
Rekao je Katade: (504) "Poslao je Abdullah bin
Ubejj svog sina Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., jer je bio
bolestan. Kada je u{ao kod njega Vjerovjesnik, s.a.v.s.,
rekao mu je: 'Upropastila te je ljubav prema jevrejima'.
Rekao je: 'O Allahov Poslani~e, doista sam do{ao kod
tebe da traì{ oprosta za mene, a nisam do{ao da bi
me izruìo', zatim ga je upitao Abdullah da mu da
svoju ko{ulju, da zamota njome svoga oca, pa mu je
dao, i obavio mu je molitvu i prisustvovao njegovoj
sahrani, zatim je Uzvi{eni Allah objavio:
"I nijednom od njih, kad umre, nemoj molitvu
obaviti."
Neki prethodnici spominju da je on doista pokrio
svojom ko{uljom, jer kada je Abdullah bin Ubejj do{ao
kod El-Abbasa, traìo mu je ko{ulju, nije bila po
njegovoj mjeri skrojena, osim odje}e Abdullaha bin
Ubeja, jer je on bio {irok i visok, pa mu je to uradio
Allahov Poslanik, s.a.v.s., kao nagradu njemu. Allah
najbolje zna.
Zbog toga Allahov Poslanik, s.a.v.s., poslije objave
ovog ~asnog ajeta, nije klanjao dènazu nikom od
licemjera, niti je prisustvovao njihovoj sahrani, kao {to
prenosi El-Imam Ahmed od Katade da je rekao: (505)
"Allahov Poslanik, kada bi bio pozvan na dènazu,
pitao je za nju; ako bi osoba bila spomenuta po
dobru, ustao bi i obavio joj dènazu; a ako be bi bila
takva, rekao bi njenoj porodici: 'Radite {ta ho}ete s
njom', i ne bi joj klanjao dènazu."
Po{to je Uzvi{eni Allah zabranio klanjati dènaza -
namaz licemjerima i prisustvovati njihovim sahranama
radi traènja oprosta za njih, ovaj postupak je bio od
najve}ih dobrih djela vjernika, pa je to i propisano. U
~injenju ovog postupka obimna je nagrada, kao {to se
pouzdano navodi u vjerodostojnim i drugim zbirkama
hadisa od Ebu-Hurejrea, r.a., da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: (506) "Ko prisustvuje dènazi, pa klanja
dènazu-namaz, ima nagradu kirata, a ko joj
prisustvuje, pa sa~eka dok se ne ukopa, ima nagradu
dva kirata."
Zatim je upitan, a kakva su to dva kirata?
Odgovorio je: "Manji od njih je kao brdo Uhud."
A {to se ti~e prisustvovanja kod kabura, kada
vjernik umre, prenosi Ebu-Davud od Osmana bin
Afana, r.a., da je rekao: (507) "Allahov Poslanik,
s.a.v.s., kada bi zavr{io s ukopavanjem mejita, ustao bi
i rekao: 'Traìte oprosta za va{eg brata i traìte mu
u~vr{}enje, zaista se on sada ispituje.'"
Prenosi ga samo Ebu-Davud, Allah mu se
smilovao.

"Neka te ne ushi}uju bogatstva njihova i djeca
njihova! Allah èli da ih njima na ovome
svijetu namu~i i da skon~aju kao nevjernici."
/85/

Prethodio je komentar istog ovog ajeta, neka je
Allahu zahvala i dobro~instvo.
372

"A kada je objavljena sura da u Allaha
vjerujete i da se zajedno sa Poslanikom
Njegovim borite, najimu}niji od njih su
zatraìli odobrenje od tebe i rekli: 'Ostavi nas
da budemo sa onima koji ne idu u boj.'" /86/
"Zadovoljavaju se da budu sa onima koji ne
idu u boj, srca njihova su zape~a}ena, pa oni
ne shva}aju." /87/

Kaè Uzvi{eni kore}i i prigovaraju}i onima koji su
izostajali iza dìhada pla{e}i se, a bili su sposobni i
udobno su ìvjeli, i traìli su dopu{tenje od Poslanika
da izostanu, i govorili su: "Ostavi nas da budemo sa
onima koji ne idu u boj." Bili su zadovoljni za svoje
ìvote sramotnim ostajanjem sa ènama, a one su
same ostajale iza vojske. Ovako je bio slu~aj sa njima:
kada bi ih pozvali u dìhad, bili bi pla{ljivi, a kada su
bili sigurni, najvi{e bi govorili od ljudi i krivili se u
govoru, kao {to je Uzvi{eni rekao za njih:
"A kada zavlada strah, vidi{ ih kako gledaju u
tebe kolutaju}i svojim o~ima kao pred smrt,
onesvije{}eni ~im strah mine, oni vas psuju
svojim o{trim jezicima", (33:19), tj. navodili bi
njihovim jezicima o{tar govor, ~vrst u sigurnosti, a u
ratu najpla{ljiviji.
U drugom ajetu Uzvi{eni je rekao:
"A oni koji vjeruju govore: 'Za{to se ne objavi
jedna sura?' A kad bi objavljena jasna sura i u
njoj spomenuta borba, ti si mogao vidjeti one
u ~ijim srcima je bolest kako te gledaju
pogledom pred smrt onesvije{}enog! A kad je

372

Prethodno je objanjen ovaj asni ajet. Pogledaj ajet broj 55 iz
ove sure.
586
borba ve} propisana, bolje bi im bilo da su
prema Allahu iskreni." (47:20,21)
Rije~i Uzvi{enog: "...srca su njihova
zape~a}ena", tj. zbog njihovog pla{enja od dìhada
i izlaska sa Poslanikom na Allahovom putu,
"...pa oni ne shva}aju", tj. ne razumiju {ta je za
njihovo dobro, da bi to ~inili, niti {ta je {tetno za njih,
da bi ga se klonili.

"Ali Poslanik i oni koji s njim vjeruju bore se
zalaù}i imetke svoje i ` vote svoje Njima }e
svako dobro pripasti i oni }e ono {to èle
ostvariti." /88/ "Allah im je pripremio
dènetske ba{~e, kroz koje }e ri eke te}i, u
kojima }e vje~no boraviti. To je veliki uspjeh."
/89/
i .
j

i

Po{to je Uzvi{eni spomenuo grijeh licemjera i
objasnio Svoju pohvalu vjernicima i {ta ih ~eka na
onom svijetu, rekao je:
"Ali Poslanik i oni koji s njim vjeruju bore se
zalaù}i imetke svoje i ` vote svoje", do kraja
drugog ajeta. Ovdje se nalazi obja{njenje njihovog
stanja i njihovog boravka.
U rije~ima Uzvi{enog: "Njima }e svako dobro
pripasti", tj. na budu}em svijetu, u Firdevsu i visokim
deredàma.

"Dolazili su i neki beduini koji su se izvinjavali
i traìli dopu{tenje da ne idu i tako su izostali
oni koji su Allahu i Njegovu Poslaniku lagali, a
te{ka patnja pogodit }e one me|u njima koji
nisu vjerovali." /90/

,

Zatim je objasnio stanje onih koji su imali
opravdanja u izostajanju od dìhada. Oni su dolazili
Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., izvinjavaju}i mu se i
obja{njavaju}i da su oni slabi i nemo}ni da bi i{li u
boj, a bili su iz plemena oko Medine.
Od Ibn-Abbasa prenosi se da je on ~itao:
bez te{dida, i kaè da su to oni koji su imali
opravdanja; ovako se prenosi i od Mudàhida.
Ovo je mi{ljenje najo~iglednije u zna~enju ajeta jer
Uzvi{eni je rekao poslije ovog:
"...i tako su izostali oni koji su Allahu i
Njegovu Poslaniku lagali", tj. i drugi beduini nisu
do{li uop}e da traè ispriku. Zatim im je obe}ao
nesnosnu patnju, pa kaè Uzvi{eni:
"...a te{ka patnja pogodit }e one me|u njima
koji nisu vjerovali."

"Ne}e se ogrije{iti nemo}ni i bolesni, i oni koji
ne mogu na}i sredstva za borbu, samo ako su
prema Allahu i Njegovu Poslaniku iskreni.
Nema razloga da se i{ta prigovara onima koji
~ine dobra djela - a Allah pra{ta i samilostan
je." /91/ "Ni onima kojima si rekao, kad su ti
do{li da im da{ ìvotinje za jahanje: 'Ne mogu
na}i za vas ìvotinje za jahanje', pa su se
vratili suznih o~iju, tu`ni {to ih ne mogu
kupiti." /92/ "A ima razloga da se prigovara
onima koji od tebe traè dozvolu da izostanu,
a imu}ni su. Zadovoljavaju se da ostanu sa
onima koji ne idu u boj, Allah je njihova srca
zape~atio, pa oni ne znaju." /93/

Zatim je Uzvi{eni objasnio isprike koje su
opravdane, zbog kojih se moè izostati od borbe, pa
je spomenuo ono {to je prisutno pri osobi, kao {to je
slabost u tjelesnoj konstrukciji, zbog koje nije mogu}e
biti ~vrst u dìhadu, a u to spada i hromost i sljepo}a.
Zato su oni prvi spomenuti.
U opravdane isprike spada i ono {to je
privremenog karaktera, kao bolest koja mu se pojavila
na njegovom tijelu, pa ga spre~ava od izlaska na
Allahov put. Ili siroma{tvo, pa ne moè da se pripremi
za rat. Ovima nema prigovora kada izostanu i ako su
iskreni u tome, ne pla{e ljude, ne obeshrabruju i ne
podsti~u na izostajanje. Oni tada ~ine dobro u ovom
njihovom stanju.
Zbog ovog je Uzvi{eni rekao:
"Nema razloga da se i{ta prigovara onima koji
~ine dobra djela, a Allah pra{ta i samilostan
je."
Prenosi Ibn Ebi-Hatim od Zejda ibn Sabita da je
rekao: (508) "Pisao sam Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.,
suru "Berae". Stavio sam pero za uho kada nam je
naredio borbu. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je gledao {ta
mu se objavljuje, zatim do|e slijepac pa re~e: "[ta je
587
sa mnom, o Allahov Poslani~e, ja sam slijepac?" Pa je
objavljeno: , "Ne}e se ogrije{iti nemo}ni i
bolesni..."
Prenosi El-Avfi od Ibn-Abbasa o ovom ajetu: A to
je: (509) "Zaista je Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio
ljudima da idu u boj sa njim, pa je do{la grupa
njegovih drugova, me|u kojim je bio Abdullah bin
Mugafel bin Mukrin el-Muzeni, pa su rekli: 'O Allahov
Poslani~e, na|i nam ìvotinje za jahanje.' 'Tako mi
Allaha, ne mogu na}i za vas ìvotinje za jahanje',
rekao im je, a oni su oti{li pla~u}i. Te{ko im je palo da
izostane od dìhada i da ne mogu na}i sredstva niti
jahalicu. Kada je Allah vidio njihovu privrènost
Njegovoj naklonosti i naklonosti Njegovom Poslaniku,
objavio je u Svojoj Knjizi opravdanje za njih, pa je
rekao:
'Ne}e se ogrije{iti nemo}ni i bolesni, i oni
koji ne mogu da na|u sredstva za borbu...'"
El-Buhari i Muslim navode hadis od Enesa, da je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (510) "Zaista u
Medini ima ljudi koji su uvijek s vama, bilo kuda
krenuli i bilo koju dolinu pre{li." Upitali su: "Oni su u
Medini?" Rekao je: "Da, sprije~ila ih je smetnja." Zatim
je Uzvi{eni prigovorio onima koji su traìli dopu{tenje
od Poslanika, s.a.v.s, da izostanu, a bili su imu}ni, i
izgrdio ih zbog njihovog zadovoljstva da ostanu sa
ènama u domovima.
"Allah je njihova srca zape~atio, pa oni ne
znaju."

"Kad se me|u njih vratite, oni }e vam se
pravdati. Reci: 'Ne pravdajte se, jer mi vama
ne vjerujemo, zato {to nas je Allah o vama
obavijestio. Allah i Njegov Poslanik }e vidjeti
kako }ete postupati, zatim vi }ete biti ponovo
vra}eni Onome Kojem je poznat i nevidljivi I
vidljivi svijet, pa }e vas On o onome {to ste
radili obavijestiti.'" /94/ "Kad se me|u njih
vratite zaklinjat }e vam se Allahom, samo da
ih se okanite, pa okanite ih se jer su oni
pogan i prebivali{te njihovo bit }e
Dèhennem, kao kazna za ono {to su radili."
/95/ "Oni vam se zaklinju zato da biste bili
zadovoljni njima. Ako vi budete zadovoljni
njima, Allah sigurno nije zadovoljan narodom
nevjerni~kim." /96/

Uzvi{eni je obavijestio o licemjerima da }e, kada se
vrate u Medinu, pravdati vam se.
"Reci: 'Ne pravdajte se, jer mi vama ne
vjerujemo'", tj. ne}emo vam povjerovati,"...zato
{to nas je Allah o vama obavijestio", tj. Allah
nam je saop}io va{a stanja. "Allah i Njegov
Poslanik }e vidjeti", tj. va{a djela }e se pokazati
ljudima na ovome svijetu.
,

"Zatim vi }ete biti ponovo vra}eni Onome
Kojem je poznat i nevidljivi i vidljivi svijet, pa
}e vas On o onome {to ste radili obavjestiti", tj.
obavijestit }e vas za va{a dobra i lo{a djela i nagraditi
vas za njih.
Zatim je obavijestio da }e vam se oni zaklinjati,
pravdaju}i se samo da se pro|ete njihovog gr|enja,
pa ih se okanite poniàvaju}i ih, jer oni su pogan -
ukazuju}i time na poganost njihove unutra{njosti i
uvjerenja. Njihovo prebivali{te na onom svijetu bit }e
Dèhennem, kao nagrada koju su zaradili za grijehe i
gre{ke.
Uzvi{eni je obavijestio ako budu zadovoljni njima
zato {to su im se zaklinjali,
"Allah sigurno nije zadovoljan narodom
nevjerni~kim", tj. koji su izi{li iz pokornosti Allahu i
Njegovom Poslaniku, a rije~ el-fisk zna~i "izlazak". U
arapskom jeziku se kaè za datulu kada izi|e iz ~a{ke.

"Beduini su najve}i nevjernici i najgori
licemjeri, i razumljivo je {to ne poznaju
propise koje Allah Svome Poslaniku objavljuje.
A Allah sve zna i Mudar je." /97/ "Ima
beduina koji ono {to daju smatraju nametom
i jedva ~ekaju da vas nesre}e stignu - neka
njih pogodi nesre}a, a Allah sve ~uje i sve
zna." /98/ "A ima beduina koji vjeruju u
Allaha i u onaj svijet i koji smatraju da je ono
{to daju put da se Allahu pribliè i da
Poslanikove blagoslove zasluè. To im je,
zaista, dobro djelo, Allah }e ih, sigurno,
milo{}u Svojom obasuti, jer Allah pra{ta i
samilostan je." /99/

588
Obavijestio je Uzvi{eni da ima beduina nevjernika,
licemjera i vjernika, i da je njihovo nevjerovanje i
licemjerstvo ve}e, gore i jasnije od drugih, tj. ta~nije
re~eno, ne znaju Allahove propise kao {to prenosi El-
E'ame{ od Ibrahima da je rekao: "Sjedio je neki beduin
kod Zejda bin Sehvana, a on je razgovarao sa svojim
drugovima, a ruka mu je bila ozlije|ena na dan (bitke)
Nuhavenda, pa je rekao beduin: 'Tako mi Allaha, ne
znam da li se sije~e desna ili lijeva ruka?' Zatim je
rekao Zejd bin Sevhan: 'Allah je istinu rekao'":
"i razumljivo je {to ne poznaju propise
koje Allah Svome Poslaniku objavljuje."
Prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
(511) "Stanovnici pustinje su surovi."
Prenosi ga Ahmed, Ebu-Davud, Et-Tirmizi i En-
Nesai predanjem od Sufjana Es-Sevrija, a Et-Tirmizi ga
smatra dobrim (hasen).
Po{to je bila prisutna krutost i surovost me|u
stanovnicima pustinje, Allah nije poslao od njih
poslanika, nego je slanje bilo od stanovnika gradova
koji su ljubaznijeg pona{anja od beduina. Zato je kod
beduina uro|ena osobina surovosti, kao {to je
Uzvi{eni rekao:
"A Mi smo prije tebe samo ljude slali,
gra|ane kojima smo objave objavljivali."
(12:109)
Prenosi Muslim od Ai{e da je rekla: (512) "Do{la je
grupa beduina kod Allahova Poslanika, s.a.v.s., pa su
pitali prisutne: 'Da li ljubite va{u malu djecu?'
Odgovorili su: 'Da', a onda su oni rekli: 'Tako nam
Allaha, mi ne ljubimo', zatim je rekao Allahov Poslanik,
s.a.v.s.: 'Ne mogu vam pomo}i ako vas Allah bude
li{io milosti.'"
U rije~ima uzvi{enog: "A Allah sve zna i Mudar
je", tj. zna ko zasluùje da ga pou~i vjerovanju i
znanju, Mudar u onom {to je raspodijelio me|u
Svojim robovima od znanja i neznanja, i vjerovanja i
nevjerovanja i licemjerstva.
"...koji ono {to daju smatraju", tj. na
Allahovom putu, "...nametom", tj. kaznom i
gubitkom.
"i jedva ~ekaju da vas nesre}e stignu...",
tj. da vas prate nesre}e;
"...neka njih pogodi nesre}a.", tj. neka ona bude
preokrenuta na njih.
"...a Allah sve ~uje i sve zna", tj. ~uje molbe
Svojih robova i zna {ta oni zasluùju.
"A ima Beduina koji vjeruju u Allaha i u onaj
svijet i koji smatraju da je ono {to daju put da
se Allahu pribliè i da Poslanikove blagoslove
zasluè." Ovo je pohvalna grupa beduina koji se
pribliàvaju Allahu onim {to daju i èle da se Poslanik
moli za njih.

"to im je, zaista, dobro djelo", tj. to }e
posti}i.
"...Allah }e ih sigurno milo{}u Svojom obasuti,
jer Allah pra{ta i samilostan je."

"Allah je zadovoljan prvim muslimanima,
muhadìrima i ensarijama, i svima onima koji
ih slijede dobra dje a ~ine}i. A i oni su
zadovoljni Njime za njih je On pripremio
dènetske ba{~e, kroz koje }e rijeke te}i, i oni
}e vje~no i zauvijek u njima boraviti. To je
veliki uspjeh." /100/
l
:

Uzvi{eni saop}ava o Svome zadovoljstvu prema
prvim muslimanima, muhadìrima i ensarijama, i
svima onima koji ih slijede dobra djela ~ine}i, i njihovo
zadovoljstvo njime {to im je pripremio dènetske
ba{~e i ugodan boravak.
Prenosi Muhammed bin Ka'b el-Kurezi: (513)
"Pro{ao je Omer bin el-Hatab pored ~ovjeka koji je
u~io ovaj ajet: "Allah je zadovoljan prvim
muslimanima, muhadìrima i ensarijama"
Omer ga je uzeo za ruku i rekao: 'Ko te je nau~io
ovom ajetu?' Rekao je: 'Ubej bin Ka'b.' Omer mu re~e:
'Ne odvajaj se od mene sve dok ne odem s tobom do
njega.' Pa kada su do{li, Omer re~e: 'Ti si ovoga
nau~io da ~ita ovaj ajet ovako?' Rekao je: 'Da.' Rekao
je: 'ûo si ga od Allahovog Poslanika, s.a.v.s.?' Rekao
je: 'Da.' Rekao je: 'Mislio sam da smo dosegli visok
poloàj koji ne}e dosegnuti niko poslije nas.' Zatim je
rekao Ubej: 'Potvrda ovog ajeta na po~etku je sure El-
Dùmu'a:
"...i drugima koji im se nisu priklju~ili - On je
Silni i Mudri." (62:3), i u suri El-Ha{r: "...oni koji
poslije njih dolaze", (59:10) i u suri El-Enfal:
"...a oni koji kasnije vjernici postanu, pa se
isele i u borbi zajedno s vama u~estvuju."
(8:75)
Prenosi ga Ibn-Dèrir, a te{ko onome koji ih bude
mrzio ili omalovaàvao - sve ili neke od njih, a
naro~ito najbolje ashabe poslije Poslanika, a najbolji
od njih i najdostojniji Es-Siddik, i najve}i halifa, Ebu-
Bekr bin Ebi-Kuhafe, r.a., svi koji ih mrze ili
omalovaàvaju, njihovi mozgovi su preokrenuti i
njihova srca su bolesna, pa gdje su ovi u pore|enju sa
ashabima koje je ~asni Kur'an opisao u ajetu: "Allah
je zadovoljan prvim muslimanima"
Omalovaàvaju one sa kojima je Allah zadovoljan,
a i oni zadovoljni Njime, a {to se ti~e Ehlu-sunneta,
oni su zadovoljni onima sa kojim je Allah zadovoljan,
a omalovaàvaju koga omalovaàva Allah i Njegov
Poslanik, i vole onog ko voli Allaha i Njegova
Poslanika, a neprijatelji su onome ko je neprijatelj
Allahu i Njegovom Poslaniku. Oni slijede sunnet, a ne
izmi{ljaju novotarije, oni su na Allahovoj strani, koja }e
sigurno uspjeti i Njegovi pravi vjernici.
589

"Me|u beduinima, oko vas ima licemjera, a
ima ih i me|u stanovnicima Medine, koji su u
licemjerstvu spretni - ti ih ne poznaje{, ali ih
Mi poznajemo. Njih }emo na dvostruke muke
staviti, a zatim }e biti u veliku patnju vra}eni."
/101/

Uzvi{eni obavje{tava Njegova Poslanika, s.a.v.s.,
da oko Medine i me|u samim stanovnicima Medine
ima licemjera: "...koji su u licemjerstvu spretni",
tj. ustrajni su u njemu,
"...ti ih ne poznaje{, ali ih mi poznajemo". Iz
ovoga se jasno vidi da Poslanik, s.a.v.s., ne poznaje
sve oko sebe od licemjera, poznaje neke od njih, a
druge ne poznaje; poznavao je dio njih po
obilje`jima, kao {to kaè Uzvi{eni:
"A da ho}emo, Mi bismo ti ih, uistinu,
pokazali, i ti bi ih, sigurno, o biljezima
njihovim poznao. Ali ti }e{ ih poznati po
na~inu govora njihova." (47:30)
Poznavao je neke sa kojima se sastajao od
stanovnika Medine kao licemjere i ako su ga vi|ali
ujutro i uve~er. Prethodno je spomenuto prilikom
tuma~enja rije~i Uzvi{enog: "...i htjeli su da u~ine
ono {to nisu uspjeli" (9:74), da je Poslanik,
s.a.v.s., pokazao Huzejfi o~evidno ~etrnaest ili
petnaest licemjera. Ovo je svo|enje na poznavanje
petnaest licemjera, i ne zna~i da je on poznavao
njihova imena i izgled svakog od njih, a Allah najbolje
zna.
Prenosi Ibn-Asakir u biografiji Ebu-Umera el-
Bejrutija od Ebu ed-Derda: "Da je do{ao ~ovjek koji se
zvao Harmele kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., pa je rekao:
'Vjerovanje je ovdje', i pokazao rukom u svoj jezik, 'a
licemjerstvo je ovdje', i pokazao rukom u svoje srce, a
spominjao je Allaha sasvim malo. Zatim je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Boè moj, podaj mu jezik koji
spominje Allaha i srce koje zahvaljuje, i opskrbi ga
ljubavlju prema meni i prema onima koji mene vole i
okreni ga ka dobru.' Pa je rekao: 'O Allahov Poslani~e,
imao sam drugove licemjere i bio sam im vo|a, ho}e{
li da ti ih dovedem?' On re~e: 'Ko nam do|e, traìt
}emo oprost za njega, a ko ustraje u licemjerstvu, pa
Allah ima najvi{e prava nad njima. Ne sklanjaj nikome
pokriva~, ne otkrivaj ni~iju tajnu.'"
Ovako prenosi Ebu Ahmed el-Hakim.
Rekao je Mudàhid o rije~ima Uzvi{enog:
"...njih }emo na dvostruke muke staviti", zna~i
ubijanje i zarobljavanje, u drugom predanju, glad i
patnja u kaburu.
Prenosi Es-Suddi od Ebi-Malika, a on od Ibn-
Abbasa da je rekao: (515) "Ustao je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., drè}i govor petkom pa je rekao: 'Izlazi, o taj i
taj, zaista si ti licemjer, izlazi, o taj i taj, zaista si ti
licemjer', pa je istjerao iz mesdìda ljude koje je
osramotio. Rekao je Ibn-Abbas: "Ovo im je prva kazna
kada ih je istjerao iz mesdìda, a druga je kaburski
azab." Ovako prenosi i Es-Sevri od Es- Suddija, a on
od Ebu-Malika sli~no ovome.
"...a zatim }e biti u veliku patnju vra}eni",
tj. patnju na onome svijetu, a ona je vje~ni boravak u
vatri, da nas Uzvi{eni Allah sa~uva.

"A ima i drugih koji su grijehe svoje priznali, i
koji su djela dobra s drugim, koja su hr|ava,
izmije{ali, njima }e, moè biti, Allah oprostiti -
jer Allah pra{ta i Samilostan je." /102/

Po{to je Uzvi{eni objasnio stanje licemjera koji
izostaju iza dìhada zbog nijekanja i sumnje, objasnio
je stanje grje{nika koji izostaju iz dìhada uslijed
lijenosti, uz vjerovanje u Istinu, pa kaè Uzvi{eni:
"A ima i drugih koji su grijehe svoje
priznali...", tj. priznali su grijehe koji su izme|u njih i
Allaha, a oni imaju i drugih, dobrih dijela. Izmije{ali su
ih sa hr|avima, i oni su pod Allahovim pomilovanjem
i Njegovim oprostom. Ovaj ajet je op}enit za svakog
grje{nika prijestupnika, ~ija su dobra djela pomije{ana
i uprljana sa hr|avim. "a ima i drugih." Rekao je
Ibn-Abbas da je ovaj ajet objavljen povodom Ebu-
Lubabe i grupe njegovih drugova koji su izostali iza
Allahova Poslanika, s.a.v.s., u pohodu na Tebuk. Kada
se Poslanik, s.a.v.s., vratio, svezali su se za stupove
mesdìda i zakleli se da ih ne}e osloboditi niko osim
Allahov Poslanik, s.a.v.s. Po{to je objavljen ovaj ajet,
Allahov Poslanik, s.a.v.s., oslobodio ih je i oprostio im.
Prenosi El-Buhari od Semure bin Dùnduba da je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (516) "Do{la su mi
ove no}i dva ~ovjeka, pa su me nosili i donijeli u grad
koji je sagra|en od zlata i srebra, zatim su nas sreli
ljudi ~ija je polovina izgleda ne{to najljep{e {to si
vidio, a druga polovina ne{to najru`nije {to si vidio.
Zatim su im njih dvojica rekli: 'Idite i u|ite u tu rijeku',
pa su oti{li. Kada su se vratili, nestalo je tog
nedostatka sa njih pa su postali najljep{eg izgleda.
Njih dvojica su mi rekli da je ovo kao Dènnet i da je
ovo tvoje boravi{te; a {to se ti~e ljudi koji koji su
jednim dijelom lijepi, a drugim ru`ni, to su oni koji su
izmije{ali dobra djela sa lo{im, pa im je Allah pre{ao
preko njih."
Ovako saèto prenosi El-Buhari u komentaru ovog
ajeta.

590

"Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime
o~isti{ i blagoslovljenim ih u~ini{, i pomoli se
za njih, molitva tvoja }e ih, zaista, smiriti - a
Allah sve ~uje i sve zna." /103/ "Zar ne znaju
oni da jedino Allah prima pokajanje od
robova Svojih i da samo On prihva}a
milostinje i da je samo Allah Onaj Koji pra{ta
i da je On Milostiv?" /104/
,

Uzvi{eni je naredio Svom Poslaniku, s.a.v.s., da
uzme od njihovih dobara zekat, da ih time o~isti i
blagoslovljenim u~ini. Ovo je op}enito za svakog koji
izmije{a dobra djela sa drugima koja su hr|ava, makar
ajet bio objavljen povodom onih koji su izostali od
dìhada iz lijenosti, a vjernici su i priznali svoje grijehe.
Oni koji poslije njih budu kao i oni, bit }e tretirani isto.
U rije~ima Uzvi{enog: "...i pomoli se za njih", tj.
moli za njih i traì oprosta za njih, kao {to prenosi
Muslim u svom Sahihu od Abdullaha bin Ebi-Evfa da
je rekao: (517) "Kada bi ljudi davali zekat, Vjerovjesnik,
s.a.v.s., pomolio bi se za njih, pa mu je do{ao moj
otac sa zekatom a on je rekao: 'Boè moj, podari Svoj
blagoslov porodici Ebi-Evfa'a.'"
Za rije~i Uzvi{enog: "...molitva tvoja }e ih
zaista smiriti", rekao je Ibn-Abbas: "Molitva je tvoja
milost njima."
U rije~ima Uzvi{enog: "A Allah sve ~uje i sve
zna", tj. ~uje tvoje molbe i zna ko ih od tebe
zasluùje. Prenosi El-Imam Ahmed od Ibn - Huzejfe da
Vjerovjesnikova, s.a.v.s., molitva stiè do ~ovjeka,
njegovog djeteta i njegovog unuka.
"zar ne znaju oni da jedino Allah prima
pokajanje od robova Svojih i da samo On
prihva}a milostinje..." Ovo je podsticanje na
pokajanje i milostinju, jer svako od ovo dvoje
umanjuje i bri{e grijehe.
Uzvi{eni isti~e da opra{ta svakom onom ko Mu se
pokaje, a onome ko daje milostinju od halal zarade,
zaista Uzvi{eni Allah prima Svojom desnom rukom,
pa je uve}ava njenom vlasniku tako da datula postane
kao Uhud.
Kao {to prenosi Es-Sevri i Veki' od Ebu-Hurejrea,
koji kaè: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (518)
'Zaista Allah prima milostinju i uzima je Svojom
desnom rukom, pa je uve}ava za nekog od vas kao
{to neko od vas uzgaja svoje `drijebe, tako da
komadi} bude kao brdo Uhud.'"
Potvrda tome nalazi se u Knjizi Uzvi{enog Allaha:
"Zar ne znaju oni da jedino Allah prima
pokajanje od robova Svojih i da samo On
prihva}a milostinje, i da je samo Allah Onaj
Koji pra{ta i da je On milostiv."

"I reci: 'Trudite se! Allah }e trud va{ vidjeti, a i
Poslanik Njegov i vjernici, i vi }ete biti vra}eni
Onome Koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa }e
vas o onome {to ste radili obavjestiti.'" /105/

Rekao je Mudàhid: "Ovo je prijetnja od
Uzvi{enog Allaha za prekr{ioce Njegovih naredbi, da
se njihova djela izlaù pred Uzvi{enim Allahom,
Poslanikom, s.a.v.s., i vjernicima.
Ovaj doga|aj, u koji nema sumnje, bit }e na
Sudnjem danu, kao {to je Uzvi{eni rekao:
"Tada }ete ispitivani biti, i nijedna tajna va{a
ne}e skrivena ostati" (69:18), a rije~i Uzvi{enog:
"...i kada izi|e na vidjelo ono {to je u srcima"
(100:10), zna~e da to Allah ponekad pokaè ljudima
i na ovom svijetu.
Prenosi El-Imam Ahmed od Enesa, da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: (519) "Nemojte se ~uditi
nikome dok ne vidite kako }e zavr{iti. Zaista: ~ovjek
radi duè vrijeme svog ìvota, ili jedan period svog
ìvota dobro djelo; da umre na njemu - u{ao bi u
Dènnet; zatim pre|e na lo{e djelo. I zaista ~ovjek radi
duè vrijeme svoga ìvota ili jedan period svog ìvota
lo{a djela; da umre na tome - u{ao bi u Vatru; zatim
prije|e na dobro djelo. Kada Allah èli Svome robu
dobro, On ga iskoristi prije njegove smrti. Upitali su:
'O Allahov Poslani~e, kako ga iskoristi?' Odgovorio je:
'Allah ga uputi da radi dobro djelo, zatim ga na tome
usmrti.'" Jedino ga Ahmed prenosi u ovom obliku.

"Ima i drugih koji su u neizvjesnosti da li }e ih
Allah kazniti ili }e im oprostiti. A Allah sve
zna i Mudar je." /106/

Rekli su Ibn-Abbas, Mudàhid, Ikrime, Ed-Dahhak i
drugi: "Ima ih trojica koji su izostali", tj. od pokajanja,
a to su: Mirare bin er-Rebi', Ka'b bin Malik i Hilal bin
Umejje; odustali su od pohoda na Tebuk iz lijenosti i
naklonosti prema udobnosti, lijepim plodovima i
hladovini, a ne zbog sumnje i licemjerstva.
Bila je i grupa njih koja se svezala za stupove
dàmije, kao {to su uradili Ebu-Lubabe i njegovi
drugovi, a i grupa koja nije radila, tako su ova trojica
spomenuta pa je objavljeno pokajanje onih prije ovih.
Ovima je odloèno pokajanje dok nije objavljeno:
"Allah je oprostio Vjerovjesniku muhadìrima
i ensarijama..." (9:117) i:
,
591
"...a i trojici koja su bila izostala, i to tek onda
kad im je zemlja, koliko god da je bila
prostrana, postala tijesna" (9:118), kao {to }e
obja{njenje toga u hadisu Ka'b bin Malika.
U rije~ima Uzvi{enog: "...da li }e ih Allah
kazniti ili }e im oprostiti", zna~e da su pod
Allahovim pomilovanjem. Ako ho}e da uradi sa njima
ovo, i ako ho}e da uradi s njima to, ali Njegova Milost
nadvladava Njegovu srd`bu.
"...a Allah sve zna i Mudar je", tj. zna ko
zasluùje kaznu ili pomilovanje, a Mudar je u Svojim
djelima i Svojim rije~ima. Nema drugog boga osim
Njega niti gospodara osim Njega.

"A oni koji su dàmiju sagradili da bi {tetu
nanijeli, i nevjerovanje osnaìli, i razdor me|u
vjernike unijeli, pripremaju}i je za onoga koji
se protiv Allaha i Njegova Poslanika jo{ prije
borio, sigurno }e se zaklinjati: 'Mi smo samo
najbolje èljeli, a Allah je svjedok da su oni
pravi la`ljivci.'" /107/ "Ti u njoj nemoj nikada
nikada molitvu obaviti! Dàmija ~iji su temelji,
ve} od prvo dana, postavljeni na strahu od
Allaha zaista vi{e zasluùje da u njoj obavlja{
molitvu. U njoj su ljudi koji se vole ~esto prati,
a Allah voli one koji se mnogo ~iste." /108/

j

Povod objave ovih ~asnih ajeta bio je ~ovjek iz
Medine po imenu Ebu-Amir er-Rahi koji je prije
dolaska Allahova Poslanika, s.a.v.s., tj. u paganskom
dobu, pre{ao na kr{}anstvo; nakon {to je do{ao
Allahov Poslanik, s.a.v.s., u Medinu i porasli ugled i
snaga islama i muslimana na Bedru, pozvao ga je u
islam pa je odbio; bio je nepokoran i pobjegao u
Meku, a zatim kod Herakla, od kojeg je traìo pomo}
za rat protiv muslimana, a on mu je obe}ao i tje{io
ga, te je on ostao da boravi kod njega.
Zatim je pisao grupi svog naroda da }e do}i sa
vojskom da se suprostavi Muhammedu i njegovoj
poslanici. Naredio im je da mu pripreme utvr|enje i
skloni{te, pa su po~eli sa gradnjom mesdìda pokraj
mesdìda Kuba. Nakon njegovog zavr{etka pitali su
Allahova Poslanika, s.a.v.s., da klanja u njemu, pa je
rekao: "Mi idemo na put; ali kad se vratimo, klanjat
}emo, ako Allah bude htio." U njegovom povratku sa
Tebuka na udaljenosti jedan dio dana od Medine
do{ao mu je Dìbril sa vijestima o mesdìdu Ed-Dirar, i
o odlu~nosti onih koji su ga gradili da ostanu u
nevjerovanju i razdvajanju muslimana.
Zatim je Allahov Poslanik poslao ljude da sru{e taj
mesdìd prije njegovog dolaska u Medinu, pa je
Uzvi{eni Allah objavio: "Ti u njoj nemoj nikad
molitvu obaviti..." - do rije~i - "...koji sami sebi
nepravdu ~ine".
U rije~ima Uzvi{enog: "...sigurno }e se
zaklinjati", tj. oni koji su ga gradili: "...mi smo
samo najbolje èljeli", tj. samo dobro, a Uzvi{eni
Allah kaè: "A Allah je svjedok da su oni pravi
la`ljivci", tj. u onome {to su smjerali i namjeravali.
Sagradili su ga da bi {tetu nanijeli mesdìdu Kuba, i
nevjerovanje u Allaha osnaìli, i razdor me|u vjernike
unijeli, pripremaju}i ga za onoga koji se protiv Allaha i
Njegova Poslanika jo{ prije borio: A on je Ebu-Amir,
grje{nik, koji se zvao Er-Rahib, Allah ga prokleo.
U rije~ima Uzvi{enog: "Ti u njoj nemoj nikad
namaz obaviti", zabrana su Poslaniku, s.a.v.s., a
tako i njegovom ummetu, da obavi namaz u njoj, tj.
da nikada ne klanja. Zatim ga podsti~e na obavljanje
namaza u mesdìdu Kuba, ~iji su temelji izgra|eni od
prvog dana na bogobojaznosti (takva), a ona je
pokornost Allahu i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s., radi
jedinstva rije~i muslimana, i kao utvrda za islam i
Njegove sljedbenike; zato je Uzvi{eni rekao:
"Dàmija ~iji su temelji, ve} od prvog dana,
postavljeni na strahu od Allaha, zaista vi{e
zasluùje da u njoj obavl a{ molitvu."
O ovome je rije~ povodom mesdìda Kuba, zato
se navodi sahih hadis da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: (520) "Namaz u mesdìdu Kuba jeste kao
umra."
U drugom sahih hadisu navodi se: (521) "Allahov
je Poslanik, s.a.v.s., posje}ivao mesdìd Kuba ja{u}i i
pje{ke."
Prenosi Et-Taberani od Ibn-Abbasa da je rekao:
(522) Po{to je objavljen ovaj ajet:
"...u njoj su ljudi koji se vole ~esto prati",
Allahov Poslanik, s.a.v.s., poslao je po Uvejma bin
Saide, pa mu je rekao: "Kakvo je to pranje kojim vas je
Allah pohvalio?" On je odgovorio: "O Allahov
Poslani~e, nijedan ~ovjek me|u nama, niti èna, ne
izi|e radi prirodne potrebe a da ne opere svoj spolni
organ" - ili je rekao: "svoj ~mar", pa je rekao
Vjerovjesnik, s.a.v.s.: "To je to."
Navodi se u sahih hadisu: (523) "Dàmija
Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koja ju usred Medine,
jeste dàmija koja je podignuta na strahu od Allaha."
Ovo je vjerodostojno, i nema proturje~ja izme|u ajeta
i izme|u ovoga, jer ako je mesdìd Kuba od prvog
dana podignut u strahu od Allaha - pa dàmija
Allahovog Poslanika, s.a.v.s., prioritetna je i dostojnija
da bude takva.
Tako El-Imam Ahmed prenosi od Ubeja bin Ka'ba
da je rekao: (525) "Raspravljala su dva ~ovjeka
me|usobno o dàmiji ~iji su temelji od prvog dana
podignuti u strahu od Allaha, pa je rekao jedan od
592
njih: 'To je dàmija Kuba', a drugi je rekao: 'To je
dàmija Allahovog Poslanika, s.a.v.s.' Zatim je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'To je moja dàmija.'"
Tako|er, biljeì ga Et-Tirmizi i ocijenio ga je
vjerodostojnim, a prenose ga En-Nesai i Muslim.
Grupa iz prvih i kasnijih generacija rekla je da je to
dàmija Vjerovjesnika, s.a.v.s., a to se prenosi od
Omera bin el-Hattaba i njegovog sina Abdullaha,
Zejda bin Sabita i Seida bin el-Musejjeba, a to
mi{ljenje odabire i Ibn-Dèrir.
"Dàmija ~iji su temelji, ve} od prvog dana,
postavljeni na strahu od Allaha, zaista, vi{e
zasluùje da u njoj obavlja{ namaz. U njoj su
ljudi koji se vole ~esto prati, a Allah voli one
koji se mnogo ~iste", dokaz je za obavljanje
namaza u starim dàmijama ~iji su temelji od prvih
dana podignuti na pokornosti samo Jedinom Allahu,
Koji nema druga i za obavljanje namaza sa grupom
dobrih ljudi i ~estitih robova koji ~uvaju propisno
uzimanje abdesta i suzdràvaju se od prljav{tina.

"Da li je bolji onaj koji je temelj zgrade svoje
postavio u strahu od Allaha i u Njegovom
zadovoljstvu ili onaj koji je temelj zgrade
svoje postavio na rub podlokane obale koja se
nagnula, da se zajedno s njim u vatru
dèhenemsku sru{i? A Allah ne}e ukazati na
Pravi put narodu koji sam sebi nepravdu ~ini."
/109/ Zgrada koju su oni sagradili, stalno }e
unositi nemir u srca njihova, sve dok im srca
ne popucaju - a Allah sve zna i Mudar
je."/110/
,

Uzvi{eni kaè da nisu isti onaj koji je podigao
temelj svoje zgrade u strahu od Allaha i zadovoljstvu i
onaj koji je sagradio dàmiju da bi nanio {tetu,
osnaìo nevjerovanje i unio razdor me|u muslimane,
pripremaju}i je za onoga koji se protiv Allaha i
Njegova Poslanika jo{ prije borio; ovi, zaista, grade
svoje zgrade na ivici jame koja }e se sru{iti zajedno sa
njima.
"u vatru dèhenemsku, a Allah ne}e
ukazati na Pravi put narodu koji sam sebi
nepravdu ~ini", tj. ne}e u~initi dobrim djela
pokvarenjaka.
Dàbir bin Abdullah rekao je: "Vidio sam dàmiju
koja je sagra|ena da bi se {teta nanijela. Iz nje je
izlazio dim u vrijeme Allahovog Poslanika, s.a.v.s."
"Zgrada koju su oni sagradili stalno }e unositi
nemir u srca njihova", tj. zbog njihove smjelosti da
u~ine ruàn postupak, koji im je izazvao sumnju i
licemjerstvo u srcima, kao {to su oboàvaoci teleta bili
puni ljubavi prema njemu.
"Sve dok im srca ne popucaju", tj. njihovom
smr}u. To su rekli Ibn-Abbas, Mudàhid, Katade i
drugi u~enjaci prvih generacija. "...a Allah sve zna",
tj. za djela Svojih stvorenja, "...i Mudar je", u
njihovom nagra|ivanju, dobrim ili lo{im.

"Allah je od vjernika kupio ìvote njihove i
imetke njihove u zamjenu za Dènnet koji }e
im dati. Oni }e se na Allahovu putu boriti, pa
ubijati i ginuti. On je to, zbilja, obe}ao u
Tevratu i Indìlu i Kur'anu. A ko od Allaha
dosljednije ispunjava obe}anje svoje? Zato se
radujte pogodbi svojoj koju ste s Njim
ugovorili, i to je veliki uspjeh."/111/

Uzvi{eni isti~e da On nadokna|uje Svojim
robovima, vjernicima, za njihove ìvote i njihove
imetke, ako su ih uloìli na Njegovom putu -
Dènnetom. Ovo je iz Njegove dobrote,
velikodu{nosti, dobro~instva. Zaista On prihvata da
da naknadu iz onog {to posjeduje i {to daruje Svojim
robovima, zato su rekli Hasan el-Basri i Katade: "Tako
mi Allaha, sklopio je ugovor o kupoprodaji sa njima,
pa im je skuplje platio."
[emr bin Atijje rekao je: "Nema nijednog
muslimana a da ne duguje prema Uzvi{enom Allahu
prisegu na vjernost, izvr{i je ili umre u njoj", zatim je
prou~io ovaj ajet. Zato se kaè: Ko se uputio na
Allahov put, sklopio je ugovor sa Allahom, tj. prihvatio
je ovaj ugovor i izvr{io ga. Prenose Muhammed bin
Ka'b el-Kurezi i drugi od Abdullaha bin Revvahe, r.a.,
da je rekao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., tj. u no}i
davanja prisege na vjernost kod Akabe: (526) "Uvjetuj
od nas prema tvome Gospodaru i prema tebi {ta
ho}e{!" Poslanik, s.a.v.s., rekao je: "Uvjetujem, prema
svome Gospodaru: da Ga oboàvate i da Mu nikoga
ravnim ne smatrate, a prema sebi: da me branite od
~ega branite svoje ìvote i svoje imetke." Zatim su
pitali: "A {ta nama pripada ako budemo tako radili?"
Rekao je: "Dènnet." A oni su rekli: "Trgovina je
donijela dobit. Ne}emo raskidati ugovor niti }emo
traìti da se on opozove", pa je objavljeno:
"Allah je od vjernika kupio ìvote njihove."
593
"Oni }e se na Allahovu putu boriti pa
ubijati i ginuti", tj. svejedno, ubijali ili ubijeni bili, ili
im se desilo i jedno i drugo, obavezan im je Dènnet.
El-Buhari i Muslim navode da je (527) Allah
zajam~io onoga koji je izi{ao na Njegov put, isklju~ivo
radi borbe na Njegovom putu i vjerovanja u poslanike
- ako ga usmrti - da }e ga u uvesti u Dènnet ili }e ga
vratiti njegovoj ku}i iz koje je izi{ao, sa nagradom koju
ima kod Allaha ili ratnim plijenom.

"On im je to zbilja obe}ao u Tevratu i Indìlu i
Kur'anu", potvrda je za ovo obe}anje i obavje{tenje
da je to Sebi stavio obavezu i to objavio Svojim
Poslanicima u Svojim Velikim knjigama, koje je
spomenuo.
"A ko od Allaha dosljednije ispunjava
obe}anje svoje?" Zaista, On ne}e iznevjeriti Svoje
obe}anje, kao {to stoji u Njegovim uzvi{enim rije~ima:
"A ~ije su rije~i od Allahovih istinitije?"
(4:122) Stoga je Uzvi{eni rekao: "Zato se radujte
pogodbi svojoj koju ste s njim ugovorili, i to je
veliki uspjeh", tj. neka se raduje onaj ko je izvr{io
du`nost, shodno ovome ugovoru i potpuno ostvario
ovaj sporazum, velikom uspjehu i udobnom boravku.

"Oni se kaju, i Njemu ibadet ~ine, i Njega
hvale i poste, i namaz obavljaju, i traè da se
~ine dobra djela, a od nevaljalih odvra}aju i
Allahovih se propisa pridràvaju. A vjernike
obraduj!"/112/
,

Ovo je opisivanje vjernika od kojih je Allah kupio
njihove ìvote i njihove imetke lijepim svojstvima i
pohvalnim karakteristikama. "Oni koji se kaju", od
svih grijeha, napu{taju}i razvrat, "i Njemu ibadet
~ine", tj. obavljaju ibadete prema svom Gospodaru
bri`ljivo ih ~uvaju}i - a to su rije~i i djela. Najosobeniji
ibadet, kada su rije~i u pitanju, jeste pohvala Allaha
(hamd). Zato je Uzvi{eni rekao: "...i Njega hvale."
Od najboljih je djela post, a to je napu{tanje uìtka u
hrani i pi}u i u spolnom op}enju. To se
podrazumijeva pod rije~ju ovdje. Stoga je Uzvi{eni
rekao: "...i poste", kao {to je time opisao ène
Vjerovjesnika, s.a.v.s., rije~ima: "koje poste", (66:5)
tj. posta~ice. Tako|er ruku' i sed`da predstavljaju
namaz, zato je Uzvi{eni rekao: "...i namaz
obavljaju." Oni pored toga koriste Allahovim
stvorenjima i upu}uju ih na pokornost Allahu tako {to
traè da se ~ine dobra djela, a odvra}aju od nevaljalih,
uz znanje {ta treba da se radi, a {ta da se napusti. To
je ~uvanje Allahovih propisa u onome {ta je On
dopustio i zabranio, teoretski i prakti~no. Oni tako
izvr{avaju ibadet prema Allahu i savjetuju ljude; zato je
Uzvi{eni rekao:
"A vjernike obraduj!", jer vjerovanje
obuhvata sve ovo, i svaka sre}a pripada onome ko se
odlikuje njime.
Obja{njenje da se pod rije~ju "sijaha"
podrazumijeva post. To se prenosi od Abdullaha bin
Mesuda, Ibn-Abbasa i Ai{e, neka je Allah zadovoljan
njima. To se, tako|er, prenosi od Mudàhida, Seida
bin Dùbejra, Ata' i drugih.
Prenosi Ibn-Dèrir od Ebu-Hurejrea da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: (528) "Es-saihun jesu posta~i".
Prenosi Ibn-Dèrir od Ubejda bin Umejra da je:
(529) "Vjerovjesnik, s.a.v.s., bio pitan za zna~enje rije~i
'es-saihun', pa je rekao: 'To su posta~i.'" Ovo je dobar
mursel hadis (~iji niz prenosilaca dopire samo do
tabiina) i ovo je najpoznatije i najispravnije mi{ljenje u
pogledu zna~enja ove rije~i.
Me|utim, navodi se hadis koji ukazuje da rije~ "es-
sijaha" ozna~ava dìhad. Prenosi Ebu-Davud u svome
Sunenu od Ebu-Umame: (530) "Da je ~ovjek rekao: 'O
Allahov Poslani~e, dozvoli mi putovanje radi
isposni{tva (es-sijaha)'. Zatim je Vjerovjesnik, s.a.v.s.,
rekao: 'Putovanje (es-sijaha) moga ummeta jeste
borba (dìhad) na Allahovom putu.'"
Pod pojmom "es-sijaha" ne misli se na putovanje
po zemlji i osamljivanje u visokim brdima, pe}inama i
pustinjama. Zaista, ovo nije dozvoljeno, osim u
danima smutnji i potresa u vjeri, kao {to se navodi u
Buharijinom Sahihu od Ebu-Seida el-Hudrija da je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (531) "Skoro da je
do{lo vrijeme kada }e najbolji imetak ~ovjeku biti sitna
stoka, sa kojom }e obilaziti prijevoje planina i ki{ovite
predjele bjeè}i sa svojom vjerom od smutnji."

"Vjerovjesniku i vjernicima nije dopu{teno da
mole oprosta za mnogobo{ce, makar im bili i
rod najbliì, kad im je jasno da }e oni
stanovnici u Dèhennemu biti." /113/ "A {to
je Ibrahim traìo oprosta za svoga oca - bilo je
samo zbog obe}anja koje mu je dao. A ~im
mu je bilo jasno da je on Allahov neprijatelj,
on ga se odrekao. Ibrahim je, doista, bio pun
saàljenja i obazriv." /114/

Prenosi Imam Ahmed od Ibn el-Musejjeba, a on
od svog oca da je rekao: (532) "Kada je bio Ebu-Talib
na samrti, u{ao je kod njega Vjerovjesnik, s.a.v.s., i
kod njega su bili Ebu-Dèhl i Abdullah bin Ebi-Umejje;
zatim je rekao: "O amidà, reci: 'Nema drugog Boga
594
osim Allaha' - rije~i kojima }u se zauzeti za tebe kod
Uzvi{enog Allaha." Zatim su rekli Ebu-Dèhl i Abdullah
bin Umejje: 'O Ebu-Talibe, zar ho}e{ da napusti{ vjeru
Abdul-Mutaliba?' Pa je rekao: 'Ja sam u vjeri Abdul-
Mutaliba.' Zatim je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: 'Traìt
}u oprosta za tebe, dok mi to ne bude zabranjeno'",
pa je objavljeno:
rod najbliì, kad im je jasno da }e oni
stanovnici u Dèhennemu biti." I povodom
njega bi objavljeno:

j

"Ti, doista, ne moè{ uputiti na Pravi put
onoga koga ti èli{ uputiti - Allah ukazu e na
Pravi put onome kome On ho}e." (28:56)
Biljeè ga El-Buhari i Muslim.
Prenosi El-Imam Ahmed od Burejde da je rekao:
(533) "Bili smo na putu sa Vjerovjesnikom, s.a.v.s., pa
nam je naredio da sja{emo, a bilo nas je oko hiljadu
konjanika, zatim je klanjao dva rekata i okrenuo nam
se licem, a o~i su mu suzile. Zatim mu je pri{ao Omer,
sin El-Hattabov, govore}i da bi `rtvovao oca i majku
za njega, i rekao mu: 'O Allahov Poslani~e, {ta ti je?'
Odgovorio je: 'Molio sam svog Uzvi{enog Gospodara
za oprost mojoj majci pa mi nije dozvolio, zatim su mi
o~i zasuzile iz milosti prema njoj od Vatre. Ja sam vam
zabranjivao tri stvari: da posje}ujete kaburove, sada
ih posje}ujte, njihova }e vas posjeta podsje}ati na
dobro; da jedete kurbansko meso poslije tri dana,
sada ga jedite i drìte koliko ho}ete, i da pijete iz
posuda, a sada pijte iz bilo koje posude, samo ne pijte
opojna pi}a.'"
Prenosi Es-Suhejli u djelu "Er-Revd" sa lancem
prenosilaca u kojem se nalazi grupa nepoznatih: da je
Allah oìvio Poslanikovog, s.a.v.s., oca i majku, pa su
povjerovali u Njega.
373
A El-Hafiz ibn Dehijje rekao je:
"Ovaj hadis je apokrifan i odbacuju ga Kur'an i id`ma
(konsenzus)."
Rekao je Uzvi{eni Allah:
"A i onima koji umru kao nevjernici"

374

(4:18)

373

Trude se neki ljudi iji su poznati ciljevi da navedu ovaj hadis i
sline njemu da bi odbacili ono to je dolo u rijeima Uzvienog:
"Allah nee oprostiti da mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostit e
manje grijehe od toga, kome On hoe", nastojei pokazati da je Allah
pristrasan prema Svome Poslaniku, s.a.v.s., pa su govorili: "Da je
Allah oivio njegove roditelje pa su povjerovali u Njega", tj. da je
zanemario mnogobotvo njegovih roditelja u njihovom ivotu pa im
je povratio ivot i povjerovali su u Njega, zatim su umrli,
pokuavajui da obmanu, ne samo obine nego i uene ljude, da ih je
Allah oivio iz poasti prema Poslaniku. Boe sauvaj, da Gospodar
robova postupi sa roditeljima Njegovog Poslanika suprotno postupku
sa oevima ostalih muslimana.
374
Ovo je istina poslije koje dolazi samo zabluda, ovaj ajet br. /18/ iz
sure /En-Nisa/, da je propis mnogobotva jedan, bez obzira da li on
bio kod roditelja Poslanika ili oeva ostalih ljudi. Nagrada
mnogobocima je jedna te ista Nema razlike izmeu mnogoboaca
i mnogoboaca. A oni koji su izmislili ovaj hadis, primjer njhovih
loih namjera jeste kao primjer onog koji se sakriva svojim prstima
mislei da je njima sakrio sebe ! ili kao noj koji zatrpa svoju glavu
u pijesak da bi bezumni mislili da ga niko ne vidi. Ovi su priznali da
Katade u komentaru ajeta:
rod najbliì" kaè: (534) "Spomenuto nam je da su
neki drugovi Vjerovjesnika, s.a.v.s., govorili: 'O Allahov
Vjerovjesni~e, bilo je na{ih o~eva koji su lijepo
postupali prema kom{iluku i ~uvali rodbinske veze,
pu{tali zarobljenike i po{tivali ugovor o za{titi, zar da
se ne molimo za njih?' Rekao je: 'Svakako! Tako mi
Allaha, ja se molim za svog oca kao {to se molio
Ibrahim za svog.'"
Zatim je Uzvi{eni Allah objavio:
mole oprosta za mnogobo{ce" - sve do rije~i
Uzvi{enog - "el-dèhim". Zatim je Uzvi{eni Allah
opravdao Ibrahima, a.s., rije~ima:
"A {to je Ibrahim traìo oprosta za svoga oca,
bilo je samo zbog obe}anja koje mu je dao"
Katade prenosi da je Allahov Vjerovjesnik, s.a.v.s.,
rekao: (535) "Objavljene su mi rije~i koje su u{le u
moje u{i i smjestile se u mom srcu: Nare|eno mi je da
ne traìm oprost onome ko je umro kao
mnogoboàc, pa ko bude djelio vi{ak svog imetka, za
njega je to dobro, a ko ga bude zadràvao za sebe -
to je lo{e po njega, a Allah ne}e koriti za ono {to je
dovoljno."
O rije~ima Uzvi{enog: "A ~im mu je bilo jasno
da je on Allahov neprijatelj, on ga se
odrekao." Ibn-Abbas je rekao: "Neprestano je
Ibrahim traìo oprosta za svoga oca dok nije umro, a
~im mu je bilo jasno da je Allahov neprijatelj, on ga se
odrekao", ovako je isto rekao Mudàhid, Ed-Dahhak,
Katade i drugi, Allah im se smilovao.
U vezi s rije~ima Uzvi{enog: "Ibrahim je, doista,
bio pun saàljenja i obazriv", prenose Sufjan es-
Sevri, i ostali, od Abdullaha bin Mesuda da je rekao:
"'El-evvah' zna~i: onaj koji mnogo upu}uje molbe
(dove) Allahu, d`.{." O zna~enju ove rije~i re~ena su
mnoga sli~na mi{ljenja, a najpre~e je mi{ljenje onih
koji kaù da to zna~i, onaj koji mnogo dove upu}uje, i
to odgovara kontekstu. Po{to je Uzvi{eni Allah
spomenuo Ibrahima da je traìo oprosta za svog oca
zbog obe}anja koje mu je dao, Ibrahim je mnogo
upu}ivao molbe i bio blag prema onima koji su mu

su roditelji Poslanika, s.a.v.s., umrli kao mnogoboci, to je oevidno
iz njhovog govora:
"Allah ih je oivio, zatim su povjerovali u njega." Da su bili vjernici,
ne bi bilo potrebe da ih oivljava da bi povjerovali u Njega iznova
! Poslanikovi roditelji i ostali njihovi suvremenici bili su obavezni da
prihvate vjeru Ibrahimovu, a oni su je zamijenili. Znai da su umrli
kao mnogoboci to ovi priznaju i time padaju u nesuglasje. Preostalo
im je dokazivanje ispravnosti hadisao oivljavanju Poslanikovih
roditelja, a to je daleko! Meutim, hadis je apokrifan i laan, a Allah
je otkrio njihovu la na Njega i na Njegova Poslanika, s.a.v.s, kao to
je rekao El - Hafiz bin Dehijje: "Ovaj je hadis apokrifan i odbacuju
ga Kur'an i Idma." Oni ne izmiljaju ovaj hadis iz ljubavi prema
Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., oni su sasvim daleko od ove ljubavi;
to su inili s ciljem iznoenja lai na Allahov Govor i govor
Njegovog Poslanika, s.a.v.s., pa ih je Allah osramotio i razotkrio
njihovu koprenu u svakom hadisu koji su fabricirali, izmiljajui i
laui, a Allah upuuje u ispravnost.
595
u~inili nepravdu i zlo. Zato je traìo oprosta za svoga
oca i pored èstokih njegovih uvreda u rije~ima
Uzvi{enoga:
"Otac njegov je rekao: 'Zar ti mrzi{ boànstva
moja, o Ibrahime? Ako se okani{, zbilja }u te
kamenjem potjerati, zato me za dugo vrijeme
napusti!' 'Mir tebi', re~e Ibrahim: 'Molit }u
Gospodara svoga da ti oprosti, jer On je vrlo
dobar prema meni.'" (19:46,47) Bio je obazriv
prema njemu i pored njegovih uvreda, molio je za
njega i traìo oprosta.
Zato je Uzvi{eni rekao: "Ibrahim je, doista, bio
pun saàljenja i obazriv."

"Allah ne}e u~initi da zaluta narod koji je na
Pravi put uputio prije nego {to im objasni ono
~ega se trebaju ~uvati - Allah, zaista, sve
dobro zna." /115/ "Allahova je vlast na
nebesima i na Zemlji, On ` vot i smrt daje, i vi
osim Allaha nemate ni za{titnika ni
pomaga~a." /116/
i

Uzvi{eni obavije{tava o sebi i Svojoj pravednoj
odredbi da On ne}e u~initi narod zalutalim nakon
slanja objave njima da bi im to bio dokaz protiv njih.
Kao {to je Uzvi{eni rekao: "I Semudu smo na
Pravi put ukazivali", (41:17) On vam ne bi
odredio zabludu zbog va{eg traènja oprosta za va{e
umrle mnogobo{ce dok vam nije donio zabranu da
to napustite.
Prije nego {to vam je objasnio odvratnost i
zabranu toga, ako ste to radili - ne}e vam propisati
zabludu, osim ako vas je opskrbio uputom i podario
vjeru u Njega i Njegova Poslanika, jer pokornost i
grije{enje biva naredbom i zabranom.
"Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji, On
ìvot i smrt daje, i vi osim Allaha nemate ni
za{titnika ni pomaga~a",
Ibn-Dèrir je rekao: "Ovo je podstrek od Uzvi{enog
Allaha Njegovim robovima vjernicima na borbu protiv
mnogoboàca i vladara nevjerstva, i da se pouzdaju u
Allahovu pomo}, Gospodara nebesa i Zemlje, i da se
ne pla{e Njegovih neprijatelja, jer njima nema
za{titnika osim Allaha niti pomaga~a osim Njega."

"Allah je oprostio Vjerovjesniku, i
muhadìrima i ensarijama, koji su ga u
te{kom ~asu slijedili, u vrijeme kada se srca
nekih od njih zamalo nisu pokolebala: On je
poslije i njima oprostio, jer je On prema njima
Blag i Milostiv." /117/

Mudàhid, a i ostali su rekli: "Ovaj je ajet objavljen
povodom pohoda na Tebuk tako {to su izi{li u te{kim
okolnostima, su{i i vru}ini, uz oskudicu u hrani i vodi,
tako da su dva ~ovjeka polovila hurmu izme|u sebe."
Prenosi Ibn-Dèrir od Ibn-Abbasa da je Omer bin
el-Hattab rekao: (536) " tako da bi ~ovjek zaklao
svoju devu, zatim iscijedio njen burag i to popio, i
uzeo {to je ostalo za ve}u nevolju", zatim je rekao Ebu
- Bekr es-Sidik: "O Allahov Poslani~e, zaista ti je
Uzvi{eni Allah obi~no usli{avao dove, pa moli se za
nas", pa je rekao: "@eli{ to?" Odgovorio je: "Da",
podigao je ruke i nije ih spu{tao dok nije nebo
prokapalo, pa je dugo plju{tala ki{a, zatim je prestala,
napunili su {to su imali uza se, zatim smo posmatrali i
nismo primijetili da je bilo ki{e izvan logora.
Ibn-Dèrir je o rije~ima Uzvi{enog:
"Allah je oprostio" rekao "Te{ko}a bila je u
opskrbi, tovarnoj ìvotinji, putnoj opskrbi i vodi."
"U vrijeme kada se srca nekih od njih
zamalo nisu pokolebala", tj. od istine, sumnjaju}i
u vjeru Poslanika, s.a.v.s., i osje}aju}i nedoumicu zbog
te{ko}a i èstina u njihovom putovanju i pohodu.
"On je poslije i njma oprostio", govore}i da je
njihova opskrba obra}anje Njihovom Gospodaru i
vra}anje u postojanost u Njegovoj vjeri,
"...jer je On prema njima Blag i Milostiv."

"A i onoj trojici koja su bila izostala i to tek
onda kad im je zemlja, koliko god da je bila
prostrana, postala tijesna, i kad im se bilo
stisnulo u du{ama njihovim kada su vidjeli da
nema uto~i{ta od Allaha nego samo u Njega.
On je poslije i njima oprostio da bi se i
ubudu}e kajali, jer Allah, u stinu, prima
pokajanje i Milostiv je." /118/ "O vjernici, boj
te se Allaha i budite s onima koji su iskreni."
/119/
i

Prenosi El-Imam Ahmed od Ubejdullaha bin Ka'ba
bin Malika, koji je bio vodi~ Ka'bov kada je oslijepio i
koji kaè: "ûo sam Ka'ba bin Malika da je pri~ao
596
kada je izostao od Allahova Poslanika, s.a.v.s., u
pohodu na Tebuk: (537)
375
'Nisam izostajao od
Allahova Poslanika, s.a.v.s., u pohodima koje je vodio,
osim u pohodu na Tebuk.'"
Izuzetak je Bitka na Bedru, a za nju niko ko je
izostao nije ukoren, jer je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
izi{ao èle}i karavan Kurej{ija, tako da je Allah u~inio
da se sukobi sa njegovim neprijateljem bez zakazanog
sastajanja. Prisustvovao sam sa Allahovim Poslanikom,
s.a.v.s., na Akabi kada smo se uzajamno obavezali na
islam. Ne bih volio u zamjenu za prisustvovanje Akabi
prisustvovanje Bedru, iako je Bedr u ve}em spomenu i
poznatiji kod ljudi. Ono {to je bilo vezano za mene
kad sam izostao od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u
pohodu na Tebuk, jeste da nikad nisam bio ja~i niti je
bilo spremnijeg ~ovjeka od mene u vrijeme kad sam
izostao iz tog pohoda. Tako mi Allaha, prije tog
pohoda nikad nisam imao dvije jahalice zajedno, a za
vrijeme tog pohoda imao sam ih zajedno.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rijetko je vodio pohod a
da nije aludirao na drugi, dok nije do{ao ovaj pohod.
Vodio ga je Allahov Poslanik, s.a.v.s., po èstokoj
vru}ini i uputio se na dalek put i bezvodne pustinje,
protiv mnogobrojnog neprijatelja, pa je prepustio
muslimanima njihovu stvar da bi se pripremili protiv
neprijatelja. Saop}io im je svoj pravac koji èli a
muslimana je bilo mnogo sa Allahovim Poslanikom,
s.a.v.s., tako da ih ne bi mogla obuhvatiti ni knjiga -
registar.
Rekao je Ka'b: "Rijetko ne bi ~ovjek, koji je èlio
izostati, mislio da to ne}e Poslanik, s.a.v.s., primijetiti,
osim da Uzvi{eni Allah spusti objavu o tome. Allahov
Poslanik, s.a.v.s., izvr{io je taj pohod kada su prijali
plodovi i hladovi, a ja sam tom pohodu okrenuo lice."
Allahov Poslanik, s.a.v.s., i vjernici su se spremili,
poùrio sam da se spremim sa njima pa sam se vratio
i nisam ni{ta pripremio od svoje opreme, pa sam sebi
rekao: 'Ja to mogu ako ho}u.' To je kod mene trajalo
dok su se ljudi ozbiljno pripremali, pa je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rano ujutro krenuo i muslimani sa
njim, a ja jo{ ni{ta nisam spremio i rekao sam:
'Spremit }u se poslije dan ili dva, zatim }u ih stignuti.'
îm su oti{li, poùrio sam da se spremim, pa sam se
vratio i ni{ta nisam pripremio. Zatim sam opet oti{ao
da se spremim, pa sam se vratio i nisam ni{ta uradio.
Jo{ uvijek je to dugo trajalo kod mene dok su oni ùrili
i utrkivali se u pohodu pa sam pomislio da otputujem
i da ih sustignem, a da sam, bogdo, to uradio, ali mi
to poslije nije bilo odre|eno. Kada bih izi{ao me|u
ljude poslije Allahova Poslanika, s.a.v.s., oàlostilo bi
me da sam vidio samo sumnjive ljude u licemjerstvu ili
ljude kojima je Uzvi{eni Allah opravdao.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije me se sjetio dok nije
stigao do Tebuka, zatim je rekao, sjede}i me|u
ljudima: '[ta je uradio Ka'b bin Malik?' Zatim je rekao
neki ~ovijek iz plemena Beni-Seleme: 'Zadràle su ga,

375
Nisam nita skratio od prie Ka'b bin Malika poto su u njoj
pouka, savjet i propisi.
o Allahov Poslani~e, dvije njegove bunde (ogrta~a) i
gledanje u dva pla{ta.' Zatim je rekao Muaz bin
Dèbel: 'Ru`no je to {to si rekao; tako mi Allaha, o
Allahov Poslani~e, mi ne znamo o njemu osim dobro',
a Allahov Poslanik, s.a.v.s., na to je {utio."
Ka'b bin Malik pri~a dalje: "Po{to sam obavije{ten
da se Allahov Poslanik, s.a.v.s., vra}ao sa Tebuka, kod
mene se pojavila tuga i jad i ja sam nastojao da se
sjetim laì koju }u re}i i da se sutra izvu~em iz njegove
srd`be. U tome sam traìo pomo} od svakog
razumnog iz svoje familije.
Po{to je re~eno da Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
pristiè, udaljila se la` od mene i shvatio sam da se
ni~im ne mogu izbaviti.
Zatim sam odlu~io da budem iskren prema
njemu. Onda je stigao.
A kada bi dolazio s puta, Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
po~injao bi od mesdìda. Klanjao bi dva rekata, zatim
bi sjeo me|u ljude. Kada je to uradio, do{li su mu oni
koji su izostali, izvinjavaju}i se i zaklinju}i se, a bilo ih je
osamdeset i nekoliko ljudi, pa je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., primio od njih ono {to su javno iznijeli i
oprostio im, njihove je tajne prepustio Uzvi{enom
Allahu. Kada sam ja do{ao i nazvao mu selam,
nasmije{io se osmijehom ljutitog ~ovjeka.
Zatim mi je rekao: 'Do|i', pa sam do{ao i sjeo
ispred njega, zatim me upitao: '[ta ti se desilo pa da
izostane{? Zar nisi bio kupio jahalicu?', pa sam rekao:
'O Allahov Poslani~e, doista da sjedim kod nekog
drugog mimo tebe od ljudi ovog svijeta, gledao bih
da se izvu~em iz njegove srd`be sa opravdanjem, a
meni je data sposobnost polemike i rasprave. Ali, tako
mi Allaha, znam ako ti kaèm danas laàn govor s
kojim }e{ biti zadovoljan, Allah }e, sigurno, prosuti
tvoju srd`bu na mene, a ako ti kaèm istinu zbog koje
}e{ se naljutiti na mene, ja se time nadam nagradi od
Uzvi{enog Allaha. Tako mi Allaha, nisam imao
opravdanja, kao nikad do tada i nije bilo spremnijeg
od mene kad sam izostao iza tebe.' Allahov Poslanik,
s.a.v.s., je rekao: 'Ovo je istina. Ustani i idi dok ti Allah
ne presudi.' Zatim sam ustao i do mene su do{li ljudi
iz plemena Beni-Seleme i rekli: 'Tako nam Allaha, ne
znamo da si grije{io prije ovog. Zar nisi mogao da se
opravda{ Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., onim {to su se
pravdali koji su izostali? Bilo ti je dovoljno za tvoj
grijeh to {to bi za sebe traìo oprost Allahova
Poslanika, s.a.v.s.?'" Ka'b je rekao: 'Tako mi Allaha,
grdili su me tako da sam se èlio da vratiti pa da sam
sebe poreknem."
"Zatim sam im rekao: 'Da li je ikog zadesilo ovo sa
mnom?' Odgovorili su: 'Da, zadesilo je to jo{ dva
~ovjeka, koji su rekli kao {to si i ti rekao.' Re~eno im je
kao {to je re~eno i tebi'; pa sam upitao: 'Ko su njih
dvojica?' Odgovorili su: 'Mirare bin er-Rebia el-Amirij' i
Hilal bin Umejje el-Vakifi.' Spomenuli su mi dva dobra
~ovjeka koji su u~estvovali na Bedru, a ja sam se
mogao ugledati u njih. Ja sam krenuo kada su mi ih
spomenuli.'" On dalje kaè: "Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
zabranio je muslimanima razgovarati sa nama
597
trojicom izme|u onih koji su izostali iza njega.
Izbjegavali su nas ljudi i mnogo se promijenili, tako da
ja nisam mogao prepoznati zemlju po kojoj sam
hodao, i ona kao da nije bila zemlja koju sam znao. U
takvom stanju ostali smo pedeset no}i.
[to se ti~e dvojice drugova, izolirali su se i sjedili u
svojim ku}ama pla~u}i. Ja sam bio ~vr{}i i strpljiviji,
odlazio sam na namaz sa muslimanima, obilazio
trgove, niko nije razgovarao sa mnom. Dolazio bih
Allahovom Poslaniku poslije namaza, nazivao bih mu
selam i sam sebe pitao mi~u li se njegove usne,
odvra}a li mi selam ili ne?
Zatim sam klanjao blizu njega i krao mu pogled.
Kada bih ja pristupio u namazu, gledao je u mene, a
kada bih se okrenuo prema njemu, skinuo bi pogled
sa mene. Kada je takav odnos muslimana prema
meni potrajao, oti{ao sam i u{ao u (ogra|eni) vrt Ebi -
Katadea, a on je moj amidì} i najdraì mi od ljudi.
Nazvao sam mu selam; tako mi Allaha, nije mi
odvratio; zatim sam mu rekao: 'O Ebu-Katade, kunem
te Allahom, da li zna{ da ja volim Allaha i Njegova
Poslanika?' On je samo {utio. Ponovio sam i preklinjao
ga, a on je {utio, zatim je rekao: 'Allah i Njegov
Poslanik znaju.'
Zatim su mi obilno suzile o~i i ja sam se okrenuo
dok nisam pre{ao zid. I dok sam i{ao medinskim
bazarom, ugledao sam Nabetajca iz [ama koji je
prodavao hranu i govorio: 'Ko }e mi pokazati Ka'b Bin
Malika?' Pa su ljudi po~eli i{aretom da mu pokazuju
na mene, tako da je do{ao i pruìo mi pismo od kralja
Gassana. Bio sam pisar, a u njemu je stajalo:
Nakon {to smo obavije{teni da tvoj drug grubo
postupa prema tebi i da te Allah nije u~inio u ku}i
poniènja i propasti, pridruì se nama, dat }emo ti
utjehu.
Rekao sam kada sam ga pro~itao: 'Ovo je jo{
jedno isku{enje!' Pa sam naumio to pismo zapaliti i da
mi posluì kao rasvjeta, te sam ga i zapalio. Kada je
pro{lo ~etrdeset no}i od pedeset, do{ao mi je izaslanik
Allahova Poslanika, s.a.v.s., govore}i: 'Allahov
Poslanik, s.a.v.s., nare|uje ti da se odvoji{ od svoje
ène.' 'Da je pustim ili {ta da radim?' Pa je rekao: 'Da
se odvoji{ od nje, tj. da se ne pribliàva{.' Isto tako je
bilo i sa dvojicom drugova. Zatim sam rekao svojoj
èni: 'Idi svojoj obitelji i budi kod njih dok Allah ne
presudi ovu stvar kako èli.'
Zatim je do{la èna Hilal bin Umejje kod Allahova
Poslanika, s.a.v.s., pa je rekla: 'O Allahov Poslani~e,
Hilal je iznemogao starac, nema sluge, da li ne voli{
da ga ja sluìm?', a on je rekao: 'Ne, ali da ti ne prilazi.'
Ona je odgovorila: 'Zaista on, tako mi Allaha, nema
ìvosti ni za ~im, jo{ uvijek, tako mi Allaha, pla~e
otkako se desio njegov slu~aj do ovog dana.'
Govorili su mi neki iz moje porodice da traìm
dozvolu od Allahova Poslanika, s.a.v.s., povodom
svoje ène, jer je dozvolio èni Hilala bin Umejje da ga
posluùje. Zatim sam rekao: 'Tako mi Allaha, ne}u
traìti dozvolu od Allahova Poslanika, s.a.v.s., u vezi s
njom, a ne znam {ta bi o tome rekao Allahov Poslanik
kada bih traìo dozvolu od njega kad sam mlad
~ovjek.'"
Ka'b dalje pri~a: "Ostali smo deset no}i, zatim se
navr{ilo pedeset od kada je zabranio op}enje sa
nama. Zatim sam klanjao sabah - namaz ujutro
pedesete no}i na plo~i (krovu) jedne od na{ih ku}a. I
dok sam sjedio u stanju tjeskobe koju je Uzvi{eni Allah
spomenuo, i zemlja mi je postala tijesna koliko god da
je bila prostrana, ~uo sam ~ovjeka koji vi~e sa brda Sal'
najvi{im glasom: 'Radosna vijest o Ka'b bin Maliku!'
Pao sam na sed`du i znao sam da je do{ao spas i izlaz
od Uzvi{enog Allaha tako {to nam je primio tevbu.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., objelodanio je Allahovo
pomilovanje nama nakon {to je klanjao sabah -
namaz, pa su dolazili ljudi donose}i nam radosne
vijesti. Prema dvojici mojih drugova uputili su se
glasnici, a prema meni je jedan ~ovjek jahao na konju,
dok je ~ovjek iz Eslema poùrio ka brdu i sa njega
povikao. Glas ovog ~ovjeka je bio brì. Nakon {to mi
je do{ao ovaj ~ovjek sa radosnom vije{}u, ~iji sam glas
~uo, skinuo sam svoja dva odijela i obukao ga njima
zbog radosne vijesti. Tako mi Allaha, nisam imao osim
ta dva. Posudio sam druga dva odijela, zatim ih
obukao i oti{ao da potraìm Allahova Poslanika,
s.a.v.s.
Susretali su me grupe i grupe ljudi ~estitaju}i mi
na Allahovom pomilovanju govore}i: 'Neka ti je
prijatno Allahovo pomilovanje', dok nisam u{ao u
dàmiju. Allahov Poslanik, s.a.v.s., sjedio je u dàmiji,
a ljudi oko njega. Ustao je Talha bin Ubejdullah i
potr~ao prema meni da bi se rukovao sa mnom i
~estitao mi; tako mi Allaha, nijedan ~ovjek od
muhadìra nije mi pri{ao osim njega. 'Ka'b to nije
zaboravio Talhi.' Kada sam nazvao selam Allahovom
Poslaniku, s.a.v.s., odgovorio je i lice mu je sijevnulo
od radosti: 'Raduj se najboljem danu koji ti je do{ao
od kako te je majka rodila.'
Rekao sam: 'Da li je od tebe, o Allahov Poslani~e, ili
je od Allaha?' 'Od Allaha!'"
Ka'b kaè: "Kada bi Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio
radostan, zasjalo bi njegovo lice kao da je komad
mjeseca, tako da se to znalo kod njega. Po{to sam
sjeo ispred njega, rekao sam: 'O Allahov Poslani~e,
zaista u moje pokajanje spada to da izdvojim sav svoj
imetak kao sadaku Allahu i Njegovom Poslaniku.'
Poslanik je rekao: 'Zadrì kod sebe dio imetka, to je
bolje za tebe.' Zatim sam rekao: 'Uistinu, zadràvam
svoju dionicu na Hajberu. O Allahov Poslani~e, zaista
me Allah spasio zbog istine i u moju tevbu spada to
da ne govorim osim istinu.' Tako mi Allaha, ne znam
nikog od muslimana da je Allah stavio na isku{enje sa
istinom u govoru, od kako sam to spomenuo
Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., kao {to je mene isku{ao
Uzvi{eni Allah. Tako mi Allaha, nisam naumio la` od
kako sam to rekao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., do
ovog dana, i ja se nadam da me Uzvi{eni Allah ~uva i
u ostatku ìvota."
Uzvi{eni Allah je objavio:
598
"Allah je oprostio Vjerovjesniku i
muhadìrima i ensarijama, koji su ga u
te{kom ~asu slijedili, u vrijeme kada se srca
nekih od njih zamalo nisu pokolebala, On je
poslije i njima oprostio, jer je On prema njima
blag i milostiv. A i onoj trojici koja su bila
izostala, i to tek onda kad im je zemlja koliko
god da je bila prostrana, postala tijesna, i kad
im se bilo stisnu o u du{ama njihovim, i kad
su vidjeli da nema uto~i{ta od Allaha nego
samo u Njega. On je poslije i njima oprostio da
bi se i ubudu}e kajali, jer Allah, uistinu, prima
pokajanje i Milostiv je. O vjernici, bojte se
Allaha i budite s onima koji su iskreni!"

l

Rekao je Ka'b: "Tako mi Allaha, nije me Allah
obdario ve}om blagodati nakon {to me je uputio u
islam od moje iskrenosti sa Allahovim Poslanikom,
s.a.v.s., tog dana, tako da ga nisam slagao i uni{ten
bio kao {to su propali oni koji su ga slagali."
Zaista je Uzvi{eni Allah rekao za one koji su ga
slagali kao {to nije rekao nikome kada je spustio
objavu. Uzvi{eni Allah je rekao:
"Kad se me|u njih vratite, zaklinjat }e vam se
Allahom, samo da ih se okanite, pa okanite ih
se jer su oni pogan i prebivali{te njihovo bit }e
Dèhennem kao kazna za ono {to su radili.
Oni vam se zaklinju zato da biste bili
zadovoljni njima. Ako vi budete zadovoljni
njima, Allah sigurno nije zadovoljan narodom
nevjerni~kim." (9:95,96) Bilo nas je trojica ~iji je
slu~aj odgodio u odnosu na slu~aj onih od kojih je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., primio ispriku kada su se
zaklinjali, uzeo od njih prisegu i traìo oprosta za njih.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., odloìo je na{ slu~aj dok mu
Allah ne presudi, zato je Uzvi{eni Allah rekao: "A i
onoj trojici koja su bila izostala." Pod njegovim
izostavljanjem nas i njegovim odlaganjem na{eg
slu~aja koji je spomenut ne misli se na na{e izostajanje
iz pohoda, nego je to od onih koji su mu se zaklinjali i
izvinjavali pa im je to prihvatio." Ovaj je hadis
vjerodostojan i oko njegove vjerodostojnosti sloìli su
se El-Buhari i Muslim, koji ga biljeè u svojim
Sahihima od Ez-Zuhrija. Ovaj je hadis obuhvatio
komentar ovog ~asnog ajeta u najljep{em i
najjednostavnijem obliku. Ovako prenose i vi{e
u~enjaka iz prvih generacija u komentaru ovog ajeta.
Po{to je Uzvi{eni spomenuo da je otklonio od ove
trojice nevolju i tjeskobu zbog njihove izolacije od
muslimana punih pedeset dana i no}i, kad im se bilo
stisnulo u du{ama njihovim i kad im je Zemlja, koliko
god da je bila prostrana, postala tijesna jer nisu znali
{ta rade, pa su bili strpljivi na Allahovu presudu i
predali joj se i ~vrsti bili sve dok nisu nagra|eni
izlazom iz te situacije zbog njihove iskrenosti prema
Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., u pogledu njihovog
izostajanja. To je bilo bez opravdanja pa su bili
ka`njeni za ovaj period Zatim im je oprostio,
posljedica njihove iskrenosti bila je dobra po njih i
opro{teno im je, zato je Uzvi{eni rekao:
"O vjernici, bojte se Allaha i budite s
onima koji su iskreni", tj. iskreno postupajte i
pridràvajte se iskrenosti, budite od njenih sljedbenika
i spasit }ete se od opasnosti.
Prenosi El-Imam Ahmed od Ibn-Mes'uda, r.a., da
je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (538) "Na vama je
da budete iskreni; zaista, iskrenost vodi ka
dobro~instvu, a zaista dobro~instvo vodi ka
Dènnetu, ~ovjek je neprestano iskren i traì iskrenost
tako da se upi{e kod Allaha kao istinoljubiv. ûvajte se
laì, zaista la` vodi ka razvratu, a razvrat vodi ka Vatri.
ôvjek neprestano laè i traì la` tako da se upi{e kod
Allaha kao la`ljivac." Biljeè ga El-Buhari i Muslim.
Prenosi [u'be od Abdullaha bin Mes'uda, r.a., da je
rekao: "La` nije dobra ni u ozbiljnosti niti u {ali, ~itajte
ako ho}ete:
"O vjernici, bojte se Allaha i budite s onima
koji su iskreni"; ovako je prou~io, zatim je rekao:
"Da li nalazite ikome olak{icu u tome?"

"Nije trebalo da stanovnici Medine ni Beduini
u njegovoj blizini iza Allahova Poslanika
izostanu i da svoj ìvot njegovu ìvotu
pretpostave jer njih ne}e zadesiti ni è|, ni
umor, ni glad na Allahovu putu, niti }e stupiti
na neko mjesto koje }e nevjernike naljutiti,
niti }e ikakvu nevolju od neprijatelja
pretrpjeti, a da im to sve ne}e kao dobro djelo
upisano biti - Allah za sta ne}e dopustiti da
propadne nagrada onima koji ~ine dobro."
/120/

i

Uzvi{eni Allah kori one koji su izostali iza Njegova
Poslanika, s.a.v.s., u pohodu na Tebuk op}enito i
pretpostavljanje njihovih ìvota nad borbom sa njim i
neprijatnostima koje je dobio uslijed pote{ko}a. Oni
su sebi uskratili nagradu jer njih "...ne}e zadesiti ni
è|","ni umor",
"ni glad","niti }e stupiti na neko mjesto koje
}e nevjernike naljutiti", tj. spustiti se u neko
mjesto pla{e}i njihove neprijatelje.
"Niti }e ikakvu nevolju od neprijatelja
pretrpjeti", tj. pobjedu, "...a da im to sve ne}e
upisano biti", s ovim kao dobra djela i lijepa
nagrada.
599
"Allah, zaista, ne}e dopustiti da propadne
nagrada onima koji ~ine dobro", kao {to su rije~i
Uzvi{enog:
"Mi, doista, ne}emo dopustiti da propadne
nagrada onome koji je dobra djela ~inio."
(18:30)

"I ne}e dati nikakav prilog, ni mali ni veliki,
niti }e ikakvu dolinu prevaliti, a da im to ne}e
zapisano biti, da bi ih Allah nagradio za djela
njihova nagradom ljep{om od one koju su
zasluìli." /121/

Uzvi{eni kaè: "Ovi ratnici ne tro{e na
Allahovom putu, '...nikakav prilog, ni mali ni
veliki', tj. malo niti mnogo,
'...niti }e ikakvu dolinu prevaliti', tj. prema
neprijateljima, '...a da im to ne}e zapisano biti.'"
Uzvi{eni nije rekao ovdje: "bihi", nego "lehum", jer
ova djela proizilaze od njih, zato je Uzvi{eni rekao:
"...da bi Allah nagradio za djela njihova
nagradom ljep{om od one koju su zasluìli."
Zadesio je vo|u vjernika Osmana bin Afana, r.a., ovim
~asnim ajetom obilan udio i velika sre}a. U ovom
pohodu on je udijelio sjajne priloge i lijepa imanja,
kao {to prenosi Abdullah bin el-Imam Ahmed od
Abdurrahmana bin Hibab es-Sulemija da je: (539)
"Allahov Poslanik, s.a.v.s., drào je govor pa je
podsticao da se daju prilozi za vojsku za Bitku na
Tebuku." Zatim je Osman bin Affan, r.a., rekao: "Od
mene je stotinu deva sa samarima i njihovim
pokrovcima." Zatim je Poslanik, s.a.v.s., i dalje
podsticao, pa je Osman bin Affan rekao: "Od mene je
stotinu sa njihovim samarima i pokrovcima." Zatim se
Poslanik, s.a.v.s., spustio sa stepenica minbera i
podsticao, pa je Osman bin Affan rekao: "Od mene je
stotinu drugih sa svojim samarima i pokrovcima."
Prenosilac kaè: "Vidio sam Allahova Poslanika, s.a.v.s.,
kako je okretao ruku, a i Abdussamed je izvadio svoju
ruku kao za~u|en, govore}i: "[ta je Osmanu nakon
{to je ovo uradio?" Prenosi Abdullah, tako|er od
Abdurrahmana bin Semure da je rekao: (540) "Do{ao
je Osman, r.a., kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., sa hiljadu
dinara u haljetku tako da je Vjerovjesnik, s.a.v.s.,
opremio vojsku za Tebuk. Rekao je: "Istresao ih je u
Poslanikovu, s.a.v.s., sobu pa sam vidio Vjerovjesnika,
s.a.v.s., kako ih prevr}e svojom rukom i govori: 'Ne
{kodi Ibn-Affanu ono {to uradi od danas', ponavljaju}i
to uzastopno." Katade o rije~ima Uzvi{enog:
"Niti }e ikakvu dolinu prevaliti, a da im to
ne}e zapisano biti", kaè: "Ne pove}avaju ljudi na
Allahovom putu daljinu od svojih porodica, a da ne
pove}avaju pritom blizinu prema Allahu."

"Svi vjernici ne trebaju i}i u boj. Neka se po
nekoliko njih iz svake zajednice potrudi da se
upute u vjerske nauke i neka opomin u svoj
narod kada mu se vrate, da bi se Allaha
pobojali." /122/
j

Ovo je obja{njenje od Uzvi{enog Allaha o tome da
je èlio da arapska plemena idu sa Poslanikom,
s.a.v.s., u pohod na Tebuk. Jedna grupa prethodnika
stoji na stanovi{tu da je bio obavezan odlazak svakom
muslimanu u boj kada je i{ao Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
zato je Uzvi{eni rekao:
"Kre}ite u boj, bili slabi ili sna`ni."

(9:41)
Allah , d`.{., rekao je:
"Nije trebalo da stanovnici Medine, ni Beduini
u njenoj blizini iza Allahova Poslanika
izostanu" (9:120), pa je to dokinuto ovim
ajetom. Neko moè re}i: "Zaista je ovo obja{njenje za
namjeru Uzvi{enog u vezi s odlaskom svih Arapa i
manje grupe iz svakog plemena ako nisu svi izi{li, da
bi se uputili oni koji su izi{li sa Poslanikom, s.a.v.s., u
ono {to mu dolazi od Objave i opominjali njihov
narod kada im se vrate {ta je bilo sa neprijateljem.
Tako im se sastaju dvije stvari u ovom odre|enom
odlasku. A poslije Poslanika, s.a.v.s., grupa koja je izi{la
iz naroda (plemena) izi{la je ili radi upute u vjeru ili
radi dìhada, tj. borbe.
Prenosi El-'Avfi od Ibn-Abbasa u vezi s ovim
ajetom: "Odlazila je iz svakog plemena grupa Arapa
Vjerovjesniku, s.a.v.s., zatim ga pitali za ono {to su
htjeli i {to su èljeli od vjerskih stvari i da se upute u
tome govore}i Vjerovjesniku, s.a.v.s.: '[ta nam
nare|uje{ da radimo? Obavijesti nas {ta }emo
nare|ivati na{im porodicama kada im do|emo', pa
im je Allahov Vjerovjesnik, s.a.v.s., naredio pokornost
Allahu i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s., a poslao ih je
njihovom narodu sa namazom i zekatom. Kada su
dolazili svom narodu, govorili bi: "Ko primi islam on
pripada nama", i opominjali su ih tako da je ~ovjek
napu{tao svog oca i svoju majku. I Vjerovjesnik,
s.a.v.s., obavje{tavao je i opominjao ih u vezi s
njihovim narodom; i kada su se vratili, pozivali su ih u
islam i opomilnjali ih Vatrom, a obradovali
Dènnetom.

"O vjernici, borite se protiv nevjernika koji su
u blizini va{oj i neka oni osjete va{u strogost! i
znajte da je Allah na strani bogobojaznih."
/123/

600
Uzvi{eni Allah naredio je borbu protiv nevjernika
bliè ka islamskim zemljama. Zato je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., po~eo sa borbom mnogobo`ca na Arapskom
poluotoku. Kada je zavr{io sa njima i Allah putem
njega oslobodio cjelokupni Poluotok, i ljudi su u
skupinama ulazili u Allahovu vjeru, po~eo je borbu
protiv sljedbenika Knjige i spremio se za borbu protiv
Bizantijaca koji su najbliì Arapskom poluotoku i
najpre~i ljudi za poziv u islam jer su sljedbenici Knjige.
Stigao je na Tebuk, zatim se vratio zbog umora ljudi,
su{ne zemlje i te{ke situacije. To je bilo devete godine
po Hid`ri Poslanika, s.a.v.s. Zatim je u desetoj godini
bio zauzet Oprosnim hadòm. Poslije hadà, nakon
osamdeset i jednog dana, preselio se Uzvi{enom
Gospodaru. Naslijedio ga je Ebu-Bekr, kojem je Allah
u~vrstio vjeru. On je po~eo spremanje islamske vojske
prema Bizantijcima, oboàvaocima krsta i prema
Perziji, oboàvaocima vatre. Allah mu je dao da osvoji
zemlje i uni{ti Kisru i Kajsara i one ljude koji su im se
pokoravali, podijelio je njihove riznice na Allahovom
putu. Zatim ga je naslijedio El-
Faruk Omer bin el-Hattab, pa je Allah njime pokorio
nevjernike i bezbo{ce. Zaposjeo je carstva na istoku i
zapadu, dono{ene su mu riznice iz ostalih pokrajina iz
daleka i blizine. Zatim, nakon {to je je umro kao
{ehid; a ìvio je pohvalan, saglasili su se ashabi,
muhadìri i ensarije oko hilafeta Osmana bin Affana.
Zavladao je islam i uzdigla se Allahova rije~, i kad god
bi zavladali jednim narodom, i{li su prema drugom,
zatim prema onom koji slijedi, pokoravaju}i se
rije~ima Uzvi{enog:
"O vjernici, borite se protiv nevjernika koji su
u blizini va{oj", i rije~ima Uzvi{enog: "I neka oni
osjete va{u strogost", tj. u borbi protiv njih. Zaista
je potpun vjernik onaj koji bude prijatelj sa svojim
bratom vjernikom, a strog prema svom neprijatelju
nevjerniku.
Kao u rije~ima Uzvi{enog:
"Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi su
sljedbenici strogi prema nevjernicima, a
samilosni me|u sobom" (47:29), kao i u rije~ima
Uzvi{enog:

"O Vjerovjesni~e, bori se protiv nevjernika i
licemjera i budi strog prema njima" (46:9), i u
hadisu: (541) "Ja sam onaj koji se smije{i i bori", tj.
smije{im se prijatelju, a borim protiv neprijatelja.
"I znajte da je Allah na strani
bogobojaznih", tj. zaista je Allah s vama ako se
bojite i ako ste Mu se pokoravate. Ovako je stvar
stajala tokom tri stolje}a koja su najbolja za sve
generacije. Bila je potpuna pokornost i ustrajnost na
Pravom putu. Zatim su dolazila isku{enja, i razilaènja
me|u vladarima, i neprijatelji su imali aspiracije prema
krajevima islamske dràve, i domogli se dijela islamske
zemlje, a Allahu pripada odredba prije i poslije. Kad
god bi jedan od islamskih vladara bio pokoran
Allahovim naredbama i na Njega se oslanjao, Allah bi
putem njega osloba|ao od zemlje onoliko koliko ima
po{tivanja Allahove vlasti. Allah je odgovoran da
muslimane nadredi nad nevjernicima i da uzdigne
njihovu rije~ u svim zemljama, zaista je On Plemenit i
Dare`ljiv.

"A kad bude objavljena neka sura, ima ih koji
govore: 'Kome je od vas ova pove}ala
vjerovanje?' [to se ti~e vjernika, njima je
pove}ala vjerovanje i oni se raduju." /124/ "A
{to se ti~e onih ~ija su srca bolesna, ona im je
nevjerovanje dodala na nevjerovanje koje ve}
imaju i oni kao nevjernici umiru." /125/

Uzvi{eni kaè: "A kad bude objavljena neka
sura", ima licemjera,
"ima ih koji govore: 'Kome je od vas u~vrstila
vjerovanje?'", tj. govore jedni drugima,
"{to se ti~e vjernika, njma je u~vrstila
vjerovanje i oni se raduju.", ovaj je ajet jedan od
najve}ih dokaza da se iman pove}ava i smanjuje, kao
{to je to stanovi{te ve}ine prethodnika i onh poslije
njih, imama - predvodnika - u~enjaka.

j
"A {to se ti~e onih ~ija su srca bolesna, ona im
je nevjerovanje dodala na nevjerovanje", tj.
sumnju na sumnju, kao u rije~ima Uzvi{enog:
"Reci: 'On je vjernicima uputstvo i lijek. A oni
koji ne}e da vjeru u - i gluhi su , i slijepi, kao
da se izdaleka mjesta dozivaju.'" (41:44) Ovo je
tek dio njihove ukupne nesre}e, a to je da ono {to
upu}uje srca bude razlogom njihove zablude i
propasti, kao i to da ~ovjeku lo{e }udi, kada bude
"hranjen onim ~ime je hranjen", to samo pove}ava
propast i nedostatak.

"Zar oni ne vide da svake godine jedanput ili
dva puta u isku{enje padaju, pa opet, niti se
kaju niti se opame}uju." /126/ "A kad bude
objavljena koja sura, samo se zagledaju: Da li
vas ko vidi? - i onda se udaljuju. Neka Allah
srca njihova bez podr{ke ostavi, zato {to su od
onih ljudi koji ne}e da razumiju." /127/

Uzvi{eni kaè: "Zar ne vide ovi licemjeri",
"da u isku{enje padaju", tj. budu ispitivani,
601
"...svake godine jedanput ili dva puta, pa
opet, niti se kaju, niti se opame}uju", tj. niti se
kaju za svoje pretnodne grijehe, niti se opame}uju u
pogledu onoga {to ih o~ekuje od stanja. Rekao je
Mudàhid: "Dovode se u ispit praksom i gla|u", a
Katade je rekao: "Pohodom u godini dva puta."
"A kad bude objavljena koja sura, samo se
zagledaju", tj. samo se okre}u ovome svijetu, nisu
~vrsti na Istini, niti je prihvataju niti razumiju. Kao u
rije~ima Uzvi{enog:
"Pa za{to oni pouku izbjegavaju, kao da su
divlji magarci prepla{eni, koji od onih {to ih
progone bjeè", (74:49-51) i rije~ima Uzvi{enog:
"...i onda se udaljuju. Neka Allah srca njihova
bez podr{ke ostavi", kao {to su rije~i Uzvi{enog:
"i kad oni skrenu{e ustranu, Allah u~ini da i
srca njihova ustranu skrenu" (61:5), "Zato {to
su od onih ljudi koji ne}e da razumiju", tj. ne
razumiju od Allaha Njegov govor, naprotiv, oni su
nemarni u odnosu na Njega i u odbojnosti i
udaljavanju od Njega.

"Do{ao vam je Poslanik, jedan od vas, te{ko
mu je {to }ete na muke udariti, jedva ~eka da
pravim putem po|ete, a prema vjernicima je
blag i milostiv." /128/ "A ako oni glavu
okrenu ti reci: 'Meni je dovoljan Allah, nema
boga osim Njega: Samo se uzdam u Njega, On
je Gospodar Ar{a veli~anstvenoga!'" /129/
,

Uzvi{eni kaè da je u~inio dobro~instvo prema
vjernicima {to im je poslao Poslanika, jednog od njih,
tj. iz njihove vrste i na njihovom jeziku, kao {to je
rekao Ibrahim, a.s.: "Gospodaru na{, po{alji im
poslanika, jednog od njih." (2:129)
Uzvi{eni ovdje kaè:
"Do{ao vam je Poslanik, jedan od vas", tj. od
vas i govori va{im jezikom, kao {to je rekao Dà'fer bin
Ebi-Talib, r.a., En-Nedà{iju i El-Mugire bin [u'beu,
r.a., izaslaniku Kisre: "Zaista je Allah poslao Poslanika,
jednog od nas, znamo njegovo porijeklo i njegovu
osobenost, njegov ulazak i izlazak, njegovu iskrenost i
njegovo povjerenje i spomenuo je hadis: 'Prenosi El-
Hafiz Ebu -Muhammed el-Hasen bin Abdurrahman
er-Ramehurmuzi u svojoj knjizi "El-Fasil bejne er-ravi
ve-l-vai", senedom od Muhammeda bin Dà'fera bin
Muhammeda da je rekao: Pri~ao mi je moj otac, a on
od njegova oca, a on od Alije, da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: (542) Izi{ao sam iz braka, a nisam izi{ao
iz zinaluka, od Adema pa sve dok me nisu rodili moj
otac i moja majka, a nije me ni{ta pogodilo od
paganskog zinaluka.'"
A rije~i Uzvi{enog: "Te{ko mu je {to }ete na
muke udariti" zna~e: te{ko mu pada ono {to je
te{ko njegovom narodu i {to mu je nesnosno, zato se
navodi u hadisu koji se prenosi u vi{e predanja: (543)
"Poslat sam sa ~istom i lahkom vjerom." "...jedva
~eka da Pravim putem po|ete", tj. svesrdno èli
va{u uputu i korist vama na ovome i budu}em svijetu.
Prenosi Et-Taberani od Ebu-Zerra da je rekao: (544)
"Ostavio nas je Allahov Poslanik, s.a.v.s., i nema ptice
koja mahne svojim krilom u zraku a da nam on o
tome nije spomenuo znanje." Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao je: (545) "Nema ni{ta {to pribliàva
Dènnetu i udaljava od Vatre, a da vam nije
obja{njeno." Prenosi El-Imam Ahmed od Abdullaha
bin Mes'uda da je Allahov Poslanik s.a.v.s rekao: (546)
"Zaista, Allah nije zabranio haram a da nije znao da }e
biti me|u vama onih koji }e se u njega upustiti; ja vas
zadràvam da ne upadate u Vatru kao {to upadaju
leptirovi ili mu{ice".
Rije~i Uzvi{enog:
"A prema vjernicima blag je i milostiv", jesu
kao i rije~i Uzvi{enog:
"...i budi ljubazan prema vjernicima koji te
slijede, a ako te ne budu poslu{ali, ti reci: 'Ja
nemam ni{ta s tim {to vi radite', i pouzdaj se
u Silnoga i Milostivoga." (26:215-217) Ovako
mu je naredio Uzvi{eni, u ovom ~asnom ajetu.
U rije~ima Uzvi{enog: "A ako oni glave
okrenu", tj. po{to si im do{ao sa velikim i potpunim
vjerozakonom, "ti reci: 'Meni je dovoljan Allah,
nema boga osim Njega!'", tj. Allah mi je dovoljan,
nema boga osim Njega i na Njega se oslanjam.
Kao {to je rekao Uzvi{eni:
"On je gospodar istoka i zapada, nema Boga
osim Njega, i Njega uzmi za za{titnika." (73:9)
i rije~i Uzvi{enog: On je Gospodar Ar{a
veli~anstvenoga", tj. On je Vladar svakoj stvari i On
je njen Stvoritelj, jer Gospodar Ar{a veli~anstvenoga,
koji je krov svim stvorenjima na nebesima i Zemlji i
ono {to je na njima, i {to je izme|u njih, pot~injeno je
mo}i Uzvi{enog Allaha, i Njegovo znanje obuhvata
svaku stvar, i Njegova odredba je izvr{ena u svemu i
On nad svim bdi.
Prenosi El-Imam Ahmed od Ubejj bin Ka'ba da je
rekao: (547) "Posljednji ajet koji je objavljen iz Kur'ana
ovaj je ajet: 'Do{ao vam je Poslanik, jedan od
vas...', do kraja sure.
Prenosi Ahmed od Ubada bin Abdullaha bin Ez-
Zubejra, r.a., da je rekao: (548) "Do{ao je El-Haris bin
Huzejme sa ova dva posljednja ajeta iz sure Berae:
'Do{ao vam je Poslanik, jedan od vas', kod
Omera bin el-Hattaba, koji ga je pitao: 'Ko ti je
svjedok za ovo?' Rekao je: 'Ne znam, tako mi Allaha,
ja svjedo~im da sam ih ~uo od Allahova Poslanika,
s.a.v.s. Razumio sam ih i nau~io napamet.' Zatim je
Omer rekao: 'I ja svjedo~im da sam ih ~uo od
602
Allahova Poslanika, s.a.v.s.' Da su bila tri ajeta, u~inio
bi ih posebnom surom; pogledajte suru iz Kur'ana i
stavite ih na kraj sure Berae."

sure Et-Tevba.
Allahu pripada zahvala,
On je dobro~initelj Svojim robovima
i On daje uputu i pomo}!
10 Junus / Junus
607

10
JUNUS / JUNUS
OBJAVLJENA U MEKI
, IMA 109 AJETA

**

i
.

Elif-Lam-Ra. Ovo su ajeti Mudre Knjige. /1/
Za{to je ~udno ljudima {to Mi objavljujemo
jednom izme|u njih: Opominji ljude! A
vjernike obraduj divnom nagradom kod
Gospodara njihova! Nevjernici govore: Ovaj je
zaista pravi ~arobnjak!/2/

[to se ti~e kratica na po~etku sura, o njima je go -
voreno na po~etku sure El-Bekare. Ovo su ajeti
Mudre Knj ge. Pokazna zamjenica u zna~enju je,
tj. ovo su ajeti Mudrog i Jasnog Kurana.
U rije~ima Uzvi{enog: Za{to je ~udno
ljudima, tj. Uzvi{eni osporava nevjernicima koji se
~ude slanju Poslanika od ljudi!!! Pa su govorili: Allah
je ve}i i uzvi{eniji od toga da bude ~ovjek poput
Muhammeda Njegov poslanik, pa je Uzvi{eni Allah
objavio:
Za{to je ~udno ljudima {to Mi objavljujemo
jednom od njih: Opominji ljude! A vjernike
obraduj divnom nagradom kod Gospodara
njihova. Rekao je Mudàhid: da zna~i dobra djela,
namaz, post i zekat, i da }e se Muhammed, s.a.v.s.,
zauzimati za njih. To mi{ljenje odabire i Ibn-Dèrir. U
rije~ima Uzvi{enog: Nevjernici govore: Ovaj je
zaista pravi ~arobnjak, tj. o~iti ~arobnjak, a ajet
zna~i: Bez obzira {to smo im poslali Poslanika
od njih, ~ovjeka njihove rase, kao donosioca
radosnih vijesti i Poslanika koji opominje
Nevjernici govore: Ovaj je zaista pravi
~arobnjak!, a zaista su oni la`ljivci.

Objavljena poslije sure El-Isra.

**
Osim 40.,94., 95., i 96. Ajeta koji su objavljeni u Medini

Gospodar va{ je Allah, Koji je nebesa i Zemlju
za {est dana stvorio a onda se nad Ar{om
uzvisio i Koji odre|uje. Niko se ne}e mo}i
zauzimati ni za koga bez dopu{tenja Njegova.
Eto to vam je Allah, Gospodar va{, pa Njemu
ibadet ~inite! Za{to ne razmislite? /3/

Uzvi{eni isti~e da je On Gospodar svih Njegovih
svjetova i da je On stvorio nebesa i Zemlju za {est
dana. Re~eno je da su ti dani kao ovi dani, a re~eno je
da je svaki dan kao hiljadu godina koje vi brojite, kao
{to }e do}i obja{njenje; zatim se uzvisio nad Ar{om, a
Ar{ je najve}e od stvorenog i krov svega.
... i Koji odre|uje, tj. odre|uje i upravlja
stvorenjima,
Njemu ne moè ni{ta, ni trun~ica jedna na
nebesima ni na Zemlji, izma}i (34:3), tj.
istovremeno raspolaè svime. Rije~i Uzvi{enog:
Niko se ne}e mo}i zauzimati ni za koga bez
dopu{tenja Njegova jesu kao rije~i Uzvi{enog:
Ko se moè pred Njim zauzimati za nekoga
bez dopu{tenja (2:255). A rije~i Uzvi{enog:
Eto to vam je Allah, Gospodar va{, pa Njemu
ibadet ~inite! Za{to ne razmislite?, tj. samo
Njemu ibadet ~inite, Njemu Koji nema druga, Za{to
ne razmislite?, tj. o mnogobo{ci, vi svojim
postupkom oboàvate pored Allaha drugog boga, a
znate da samo On stvara, kao u rije~ima Uzvi{enog:
A ako ih zapita{ ko ih je stvorio sigurno }e
re}i: Allah (43:87), i rije~ima Uzvi{enog:
Upitaj: Ko je Gospodar sedam nebesa i ko je
Gospodar Ar{a veli~anstvenog? Allah! -
odgovorit }e, a ti reci: Pa za{to se onda ne
bojite? (23:86,87)

Njemu }ete se svi vratiti - Allahovo je istinito
obe}anje; On doista iz ni~ega stvara, On }e
poslije to ponoviti, da bi pravedno nagradio
one koji budu vjerovali i dobra djela ~inili. A
one koji ne budu vjerovali ~eka pi}e od
klju~ale vode i patnja nesnosna, zato {to su
nevjernici bili. /4/

10 Junus / Junus
608
Uzvi{eni isti~e da }e se Njemu sve vratiti na
Sudnjem danu, nikog ne}e ostaviti a da ga ne vrati
kao {to ga je stvorio.
Uzvi{eni spominje: kao {to je stvorio ljude, tako }e
ih i vratiti. On je Taj Koji iz ni~ega stvara i On
}e to ponovo u~initi, to je Njemu lahko.
(30:27)

Da bi pravedno nagradio one koji budu
vjerovali i dobra djela ~inili, tj.: pravedno i
potpunom nagradom.
A one koji ne budu vjerovali ~eka pi}e od
klju~ale vode i patnja nesnosna, zato {to su
nevjernici bili, tj. zbog njihovog nevjerovanja bit
}e ka`njeni na Sudnjem danu razli~itim patnjama od
Vatre uàrene i vode klju~ale, i sjene dima ~a|avog.

On je sunce izvorom sjetlosti u~inio a mjesec
sjajnim, i poloàje mu odredio da biste znali
broj godina i ra~unanje. - Allah je to mudro
stvorio - On potanko izlaè dokaze ljudima
koji razumiju. /5/ U smjeni no}i i dana i u
onom {to je Allah na nabesima i na Zemlji
stvorio zaista postoje dokazi za ljude koji se
Allaha boje./6/

Uzvi{eni isti~e stvaranje znakova koji ukazuju na
Njegovu savr{enu mo} i Njegovu veliku vlast, i da je
On u~inio zrake koje proizlaze iz sun~evog tijela
izvorom svjetlosti, a mjese~eve zrake u~inio je sjajnim.
Ove zrake, sun~eve i mjese~eve, me|usobno se
razlikuju, da se ne bi pomije{ale.
Odredio je poloàje mjesecu: prvo se pojavi
malehan, zatim se pove}ava njegov sjaj i tijelo dok ne
dobije puni sjaj, zatim se umanjuje, tako da se vrati u
prvobitno njegovo stanje kada pro|e ta~no mjesec
dana, kao u rije~ima Uzvi{enog:
I mjesecu smo odredili poloàje: i on se uvijek
ponovo vra}a, kao stari savijeni palmin prut.
Niti Sunce moè Mjesec dosti}i, niti no} dan
prete}i - svi oni u svemiru plove (36:39,40) i
rije~ima Uzvi{enog:
A sunce i mjesec za ra~unanje vremena
(6:96), i rije~ima Uzvi{enog u ovom ~asnom ajetu
...i odredio mu, tj. mjesecu, ...poloàje, da
biste znali broj godina i ra~unanje. Kretanjem
sunca i mjeseca poznajemo dane, mjesece i godine.

Allah je to mudro stvorio, tj. nije ga stvorio
da bi se poigravao nego to ima veliku mudrost i u
tome je neoboriv dokaz, kao u rije~ima Uzvi{enog:
Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da
nam se ne}ete povratiti? (23:115) On
potanko izlaè dokaze, tj. obja{njava argumente
i dokaze, ...ljudima koji znaju. A rije~i
Uzvi{enog: U smjeni no}i i dana, tj. me|usobno
se smjenjuju: kada do|e jedno ode drugo i kada ode
ovo ne kasni za njim ni{ta, jesu kao rije~i Uzvi{enog:
On tamom no}i prekriva dan, koja ga ustopu
prati (7:54). A rije~i Uzvi{enog:
I u onom {to je Allah na nebesima i na Zemlji
stvorio, od znakova koji dokazuju Njegovu veli~inu,
jesu kao rije~i:
U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni no}i i
dana, zaista su, znamenja za razumom
obdarene (3:190), tj. pametne, a ovdje kaè:
Zaista postoje dokazi za ljude koji se Allaha
boje, tj. Allahove kazne, Njegova prijekora i Njegove
patnje.

Onima koji ne o~ekuju da }e pred Nas stati i
koji su zadovoljni ` votom na ovom svijetu,
koji su u njemu smireni, i onima koji su prema
dokazima na{im ravnodu{ni, /7//
"prebivali{te njihovo bit }e Dèhennem, zbog
onoga {to su radili. /8/
i

Uzvi{eni isti~e stanje mu~enika koji nisu vjerovali u
susret sa Allahom na Sudnjem danu, ne nadaju}i se
susretu sa Njim, bili su zadovoljni ìvotom na ovom
svijetu i du{e su im bile smirene u njemu.
Rekao je El-Hasen: Tako mi Allaha, nisu ga ukrasili
niti podigli osim da bi bili zadovoljni njime, a oni su
ravnodu{ni prema Allahovim dokazima u kosmosu, i
ne razmi{ljaju o njima.
I ravnodu{ni su prema vjerskim ({erijatskim)
argumentima i ne povinuju im se; njihovo je
prebivali{te Vatra na Dan povratka, kao nagrada za
ono {to su radili od grijeha na ovome svijetu i {to su
poricali Uzvi{enog Allaha i Njegova Poslanika, s.a.v.s.,
i Sudnji dan.

One koji vjeruju i ~ine dobra djela Gospodar
njihov }e na pravi put uputiti, zato {to
vjeru u. Rijeke }e te}i ispred njih u
Dènnetima zadovoljstva. /9/ Molitva
njihova bit }e u njima: Uzvi{en nek si, Allahu,
pozdrav njihov: Mir vama!, a njihova

j
10 Junus / Junus
609
posljednja molitva: Tebe, Allaha, Gospodara
svjetova, hvalimo. /10/

Ovo je obja{njenje o stanju sretnika koji su
vjerovali u Allaha, poslanike smatrali istinitim i dràli se
onoga {to im je nare|eno pa su radili dobra djela da
bi ih On izveo na pravi put njihovim vjerovanjem.
Mogu}e da harf (b) u rije~i ozna~ava uzro~nost,
pa bi ajet zna~io: Zbog njihovog vjerovanja na
ovome svijetu, Allah }e ih uputiti na Sirat }upriju na
Sudnjem danu, pa }e je prije}i i zavr{iti u Dènnetu.
Mogu}e je da ovaj harf ozna~ava ispomo}, kao {to
je Mudàhid za rije~i Uzvi{enog: Gospodar njihov
}e na pravom putu podràti, zato {to vjeruju,
rekao: Bit }e im svjetlo pomo}u kojeg }e i}i. Rekao
je Ibn-Dùrejd` o tome: Njegovo djelo }e mu biti
predo~eno u lijepom obliku i prijatnom mirisu, kada
ustane iz kabura stat }e mu na put i obradovati ga
svakim dobrom, pa }e mu on re}i: Ko si ti? A on }e
odgovoriti: Ja sam tvoje djelo, zatim }e ga obasjati
svjetlom dok ga ne uvede u Dènnet. To ozna~avaju
rije~i Uzvi{enog: Gospodar njihov }e ih njihovim
imanom na pravi put uputiti. A nevjerniku }e
njegovo djelo biti prezentirano u ru`nom obliku i
neprijatnom mirisu, obuzet }e ga i èstoko se
prepirati dok ga ne baci u Vatru. U rije~ima
Uzvi{enog:
Molitva njihova bit }e u njima: Hvaljen neka si,
Allahu! Pozdrav njihov: Mir vama! A njihova
posljednja molitva: Tebe, Allaha, Gospodara svjetova
hvalimo, tj. ovo je stanje stanovnika Dènneta.
Sufjan Es-Sevri je rekao: Kada neko od njih bude èlio
moliti za ne{to re}i }e: Hvaljen neka si, Allahu. A
rije~i Uzvi{enog:
Pozdrav njihov: Selam!, jesu kao rije~i
Uzvi{enog: A na Dan kad oni pred Njega stanu,
On }e ih pozdraviti sa: Mir vama (33:44). A
rije~i Uzvi{enog:
A njihova posljednja molitva: Tebe, Allaha,

Gospodara svjetova hvalimo, dokaz su da je
On, Uzvi{eni, Hvaljen zauvijek, oboàvan cijeli period,
zbog toga je Sebe hvalio kod po~etka stvaranja i
njegovog (ponovnog) nastavljanja. On je Hvaljen na
ovom i budu}em svijetu i u svim prilikama.
Zbog toga se navodi u hadisu: (549) Zaista su
stanovnici Dènneta nadahnuti hvaljenjem i
slavljenjem, kao {to su nadahnuti udisanjem.

NEMA BOGA OSIM NJEGA
NITI GOSPODARA OSIM NJEGA

Da Allah ljudima daje zlo onako brzo kao {to
im se odaziva kad traè dobro oni bi, uistinu,
stradali. A Mi ipak ostavljamo da u zabludi
svojoj lutaju oni koji ne vjeru u da }e pred Nas
stati. /11/
j

Uzvi{eni isti~e Svoju Blagost i Dobrotu prema
Svojim robovima, ne odaziva im se kada mole zlo za
njihove ìvote ili imetke ili djecu u stanju ljutitosti i
srd`be, zaista On zna za odsutnost njihove namjere u
tome, zato im se ne odaziva, iz dobrote i milosti, kao
{to se odaziva kada traè dobro napredak i blagoslov
za sebe, svoje imetke i svoju djecu.
Zato je Uzvi{eni rekao:
Da Allah ljudima daje zlo onako brzo kao {to
im se odaziva kad traè dobro oni bi, uistinu,
stradali, tj. uni{tio bi ih, a ~ovjek ne bi trebao da
upu}uje ovakve dove, kao {to se navodi u hadisu koji
prenosi El-Bezzar od Dàbira, da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: (550) Nemojte moliti (proklinjati)
protiv sebe, va{e djece i imetaka, kako se ne bi
podudarilo sa momentom kada Allah prima dove, pa
da vam se odazove.
Ovo je poput rije~i Uzvi{enog:
ôvjek i proklinje i blagosilja. (17:11)

Kada ~ovjeka sna|e nevolja, on Nam se moli:
ili leè}i ili sjede}i ili stoje}i. A ~im mu nevolju
otklonimo on nastavlja kao da Nam se nije ni
obra}ao molbom zbog nevolje koja ga je
zadesila. Tako se nevjernicima ~ini lijepim ono
{to rade. /12/

l

Uzvi{eni isti~e ~ovjekov strah kada ga zadesi
nevolja, kao {to su rije~i Uzvi{enog:
A kada ga nevolja dotakne, onda se dugo
moli (41:51), tj. mnogo jer kada ga sna|e nevolja,
boji se i zabrine, i mnogo se moli da je odstrani u
svim njegovim stanjima, a kada mu Allah otkloni
njegovu nevolju, on odustane, udalji se ustranu i ode
kao da mu nije ni{ta bilo: On nastavlja, kao da
Nam se nije ni obra}ao molbom zbog nevolje
koja ga je bila zadesila. Zatim Uzvi{eni kori ovu
njegovu osobinu i njegov put, pa kaè:
Tako se nevjer-nicima ~ini lijepim ono {to
rade.
A {to se ti~e onog koji je na uputi i pravom putu,
on se izuzima od toga, kao u rije~ima Uzvi{enog:
Osim onih koji su strpljivi i koji dobra dje a
~ine. (11:11)
10 Junus / Junus
610

Mi smo drevne narode prije vas uni{tavali
zato {to nisu povjerovali kad su im Poslanici
njihovi jasne dokaze donosili. Oni nisu htjeli
vjerovati. Tako mi ka`njavamo narod
nevjerni~ki./13/ Zatim smo vas poslije njih
nasljednicima na Zemlji u~inili, da bismo
vidjeli kako }ete postupiti. /14/

Uzvi{eni obavje{tava {ta se dogodilo sa drevnim
narodima zbog njihovog poricanja poslanika u
onome sa ~ime su im dolazili od jasnih dokaza i jasnih
argumenata, zatim ih je Allah zamijenio drugim
narodom i poslao im poslanika da nadgleda njihovu
pokornost prema Njemu i slije|enje Njegova
poslanika.
U Muslimovom Sahihu navodi se hadis koji
prenosi Ebu-Nadre od Ebu-Seida, da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: (551) Ovaj svijet je sladak i
primamljiv, a Allah vas je postavio namjesnicima na
Zemlji i nadgleda kako }ete se pona{ati. ûvajte se
ovog svijeta i ~uvajte se èna, jer prvo isku{enje sinova
Israilovih bilo je u ènama.

A kad im se kazuju ajeti Na{i, koji su jasni,
onda govore oni koji ne vjeruju da }e pred Nas
stati: Donesi ti kakav drugi Kur'an, ili ga
izmijeni! Reci: Nezamislivo je da ga ja sam od
sebe mijenjam, ja slijedim samo ono {to mi se
objavljuje, ja se bojim - ako budem
neposlu{an svome Gospodaru - patnje na
Velikom danu. /15/ Reci: Da Allah nije htio
ja vam ga ne bih kazivao niti bi vas On s njim
upoznao. Ta ja sam prije poslanstva dugo
me|u vama boravio - zar ne shvatate? /16/

vorili su mu:

Uzvi{eni isti~e tvrdokornost i prigovor mnogo-
boàca, Kurej{ija nevjernika, koji su se okrenuli od
Uzvi{enog. Kada im je Poslanik, s.a.v.s., ~itao Allahovu
Knjigu i Njegove jasne argumente, go
Donesi nam kakav drugi Kur'an na drugi na~in, ili ga
izmijeni u drugi oblik. Uzvi{eni Allah rekao je Svom
Vjerovjesniku, s.a.v.s.:

Reci: Nezamislivo je da ga ja sam od sebe
mijenjam, tj. nije ovo do mene, ja sam samo rob
kome se nare|uje i poslanik koji dostavlja od Allaha.
Ja slijedim samo ono {to mi se objavljuje, ja
se bojim - ako budem neposlu{an svome
Gospodaru - patnje na Velikom danu. Zatim je
rekao dokazuju}i im ispravnost onoga sa ~im je
do{ao: Reci: Da Allah nije htio ja vam ga ne
bih kazivao niti bi vas On s njim upoznao, tj.
ovo sa ~ime sam vam do{ao dozvoljeno mi je od
Allaha i Njegovo je htijenje, èlja i dokaz da ga ja
nisam izmislio i da ste vi nemo}ni da Mu se
usprotivite. Vi znate moju iskrenost i povjerljivost,
otkako sam odrastao me|u vama pa do tog kad me
je Uzvi{eni Allah poslao ne prigovarajte ni{ta
potcjenjuju}i me time.
Zato je rekao: Ta ja sam prije poslanstva
dugo me|u vama boravio - zar ne shvatate, tj.
zar nemate pameti da njome raspoznajete Istinu od
neistine. Zato kada je Herakle, kralj Bizantije, upitao
Ebu-Sufjana, koji je tad bio vo|a mnogoboàca: Da li
ste ga optuìvali za la` prije nego {to je to rekao?,
odgovorio je Ebu-
Sufjan: Ne. Zatim mu je rekao Herakle: Znam da
on ne bi ostavio la` na ljude, a zatim iznosio la` na
Allaha.

Pa ima li onda nepravednijeg od onoga koji o
Allahu la` iznosi ili koji Njegove dokaze
smatra neistinitim? Mnogobo{ci, doista, ne}e
uspjeti./17/
i

Uzvi{eni kaè da nema niko nepravedniji
...od onoga koji o Allahu laì iznosi, i koji na
Allaha izmi{lja laì i smatra da ga je Allah poslao kao
vjerovjesnika, a nije tako. Ovakav primjer nije skriven
ni bezumnima, a kako da bude vjerovjesnicima.
Onome koji kaè ovo iskreno ili la`no neminovno je
da mu Allah uputi dokaze, vidljivije od Sunca.
Zaista je razlika izme|u Muhammeda, s.a.v.s., i
Musejleme El-Kezzaba, za onoga ko ih je vidio jasnija
od razlike izme|u zore i veoma tamne no}i, ko je
promatrao svakog od njih dvojice, i njihova djela i
njihova govor, i ko je imao mo} zapaànja, jasna mu
je bila Istina Muhammeda, s.a.v.s., a la` Musejleme El-
Kezzaba, i Sedàha i El-Esveda El-Ansija. Rekao je
Abdullah bin Selam: Po{to je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., do{ao u Medinu, ljudi su odjurili
376
; kada sam
ga ugledao vidio sam da njegovo lice nije lice ~ovjeka
376
On misli na svoj narod, jevreje, a to se tie Arapa, i to ensarija,
bili su u velikoj radosti i veselju prilikom dolaska Muhammeda,
s.a.v.s.
10 Junus / Junus
611
koji laè. Prvo {to sam ~uo od njega bilo je: (552) O
ljudi, {irite selam, hranite gladne i uspostavljajte
rodbinske veze, klanjajte no}u dok ljudi spavaju, u}i
}ete u Dènnet sigurno.
Hasan bin Sabit rekao je: Da ni njemu i nisu bili
jasni dokazi, njegova intuicija bi ti ukazivala na svako
dobro. A {to se ti~e Musejleme El-Kezzaba, svako ko
ga je vidio a bio sposoban zapaàti saznao je sve o
njemu bez sumnje, iz njegovog nerje~itog i lo{eg
govora, njegovih lo{ih i pokvarenih djela i njegovog
Kur'ana sa kojim }e vje~no boraviti u Vatri na Dan
àlosti i sramote.
Kolika je samo razlika izme|u rije~i Uzvi{enog :
Allah je - nema boga osim Njega - ` vi i
vje~ni! Odràvatelj! Ne obuzima Ga ni
drijeme` ni san! (2:255), i rije~i Musejleme, Allah
ga osramotio i prokleo: O àbo k}erko dviju àba,
kreke}i koliko god ho}e{, vodu ne}e{ zamutiti, niti
sprije~iti onoga koji ho}e da pije.
i

.
I njegove rije~i, Allah ga osramotio i prokleo:
Slon, a zna{ li ti {ta je slon, on ima dugu surlu.
I njegove rije~i, Allah ga prokleo i udaljio od
Njegove Milosti: I one koje tijesto mijese, i hljeb
prave, i one koji jedu zalogaje gomilaju}i ih i goje}i se,
zaista je Kurej{ narod sklon agresiji. I druge
izmi{ljotine i blebetanja koja nisu dostojna
maksumima (djeci) da ih izgovaraju, osim u vidu
ismijavanja i izrugivanja.
Rekao je Es-Siddik, r.a., onima koji su do{li iz
njegova naroda kaju}i se nakon {to su ~uli od
Musejleme ovo {to smo spomenuli i sli~no tome:
Te{ko vama, gdje su i{le va{e pameti? Tako mi
Allaha, zaista ovo nije bilo od Boga (objava).
Zato Uzvi{eni kaè:
Ko je nepravedniji od onoga koji laì o Allahu
iznosi ili koji govori: Objavljuje mi se - a ni{ta
mu se ne objavljuje, ili koji kaè: I ja }u re}i
isto onako kao {to Allah objavljuje. (6:93)
A u ovom ~asnom ajetu kaè:
Pa ima li onda nepravednijeg od onoga koji o
Allahu laì iznosi ili koji Njegove dokaze
smatra neistinom? Mnogobo{ci, doista, ne}e
uspjeti
Tako|er, ko je poricao Istinu sa kojom su dolazili
poslanici i koja se zasniva na dokazima, nema niko
nepravedniji od njega, kao {to se navodi u hadisu:
(533) Najnesretniji od ljudi kod Allaha jeste ~ovjek
koji je ubio vjerovjesnika ili onaj kojeg je ubio
vjerovjesnik.

Oni se, pored Allaha, klanjaju onima koji im
ne mogu ni nauditi niti im mogu kakvu korist
pribaviti, i govore: Ovo su na{i zagovornici
kod Allaha. Reci: Kako da Allahu kazujete da
na nebesima i na Zemlji postoji ne{to a On
zna da ne postoji! Neka je hvaljen On i vrlo
visoko iznad onih koje smatraju Njemu
ravnim./18/ Ljudi su jednu zajednicu
sa~injavali, a onda su se jedan drugome
suprotstavili. A da nije rije~i ranije izre~ene od
Gospodara tvoga, ovima bi ve} bilo presu|eno
o onome oko ~ega se razilaze. /19/

Uzvi{eni prigovara mnogobo{cima koji su
oboàvali pored Njega drugoga, smatraju}i da }e im
zagovaranje tih boànstava koristiti kod Allaha, d`.{.
Uzvi{eni je izvijestio da ona ne mogu nauditi, niti
kakvu korist pribaviti, niti {ta posjeduju, niti se {ta
de{ava od onoga {to oni misle o njima.
Reci: Kako da Allahu kazujete da na
nebesima i na Zemlji postoji ne{to a On zna
da ne postoji, tj. zar da obavje{tavate Allaha o
ne~emu {to On zna da ne postoji na nebesima niti na
Zemlji...? Zatim, Allah progla{ava Sebe ~istim od
njihovog mnogobo{tva, pa je Uzvi{eni rekao:
Neka je hvaljen On i vrlo visoko iznad onih
koje smatraju Njemu ravnim.
.

Zatim je Uzvi{eni istakao da je ovaj {irk, nastao
me|u ljudima, postao nakon {to ga nije bilo i da su
svi ljudi bili u jednoj vjeri, a to je islam.
Ibn-Abbas rekao je: Pro{lo je izme|u Adema i
Nuha deset stolje}a, sve u islamu. Zatim su nastala
razilaènja me|u ljudima, pa su oboàvali kipove i
kumire, zatim je Allah slao poslanike sa ajetima i
Njegovim obja{njenjima, potpunim argumentima i
nepobitnim dokazima,
Da nevjernik ostane nevjernik poslije
o~igledna dokaza, i da vjernik ostane vjernik
poslije o~igledna dokaza (8:42)
A da nije rije~i ranije izre~ene od
Gospodara tvoga, tj. da nema odluke Uzvi{enog
da ne ka`njava nikog dok mu ne navede dokaz, i da
je stvorenjima odredio odre|eni rok, presudio bi im o
onome oko ~ega su se razilazili, pa bi vjernike usre}io
a nevjernike u~inio nesretnim.
377

377
Tj.: Pojaao bi im se grijeh zato to nisu vjerovali i to su
Allahu druga pripisivali.
10 Junus / Junus
612

Oni govore: Za{to mu Gospodar njegov ne
po{alje jedno ~udo? Ti reci: Samo Allah zna
ono {to }e biti, pa pri~ekajte, i ja }u s vama
~ekati./20/

Nevjernici kaù: Za{to mu njegov Gospodar ne
po{alje jedno ~udo?, tj. da im pretvori brdo Safu u
zlato
378
, ili da im ukloni brda oko Meke pa da na
njihovom mjestu budu vrtovi i rijeke ili sli~no tome.
Allah je u stanju to u~initi i On sve moè - Mudar je u
Svojim djelima i Svojim rije~ima.
Kao {to Uzvi{eni kaè:
Neka je Uzvi{en Onaj Koji ti, ako ho}e, moè
dati bolje od toga: vrtove kroz koje rijeke
teku i dvorove Oni ~ak i ~as oìvljenja pori~u,
a Mi smo za one koji ~as oìvljenja pori~u
pripremili Vatru razbuktalu (25:10,11), i rije~i
Uzvi{enog:
.

A da ne {aljemo ~uda, zadràva nas samo to
{to drevni narodi nisu u njih povjerovali...
(17:59). Uzvi{eni kaè: Pravilo je u Mom stvaranju da
im dajem {to traè. Ako budu vjerovali, dobro je; u
protivnom ubrzam im kaznu. Zato kada je Poslanik,
s.a.v.s., bio u poziciji da odabere izme|u davanja
onog {to su traìli - ako povjeruju, dobro je; u
protivnom bit }e ka`njeni - i izme|u toga da im da
vremena, odabrao bi ovo drugo kao {to je s njima
blago postupao Allahov Poslanik, s.a.v.s., vi{e puta.
Zato je Uzvi{eni rekao upu}uju}i Svog Vjerovjesnika,
s.a.v.s., na odgovor za ono {to su traìli:
Ti reci: Samo Allah zna ono {to }e biti, tj.
svaka odredba pripada Allahu, i On zna posljedice
stvari.
...pa pri~ekajte, i ja }u s vama ~ekati, tj.
pri~ekajte Allahovu odluku meni i vama, mada su
vidjeli ve}a ~uda kod Poslanika, s.a.v.s., nego {to su
traìli - kada im je pokazao puni mjesec koji se
rascijepio u dva dijela: jedan dio bio je iza brda a
drugi ispred njega. Ovo je ve}e od toga i od onog {to
nisu traìli.
Da su oni time traìli uputu i postojanost na
pravom putu, Allah bi im odgovorio ali je znao da to
traè iz inada i tvrdoglavosti, pa ih je ostavio u
njihovoj nedoumici i sumnji, i znao je da niko od njih
ne}e vjerovati, kao {to su rije~i Uzvi{enog:
A oni na kojima se ispuni rije~ Gospodara
dokazi (10:96,97). Oni su niì od toga da im se
udovolji u onome {to su traìli jer nema koristi u tome
zbog njihove tvrdoglavosti, iskvarenosti i fesada. Zato
je Uzvi{eni rekao:
Pa pri~ekajte, i ja }u s vama ~ekati.
378
Vrati se na hadis br. 167., vezan za ajet br. 164. iz sure El-Bekare.

A kada Mi dopustimo da osjete milost poslije
nevolje koja ih sna|e, oni se opet dokazima
Na{im izruguju. Reci: Allah je br` da izvrgne
ruglu izaslanici Na{i ono {to vi ispletkarite
doista zapisuju./21/ On vam omogu}ava da
kopnom i morem putujete, pa kad ste u
la|ama, i kad one uz blag povjetarac zaplove
s putnicima, te se oni obraduju tome, nai|e
silan vjetar i valovi navale na njih sa svih
strana, i oni se uvjere da }e nastradati,
iskreno se mole Allahu: Ako nas iz ovoga
izbavi{, sigurno }emo biti zahvalni./22/ A
kad ih On izbavi, oni jednom bez ikakva
osnova ~ine nered na Zemlji! O ljudi,
nepravda koju ~inite da biste u ìvotu na
ovom svijetu uìvali - samo vama {teti, Nama
}ete se poslije vratiti i Mi }emo vas o onom
{to ste radili obavijestiti./23/

i
;
i

Uzvi{eni isti~e da kada u~ini da ljudi osjete milost
poslije nevolje, kao {to je blagostanje poslije te{ko}e,
...Oni se opet dokazima na{im izruguju, tj.
izruguju se i pori~u, kao {to su rije~i Uzvi{enog:
Kada ~ovjeka sna|e nevolja, on Nam se moli,
ili leè}i, ili sjede}i, ili stoje}i. (10:12). A rije~i
Uzvi{enog: Reci: Allah je br` da izvrgne
ruglu, tj. najvi{e pu{ta i ~eka, tako da kada ~ovjek
grje{nik misli da ne}e biti ka`njen, u trenucima
nehaja, bude usmr}en, a ~asni pisari pi{u i broje sve
{to radi, zatim to iznose pred Onog Koji zna nevidljivo
i vidljivo pa ga On nagradi za lijepo a za ru`no kazni.
Zatim Uzvi{eni isti~e da:
On vam omogu}ava da kopnom i morem
putujete, tj. ~uva vas,
Pa kad ste u la|ama, i kad one uz blag
povjetarac zaplove s putnicima, te se oni
obraduju tome, tj. plove velikom brzinom, kad
...nai|e, tj. nai|e tim la|ama ...silan vjetar, tj.
strahovit,
10 Junus / Junus
613
...i valovi navale na njih sa svih strana, tj.
pritisnu ih valovi, tad ne mole kipove ni kumire, nego
samo Njega mole i prizivaju, kao {to kaè Uzvi{eni:
Kad vas na moru nevolja zadesi, tada nema
On. A kad vas On na kopno spasi, vi okre}ete
glave; ~ovjek je uvijek nezahvalan. (17:67) A
ovdje je rekao:
Iskreno se mole Allahu: Ako nas iz ovoga
izbavi{, tj. iz ove situacije ...sigurno }emo biti
zahvalni, tj. samo }emo Tebe oboàvati, kao {to
samo Tebe molimo ovdje. ...A kad ih On izbavi,
tj. iz te neprilike,
...oni odjednom, bez ikakva osnova, ~ine
nered na Zemlji, tj. kao {to su rije~i Uzvi{enog:
Kao da nam se nije ni obra}ao molbom zbog
nevolje koja ga je zadesila. (10:12) O ljudi,
nepravda koju ~inite samo vama {teti, i vi
nikome ne {tetite.
...Da biste u ìvotu na ovom svijetu uìvali,
tj. uìvate u ìvotu na ovome svijetu, koji je prolazan i
bijedan.
Nama }ete se poslije vratiti, tj. va{e mjesto
gdje }ete skon~ati kod Nas je.

I Mi }emo vas o onome {to ste radili
obavijestiti, tj. obavijestit }emo vas o svim va{im
djelima i dati vam naknadu za njih, pa ko bude na{ao
dobro neka zahvali Allahu, a ko bude na{ao ne{to
drugo neka samo sebe kori.

@ivot na ovom svijetu sli~an je bilju
zemaljskom na koje Mi spustimo s neba ki{u s
kojim se ona izmije{a, kojim se onda hrane
ljudi i stoka. Pa kad se Zemlja ukrasi svojim
ruhom i okiti, i kad stanovnici njezini pomisle
da su oni toga gospodari, do|e zapovijed
Na{a, no}u ili danju, i Mi to pokosimo kao da
prije ni~ega nije ni bilo. Eto tako Mi potanko
izlaèmo dokaze narodu koji ho}e da
razmisli./24/ Allah poz va u ku}u mira i
ukazuje na pravi put onome kome On ho}e.
/25/

i

,
.
i j

Allah navodi primjer ljepote u ìvotu na ovome
svijetu i brzinu njegovog prolaska, poput bilja koje
izvodi iz Zemlje pomo}u ki{e koju spu{ta s neba,
kojim se onda hrane ljudi, od usjeva i razli~itih
plodova, i {to jede stoka od trave i zelja.
Pa kad se Zemlja ukrasi svojim ruhom, tj.
svojim prolaznim ukrasima, ...i okiti, tj. uljep{a se
onim {to izlazi iz nje od svakovrsnih cvjetova. I kad
stanovnici njezini pomisle, oni koji su je sijali,
...da su oni toga gospodari, tj. da mogu to
ubrati, iznenadi ih grmljavina ili stra{an vjetar, zatim
se osu{e njeni listovi i propadnu plodovi.
Do|e zapovijed Na{a no}u ili danju i Mi to
pokosimo, tj. postane okorjelo i suho nakon
zelenila,
...kao da prije ni~ega nije ni bilo
Rekao je Katade: Tj. kao da nije uspijevalo niti
bilo. Kao {to kaè Uzvi{eni:
I oni su u Zemlji svojoj osvanuli mrtvi,
nepomi~ni, kao da na njoj nikad nisu ni
postojali. (11:67,68). Zatim je rekao Uzvi{eni:
Eto tako Mi potanko izlaèmo dokaze, tj.
obja{njavamo argumente i dokaze, ...narodu koji
ho}e da razmisli, koji uzima pouku ovim
primjerom, brzim prolaskom dunjaluka pored
njegovih stanovnika uz zaslijepljenost njime i
uvjerenost u njegov odre|eni rok i njegovo izmicanje,
jer je njegova osobenost izmicanje od onog ko ga
traì i traènje onog ko bjeì od njega.
Allah poziva u ku}u mira... Po{to je Uzvi{eni
spomenuo dunjaluk i brzinu njegovog prolaska,
davao je prednost Dènnetu i pozivao u njega,
nazvav{i ga ku}om mira, tj. od nesre}a, manjkavosti i
katastrofa, pa kaè Uzvi{eni:
Allah poz va u ku}u mira i ukazu e na pravi
put onome kome On ho}e.
U hadisu koji prenosi El-Lejs od Dàbira bin
Abdullaha, r.a., stoji da je rekao: (554) Iza{ao nam je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., jednog dana, zatim je rekao:
Vidio sam u snu kao da je Dìbril kod moje glave a
Mikail kod mojih nogu, pa je jedan od njih dvojice
govorio svome drugu: Navest }u primjer: Slu{aj, ~ule
ti u{i, i poimaj, srce ti poimalo! Primjer tog i tog
naroda jeste kao primjer vladara koji je uzeo predio
zatim sagradio u njemu ku}u i priredio u njoj gozbu,
zatim poslao izaslanika da pozove ljude na ru~ak, pa
su se neki odazvali, a neki nisu. Allah je Vladar, predio
je islam, ku}a je Dènnet, a ti, o Muhammede,
poslanik si; ko ti se odazove u}i }e u islam, a kou|e u
islam u}i }e u Dènnet, a ko u|e u Dènnet jest }e iz
njega. Prenosi ga Ibn-Dèrir.

One koji ~ine dobra dje a ~eka lijepa nagrada,
i vi{e od toga! Lica njihova ne}e tama i
l
10 Junus / Junus
614
poti{tenost prekrivati, oni }e stanovnici
Dènneta biti, u njemu }e vje~no
boraviti./26/

Uzvi{eni isti~e da onome koji bude uljep{avao
djela na dunjaluku, uz vjerovanje i ~injenje dobrih
djela, slijedi lijepa nagrada na budu}em svijetu, kao
{to su rije~i Uzvi{enog: Zar nagrada za dobro
u~injeno djelo moè biti ne{to drugo do
dobro? (55:60) Komentarisanje rije~i ...i vi{e od
toga, sa gledanjem u lice Plemenitog Allaha, prenosi
se od Ebu-Bekra es-Siddika, Huzejfe ibn el-Jemana,
Abdullaha bin Abbasa, Seida bin el-Musejjeba, grupe
tabiina, i drugih iz prvih i kasnijih generacija (selefa i
halefa). Izme|u ostalog, El-Imam Ahmed prenosi od
Suhejla er-Rumija, r.a.: (555) Da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., u~io ovaj ajet:
One koji ~ine dobra dje a ~eka lijepa
nagrada, i vi{e od toga. Zatim je rekao: Kada
u|u stanovnici Dènneta u Dènnet i stanovnici Vatre
u Vatru, viknut }e melek: O stanovnici Dènneta, vi
imate kod Allaha obe}anje i On èli da vam ga
ispuni, pa }e re}i: Kakvo obe}anje! Zar nije u~inio da
pretegnu na{e terezije? Zar nije u~inio bijelim na{a
lica, uveo nas u Dènnet, a izbavio od Vatre? - Rekao
je prenosilac: Pa }e im se otkriti zastor i gledat }e u
Njega; tako mi Allaha, nije im Allah dao ni{ta draè od
gledanja u Njega niti veselije za njihove o~i.
l
Prenosi Ibn-Dèrir: (556) od Ubej bin Ka'ba, da je
pitao Allahova Poslanika, s.a.v.s., za rije~i Uzvi{enog
Allaha: One koji ~ine dobra djela ~eka
lijepa nagrada, i vi{e od toga, a on mu je
odgovorio: Lijepa nagrada je Dènnet, a vi{e od toga
jeste gledanje u lice Uzvi{enog Allaha.
A rije~i Uzvi{enog: Lica njihova ne}e tama
prekrivati, tj. tama i crnilo na Sudnjem danu, kao {to
}e zadesiti lica nevjernika i grje{nika tama i pra{ina.
...I poti{tenost, tj. poniènje i niskost.
Oni ne}e dobiti prezir iznutra niti svana, nego }e biti
kao {to je rekao Uzvi{eni o njima:
I njih }e Allah strahote toga Dana sa~uvati i
blaènstvo i radost im darovati (76:11), tj.
blaènstvo u njihovim llicima i radost u njihovim
srcima. Allah nas u~inio takvima Svojom Dobrotom i
Milo{}u - AMIN.

A one koji ~ine nevaljala djela ~eka kazna
srazmjerna onom {to su po~inili, njih }e
poti{tenost prekrivati, niko ih od Allaha ne}e
za{tititi, lica }e im biti tamna kao da su se na
njih spustili dijelovi mrkle no}i, stanovnici
Vatre }e oni biti, i u njoj }e vje~no
boraviti./27/

Po{to je Uzvi{eni saop}io stanje sretnika kojima je
nagrada umnogostru~ena - i vi{e od toga, spominje
stanje nesretnika, Svoju pravednost prema njima, i da
ih On ka`njava za njihovu namjeru srazmjerno njoj i
ni{ta vi{e od toga; ...njih }e poti{tenost
prekrivati, tj. zadesit }e ih i obuzeti poti{tenost od
njihovih grijeha i straha, kao {to je rekao Uzvi{eni:
I vidjet }e{ kako ih poniène i klonule Vatri
izlaù (42:43), a rije~i Uzvi{enog: Niko ih od
Allaha ne}e za{tititi, tj. niko ne}e sprije~iti i
odbraniti da ih ne zadesi kazna, kao {to su rije~i
Uzvi{enog:

Tog dana ~ovjek }e povikati: Kuda da se
bjeì? Nikuda! Uto~i{ta nema, toga Dana bit
}e Gospodaru tvome prepu{teni.

A na Dan kad ih sve okupimo re}i }emo
onima koji su Allahu druge ravnim smatrali:
Stanite i vi i boànstva va{a! Pa }emo ih
razdvojiti, a boànstva njihova }e re}i: Niste
se vi nama klanjali./28/ Allah je dovoljan
svjedok i nama i vama, mi doista nismo znali
da ste nam se klanjali./29/ Tu }e svako znati
ono {to je prije uradio - bit }e vra}eni Allahu,
svom istinskom Gospodaru, a ne}e im biti
onih koje su izmi{ljali./30/

Uzvi{eni kaè: A na Dan kad ih sve skupimo,
tj. sve stanovnike Zemlje, od dìna i ljudi, dobrih i
lo{ih,
...re}i }emo onima koji su Allahu druge
ravnim smatrali: Stanite i vi i boànstva
va{a!, tj. stanite na va{em mjestu, vi i boànstva
va{a, i razdvojite se od vjernika. Kao {to su rije~i
Uzvi{enog:
A vi, o grje{nici, danas se odvojite
(36:59), i kao {to je u hadisu: (557) Mi smo na
Sudnjem danu na breùljku iznad ljudi.
A rije~i Uzvi{enog: Pa }emo ih raz -dvojiti, tj.
razdvojit }emo ih od njihovih boànstava, a oni }e
poricati to da su ih oboàvali, da nisu imali ni{ta s
njima, kao {to su rije~i Uzvi{enog:
10 Junus / Junus
615
Boànstva }e pore}i da su im se klanjali
(19:82). U ovom ajetu navode se rije~i boànstava
njihovim oboàvaocima:

l
A boànstva njihova }e re}i: Niste se vi nama

ibadet ~ininite, tj. nismo primje}ivali da ste nas
oboàvali.
Allah je dovoljan svjedok i nama i vama, da
mi nismo znali za to i da ste nas oboàvali ne znaju}i
za vas. Allah je svjedok da vas mi nismo pozivali da
nas oboàvate, niti smo vam to nare|ivali, niti smo
bili zadovoljni time. Ovo je veliki prijekor
mnogobo{cima u momentu kada im podr{ka bude
napotrebnija a kako i ne, kad su napustili pokornost
@ivom i Vje~nom, Koji ~uje i vidi, i Koji je mo}an sve
u~initi. On je postavio dokaz Svojim robovima, pa im
je slao Poslanike i objavljivao knjige sa naredbama i
zabranama, kao {to je rekao Uzvi{eni:

Mi smo svakom narodu Poslanika poslali:
Allahu ibadet ~inite, a kumira se klonite: i bilo
je me|u njima onih kojima je Allah na pravi
put ukazao a i onih koji su zasluìli da ostanu
u zab udi (16:36). Mnogoboàca ima vi{e vrsta,
Allah je spomenuo u Svojoj Knjizi i objasnio njihova
stanja i rije~i i odgovorio im, na ono na ~emu su,
najpotpunijim odgovorom.
A rije~i Uzvi{enog: Tu }e svako saznati ono
{to je prije uradio , tj. na Sudnjem danu svako }e
biti obavije{ten i saznat }e {ta je prethodno uradio od
dobrih ili lo{ih djela, kao {to su rije~i Uzvi{enog:
Toga dana ~ovjek }e o onome {to je
pripremio a {to propustio obavije{ten biti
(75:13), a rije~i Uzvi{enog: Bit }e vra}eni
Allahu, svom istinskom Gospodaru, tj. vratit }e
se sa svim svojim djelima Allahu i Njegovoj pravednoj
odluci, pa }e ih On razvrstati i presuditi im, i uvesti
stanovnike Dènneta u Dènnet, a stanovnike Vatre u
Vatru. A ne}e im biti onih, tj. oti}i }e i
izdvojit }e se od mnogoboàca,
...koje su izmi{ljali, tj. koje su oboàvali pored
Allaha, izmi{ljaju}i laì na Njega, neka je Hvaljen i
visoko iznad onoga {to Mu oni pripisuju.

Upitaj: Ko vas hrani s neba i iz Zemlje, ~ije su
djelo sluh i vid, ko stvara ìvo iz neìvog, a
pretvara ìvo u neìvo i ko upravlja svim?
Allah, re}i }e oni. A ti reci: Pa za{to Ga se
onda ne bojite?/31/ To vam je Allah,
Gospodar va{ istinski! Zar poslije Istine ima
i{ta osim zablude? Pa kuda se onda
odme}ete?/32/ Tako }e se obistiniti rije~
Gospodara tvoga da vjerovati ne}e oni koji u
grijehu ` ve. /33/

i
i

Allah navodi neoboriv dokaz o Svojoj jedno}i u
uluhijjetu mnogobo{cima koji priznaju Njegovo
jedinstvo i Njegovo gospodarstvo pa kaè:
Upitaj: Ko vas hrani s neba i iz Zemlje, tj. ko
spu{ta s neba ki{u Njegovom odredbom i htijenjem,
pa ni~u sjemenje, ìtarice i plodovi.
To je poput rije~i Uzvi{enog:
...Ili, ko je taj koji }e vas nahraniti, ako On
hranu Svoju uskrati? (57:21), a rije~i Uzvi{enog:
...~ije su djelo sluh i vid, tj. ko bi vam darovao
sluh i vid da je On htio oduzeti ga ili uskratiti, jesu kao
rije~i Uzvi{enog:
Reci: On sve stvara i daje vam sluh i vid.
Ko stvara ìvo iz neìvog, a pretvara ìvo u
neìvo, tj. ko izvodi plod iz sjemenke i sjemenku iz
ploda, i izvodi vjernika od nevjernika i nevjernika od
vjernika, i jaje od koko{ke i koko{ku iz jajeta i tako
dalje, {to se de{ava sa svim stvarima, ...i ko
upravlja, tj. u ~ijoj je ruci vlast nad svim, i ko uzima
u za{titu, i od koga niko ne moè za{ti}en biti? On je
Taj Koji upravlja i donosi presudu, i niko ne moè
presudu Njegovu pobiti, i Koji ne}e biti pitan za ono
{to radi, a oni }e biti pitani.
Allah!, re}i }e oni, tj. priznaju da je Uzvi{eni
Allah Taj Koji opskrbljuje da je Stvoritelj i Upravitelj, i
to znaju.
A ti reci: Pa za{to Ga se ne bojite, tj. zar se
ne bojite da oboàvate pored Njega drugog boga, po
va{em mi{ljenju i neznanju (dèhlu).
379

A rije~i Uzvi{enog: To vam je Allah, Gospodar
va{ istinski, tj. Onaj za Kojeg ste priznali da je On
pokreta~ svega toga, On je Gospodar va{ i Bog va{, i
samo Njemu morate iskazivati pokornost. Zar
poslije Istine ima i{ta osim zablude, tj. svako
boànstvo osim Njega ni{tavno je nema drugog boga
osim Njega, On je jedan i nema druga u tome. Pa
kuda se onda odme}ete, tj. kako se odme}ete od
pokornosti (ibadeta) Njemu ka pokornosti drugom
osim Njega, a vi znate da je On Gospodar Koji je sve
stvorio i Koji upravlja svime.
A rije~i Uzvi{enog:
Tako }e se obistiniti rije~ Gospodara tvoga da
vjerovati ne}e oni koji u grijehu ` ve, tj. kao {to
su se mnogobo{ci izjasnili njihovim {irkom i
oboàvanjem pored Allaha drugog, uz priznavanje
379
Rekao sam: Zaista ih je Allah obavezao argumentom i dokazom
zbog njihovog svjedoenja i priznavanja da je Onaj Ko je Stvoritelj,
Opskrbitelj, Upravitelj i Dobroinitelj, prei i zasluniji da mu se ini
ibadet od onog koji nije stvarao i davao opskrbu, niti je inio
dobroinstvo i upravljao pa kako oboavate pored Allaha gluhe i
nijeme koji ne razumiju, vi znate da su Allahova svojstva potpuna i
savrena, a znate da su svojstva vaih boanstava nesavrena, pa zar
se ne bojite Allaha.
10 Junus / Junus
616
Njegovih svojstava gospodarstva, zbog toga }e im se
obistiniti Allahova rije~ da su oni nesretnici, stanovnici
Vatre, koju su dobili kao nagradu srazmjerno vrsti
djela, kao u rije~ima Uzvi{enog:
Jesu - re}i }e oni - ali jo{ je davno odre|eno
da }e nevjernici ka`njeni biti. (39:71)

Reci: Moè li ijedno va{e boànstvo stvarati
iz ni~ega, zatim to ponovo u~initi? Reci:
Allah stvara iz ni~ega, zatim }e to ponovo
u~initi! Pa kuda se onda odme}ete?/34/
Reci: Moè li ijedno va{e boànstvo uputiti
na pravi put? I odgovori: Samo Allah upu}uje
na pravi put! Pa da li je onda dostojniji da se
slijedi Onaj Koji na pravi put upu}u e ili onaj
koji ni sam nije na pravom putu, osim ako ga
drugi na pravi put ne uputi? [ta vam je, kako
rasu|ujete?/35/ Ve}ina njih slijedi samo
pretpostavke, ali pretpostavke nimalo nisu od
koristi Istini, Allah uistinu dobro zna ono {to
oni rade. /36/
j
l
j

Ovo je poni{tenje njihovih tvrdnji, {to su druge
Allahu smatrali ravnim, i ukidanje njihovih dokaza.
Reci: Moè li ijedno va{e boànstvo stvarati
iz ni~ega, zatim to ponovo u~initi?, tj. da li
me|u onima koje oboàvate pored Allaha ima onih
koji stvaraju ne{to poput nebesa i Zemlje, zatim da ih
uni{te pa ih stvore iznova?
Reci: Allah, samo je On Taj Koji ovo ~ini,
...pa kuda se onda odme}ete?, tj. kako odlazite
s puta upute u zabludu, a vi to znate.
Reci: Moè li ijedno va{e boànstvo uputiti
na pravi put? I odgovori: Samo Al ah upu}uje
na pravi put, tj. niko od njih ne moè na pravi put
uputiti, i vi to znate, da oni ne upu}uju, niko ne
mijenja srca iz zablude u Uputu osim Jedinog Allaha,
Koji nema druga.
Pa da li je onda dostojniji da se slijedi Onaj
Koji na pravi put upu}u e ili onaj koji ni sam
nije na pravom putu, osim ako ga drugi na
pravi put ne uputi?, tj. da li da se slijedi Onaj Koji
upu}uje na pravi put i Koji daje vid poslije sljepila, ili
da se slijedi onaj koji ni~emu ne upu}uje, ve} on biva
upu}en od drugoga? Kao {to je Uzvi{eni rekao
izvje{tavaju}i o Ibrahimu:
A rije~i Uzvi{enog: [ta vam je, kako rasu|ujete?
(19:42), tj. kako ste poistovjetili Allaha sa Njegovim
stvorenjima i izjedna~ili to sa ovim, i oboàvali ovo i
ovo pa za{to niste bili u ibadetu samo Uzvi{enom
Gospodaru i iskreno mu ispovijedali vjeru i odanost?
Zatim je Uzvi{eni istakao da oni u njihovoj vjeri
slijede pretpostavke, fantazije i sumnje, a to nimalo
nije od koristi Istini.
Allah, uistinu, dobro zna ono {to oni
rade. Ovo je zastra{ivanje i velika prijetnja, jer je
Uzvi{eni istakao da }e ih On kazniti za to potpunom
kaznom.

Ovaj Kur'an nije izmi{ljen, od Allaha je - on
potvr|uje istinitost prija{njih objava i
obja{njava propise, u njega nema sumnje, od
Gospodara svjetova je! /37/ A oni govore:
On ga izmi{lja! Reci: Pa dajte vi jednu suru
kao {to je njemu objavljena, i koga god
ho}ete, od onih u koje mimo Al aha vjerujete,
u pomo} pozovite, ako istinu govorite. /38/
Oni pori~u prije nego temeljito saznaju {ta
ima u njemu a jo{ im nije do{lo ni tuma~enje
njegovo tako su isto oni prije njih poricali, pa
pogledaj kako su nasilnici zavr{ili. /39/ Ima
ih koji u Njega vjeru u a ima ih koji ne vjeru u
u Njega. A Gospodar tvoj najbolje poznaje
smutljivce /40/
l
,

j , j
.

Ovo je dokaz nedosti`nosti i nadnaravnosti
Kur'ana, i da ~ovjek nije u stanju sastaviti ni deset sura
sli~nih Kur'anu, niti jednu suru poput njega, jer je po
svojoj rje~itosti i retorici, sadràju i ljepoti, i
obuhvatanjem velikih i obimnih zna~enja, korisnih na
dunjaluku i ahiretu, nemogu}e da bude osim od
Allaha, Kojem nije ni{ta sli~no u Njegovom bi}u, niti
Njegovim svojstvima, niti Njegovim djelima i
Njegovim rije~ima; Njegov govor ne sli~i govoru
stvorenja, zato je Uzvi{eni rekao:
Ovaj Kur'an nije izmi{ljen, od Allaha je, tj.
ovaj Kur'an mogu} je samo od Allaha, i on ne sli~i
ljudskom govoru.
On potvr|uje istinitost prija{njih objava,
tj. od prethodnih knjiga, i njihov je za{titnik i
10 Junus / Junus
617
obja{njava {to je u{lo u njih od iskrivljivanja,
interpretacije i mijenjanja.
A rije~i Uzvi{enog:
I obja{njava propise, u njega nema sumnje,
od Gospodara svjetova je, tj. obja{njava propise,
halal i haram, jasno potpuno dovoljno i istinito bez
imalo sumnje, od Allaha je, Gospodara svjetova.
A rije~i Uzvi{enog: A oni govore: On ga
izmi{lja. Reci: Pa dajte vi jednu suru kao {to
je njemu objavljena, i koga god ho}ete, od
onih u koje mimo Allaha vjerujete, u pomo}
pozovite, ako istinu govorite, tj. ako ste
sumnjali u to da je od Allaha i rekli ste da je on
Muhammedovo s.a.v.s., djelo laù}i i izmi{ljaju}i na
Allaha, d`.{., i na Muhammeda, s.a.v.s., pa on je s
ovim Kur'anom; ako ho}ete, donesite i vi jedan poput
njega, tj. od ove vrste, i traìte pomo} u tome od ljudi
i dìna.
Reci: Kad bi se svi ljudi i dìnovi udruìli da
sa~ine jedan ovakav Kur'an, oni, kao {to je on,
ne bi sa~inili, pa makar jedni drugima
pomagali. Zatim je taj izazov skratio na deset sura,
pa na po~etku poglavlja Hud kaè:
Zar oni da govore: On ga izmi{lja! Reci: Pa
sa~inite vi deset Kur'anu sli~nih, izmi{ljenih
sura, i koga god ho}ete, od onih u koje pored
Allaha vjerujete, u pomo} pozovite, ako je
istina {to tvrdite! (11:13) Zatim smanjuje na
jednu suru, pa u ovom poglavlju kaè:
A oni govore: On ga izmi{lja. Reci: Pa dajte
vi jednu suru, kao {to je njemu objavljena, i
koga god ho}ete, od onih u koje mimo Allaha
vjerujete, u pomo} pozovite, ako istinu
govorite. Ovo je tre}i stupanj izazova, kao {to je
sli~no istaknuto u medinskoj suri El-Bekare, gdje se
isti~e da oni to ne mogu nikada u~initi, pa kaè:
...Pa ako ne u~inite, a sigurno ne}ete u~initi,
onda se ~uvajte vatre... (2:24) Ovo uprkos tome
{to su govorni{tvo i pjesni{tvo kao prirodne osobine
Arapa, bile u to vrijeme dostigle svoje vrhunac. Od
Allaha im je do{ao Kur'an, koji prije nisu poznavali.
Povjerovali su ga i prihvatili oni koji su u njemu vidjeli i
razumjeli vrhunsku retoriku, ljepotu stila, eleganciju
izraza i saop}enje istine, i postali njegovi najbolji
poznavaoci, najbolje shvatali njegova zna~enja i
naj~vr{}e ga se pridràvali. Isto tako shvatili su i
~arobnjaci da je i ono {to je pokazao Musa, a.s.,
moglo do}i samo od onoga koji je pomognut i
poslan od Allaha, d`.{., kao {to je Isa, a.s., imao mo}
oìvljavanja mrtvih i lije~enje slijepih i gubavaca, {to je
bilo nedosti`no za medicinu toga vremena, pa su
njegovi suvremenici povjerovali da je Isa, a.s.,
isklju~ivo Allahov poslanik. Zato se u sahih,
vjerodostojnom hadisu prenosi da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: (558) Nije bilo nijednog vjerovjesnika
a da mu nisu bili dati znaci (~uda) na osnovu kojih su
ljudi vjerovali, a ono {to je meni dato
koju mi je Allah dostavio i nadam se da }u imati od
svih najvi{e sljedbenika.
jeste Objava

j
Oni pori~u prije nego temeljito saznaju {ta
ima u njemu, a jo{ im nije do{lo ni tuma~enje
njegovo. Oni negiraju Kur'an, a nisu ga ni razumjeli
ni shvatili.
...a jo{ im nije do{lo ni tuma~enje njegovo,
tj. zbog neznanja i zablude nisu vidjeli u njemu uputu
i istinsku vjeru.
...tako su isto oni prije njih poricali, tj.
prethodni narodi.
...pa pogledaj kako su nasilnici zavr{ili. Zato
neka se oni koji pori~u Kur'an pripaze da ih ne stigne
ista kazna koja je stigla i njihove prethodnike. Zatim,
Ima ih koji u njega vjeru u, tj. me|u ovima
kojima sam te poslao Muhammede, ima onih koji
vjeruju u ovaj Kur'an, koji te slijede, i koristi se svojim
poslanstvom (kako bi bio spa{en)...
...a ima i onih koji ne vjeruju u njega, koji }e
tako i umrijeti, i biti tako proìvljeni. A Gospodar
tvoj najbolje poznaje smutljivce, pa }e svakoga
nagraditi onako kako zasluùje - pravim putem ili
zabludom. On je pravedan i nikome nasilje ne ~ini.
Nema drugog boga, niti gospodara, osim Njega.

I ako te oni budu u la` utjerivali, ti reci:
Meni moja, a vama va{a djela; vi ne}ete
odgovarati za ono {to ja radim, a ja ne}u
odgovarati za ono {to vi radite./41/ Ima ih
koji dolaze da te slu{aju A moè{ li ti u~initi
da te gluhi ~uju, koji ni pameti nemaju./42/
A ima ih koji te posmatraju, a moè{ li ti
uputiti na pravi put slijepe, koji ni razuma
nemaju./43/ Allah, zaista, ne}e nikakvu
nepravdu ljudima u~initi, ljudi je sami sebi
~ine./44/
.

Allah Uzvi{eni govori Svome Poslaniku, s.a.v.s.:
Ako te ovi idolopoklonici budu u la` nagonili, ti ih
ostavi i nemoj imati ni{ta s njima i njihovim
postupcima, i reci: Meni moja, a vama va{a
djela...
380
Reci: O nevjernici, ja se ne}u klanjati onima
kojima se vi klanjate. ...ima ih koji dolaze da
te slu{aju, tj. da slu{aju Allahov i tvoj govor, koji

380
Ovo je bilo prije objavljivanja tzv. ajeta sablje..
10 Junus / Junus
618
ima veliki uticaj na srca. Nije u tvojoj mo}i da ih
urazumi{, niti uputi{ na pravi put, kao {to ni gluhom
sluh ne moè{ dati, niti slijepom vid povratiti. Ne
moè{ ih ni na pravi put uputiti, ako to Allah ne bude
htio. Allah Uzvi{eni, zatim, kaè da On nikome nasilje
ne ~ini, a upu}uje na pravi put onoga ko se kur'anske
upute drì, otvaraju}i slijepom o~i, gluhom u{i, i
zape~a}ena ljudska srca. Neke, pak, time jo{ vi{e
udaljava od pravog vjerovanja, jer On je savr{eno
Mudar i raspolaè Svojim djelima i postupcima. On
ne}e biti pitan za ono {to ~ini, a ljudi }e biti pitani za
svoja djela.
381
Allah, zaista, ne}e nikakvu nepravdu ljudima
u~initi, ljudi je sami sebi ~ine U hadisu kudsiju,
koga od Allahovog Poslanika prenosi Ebu-Zerr, a on
od Allaha, d`.{., stoji: (559) O Moji robovi, Ja sam
sebi zabranio nepravdu, kao {to sam je i vama
zabranio pa ne ~inite nepravdu... O Moji robovi, Ja
va{a djela pamtim i biljeìm, pa }u vas po njima i
nagra|iva i, pa ko bude nagra|en dobrim, neka
zahvali Allahu, a ko bude nagra|en ru`nim, neka sam
sebe prekorava. Hadis prenosi Muslim.
.
t

A na Dan kada ih On sakupi, u~init }e im se
da su boravili samo jedan sat u danu, i jedni
druge }e prepoznati. Oni koji su poricali da }e
pred Allaha stati i koji nisu pravim putem i{li,
bit }e izgubljeni!/45/

i

Uzvi{eni Allah podsje}a ljude na Kijametski dan,
kada }e ih sakupiti iz njihovih grobova na mjesto
su|enja: A na Dan kada ih On sakupi, ili kako
Allah Uzvi{eni u drugom ajetu kaè:
A njima }e se u~initi, onog Dana kada ga
do` ve, da su samo jednu ve~er ili samo jedno
jutro njezino ostali.
Kada doìve ono ~ime im se prijeti, u~init }e
im se da su ostali samo jedan sat u danu, {to
ukazuje na kratko}u ovosvjetskog ìvota u odnosu na
ahiret, kao {to Uzvi{eni kaè da }e biti pitani:
A koliko ste godina u zemlji proveli? - upitat
}e On. Proveli smo samo dan ili dio dana -
odgovorit }e - pitaj one koji su brojali.
(23:113) ...i jedni druge }e prepoznati, tj.
o~evi }e prepoznati sinove, a rodbina }e prepoznati
jedna drugu, kao {to su bili na ovom svijetu, ali }e
svako biti sobom zaokupljen, kao {to Uzvi{eni kaè:
381

Allah postupa samo istinito pravedno mudro i dobro. On ne ini
nita suprotno tome... Zato ga niko nee pitati za dobro koje je uinio
- zato si to uinio jer je dobro lijepo i poeljno. Kao to nikome nije
dozvoljeno da kae: Zato si mi to zlo Boe, uinio...? Jer, Allah
nikada nije inio zlo; iako ga je On stvorio kao i svaku drugu stvar, ti,
(ovjee) zapravo ini zlo i nanosi sebi nepravdu.
Pa kad se u rog puhne, tada rodbinskih veza
me|u njima ne}e biti i jedni druge ne}e ni{ta
pitati (23:101), i kao {to Uzvi{eni kaè:

.

...kada bli`nji ne}e bli`njega ni{ta pitati
Oni koji su poricali da }e pred Allaha stati, i
koji nisu pravim putem i{li, bit }e izgubljeni
(10:45). Te{ko toga dana poricateljima
(77:19), jer su na Sudnjem danu upropastili sebe i
svoju porodicu. Zaista je to veliki gubitak i nesre}a.

Bilo da ti pokaèmo dio onoga ~ime im
prijetimo bilo da ti du{u uzmemo Nama }e se
sve vratiti, i tada }e Allah biti svjedok za ono
{to su ~inili./46/ Svaki je narod imao
poslanika, i kad poslanik njihov do|e me|u
njih, njima }e biti pravedno presu|eno nasilje
im ne}e biti u~injeno./47/

Obra}aju}i se Svome Poslaniku, Allah Uzvi{eni
kaè: Bilo da ti pokaèmo dio onoga ~ime im
prijetimo, tj. da ih kaznimo jo{ za ìvota tvoga,
kako bi te to oraspoloìlo,
...bilo da ti du{u uzmemo Nama }e se oni
vratiti", tj. oni }e Nam svakako do}i, a Allah }e biti
svjedok njihovih djela poslije tebe. Et-Taberani prenosi
od Huzejfe ibn Usejda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: (560) "Ju~er mi je u ovoj sobi predo~en sav moj
ummet, od po~etka do kraja." Neko upita: Allahov
Poslani~e, predstavljeni su ti oni koji su stvoreni, a {ta
je sa onima koji jo{ nisu stvoreni?", na {to Allahov
Poslanik, s.a.v.s., re~e: "Bili su mi odslikani u zemlji,
tako da sam mogao prepoznati svakog od njih bolje
nego {to neko zna svoga druga."
Svaki je narod imao poslanika, i kada
poslanik njihov do|e", zna~i, na Sudnjem danu,
"...njima }e biti pravedno presu|eno", pa }e
svaki narod iza}i pred Allaha sa svojim poslanikom i
knjigom svojih dobrih i ru`nih djela, koja }e im
svjedo~iti, a ~uvat }e ih i svjedo~iti meleki, tako|err.
Izlazit }e narod po narod, a ovaj ~asni ummet bit }e
prvi na Sudnjem danu koji }e polagati ra~un, iako su
zadnji po stvaranju i ìvljenju na Zemlji, kao {to se
navodi u dva Sahiha, da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: (561) "Mi smo posljednji, ali }emo na Sudnjem
danu biti prvi koji }e polagati ra~un". Njegov }e
ummet ovu prednost imati zaslugom njihovog
Poslanika, s.a.v.s.
"
10 Junus / Junus
619

Oni govore: Kada }e ve} jednom ta prijetnja,
ako istinu govorite? /48/ Reci: Sam od
sebe ne mogu nikakvu {tetu otkloniti, a ni
neku korist sebi pribaviti; biva onako kako
Allah ho}e! Svaki narod ima konac, a kad
konac njegov do|e, ni za tren ga ne}e mo}i ni
odloìti ni ubrzati./49/ Reci: Kaìte vi meni;
ako }e vas kazna Njegova no}u ili danju
zadesiti, za{to je onda poùruju mnogobo{ci?
/50/ Zar }ete tek onda, kad se dogodi - u nju
povjerovati? Zar tek tada, a ranije ste je
poùrivali?/51/ Zatim }e se re}i onima koji
su se prema sebi ogrije{ili: Iskusite patnju
vje~nu; zar se ka`njavate vi{e nego {to ste
zasluìli?/52/

Uzvi{eni Allah iznosi nevjerstvo idolopoklonika u
njihovom traènju da se obe}ana kazna odmah
dogodi, i da im se vrijeme njeno prije nazna~enog
roka odredi, od ~ega oni nikakve koristi nemaju, pa
Uzvi{eni nare|uje Svome Poslaniku, s.a.v.s., da im
odgovori, i kaè: Reci: Sam od sebe ne mogu
nikakvu {tetu otkloniti, a ni kakvu korist sebi
pribaviti!, tj. ni{ta ne znam, osim onog {to mi je
Allah omogu}io da znam, sve dok me On o tome ne
obavijesti. Obavijestio sam vas o dolasku Sudnjeg
dana, ali me Allah nije obavijestio kada }e se to desiti.
Svaki narod ima konac, tj. svaka generacija ima
odre|eno vrijeme, pa kada joj do|e kraj, onda,
"...ni za tren ga ne}e mo}i ni odloìti ni
ubrzati", i kao {to Allah Uzvi{eni kaè: "Allah
sigurno ne}e ostaviti u ìvotu nikoga kome
smrtni ~as njegov do|e." (53:11) Zatim
saop}ava da }e Allahova kazna iznenada do}i, pa
kaè: Reci: Kaìte vi meni: ako }e vas kazna
Njegova no}u ili danju zadesiti,
...za{to je onda poùruju mnogobo{ci. Zar
}ete tek onda kada se dogodi u nju
povjerovati, a ranije ste je poùrivali. To zna~i
da bi oni, kada bi im do{la kazna, rekli: "Gospodaru
na{, vidjeli smo i ~uli smo." (32:12)
Odgovaraju}i im, Allah Uzvi{eni kaè:
"...ali im vjerovanje njihovo kad bi kaznu
Na{u doìvjeli, ne bi nimalo koristilo..."
(40:85) A zatim Uzvi{eni kaè:
...zatim }e se re}i onima koji su se prema
sebi ogrije{ili: Iskusite patnju vje~nu!, tj. na
Sudnjem danu njima }e se prijekorno re}i: "Zar se
ka`njavate vi{e nego {to ste zasluìli?", tj.
prema va{im djelima...

Oni te zapitkuju: Da li je istina da }e ono
biti? Reci: Jeste, Gospodara mi moga, zaista
je istina, i vi ne}ete mo}i uma}i./53/ Kad bi
nevjernik imao sve ono {to na Zemlji postoji,
sve bi on to dao samo da se iskupi. A kada oni
doìve patnju, sakrit }e tugu, i bit }e im po
pravdi presu|eno ne}e im se u~initi
nepravda./54/

Uzvi{eni kaè: Oni te zapitkuju: Da li je
istina da }e ono biti?, tj. traè da im kaè{ da li
su proìvljenje i Sudnji dan istina.
Reci: Jeste, Go -spodara mi Moga, zaista
istina i vi ne}ete mo}i uma}i, tj. va{ povratak
poslije smrti u Allahovoj je mo}i, pa kako vas je prvi
put stvorio tako }e vas oìviti, kao {to navodi u
poglavlju Sebe:
Reci: Ho}e, Gospodara mi moga, sigurno
}ete biti proìvljeni. (66:7) Uzvi{eni Allah zatim
isti~e da }e nevjernik zaèljeti da ima sve blago Zemlje
da bi se iskupio od zasluène kazne.
"A kad oni doìve patnju, sakrit }e tugu i bit
}e im po pravdi presu|eno", tj. po istini, "...i
ne}e im se u~initi nasilje".

Allahovo je sve {to je na nebesima i na
Zemlji! Allahova prijetnja }e se sigurno
ispuniti, ali ve}ina njih ne zna. /55/ On ìvot
i smrt daje i Njemu }ete se vratiti./56/ O
ljudi, ve} vam je stigla poruka od Gospodara
va{ega, i lijek za va{a srca, i uputstvo i milost
vjernicima./57/ Reci: Neka se zato Allahovoj
blagodati i milosti raduju, to je bolje od
onoga {to gomilaju /58/
.

Uzvi{eni isti~e da je On Gospodar nebesa i Zemlje,
da je Njegovo obe}anje istinito da On oìvljava i
10 Junus / Junus
620
usmr}uje, da se Njemu sve vra}a, da je On u stanju
sve u~initi, da On zna gdje su razbacani dijelovi tijela
na Zemlji, na kopnu i na moru. Navodi, zatim, Svoje
blagodati prema ljudima, objavljuju}i Kur'an ~asni
Svome Poslaniku, pa kaè:
"O ljudi, stigla vam je poruka od Gospodara
va{ega", tj. za{tita koja }e vas sprije~iti da ~inite
ru`ne stvari,
"...i lijek za va{a srca", tj. protiv sumnji; koji uklanja
prljav{tinu mnogobo{tva i nevjerstva. "I uputstvo i
milost", koje Uzvi{eni upu}uje i daruje Svoju milost
pravim vjernicima, kao {to Uzvi{eni kaè:
"Mi objavljujemo u Kur'anu ono {to je lijek i
milost vjernicima, a nevjernicima On samo
pove}ava propast" (17:82), a zatim:
"Neka se zato Allahovoj blagodati i milosti
raduju",
"to je bolje od onoga {to gomilaju", tj.
ovosvjetskih prolaznih vrijednosti.

Reci: Kaìte vi meni za{to jednu hranu koju
vam Allah daje smatrate zabranjenom, a
drugu dopu{tenom? Reci: Da li vam je
prosu|ivanje o tome Allah prepustio ili o
Allahu la` iznosite?/59/ I {ta misle oni koji
o Allahu iznose la` , {ta }e na Sudnjem danu
biti? Allah je zaista neizmjerno dobar prema
ljudima, ali ve}ina njih ne zahvaljuje./60/
i
i

Ibn-Abbas, Mudàhid, Ed-Dahhak i drugi kaù da
je ovaj ajet objavljen kao negacija prava
idolopoklonicima da odre|uju {ta je dozvoljeno a {ta
zabranjeno jesti, kao {to su radili u slu~aju deva
zvanih behira, saiba i vesila ( o ~emu je bilo govora),
kao {to Allah Uzvi{eni kaè:
"Oni odre|uju za Allaha dio ljetine i dio
stoke koju je On stvorio" (6:136). Imam Ahmed
prenosi od Malika ibn Nadle, koji kaè: (562) "Do{ao
sam Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., u poderanoj odje}i,
pa mi je on rekao: Ima{ li imetka? Ja odgovorih
potvrdno. A on onda upita: Kakvog imetka ima{? Ja
odgovorih: Svakojakog: deva, roblja, konja, ovaca...
Poslanik, s.a.v.s., tada re~e: Ako ti je Allah dao imetka,
onda, neka se to vidi na tebi. Pa re~e: Da li ti deve
ra|aju mladun~ad zdravih u{iju, pa im onda britvom
zasijeca{ u{i, govore}i: ove su "buhur"; drugima
zasijeca{ koù, govore}i: ove su "surm" - deve koje
daju malo mlijeka, pa ih zabrani{ jesti sebi i svojoj
porodici? Da, rekoh. Allahov Poslanik, s.a.v.s., onda
re~e: Zaista, sve {to ti je Allah dao dozvoljeno je.
Allahova ruka ja~a je od tvoje ruke, a Allahova britva
o{trija je od tvoje britve... Naveo je hadis dokraja, a
zatim ga prenio u predanju od Sufjana ibn Ujejne,
sli~no ovome, sa dobrim i jakim lancem prenosilaca.
Allah, d`.{., negira pravo bilo kome da zabranjuje ono
{to je On dozvolio po osnovu vlastitih mi{ljenja i
prohtjeva, bez upori{ta i dokaza, prijete}i im Sudnjim
danom, pa kaè:
I {to misle oni koji o Allahu iznose laì, {ta }e
na Sudnjem danu biti, tj. {ta oni misle da }e se s
njima desiti nakon povratka Nama na Sudnjem
danu:
"Allah je, doista, neizmjerno dobar prema
ljudima", tj. dobro~initelj ljudima, jer im je dao
ovosvjetske koristi, a zabranio samo ono {to }e im
{tetiti na ovom i na budu}em svijetu.
"...ali ve}ina njih ne zahva -ljuje", tj. oni
zabranjuju ono {to im je Allah kao Svoje blagodati
dao i ograni~avaju}i sami sebe, smatraju}i ne{to
dozvoljenim, a ne{to zabranjenim. Tako su postupali
idolopoklonici, donose}i propise sami sebi, i
sljedbenici Knjige, izmi{ljaju}i propise u svojoj vjeri.

"[to god ti ~inio i {to god iz Kur'ana kazivao i
kakav god vi posao radili, Mi nad vama
bdijemo dok god se time zanimate.
Gospodaru tvome nije ni{ta skriveno ni na
Zemlji ni na nebu, ni koliko trun jedan, i ne
postoji ni{ta, ni manje ni ve}e od toga, {to
nije u Knjizi jasnoj./61/

Allah Uzvi{eni iznosi Svome Poslaniku da On zna
cjelokupno njegovo stanje, stanje njegovog ummeta i
svih ìvih bi}a u svakom trenutku, te da Njegovom
znanju i pogledu nije ni{ta skriveno ni koliko trun
jedan, ~ak ni manje niti vi{e od toga, na nebesima i
na Zemlji, {to nije zapisano u jasnoj Knjizi, kako
Uzvi{eni kaè:
"U Njega su klju~evi svih tajni, samo ih On zna,
i nijedan list ne otpadne a da On za nj ne zna;
i nema zrna u tmini Zemlje, niti i~eg svjeèg,
niti i~eg suhog, ni~eg {to nije u jasnoj
Knjizi"(6:59). Uzvi{eni iznosi da On zna kretanje
ovih stvari, pa tako zna i pokrete onih koji su zaduèni
i kojima je nare|eno da Mu ibadet ~ine, kao {to On
kaè:
"I pouzdaj se u Silnoga i Milostivoga, Koji te
vidi kada ustaje{ da sa ostalima namaz
obavi{" (26:217-219). Stoga Uzvi{eni kaè:
"[ta god ti va`no ~inio i {ta god iz Kur'ana
u~io i kakav god vi posao radili, Mi nad vama
10 Junus / Junus
621
bdijemo dok god se time zanimate." [to god
preduzimate i ~inite, Mi vas pratimo gledaju}i i
slu{aju}i. Stoga je Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada ga je
Dìbril upitao za ihsan (dobro~instvo), rekao: (563)
"Da bude{ u ibadetu Allahu kao da Ga vidi{, pa ako ti
Njega ne vidi{, On vidi tebe."

I neka se ni~ega ne boje i ni za ~im neka ne
tuguju Allahovi {ti}enici. /62/ Oni koji budu
vjerovali i koji se budu Allaha bojali, /63/ za
njih su dobre vijesti i na ovom i na onom
svijetu - Allahove rije~i niko ne moè
izmijeniti - to }e zaista veliki uspjeh biti./64/

Uzvi{eni kaè da su Njegovi {ti}enici oni koji
vjeruju i dosljedno se pridràvaju Allahovih odredbi,
kako ih je On objasnio. I ko god se bude tih propisa
pridràvao i bogobojazan bio bit }e Allahov {ti}enik.
"I neka se ni~ega ne boje", tj. u susretu sa
strahotama Sudnjeg dana, "...i ni za ~im neka ne
tuguju", za onim {to je iza njih na ovom svijetu
ostalo. El-Bezzar prenosi od Ibn-Abbasa, (564) da je
jedan ~ovjek upitao Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: Ko
su Allahovi {ti}enici?, a Poslanik, s.a.v.s., odgovorio
je: Oni koji - kada se vide - kod ~ovjeka izazovu
sje}anje na Allaha. Ibn-Dèrir prenosi od Ebu-
Hurejrea, r.a., koji kaè da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: (565) "Me|u Allahovim robovima nalaze se i
oni kojima zavide Allahovi poslanici i {ehidi." "Ko su ti,
Allahov Poslani~e", reko{e prisutni, kako bismo ih vi{e
voljeli? A on odgovori: "To su ljudi koji se vole u ime
Allaha, bez materijalne koristi i rodbinskih veza.
Njihova lica }e biti kao svjetlo na svijetle}im
postoljima. Oni ne}e strahovati kada svi drugi budu
strahovali, niti }e tugovati kada svi drugi budu
tugovali." Zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., prou~io
ajet:
"I neka se ni~ega ne boje i ni za ~im neka ne
tuguju Allahovi {ti}enici." Gornji je hadis, tako|er,
prenio Ebu-Davud od Omera ibn el-Hattaba, {to je,
tako|er, vrlo pouzdan lanac predanja. Imam Ahmed
prenosi predanje od Ubade ibn Samita, da je on pitao
Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: (566) [ta zna~e
Allahove rije~i: Za njih su dobre vijesti i na ovom
i na onom svijetu, na {to mu je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., odgovorio: (566) Pitao si me ono {to me nije
niko od moga ummeta upitao - ili je rekao: niko prije
tebe; To su dobri snovi koje ~ovjek vidi, ili mu se
takvi prikaù. Prenosi Imam Ahmed od Abdullaha
ibn Samita, a ovaj od Ebu-Zerra, da je on rekao: (567)
"[ta, Allahov Poslani~e, kad ~ovjek uradi neko dobro
djelo pa mu se ljudi za to zahvale i pohvale ga?, na
{to je Boìji Poslanik odgovorio: "To su vjernikove
ovosvjetske dobre vijesti." Hadis prenosi i Muslim. Ibn-
Dèrir prenosi od Ebu-Hurejrea, koji kaè da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: (568) "Lijepi su snovi dobre
vijesti, koje musliman vidi, ili mu se prikaù." Ibn-
Dèrir navodi predanje od Ummi-Kurejz el-Ka'bije, da
je ~ula Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako kaè: (569)
"Prestalo je poslanstvo a ostale su dobre vijesti."
Prenosi se da su ovako protuma~ili "dobre snove" Ibn-
Abbas, Ibn-Mes'ud, Ebu-Hurejre, Mudàhid, Urve i
mnogi drugi. Neki rije~ "bu{ra" tuma~e kao Dènnet i
magfiret, koje vjerniku donose meleki u trenutku
smrti, prema Allahovim rije~ima:
"Onima koji govore: Gospodar na{ je Allah,
pa poslije ostanu pri tome, dolaze meleki: Ne
bojte se i ne àlostite se, i radujte se Dènnetu
koji vam je obe}an. Mi smo za{titnici va{i u
ìvotu na ovom svijetu, a i na onom: u njemu
}ete imati sve ono {to du{e va{e zaèle, i {to
god zatraìte - imat }ete, bit }ete po~a{}eni
od Onoga Koji pra{ta i Koji je
milostiv."(41:30,31) U hadisu koji navodi El-Berra,
r.a., kaè se: (570) "Kada vjerniku do|e trenutak
smrti, do|u mu meleki bijelih lica i u bijeloj odje}i i
kaù: Iza|i, dobra du{o u udobnost i odmor,
miomiris i opskrbu, i Gospodaru, Koji na te nije ljut,
pa }e du{a iza}i iz njegovih usta kao kap vode iz
posude za vodu." [to se pak ti~e "dobrih vijesti"
(bu{ra) na ahiretu, Allah Uzvi{eni kaè:
"Ne}e ih brinuti najve}i uàs, nego }e ih
meleki do~ekivati: Evo ovo je va{ dan, vama
obe}an"(21:103). "Allahove rije~i ne moè
niko izmijeniti", tj. ovo obe}anje se ne moè
izmijeniti, ili izostaviti, ono je ~vrsto i stalno.
"To }e, zaista, veliki uspjeh biti."

Neka te ne àloste besjede njihove! Uistinu,
sva mo} pripada Allahu; On sve ~uje i sve zna.
/65/ U Allahovoj je vlasti sve {to je na
nebesima i Zemlji. A oni koji se, pored Allaha,
boànstvima klanjaju, povode se samo za
pretpostavkama i samo uobraàvaju./66/
On vam je dao no} da u njoj po~inak imate, a
dan da vidite. To su dokazi za ljude koji
~uju./67/

Uzvi{eni kaè Svome Poslaniku, s.a.v.s.: Neka te
ne àloste rije~i mnogoboàca. Ti Allahovu pomo}
10 Junus / Junus
622
protiv njih traì i na Njega se oslanjaj, jer, "...uistinu,
sva mo} pripada Allahu", tj. Allahu, Njegovom
Poslaniku i pravovjernim.
"On sve ~uje i sve zna, On savr{eno dobro ~uje
i zna rije~i i stanje Svojih robova." Uzvi{eni zatim
isti~e da Njemu pripada vlast neba i Zemlje, a da
idolopoklonici oboàvaju kipove koji im ne donose ni
korist, ni {tetu, niti imaju bilo kakav argument za
njihovo oboàvanje. Oni, zapravo u tome slijede
samo svoje pretpostavke, laì i zablude. Zatim, Allah
Uzvi{eni isti~e da je Svojim robovima dao no} da se u
njoj smire i odmore od rada i iscrpljenosti.
"...a dan da vidite", tj. kao svjetlo za va{e potrebe,
rad i putovanja.
"To su dokaz za ljude koji ~uju", tj. koji ~uju ove
dokaze i uzimaju ih kao pouku i zaklju~ak o veli~ini
njihovog Stvoritelja, njihovog vladara i Onoga Koji im
sve odre|uje.
i

Oni govore: Allah je Sebi uzeo dijete -
Uzvi{en je On i ~ist! On ni o kom ovisan nije!
Sve {to je na nebesima i na Zemlji Njegovo je!
Vi za to nikakva dokaza nemate. Za{to o
Allahu govorite ono {to ne znate. /68/ Reci:
Oni koji o Allahu laì iznose ne}e posti}i ono
{to èle./69/ Uìvat }e kratko na ovom
svijetu, a zatim }e se Nama vratiti i Mi }emo
im dati da iskuse nesnosnu patnju zato {to
nisu vjerovali./70/
!
!

Uzvi{eni odbacuje i negira tvrdnje nekih da On
ima ...dijete! - Uzvi{en je On i ~ist!, tj. daleko
je i ~ist od toga da On ima dijete! On ni o kome nije
ovisan. "Sve {to je na nebesima i Zemlji
Njegovo je", tj. kako Allah moè imati dijete u
onome {to je stvorio kad On sve posjeduje i kad Mu
je sve upokoreno.
"Za{to o Allahu govorite ono {to ne znate?"
Njima se zamjera, negira to {to tvrde i prijeti, kao {to
Uzvi{eni kaè:
Oni govore: Svemilosni je uzeo dijete Vi,
doista, ne{to odvratno govorite! Gotovo da se
nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine
zdrobe, {to Svemilosnom pripisuju dijete.
Nezamislivo je da Svemilosni ima dijete - ta svi
}e oni, i oni na nebesima i oni na Zemlji, kao
robovi u Milostivoga traìti uto~i{ta. On ih je
sve zapamtio i ta~no izbrojio. I svi }e Mu na
Sudnjem danu do}i pojedina~no." (11:88-94)
Allah Uzvi{eni zatim prijeti onima koji iznose laì na
Njega, tvrde}i da On ima dijete, da se oni ne}e spasiti
ni na ovom ni na onom svijetu. Na ovom svijetu Allah
}e im dati milost i odre|eno vrijeme uìvanja.
"A onda }emo ih natjerati u patnju
neizdrìvu." (31:24) Kao {to Uzvi{eni kaè:
"Uìvat }e kratko na ovom svijetu" "a zatim }e
se Nama vratiti", tj. na Sudnji dan,
"i Mi }emo im dati da iskuse nesnosnu
patnju", tj. gorke bolove,
"Zato {to nisu vjerovali", tj. zbog njihovog
nevjerstva, izmi{ljotina i laì na Allaha.

, !
Kaì im vijest o Nuhu! Kada on re~e narodu
svome: O narode moj, ako vam je dodijao moj
boravak me|u vama i moje opominjanje
Allahovim dokazima, a ja se stalno uzdam u
Allaha, onda se, zajedno sa boànstvima
svojim, odlu~ite, i to ne krijte; zatim to nada
mnom izvr{ite i ne odga|ajte! /71/ A ako
glave okrenete, pa ja od vas nikakvu nagradu
ne traìm, mene }e Allah nagraditi, meni je
nare|eno da budem musliman./72/ Ali,
nazva{e ga la{cem, pa Mi u la|i njega i one
koji bijahu uz njega spasismo i nasljednicima
ih u~inismo a one koji dokaze na{e nisu
priznavali potopismo pa pogledajte kako su
zavr{ili oni koji se na opomene nisu
osvrtali!/73/

"Kaì im vijest o Nuhu", tj. prenesi,
Muhammede, ovom narodu vijesti o Nuhu i
njegovom narodu koji su ga la{cem nazivali, kao {to
je i tebe tvoj narod nazivao i kako ih je Allah
poplavom uni{tio da upozori ove {ta je zadesilo one.
Kad on re~e narodu svome: O narode moj,
ako vam je dodijao moj boravak me|u vama
i moje opominjanje vas
Allahovim dokazima, tj. Njegovim
argumentima i znakovima, "a ja se stalno uzdam
u Allaha", tj. i ne brinem za to - bilo vam te{ko ili
lahko "onda se zajedno sa boànstvima svojim
odlu~ite!" i pripremite se zajedno sa svojim
idolima koje umjesto Allaha, oboàvate
10 Junus / Junus
623
" to ne kri te", tj. jasno iskaìte. Ako tvrdite da
ste vi u pravu, onda to jasno iznesite i ne ~asite ni
jednog trenutka da u~inite sa mnom ono {to ste
naumili. A ja vas se ne bojim, jer vi niste ni u kakvoj
vjeri i ja se odri~em va{eg mnogobo{tva. Zatim
Uzvi{eni kaè: "A ako glave okrenete" i
nepokornost svoju pokaète, "pa ja od vas nikakvu
nagradu ne traìm", tj. ja za svoje savjete ne traìm
od vas nikakvu nagradu.
i j
i
"...mene }e Allah nagraditi, meni je nare|eno
da budem musliman", tj. ja se pokoravam
odredbama islama, vjere svih Allahovih vjerovjesnika,
iako su njihovi zakoni bili razli~iti, kako Uzvi{eni kaè:
"Svima smo vama zakon i pravac
propisali."(5:48) Za sve vjerovjesnike Allah Uzvi{eni
kaè u Kur'anu da su bili muslimani. A za posljednjeg
Poslanika i prvaka svih poslanika, s.a.v.s., Uzvi{eni
kaè:
"Klanjanje moje i obredi moji, i ` vot moj, i
smrt moja, doista, posve}eni su Allahu,
Gospodaru svjetova, Koji nema sau~esnika: to
mi je nare|eno i ja sam pravi musliman."
(6:162) U jednom pouzdanom hadisu Allahov
Poslanik, s.a.v.s., kaè: (571) "Mi smo skupino
poslanika, djeca od jednog oca, a od razli~itih majki,
ali nam je vjera jedna", a to je ibadet Allahu Jedinome,
Koji nema druga, iako su na{i vjerozakoni raznovrsni a
smisao njegovih rije~i, zna~i da su oni bra}a, od
razli~itih majki i jednog oca. Allah Uzvi{eni zatim kaè:
"Ali,nazva{e ga la{cem, pa Mi u la|i njega i
one koji bijahu uz njega, tj. u vjeri spasismo, i
nasljednicima ih u~inismo, tj. na Zemlji,
a one koji dokaze na{e nisu priznavali -
potopismo pa pogledaj kako su zavr{ili oni
koji se na opomene nisu osvrtali!, tj. kako smo
spasili vjernike, a uni{tili nevjernike.

"Zatim smo poslije njega, poslanike narodima
njihovim slali i oni su im jasne dokaze
donosili, ali oni nisu htjeli vjerovati u ono {to
prije nisu priznavali. Tako Mi pe~atimo srca
onih koj u zlu prelaze svaku mjeru."/74/ i

Uzvi{eni kaè: Zatim smo poslije Nuha slali
poslanike njihovim narodima, kojima su oni donosili
jasne znakove i dokaze.
"Ali oni nisu htjeli vjerovati u ono {to prije
nisu poznavali", tj. nisu vjerovali u svoje poslanike,
jer su ih prethodno u la` nagonili, pa Allah Uzvi{eni
kaè:
"Mi }emo srca njihova i o~i njihove
zape~atiti...", (6:110) kao {to tako|err, Uzvi{eni
kaè:
"Tako mi pe~atimo srca onih koji u zlu
prelaze svaku mjeru", tj. kao {to je Allah zape~atio
srca zbog nevjerstva onih prethodnih, tako isto Allah
pe~ati srca njima sli~nih poslije njih, i oni ne}e
vjerovati, sve dok ne vide gorku kaznu. Ovo je veliko
upozorenje arapskim idolopoklonicima, koji su u la`
nagonili Prvaka svih poslanika i posljednjeg od njih.
Jer ako su kazne {to ih Allah spominje stizale one prije,
koji su negirali Allahove Poslanike, {ta }e tek biti sa
ovim Arapima, koji su ~inili ve}e grijehe od onih
pre|a{njih.

"Zatim smo poslije njih, Musaa i Haruna
poslali sa ~udima Na{im Faraonu i
glave{inama njegovim, ali su se oni uzoholili -
a bio je to grje{an narod: /75/ kada im je od
Nas do{la Istina, rekli su: Ovo je, zaista, prava
~arolija!/76/ Zar za istinu koja vam je do{la
kaète da je ~arolija? - re~e Musa - a
~arobnjaci ne}e nikad uspjeti!/77/ A oni
reko{e: Zar si do{ao da nas odvrati{ od onoga
na ~emu smo zatekli pretke na{e, da bi vama
dvojici pripala vlast na Zemlji? E ne}emo mi
vama dvojici vjerovati./78/

Allah Uzvi{eni kaè: "Zatim smo poslije njih
poslali", tj. poslije poslanika
"Musaa i Haruna Faraonu i glave{inama
njegovim", "sa ~udima Na{im", tj. dokazima i
jasnim znacima,
"ali su se oni uzoholili - a bio je to grje{an
narod", iz oholosti nije prihvatio Istinu.
"Kada im je od Nas do{la istina, rekli su: 'Ovo
je zaista prava ~arolija!' Kao da su se, Allah ih
unakazio zakleli na to iako su bili svjesni da I
oni ih, nepravedni i oholi, poreko{e ali su u
sebi vjerovali da su istinita.(27:14) "Musa
re~e", odbacuju}i njihove tvrdnje:

,
"Zar za istinu koja vam je do{la kaète da je
~arolija?" - re~e Musa - a ~arobnjaci ne}e
nikada uspjeti. A oni reko{e: Zar si do{ao da
nas odvrati{ od onoga na ~emu smo zatekli
pretke na{e", tj. od vjere koju su oni ispovijedali.
"...da bi vama dvojici", tj. tebi i Harunu pripala
vlast na Zemlji, tj. veli~ina i vo|stvo na Zemlji.
10 Junus / Junus
624
Allah Uzvi{eni ponavlja ovdje u Svojoj Uzvi{enoj
knjizi doga|aj, jer on spada me|u naj~udnije
doga|aje. Faraon je, zapravo vrlo jasno upozoren na
Musaa, a.s., ali ga je Allahova odredba upokorila, pa
je onoga na koga je bio jasno upozoren doveo u
svoju ku}u i za svoju sofru, pa ~ak ga i posinio gdje se
on razvio i uznapredovao. Allah Uzvi{eni potom je
priredio razloge da ga izbavi izme|u njih, blagoslovio
ga poslanstvom i razgovorom sa Allahom, {alju}i ga
Faraonu da ga pozove Uzvi{enom Allahu. Za
pomo}nika je imao samo svoga brata Haruna, a.s.
Faraon se o{tro usprotivio i uzoholio tvrde}i da je on
jedini vladar i gospodar, poniàvaju}i vjeru Benu-
Israila. I tako, dok je prepirka i diskusija sa Faraonom
trajala, postepeno su stizali znakovi i dokazi Musaa,
a.s., zadivljuju}i umove i nadma{uju}i razum, {to nije
mogao u~initi niti donijeti niko osim onaj koji ima
Allahovu potporu. Faraon je tada sa svojim prvacima,
Allah ih unakazio odlu~io da laè i negira dok Allahova
kazna nije postala neminovna, pa ih je Allah jednog
jutra sve potopio.
I zameo se trag narodu koji je ~inio z o i neka
je hvaljen Allah, Gospodar svjetova.(6:45)
l

I Faraon re~e: Dovedite mi sve vje{te
~arobnjake!/79/ I kad ~arobnjaci do|o{e,
Musa im re~e: Bacite {to imate da
bacite /80/ I kad oni baci{e, Musa uzviknu:
Ono {to ste priredili ~arolija je! Allah }e je
uni{titi, jer Allah ne dopu{ta da djelo
pokvarenjaka uspije./81/ Allah }e Svojim
rije~ima istinu utvrditi, makar {to }e to
nevjernicima krivo biti!/82/
!

Allah Uzvi{eni navodi doga|aj koji se zbio izme|u
~arobnjaka i Musa, a.s., u suri El-A'raf
382
, o ~emu je
ve} bilo govora, a u ovom poglavlju i poglavljima Ta-
-ha
383
i E{-[uara
384
. U njima se navodi da je Faraon,
Allah ga prokleo, htio iznijeti svoje protivljenje Musau,
a.s., i jasnoj istini, varkama ~arobnja~kih podvala, ali
ne postiè cilj, jer se pokaza{e jasni Allahovi znakovi i
dokazi.
"A ~arobnjaci se licem na zemlju baci{e: Mi
vjerujemo u Gospodara svjetova - povika{e, u
Gospodara Musaova i Harunova!" (7:120) Tako
se izjalovila Faraonova nada u pobjedu sa
~arobnjacima, a Allah je Uzvi{eni pomogao Svoga
Poslanika da pobijedi Faraona, ~ime je ponizio njego -
vog neprijatelja - Faraona, koji je kod Allaha zasluìo
samo vatru.
382
El-Araf, 116.
383
Ta-ha, 71:73.
384
E-uara, 49.
I Faraon re~e: Dovedite mi sve svoje
~arobnjake! I kad ~arobnjaci do|o{e, Musa im
re~e: "Bacite {to imate baciti!" Musa, a.s., ovo im je
rekao po{to su se oni ve} bili pripremili, a Faraon im je
bio obe}ao laskave poloàje i obilnu nagradu, jer je
èlio da oni prvi po~nu, kako bi svijet vidio {ta su
u~inili, pa da potom pokaè istinu i razgoliti njihove
laì:
I kada oni baci{e, Musa uzviknu! Ono {to ste
priredili - ~arolija je! Allah }e je uni{titi, jer
Allah ne dopu{ta da djelo pokvarenjaka
uspije. Allah }e Svojim rije~ima istinu utvrditi,
makar {to }e to nevjernicima krivo biti.

"I ne povjerova Musau niko osim malo njih iz
naroda Faraonova, iz straha da ih Faraon i
glave{ine njegove ne po~nu zlostavl ati - a
Faraon je, zaista, na Zemlji silnik bio i u z u
svaku mjeru prevr{io."/83/
j
l

Allah Uzvi{eni iznosi da je uprkos jasnim
nadnaravnim dokazima koje je donio mali broj
Faraonovog naroda povjerovao u Musaa. To je bila
omladina, koja je strahovala da ih Faraon i njegove
glave{ine ne vrate u nevjerstvo znaju}i Faraonovu
drskost i pretjeranu oholost. El-Avfi prenosi da je Ibn-
Abbas za ajet:
"I ne povjerova Musau niko osim malo njih iz
naroda Faraonova, iz straha da ih Faraon i
glave{ine njegove ne po~nu zlostavljati" - rekao
da se rije~ - potomstvo koje je povjerovalo u Musaa
ne odnosi na Israilove potomke, nego se odnosi na
Faraonovu suprugu, njegovog rizni~ara i njegovu
suprugu. Pogre{no zaklju~uju oni koji kaù da se rije~
odnosi na potomke Israila, jer je poznato da su
potomci Israilovi svi vjerovali u Musaa, a.s., i radovali
mu se . Rije~ ovdje ima zna~enje "malo". To tvrde
Ibn-Abbas, Ed-Dahhak i Katade. Da su Israilovi
potomci svi bili vjernici, potvr|uju sljede}e Allahove
Uzvi{ene rije~i:

"I Musa re~e: O narode moj, ako u Allaha
vjerujete, u Njega se pouzdajte ako ste
10 Junus / Junus
625
muslimani!"/84/ "U Allaha se uzdamo" -
reko{e oni. "Gospodaru na{, ne u~ini da zbog
nas do|u u isku{enje ljudi koji nasilje
~ine./85/ I spasi nas milo{}u Svojom, od
naroda koji ne vjeruje!" /86/

Allah Uzvi{eni iznosi da je Musa, a.s., rekao
Israilovim potomcima:
"O narode moj ako u Al aha vjerujete, u Njega
se pouzdajte, ako ste muslimani!", tj. zaista vam
je Allah dovoljan oslonac, kao {to Uzvi{eni kaè:
, l

On je Gospodar istoka i zapada, nema boga
osim Njega, i Njega uzmi za za{titnika! (73:9)
"On je Gospodar na{, ne u~ini da zbog nas
do|u u isku{enja ljudi koji nasilje ~ine!", tj.
nemoj nas pot~initi njima i ne daj im vlast nad nama,
pa da pomisle da su zavladali zato {to su na pravom
putu, a mi u zabludi, pa da zbog toga do|u u
isku{enje. Mudàhid kaè da ovo zna~i: "Ne daj im
vlast nad nama pa da nas dovedu u isku{enje!" Allah
Uzvi{eni zatim kaè: "I spasi nas milo{}u Svojom",
tj. sa~uvaj nas milo{}u i dobrotom Svojom, "od
naroda koji ne vjeruje", a mi Te vjerujemo i u Te
se uzdamo.

I mi objavismo Musau i bratu njegovu: U
Misiru narodu svome ku}e izgradite i
bogomoljama ih u~inite i u njima namaz
klanjajte A ti obraduj vjernike /87/ ! !
i
! rnike!", tj.

Allah Uzvi{eni iznosi uzroke spasa Israilovih
potomaka od Faraona i njegovog naroda a to je da je
(Allah) naredio Musau i njegovom bratu Harunu, r.a.,
da svome narodu izgrade ku}e u Egiptu. Kometatori
se, me|utim, razilaze u pogledu zna~enja rije~i:
"i bogomoljama ih u~inite". Najbliè bi
ispravnom tuma~enju bilo mi{ljenje da su oni bili
upla{eni, pa im je nare|eno da klanjaju u svojim
ku}ama. Ovo mi{ljenje zastupaju: Ibn-Abbas,
Mudàhid, Ebu-Malik, Rebi' ibn Ennes, Ed-Dahhak i
drugi. Kao da im je nare|eno {to Allah najbolje zna,
po{to su Faraon i njegov narod poja~ali pritisak i
patnje nad njima,da se vi{e Allahu obra}aju i mole,
kao {to Allah Uzvi{eni kaè:
"O vjernici, tra` te sebi pomo} u strpljivosti i
klanjanju namaza." (2:153) U hadisu (572)
navodi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada bi ga
zadesila kakva nevolja, klanjao. Ovaj hadis biljeì Ebu-
Davud. Zato Allah Uzvi{eni kaè:
"I bogomoljama va{e ku}e u~inite i u njima
namaz obavljajte A ti obraduj vje
nagradom i skorom pobjedom.

I Musa re~e: Gospodaru na{! Ti si dao
Faraonu i glave{inama njegovim bogatstva da
u rasko{i ìve na ovom svijetu, pa oni,
Gospodaru moj, zavode s puta Tvoga!
Gospodaru na{, uni{ti bogatstva njihova i
zape~ati srca njihova, pa neka ne vjeruju dok
ne doìve patnju nesnosnu!/88/ Usli{ena je
molba va{a!, re~e On, a vas dvojica na
pravom putu ostanite i nikako se za
neznalicama ne povodite!/89/

Ovdje Allah Uzvi{eni iznosi razloge zbog kojih Ga
je Musa, a.s., molio protiv Faraona i njegovih
glave{ina, po{to su odbili prihvatiti istinu, ostav{i
ustrajni u zabludi i nevjerstvu, tvrdoglavo i oholo
pori~u}i sve dokaze. Musa, a.s., re~e:
Gospodaru na{, Ti si dao Faraonu i
glave{inama njegovim bogatstva da u rasko{i
ìve, tj. i uìvanja ovoga svijeta, i obilna bogatstva,
"na ovom svijetu, pa oni, Gospodaru moj,
zavode s puta Tvoga", tj. da zavode - onim {to si
im dao od mo}i i imetkom - neke koje Ti ho}e{ od
Tvojih robova. A dao si "Gospodaru na{, uni{ti
bogatstva njihova i zape~ati srca njihova", "pa
neka ne vjeruju dok ne doìve patnju
nesnosnu." Ova molba upu}ena od Musaa, a.s.,
Allahu, d`.{., bila je izraz njegovog gnjeva prema
Faraonu i njegovim glave{inama, nakon {to mu je bilo
jasno da od njih nema nikakva dobra, {to je molio i
Nuh, a.s., rije~ima:
"Gospodaru moj, ne ostavi na Zemlji nijednog
nevjernika, jer, ako ih ostavi{, oni }e robove
Tvoje u zabludu zavoditi i samo }e grje{nika i
nevjernika ra|ati."(71:26) Zbog toga je Allah
Uzvi{eni primio molbu Musaa, a.s., dok je njegov brat
Harun, a.s., aminao/molio Allaha, d`.{., da je usli{i pa
Allah Uzvi{eni kaè: "Usli{ena je dova va{a." Ebul-
Alije, Ebu-Salih, Ikrime, Muhammed ibn Ka'b el-
Kurezi i Rabi'ibn Enes kaù da je Musa, a.s., u~io dovu,
dok je Harun, a.s., aminao tj. usli{ili smo ono {to ste
nas molili, za uni{tenje Faraona i njegove svite. Ovaj
ajet uzimaju za dokaz oni koji kaù da je izgovaranje
rije~i "amin" za imamom poslije Fatihe na istom
stepenu kao i u~enje, jer je Musa, a.s., u~io dovu, a
Harun, a.s., aminao.
385
Zatim Allah Uzvi{eni kaè: "A
385

Rekao bih da ovaj dokaz ima snano uporite jer je Musa, a.s.,
uio dovu pa Allah Uzvieni kae: "Usliena je molba vaa", kao da
su obojica molili Allaha, d.., iako je samo Musa, a.s., uio dovu, a
10 Junus / Junus
626
vas dvojica na pravom putu ostanite", tj. kao
{to je va{a dova primljena, tako i vas dvojica na
pravom putu ostanite.

"I mi prevedosmo preko mora sinove Israilove,
a za petama su im bili Faraon i vojnici njegovi,
progone}i ih ni krive ni du`ne. A on, kad se
po~e daviti, uzviknu: "Ja vjerujem da nema
boga, osim Onoga u Koga vjeruju sinovi
Israilovi i ja se pokoravam!"/90/ Zar sada, a
prije si neposlu{an bio i razdor sijao?!/91/
Danas }emo izbaviti samo tijelo tvoje, da bi
bio pou~an primjer onima poslije tebe" - ali
mnogi su ljudi ravnodu{ni prema Na{im
poukama. /92/

Allah Uzvi{eni iznosi ovdje na~in potopa Faraona i
njegove vojske. Po{to su Israeli}ani iza{li iz Egipta pod
vodstvom Musaa, a.s., a bilo ih je, prema nekim
kazivanjima, {esto hiljada borbeno sposobnih, osim
èna i djece. Za njima je u potjeru u sjaju i rasko{i
krenuo Faraon sa velikom vojskom. Niko iz njegove
kraljevine, prakti~no, nije izostao. Pristigli su ih u
vrijeme izlaska sunca, {to je Israeli}ane strahovito
upla{ilo. Kad je nastupio osudni trenutak, Allah
Uzvi{eni nare|uje Musau, a.s., da "udari" svojim
{tapom po moru, {to on i ~ini, pa se more rastavlja na
dvije strane, koje su izgledale kao veliko brdo na {to se
ukazalo dvanaest staza - za svako pleme po jedna.
Allah Uzvi{eni zatim je naredio vjetru da osu{i zemlju,
"I s njima suhim putem kroz more pro|i, ne
strahuju}i da }e te on sti}i i da }e{ se
utopiti."(20:77) Po{to je posljednji Israeli}anin
pre{ao more, Faraon stiè sa svojom vojskom na
drugu stranu mora. Ugledav{i taj prizor, strahovito se
upla{i i po|e da se vrati, ali je bilo kasno; odredba je
pala, a dova primljena... Prenosi se da je u tom
momentu do{ao Dìbril, a.s., ja{u}i na ne`drijebljenoj
kobili, koja je traìla parenje, i stao pored Faraonovog
konja, koji je zahrzao na nju. Dìbril, a.s., tada je
jurnuo u more, a za njim i Faraonov konj. Faraon se
nije mogao uzdràti, pa se obratio svojim
zapovjednicima rije~ima: "Israeli}ani nemaju vi{e
prava na more od nas!" I svi do posljednjeg krenu{e
prema moru. Melek Mikail pratio je njihovu pozadinu
tjeraju}i sve do jednog da im se pridruè. Kad su se svi
na{li u moru, a prethodnica je ve} bila na samom
izlazu, Mo}ni Allah nare|uje da se more sastavi i ono
se sastavlja, tako da se niko od njih nije spasio. Talasi
se po~e{e dizati, spu{tati i kovitlati nad Faraonom. To
je smisao Allahovih rije~i:

j
l
i
.

Harun, a.s., aminao... Iz ovoga se jasno vidi da je aminanje kao i
dova, kao to je i izgovaranje rijei "amin" poslije Fatihe isto kao i
njeno uenje. Pogledaj komentar Fatihe u I tomu.
"I mi prevedosmo preko mora sinove Israilove,
a za petama su bili Faraon i vojnici njegovi,
progone}i ih ni krive ni du`ne." A on, kad se
po~e daviti i kad ga uhvati smrtna agonija,
uzviknu: "Ja vjerujem da nema boga, osim
Onoga u Kojeg vjeru u sinovi Israilovi i ja se
pokoravam!" Povjerovao je onda kada mu
vjerovanje nije vi{e koristilo kao {to Allah Uzvi{eni
kaè:
"Kad bi kaznu na{u doìvjeli, onda bi govorili:
Mi vjerujemo u Al aha, u Njega Jedinog, a
odri~emo se onih koje smo Mu ravnim
smatrali. Ali im vjerovanje njihovo kad bi
kaznu Na{u doìvjeli, ne bi nimalo koristilo,
prema Allahovom zakonu koji je vrijedio za
sve robove Njegove koji su bili nestali, i tada
bi nevjernici stradali.(40:84) Zato Allah
Uzvi{eni, odgovaraju}i Faraonu, kad je rekao to {to je
rekao, kaè:
Zar sad, a prije si neposlu{an bio i razdor
sijao, tj. zar je ovo vrijeme kad treba da kaè{:
"Vjerujem ...", a bio si prije Allahu neposlu{an "i
razdor sijao na Zemlji i ljude zavodio
"I u~inili smo ih vo|ama koji poz vaju u ono
zbog ~ega se ide u vatru, a na Sudnjem danu
niko im ne}e pomo}i. I propratismo ih pro -
kletstvom na ovome svijetu...
386
(28:41,42)
Ovo {to Allah Uzvi{eni u Kur'anu kazuje o Faraonu i
njegovom slu~aju spada u tajne gajba kojima On
podu~ava Svoga poslanika. Allah Uzvi{eni zatim kaè:
Danas }emo izbaviti samo tijelo tvoje, da bi
bio pou~an primjer onima poslije tebe Ibn-
Abbas i selef /u~enjaci/ iz prvog perioda islama kaù
da su neki Israeli}ani posumnjali u Faraonovu smrt, pa
je Allah Uzvi{eni naredio moru da izbaci njegovo
mrtvo tijelo sa njegovim znamenitim oklopom, na
jedno uzvi{enje pored mora, kako bi se uvjerili u
njegovu smrt i propast, pa Allah Uzvi{eni kaè:
"Ali mnogi su ljudi ravnodu{ni prema na{im
poukama", tj. ne uzimaju savjete niti pouke iz toga.
Njihova se propast dogodila na dan A{ure, kako
prenosi El-
-Buharija od Ibn-Abbasa, koji kaè: (573) Kada je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., stigao u Medinu, zatekao je
jevreje kako poste dan A{ure, pa ih je upitao: Kakav je
to dan {to postite?, a oni su mu odgovorili: To je dan
u kome je Musa porazio Faraona. Allahov Poslanik
onda je rekao ashabima: Vama je Musa pre~i nego
njima, pa postite taj dan.

386
I pored ovoga postoji jedna grupa ljudi koji saalijevaju Faraona
i govore da je uzvjerovao!! A ta misle i kau ako molimo Allaha,
d.., da ih proivi sa Faraonom pa ma gdje on bio proivljen?
10 Junus / Junus
627

"I Mi smo sinove Israilove u lijep predjel
naselili i ukusnom hranom ih opskrbili, i tek
kad im je do{lo pravo saznanje, oni su se u
mi{ljenju razi{li. A Gospodar tvoj }e im
sigurno na Sudnjem danu presuditi o onome
u ~emu su se razilazili."/93/

Allah Uzvi{eni iznosi kakvim je ahiretskim i
dunjalu~kim blagodatima obdario potomke Israilove,
pa kaè: U lijep predjel (ih nastanili). Postoji
mi{ljenje da se to odnosi na predjele Egipta i [ama
koji se grani~e sa Kudsom (Jerusalimom). Nakon {to je
Allah Uzvi{eni uni{tio Faraona i njegovu vojsku,
Musaova se dràva ustalila na podru~ju cijelog Egipta,
{to se vidi iz slijede}eg ajeta o Faraonovom narodu,
gdje Uzvi{eni kaè:
"I mi ih izvedosmo iz vrtova i rijeka, i riznica i
dvoraca divnih. Eto tako je to bilo i Mi
dadosmo da to naslijede sinovi Israilovi."
(26:58) Musa i Israeli}ani su, me|utim, teìli da se
nastane u podru~ju Kudsa/Jerusalema, boravi{tu
Halilullaha-Ibrahima, a.s., gdje je u to vrijeme ìvio
narod Amalika. Kako Israeli}ani nisu htjeli da se bore,
Allah Uzvi{eni ih je protjerao u pustinju, gdje su ostali
~etrdeset godina. Tu je umro Harun, a zatim i Musa,
a.s. Nakon njihove smrti Israeli}ani su krenuli sa Jo{u'
ibn Nunom i uz Allahovu pomo} osvojili Kuds, gdje su
ustalili svoju vlast dok je od njih nije preuzeo
Nabukodonoser. Poslije toga Kuds je ponovo vra}en
Israeli}anima, a zatim su ga preuzeli Bizantinci i vladali
njim dugo vremena. U tom periodu Allah Uzvi{eni
{alje im Isaa, a.s., ali su se jevreji, Allah ih prokleo digli
protiv njega, sklapaju}i savez sa gr~kim vladarima,
besramno ga optuùju}i da diè bunu u narodu
protiv njih. Kona~no uhvati{e jednog sli~nog njemu,
koga je Allah na~inio sli~nim Isau, a.s., i razape{e ga,
vjeruju}i da je on Isa, a.s. Allah Uzvi{eni kaè:
"...a sigurno je da ga nisu ubili, ve} ga je Allah
uzdigao Sebi. A Allah je Silan i Mudar."
(4:157)
izmjenama i
Tri stotine godina poslije Isa, a.s., u kr{}anstvo
prelazi Konstantin, jedan od bizantinskih kraljeva, koji
bija{e filozof, s ciljem da napravi smutnju. Njemu su
sve}enici stavljali vjerske propise i zakone, koje su sami
izmi{ljali, a on im je podigao crkve i samostane.
Kr{}anstvo se od tada odlikuje
krivotvorstvom Isaove, a.s., vjere u kojoj je ostao samo
manji broj sve}enika, koji su zbog svoga ispravnog
vjerovanja morali bjeàti u pustinjske samostane.
Kr{}anstvo je zavladalo [amom, Arabijskim
poluotokom i rimskim provincijama. Tako je bilo sve
dok im taj primat nisu oduzeli ashabi pod vodstvom
vladara pravovjernih - Omera ibn Hattaba, r.a. - neka
je Allahu hvala! Allah Uzvi{eni zatim kaè:

"...i ukusnom hranom ih opskrbili", tj. dali im
halah opskrbu,
"...i tek kad im je do{lo pravo saznanje, oni su
se u mi{ljenju razi{li", tj. nisu se ni u ~emu razilazili
sve dok im nije do{lo znanje.
387
Kako su se, me|utim,
me|u njima mogle pojaviti razlike kad im je Allah
Uzvi{eni objavom Tevrata otklonio sumnje i
nejasno}e, jevreji su se, ipak, kaè Allahov Poslanik,
s.a.v.s., u sahih hadisu, pocijepali na sedamdeset i
jednu frakciju.
"A Gospodar }e im tvoj sigurno na Sudnjem
danu presuditi o onome u ~emu su se
razilazili."

"A ako sumnja{ u ono {to ti objavljujemo
upitaj one koji ~itaju Knjigu, prije tebe
objavljenu. Tebi Istina od Gospodara tvoga
dolazi, i nikako ne budi od onih koji su u
sumnji./94/ I ne budi nikako od onih koji
Allahove dokaze ne priznaju, da ne bi bio
izgubljen./95/ A oni kojima se ispuni Rije~
Gospodara tvoga zaista ne}e vjerovati,/96/
makar im do{li svi dokazi, sve dok ne doìvi
patnju nesnosnu. /97/
-

Katade ibn Diame kaè da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s, rekao: (574) "...ne sumnjam i ne pitam." To
tako|err, potvr|uju Ibn-Abbas i Seid ibn Dùbejr i
Hasan el-Basri. U ovome je potvrda i proglas ummetu
da se opis njihovog poslanika nalazi u prethodnim
knjigama, koje posjeduju Ehlul-kitab/sljedbenici
Knjige, kao {to Uzvi{eni kaè:
"...onima koji }e slijediti Poslanika, vjerovjes
nika, koji ne}e znati ni ~itati ni pisati, kojeg
oni kod sebe u Tevratu i Indìlu zapisana
nalaze." (7:157) Pa i pored ove nauke, koju poznaju
iz svojih knjiga, kao {to poznaju i sinove svoje, oni
sumnjaju, skrivaju istinu i ne vjeruju, mada imaju
pouzdane dokaze. Zato Allah Uzvi{eni kaè:
387
Znanje ovdje znai Tevrat. Prije nego im je objavljen, idovi nisu
znali propise Tevrata pa ih nisu izvravali. Ali, nakon to je objavljen
Tevrat i Allah objasnio Svoje propise u njemu, meu njima je bilo
onih koji su izvravali te propise, a bilo je i onih koji nisu, i koji su
ostali u svom neznanju. Tako su se oni meusobno razili i o tome
govore Allahove rijei: ...i nisu se razili sve dok im nije dolo
znanje. A Allah najbolje zna.
10 Junus / Junus
628
Tvoga, zaista, ne}e vjerovati, makar im do{li
svi dokazi, sve dok ne doìve patnju
nesnosnu", tj. ne}e vjerovati kad im vjerovanje bude
koristilo nego }e povjerovati onda kada nikome
njegovo vjerovanje ne}e koristiti, odnosno kada se
smakne zastor i ugledaju nevidljivo koje su negirali i
kada vide te{ku kaznu. Tada nikome ne}e koristiti
vjerovanje, ako nije prije vjerovao. Allah Uzvi{eni
zatim kaè:

Za{to nije bilo nijednog grada koji je
povjerovao i kome je vjerovanje njegovo
koristilo osim naroda Junusova, kome smo
kada je povjerovao sramnu patnju u ìvotu na
ovom svijetu otklonili i ìvot mu jo{ vrijeme
produìli? /98/

Allah Uzvi{eni kaè: - za{to onda, nijedan grad
(naselje) pro{lih naroda, kome smo poslanike slali, nije
u cijelosti vjerovao nego su svakog poslanika kojeg
smo prije tebe, Muhammede, slali ve}inom u la`
nagonili, kao {to Allah Uzvi{eni kaè:
"O kako su ljudi jadni; nijedan im poslanik nije
do{ao a da mu se nisu narugali." (36:30) U
sahih hadisu stoji: (575) "Predo~eni su mi Allahovi
poslanici, pa su neki prolazili sa skupinom ljudi, neki
sa jednim ~ovjekom, neki sa dva, a s nekim
poslanikom nije bio niko." Poslanik, zatim, spominje
mno{tvo sljedbenika Musaa, a.s., pa onda svojih
sljedbenika koji }e prekriti Istok i Zapad. Cilj je ovog
kazivanja da se istakne da nije bilo nijednog grada
pro{lih naroda, koji je u cijelosti vjerovao osim
Junusovog, a.s., naroda... koji je vjerovao iz straha, da
ga ne stigne kazna, na koju ih je upozoravao njihov
poslanik, nakon {to su se o~ima uvjerili u njene
posljedice i nakon {to ih je poslanik napustio. Tada su
se iskreno obratili Allahu i iskreno Mu se predali.
Traè}i Allahovu pomo}, doveli su svoju djecu,
ìvotinje i stoku i zamolili Allaha Uzvi{enog da im
otkloni kaznu, na koju ih je upozor
poslanik, na {to im se Allah smilovao i otklonio im
kaznu, kako Allah Uzvi{eni kaè:

avao njihov
i
"...osim naroda Junusova, kome smo kad je
povjerovao sramnu patnju u ìvotu na ovom
svijetu otklonili i ` vot im jo{ neko vrijeme
produìli!" Komentatori su razilaze u tome da li im
je otklonjena ahiretska dunjalu~kom kaznom ili im je
otklonjena samo ovosvjetska kazna. Ono {to je o~itije
jeste da im je otklonjena i dunjalu~ka i ahiretska
kazna, {to potvr|uju Allahove Uzvi{ene rije~i:
"I poslasmo ga stotini hiljada ljudi, i vi{e, i oni
povjerova{e, i njima dadosmo da do roka
odre|enog poìve."(37:147) Njima se pripisuje
vjerovanje, a vjerovanje spa{ava od ahiretske kazne -
Allah najbolje zna. O ovom }e slu~aju, ako Bog da,
detaljnije biti govora u poglavlju Es-Saffat, u 148.
ajetu.

Da Gospodar tvoj ho}e, na Zemlji bi doista
bili svi vjernici. Pa za{to onda ti da nagoni{
ljude da budu vjernici?/99/ Nijedan ~ovjek
nije vjernik bez Allahove volje; a On ka`njava
one koji ne}e da razmisle /100/ .

Allah Uzvi{eni kaè: "Da Gospodar tvoj ho}e",
o Muhammede, On bi dozvolio svim ljudima svijeta
da vjeruju, pa bi svi povjerovali u ono {to si im prenio.
Allah Uzvi{eni, me|utim, s mudro{}u postupa u
svemu {to ~ini, pa kaè:
"A da je Gospodar tvoj htio, sve bi ljude
sljedbenicima jedne vjere u~inio. Me|utim,
oni }e se uvijek u vjerovanju razilaziti, osim
onih kojima se tvoj Gospodar smiluje. A zato
ih je i stvorio."
388
"I ispunit }e se rije~i
Gospodara tvoga: napunit }u, zaista,
Dèhennem dìnima i ljudima - zajedno!"
(11:118)
Allah Uzvi{eni, zato kaè: "Pa za{to onda, ti da
nagoni{ ljude ", tj. da ih prisiljava{
"da budu vjernici". To nije tvoja du`nost, niti
briga, nego Allah
"u zabludi ostavlja onoga koga ho}e, a na
pravi put ukazuje onome kome ho}e, pa ne
izgaraj od àlosti za njima"(35:8), kao i drugi
ajeti koji ukazuju da Allah ~ini {to ho}e; upu}uje koga
ho}e, i u zabludi ostavlja koga ho}e, prema Svome
znanju, mudrosti i pravednosti.
Zato Uzvi{eni kaè:
"Nijedan ~ovjek nije vjernik bez Allahove
volje;
389
a On ka`njava one koji ne}e da
388

Tj. stvorio ih je da se ne razilaze u onome to je Allah naredio i
zabranio. Svi koji su saglasni sa onim to je Allah objavio sa
odredbama i zabranama u vjerovanju, ibadetom i meusobnim
odnosima - u Njegovoj su milosti. Zato ih je On i stvorio.
389
Nema sumnje da se nita ne deava na Zemlji i na nebu i izmeu
njih osim Allahovom voljom i odredbom. Ono to On hoe, to biva,
a ono to nee - to ne moe ni biti. Poto je vjerovanje glavna
dobrovoljna obaveza, kao i druge dobrovoljne obaveze, to onaj ko je
izvrava - zasluuje Dennet, a onaj ko je ostavlja - Vatru. Nema
sumnje da je svakom obavezniku predstavljeno vjerovanje i
nevjerovanje, pa ko izabere vjerovanje, iz uvjerenja, vodei se
razumom, naukom i spoznajom, nagrada od Allaha je da on hoe i
dozvoli da se u njegovoj dui ustali iman. Ko meutim, ignorie
razum i odbaci argumente i Boanske dokaze, izabravi nevjerstvo
nad vjerovanjem, Allah e ga kazniti, jer nije upotrijebio svoj razum,
10 Junus / Junus
629
razmisle", tj. o Njegovim dokazima i argumentima.
A On je pravedan u svemu tome; kad upu}uje na
pravi put i kad ostavlja u zabludi.

Reci: Posmatrajte ono {to je na nebesima i
na Zemlji! - a ni od kakve koristi ne}e biti
dokazi i opomene narodu koji ne}e da
vjeruje./101/ Zar oni ~ekaju da ih sna|e
ne{to sli~no onome {to je sna{lo one koji su
prije njih bili i nestali? Reci: Pa ~ekajte, i ja }u
s vama ~ekati!/102/ Poslije smo spasavali
poslanike Na{e i one koji su vjerovali. Eto tako
du`nost je Na{a da spasimo vjernike. /103/

i

Allah Uzvi{eni upu}uje ljude na razmi{ljanje o
stvaranju nebesa i Zemlje, o onome {to se nalazi na
nebesima - zvijezdama, Suncu, Mjesecu, o izmjeni
dana i no}i..., o visini, prostranstvu i ukrasima nebesa,
o padanju ki{e Allahovom odredbom, o oìvljavanju
ki{om Zemlje poslije njene zamrlosti, o plodovima,
rastinju, cvije}u, koje je Allah dao o ìvotinjama koje je
rasprostro po Zemlji, o ~udima koja se u moru nalaze,
o kretanju brodova po njemu, o pot~injenosti
Mo}nom Allahu, osim Koga drugog boga nema.
A potom Allah Uzvi{eni kaè:
"Ni od kakve koristi ne}e biti dokazi i
opomene narodu koj ne}e da vjeruje", tj.
nikakvi nebeski i zemaljski znakovi, mu'dìze Allahovih
poslanika i dokazi koji potvr|uju njihovu istinitost,
ne}e zadovoljiti one koji ne vjeruju.
Allah Uzvi{eni zatim kaè:
"Zar oni ~ekaju da ih sna|e ne{to sli~no
onome {to je sna{lo one koji su prije njih bili",
tj. zar oni koji te u la` ugone, Muhammede, mogu
o~ekivati drugu kaznu i osvetu, osim onu koju su
doìvjeli pro{li narodi, koji su bili prije njih i koji su
negirali i u la` ugonili poslanike.
"Poslije smo spasavali poslanike Na{e i one
koji su vjerovali. Eto tako, du`nost je Na{a da
spasimo vjernike."
Ovo je pravo na koje se Allah sam obavezao kako
On kaè: "Gospodar na{ je sam Sebi propisao
da bude milostiv." (6:54) El-Buhari i Muslim
biljeè da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (576)
"Allah je napisao i to se kod Njega iznad Ar{a nalazi,
zaista: Moja milost prethodi mojoj srd`bi."
390

Uzvieni za ove odnosno kao da je stvoren bez razuma. Zato Allah
kae: "Oni ne shvataju." Pravi put i zabluda dolaze tek kada se
ovjek dobrovoljno opredijeli za vjerovanje ili nevjerovanje, pa ga
Allah tako i usmjerava na pravi put ili zabludu, kao nagradu za
njegova djela. Allah nikome ne ini nepravdu....

Reci: O ljudi, ako vi sumnjate u ispravnost
moje vjere - pa, ja se ne}u klanjati onima
kojima se, mimo Allaha, vi klanjate, ve} }u se
klanjati Allahu, Koji }e vam du{e uzeti. Meni
je nare|eno da budem vjernik /104/ i:
Predaj se pravoj vjeri, i nikako ne budi
kumirima poklonik, /105/ i, pored Allaha,
ne moli se onome ko ti ne moè ni koristiti ni
nauditi, jer ako bi to uradio bio bi, uistinu,
nevjernik. /106/ Ako ti Allah dade kakvu
nevolju, niko je osim Njega ne moè otkloniti,
a ako ti zaèli dobro pa - niko ne moè
blagodat Njegovu sprije~iti; On njome
nagra|uje onoga koga ho}e od robova Svojih;
On pra{ta i milostiv je. /107/

Allah Uzvi{eni govori Svome Poslaniku, s.a.v.s.:
Reci: O ljudi, ako sumnjate u ovu vjeru, koju sam
vam donio od Allaha, znajte da ja ne}u oboàvati one
koje vi, pored Allaha, oboàvate, nego }u oboàvati
Jedinog Allaha, Koji nema druga i Koji }e vam ìvot
uzeti, kao {to vam ga je i dao i Kome }ete se ponovo
vratiti. Ja ne}u oboàvati pored Allaha ono {to vi
oboàvate. Pa pozovite ta va{a boànstva neka mi
naude. A sigurno mi ne mogu niti nauditi niti koristi
donijeti! Meni je nare|eno da vjernik budem.
Allah Uzvi{eni, zatim, kaè:
"Predaj se pravoj vjeri", tj. iskreno se predaj
Onome Kome Jedinom pripada slava i veli~ina, i
nipo{to ne budi kumirima poklonik, {to se
nadovezuje na Allahove Uzvi{ene rije~i: Meni je
nare|eno da budem vjernik.
Ako ti Allah dadne kakvu nevolju. U
poja{njenju da korist i {teta dolaze samo od Allaha,
Koji jedino zasluùje odanost i pokornost i Koji nema
sau~esnika, Hafiz ibn Asakir prenosi od Enesa ibn
Malika, da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (577)
înite dobro cijeloga svoga ìvota i izloìte se
390

Ali je Allah Svoju milost uinio zabranjenom nevjernicima na
Sudnjem danu, a upisao ju je onima koji vjeruju i dobra djela ine i
koji zekat daju. "Dat u je onima koji se budu grijeha klonili i zekat
davali i onima koji u dokaze Nae budu vjerovali." (7:156)
10 Junus / Junus
630
Allahovim mirisima, jer Allah ima mirise Svoje milosti,
koje daje kome ho}e od Svojih robova. I molite Ga da
sakrije va{a ru`na djela i da vas sa~uva od straha.
On pra{ta i milostiv je, tj. onome ko se
pokaje, pa ~ak i od {irka On prima pokajanje.

Reci: O ljudi, Istina vam dolazi od Gospodara
va{eg, i onaj ko se uputi pravim putem -
uputio se za svoje dobro a onaj ko krene
stranputicom, krenuo je na svoju {tetu, a ja
nisam va{ odvjetnik. /108/ Ti slijedi ono {to
ti se objavljuje i budi strpljiv dok Allah ne
presudi, On je sudija najbolji!/109/

Allah Uzvi{eni nare|uje Svome Poslaniku, s.a.v.s.,
da saop}i ljudima, da je ono {to mu je do{lo od Allaha
- istina u koju nema sumnje, pa ko krene pravim
putem, u~inio je to za svoje dobro a ko izabere
zabludu, sebi je {tetu u~inio.
A ja nisam va{ odvjetnik, tj. ja nemam mo}i
da vam pravi put dam. Ja vas samo opominjem, a
pravi put samo Allah daje.
Ti slijedi ono {to ti se objavljuje i budi
strpljiv, tj. drì se onoga {to ti objavljuje tvoj
Gospodar i budi strpljiv prema onima koji protiv tebe
istupaju, dok Allah ne presudi, izme|u tebe i
njih,
"a On je najbolji sudija" sa Svojom pravdom i
mudro{}u - neka je Njemu Uzvi{enom slava,
nema drugog gospodara osim Njega!

Kraj skra}enog komentara
poglavlja Junus.

Slijedi skra}eni komentar
poglavlja Hud.
Allah je Prvi i Posljednji upu}iva~!

10 Junus / Junus
631

11 Hud / Hud
635

11
HUD / HUD
OBJAVLJENO U MEKI
*
, IMA 123 AJETA
**

Prenosi hafiz Ebu-Ja'la od Ebu-Bekra, koji je rekao:
(578) Pitao sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: [ta te
je obijelilo? A on je rekao: Obijelili su me sura Hud,
El-Vaki'a, Amme jetesa'elun i Ize{-{emsu kuvviret, a u
drugoj verziji: poglavlje Hud i njemu sli~na.

j

Elif-lam-ra. Ovo je Knjiga ~iji se ajeti pomno
niù i od vremena do vremena objavljuju, od
Mudrog i Sveznaju}eg , /1/ da se samo
Allahu klanjate, - ja sam vam od Njega, da
opominjem i da radosne vijesti kazujem, /2/
da od Gospodara svoga oprosta traìte i da
se pokajete, a On }e vam dati da do smrtnog
~asa lijepo proìvite i svakom ~estitom dat }e
zasluènu nagradu. A ako le|a okrenete pa,
ja se, zaista, bojim za vas patnje na Velikom
danu./3/ Allahu }ete se vratiti, a On sve
moè! /4/

Elif-lam-ra. Na po~etku poglavlja El-Bekare
prethodilo je tuma~enje skra}enica na po~etku
pojedinih poglavlja, a Allah najbolje zna {ta je istina.
Ovo je Knjiga ~iji se ajeti pomno niù i od
vremena do vremena objavl uju, tj. koji su jasni i
precizni u svome izgovoru i poja{njeni u svome
zna~enju, jer ova Knjiga je kompletna, kako po formi,
tako i po zna~enju. Ovo tuma~enje daju Mudàhid i
Katade, za {to se opredijelio i Ibn-Dèrir. ...od
Mudrog i Sveznaju}eg, tj. od Mudrog po Nje-
govim rije~ima i djelima. Da se samo Allahu
klanjate, tj. da samo Njemu Jedinom iskazujete
pokornost (ibadet), kao {to Allah Uzvi{eni kaè:

, !

*
Objavljena poslije sure Junus.
**
12., 17. I 114. Ajet objavljeni su u Medini.
Mi smo svakom narodu poslanika poslali:
Allahu se klanjajte a kumira se klonite
(16:36) Ja sam vam od Njega da opominjem i
da radosne vijesti kazujem, tj. ja vas opominjem
kaznom, ako Mu se suprotstavite i donosim vesele
vijesti; da }ete biti nagra|eni, ako Mu budete
pokorni, kao {to stoji u sahih - pouzdanom hadisu:
(580) da se Allahov Poslanik, s.a.v.s., uspeo jednom
prilikom na Safu i pozvao rodove Kurej{ija, od daljnih
ka bliìm po srodstvu, ...koji su se sakupili i rekao im
je: O skupino Kurej{a, {ta mislite, ho}ete li mi
vjerovati, ako vam kaèm da vas neprijateljska konjica
ho}e napasti u zoru? Biste li mi vjerovali?
Oni odgovori{e: Nismo nikada od tebe ~uli la`, a
on im onda re~e: Ja vas, zaista, opominjem èstokom
kaznom,
Da od Gospodara svoga oprosta traìte i da
se pokajete, a On }e vam dati da do smrtnog
~asa lijepo proìvite i svakom ~estitom dat }e
zasluènu nagradu, tj. nare|eno vam je da stalno
oprost i pokajanje traìte, za {to }e vam On
dati da lijepo proìvite, na ovom svijetu,
do smrtnog ~asa i svakom ~estitom dat }e
zasluènu nagradu, tj. na budu}em svijetu, kao
{to Uzvi{eni kaè:

Onome ko ~ini dobro bio mu{karac ili èna, a
vjernik je, Mi }emo dati da proìvi lijep
ìvot.(16:97) U sahih - pouzdanom hadisu prenosi
se: (581) da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao Sa'du:
"Ne}e{ ni{ta potro{iti ili podijeliti u ime Allaha, a da ne
bude{ nagra|en, pa ~ak i ono {to potro{i{ na svoju
ènu. O Allahovim rije~ima:
...i svakom ~estitom dat }e zasluènu
nagradu , Ibn-Dèrir prenosi Ibn-Mes'udove rije~i,
koji kaè: Ko u~ini ne{to ru`no pi{e mu se jedan
grijeh, a ko u~ini jedno dobro, pi{e mu se
desetostruka nagrada, pa ako bude na ovom svijetu
ka`njen za neko ru`no djelo, ostaje mu desetostruka
nagrada, a ako za u~injeno djelo ne bude ka`njen na
ovom svijetu, uzet }e mu se jedna nagrada, a njemu
}e ostati devet. Zatim je dodao: Propao je onaj u
koga jedinice nadvladaju desetice.
A ako le|a okrenete - pa ja se, zaista, bojim
za vas patnje na Velikom danu. Ovo je èstoka
prijetnja onima koji negiraju}i napuste Allahove
zapovijedi. Kazna }e ih, bez sumnje, sti}i.
Allahu }ete se vratiti, tj. Allahu }ete se na
Sudnjem danu vratiti.
On sve moè, tj. On je mo}an da nagradi Svoje
dobre robove i kazni Svoje neprijatelje i da proìvi sva
stvorenja na Kijametskom danu. Ovo je forma
zastra{ivanja, kao {to je prije bilo podsticanje na
dobro.
11 Hud / Hud
636

Eto oni grudi svoje okre}u sa èljom da se od
Njega sakriju. A i kad se u ruho svoje
umotavaju, On zna ono {to skrivaju i ono {to
pokazuju - On, uistinu, zna misli sva~ije /5/ .

El-Buhari prenosi od Ibn-Abbasa, koji kaè: "To su
ljudi koji su se stidjeli da svoja stidna mjesta prema
nebu okre}u, dok su nu`du vr{ili i dok su sa svojim
ènama spolno op}ili, pa je Allah objavio ovaj ajet ...
El-Buhari i drugi prenose od Ibn-Abbasa da
"umotavaju se" zna~i: pokrivaju svoje glave, {to zna~i
da su svoje grudi okretali, ako bi ne{to rekli ili uradili,
misle}i da su se tako od Allaha sakrili. Allah Uzvi{eni
saop}ava im da On zna {to skrivaju i {to
pokazuju, kad su u tamnoj no}i u odje}i svojoj
umotani dok spavaju i sve {to rade i govore.
On, uistinu, zna misli sva~ije, tj. On zna tajne,
namjere i osje}aje koje njihove grudi kriju. Divno to
kaè Zuhejr b. Ebi-Sulm u svojoj poznatoj pjesmi
(mualleki): Ne moète nikako sakriti od Allaha ono
{to je u srcima va{im skriveno. Koliko god to krili,
Allah to zna i u Knjizi ~uva za Dan su|enja, il' vam
dadne kaznu i osvetu na svijetu ovome. I ovaj
dàhilijetski pjesnik priznaje postojanje Stvoritelja i
Njegovog apslolutnog znanja o najsitnijim stvarima, o
povratku Allahu i nagradi i pisanju djela u knjigama
za odgovornost na Sudnjem danu.

Na zemlji nema nijednog ` vog bi}a, a da ga
Allah ne hrani. On zna gdje }e koje boraviti i
gdje }e sahranjeno biti. Sve to ima u jasnoj
Knjizi. /6/
i

Allah Uzvi{eni iznosi da je Njegova obaveza
opskrba svih ìvih bi}a; na kopnu, moru i u zraku. On,
neka je Uzvi{en, zna gdje se nastanjuju i gdje umiru.
Sve je to zapisano u Njegovoj jasnoj Knjizi, kako to
Uzvi{eni kaè:
U Njega su klju~evi svih tajni, samo ih On zna,
i nijedan list ne opadne, a da On za njega ne
zna; i nema zrna u tminama zemlje, niti i~ega
svjeèg, niti i~ega suhog, ni~eg {to nije u
jasnoj Knjizi.(6:59)

On je u {est dana nebesa i Zemlju stvorio - a
Njegov je prijesto iznad vode bio - da bi vas
isku{ao - koji }e od vas bolje postupati. Ako ti
rekne{: Poslije smrti bit }ete doista oìvljeni,
nevjernici }e sigurno re}i: Ovo nije ni{ta
drugo do o~ita varka!/7/ Ako im Mi kaznu
do odre|enog roka odgodimo oni }e sigurno
re}i: Za{to je zadràva? A onoga dana kad im
do|e, ne}e biti od njih otklonjena i sa svih
strana bit }e okruèni onim ~emu su se
rugali. /8/

Allah Uzvi{eni govori o Svojoj svemo}i, da je
stvorio nebesa i Zemlju u {est dana i da je Njegovo
prijestolje bilo na vodi. U dva sahiha, Buharije i
Muslima, prenosi se u vi{e verzija da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., kada mu je do{la grupa ljudi iz
Jemena i rekla: (582) Do{li smo da te pitamo o
po~etku ovoga svijeta, odgovorio: Allah je bio kad
ni~ega prije Njega nije bilo, a u drugim verzijama
hadisa kaè se: Nije bilo ni{ta osim Njega, a u
drugoj: ...ni{ta uz Njega. Njegovo prijestolje bilo je
na vodi, {to je zapisano u Kur'anu, a poslije je stvorio
nebesa i Zemlju. U Muslimovom Sahihu prenosi se
od Abdullaha ibn Amra ibn Asa da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: (583) Allah je odredio sudbinu svakog
ìvog bi}a na pedeset hiljada godina prije nego {to su
stvorena nebesa i Zemlja, dok je Njegov prijesto iznad
vode bio. O rije~ima Uzvi{enog: A Njegov je
prijesto iznad vode bio, Katade kaè: Allah vam
saop}ava kako je po~elo Njegovo stvaranje, prije
nego {to su nebesa i Zemlja stvoreni. A Ibn-Abbas
kaè: Ar{/Prijesto je nazvan Ar{om zbog njegove
visine. Muhammed ibn Ishak, govore}i o Allahovim
rije~ima:
On je u {est vremenskih razdoblja nebesa i
Zemlju stvorio, a Njegov je Prijesto iznad vode
bio, kaè: To je bilo onako kako je to Allah Uzvi{eni
opisao: ni{ta, osim vode, nad kojom je bio Prijesto, a
na prijestolju Uzvi{eni, Plemeniti, Dostojanstveni,
Mo}ni, Blagi, Koji poznaje svaku stvar, Milostivi, Koji
blagodati daje, Koji ~ini {to ho}e.
Allah Uzvi{eni zatim kaè: "...da bi vas isku{ao
koji }e od vas bolje postupati", tj. da vas provjeri,
a nije rekao: ko }e od vas u~initi vi{e djela, nego -
dobrih djela. Nijedno djelo ne moè biti dobro ako
11 Hud / Hud
637
prvo ne bude u~injeno iskreno u ime Allaha, d`.{., i
drugo ako ne bude u skladu sa Poslanikovim, s.a.v.s.,
[erijatom. Ako djelo ne bude imalo jedan od ova dva
uvjeta, ono }e biti poni{teno.

Ako ti rekne{: Poslije smrti bit }ete,
zaista, proìvljeni..., ako ovim idolopoklonicima
saop}i{, Muhammede, da }e ih Allah poslije smrti
proìviti, kao {to ih je prvobitno i stvorio, jer oni znaju
da je Allah Onaj Koji je stvorio nebesa i Zemlju, kao
{to Uzvi{eni kaè:
Ako ih upita{: Ko je nebesa i Zemlju stvorio i
ko je Sunce i Mjesec pot~inio? - sigurno bi
rekli: Allah!, oni }e, i pored toga, negirati
proìvljenje i povratak na Sudnji dan, koji je, u odnosu
na Allahovu mo}, lak{i od prvobitnog stvaranja, kao
{to Uzvi{eni kaè:
"On je Taj Koji iz ni~ega stvara i On }e to
ponovo u~initi, to je Njemu lahko." (30:27)
Govore}i dalje o njima, Allah Uzvi{eni kaè: "Ovo nije
ni{ta drugo do o~ita varka", tj. oni nevjerni~ki i
tvrdoglavo govore: Ne vjerujemo ti da }e biti
proìvljenje, i to ne tvrdi niko osim onih koje si ti
op~arao - jedino oni slijede to {to govori{.
"A ako im Mi kaznu do roka odre|enog
odgodimo..." Uzvi{eni kaè: Ako ovim
idolopoklonicima kaznu odgodimo do odre|enog
trenutka - doglednog roka i zaprijetimo im na
odre|eno vrijeme, "Oni }e sigurno re}i" :
pori~u}i i poùruju}i kaznu,
"Za{to je zadràva?", tj. odga|a nam tu kaznu: jer
u njihovim }udima la` je uobi~ajena i oni kaznu ne}e
mo}i izbje}i. Rije~ "ummet" u Kur'anu i Sunnetu
upotrebljava se u mnogobrojnim zna~enjima. Tako,
ona moè zna~iti odre|eni rok, kao u ovom ajetu:
"...do odre|enog roka", zatim u smislu
predvodnika, npr. "Ibrahim je bio primjer
~estitosti"(16:120) u smislu vjere, kao {to se u
Allahovim rije~ima iznose saop}enja o
idolopoklonicima, koji kaù: "Mi smo zatekli
pretke na{e kako ispovijedaju vjeru (18:22), u
smislu zajednice - naroda:
"A kad stiè do vode medjenske, zate~e oko
nje mnoge ljude, kako stoku napajaju"
(28:23).
"Svaki je narod imao poslanika." Pod pojmom
ummet ovdje se podrazumijeva narod kome je
poslan Allahov poslanik, bilo da su vjerovali ili ne, kao
{to stoji u Muslimovom Sahihu: (584) "Tako mi
Onoga u îjoj je ruci moj ìvot, svako od ovog
naroda, bio jevrej ili kr{}anin, koji ~uje za mene, a ne
bude vjerovao u}i }e u Vatru." [to se, pak, ti~e naroda
koji slijedi i vjeruje poslanika, o tome se govori u ajetu
(Allahovim rije~ima):
"Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada
pojavio"(3:110); u sahih hadisu kaè se: (585) Ja
}u govoriti: Moj narode, moj narode...! Rije~
"ummet" se, tako|er, upotrebljava u smislu grupe,
konfesije, kako kaè Uzvi{eni:
"U Musaovom narodu ima ljudi koji na istinu
upu}uju, koj prema njoj pravedno
sude."(7:159)
i

Ako ~ovjeku milost Na{u pruìmo pa mu je
poslije uskratimo on pada u o~ajanje i postaje
nezahvalnik./9/ A ako ga blagodatima
obaspemo poslije nevolje koja ga je zadesila,
on }e sigurno re}i: Nevolje su me napustile!
On je doista umi{ljen i razmetljiv. /10/ A
samo strpljive i one koji dobra djela ~ine ~eka
oprost i nagrada velika. /11/

j l

Uzvi{eni govori o poku|enim osobinama ljudi,
osim onih koji u Allaha vjeruju i kojima }e se On
smilovati - koji kada ih zadesi kakva nesre}a, nakon
blagostanja, izgube nadu u dobro u pogledu
budu}nosti negiraju}i pro{le blagodati, kao da nisu
nikakva dobra vidjeli. Tako }e oni, kad im do|e
blagostanje, poslije nevolje,
...sigurno re}i: Nevolje su me napustile, tj.
nema vje~ne muke:
"On je, zaista, umi{ljen i razmetljiv", tj. on je
obijestan i razmetljiv nad drugim. "Osim
strpljivih..." u raznim neda}ama, "...i onih koji
dobra djela ~ine", tj. u blagostanju i kad su zdravi.
"Njih ~eka oprost", zbog nevolja koje su ih
zadesile, "...i nagrada velika", koju su zasluìli kad
su u izobilju ìvjeli. O tome Uzvi{eni govori i u suri El-
Asr:
"Tako Mi vremena, ~ovjek, doista, gubi, samo
ne oni koji vjeru u i dobra dje a ~ine i koji
jedni drugima preporu~uju strpljivost."

Nemoj ti ni{ta od onoga {to ti se objavljuje
izostaviti, {to ti{ti grudi tvoje, zato da oni ne
bi rekli: Za{to mu nije poslano kakvo blago
11 Hud / Hud
638
ili, za{to s njim nije do{ao melek? Tvoje je da
opominje{, a o svemu se samo Allah brine.
/12/ Zar oni da govore: On ga izmi{lja! Reci:
Pa sa~inite vi deset Kuranu sli~nih,
izmi{ljenih sura, i koga god ho}ete, od onih u
koje pored Allaha vjerujete, u pomo}
pozovite, ako je istina {to tvrdite!/13/ A
ako vam se ne odazovu, onda znajte da se on
objavljuje samo s Allahovim znanjem i da
nema boga osim Njega - zato muslimani
postanite!/14/

Allah Uzvi{eni tje{i Poslanika, s.a.v.s., zbog briga
koje mu idolopoklonici nanose, iznose}i izmi{ljotine o
Boìjem Poslaniku, s.a.v.s., pa kaè:
I oni govore: [ta je ovom poslaniku, on
hranu uzima i po trgovima hoda; trebalo je da
mu se jedan melek po{alje da zajedno s njim
opominje, ili da mu se spusti kakvo blago ili
da ima vrt iz kojeg bi se hranio? I nevjernici
jo{ govore: Vi samo za~arana ~ovjeka
slijedite (25:7,8) Allah Uzvi{eni tako nare|uje
Poslaniku, s.a.v.s., i upu}uje ga da zbog toga ne
osje}a tegobu i da ga to nipo{to ne odvrati od poziva
Allahu, pa mu kaè:
!
"Nemoj ti ni{ta od onoga {to ti se objavljuje
izostaviti, {to ti{ti grudi tvoje, zato da oni ne
bi rekli...", tj. zbog takvog njihovog govora, jer ti
samo opominje{. U tome ima{ uzor svoje bra}e -
poslanika prije tebe. I oni su u la` nagonjeni i ometani
u svojoj misiji, pa su to strpljivo podnosili, dok im nije
do{la Allahova pomo}. Uzvi{eni, zatim, iznosi
kur'ansku nadnaravnost i da niko nije u stanju donijeti
ne{to sli~no Kur'anu, pa makar i deset sli~nih sura, pa
nijednu sli~nu suru, jer Allahov govor ne li~i govoru
Allahovih stvorenja, kao {to ni Njegova svojstva ne li~e
svojstvima stvorenih bi}a. Njegovom Bi}u nije ni{ta
sli~no On je Uzvi{en - nema drugog boga, niti
Gospodara, osim Njega. Allah Uzvi{eni, zatim, kaè:
"A ako vam se ne odazovu", opiru}i se onom
~emu ih pozivate, pa znajte da su oni nemo}ni u
tome, jer ovaj je govor objavljen od Allaha i sadrì
Njegovo znanje, naredbu i zabranu.
"Nema drugog boga osim Njega - zato
muslimani budite!"

Onima koji èle ìvot na ovom svijetu i
ljepote njegove - Mi }emo dati plodove truda
njihova i ne}e im se u njemu ni{ta
prikratiti./15/ Njih }e na onom svijetu samo
vatra pe}i; tamo ne}e imati nikakve nagrade
za ono {to su na Zemlji radili i bit }e uzaludno
sve {to su u~inili./16/

Mudàhid kaè da je ovaj ajet objavljen o
licemejerima, a Katade, tuma~e}i ovaj ajet, kaè:
"Kome ovaj svijet bude glavni cilj i briga, Allah }e ga
nagraditi dobrima na ovom svijetu, a na ahiret }e
do}i bez ijednog dobra za koje bi mogao dobiti
nagradu. Vjernik }e, me|utim, dobiti nagradu za
svoja djela na ovome svijetu, kao i na ahiretu, kao {to
Uzvi{eni kaè:
"Onome ko bude èlio nagradu na onome
svijetu - umnogostru~it }emo mu je, a onom
ko bude èlio nagradu na ovom svijetu, dat
}emo mu je, ali mu na onome svijetu nema
udjela."(42:20)

Zar je onaj koji èli samo ovaj svijet kao onaj
kome je jasno ko je Gospodar njegov, na {to
se nadovezuje Kuran kao svjedok Njegov, i jo{
prije njega Knjiga Musaova, putovo|a i
milost? To su oni koji vjeru u u nj. A onima
koji su se protiv njega urotili vatra }e
boravi{te biti. Zato ti nikako ne sumnjaj u nj,
on je zaista istina od Gospodara tvoga, ali
ve}ina ljudi ne}e da vjeruje./17/
j

Allah Uzvi{eni iznosi stanje vjernika koji su u vjeri u
Allaha i spoznaju i priznaju da nema drugog boga
osim Allaha, kako kaè Uzvi{eni:
"Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik,
prihvati se Allahove ~iste vjere, prema kojoj je
On ljude na~inio." (30:30) Jer, vjernik je uvijek u
ovoj spoznaji bez ikakve izmjene i promjene. U dva
sahiha prenosi se od Ebu-Hurejrea, r.a., da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: (586) "Svako se dijete ra|a u
~istoj vjeri, islamu, pa ga roditelji poìdove, pokrste ili
u~ine vatropoklonikom, kao {to i ìvotinja ra|a
ispravnu ìvotinju, pa da li ste primijetili kod njih
neispravnost?"
"Pa zar je onaj koji èli samo ovaj svijet kao
onaj kome je jasno ko je Gospodar njegov, na
{to se nadovezuje Kur'an kao svjedok
njegov...", tj. do{ao mu je Allahov svjedok, ~iste,
uzvi{ene i kompletne vjere, koja se zavr{ava
Muhammedovim, s.a.v.s., poslanstvom. "I jo{ prije
njega Musaova Knjiga", tj. prije Kur'ana do{la je
Musaova Knjiga - Tevrat, koji, tako|err, svjedo~i
Muhammedovo, a.s., poslanstvo. Jer ovaj Tevrat, ko
ga bude istinski vjerovao, vodi vjeri i spoznaji Kur'ana.
Nema sumnje, prema tome, da je Tevrat, kako kaè
Allah Uzvi{eni; "...predvodnik i milost", tj. Allah ga
je objavio tom narodu da mu bude predvodnik i uzor

11 Hud / Hud
639
koji }e slijediti, i milost Allahova. Zato kaè Uzvi{eni:
"To su oni koji vjeruju u njega", tj. u Musaov
Kitab, koji sadrì nagovje{taj Muhammedovog, a.s.,
poslanstva. Prijete}i, zatim onome ko negira Kur'an, ili
njegov dio, Allah Uzvi{eni kaè:
"A onima koji su se protiv njega urotili, Vatra
}e boravi{te biti", tj. ko bude negirao Kur'an, bilo
da je idolopoklonik, nevjernik, pripadnik objavljene
Knjige i drugih zajednica i grupacija, bez obzira na
boju koè, izgled i naciju, do kojih je Kur'an stigao,
kako kaè Uzvi{eni: "...da njime vas i one do kojih
on dopre, opominjem", (6:19), pa dalje Uzvi{eni
kaè:
Reci: O ljudi, ja sam svima vama Allahov
Poslanik.(7:158) Ovdje Allah Uzvi{eni kaè:
"A onima koji su se protiv njega urotili, Vatra
}e boravi{te biti." U Muslimovom Sahihu prenosi
se od Ebu-
-Musaa el-E{'arija, r.a., da je Boìji Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: "Tako mi Onoga u îjoj je ruci moj ìvot, svako
onaj ko ~uje za mene, bio jevrej ili kr{}anin, pa ne
uzvjeruje u mene, uni}i }e u Vatru."
"...zato ti nipo{to ne sumnjaj u njega, on je,
zaista, istina od Gospodara tvoga", tj. Kur'an je,
uistinu, od Allaha, u {to nema nikakve sumnje. "...ali
ve}ina ljudi ne}e da vjeruje". Uzvi{eni, tako. kaè:
"...ako bi se ti pokoravao ve}ini onih koji ìve
na Zemlji, oni bi te od Allahova puta
odvratili"(6:116). Isto tako Allah Uzvi{eni kaè:
"I Iblis se uvjerio da je o njima ispravno mislio
i oni su se poveli za njim, osim nekolicine
vjernika." (34:20)

Ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu
izmi{lja laì? Oni }e pred Gospodara svoga biti
dovedeni, a svjedoci }e re}i: Ovi su izmi{ljali
laì o Gospodaru svome! Neka Allahovo
prokletstvo stigne mnogobo{ce, /18/ koji
od Allahova puta odvra}aju i krivim ga
prikazuju; oni i u onaj svi et ne vjeruju./19/
Oni na Zemlji ne mogu Allahu uma}i, niti,
osim Allaha, drugog za{titnika imaju. Njima
}e patnja biti umnogostru~ena, jer nisu htjeli
ni da ~uju, ni da bilo {ta vide, /20/ oni su
sami sebe upropastili, - a ne}e im biti ni onih
koje su izmi{ljali", /21/ oni }e, zbilja, na
onom svijetu biti sasvim izgubljeni. /22/

Allah Uzvi{eni iznosi stanje i sramotu na ahiretu
onih koji su na Njega laì iznosili, i to pred melekima,
Allahovim poslanicima, vjerovjesnicima i ostalim
ljudima, kao {to prenosi Imam Ahmed od Safvan ibn
Mihreza, koji kaè: Drào sam za ruku Ibn-Omera,
kad se pojavi neki ~ovjek, a on mu re~e: [ta si ~uo da
Allahov Poslanik, s.a.v.s., govori o tajnom razgovoru
na Sudnjem danu? A ovaj odgovori: ûo sam ga da
govori: (587) Allah, d`.{., na Sudnjem }e danu
pribliìti vjernika i staviti na njega Svoju koprenu i
sakriti ga od svijeta, pa }e ga onda upoznati sa
njegovim grijesima i re}i mu: Zna{ li taj grijeh; zna{ li
taj grijeh? Pa kada mu iznese njegove grijehe i on vidi
da je propao Allah, d`.{., re}i }e: Ja sam te grijehe
sakrio od ljudi na dunjaluku, a danas ti ih pra{tam,
zatim }e mu se dati knjiga njegovih dobrih djela. [to
se, pak, ti~e nevjernika i munafika / licemjera, njima
}e re}i:
j
.

Ovi su izmi{ljali laì na Gospodara svoga!
Neka Allahovo prokletstvo stigne idolo-
poklonike. Ovaj hadis prenose od Katade El-
-Buhari i Muslim u dva sahiha. "...koji od
Allahovog puta odvra}aju i krivim ga
prikazuju", tj. odvra}aju ljude od istine i pravog
puta, koji vodi Allahu, udaljavaju}i ih od Dènneta i
usmjeravaju}i ih pogre{nim putem.
"Oni u onaj svi et ne vjeruju", tj. negiraju da }e se
on dogoditi.
"Oni na zemlji ne mogu Allahu uma}i, niti,
osim Allaha, drugog za{titnika imaju " Oni su,
zapravo, pod Allahovom silom i mo}i. On ih je u
stanju kazniti na ovom svijetu, prije ahireta.
"On im samo pu{ta do Dana, kada }e im o~i
ostati otvorene." (14:42) U dva sahiha navodi se
hadis: (588) "Allah }e dati rok silniku, pa kad ga
uzme, ne}e Mu uma}i." "Njima }e patnja biti
umnogostru~ena", kao {to Allah Uzvi{eni kaè:
"Mi }emo ih dvostrukom kaznom kazniti"
(16:88), pa }e biti ka`njeni za svaku naredbu koju su
propustili i svaku zabranu koju su prekr{ili. Zbog toga
je ispravna tvrdnja onih koji kaù da s njih ne spadaju
vjerske obaveze. Uzvi{eni kaè:
"...jer nisu htjeli da ~uju, niti da bilo {ta vide",
tj. nisu koristili ono {to im je Allah stvorio - sluh i vid,
pa su bili gluhi na istinu i slijepi da je slijede, kao {to
Uzvi{eni kaè:
"...Oni pameti imaju, a njome ne shva}aju, oni
o~i imaju - a njima ne vide, oni u{i imaju - a
njima ne ~uju..." (7:79)
"Oni su sami sebe upropastili, a ne}e im biti ni
onih koje su izmi{ljali", tj. oni su sami sebe
upropastili, jer }e biti stavljeni u vatru usplamtjelu i
kazna im ne}e biti ublaèna ni za jedan tren. Odre}i
11 Hud / Hud
640
}e ih se i oni koje su pored Allaha oboàvali - idoli i
kipovi, od kojih nikakve koristi ne}e imati, naprotiv,
samo {tetu. Allah Uzvi{eni, zato, kaè:
"Oni }e, zbilja, na onom svijetu biti sasvim
izgubljeni", tj. nema sumnje da onaj ko mijenja
dobro za zlo, vjerovanje za nevjerovanje, Dènnet za
Dèhennem, blizinu Milostivog i Onog Koji
nagra|uje, za Njegovu kaznu i srd`bu - da je, uistinu,
propao na Sudnjem danu.

Oni koji budu vjerovali i dobra djela ~inili i
koji Gospodaru svome budu odani, bit }e
stanovnici Dènneta, u njemu }e vje~no
boraviti./23/ Ove su dvije vrste kao slijep i
gluh i kao onaj koji vidi i ~uje. A mogu li se
uporediti? Pa za{to ne razmislite?/24/

Nakon {to Allah Uzvi{eni iznosi stanje nesretnika,
On, zatim, isti~e sretnike, koji vjeruju i ~ine dobra
djela, napu{taju}i ru`na, ~ime stje~u dènetska naselja
i blagodati {to se u njima nalaze, gledaju}i u
Stvoritelja nebesa i Zemlje. Uzvi{eni, zatim, navodi
primjer nevjernika i vjernika, pa kaè: "Ove su dvije
vrste..." kao slijepi i gluhi nesretnici i oni koji ~uju i
vide, sretnici. Nevjernik je slijep od istine, gluh da je
~uje i da se njome koristi. Dok je vjernik pametan,
pronicljiv, dobro vidi istinu, slu{a dokaze, pa neistina
ne moè kod njega pro}i... Pa da li su jednaki ova
dvojica? "Pa za{to ne razmislite?", tj. za{to ne
uzmete pouku i ne vidite razliku izme|u jednih i
drugih, kako kaè Uzvi{eni:

"Nisu jednaki stanovnici Dèhennema i
stanovnici Dènneta. Stanovnici Dènneta }e
ono {to èle posti}i." (59:20)

I Nuha poslasmo narodu njegovu. Ja sam tu -
govorio je on - da vas otvoreno opominjem,
/25/ da se ne klanjate nikome drugom osim
Allahu; ja se, zaista, pla{im za vas patnje na
Nesnosnom danu./26/ Glave{ine naroda
njegova, oni koji nisu vjerovali, reko{e: Koliko
mi vidimo ti si ~ovjek kao i mi, a vidimo i da
te bez ikakva razmi{ljanja slijede samo oni
koji su niko i ni{ta me|u nama; ne vidimo da
ste vi imalo bolji, {tavi{e, mislimo da ste
la`ljivci./27/

Allah Uzvi{eni prenosi vijesti o Nuhu, a.s., prvom
poslaniku koga je Allah poslao stanovnicima Zemlje,
koji su bili idolopoklonici. On govori svome narodu:
"Ja sam tu da vas otvoreno opominjem", tj.
javnom opomenom na Allahovu kaznu, ako budete
oboàvali drugog, osim Njega. Zato Allah Uzvi{eni,
govore}i o Nuhu, a.s., kaè:
"Da se ne klanjate nikom drugom, osim
Allahu." "Ja se, zaista, pla{im za vas patnje na
nesnosnom danu", ako budete ustrajni u va{em
nevjerstvu.
Glave{ine naroda njegova, oni koji nisu
vjerovali, reko{e:
Koliko mi vidimo, ti si ~ovjek kao i mi. Kao
da su smatrali da ~ovjek ne bi trebao biti Allahov
poslanik. "Jer, kako }e se slati objava bez nas",
zaklju~ivali su oni.
"...a vidimo i da te, bez ikakva razmi{ljanja,
slijede samo oni koji su niko i ni{ta me|u
nama", tj. niì stale`, kao trgovci, pripovjeda~i i
sli~no, a ne slijede te na{i ugledni i uvaèni ljudi.
Zatim, oni koji te slijede ~ine to bez ikakva
razmi{ljanja; zapravo te slijede samo zato {to si ih
pozvao.
"Ne vidimo da ste vi imalo od nas bolji", tj.
nikakve prednosti ne vidimo u izgledu, pona{anju i
opskrbi. "[tovi{e, mislimo da ste la`ljivci", tvrde}i
da vam pripada dobro~instvo, pravednost,
pobo`nost, sre}a i zadovoljstvo na budu}em svijetu.
Ovakve njihove tvrdnje su zapravo dokaz njihova
neznanja i pomanjkanja pameti. Za istinu nije nikakva
sramota da je slijede niì staleì. Jer, istina je sama po
sebi zdrava i ispravna, bez obzira da li je slijedili prvaci
i ugledni ljudi ili niì stale`. Oni, zapravo, koji slijede
istinu dostojanstvenici su i ugledni ljudi, pa makar bili
siroma{ni, a oni koji je odbijaju bijednici su i niì
stale`, pa makar bili bogati. înjenica je, me|utim, da
su ~esto imovinski slabiji ljudi sljedbenici istine, dok su
"vi{i i ugledniji" poricatelji i negatori, kao {to kaè
Uzvi{eni:
i i
"I eto tako prije tebe, Mi ni u jedan grad
nismo poslanika poslali, a da oni koji su
rasko{nim ` votom ` vjeli nisu govorili:
"Zatekli smo pretke na{e kako ispovijedaju
vjeru i mi ih slijedimo ustopu." (43:23) Njihove
rije~i: "bez razmi{ljanja" - nisu nikakva mahana ili
nedostatak, jer kad je istina jasna, onda nema mjesta
razmi{ljanju, nego istinu treba prihvatiti i slijediti. Tako
radi svako ko je mudar i pametan. Tu moè
razmi{ljati samo onaj ko je glup i neznalica. Prenosi se
da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (589) "Sve koje
sam pozivao u islam oklijevali su, osim Ebu-Bekra, koji
11 Hud / Hud
641
se nije nimalo dvoumio", tj. nije razmi{ljao, jer je istinu
vidio vrlo jasnom i uzvi{enom, pa joj je pristupio.
"Ne vidimo da ste vi imalo od nas bolji", jer oni
nisu vidjeli ovu prednost zbog svoga sljepila u odnosu
na istinu, pa su sa svojim sumnjama ostali u mraku
neznanja. To su la{ci i gubitnici, koji ne pripadaju
iskrenim ljudima.

j

O narode moj, govorio je on, da vidimo!
Ako je meni jasno ko je Gospodar moj i ako
mi je On od Sebe dao v erovjesni{tvo, a vi ste
slijepi za to zar da vas silimo da to protiv volje
va{e priznate?/28/ O narode moj! Za ovo,
ja od vas ne traìm blaga, Allah }e mene
nagraditi. I ja ne}u otjerati vjernike, oni }e
pred Gospodara svoga izi}i; ali, ja vidim da ste
vi narod koji ne zna./29/ O narode moj! Ko
bi me od Allaha odbranio kad bih ih otjerao?
Za{to se ne urazumite?/30/

Allah Uzvi{eni iznosi odgovor Nuha, a.s.,
njegovom narodu u tome:
"Da vidimo, ako je meni jasno ko je Gospodar
moj...", tj. kad sam duboko uvjeren, kad mi je istina
potpuno jasna, i kad mi je dato poslanstvo od Allaha,
"a vi ste slijepi za to", tj. to je skriveno za vas, pa
ne uspijevate do}i do spoznaje, nego laète i negirate.
"Zar da vas silimo", tj. da vas prisiljavamo da to
prihvatite, "...da to protiv volje va{e priznate".
"O narode moj! Za ovo ja od vas ne traìm
blaga...", tj. nagradu od vas. Ja samo Allahovu, d`.{.,
nagradu traìm. Ovi su, po prilici, traìli od njega da
otjera vjernike od sebe, kako bi onda sjeli s njim, na
{to on kaè:
"Ja ne}u otjerati vjernike", kao {to su sli~ni njima
traìli od Muhammeda, a.s., pa je Allah objavio:
"I ne tjeraj od sebe one koji se ujutro i
nave~er Gospodaru svome mole."(6:52)

Ja vam ne kaèm: U mene su Allahove
riznice - niti: Meni je poznata budu}nost -
niti kaèm: Ja sam melek - a ne govorim ni o
onima koje va{e o~i s prezirom gledaju: Allah
im nikakvo dobro ne}e dati - ta Allah dobro
zna {ta je u du{ama njihovim - jer bih se tada
ogrije{io. /31/

Allah, d`.{., saop}ava da je Nuh, a.s., Njegov
poslanik i da on poziva vjerovanju samo Jednog i
Jedinog Allaha, Kome pripada slava i veli~ina, Koji
nema druga, i da on za to ne traì nikakvu nagradu.
On poziva sve i plemi}e i obi~ne ljude, pa ko se
odazove - spa{en je. On nema udjela u Allahovim
riznicama, niti zna gajb (nevi|eno), osim {to mu Allah
saop}i. On nije melek, nego ~ovjek - poslanik. Ja ne
kaèm za one koje vi omalovaàvate i potcjenjujete
da im ne pripada nagrada za njihova djela. Allah zna
{ta je u du{ama njihovim, pa ako budu istinski
vjerovali, onako kako to javno i isti~u, pripada im
lijepa nagrada. Ako ih, pak, neko poslije prihvatanja
vjere, bude sprije~io u tome, bit }e nasilnik.

O Nuhu , reko{e oni, ti si èlio da se s nama
raspravlja{ i dugo si se raspravljao. Daj, neka
se ostvari ono {to nam prijeti{, ako istinu
govori{!/32/ To }e vam u~initi samo Allah,
ako bude htio, re~e on, i vi ne}ete mo}i
uma}i./33/ Ako vas Allah ho}e ostaviti u
zabludi, ne}e vam savjet moj koristiti, ma
koliko ja èlio da vas savjetujem. On je
Gospodar va{ i Njemu }ete se vratiti./34/

Allah Uzvi{eni iznosi zahtjev Nuhovog naroda da
se odmah ostvari nagrada ili kazna:
"O Nuhu, reko{e oni, ti si se èlio s nama
raspravljati i dugo si se raspravljao...", tj. dugo
si i previ{e s nama polemizirao, pa ipak te ne
slijedimo. "Daj, neka se ostvari ono {to nam
prijeti{." Moli, protiv nas, {to god ho}e{, pa nek
bude ono {to nam prijeti{, "...a ako istinu
govori{"
"To }e vam u~initi samo Allah, ako bude htio -
re~e on - i vi ne}ete mo}i uma}i", tj. Allah moè
ubrzati va{u kaznu i Njemu ne moè ni{ta uma}i.

"Ako Allah ho}e da vas ostavi u zabludi, ne}e
vam savjet moj koristiti", "On je Gospodar va{
i Njemu }ete se vratiti", tj. On upravlja svim. On je
mudar i Pravedan i ne ~ini nepravdu. Njemu pripada
sve {to je stvoreno i kona~na odluka nad svim. On
stvara iz ni~ega i Njemu se kona~no sve vra}a. On je
Vlasnik ovoga i budu}eg svijeta.
11 Hud / Hud
642

Zar ovi da govore: On ga izmi{lja! Reci: Ako
ga izmi{ljam, grijeh }e pasti na mene, a ja
nemam ni{ta s tim {to vi iznosite klevete.
/35/

Ovaj se ajet name}e kao umetnut u sredini ovog
kazivanja. Potvr|uju}i ga, Uzvi{eni kaè
Muhammedu, s.a.v.s.: Zar ovi nevjernici govore
da je on izmislio i krivotvorio ovaj Kur'an.
Reci: Ako ga izmi{ljam, grijeh }e pasti na
mene, tj. ja }u snositi posljedice grijeha.
"A ja nemam ni{ta s tim {to vi iznosite
klevete", i {to sam ga ja izmisliO jer ja znam kakva
Allahova kazna ~eka onoga ko to bude tvrdio.

I Nuhu bi objavljeno: Osim onih koji su ve}
vjernici, niko vi{e iz naroda tvoga ne}e vjernik
postati, zato se ne àlosti zbog onoga {to oni
stalno ~ine, /36/ I gradi la|u pred Na{im
o~ima i po Na{em nadahnu}u, i ne obra}aj Mi
se vi{e zbog nevjernika - oni }e sigurno biti
potopljeni! /37/ I on je gradio la|u. I kad
god bi pored njega prolazile glave{ine naroda
njegova, rugale bi mu se. Ako se vi rugate
nama, govorio je on, rugat }emo se i mi
vama, onako kako se vi rugate, /38/ i
saznat }ete, zaista, koga }e sna}i sramna
kazna i ko }e u vje~noj muci biti./39/

Allah Uzvi{eni iznosi da je Nuhov, a.s., narod traìo
da se odmah obistini Allahova kazna nad njima, pa
mu je Allah Uzvi{eni objavio da protiv njih uputi dovu
Allahu. Allah Uzvi{eni saop}ava nam {ta je Nuh, a.s.,
rekao: I Nuh re~e: Gospodaru moj, ne ostavi
na Zemlji nijednog nevjernika, a onda mu Allah
objavi:
"Osim onih koji su ve} vjernici, niko vi{e iz
naroda tvoga ne}e vjernik postati." Zato ne
tuguj i nek te njihov slu~aj ne brine! "I gradi la|u",
tj. brod, "...pred Na{im o~ima", tj. Nama
nao~igled, "...i po Na{em nadahnu}u", tj. po
Na{em uputstvu {ta }e{ u~initi.
"...i ne obra}aj Mi se vi{e zbog nevjernika -
oni }e biti potopljeni".
"I on je gradio la|u. I kad god bi pored njega
prilazile glave{ine naroda njegova, rugale bi
mu se." Kad je pravio brod, pored njega bi prolazili
prvaci njegovog naroda i ismijavali ga, govore}i:
Pravi{ brod na suhom, pa kako }e ploviti!?
"Ako se vi rugate nama, govorio je on, rugat
}emo se i mi vama, onako kako se vi rugate, i
saznat }ete, zaista, koga }e sna}i sramotna
kazna i ko }e u vje~noj muci biti." Ovo je
zastra{uju}e obe}anje i prijetnja, sa sigurno poni-
àvaju}om kaznom na ovom svijetu, a na ahiretu }e
ih sti}i vje~na kazna, {to je dostojna nagrada
nevjernicima, koji su poslanika u la` nagonili i
ismijavali.

I kad je zapovijed Na{a pala i voda s povr{ine
zemlje pokuljala, Mi smo rekli: Ukrcaj u la|u
od svake ìvotinjske vrste po jedan par, i
~eljad svoju - osim onih o kojima je bilo
govora - i vjernike, a malo je bilo onih koji su
s njim vjerovali./40/

"I kad je zapovijed Na{a pala", tj. kad je
Allahova zapovijed do{la, da obilne ki{e neprekidno
padaju i provriju izvori na Zemlji, kako Uzvi{eni kaè:
"I Mi smo kapije nebeske pootvarali vodi, koja
je neprestano lila i u~inili da iz zemlje izvori
provru i vode su se sastale kako je odre|eno
bilo." (54:11,12) "...i voda je s povr{ine zemlje
pokuljala", tj. {iknula iz zemlje. Tada je Allah
Uzvi{eni naredio Nuhu, a.s., da sa sobom ukrca u
brod od svake vrste, svih ìvotinja i bilja, po jedan par
- mu{ko i ènsko.
"...i porodicu svoju, osim onih o kojima je bilo
govora", tj. uku}ane i ro|ake svoje, osim onih koji
nisu vjerovali, o kojima je prije bilo rije~i, me|u kojima
je bio i njegov sin Jam, koji se odvojio i Nuhova èna,
koja je poricala Allaha i Njegovog poslanika. Allah
Uzvi{eni, zatim, kaè:
"...i vjernike" od tvoga naroda.
"A malo je bilo onih koji su s njim vjerovali", tj.
neznatan broj, s obzirom na duìnu njegovog
boravka me|u njima - devetsto pedeset godina. Ibn-
Abbas prenosi da ih je bilo osamdeset, zajedno sa
njihovim ènama. Neki, me|utim, kaù da su bili
samo Nuh i njegova tri sina - Sam, Ham i Jafes,
njegove ~etiri snahe, ène ove trojice sinova i Jamova
èna. Allah najbolje zna.
391

391
Ako je ispravno miljenje da svi stanovnici Zemlje potjeu od
trojice Nuhovih sinova - Sama, Hama i Jafesa, onda je druga verzija,
tj. da su uz njega vjernici bili samo njegova tri sina i njihove ene -
ispravnije. Ako to miljenje nije ispravno, onda je Ibn-Abbasovo
11 Hud / Hud
643

I on re~e: Ukrcajte se u nju, u ime Allaha,
neka plovi i neka pristane! Gospodar moj,
uistinu, pra{ta i milostiv je./41/ I ona ih je
ponijela na valovima velikim kao brda i Nuh
zovnu sina svoga koji se nalazio podaleko: O
sinko moj, ukrcaj se s nama, ne budi s
nevjernicima!/42/ A on re~e: Sklonit }u se
na kakvo brdo koje }e me od vode za{tititi.
Niko danas Allahove kazne ne}e po{te|en
biti, osim onoga kome se On smilovao!, re~e
Nuh, i val ih razdvoji, i on potopljen bi./43/

Allah Uzvi{eni saop}ava da je Nuh, a.s., rekao
onima za koje mu je bilo nare|eno da ih ukrca u la|u:
Ukrcajte se u nju, sa Allahovim imenom,
neka plovi i neka pristane!, tj. neka sa Allahovim
imenom plovi vodom i neka sa Njegovim imenom
bude konac njene plovidbe, kako kaè Uzvi{eni:
A kad se smjesti{ u la|u, ti i oni koji su uz
tebe, reci: Hvala Allahu, Koji nas je spasio
naroda koji ne vjeruje! I reci: "Gospodaru
moj, iskrcaj me na blagoslovljeno mjesto, Ti to
najbolje umije{!" (23:29) Zbog toga je lijepo
spomenuti Allahovo ime prilikom ukrcavanja u brod ili
jahanja ìvotinja, kako kaè Uzvi{eni:

"...i daje vam la|e i kamile da putujete i da se
le|ima njihovim sluìte".(43:12,13) U sunnetu
se to podsti~e i upu}uje na to, kao {to }e, ako Bog da,
do}i u poglavlju Ez-Zuhruf.
392
"Gospodar moj,
uistinu, pra{ta i milostiv je", kao i "Gospodar
tvoj je, doista, brz kad ka`njava, a On i
opra{ta i milostiv je". (7:167) To je odgovor kad
se isti~e kazna i potop nevjernika, a milost i oprost
vjernicima. Mnogobrojni su ajeti u kojima Allah
Uzvi{eni uporedo iznosi Svoju milost i kaznu. Allah
Uzvi{eni, zatim, kaè: "I ona ih je ponijela na
valovima velikim kao brda." La|a je plovila s
njima vodom, koja je bila prekrila cijelu zemlju, dok se
nije, Allahovom odredbom, zaustavila na vrhovima
planina.
"I Nuh zovnu sina svoga", koji mu je bio ~etvrti,
po imenu Jam, a bija{e nevjernik. Otac ga zva{e da
primi vjeru i ukrca se u la|u, kako ne bi doìvio
sudbinu nevjernika, ali on odbi.

miljenje ispravnije, tj. bilo ih je osamdeset sa njihovim enama.
392
Gdje Uzvieni kae: "Hvaljen neka je Onaj Koji je dao da nam
one slue, mi to sami ne bismo mogli postii."(43:13)
"....a on re~e: "Sklonit }u se na kakvo brdo,
koje }e me od vode za{tititi", vjeruju}i da
poplava ne}e dosti}i vrhove planina. Njegov otac,
Nuh, a.s., re~e:
"Niko danas Allahove kazne ne}e po{te|en
biti, osim onoga kome se On smilovao!" - re~e
Nuh, a.s.,
"...i val ih razdvoji, i on potopljen bi".

I bi re~eno: O zemljo, gutaj vodu svoju, a ti, o
nebo, prestani! I voda se povu~e i ispuni se
odredba, a la|a pristade na planini El-Dùdi, i
bi re~eno: Daleko neka je narod nevjerni~ki!
/44/

Allah Uzvi{eni iznosi, po{to je potopio sve
stanovnike Zemlje, osim onih u la|i, naredio je zemlji
da proguta vodu, a nebesima da prestanu sa ki{om. "I
voda se povu~e", tj. zemlja je proguta. "I ispuni se
odredba", tj. Allahova odredba da nijedna
nevjerni~ka ku}a ne ostane na zemlji. "A la|a
pristade na planini." Mudàhid kaè da je Allah,
d`.{., Nuhovu, a.s., la|u zaustavio na planini Dùdijj,
koja je na poluotoku, kako bi je, kao pouku i dokaz,
vidjele prve generacije ovog ummeta. Imam Ahmed
prenosi rije~i Ebu-Hurejrea, koji kaè: (590) "Kad je
nekom prilikom Allahov Poslanik, s.a.v.s., nai{ao
pored grupe ìdova, koji su postili dan A{ure, upitao
ih je: "Kakav je to post?", a oni mu odgovori{e: "Ovo
je dan kada je Allah spasio od potopa Musaa i
Israeli}ane, a potopio Faraona. Ovo je, tako|er, dan
kada se zaustavila la|a na planini Dùdijj, pa su ga
Nuh i Musa, a.s., postili iz zahvalnosti prema Allahu."
Na to Allahov Poslanik, s.a.v.s., re~e: "Ja sam bliì
Musau i meni je pre~e da postim ovaj dan!", a zatim
je zapostio i preporu~io ashabima: "Ko je od vas
osvanuo poste}i, neka dovr{i post, a ko je ru~ao s
porodicom neka posti preostali dio dana. Ovaj je
hadis garib u ovom predanju, ali neki njegovi dijelovi
imaju potporu u sahih hadisima.
.....i bi re~eno: Daleko neka je narod
nevjerni~ki!, tj. neka izgube i propadnu i neka su
daleko od Allahove milosti! I, zaista, propali su do
posljednjeg...

11 Hud / Hud
644

A Nuh je bio zamolio Gospodara svoga i
rekao: Gospodaru moj, sin moj je ~eljade
moje, a obe}anje Tvoje je zaista istinito i Ti si
od mudrih najmudriji!/45/ O Nuhu, on nije
~eljade tvoje, rekao je On, jer radi ono {to ne
valja, zato Me ne moli za ono {to ne zna{!
Savjetujem te da neznalica ne bude{./46/
Gospodaru moj, re~e, Tebi se ja utje~em da
Te vi{e nikada ne zamolim za ono {to ne
znam! Ako mi ne oprosti{ i ne smiluje{ mi se,
bit }u izgubljen./47/

Ovo pitanje otkriva Nuhov, a.s., odnos prema
njegovom sinu, koji se utopio; "Gospodaru moj,
re~e on, sin mi je, ~eljade moje", tj. obe}ao si mi
da }e{ spasiti moju porodicu, a Tvoje obe}anje je
istina koja ne izostaje, pa kako je, onda, potopljen, a
Ti si Najmudriji!?"
"O Nuhu, on nije ~eljade tvoje, rekao je On", tj.
on nije od onih iz tvoje porodice, koje sam obe}ao
spasiti, jer sam obe}ao spasiti one od tvoje porodice
koji vjeruju. Uzvi{eni, zato, kaè: "...i ~eljad svoju,
osim onih o kojima je bilo govora". (11:40)
Ovaj njegov je sin taj na koga se odnose ove rije~i o
potopu, zbog nevjerstva i protivljenja svome ocu. Vi{e
komentatora Kur'ana, me|utim smatra pogre{nim
mi{ljenje onih koji kaù da se ovdje ne radi o
njegovom sinu, nego o sinu preljubnice. Ibn-Abbas i
ve}ina selefa - prve islamske uleme (591) kaù da
èna Boìjeg poslanika nije nikada bila preljubnica.
Nesumnjivo je da je Ibn-Abbasovo mi{ljenje ispravno,
jer Allah, neka Mu je slava i hvala, zato se srdi na one
koji su potvorili Ai{u, k}erku Siddikovu, suprugu
Allahovog Poslanika, s.a.v.s., negiraju}i ono {to su
govorili i {irili o tome, pa kaè:

"Me|u vama je bilo onih koji su potvoru
iznosili. Vi ne smatrajte to nekim zlom za vas,
ne - to je dobro po vas. Svaki od njih bit }e
ka`njen prema grijehu koji je zasluìo, a
onoga od njih koji je to najvi{e ~inio, ~eka
patnja velika..." - do - "...Vi ste to sitnicom
smatrali, ali je ono Allahu krupno."(24:11-15)
Abdur-Rezzak prenosi da je Ibn-Abbas rekao: To je
Nuhov, a.s., sin koji mu se protivio u poslovima i
namjerama. Ibn-Ujejne prenosi da je S'ad ibn
Dùbejr o tome rekao: "On je bio Nuhov sin, jer Allah
ne govori neistinu." Allah Uzvi{eni kaè:
"...i Nuh zovnu sina svoga". Islamski u~enjaci kaù
da nijedna èna Allahovog poslanika nikada nije
u~inila nemoral, {to su, tako|err, rekli Mudàhid,
Ikrime, Ed-Dahhak, Mejmun ibn Mervan, Sabit ibn
Had`dàd`, kao i Ebu-Dàfer Ibn-Dèrir, {to je, bez
sumnje, ispravno stajali{te.

O Nuhu, bi re~eno iskrcaj se, sa selamom
Na{im i blagoslovima tebi i narodima koji }e
se izroditi od ovih koji su s tobom! Bit }e
naroda kojima }emo davati da uìvaju, a koje
}e poslije sna}i Na{a kazna nesnosna!/48/

Allah Uzvi{eni iznosi {ta je Nuhu, a.s., re~eno kada
je njegova la|a pristala na planini Dùdijj - tj. mir i
blagoslov na njega, one koji su s njim, i na sve
vjernike do Sudnjeg dana. Muhamed ibn Ka'b kaè
da se ovaj mir i blagoslov odnosi na svakog vjernika i
vjernicu do Sudnjeg dana, kao {to se patnja i uìvanje
odnosi na svakog nevjernika i nevjernicu do Sudnjeg
dana. Muhammed ibn Ishak kaè: "Nakon {to je
Allah, d`.{., odlu~io da prekine potop, poslao je vjetar
na zemlju i smirio vodu. Veliki izvor poplave i nebeska
vrata su se zatvorili." Allah Uzvi{eni kaè: "O Zemljo
gutaj vodu svoju...!", pa je voda po~ela smanjivati
se i opadati. Kaù da se Nuh, a.s., sa svojim
saputnicima ukrcao desetog redèba i da su u njoj
plovili sto pedeset dana i da su na planini Dùdijj
ostali u la|i mjesec dana. Njihov izlazak iz la|e desio
se deseti dan muharrema, ili se navodi pribli`no
ovome. U merfu' hadisu, koji prenosi Ibn-Dèrir,
navodi se da su oni taj dan postili, a Allah najbolje
zna.

To su nepoznate vijesti koje ti Mi
objavljujemo; ni ti ni narod tvoj niste prije
ovoga o tome ni{ta znali. Zato budi strpljiv,
ishod }e, zaista, u korist pravovjernih
biti./49/

Uzvi{eni saop}ava Svome poslaniku
Muhammedu, s.a.v.s., da su ovaj i njemu sli~ni
doga|aji, "...nepoznate vijesti", tj. nepoznati
prija{nji doga|aji, "koje ti Mi objavljujemo", tj.
koje ti saop}avamo objavom, tako dosljedno kao da si
ih o~ima vidio.
"...ni ti ni narod tvoj niste prije ovoga o tome
ni{ta znali", tj. ni ti ni narod tvoj, prije nego {to te je
Allah obavijestio niste o tome ni{ta znali, {to je u
punoj suglasnosti sa knjigama vjerovjesnika prije tebe.
"Zato budi strpljiv, ishod }e sigurno u korist
11 Hud / Hud
645
pravovjernih biti", tj. strpi se zbog laì kojim te
potvaraju i kojim te spre~avaju da izvr{ava{ svoju
poslani~ku zada}u. Mi }emo ti, zaista, pomo}i i
Svojom pa`njom te okruìti. Ishod }e na ovom svijetu
i ahiretu biti u tvoju korist i onih koji tebe slijede, kao
{to Uzvi{eni kaè:
"A rije~ Na{a je davno re~ena o robovima
Na{im, o poslanicima. Oni }e biti doista
potpomognuti."

I Adu - brata njihova Huda. O narode moj,
govorio je on, Allahu se klanjajte vi drugog
boga osim Njega nemate, vi samo neistine
iznosite./50/ O narode moj, ja ne traìm od
vas nagrade za ovo; mene }e nagraditi Onaj
Koji me je stvorio! Za{to se ne opametite?
/51/ O narode moj, molite Gospodara svoga
da vam oprosti, i pokajte Mu se, a On }e vam
slati ki{u obilnu i dat }e vam jo{ ve}u snagu,
uz onu koju imate, i ne odlazite kao
mnogobo{ci! /52/
,

Allah Uzvi{eni kaè: Mi smo poslali
Adu, brata njihova, Huda, koji im je naredio da
samo Allaha, Koji nema druga, priznaju, zabranjuju}i
im oboàvanje kipova, koje su sami izmislili i la`no ih
nazvali bogovima. On im je saop}io da on od njih za
ove upute i savjete, koje im prenosi od Allaha, ne traì
nikakvu nagradu. On se nada samo Allahovoj nagradi.
Pa shva}ate li ko vas poziva za va{e dobro na ovome i
na budu}em svijetu, bez ikakve nagrade? Zatim im je
naredio da pokajanjem traè oprost za grijehe koje
budu ~inili. Pa, ko se bude odlikovao tim svojstvima,
Allah }e mu olak{ati put do opskrbe (nafake), pomo}i
mu i za{tititi ga. "On }e vam slati ki{u obilnu." A
u hadisu stoji: (592) "Ko bude istigfar ~inio - traìo
oprosta, Allah }e mu poslije svake brige dati olak{icu,
poslije svake tegobe izlaz i opskrbiti ga odakle se nije
ni nadao."

i
i
O Hude, govorili su oni, nisi nam nikakav
dokaz donio i mi na samu tvoju rije~ ne}emo
napustiti boànstva na{a, mi tebi ne
vjerujemo./53/ Mi kaèmo samo to da te je
neko boànstvo na{e zlom pogodilo. Ja
poz vam Allaha za svjedoka, re~e on, a i vi
posvjedo~ite da ja nemam ni{ta s tim {to vi
druge Njemu ravnim smatrate,/55/ ja se
uzdam u Allaha, u moga i va{eg Gospodara!
Nema nijednog ` vog bi}a koje nije u vlasti
pravedno./56/

Allah Uzvi{eni saop}ava da su oni rekli svome
poslaniku: "Nisi nam nikakav dokaz donio", tj.
nisi nam ponudio nikakav argument za ono {to tvrdi{,
"...i mi na samu tvoju rije~ ne}emo napustiti
boànstva na{a", tj. samo tvojom rije~i "Ostavite
ih!" i da ih mi ostavimo,"...mi tebi ne vjerujemo";
"Mi kaèmo samo to da te je neko boànstvo
na{e zlom pogodilo", tj. mi mislimo da ti je neko
na{e boànstvo sputalo pamet, da ti zabrani njegovo
oboàvanje.
"Ja pozivam Allaha za svjedoka", re~e on, "a
i vi posvjedo~ite da ja nemam ni{ta s tim {to
vi druga ravnim Njemu smatrate, pored
Njega." Ja se, kaè, odri~em svih kipova i idola, "...i
smislite", tj. i vi i va{i bogovi, ako su istiniti.
"...i nimalo mi vremena ne dajte", tj ne
odga|ajte to ni jednog trenutka.
"Ja se uzdam u Allaha, u moga i va{eg
Gospodara! Nema ni jednog ìvog bi}a, koje
nije u vlasti Njegovoj", tj. u Njegovoj mo}i i vlasti.
On je mudar i Pravedan i nikome nepravdu ne ~ini.
On, zaista, postupa pravedno. U Njegovoj su vlasti
Njegovi robovi i On je milostiviji od roditelja prema
svome djetetu. Dok su idoli, koje vi, pored Allaha,
oboàvate, materija, koja niti {teti, niti koristi, niti ~uje,
niti vidi. U ovoj je usporedbi dokaz istine koju im je
Hud donio i njihove zablude u oboàvanju kipova.
11 Hud / Hud
646

Pa ako okrenete le|a - a ja sam vam saop}io
ono {to vam je po meni poslano - Gospodar
moj }e umjesto vas drugi narod dovesti, i vi
Mu ne}ete ni~im nauditi; Gospodar moj zaista
bdije nad svim./57/ I kad je do{la kazna
Na{a, Mi smo milo{}u Na{om, Huda i vjernike
s njim spasili i patnje surove ih
po{tedjeli. /58/ Eto to je bio Ad, on je
dokaze Gospodara svoga poricao i bio
neposlu{an poslanicima svojim, i pristajao uz
svakog silnika, inadìju /59/ I prokletstvo je
na ovom svijetu stalno bilo s njim, a bit }e i na
Sudnjem danu. Ad, doista, nije vjerovao u
Gospodara svoga; daleko neka je Ad, narod
Hudov!/60/
.

Allah Uzvi{eni kaè: "Pa ako okrenete le|a", od
Istine,
393
"...a ja sam vam saop}io ono {to vam
je po meni poslano" - da ste du`ni samo Allaha,
Koji nema druga, oboàvati. To je dokaz da sam vam
Allahovu poruku prenio. "Gospodar moj }e
umjesto vas narod drugi dovesti", koji }e samo
Njega oboàvati. "...a vi mu ne}ete ni{ta
nauditi", va{im nevjerstvom, nego }e vas ono
obmanuti. "Gospodar moj, zaista, bdije nad
svim", tj On je svjedok i ~uvar rije~i i djela Svojih
robova i On }e ih nagraditi kako budu zasluìli:
dobrim ili zlim.
"I kad je do{la kazna Na{a", koja je bila èstok
vjetar, pa ih je Allah do posljednjeg uni{tio, a Svojom
milo{}u spasio Huda i njegove sljedbenike od te{ke
kazne.
"Eto, to je bio Ad, on je dokaze Gospodara
svoga poricao", ne vjeruju}i i iskazuju}i otvorenu
neposlu{nost svim Allahovim poslanicima. Onaj ko ne
vjeruje u jednog poslanika, ne vjeruje ni u sve druge
poslanike i vjerovjesnike, jer me|u njima nema
nikakve razlike, kad je u pitanju du`nost vjerovanja u
njih. Ad je poricao Huda, a.s., pa se njegovo
nevjerstvo odnosi i na druge Allahove poslanike. "...i
pristajao je uz svakog silnika, inadìju",
ostavljaju}i svoga poslanika, koji ga je na pravi put
pozivao...

393

Tj. reci, Hudu: "Ja sam vam dostavio..."
"I prokletstvo je na ovom svijetu stalno bilo s
njima, a bit }e i na Sudnjem danu." Pa,
pozivaju}i se na svjedoke, kaè: "Ad, doista, nije
vjerovao u Gospodara svoga, daleko neka je
Ad, narod Hudov!" Es-Suddi kaè da su ih svi
poslanici, koji su dolazili poslije Ada, njegovim
jezikom proklinjali.

I Semudu - brata njihova Saliha. O narode
moj, govorio je on, klanjajte se samo Allahu,
vi drugog boga osim Njega nemate! On vas od
zemlje stvara i daje vam da ìvite na njoj!
Zato Ga molite da vam oprosti i pokajte Mu
se, jer Gospodar moj je, zaista, blizu i odaziva
se. /61/

Allah Uzvi{eni kaè: "I Semudu (smo poslali)..."
Semud je bio narod koji je nastanjivao podru~ja
Hid`ra, izme|u Tebuka i Medine. @ivio je poslije
naroda Ad. Allah im je, d`.{., izme|u njih poslao
"brata njihova, Saliha", narediv{i im da samo
Jedinog Allaha oboàvaju, pa kaè:
"On vas je od zemlje stvorio", "...i dao vam
da ìvite na njoj", tj. dao vam da je obra|ujete i na
njoj da ìvite.
"Zato ga molite da vam oprosti" pro{le grijehe,
"...i pokajte Mu se za grijehe koje budete
~inili, "...jer Gospodar moj je, zaista, blizu i
odaziva se", kao {to Uzvi{eni kaè:
"A i kad te robovi Moji za Mene upitaju, Ja
sam, sigurno blizu, odazivam se molbi
molitelja kad Me zamoli."

O Salihu, govorili su oni, ti si me|u nama
prije ovoga cijenjen bio. Za{to nam brani{ da
se klanjamo onome ~emu su se preci na{i
klanjali? Mi uveliko sumnjamo u ono ~emu
nas ti poziva{./62/ O narode moj, govorio
je on, da vidimo: ako je meni jasno ko je
Gospodar moj i ako mi je On sam
vjerovjesni{tvo dao, pa ko }e me od Allaha
odbraniti ako Ga ne budem slu{ao, ta vi biste
samo uve}ali propast moju./63/

11 Hud / Hud
647
Allah Uzvi{eni iznosi razgovor izme|u Saliha, a.s., i
njegovog naroda, odnosno zabludu i tvrdoglavost,
koji kaù: "...ti si me|u nama prije ovog cijenjen
bio", tj. cijenili smo tvoje mi{ljenje i prije nego {to si
rekao to {to si rekao.
"Zar nam brani{ da se klanjamo onome ~emu
su se preci na{i klanjali?", i {to su na{i djedovi
vjerovali.
"Mi, uveliko, sumnjamo u ono ~emu nas ti
poziva{", tj. gajimo veliku sumnju.
O narode moj, govorio je on, da vidimo,
ako je meni jasno ko je Gospodar moj i s
kakvim me je uvjerenjem i dokaz ma poslao
vama,
i
"...i ako mi je On sam vjerovjesni{tvo dao, pa
ko }e me od Allaha odbraniti, ako Ga ne
budem slu{ao" i napustio poziv Istini i oboàvanju
Jedinog Allaha. Pa kad bih ja to ostavio, vi mi ne biste
ni{ta koristili, "osim propasti" i gubitaka.

O narode moj, evo, ova Allahova kamila je
znamenje za vas, pa je pustite neka pase po
Allahovoj zemlji i ne ~inite joj nikakvo z o, da
vas ne bi zadesila kazna bliska./64/ Ali, oni
je zakla{e, pa on re~e: @ivjet }ete u zemlji
svojoj jo{ samo tri dana, to je istinita
prijetnja./65/ I kad je do{la kazna Na{a, Mi
smo, milo{}u Na{om, Saliha i vjernike s njim
spasili od sramote toga dana - Gospodar tvoj
je, uistinu, mo}an i silan - /66/ a one koji su
~inili z o pogodio je stra{an glas i oni su u
zemlji svojoj osvanuli mrtvi, nepomi~ni , /67/
kao da na njoj nikad nisu ni postojali. Semud,
doista, u Gospodara svoga nije vjerovao;
daleko neka je Semud! /68/

O ovom je doga|aju bilo vi{e govora u poglavlju
El-A'raf
394
, pa nije neophodno da se i ovdje ponavlja...

I Ibrahimu su izaslanici Na{i do{li da mu
donesu radosnu vijest. Mir!, reko{e; Mir!,
odgovori on, i ubrzo im donese pe~eno
tele./69/ A kad vidje da ga se ruke njihove
ne doti~u, on osjeti da nisu gosti i obuze ga
neka zebnja od njih. Ti se ne bo , reko{e oni,
mi smo Lutovu narodu poslani./70/ A èna
njegova staja{e tu, i Mi je obradovasmo
Ishakom, a poslije Ishaka Jakubom, i ona se
osmjehnu./71/ Jadna ja! , re~e, zar da
rodim ovako stara, a i ovaj moj mu` je star.
Ovo je zaista ne{to neobi~no!/72/ Zar se
~udi{ Allahovoj mo}i?, reko{e oni, Allahova
milost i blagoslovi Njegovi su na vama, obitelji
vjerovjesni~koj. On je dostojan hvale i On je
plemenit /73/
j!

Allah Uzvi{eni kaè: "I izaslanici Na{i su do{li",
koji su meleki bili, "...Ibrahimu da mu donesu
radosnu vijest", tj. da mu donesu radosnu vijest o
Ishaku, {to se potvr|uje Allahovim, d`.{., rije~ima:
I po{to Ibrahima pro|e strah i do|e mu
radosna vijest, on se po~e raspravljati sa
Na{im izaslanicima o narodu Lutovu.
Mir , reko{e, Mir, re~e on, tj. selamun - alejkum
- Neka je na vas mir!
"...i ubrzo im donese pe~eno tele", tj. poùri i
ponudi im pe~eno tele sa uàrenog kamena.
l
l
"A kad vidje da ga se ruke njihove ne doti~u,

on osjeti da nisu gosti i obuze ga neki strah
od njih", jer meleki nemaju potrebu, niti osje}aj za
jelom, pa su se okrenuli od njega, {to im on nije
odobrio.
"...i obuze ga neki strah zbog njih". Kad je Sara,
èna Ibrahimova, a.s., vidjela kako je Ibrahim, a.s.,
po~astio goste, i ona je po{la da ih po~asti, ali oni nisu
jeli... Za~u|eno je rekla: "ûdnih li ovih gostiju? Mi ih

394
Poglavlje El-A'raf, od 73. Do 78. ajeta.
11 Hud / Hud
648
iz po{tovanja èlimo po~astiti, a oni ne}e na{u hranu!"
...reko{e oni, tj. ne strahuj od nas. "Mi smo"
meleki
"...Lutovu narodu poslani", da uni{timo. "...i
Sara se nasmije{ila", vesele}i se njihovoj propasti,
zbog nevjerstva, grijeha i nereda koji su ~inili. Zbog
toga je nagra|ena radosnom vije{}u: da }e roditi sina.
"...i Mi je obradovasmo Ishakom, a poslije
Ishaka Ja'kubom", tj. njenim sinom, koji }e,
tako|err, imati sina, nasljednika i lozu. A Ja'kub je bio
Ishakov sin, na osnovu ~ega se, prema ovom ajetu,
dolazi do zaklju~ka da je onaj koji je trebao biti kurban
bio Ismail, a ne Ishak, jer je radosna vijest o ro|enju
do{la za njega, kao i da }e mu se roditi Ja'kub. Pa kako
bi se moglo narediti Ibrahimu, a.s., da ga prinese kao
`rtvu, dok je jo{ bio malo dijete, a jo{ mu se nije bio
rodio sin Ja'kub, koji mu je obe}an od Allaha. Allahovo
je obe}anje istinito i ne izostaje... To je upravo,
najbolji i najispravniji dokaz da je Ismail bio
namijenjen za kurban. Allahu pripada zahvala.
395

"Jadna ja!", re~e ona, "zar da rodim ovako
stara, a i ovaj moj mu` je star", kao {to se isti~e i
u poglavlju Ez-
-Zarijat:
"I pojavi se èna njegova, uzvikuju}i i po licu
se udaraju}i, i re~e: Zar ja, stara,
nerotkinja?! (51:29) kao {to je obi~aj kod èna, u
govoru i pona{anju, kad se ~ude.
"Zar se ~udi{ Allahovoj mo}i, reko{e oni", tj.
reko{e meleki: Ne ~udi se, jer On je Uzvi{en, kad
ho}e ne{to, kaè budi - i ono biva, pa makar ti bila
stara, a tvoj mu` starac, jer Allah je Svemo}an.
"Allahova milost i blagoslovi Njegovi na vama
su, obitelji vjerovjesni~koj. On je dostojan
hvale i On je plemenit", tj. Allah je dostojan hvale
u svim Svojim djelima i rije~ima i hvaljen i slavljen u
Svom Bi}u i Svojim svojstvima. U dva sahiha
potvr|eno je da su ashabi rekli: (593) "Pou~io si nas
rije~ima; es-
-selamu alejk (Mir na tebe), a kako se donosi salavat
na tebe, Allahov Poslani~e?" On re~e: "Recite:
Allahumme salli ala Muhammedin ve ala ali
Muhammed, kema sallejte ala Ibrahime ve ala ali
Ibrahime. Ve barik ala Muhammedin, ve ala ali
Muhammed, kema barekte ala Ibrahime ve ala ali
Ibrahime fil-alemine. Inneke hamidun medìd."
(Boè moj, obaspi blagodatima Muhammeda i rod
Muhammedov, kao {to si obasuo blagodatima
Ibrahima i rod Ibrahimov! Boè moj, blagoslovi
Muhammeda i rod Muhammedov, kao {to si
blagoslovio Ibrahima i rod Ibrahimov, na svim
svjetovima. Zaista si Ti hvaljen i slavljen.)

395
Oni koji tvrde da je Ishak bio kurban hoe da prihvatimo neto
to je neprirodno i nelogino, a to je da zamislimo roenje djeteta iji
je otac umro jo kao dijete! Da li je to logino i suglasno sa
Allahovim zakonom stvaranja...!, pogotovu to se tu gubi faktor ispita
i iskuenja Ibrahima, a.s. Jer, poto je obradovan roenjem Ishaka, a
on roenjem sina mu Jakuba, znao je Ibrahim da Ishaka nee zadesiti
nita loe prije nego mu se rodi sin Jakub. A kada mu Allah naredi da
ga zakolje, bit e spokojan da se klanje nee desiti jer prethodni
nagovjetaj daje povoda ovome spokoju. U ovoj stvari samo je bio
faktor ispita od Allaha, d.., tj. hoe li se Ibrahim pokoriti naredbi
svoga Gospodara i zaklati sina jedinca, Ishaka?, bez znanja ta e se
desiti? Ako je Ibrahim znao to, onda to nije ispit od Allaha, jer je on
siguran da Ishak nee biti zaklan, nego e ostati iv, oenit e se i
imat e sina Jakuba. Sve je ovo potpuno pouzdano znao, jer mu je
Allah to nagovijestio. Onda, gdje je taj ispit koji je Allah htio
postaviti Ibrahimu? Nema nikakve sumnje da u ovom sluaju on ne
postoji i postaje jasno, bez sumnje, da je Ismail taj koji je trebao biti
zaklan kao kurban.

I po{to Ibrahima pro|e strah i do|e mu
radosna vijest, on se po~e raspravljati s Na{im
izaslanicima o narodu Lutovu; /74/ Ibrahim
je zaista bio dobrodu{an, saàljiv i odan.
/75/ O Ibrahime, pro|i se toga, nare|enje od
Gospodara tvoga je stiglo; njih }e sti}i patnja
sigurno! 76/

Allah Uzvi{eni iznosi, po{to je Ibrahima pro{ao
strah od meleka, koji nisu jeli, a zatim ga obradovali
sinom i unukom i obavijestili o propasti Lutovog
naroda, po~eo je govoriti, kako kaè Seid ibn
Dùbejr o tom ajetu: Po{to mu je do{ao Dìbril sa
svojim pratiocima, rekli su mu: "Mi }emo uni{titi
stanovnike ovoga grada. (29:31) "A zar }ete
uni{titi grad u kome je tri stotine vjernika", re~e on.
Oni reko{e: "Ne." Zatim je po~eo postepeno
smanjivati brojku, dok nije rekao: "Pa {ta mislite,
ho}ete li ga uni{titi, ako se u njemu nalazi ijedan
~ovjek - vjernik?" Oni reko{e: "Ne." Onda Ibrahim,
a.s., re~e:
"U njemu je Lut." Mi dobro znamo ko je u
njemu, Mi }emo njega i porodicu njegovu
sigurno spasiti, osim njegove ène." (29:32)
Tada je Ibrahim, a.s., u{utio i smirio se. Allah Uzvi{eni
kaè: "Ibrahim je, zaista, bio dobrodu{an,
saàljiv i odan." Ovo je hvaljenje Ibrahima, a.s.,
ovim lijepim svojstvima, o ~emu je komentar u
poglavlju Et-Tevbe, 114. ajet.
Allah Uzvi{eni, zatim kaè:
"O Ibrahime, pro|i se toga, nare|enje od
Gospodara tvoga ve} je stiglo..." tj. nad njima je
izvr{ena Allahova odredba; stigla ih je propast i kazna,
koju grje{nici ne mogu izbje}i.

11 Hud / Hud
649

I kada izaslanici Na{i do|o{e Lutu, on se zbog

njih na|e u neprilici i bi mu te{ko pri du{i, pa
re~e: Ovo je mu~an dan!/77/ I narod njegov
pohrli njemu - a prije su radili sramna djela. O
narode moj, re~e on, eto mojih k}eri, one su
vam ~istije! Bojte se Allaha i pred gostima
mojim ne sramotite me! Zar me|u vama
nema razumna ~ovjeka?/78/ Ti zna{ da
nama nisu potrebne tvoje k}eri, reko{e oni, ti
doista zna{ {to mi ho}emo. /79/

Uzvi{eni saop}ava, po{to su Njegovi izaslanici -
meleki do{li i obavijestili Ibrahima, a.s., da }e Allah
uni{titi Lutov narod ove no}i, oti{li su od njega Lutu,
pa Allah, d`.{., kaè:
On se zbog njih na|e u neprilici i bi mu
te{ko pri du{i, pa re~e: Ovo je mu~an dan, tj.
bi mu neugodno zbog njih i osjeti tegobu u du{i.
Bojao se da ih ne ugosti, jer bi ih mogao onda neko
ugostiti od njegova naroda, i nanijeti im neugodnosti.
Nije znao da su meleki; mislio je da traè njegovo
gostoprimstvo, pa ih se zastidio, krenuv{i pred njima.
Usput im je savjetovao da idu od njega, jer, "Tako mi
Boga", rekao im je, "nema na svijetu gorih ljudi od
njih". Iza{ao je malo, pa im je to opet ponovio - do
~etiri puta. Katade kaè: "Melekima je bilo nare|eno
da ih ne uni{tavaju bez prisustva njihovog poslanika.
Meleki su bili u liku lijepih mladi}a, pa oni koji su ih
ugledali, nisu nikad ni{ta ljep{e vidjeli. Kad su do{li s
Lutom, niko za njih nije znao, osim njegovih uku}ana.
Tada je iza{la Lutova èna i o tom obavijestila narod.
"I narod njegov pohrli njemu", tj. potr~a{e,
raduju}i se tome. "...a prije su radili sramne
stvari", tj. to je bila i dalje njihova osobina, ~ak i kad
je kazna izvr{avana; oni su to ~inili.
O narode moj, re~e on, eto mojih k}eri, one
su vam ~istije , upu}uju}i ih na njihove ène, {to im
je korisnije na oba svijeta, a svaki je poslanik poput
oca svojim sljedbenicima. Mudàhid kaè: Nije se
radilo o njegovim k}erkama, nego su bile pripadnice
njegovog ummeta/naroda, a svaki je vjerovjesnik otac
svoga ummeta." Ovo se prenosi od Katade i mnogih
drugih. Ibn-Dùbejr kaè: "Naredio im je da se ène
ènama i da pred njima ne ~ine blud."
"Bojte se Allaha i pred gostima mojim ne
sramotite me", tj. uradite onako kako sam vam
naredio - idite svojim ènama! "Zar me|u vama
nema razumnog ~ovjeka?", tj. dobrog, da prihvati
ono {to mu nare|ujem i napusti {to mu zabranjujem.
"Ti zna{ da nama nisu potrebne tvoje k}eri", tj.
ho}emo samo mu{karce, a ti to zna{, pa kakve ima
koristi {to nam to stalno govori{?

Ali, da ja samo imam mo}, re~e on, ili da se
mogu osloniti na nekog sna`nog!/80/ A
meleki reko{e: O Lute, mi smo izaslanici
Gospodara tvoga, oni tebi ne mogu nauditi. Ti
kreni sa ~eljadi svojom u gluho doba no}i bez
ène svoje, nju }e zadesiti isto {to i njih, i neka
se niko od vas ne obazire! Rok im je
praskozorje, a zar praskozorje nije blizu?
/81/

Allah Uzvi{eni, saop}avaju}i da im je Njegov
poslanik Lut zaprijetio, kaè: "Ah, da je samo imam
mo}!", sam bih vas sa svojom rodbinom kaznio za
va{e postupke. Zato se u hadisu koji prenosi Ebu-
Hurejre kaè: (594) Neka je Allahova milost na Luta,
koji je èlio da ima jak oslonac, tj. Allaha, d`.{., pa je
Allah, d`.{., poslije njega slao poslanike koji su imali
snagu i mo} u svome narodu. Meleki su ga tada
obavijestili da su oni Allahovi izaslanici i da mu oni ne
mogu ni{ta nauditi.
A meleki reko{e: O Lutu, mi smo izaslanici
Gospodara tvoga, oni tebi ne mogu nauditi.
Meleki mu tada naredi{e da sa svojom porodicom
po|e pred kraj no}i i da se ne obaziru, kao {to im je
Allah, d`.{., naredio:
"I nek se niko od vas ne obazire", tj. kada ~uje
{ta ih je pogodilo. Neka vas ne pla{e ti uznemiravaju}i
glasovi, nego samo nastavite i}i. "...bez ène svoje".
Ve}ina kaè da je ovo izuzimanje iz potpune re~enice
...ti kreni sa ~eljadi svojom, tj. kreni sa
porodicom osim tvoje ène.
"Nju }e zadesiti isto {to i njih." Tako, Lutov
narod stoji okupljen na vratima, a on ih odbija i
spre~ava od ru`ne namjere prema njegovim gostima,
ali se oni ne vra}aju nego prijete. Tada pred njih izlazi
Dìbril, a.s., i udara ih po licima svojim krilom i oni
gube vid, vra}aju se, ali ne znaju puta, kako Uzvi{eni
kaè:
Oni su od njega goste njegove traìli, pa smo
ih Mi oslijepili; Iskusite kaznu Moju i prijetnje
Moje! (54:37) Meleki su, zatim, detaljno izvijestili
Luta o propasti njegovog naroda, pa su, donose}i mu
radosnu vijest, rekli:
"Rok im je praskozorje, a zar praskozorje nije
blizu?" Lut, a.s., izvr{io je naredbu svoga Gospodara,
pa je poveo porodicu osim svoje supruge, narediv{i
11 Hud / Hud
650
~eljadi da se niko ne obazire, kada ~uju kaznu koja }e
ih sti}i.

I kada pade naredba Na{a, Mi sve
prevrnusmo, ono {to je bilo gore - bi dolje, i
na njih kao ki{u grumenje od pe~ena blata
spustismo, koje je neprekidno sipalo, /82/
obiljeèno od Gospodara tvoga, a ono nije
daleko ni od jednog nasilnika. /83/

Allah Uzvi{eni kaè: "A kada pade naredba
Na{a", {to se desilo pred izlazak sunca,
"Mi sve preokrenusmo; ono {to je bilo gore", a
to je Sodoma, "bi dolje", tj. prevrnusmo sve, odozgo
nadolje.
"...i na njih kao ki{u grumenje od pe~ena
blata spustismo", tj. od skamenjene zemlje, "koja
je neprestano sipala", tj. spe~eno jedno s drugim,
padalo na njih. "...obiljeèno", tj. na svakom
komadu je bilo utisnuto ime onoga kome je
namijenjeno... odnosno na koga }e pasti. Navodi se
da je ovo kamenje padalo kako na stanovni{tvo koje
je bilo u gradu tako i na ono koje je bilo rasuto po
okolnim naseljima. De{avalo bi se nekom od njih dok
bi razgovarao s ljudima da bi pao kamen s neba i
smrvio ga, dok ih do posljednjeg u svim tim mjestima
kamenje nije potpuno uni{tilo. Mudàhid kaè:
"Dìbril je uzeo Lutov narod i zajedno sa
njihovom stokom i imovinom podigao uvis, tako da
su stanovnici neba ~uli lave` njihovih pasa. Zatim ih je
izvrnuo Katade i drugi kaù: Saznali smo da je
Dìbril, a.s., po{to se rasvanulo, ra{irio svoje krilo i
rasturio sve {to su imali na zemlji - ku}e, stoku,
kamenje, drve}e, zatim je sve smotao u svoje krilo i
popeo se na ovosvjetsko nebo, tako da su stanovnici
~uli glasove ljudi i pasa. Potom je to izvrnuo i poslao
na zemlju, pa je jedno drugo smrvilo i ono {to je bilo
gore, do{lo je dolje... Muhammed ibn K'ab kaè:
Lutov je narod ìvio u pet naselja, i to su: Sodoma,
koje je bilo najve}e, zatim Sa'ba, Sa'ud, Gomora i
Doha! Sva ih je Dìbril digao, izvrnuo i uni{tio. Allah,
d`.{., o tome kaè: "I prevrnuta naselja On je
prevrnuo". (53:53) Zatim im je Allah poslao ki{u od
skamenjene zemlje, pa Uzvi{eni kaè: "...a ono nije
daleko ni od jednog nasilnika", tj. sli~na kazna
nije daleko od bilo kog nasilnika. U Ibn-Abbasovom
Sunenu prenosi se merfu' hadis, koji glasi: (595)
"Koga na|ete da radi sli~no Lutovom narodu, ubijte
ga - i onog ko to ~ini i nad kim se ~ini." Imam [afija, i
jedan dio islamske uleme, smatraju da homoseksualca
treba ubiti, bio oènjen ili ne, skladno ovom hadisu. A
imam Ebu-Hanife misli da ga treba baciti s visine, a za
njim kamenje, kao {to je Allah, d`.{., u~inio s Lutovim
narodom. Allah Uzvi{eni i Slavljeni zna {ta je
ispravnije!

I Medjenu - brata njihova [uajba. O narode
moj, govorio je on, Allahu se klanjajte vi
drugog boga osim Njega nemate, i krivo ni na
litru ni na kantaru ne mjerite. Vidim da u
obilju ìvite i bojim se da vas jednog dana ne
zadesi kazna, pa da svi nastradate. /84/
,

Allah Uzvi{eni kaè: Poslali smo i Medjenu, koji
su bili arapsko pleme i nastanjivali krajeve Hidàza i
[ama - prema pribli`nom zna~enju njihovog mjesta,
po kome su bili poznati, a koje se zove Medjen. Allah
im je Uzvi{eni poslao [uajba, koji je me|u njima bio
najugledniji. Zato On kaè: "...brata njihova
[uajba", koji im je nare|ivao da samo jednog Allaha,
koji nema druga, oboàvaju i da krivo na litru i na
vagu ne mjere. "Vidim da u obilju ìvite", tj. vidim
obilje u va{em ìvotu, pa se bojim da vam ne bude
oduzeto to {to imate, zbog kr{enja Allahovih zabrana.
"...i bojim se da vas jednog dana ne zadesi
kazna, pa da svi nastradate", tj. na budu}em
svijetu.

O narode moj! Pravo mjerite i na litru i na
kantaru i ne zakidajte ljudima stvari njihove i
ne ~inite zlo po zemlji prave}i nered./85/
Bolje vam je ono {to Allah ostavlja kao
dozvoljeno, ako ho}ete biti vjernici; a ja nisam
va{ ~uvar./86/
,
,

Allah Uzvi{eni zabranio im je da zakidaju ljude kad
mjere na litru i na vagu i naredio da budu pravedni
kad uzimaju i kad daju, i da po zemlji nered ne ~ine,
jer su bili razbojnici. "Bolje vam je ono {to Allah
ostavlja kao dozvoljeno". Ibn-Dèrir kaè da je to
zarada od po{tene trgovine, koja je bolja od zakidanja
tu|eg imetka. Ovo se mi{ljenje, kaè on, prenosi i od
Ibn-
-Abbasa. Ovo je u duhu kur'anskih rije~i:
"Reci, nije isto ono {to je zabranjeno i ono {to
je dozvoljeno, makar da te iznena|uje
mno{tvo onoga {to je zabranjeno." (5:100)
"...a ja nisam va{ ~uvar", tj. radite to u ime Allaha,
11 Hud / Hud
651
a ne da vas ljudi vide.

O [uajbe, govorili su oni, da li vjera tvoja
traì od tebe da napustimo ono ~emu su se
preci na{i klanjali ili da ne postupamo sa
imanjima na{im onako kako nam je volja? E
ba{ si pametan i razuman!/87/

Govorili su, izruguju}i se, Allah ih unakazio "Da li
vjera tvoja", tj. tvoje u~enje,
"traì od tebe da napustimo ono ~emu su se
preci na{i klanjali", tj. kipove i idole, "ili da ne
postupamo sa imanjima na{im onako kako
nam je volja", pa da na tvoje rije~i pustimo
zakidanje. To je na{ imetak, s kojim radimo {to
ho}emo. Es-Sevri kaè da pod Allahovim rije~ima:
"...ili da postupamo sa imanjima na{im onako
kako nam je volja", misle na zekat. "E ba{ si
pametan" i "mudar"! To je, kaù Ibn-Abbas i drugi
komentatori, ismijavanje, Allah ih unakazio!

O narode moj, govorio je on, shvatite da je
meni jasno ko je Gospodar moj i da mi je On
dao svega u obilju. Ja ne èlim ~initi ono {to
vama zabranjujem; jedino èlim u~initi dobro
koliko mogu, a uspjeh moj zavisi samo od
Al aha; u Njega se uzdam i Njemu se
obra}am./88/
l
i i

On im govori: Shvatite, narode,
da je meni jasno ko je Gospodar moj, tj.
potpuno mi je jasno ~emu pozivam, " da m je On
dao svega u obilju", tj. vjerovjesni{tvo, a neki
smatraju da se misli na halal (dozvoljenu opskrbu), a
mogu}e je da se misli i na oboje.
"Ja ne èlim ~initi ono {to vama zabranjujem."
Katade kaè da to zna~i: Nisam vam zabranio ono {to
sam ~inim,
"...jedino èlim u~initi dobro, koliko mogu", tj.
sve {to vam nare|ujem i zabranjujem, cilj mi je va{e
dobro koliko mi moje mogu}nosti dozvoljavaju. ...a
uspjeh moj zavisi samo od Allaha. "U Njega se
uzdam", u svim svojim poslovima, "...i Njemu se
obra}am", tj. vra}am, kako kaè Mudàhid. Imam
Ahmed prenosi od Ebu-
-Usejda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (596)
Kada ~ujete hadis od mene, prepoznat }e ga va{a
srca, a va{i osje}aji i va{a srca }e se prema njemu
raznjeìti... i vidjet }ete da vam je blizak, a ja sam mu
jo{ bliì. A ako ~ujete hadis od mene koji odbijaju va{a
srca, tijela i osje}aji, i vidite da vam je daleko ja sam
od njega jo{ dalji. Lanac prenosilaca ovog hadisa je
sahih (pouzdan), a njegov pravi smisao Allah najbolje
zna, bio bi: Koliko god vam ja donio dobra, ja sam
mu privrèniji od vas, a koliko god bilo ru`nog, ja sam
dalji od toga nego vi!

O narode moj! Neka vas neslaganje sa mnom
nikako ne dovede do toga da vas zadesi ono
{to je zadesilo Nuhov narod, ili Hudov narod,
ili Salihov narod. A i Lutov narod nije mnogo
prije vas ìvio. /89/ I traìte oprost od
Gospodara svoga, i onda Mu se pokajte!
Gospodar je moj, uistinu, milostiv i pun
ljubavi./90/

On im govori: "O narode moj! Neka vas
neslaganje sa mnom", tj. neprijateljstvo i mr`nja
prema meni ne odvedu u tvrdoglavost nevjerstva i
smutnje, pa da vas stigne kazna koja je stigla Nuhov,
Hudov, Salihov i Lutov narod. Uzvi{eni, zatim, kaè:
A i Lutov narod nije mnogo prije vas ìvio!,
{to zna~i da su koliko ju~er propali pred vama.
"I traìte oprost od Gospodara svoga", od
prija{njih grijeha, "...a i onda Mu se pokajte!", za
va{e budu}e grijehe.
"Gospodar je moj, uistinu, samilostan i pun
ljubavi", za onoga ko se pokaje.

O [uajbe, reko{e oni, Mi ne razumijemo
mnogo toga {to ti govori{, a vidimo da si ti
me|u nama jadan; da nije roda tvoga, mi
bismo te kamenovali, ti nam nisi drag./91/
O narode moj , re~e on, zar vam je rod moj
draì od Allaha, Koga sasvim odbacujete?
Gospodar moj dobro zna ono {ta vi radite.
/92/

Oni govore: "O [uajbe, mi ne razumijemo
11 Hud / Hud
652
mnogo" tvoje rije~i,
"...a vidimo da si me|u nama jadan", tj. sam,
ponièn, jer ni tvoja rodbina nije prihvatila tvoju vjeru.
"Da nije roda tvoga, mi bismo te kamenovali."
"...ti nisi nama drag", tj. mi prema tebi nemamo
nikakve simpatije.
O narode moj, re~e on, zar vam je rod moj
draì od Allaha? On im govori: Zar }ete me ostaviti
na miru zbog moje rodbine, a ne iz ljubavi i
po{tovanja prema Allahu, Gospodaru Uzvi{enom?, tj.
Koga sasvim odbacujeti, nepokorni i nezahvalni.
"Gospodar moj dobro zna ono {to vi radite",
tj. On zna sva va{a djela i On }e vas nagraditi za njih,
dobrim ili zlim.

O narode moj, ~inite sve {to moète, a ~init
}u i ja. Vi }ete sigurno saznati koga }e kazna
sti}i koja }e ga osramotiti i ko je laàc. Pa,
~ekajte i ja }u s vama ~ekati!/93/ I kada je
pala naredba Na{a, Mi smo, iz milosti Na{e,
[uajba i vjernike s njim spasili, a one koji su
zlo ~inili pogodio je uàsan glas i oni su u
zemlji svojoj mrtvi, nepomi~ni osvanuli, /94/
kao da na njoj nikad nisu ni postojali. Daleko
bio Medjen, kao i Semud! /95/
,
,
l

Nakon {to je Allahov poslanik [uajb izgubio nadu
da }e ga njegov narod prihvatiti, rekao je:
"O narode moj, ~inite sve {to moète", tj. na
svoj na~in, {to je èstoka prijetnja, "a ~init }u i ja",
na svoj na~in.
"Vi }ete sigurno znati koga }e kazna sti}i koja
}e ga osramotiti i ko je laàc", tj. ja ili vi.
"Pa, ~ekajte i ja }u s vama ~ekati!" Allah
"I kada je pala naredba Na{a, Mi smo iz
milosti Na{e, [uajba i vjernike s njim spasili, a
one koji su z o ~inili pogodio je uàsan glas i
oni su u zemlji svojoj mrtvi, nepomi~ni
osvanuli." Allahove rije~i: zna~e: mrtvi i nepokretni.
Ovdje se navodi da im je do{ao uàsan glas; u
poglavlju El-A'raf, uàsan potres; a u poglavlju E{-
[u'ara - kazna iz oblaka. Iako je rije~ o jednom te
istom narodu, nad njim su se u istom danu sastale sve
tri ove kazne. U svakom se kontekstu isti~e ono {to
mu odgovara, pa u poglavlju El-A'raf, po{to su rekli:
"...ili }emo mi, o [uajbe, tebe i one koji s
tobom vjeruju, iz grada na{eg protjerati",
odgovaralo je kontekstu da se tu spomene potres, pa
se zemlja zatresla, jer su je zloupotrijebili, odnosno
htjeli s nje protjerati svoga vjerovjesnika. Ovdje, gdje
su u sukobu sa vjerovjesnikom, nanijeli mu moralnu
uvredu, spominje se uàsan glas koji ih je uni{tio, a
poglavlje Es-[u'ara, po{to kaù:
"Zato spusti na nas kaznu s neba, ako istinu
govori{!", (26:187) pa Uzvi{eni kaè:
"...pa ih je stigla kazna jednog stra{nog
dana". (26:189) Ovo spada u Allahove suptilne
tajne, neka Mu je velika i trajna zahvala! Allah
"...kao da na njoj nikad nisu ni postojali", tj.
kao da na ovoj Zemlji prije toga nisu ni ìvjeli.
"Daleko bio Medjen, kao i Semud!", a bili su im
susjedi, sli~ni po nevjerstvu i razbojni{tvu. I koji su bili
sli~ni njima.

I Musaa smo poslali sa znamenjima Na{im i
dokazom jasnim, /96/ Faraonu i
glave{inama njegovim, ali se oni povedo{e za
faraonovim nare|enjem, a njegovo nare|enje
nije bilo razumno./97/ Na Sudnjem }e danu
on svoj narod predvoditi i u vatru ga uvesti, a
uàsno je mjesto u koje }e doveden biti!/98/
Na ovom svijetu ih je pratilo prokletstvo a
pratit }e ih i na onom; stra{an }e biti dar
kojim }e darivani biti./99/

Allah Uzvi{eni govori o slanju Musaa Faraonu sa
Njegovim znakovima i o~iglednim dokazima,
"...ali se oni povedo{e za Faraonovim
nare|enjima", tj. krenu{e njegovim putem u nasilje.
"...a njegovo nare|enje nije bilo razumno", tj.
nije bilo ispravno niti pravi put, nego neznanje,
zabluda, nevjerstvo i tvrdoglavost. Kao {to su ga kao
vo|u slijedili na ovome svijetu, tako }e ih on
predvoditi u vatri na Kijametskom danu, pit }e iz
njegovog izvora propasti, dok }e Faraon u svemu
iskusiti najve}u kaznu, kao {to Uzvi{eni kaè:
"...ali Faraon nije poslu{ao Poslanika, pa smo
ga te{kom kaznom kaznili." (73:16)
"... ali je on porekao i nije poslu{ao ve} se
okrenuo i potrudio i sabrao i povikao: Ja sam
Gospodar va{ najve}i!, to je rekao i Allah ga je
za ove i za one prija{nje rije~i kaznio. To je
pouka za onoga koji se bude Allaha drào."
Allah Uzvi{eni, zatim, re~e:
"Na Sudnjem danu on }e svoj narod
predvoditi i u vatru ga uvesti, a uàsno je
mjesto u koje }e doveden biti!" Isto tako i
njegovi }e sljedbenici na Kijametskom danu biti
11 Hud / Hud
653
dvostruko ka`njeni, kao {to Uzvi{eni kaè:
"Za sve }e biti kazna dvostruka, ali vi ne
znate!" (7:38)
"Na ovom ih je svijetu pratilo prokletstvo, a
pratit }e ih i na onom", tj. pratit }emo ih
prokletstvom pove}ane dèhenemske patnje na
ovom svijetu,
...a pratit }e ih i na onom; stra{an }e biti
dar kojim }e b t dar vani! Mudàhid kaè: "Bit
}e im dodatno prokletstvo Kijametskog dana,
odnosno, imat }e dva prokletstva, kao {to Allah
Uzvi{eni kaè:
i i i
j
.
"Oni }e se ujutro i nave~er u vatri prìti, a
kada nastupi ~as: Uvedite Faraonove l ude u
patnju najteù

To su neke vijesti koje ti o gradovima
kazujemo; neki od njih jo{ postoje, a neki su
sa zemljom sravnjeni. /100/ Mi nismo
prema njima bili nepravedni, ve} oni sami
prema sebi. I kad bi pala naredba Gospodara
tvoga, ni{ta im nisu pomogla boànstva
njihova kojima su se, a ne Allahu, klanjali,
samo bi im propast njihovu pove}ali./101/

Nakon {to je saop}io vijesti o vjerovjesnicima i
kako je uni{tio nevjernike, a spasio vjernike, Allah
Uzvi{eni kaè: "To su neke vijesti o gradovima",
tj. saop}enja "koje ti kazujemo; neki od njih jo{
postoje", tj. jo{ su nastanjeni, "a neki su sa
zemljom sravnjeni", tj. uni{teni. "Mi nismo
prema njima nepravedni bili", tj. kada smo ih
uni{tili, "ve} su oni sami prema sebi nepravedni
bili", nagone}i u la` i ne vjeruju}i u na{e poslanike.
"...i ni{ta im nisu pomogla boànstva
njihova", tj. njihovi idoli kojima su se molili i klanjali,
"kojima su se mimo Allaha klanjali", tj. ni{ta im
nisu koristili niti ih propasti spasili. "Samo bi im
propast njihovu pove}ali", jer su oni uzrok
njihovog gubitka i propasti ovoga i budu}eg svijeta.

Eto, tako Gospodar tvoj ka`njava kad
ka`njava sela i gradove koji su nasilje ~inili.
On ih ka`njava, zaista, bolno i stra{no./102/
To je pouka za one koji se pla{e patnje na
onom svijetu; a to je Dan kada }e svi ljudi biti
sabrani i to je Dan kad }e svi biti prisutni,
/103/ a Mi ga odga|amo samo za neko
vrijeme /104/ Onoga dana kad do|e, bez
dopu{tenja Njegova niko ni rije~ ne}e izustiti,
a me|u njima bit }e nesretnih i sretnih.
/105/

.
,

Allah Uzvi{eni govori: kao {to smo uni{tili ove
nasilni~ke narode, koji su negirali na{e poslanike, tako
}emo postupiti i sa njima sli~nima.
"On ih ka`njava, zaista, bolno i stra{no." U dva
sahiha navodi se predanje od Ebu- Musa el-E{'arija,
r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /597/ "Allah
daje nasilniku odre|eni rok, pa kad ga uzme, onda
Mu ne moè uma}i", a zatim je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., prou~io ajet:
"Eto tako Gospodar tvoj ka`njava, kad
ka`njava sela i gradove koji su nasilje
u~inili..." Allah Uzvi{eni, zatim, kaè: "U Na{em
uni{tenju nevjernika i spasu vjernika je ajet,
tj. savjet i pouka o istinitosti Na{eg obe}anja na
ahiretu.
A poslanicima je Gospodar njihov objavio:
Mi }emo nevjernike sigurno uni{titi. (14:13)
"A to je Dan kada }e svi ljudi biti sabrani",
od po~etka do kraja,
"...a to je Dan kada }e svi biti prisutni". To je
teàk Dan, na kome }e se okupiti meleki, poslanici i
sva ìva bi}a - ljudi, dìni i ìvotinje. Allah }e Uzvi{eni
tada pravedno suditi i nikome ne}e biti ni za jedan
trun u~injena nepravda, a svako dobro djelo bit }e
udvostru~eno.
"A Mi ga odga|amo samo za neko vrijeme", tj.
odga|amo Kijametski dan samo zato {to je prethodila
Allahova rije~ o bitisanju odre|enog broja ljudi -
Ademovog potomstva i utvr|ivanju odre|enog
roka... kada }e se desiti proìvljenje i Kijametski dan.
"Onoga dana kada do|e, bez dopu{tenja
Njegova, niko ni rije~i ne}e izustiti", kao {to
"...kada }e samo onaj kome Svemilosni
dozvoli govoriti, a istinu }e re}i" (78:38). U dva
sahiha u hadisu o {efaatu (zauzimanju) kaè se: /598/
"...Toga dana }e govoriti samo poslanici, a njihove
molbe }e toga dana biti: "Boè moj, spasi, spasi..." "A
me|u njima bit }e nesretnih i sretnih", tj. me|u
svima na Kijametskom danu bit }e onih koji su sretni i
onih koji su nesretni, kao {to Uzvi{eni kaè:"Jedni }e
u Dènnet, a jedni }e u Dèhennem." (42:7)
396

396

Tj. ko bude pokoran Allahovim odredbama i izbjegavao Njegove
zabrane, unii e u Dennet, a ko bude neprestano grijeio, unii e u
Dehennem.
11 Hud / Hud
654

Allah Uzvi{eni, zatim, iznosi stanje dviju skupina ljudi,
pa kaè:

I nesretni }e u Dèhennem, u njemu }e te{ko
izdisati i udisati;/106/ dok je nebesa i
Zemlje, u njemu }e ostati, osim ako druk~ije
Gospodar tvoj ne odredi. Gospodar tvoj,
zaista, radi ono {to èli. /107/

Allah Uzvi{eni kaè: "U njemu }e te{ko izdisati
i uzdisati", tj. njihovo }e izdisanje biti stenjanje, a
udisanje jecanje, zbog te{ke kazne koju }e izdràvati -
da nas Allah sa~uva od toga!
U njemu }e boraviti dok je nebesa i Zemlje,
osim ako druga~ije Gospodar tvoj ne odredi."
Imam Ebu-Dàfer ibn Dèrir kaè: "Obi~aj je kod
Arapa, kada èle ne{to opisati trajnim, onda kaù: dok
je nebesa i Zemlje, ili dok se mijenja dan i no}, misle}i
pri tome na vje~nost, pa Allah s njima komunicira
onako kako oni to razumiju." Zato Uzvi{eni Allah kaè:
"...dok je nebesa i Zemlje u njemu }e ostati",
"...osim ako druga~ije Gospodar tvoj ne
odredi. Gospodar tvoj, zaista, radi ono {to
èli", kao {to tako|er, Uzvi{eni kaè:
"Vatra }e biti prebivali{te va{e. U njoj }ete vje~no
ostati, osim ako Allah druk~ije ne odredi. Gospodar
tvoj je, zaista, Mudar i Sveznaju}i!" (6:128)
Komentatori Kur'ana razilaze se u vezi sa ovim
izuzimanjem. Ebu-Dàfer ibn Dèrir prihvatio je
mi{ljenje, koje prenose Halid ibn Ma'dan, Ed-Dahhak,
Katade, Ibn-Sinan, {to tako|er prenosi Ibn Ebi-Hatim
od Ibn-Abbasa, da se izuzimanje odnosi na grje{nike
koji vjeruju u Jednog Boga, od kojih }e neke Allah
izvaditi iz vatre, zauzimanjem meleka, Allahovih
poslanika i pravovjernih, koji }e se zauzimati i za
po~inioce velikih grijeha, zatim }e do}i milost
Najmilostivijeg, pa }e izvaditi iz Dèhennema i onoga
koji nije nikada u~inio dobro djelo a koji je makar
nekada rekao: "Nema boga osim Allaha", kao {to se u
vezi s tim navode pouzdane rije~i Allahovog
Poslanika, s.a.v.s., koje imaju isti sadràj u hadisima
koje prenose Enes, Dàbir, Ebu-Seid, Ebu-Hurejre i
drugi ashabi. Poslije toga u Dèhennemu }e ostati
samo oni koji treba vje~no da ostanu. Ovo mi{ljenje
zastupa veliki broj prve i kasnije uleme. Es-Suddi kaè:
"Ovaj je ajet derogiran ajetom: "U kome }e vje~no i
zauvijek ostati." (4:169)
"A sretni }e u Dènnet; dok je nebesa i Zemlje,
u njemu }e boraviti, osim ako druk~i e
Gospodar tvoj ne odredi; bit }e to dar koji }e
neprekidno trajati." /108/
j

Allah Uzvi{eni kaè: "A sretni }e...", tj. sljedbenici
Allahovih poslanika, "u Dènnet", tj. njihovo }e
boravi{te biti Dènnet.
"U njemu }e vje~no boraviti", tj. u njemu }e
trajno biti,
"dok je nebesa i Zemlje, osim ako druk~ije
Gospodar tvoj ne odredi."
Smisao izuzimanja ovdje je u tome da njihova
vje~nost u dènetskim dobrima nije ne{to nu`no
samo po sebi, nego je to Allahova volja; Njegovo
trajno dobro~instvo prema njima. Oni su zbog toga
nadahnuti veli~anjem Boga i zahvalom Allahu, kao {to
su nadahnuti da di{u, o ~emu Allah kaè:
"...bit }e to dar koji }e neprekidno trajati", tj.
bez prestanka. Ibn-Abbas, Mudàhid, Ebul-Alije i
drugi kaù da je ovo zbog toga da se neko ne bi
prevario pa da pomisli da }e to poslije spominjanja
Allahove volje prestati. To je, zapravo, odredba za
neprekidnost i vje~nost, kao {to se govori da }e
stanovnici Dèhennema ostati trajno - po Allahovoj
odredbi i da ih je On kaznio po Svojoj pravdi i
mudrosti. Zato Allah Uzvi{eni kaè:
"Gospodar tvoj, zaista, radi ono {to èli", kao
{to, tako|er, Uzvi{eni kaè:
"On ne}e biti pitan za ono {to radi, a oni }e
biti pitani" (21:23).
397
Ovdje se smiruju srca i
u~vr{}uje namjera Allahovim Uzvi{enim rije~ima:
"...bit }e to dar koji }e neprekidno trajati". U
dva sahiha navode se rije~i Allahovog Poslanika,
s.a.v.s., koji kaè: /599/ "Smrt }e biti dovedena u liku
hromog ovna, koji }e biti zaklan izme|u Dènneta i
Dèhennema, pa }e se re}i: O stanovnici Dènneta,
vje~nost bez smrti!, o stanovnici Dèhennema,
vje~nost bez smrti!

397
Pogledaj komentar poglavlja Janus, ajet 44, u objanjenju
znaenja Allahovih rijei... On nee biti... o onome ta radi...
11 Hud / Hud
655

"Zato ne sumnjaj u to {ta }e biti s onima koji
se klanjaju ovima; oni se klanjaju onima
kojima su se, jo{ prije, klanjali preci njihovi.
Mi }emo im doista ono {to su zasluìli - bez
odbitka dati! /109/ I Musau smo Knjigu dali,
pa su se o njoj u mi{ljenju podvojili. I da nije
rije~i Gospodara tvoga ranije izre~ene, bilo bi
s njima svr{eno jer oni u nju sumnjaju
mnogo. /110/ I svima njima }e Gospodar
tvoj prema djelima njihovim platiti, jer On
dobro zna ono {to su radili. /111/

Allah Uzvi{eni kaè: "Zato ne sumnjaj u to {ta
}e biti s onim koji se klanjaju ovima", odnosno
idolopoklonicima. To je la`, neznanje i zabluda. Oni
se klanjaju onome ~emu su se prije klanjali i njihovi
preci. Tj. oni nemaju nikakvog oslonca u svom
mnogobo{tvu, osim slije|enja svojih predaka u
neznanju, zbog ~ega }e ih Allah kazniti najteòm
kaznom, kojom nije nikoga prije njih kaznio. Ako
budu u~inili kakva dobra djela, Allah }e im to izmiriti
na ovom svijetu, prije ahireta. Allah Uzvi{eni, zatim,
navodi da je Musau dao knjigu, pa su se ljudi u
pogledu nje razi{li; neki su vjerovali, a neki nijekali. Ti,
Muhammede, u pro{lim vjerovjesnicima ima{ primjer,
pa neka te ne srde njihova poricanja tvoga
poslanstva.
"I da nije Rije~ Gospodara tvoga ranije
izre~ena, bilo bi s njima svr{eno." Ibn-Dèrir
kaè: "Da nije prethodilo njegovo odlaganje kazne do
odre|enog roka, s njima bi bilo svr{eno." A mogu}e je
da se ovim èli kazati da Allah ne}e nikoga kazniti,
dok ne bude protiv njega dokaza slanjem Allahovih
poslanika.
Allah Uzvi{eni, zatim, kaè da }e On sastaviti
prija{nje i potonje zajednice i da }e ih nagraditi prema
njihovim djelima; ako su ~inili dobro dobrim, a ako su
~inili grijeh lo{im, bilo da se radi o javnim ili tajnim
djelima, kao {to Uzvi{eni Allah kaè:
"I svima njima }e Gospodar tvoj prema
djelima njihovim platiti, jer On dobro zna ono
{to su radili", tj. zna sva njihova djela, dobra ili lo{a,
javna ili tajna, kao {to Allah Uzvi{eni kaè:
"...i svi oni bit }e zajedno pred Nas dovedeni".

Ti idi pravim putem, kao {to ti je nare|eno, i
neka tako postupe i vjernici koji su uz tebe, i
obijesni ne budite, jer On dobro vidi ono {to
radite. /112/ I ne naginjite onima koji
nepravedno postupaju, pa da vas vatra prì; vi
nemate drugih za{titnika osim Allaha, ina~e -
nema vam pomo}i! /113/

Allah Uzvi{eni nare|uje Poslaniku i pravovjernim
robovima da budu ustrajni i postojani na pravom
putu
398
, a to je najve}a pomo} u pobjedi nad
neprijateljem, suprotstavljanju protivnicima i
sprje~avanju nepravde, pa makar i nad
idolopoklonikom. Allah Uzvi{eni stavlja do znanja da
On vidi sva ljudska djela i da Njemu ni{ta nije
skriveno. Uzvi{eni kaè:
"I ne naginjite onima koji nepravedno
postupaju", tj. ne odobravajte njihova djela; ne
pokazujte prema njima sklonost i ne traìte od njih
pomo}, kao da ste zadovoljni njihovim postupcima,
"...pa da vas vatra prì; vi nemate drugih
za{titnika, osim Allaha, ina~e nema vam
pomo}i!", tj. niko vas ne moè spasiti, niti izbaviti od
Njegove kazne.

I obavljaj namaz po~etkom i krajemdana, i u
prvim ~asovima no}i! Dobra djela zaista
poni{tavaju r|ava. To je pouka za one koji
pouku èle /114/ I strpljiv budi! Allah
doista ne}e uskratiti nagradu onima koji
dobra djela ~ine. /115/

.

Alija ibn Ebi-Talib prenosi od Ibn-Abbasa, a Hasan
u verziji od Katade, Ed-Dahhaka i drugih da:
"I obavljaj namaz po~etkom i krajem dana",
zna~i: sabah i ikindija - namaz. Mogu}e je da je ovaj
ajet objavljen prije nego {to je pet namaza stavljeno u
obavezu u no}i israa. Bila su ustvari obavezna samo
dva namaza: prije izlaska i poslije zalaska sunca, a u
toku no}i Allahov Poslanik, s.a.v.s., sebi je i svojim

398
Svaka ustrajnost u onome to Allah nije naredio, nije ustrajnost.
Djela treba da se ine onako kako ih je Allah naredio a Poslanik,
s.a.v.s., prenio. U protivnom, nee biti primljena. Zato Uzvieni kae:
"Ti idi pravim putem kako ti je nareeno." A Boiji Poslanik, s.a.v.s.,
kae: "Svako djelo koje nije nareeno neprihvatljivo je. Na osnovu
ovoga svaka je novotarija u vjeri dalalet (zabluda), a svaka zabluda
vodi u vatru."
11 Hud / Hud
656
sljedbenicima stavio u obavezu no}ni namaz, koji je
za sljedbenike Allahovog Poslanika, s.a.v.s., derogiran,
a za njega potvr|en, pa je i njemu kasnije derogiran
Allahovim uzvi{enim rije~ima:
"Dobra djela, zaista, poni{tavaju hr|ava", gdje
Uzvi{eni govori da dobra djela bri{u prija{nje grijehe,
kao {to se navodi u hadisu koji prenose El-Buhari i
Muslim: /600/ od vladara pravovjernih Osmana ibn
Affana, da je on pred ashabima uzeo abdest, kao {to
ga je uzimao Allahov Poslanik, s.a.v.s., i onda rekao:
"Ovako sam vidio da abdest uzima Allahov Poslanik,
s.a.v.s., a zatim je rekao: "Ko poput mene uzima
abdest, a onda klanja dva rekata, Allah }e mu oprostiti
prija{nje grijehe. U svom Sahihu Muslim prenosi od
Ebu-Hurejrea da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
/601/ "Pet dnevnih namaza, dùma do dùme i
ramazan do ramazana, bri{u grijehe koji se na|u
me|u njima, izuzev velikih grijeha." Ebu-Dèrir
prenosi od Ebu-Malika el-E{'arije da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: /602/ "Namazi su iskup
grijeha koji budu u~injeni izme|u njih, jer je Allah
Uzvi{eni rekao: "Dobra djela, zaista, poni{tavaju
hr|ava." (11:114) Imam Muslim, Et-Tirmizi, En-
Nesai i Ibn-Dèrir prenose od Ibn- Mes'uda, koji kaè:
/603/ "Do|e neki ~ovjek Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.,
i re~e: Zatekao sam, Allahov Poslani~e, jednu ènu u
svojoj ba{~i, pa sam s njom sva{ta radio; ljubio je,
milovao, ali nisam spolno op}io... pa radi sa mnom
{ta ho}e{. Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije ni{ta rekao.
ôvjek je onda oti{ao. Omer, r.a., tada re~e: Allah bi
sakrio njegov grijeh da ga je on sam sakrio. Allahov
Poslanik, s.a.v.s., pogleda ga i re~e: Vratite mi ga! Pa
kad mu ga vrati{e on mu prou~i Allahove rije~i:
I obavljaj namaz po~etkom i krajem dana i u
prvim ~asovima no}i! Dobra djela, zaista,
poni{tavaju hr|ava. To je pouka za one koji
pouku èle Mu'az prenosi da je Omer, r.a., upitao:
"Je li samo njemu ili svim ljudima, Allahov Poslani~e?"
"Svim ljudima", re~e Allahov Poslanik, s.a.v.s.
.
Imam Ahmed prenosi od Abdullah ibn Mes'uda
da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /604/ "Allah je
me|u vas raspodijelio ahlak (moral) i }udore|e, kao
{to je raspodijelio i nafaku (opskrbu). On daje dobra
ovoga svijeta onome ko ih èli i ko ih ne èli, ali din
(vjerovanje) ne daje osim onome ko ga èli, jer kome
Allah dadne din, toga i zavoli. Tako mi Onoga u îjoj
je ruci moj ìvot, nijedan ~ovjek ne}e biti musliman
dok islam ne primi njegovo srce i njegov jezik, niti }e
vjerovati dok njegov susjed ne bude siguran da ga
ne}e prevariti i nanijeti mu nepravdu, niti }e ~ovjek
ste}i haram-zaradu, pa tro{iti od nje za dobro niti }e
mu to biti blagoslovljeno niti }e dati milostinju koja }e
mu biti primljena, niti }e to ostaviti iza sebe, a da mu
to ne bude dodatak za Dèhennem. Allah ne bri{e
grijeh grijehom, nego bri{e grijeh dobrim djelom.
Ru`no se ne bri{e ru`nim." Imam Ahmed prenosi od
Mu'aza da mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
/605/ "Slijedi lo{e dobrim, koje }e ga pobrisati, i lijepo
postupaj s ljudima."

A za{to je me|u narodima prije vas bilo samo
malo ~estitih, koji su branili da se na Zemlji
nered ~ini, koje smo Mi spasili! A oni koji su
z o radili odavali su se onome u ~emu su
uìvali, i grje{nici su postali./116/ Gospodar
tvoj nije nikada nepravedno uni{tavao sela i
gradove ako su stanovnici njihovi bili dobri.
/117/
l

l

Allah Uzvi{eni pita: za{to je u pro{lim narodima
onih koji su dobro ~inili i sprje~avali da se me|u
ljudima ~ine ru`ne stvari na Zemlji "bilo malo", tj.
me|u ljudima je ovih bio mali broj, a Allah ih je spasio
Svoje srd`be i iznenadne kazne. Zato je Allah Uzvi{eni
ovom ummetu naredio:
"I nek me|u vama bude onih koji }e na dobro
pozivati i traìti da se ~ini dobro a od zla
odvra}ati, oni }e {ta èle posti}i."(3:104) U
hadisu se kaè: /606/ "Zaista, kada ljudi vide ru`ne
stvari, pa ih ne otklone, Allah }e im ubrzati kaznu."
Zbog toga Allah Uzvi{eni kaè:
"A za{to je me|u narodima prije vas bilo samo
malo ~estitih, koji su branili da se na Zemlji
nered ~ini, koje smo Mi spasili!", a zatim:
,"A oni koji su z o radili, odavali su se onome
u ~emu su uìvali", tj. bili su ustrajni u grijehu i niko
ga od njih nije osu|ivao pa ih je kazna iznenadna
zadesila,
"...i grje{nici su postali".
"Gospodar tvoj nije nikada nepravedno
uni{tio sela i gradove ako su stanovnici njihovi
bili dobri", tj. nikada stanovnike sela i gradova nije
stizala kazna, dok su oni dobro ~inili, nego kad su
postali grje{nici i nasilnici, kao {to Allah Uzvi{eni kaè:
"Mi nismo prema njima bili nepravedni, ve}
oni sami prema sebi."

A da je Gospodar tvoj htio, sve bi ljude
sljedbenicima jedne vjere u~inio. Me|utim,
oni }e se uvijek u vjerovanju razilaziti,/118/
osim onih kojima se Gospodar tvoj smiluje. A
zato ih je i stvorio. I ispunit }e se rije~
11 Hud / Hud
657
Gospodara tvoga: Napunit }u, zaista,
Dèhennem dìnima i ljudima - zajedno!
/119/

i
i

Allah Uzvi{eni kaè da je On u stanju sve ljude
u~initi istovjetnom zajednicom u vjerovanju ili
nevjerovanju, pa kaè:
bili svi vjernici" (10:99).
"Me|utim, oni }e se u vjerovanju uvijek
razilaz ti, osim onih kojima se Gospodar tvoj
smiluje", tj. razilaènja ljudi u vjerovanju, ideologiji,
naciji i drugim stvarima trajno }e biti. Ikrime kaè:
"Razilazit }e se u prihvatanju pravog puta", "osim
onih kojima se Gospodar tvoj smiluje", tj. onih
koji budu u Allahovoj odredbi, koje su im saop}ili
Allahovi poslanici i koji }e biti spa{ena grupa. Katade
kaè da su u Allahovoj milosti ~lanovi dèmata
(zajednice), pa makar im ku}e i tijela bili blizu.
"I zato ih je i stvorio." Prenosi Vehb od Tavusa
kako su mu se neka dva ~ovjeka obratila da im
razrije{i spor, ali ih je to jo{ vi{e udaljilo, pa im je Tavus
rekao: "Jo{ vi{e ste se udaljili", na {to je jedan od njih
rekao: "Zato smo i stvoreni!" "Laè{", rekao mu je
Tavus, "zar Allah Uzvi{eni nije rekao:
Oni }e se uvijek u vjerovanju razilaziti, osim
ih je i stvorio, tj. On ih nije stvorio da se razilaze,
nego da budu u zajednici i Allahovoj milosti. El-
Hakem ibn Ebban prenosi od Ikrime, a ovaj od Ibn-
Abbasa, koji kaè: "Allah ih je stvorio radi milosti, a ne
radi kazne." Isto misle i Mudàhid, Ed-Dahhak i
Katade. Smisao ovih stavova temelji se na Allahovim
rije~ima:
"Dìne i ljude stvorio sam samo zato da Mi
robuju." (51:56) Prenosi se da je Hasan el-Basri za
ajet:
"Oni }e se uvijek u vjerovanju razilaziti, osim
onih kojima }e se tvoj Gospodar smilovati. A
zato ih je i stvorio", rekao: "Ljudi se razilaze zbog
razli~itih vjerskih uvjerenja, "osim onih kojima se
tvoj Gospodar smiluje", koji se u tome ne razilaze.
Pa je upitan da li ih je Allah zato stvorio, na {to je
odgovorio: "Ove je stvorio za Dènnet, a one za
vatru." Takvo mi{ljenje zastupaju Ata i A'me{. Ibn-
Vehb kaè: Upitao sam Malika za Allahove rije~i:
Oni }e se uvijek u vjerovanju razilaz ti, osim
ih je i stvorio, a on je odgovorio:
Jedni }e u Dènnet, a drugi u Dèhennem.
(42:7) Allah Uzvi{eni zatim kaè:
"I ispunit }e se rije~i Gospodara tvoga;
napunit }u, zaista, Dèhennem dìnima i
ljudima zajedno!" Allah Uzvi{eni kaè da je u
Njegovoj apsolutnoj spoznaji ~injenica da }e me|u
onima koje je stvorio biti onih koji }e zasluìti
Dèhennem, kao i onih koji }e zasluìti Dènnet, pa je
potrebno da ove dvije grupacije - dìni i ljudi napune
Dèhennem, zato {to On ima vrhunske dokaze i
apsolutnu mudrost. Me|u hadisima koji su
spomenuti u dva sahiha navodi se i onaj u kome
Allah, d`.{., kaè Dènnetu: /607/ "Ti si Moja
milost, kojom se smilujem kome ho}u", a
Dèhennemu kaè: "Ti si Moja kazna, ka`njavam
tobom koga ho}u. Svaki od vas }e biti
napunjen."

A sve ove vijesti koje ti o pojedinim doga
|ajima o poslanicima kazujemo zato su da
njima srce tvoje u~vrstimo. I u ovima do{la ti
je prava istina, i pouka, i vjernicima
opomena. /120/ I reci onima koji ne}e da
vjeruju: Radite {to god moète, i mi }emo
raditi; /121/ i ~ekajte i mi }emo ~ekati!
/122/ Allah zna tajne nebesa i Zemlje i
Njemu se sve vra}a, zato se samo Njemu
klanjaj i samo se u Njega uzdaj! A Gospodar
tvoj motri na ono {to radite./123/
-
,

Allah Uzvi{eni kaè da sve {to ti iznosimo
Muhammede, o prija{njim poslanicima i njihovim
zajednicama, o sukobima i sporovima, o isku{enjima
koja su podnosili vjerovjesnici, o pomo}i koju je
Uzvi{eni slao njima i njihovim sljedbenicima i
poniènju Njegovih neprijatelja, sve je to zato da
ustalimo srce tvoje, Muhammede, da bude{ primjer
vjerovjesnika. "I u ovima do{la ti
je prava istina", tj. ova sura govori o
vjerovjesnicima i savjetu koji opominje nevjernike i
podsje}a vjernike, pa Uzvi{eni nare|uje Poslaniku,
s.a.v.s., da kaè nevjernicima:
"Radite {to god moète", tj. na svoj na~in, "i mi
}emo raditi", tj. na svoj na~in. "...i ~ekajte, i mi
}emo ~ekati!", da vidimo kakav }e ~iji kraj biti, a
Allah je ispunio obe}anje Svome Poslaniku; pomogao
ga je i podrào i u~inio da njegova rije~ bude gornja s
nevjernika donja. On, neka Mu je slava, zna sve tajne
nebesa i Zemlje i Njemu se sve vra}a. Svako }e dobiti
nagradu na dan obra~una. Njemu pripada sve {to je
stvoreno i kona~na odluka. Uzvi{eni je naredio da se
samo On veli~a i oboàva, i da se samo na Njega
oslanja. On je dovoljan oslonac onome ko se na
Njega oslanja i ko Mu se obra}a.
"A Gospodar tvoj motri na ono {to radite", tj.
Njemu nije skriveno to, {to te oni, Muhammede, u la`
11 Hud / Hud
658
nagone. On zna njih i njihove rije~i i On }e ih kazniti
zbog njihovog nevjerstva na ovome i na budu}em
svijetu, a pomo}i tebe i tvoje sljedbenike protiv njih
na oba svijeta.

Kraj poglavlja Hud.

Zahvala pripada Allahu,
na po~etku i na kraju, na Njegovim
blagodatima.

12 Jusuf / Jusuf
661

12
JUSUF / JUSUF
OBJAVLJENA U MEKI
*
, IMA 111 AJETA
**

Elif-lam-ra. Ovo su ajeti Knjige jasne! /1/
Objavljujemo je kao Kuran na arapskom
jeziku, da biste razumjeli./2/ Objavljuju}i ti
ovaj Kuran, Mi tebi o najljep{im doga|ajima
kazujemo iako prije njega nisi doista ni{ta
znao./3/

[to se ti~e pojedina~nih harfova, o njima je bilo
govora na po~etku sure El-Bekare.
"Ovo su ajeti Knjige jasne ", tj. ovo su
o~evidni i jasni ajeti Kur'ana, koji razja{njavaju i
komentari{u nejasne stvari.
!

"Objavljujemo je kao Kur'an na arapskom
jeziku, da biste razumjeli", jer je arapski
najrje~itiji, naj{iri i najjasniji jezik... Zato je objavljena.
naj~asnija Knjiga na naj~asnijem jeziku, naj~asnijem
Poslaniku, preko naj~asnijeg meleka, na naj~asnijem
dijelu svijeta. Njegova objava po~ela je u naj~asnijem
mjesecu u godini - u ramazanu
399
i kompletirana
usvakom pogledu. Allah Uzvi{eni, zato, kaè:
"Objavljuju}i ti ovaj Kur'an, Mi tebi o
najljep{im doga|ajima kazujemo."
Za povod objavi ovog ajeta, navodi se predanje
Ibn-Dèrira od Ibn-Abbasa, koji kaè (608) da su rekli:
"Kad bi nam, Allahov Poslani~e, ispri~ao neki
doga|aj?", pa je objavljeno:
"Mi tebi o najljep{im doga|ajima kazujemo."
S obzirom da bi odgovaralo - kad se govori o
ovom ajetu, koji sadrì pohvalu Kur'anu, {to bi bilo
dovoljno i za druge Knjige - da spomenemo ono {to
prenosi imam Ahmed od Dàbira ibn Abdullaha,
(609) koji kaè kako je Omer ibn el-Hattab donio
Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., neku knjigu koju je
dobio od nekog kitabije i koju je pro~itao pred
Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., na {to se on naljutio i
rekao: "Zar vas je ona zbunila, sine Hattabov? Tako mi
Onoga u îjoj je ruci moj ìvot, ja sam vam donio
bijele i ~iste ajete i ne pitajte ih ne{to pa da vam reknu
istinu, pa da ih vi onda u la` nagonite, ili da vam
reknu la`, pa da u nju vjerujete. Tako mi Onoga u
îjoj je ruci moj ìvot, da je Musa ìv, on bi sigurno
bio moj sljedbenik." Tako|er, prenosi imam Ahmed
od Abdullaha ibn Sabita, (610) koji kaè kako je
Omer, r.a., do{ao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i
rekao mu: "Allahov Poslani~e, pro{ao sam pored
jednog svog brata iz plemena Benu-Kurejza, pa mi je
napisao nekoliko redaka iz Tevrata da ti ih pro~itam."
Lice Allahovog Poslanika, s.a.v.s., promijenilo se, kaè
Abdullah ibn Sabit. Rekao sam mu: Zar ne vidi{
promjenu na Poslanikovu, s.a.v.s., licu? Omer, r.a.,
rekao je: "Zadovoljni smo da nam samo Allah bude
Gospodar, da nam islam bude vjera, i da nam
Muhammed bude Poslanik." Allahov se Poslanik, kaè,
smirio i rekao: "Tako mi Onoga u îjoj je ruci moj
ìvot, da je me|u vama osvanuo Musa, pa ga vi
slijedili, a mene napustili, bili biste u zabludi. Vi ste
moj udio me|u narodima, a ja sam va{ me|u
poslanicima."

*
Objavljena poslije sure Hud.
**
1., 2., 3., i 7. ajet su objavljeni u Medini.
399
S Kur'anom i ovim Poslanikom Arapi su postali najasniji narod,
kad su prihvatili Kur'an kao vodilju, a Poslanika za svoga vou. Kada
su se, meutim, udaljili od njih, postali su plijen najniih i
najprljavijih naroda, kao kazna na oba svijeta za naputanje svojih
najviih vrijednosti.

Kad Jusuf re~e svome ocu: O o~e moj, sanjao
sam jedanaest zvijezda, i Sunce i Mjesec, i u
snu sam ih vidio kako mi se pokloni{e /4/

Allah Uzvi{eni kaè: Podsjeti svoje sljedbenike, Mu-
hammede,. na doga|aj s Jusufom, kad on re~e
svome ocu Ja'kubu, sinu Ishakovom, sinu Ibrahima,
kako prenosi imam Ahmed od Ibn-Omera, da je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (611) Plemeniti, sin
plemenitog,. sin plemenitog, sin plemenitog, Jusuf
bin Jakub bin Ishak bin Ibrahim. Samo El-Buhari
biljeì ovo predanje. Ibn-Abbas kaè: "San Allahovih
Poslanika je objava". Govore}i o ovom snu, komen-
tatori Kur'ana kaù da "jedanaest zvijezda" predstavlja
njegovu bra}u, a bilo ih je jedanaest, bez njega, dok
Sunce i Mjesec predstavljaju njegovog oca i majku.
Ovo se tuma~enje prenosi od lbn-Abbasa i drugih
komentatora, a dato je nakon ~etrdeset godina,
odnosno kada je podigao svoje roditelje. na Ar{, tj.
svoj prijesto, a bra}u ostavio ispred sebe.
...i oni mu se svi pokloni{e, pa on re~e: O
o~e moj, ovo je tuma~enje mog sna
nekada{njeg. Gospodar moj ga je ispunio.
12 Jusuf / Jusuf
662

On re~e: O sinko moj, ne kazuj svoga sna
bra}i svojoj, da ti ne u~ine kakvu pakost,
{ejtan je doista ~ovjeku otvoreni neprijatelj.
/5/

Allah Uzvi{eni prenosi rije~i Ja'kubove njegovom
sinu Jusufu, kada mu je ispri~ao {ta je vidio u snu, koji
zna~i pokornost bra}e Jusufu, iskazuju}i mu svoje
po{tovanje i zahvalnost i padaju}i ni~ice iz po~asti,
po{tovanja i veli~anja Jusufa. Ja'kub, a.s., pobojao se
da taj san on ne ispri~a nekom od svoje bra}e, pa da
ga iz zavisti ne ubiju. Zato mu kaè:
"ne kazuj svoga sna bra}i svojoj, da ti ne u~ine
kakvu pakost", da ti ne pripreme kakvo lukavstvo i
gurnu te u njega. Stoga je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: (612) "Kada neko od vas vidi ne{to u snu {to
mu se dopada, neka o tome pri~a, a ako vidi ne{to
{to prezire, nek se okrene nastranu i nek s lijeve strane
tri puta otpljune i nek od Allaha zatraì da ga sa~uva
od zla toga sna. Neka o tome nikome ne govori i
ne}e mu na{koditi." Odatle je uzeta naredba o
skrivanju blagodati dok same ne budu vidljive, kao {to
se navodi u hadisu: (613) "Ispunjavajte svoje potrebe
tajno, jer svako ko posjeduje neku blagodat ima svoga
zavidnika."

I, eto tako, Gospodar tvoj }e tebe odabrati, i
tuma~enju snova te nau~iti, i milo{}u Svojom
tebe i Jakubovu porodicu obasuti, kao {to je
prije obasuo pretke tvoje, Ibrahima i Ishaka.
Gospodar tvoj, zaista, mudar je./6/

Allah Uzvi{eni prenosi Ja'kubove rije~i njegovom
sinu Jusufu: kao {to te je odabrao tvoj Gospodar i
pokazao ti zvijezde, Sunce i Mjesec, kako ti se klanjaju,
"tako }e Gospodar tvoj tebe odabrati" za Svoga
vjerovjesnika,
"i tuma~enju snova te podu~iti" "i milo{}u
Svojom te obasuti", tj. {alju}i te kao poslanika i
dostavljaju}i ti objavu, "Kao {to je prije obasuo
pretke tvoje, Ibrahima", tj. Halilullaha (Allahovog
prijatelja), "i Ishaka", njegovog sina. "Gospodar
tvoj, zaista, sve zna i mudar je", tj. On zna gdje
}e i kome spustiti Svoju objavu.

U Jusufu i bra}i njegovoj nalaze se pouke za
sve koji se raspituju./7/ Kada oni reko{e:
Jusuf i brat njegov draì su na{em ocu od nas,
a nas je ~itava skupina. Na{ otac, zaista, o~ito
grije{i. /8/ Ubijte Jusufa ili ga u kakav
predio ostavite, otac va{ }e se vama okrenuti,
i poslije toga }ete dobri ljudi biti, /9/ jedan
od njih re~e: Ako ba{ ho}ete ne{to u~initi,
onda Jusufa ne ubijte, ve} ga na dno nekog
bunara bacite, uzet }e ga kakav kara-
van./10/
,

Allah Uzvi{eni govori da je u doga|aju sa Jusufom i
njegovom bra}om pouka i savjet onima koji se za to
zanimaju. Kad oni reko{e: Jusuf i brat njegov
draì su na{em ocu od nas, kako }e na{ otac vi{e
voljeti Jusufa i njegovog brata Benjamina (koji mu je
bio brat i po ocu i po majci), a nas je ~itava
skupina, tj. zajednica. Na{ otac o~ito grije{i, tj.
nema prava nekoga drugog od nas vi{e voljeti.
Treba znati da nema dokaza da je me|u
Jusufovom bra}om bilo vjerovjesnika. Iz navedenog
konteksta vidi se da to nema osnova. Neki, naime,
tvrde da je njima poslije upu}ivana objava, za {to se
kao jedini argument navode Allahove rije~i:
Recite: "Mi vjerujemo u Allaha i u ono {to se
objavljuje nama, i u ono {to je objavljeno
Ibrahimu, i Ismailu i Ishaku, i Ja'kubu i
potomcima. Allah Uzvi{eni kaè da je On
dostavljao objavu vjerovjesnicima; unucima
potomaka Israilovih, spominju}i ih zajedno, jer su bili
mnogobrojni, ali je svaki potomak iz loze ~ovjeka koji
je bio jedan od Jusufove bra}e. Nemaju, prema tome,
dokaze oni koji zastupaju mi{ljenje da je objava
dolazila i Jusufovoj bra}i. Allah najbolje zna.
"Ubijte Jusufa ili ga u kakav predio
ostavite, otac va{ }e se vama okrenuti", tj. on
se s vama natje~e u naklonosti va{eg oca, pa ili ga
ubijte, ili ga bacite u kakav predio, kako biste ga se
osloboditi, a otac ostao samo va{.
"...i poslije toga }ete dobri ljudi biti", tj.
naumili su da se pokaju prije nego su po~inili grijeh.
"Jedan od njih re~e" "Ne ubijajte Jusufa!", tj. nek
vas mr`nja prema njemu ne vodi ubistvu. Oni ga,
zapravo, nisu ni mogli ubiti, jer mu je Allah propisao
da bude vjerovjesnik i da se nastani i vlada u Egiptu.
12 Jusuf / Jusuf
663
Allah ih je sprije~io da ga ubiju tako {to je jedan od
njih rekao da ga bace u bunar,
"uzet }e ga kakav karavan", tj. putnici, i tako
}ete ga se osloboditi, "ako ba{ ho}ete ne{to
u~initi", tj. ako ste ve} tako odlu~ili. Muhammed ibn
Ishak ibn Jesar kaè: "Saglasili su se da naprave velike
grijehe - prekid rodbinske veze, neposlu{nost roditelju
i nepokazivanje samilosti prema mla|em..., pa su sebi
natovarili teàk grijeh; da im Allah oprosti!
400

O o~e na{, reko{e oni, za{to sumnja{ u na{a
osje}anja prema Jusufu? Mi mu, zaista, èlimo
dobro./11/ Po{alji ga sutra s nama da se
zabavi i razonodi, mi }emo ga, sigurno,
~uvati./12/

Kad se sloì{e da ga bace u bunar, do|o{e ocu i
reko{e: "Za{to sumnja{ u na{a osje}anja prema
Jusufu? Mi mu, zaista, èlimo dobro",... dok su
istovremeno krili stvarne namjere iz zavidnosti prema
bratu.
Po{alji ga s nama, "da se zabavi i razonodi",
tj. da tr~i i igra se,
"a mi }emo ga sigurno ~uvati", tj. brinuti o
njemu.

Bit }e mi, doista, ào ako ga odvedete, a
pla{im se da ga vuk ne pojede kad vi na njega
ne budete pazili, re~e Jakub./13/ Kako }e
ga vuk pojesti, a nas ovoliko!, reko{e oni, mi
bismo tada bili, zaista, izgubljeni./14/

Allah Uzvi{eni iznosi odgovor Jakuba, a.s., svojim
sinovima: "Bit }e mi, doista, ào da ga
odvedete", te{ko }e mi pasti rastanak s njim do
njegovog povratka, zbog njegove velike ljubavi za
Jusufom, na kome su se pokazivali znakovi
vjerovjesni{tva, tjelesne ljepote i moralne ~ednosti.
"...a pla{im se da ga vuk ne pojede kad vi na
njega ne budete pazili", tj. pla{im se da ga ne
zanemarite, pa da ga vuk ne pojede.
"Kako }e ga vuk pojesti a nas ovoliko!",
reko{e oni, mi bismo tada bili, zaista, izgubljeni", tj.
ako bi ga napao vuk, a nas toliko. Zaista bismo
propali ako ga ne bismo za{titili. Ne}emo dozvoliti to
jer smo mi grupa i ne bismo onda bili nikakvi ljudi
kada bismo to dopustili.

400
Ovo, takoer, podupire tezu da Jusufova braa nisu bili
vjerovjesnici. Jer ovakva djela, kao to su prekid rodbinske veze,
neposlunost roditeljima, nepokazivanje samilosti prema mlaima,
pokuaj ubistva, la ocu - sve to govori da onaj ko ima takve moralne
osobine, ne moe biti vjerovjesnik. Allah najbolje zna!

I kada ga odvedo{e i odlu~i{e da ga bace na
dno bunara, Mi mu objavismo: Ti }e{ ih o
ovom postupku njihovu obavijestiti, a oni te
ne}e prepoznati./15/

Po{to ga bra}a uze{e od oca, nakon {to se
dogovori{e s njim, "odlu~i{e ga baciti na dno
bunara", tj. svi se sloì{e da ga bace na dno bunara,
iskazuju}i poniznost, kako bi ga umirli i razveselili. Na
polasku Ja'kub prigrli Jusufa, poljubi ga i prou~i mu
dovu. Kada su izmakli o~evom pogledu, po~eli su ga
grditi i udarati, a zatim ga svezali konopcem. Ako bi
se obratio nekom od njih, on bi ga udario i izgrdio.
Kada ga baci{e u bunar, on se uhvati rukama za ivicu
bunara, ali ga oni izudara{e po rukama. Konopac
presjeko{e na polovini udaljenosti od vode, pa Jusuf
pade i potonu u vodu. Pope se poslije na jednu
stijenu u vodi i tu osta...
Mi mu objavismo: Ti }e{ ih o ovome
njihovom postupku obavijestiti, a oni te ne}e
prepoz -nati. Allah Uzvi{eni, podsje}aju}i na Svoju
blagost i milost i davanje olak{anja u tegobama i
spu{taju}i objavu Jusufu, a.s., u toj te{koj situaciji, da
pro~isti i ustali njegovo srce, kaè: Ne tuguj, zbog
stanja u kome se nalazi{, jer }e{ na}i dobar izlaz i Allah
}e te pomo}i i na vi{i stepen podi}i. Ti }e{ ih
obavijestiti {to su s tobom u~inili, a oni te ne}e
prepoznati, tj. oni ne}e shvatiti da si to ti.

I uve~er do|o{e svom ocu pla~u}i./16/ O
o~e na{, reko{e, bili smo oti{li da se trkamo,
a Jusufa smo ostavili kod na{ih stvari, pa ga je
vuk pojeo. A ti nam ne}e{ vjerovati iako istinu
govorimo./17/ I doneso{e ko{ulju njegovu
la`nom krvlju okrvavljenu. U va{im du{ama je
ponikla zla misao, re~e on, i ja se ne}u jadati,
12 Jusuf / Jusuf
664
od Allaha traìm pomo} protiv ovoga {to vi
iznosite./18/

Allah Uzvi{eni iznosi obmane koje su Jusufova
bra}a iznijela ocu, nakon {to su ga bacili u jamu,
vrativ{i se, nave~er, "pla~u}i" i "tuguju}i" za Jusufom i
izvinjavaju}i se zbog onoga {to se desilo;
"Bili smo oti{li da se trkamo, a Jusufa smo
ostavili kod na{ih stvari", tj. kod odje}e i hrane;
"pa ga je vuk pojeo", a to je ono {to je Ja'kuba, a.s.,
pla{ilo i na {to je upozoravao.
"A ti nam ne}e{ vjerovati, iako istinu
govorimo." Tj. mi znamo da nam ne}e{
povjerovati, iako pred tobom istinu govorimo. Jer
kako }e{ nam vjerovati, kad si nas ve} optuìo za to,
jer si se pobojao da ga ne pojede vuk, a stvarno ga je
pojeo. I mi ti prigovaramo zbog nepovjerenja prema
nama, zbog ~udnosti doga|aja i neobi~nosti koja
nam se s time poklopila.
"I doneso{e ko{ulju njegovu la`nom krvlju
okrvavljenu", tj. izmisli{e, jer zakla{e janje i natopi{e
Jusufovu odje}u njegovom krvlju, pretvaraju}i se da je
to Jusufova ko{ulja u kojoj ga je vuk pojeo i da je to
njegova krv. Zaboravi{e, me|utim, da pocijepaju
ko{ulju, tako da ne uspje{e uvjerljivo proturiti laì,
kojim bi obmanuli Ja'kuba, a.s. Zato on kaè:
"U va{im je du{ama ponikla zla misao i ja se
ne}u jadati", tj. protiv va{ih laì i obmana koje
navodite.
A od Allaha ja traìm pomo} protiv ovoga
{to iznosite, tj. {to spominjete od laì i nemogu}ih
stvari. A lijepa je strpljivost ona strpljivost u kojoj se ne
jada, kao {to stoji u mursel hadisu.

"I do|e jedan karavan, te posla{e vodono{u
svoga i on spusti vedro svoje. 'Mu{tuluk!',
viknu on, 'evo jednog dje~aka!' I oni su ga kao
trgova~ku robu sakrili, a Allah je dobro znao
ono {to su uradili."/19/ "I prodado{e ga za
jeftine pare, za nekoliko gro{a; jedva su ~ekali
da ga se oslobode."/20/

Allah Uzvi{eni iznosi {ta se desilo sa Jusufom, kada
su ga ostavili u jami. Tu je bio tri dana, kada mu je
Uzvi{eni naveo karavan, koji se spustio blizu bunara i
poslao vodono{u u potrazi za vodom. Kada je
vodono{a pri{ao bunaru i bacio kovu u njega, Jusuf,
a.s., uhvatio se za nju i on ga je izvukao. Vide}i
dje~aka obradovao se i viknuo: "Mu{tuluk, evo
dje~aka!"
"I oni ga kao trgova~ku robu sakri{e", tj.
sakri{e ga vodono{e od ostalog karavana, i reko{e:
"Kupili smo ga od vlasnika vode", boje}i se da i ostali
u tome ne u~estvuju, kada saznaju za njegov slu~aj.
"a Allah je dobro znao ono {to su uradili", tj.
{ta su uradila Jusufova bra}a i njegovi kupci; Allah je
mo}an to izmijeniti i otkloniti, ali i Njegova mudrost i
odredba unaprijed su utvr|eni i On pu{ta da stvari idu
prema Njegovoj odredbi
401
, kao {to je to, tako|er, i
aluzija Njegovom poslaniku, Muhammedu, s.a.v.s.,
da On zna za njegove tegobe koje mu ~ini njegov
narod i da konac stvari pripada njemu, kao {to je bilo i
sa Jusufom, a.s. Allah Uzvi{eni, zatim, kaè:
"I prodado{e ga za jeftine pare, za nekoliko
gro{a." Uzvi{eni kaè: Prodado{e ga njegova bra}a
za neznatnu cijenu, koja je bila manja od najmanje.
"Jedva su ~ekali da ga se oslobode", tj. oni
prema njemu nisu imali nikakve simpatije, pa da su ga
zatraìli i besplatno, oni bi ga dali. Ibn-Abbas,
Mudàhid i Ed-Dahhak kaù da se li~na zamjenica u
rije~i odnosi na Jusufovu bra}u, a ne na karavan. To
je pouzdanije mi{ljenje, jer se Allahove rije~i "jedva
su ~ekali da ga se oslobode", odnose na njegovu
bra}u, a ne na taj karavan, koji mu se obradovao, pa
je ovo mi{ljenje pretegnulo. Tako ga je karavan
prodao u Egiptu, njegovom upravniku.

"I onda onaj iz Misira, koji ga je kupio, re~e
èni svojoj: 'U~ini mu boravak prijatnim! Moè
nam koristan biti, a moèmo ga i posiniti!' I
eto tako Mi Jusufu dadosmo lijepo mjesto na
Zemlji i nau~ismo ga tuma~enju snova - a
Allah ~ini {ta ho}e, ali ve}ina ljudi ne
zna."/21/ "I kad on stasa, Mi ga mudro{}u i
znanjem obdarismo; tako Mi nagra|ujemo
one koji dobra djela ~ine."/22/

Allah Uzvi{eni iznosi Svoju milost prema Jusufu,
a.s., kada mu {alje kupca iz Egipta, koji mu posve}uje
veliku pa`nju i po~ast i preporu~uje ga svojoj porodici.
Vidjev{i na njemu znakove dobrote i ~estitosti, re~e
svojoj èni:
"U~ini mu boravak prijatnim! Moè nam
koristan biti, a moèmo ga i posiniti!" A kupac

401
Kaem: to je tako kako bi svako odabrao da radi to hoe, a zatim
da bi svako bio nagraen (ili kanjen) po zasluzi, dobrim ili loim.
Jer, svaki ovjek ima izbor koji mu je omoguio Allah, d.., vezano
za sve ime je zaduen, kako bi zasluio nagradu ili kaznu.
12 Jusuf / Jusuf
665
je bio vezir (ministar finansija Egipta). Upravnik je bio
vrlo pronicljiv kada je rije~ o Jusufu, {to se o~ituje iz
njegovih rije~i: "U~ini mu boravak prijatnim."
"Eto tako, Mi Jusufu dadosmo lijepo mjesto
na Zemlji", tj. kao {to ga spasismo od njegove
bra}e, tako mu dadosmo lijepo mjesto u Egiptu, "i
nau~ismo ga tuma~enju snova". "Allah ~ini {to
ho}e", tj. kada On ne{to ho}e to se ne moè
sprije~iti, ni odbiti. On je apsolutni Vladar svega. On
~ini {to ho}e, "ali ve}ina ljudi ne znaju", tj. ne
shvataju Njegovu mudrost - da On ~ini {to ho}e. "I
kad on stasa", tj. kad se Jusuf razvi umno i tjelesno i
dostiè stepen zrelosti, {to je bilo u osamnaestoj
godini, "Mi ga mudro{}u i znanjem
obdarismo", tj. vjerovjesni{tvom;
"tako Mi nagra|ujemo one koji dobra djela
~ine", tj. on je dobro ~inio i bio pokoran Allahu
Uzvi{enom.

"I po~e ga na grijeh navoditi ona u ~ijoj je ku}i
bio, pa zaklju~a sva vrata i re~e: 'Hodi!'
'Sa~uvaj Boè!', uzviknu on, 'vlasnik me moj
lijepo paz ; a oni koji dobro uzvrate zlim ne}e
nikad uspjeti.'" /23/

i
!
i

Allah Uzvi{eni govori o upravnikovoj èni u ~ijoj je
ku}i u Egiptu ìvio Jusuf, kojoj je mu` savjetovao da
ukaè po~ast i dostojanstvo Jusufu, ali ga je ona
poku{ala zavesti i pozvala ga sebi, jer ga je jako
zavoljela, zbog njegove tjelesne i du{evne ljepote,
dobrote i otmjenosti. To ju je navelo da mu se
dotjera, pozaklju~ava vrata i pozove ga k sebi.
"...i re~e: Hodi , {to on energi~no odbi, "i
uzviknu: Sa~uvaj Boè!, gospodar moj me
lijepo paz ". Oni su svoga pretpostavljenog nazivali
"gospodarem", tj. tvoj mu`, a moj gospodar, u~inio
mi je boravak, tj. stan - ugodnim i prema meni se
dobro ponio, pa ne}u na to uzvratiti ~ine}i blud sa
njegovom ènom, "a oni koji dobro uzvrate zlim
ne}e nikada uspjeti". Postoji razilaènje u mi{ljenju
oko rije~i "Hodi!", tj. spremna sam ti, kako se prenosi
od Ibn-Abbasa, Ebu-Abdurrahmana es-Sulemija, Ebu-
Vaila, Ikrime i Katade. Neki kaù da zna~i: "Do|i,
pribliì se!" Svako je od ovih zna~enja pribli`no, a
Allah najbolje zna.

"I ona je bila poèljela njega, a i on bi nju bio
poèlio da od Gospodara svoga nije opomenu
ugledao - tako bi, da odvratimo od njega
izdajstvo i blud, jer je on uistinu bio Na{
iskreni rob." /24/

Na ovom se mjestu razilaze komentatori u
mi{ljenjima i izrazima, pa neki smatraju da se pod
izrazom podrazumijeva ({ejtansko) do{aptavanje, pa
se kaè: "èlio ju je udariti", ili "èlio ju je za
ènu", "pa èlio bi je, da nije vidio znak svog
Gospodara", tj. nije je èlio.
402
[to se, pak, ti~e
"jasnog znaka" koji je vidio, prisutna su, tako|er,
razli~ita mi{ljenja. Ispravno je to uzeti op}enito, kao
{to je i Allah Uzvi{eni to ostavio op}enitim, bez
svo|enja na jedan odre|eni znak ili dokaz.
403
To je,

402
Rekao bih da je ovo istina, jer to dolikuje vjerovjesniku, sinu
vjerovjesnikovom, koji je, takoer, bio vjerovjesnik i sin
vjerovjesnika i asnom, sinu asnog, koji je, takoer, bio astan i sin
asnog, tj. Jusufu el-Siddiku, vjerovjesniku, sinu vjero -vjesnika
Jakuba, a ovaj sin vjerovjesnika Ishaka, a on sin vjerovjesnika
Ibrahima, Allahovog prijatelja. Ovo dolikuje njegovom asnom
poloaju, s.a.v.s., jer da nije bilo jasnog Allahovog znaka, on bi je
"poelio", ali poto je bio jasan znak, on je nije poelio.
403
[to se tie "jasnog znaka", koga je Jusuf vidio, navode se razliita
miljenja... Neki kau da mu se ukazala slika njegovog oca Jakuba,
kako grize prst u ustima, drugi kau da mu se, kad se pribliio
vratima, ukazao lik upravnika Egipta, trei, opet, kau da je pogledao
u plafon na kome je pisalo:
"Ne pribliavaj se bludu, jer to je razvrat i ruan put!" Neki kau da
je vidio druge znakove i slino. Ono to ja mislim, a Allah najbolje
zna, pa ako sam u pravu - to je od Allaha, a ako grijeim - to je od
mene, pa se kajem Allahu, a to je "jasni dokaz" u 22. ajetu ove sure,
koji glasi: "I kad on stasa, Mi ga mudrou i znanjem obdarismo: ta
Mi nagraujemo one koji dobra djela ine." Tj. poto je Jusuf postao
punoljetan, Allah mu je dao mudrost i znanje, tj. poslanstvo. A to se
desilo prije nego ga je upravnikova ena pokuala zavesti, to se
jasno vidi iz konteksta ajeta u kome se navodi poast koju mu je
Allah ukazao poslanstvom... a prije ajeta u kome se navodi pokuaj
zavoenja. Kada ga je, dakle, pokuala zavesti, bio je vjerovjesnik;
Allah mu je dao spoznaju o vjerovjesnitvu i stepenu
ihsana/dobroinstva, tj. da iskazuje odanost Allahu kao da Ga oima
vidi, pa ako on Njega ne vidi, Allah njega sigurno vidi. Jasni znak je,
dakle, njegova spoznaja da je vjerovjesnik, da je potomak
vjerovjesnika i da ga Allah vidi u svim situacijama, to je iskazano na
kraju ajeta
"tako Mi nagraujemo one koji dobra djela ine." Zato joj je odmah i
bez kolebanja odgovorio:
"Sauvaj Boe!" Njegovo uvjerenje u stepenu ihsana nije dalo
prostora da je poeli. Pa gdje, kada i kako bi se mogla onda desiti ta
njegova elja...!? Jer on je bio smiren; uvjeren da ga Allah vidi i zna
njegove tajne i tihe apate. "I on ree: Sauvaj Boe! ...i potra
prema vratima, bjeei od nje, ali ga ona sustie i uhvati za koulju s
lea, dok ih ne iznenadi dolazak njenog mua... Pa gdje je tu onda
elja i ejtansko doaptavanje runog, uz tako uzvien stepen koji
mogu imati samo vjerovjesnici i njima slini? Tako, da nije vidio
"jasni znak" od svoga Gospodara, on bi je poelio, ali on je vidio
jasni znak, pa je nije poelio. Poto je, dakle, bio jasan znak, otpala je
elja. Allah Uzvieni najbolje zna. On je najbolji upuiva na ono to
je ispravno.
12 Jusuf / Jusuf
666
ustvari, znak kojim je Allah Uzvi{eni odvratio Jusufa da
u~ini ru`no i poku|eno djelo.
"tako bi, da odvratimo od njega
izdajstvo i blud", tj. tako ga je On o~istio od ru`nih
i poku|enih stvari u svim njegovim postupcima, "jer
je on, uistinu, bio Na{ iskreni rob", tj. jedan od
odlikovanih, ~istih i odabranih dobrotvora. Neka je na
njega Allahov selam i blagoslov!

"I njih dvoje prema vratima potr~a{e - a ona
razdera straga ko{ulju njegovu - i muà
njezina kraj vrata zateko{e. 'Kakvu kaznu
zasluùje onaj koji je htio èni tvojoj zlo
u~initi', re~e ona, 'ako ne tamnicu ili kaznu
bolnu?'"/25/ "'Ona je poku{ala mene na grijeh
navesti', re~e Jusuf. 'Ako je ko{ulja njegova
sprijeda razderana, onda ona istinu govori, a
on neistinu', primijeti jedan ro|ak njezin",
/26/ "'a ako je ko{ulja njegova straga
razderana, onda ona laè, a on govori
istinu.'"/27/ "I kad on vidje da je ko{ulja
njegova straga razderana, re~e: 'To je jedno
od va{ih lukavstava; va{a lukavstva su, zaista,
velika!'"/28/ "Ti, Jusufe, ostavi se toga, a ti
traì opro{tenje za grijeh svoj, jer si, zaista,
htjela zgrije{iti!" /29/

Allah Uzvi{eni iznosi kako su oni potr~ali prema
vratima: Jusuf bjeè}I, a èna mole}i ga da se vrati u
ku}u i pristigav{i ga uhvatila ga za ko{ulju s le|a i
razderala je. U tom stanju ugleda{e njenog muà na
vratima, te ona varkom i obmanom poku{a izmijeniti
svoj poloàj i, pravdaju}i se pred muèm, a optuùju}i
Jusufa, povika: "Kakvu kaznu zasluùje onaj koji
je htio èni tvojoj zlo u~initi...!? , tj. blud i
nemoral,

l
"ako ne tamnicu...", tj. da bude zatvoren, "ili
kaznu bo nu", tj. da bude èstoko (fizi~ki) ka`njen.
Jusuf, a.s., tada pobje|uje istinom, odbacuju}i zamku
u koju ga je ona htjela uvaliti, pa iskreno kaè: "Ona
je poku{ala mene na grijeh navesti", iznose}i
kako ga je ona pratila tegle}i ga za ko{ulju, dok je nije
poderala. "Ako je ko{ulja njegova sprijeda
poderana, primijeti jedan ro|ak njezin, "ona
istinu govori", on ju je poku{ao zavesti, jer po{to ju
je pozvao, ona je odbila, gurnula ga u prsa i poderala
mu ko{ulju, pa je istina ono {to ona kaè.
"...a ako je ko{ulja njegova straga
razderana, onda ona laè a on govori istinu",
{to se, uistinu, i desilo, po{to je on poku{ao pobje}i
od nje, ona ga je uhvatila za ko{ulju da ga vrati i
pocijepala mu je. [to se ti~e ~ovjeka koji je
posvjedo~io, oko njega postoji nesuglasje. El-Avfi
prenosi od Ibn-Abbasa, koji kaè za ajet:
"...posvjedo~i jedan svjedok iz porodice
njene", da je to bio dje~ak. Isto se prenosi od Ebu-
Hurejrea, Hisala ibn Jusufa, Hasana, Seida ibn
Dùbejra i Ed-Dahhaka ibn Muzahima, da je to bilo
dijete iz te ku}e. Prihvativ{i ovo mi{ljenje, Ibn- Dèrir
navodi o tome merfu' hadis od Ibn-Abbasa, u kome
Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaè: (613) "Govorile su
~etiri malodobne osobe", me|u kojima je spomenuo
Jusufovog svjedoka.
"I kad on vidje da je ko{ulja njegova straga
razderana...", tj. po{to se njen mu` uvjeri u
iskrenost Jusufa i u njenu la` u poku{aju da ga potvori,
"To je jedno od va{ih ènskih lukavstava, re~e
on", tj. to je kleveta kojom prljate ~ast ovog mladi}a.
"...va{a lukavstva su, zaista, velika". Traè}i
od Jusufa da sakrije to {to se desilo, on kaè:
"Ti, Jusufe, ostavi se toga", tj. ne spominji to
nikome, "a ti traì oprost za grijeh svoj", tj. za
ono {to se desilo; {to si èljela nauditi Jusufu i
potvarati ga za ono u ~emu je nevin, "jer si, zaista,
htjela zgrije{iti."
12 Jusuf / Jusuf
667

"I ène u gradu po~e{e govorkati:
'Upravnikova èna navra}ala momka svoga na
grijeh, u njega se ludo zagledala! Mi mislimo
da veoma grije{i. "/30/ "I kad ona ~u za
ogovaranja njihova, posla po njih, te im
pripremi divane, dade svakoj od njih po no` i
re~e: 'Iza|i pred njih!' A kad ga one ugleda{e,
zadivi{e se ljepoti njegovoj i po rukama svojim
se poreza{e: 'Boè, Boè!', uskliknu{e, "ovo
nije ~ovjek, ovo je melek plemeniti!"/31/ "'E
to vam je onaj zbog koga ste me korile', re~e
ona. 'Istina je da sam htjela na grijeh ga
navratiti, ali se on odupro. Ako ne u~ini ono
{to od njega traìm, bit }e sigurno u tamnicu
ba~en i ponièn.'"/32/ "'Gospodaru moj',
zavapi on, 'draà mi je tamnica od ovoga na
{to me one navra}aju! I ako Ti ne odvrati{ od
mene lukavstva njihova, ja mogu prema njima
naklonost osjetiti i lahkomislen postati.'"/33/
"I Gospodar njegov usli{a molbu njegovu i
spasi ga lukavstva njihova; On, uistinu, sve
~uje i zna." /34/

Allah Uzvi{eni iznosi kako se slu~aj Jusufa i
upravnikove ène pronio gradom, pa je svijet o tome
po~eo pri~ati. "I ène u gradu po~e{e
govorkati", poput èna dostojanstvenika Egipta,
optuùju}i upravnikovu ènu, govore}i:
"Upravnikova èna navra}ala momka svoga
na grijeh", tj. pozivala mladi}a sebi, "i u njega se
ludo zaljubila". Rije~ zna~i "ubita~na ljubav".
"Mi mislimo da veoma grije{i", tj. u ovom
svom postupku.
"I kad ona ~u za ogovaranja njihova", tj.
kada saznado{e za Jusufovu ljepotu i po~e{e
govorkanja o tome, zamoli{e da ga vide, na {to ona
"posla po njih", tj. pozva ih u goste, "te im
pripremi divane", tj. {iljteta, naslonja~e i hranu sa
vo}em koje se noèm reè. Zato Allah Uzvi{eni kaè:
"...i dadne svakoj od njih po no`", èle}i im
napraviti ve}u spletku nego {to su one njoj napravile,
"i re~e: Iza|i pred njih, i on iza|e. "A kad ga
one ugleda{e, zadivi{e se ljepoti njegovoj", tj.
odu{evi{e se njegovom ljepotom i posjeko{e se po
rukama dok su vo}e rezale, misle}i da vo}e reù, a
kad to osjeti{e, po~e{e jaukati. Tada upravnikova èna
re~e: "Vi ste to u~inile samo zato {to ste ga jednom
vidjele..., a kako tek mene boli!?"
"Boè, Boè, uzviknu{e, ovo nije ~ovjek, ovo
je melek plemeniti!" A zatim joj reko{e: "Ne}emo
te vi{e grditi, nakon {to smo vidjele..." Jusufu, a.s.,
dato je pola ljepote, {to se temelji na sahih hadisu o
Isra'u, gdje se kaè da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
pro{ao pored Jusufa, a.s., na tre}em nebu i rekao:
(615) "Njemu je dato pola ukupne ljepote." Hamad
ibn Seleme prenosi od Sabita, a ovaj od Enesa, koji
kaè da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (616)
"Jusufu i njegovoj majci dato je pola ukupne ljepote."
Zato i kaù ove ène: "Boè, Boè!", tj. Sa~uvaj
boè!
"...ovo nije ~ovjek, ovo je melek plemeniti!"
"E to vam je onaj zbog kog ste me korile" -
re~e ona." Govore}i to, izvinjavala im se, jer je on
bio dostojan da bude voljen zbog svoje ljepote i
potpunosti.
"Istina je da sam ga htjela na grijeh
navesti, ali se on odupro", tj. suzdrào se, a ta
suzdrànost je, zapravo, ljepota njegove }udi. Tako su
se kod Jusufa sastala svojstva tjelesne i moralne
potpunosti... Ona mu je, zatim, rekla prijete}i:
"Ako ne u~ini ono {to od njega traìm, bit }e
sigurno u tamnicu ba~en i ponièn." Jusuf, a.s.,
tada se obra}ao Allahu, d`.{., da ga sa~uva od zla i
ènskih spletki: "Gospodaru moj, povika on,
draà mi je tamnica od ovoga na {ta me one
navra}aju!", tj. od bluda.
"I ako Ti ne odvrati{ od mene lukavstva
njihova, ja mogu prema njima naklonost
osjetiti, tj. ako me prepusti{ samom sebi, ja ne
mogu sam sebi na{tetiti, niti korist pribaviti, osim
Tvojom snagom i mo}i! Ti si Onaj od Koga za{titu
traìm i na Koga se oslanjam! Ne prepu{taj me
samom sebi, "da lahkomislen ne postanem". "I
Gospodar njegov usli{a molbu njegovu",
sa~uvav{i ga i za{titiv{i ga, pa se on uzdrà od
upravnikove ène i radije izabra zatvor, {to je bio
vrhunac moralne potpunosti, uprkos bujnosti svoje
mladosti i ljepote, i pozivu svoje gospodarice, koja je,
tako|er, bila izuzetno lijepa i bogata vladarka, pa se
on ustegao, izabrav{i zatvor, iz straha pred Allahom i s
nadom u Njegovu nagradu. Zato u dva sahiha stoji
da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: (617) "Sedam
osoba Allah }e staviti u Svoj hlad, kada ne bude
drugog hlada osim Njegovog, i to: pravednog imama
(vo|u),... navode}i ih redom, dok nije spomenuo
12 Jusuf / Jusuf
668
~ovjeka koga pozove ugledna i lijepa èna, a on kaè:
"Bojim se Allaha..."

"Poslije im na pamet pade, iako su se bili
uvjerili da je neduàn, da ga za neko vrijeme
bace u tamnicu."/35/ "S njim su u tamnicu
u{la jo{ dva momka. 'Ja sam sanjao da cijedim
gro`|e', re~e jedan od njih. 'A ja, opet', re~e
drugi, 'kako na glavi nosim hljeb koji ptice
kljuju. Protuma~i nam to, jer vidimo da si,
zaista, dobar ~ovjek." /36/

Allah Uzvi{eni iznosi da su ga na neko vrijeme
zatvorili, nakon {to je utvr|ena njegova iskrenost i
nevinost. Stavljen je u zatvor, po{to se vijest o tome
pro{irila, obmanjuju}i svijet, da je on nju poku{ao
zavesti. Zbog toga je, kad ga je vladar na kraju
zatvorske kazne pozvao, odbio izi}i, dok se ne potvrdi
njegova nevinost u onome {to je pripisano. Kad je to
u~injeno, iza{ao je svijetla obraza i ~iste pro{losti. [to
se pak ti~e dvojice mladi}a, koji su zajedno s njim bili
u tamnici, jedan od njih bio je kraljev konobar, a drugi
kuhar. Oni su Jusufa zavoljeli punim srcem, jer su
vidjeli u njemu plemenitost, povjerenje, iskrenost,
lijepo pona{anje, odanost ibadetu, dobro~instvo
prema zatvorenicima, lije~enje bolesnih zatvorenika,
zastupanje njihovih prava... Njih dvojica su usnila san
- konobar da cijedi vino, pa mu je Jusuf protuma~io
san da }e u zatvoru ostati tri dana, a zatim iza}i i opet
sluìti vladaru vino, a kuhar je u snu vidio kako na
glavi drì hljeb, koji kljuju ptice, pa mu je Jusuf
protuma~io da }e biti razapet i da }e ptice kljuvati
njegovu glavu. Neki komentatori tvrde da im nije
precizno objasnio snove, nego ih je namjerno ostavio
nejasnima kako ne bi rastuìo onoga kome je
protuma~eno da }e biti razapet, o ~emu }e uskoro
biti govora... Ibn-Dèrir prenosi od Abdullaha i
Mes'uda, koji kaè: "Oni nisu ni{ta vidjeli u snu, nego
su se samo pretvarali da ga ispitaju."
"'Nijedan obrok hrane ne}e vam donesen biti,
a da vam ja prije ne kaèm {to }ete dobiti',
re~e Jusuf. 'To je samo dio onoga ~emu me
nau~io Gospodar moj, ja se klonim vjere
naroda koji u Allaha ne vjeru e i koji i onaj
svijet ne priznaje'", /37/ "'i ispovijedam vjeru
predaka svojih, Ibrahima i Ishaka i Jakuba;
nama ne prili~i da ikoga Allahu smatramo
ravnim. To je Allahova milost prema nama i
ostalim ljudima, ali ve}ina ljudi nije
zahvalna.'"/38/
j

Jusuf, a.s., saop}ava im da }e im protuma~iti {to
god vide u snu i saop}iti zna~enje prije nego se to
desi.
Zato kaè: "Nijedan obrok hrane ne}e vam
donesen biti, a da vam prije ne kaèm {ta }ete
dobiti." Mudàhid kaè: "On govori: 'Nijedan
obrok hrane ne}e vam donesen biti', u toku
dana, 'a da vam ja prije ne kaèm {to }ete
dobiti.'" Sli~no misli i Es-Suddi. Zato on kaè da ga
je tome Allah podu~io, jer se on klonio onih koji ne
vjeruju u Allaha i Sudnji dan, koji ne o~ekuju nagradu
ni kaznu na drugom svijetu.
"i ispovijedam vjeru predaka svojih,
Ibrahima i Ishaka i Jakuba..." On, zatim, kaè:
"Ostavio sam put nevjerstva i mnogobo{tva i krenuo
putem ovih Allahovih poslanika, neka je na sve njih
Allahova milost i blagoslov. Ko bude na tom putu
Allah }e uputiti njegovo srce, podu~iti ga onome {to
nije znao, u~initi ga predvodnikom, koga }e drugi
slijediti u dobru i u~initi ga poziva~em na Pravi put."
"nama ne prili~i da ikoga Allahu
smatramo ravnim. To je Allahova milost
prema nama i ostalim ljudima." To je potvrda
Allahove jedno}e, da nema drugog boga osim Njega
i da Mu nema sau~esnika. Allahova je milost {to nam
je to objavio i naredio. Njegova je milost prema
ostalom svijetu {to nas je u~inio poziva~ima ljudi na
to.
"ali ve}ina ljudi nije zahvalna", tj. ne
shva}a Allahove blagodati slanja ljudima poslanika i
njihovog slije|enja u svemu {to im nare|uju i
zabranjuju.

"O drugovi moji u tamnici, ili su bolji
raznorazni bogovi ili Allah, Jedini i
Svemo}ni?"/39/ "Oni kojima se, mimo Njega,
klanjate - samo su imena koja ste im nadjenuli
vi i preci va{i - Allah o njima nikakva dokaza
nije objavio. Sud pripada jedino Allahu, a On
je naredio da se klanjate samo Njemu. To je
jedino prava vjera, ali ve}ina ljudi ne zna."
/40/

Po{to je Jusuf, a.s., u karakteru dvojice mladi}a
vidio sklonost i èlju da prihvate dobro i da ga
poslu{aju, odlu~io ih je pozvati u tevhid - vjeru u
Jedinog, Mo}nog Allaha, tuma~enjem njihovih snova,
jer je takvo pokazivanje vjere bilo vrlo zna~ajno, pa je
po~eo s njima razgovarati:
12 Jusuf / Jusuf
669
"O drugovi moji u tamnici, ili su bolji
raznovrsni bogovi, ili Allah, Jedini i
Svemo}ni?", tj. îjoj je mo}i, veli~ini i vlasti
podvrgnuto sve {to postoji - ili ta boànstva koja
{tujete i koja bogovima nazivate? Ta imena, koja su
im nadjenuli preci va{i, koja ste vi naslijedili od njih,
nemaju nikakva dokaza i upori{ta kod Allaha. Allah
Uzvi{eni zato kaè:
"Oni kojima se, mimo Njega, klanjate, samo su
imena koja ste nadjenuli, vi i preci va{i. Allah
o njima nikakve dokaze nije objavio." Zatim im
saop}ava: "Sud pripada jedino Allahu", Koji ima
apsolutnu volju i vlast:
"a On je naredio da se klanjate samo Njemu".
"To je jedina prava vjera, tj. to je vjera u koju vas
pozivam, vjera tevhida - Allahove Jedno}e i iskrenog
djela Allahu. To je prava vjera, koju On voli i s kojom
je zadovoljan,
"ali ve}ina ljudi ne zna", tj. zbog toga ih je ve}ina
mnogoboàca. Po{to je zavr{io s pozivom dvojici
drugova u tamnici, po~eo im je tuma~iti snove i, ne
ponavljaju}i pitanje, re~e:

"O drugovi moji u tamnici, jedan }e od vas
gospodara svoga vinom pojiti, a drugi }e
raspet biti, pa }e mu ptice glavu kljuvati. Ono
{to ste pitali samo to zna~i!"/41/ "A onome
od njih dvojice za kojeg je znao da }e spasen
biti re~e: 'Spomeni me gospodaru svome!', ali
{ejtan u~ini te on zaboravi da ga spomene
gospodaru svome, i Jusuf ostade u tamnici
nekolike godine."/42/

!

On im, dakle, sop}ava:
"O drugovi moji u tamnici, jedan}e od vas
gospodara svog vinom pojiti...",
"a drugi }e raspet biti, pa }e mu ptica glavu
kljuvati", tj. vladar }e ga razapeti, pa }e do}i ptica
da mu kljuje glavu. Tako Jusuf, a.s., nije ni jednom od
njih precizno rekao, kako ih ne bi rastuìo. Zato se i
kaè dvosmisleno... "a drugi..., {to je, ustvari,
onaj koji je vidio da na glavi nosi hljeb. Es-Sevri
prenosi od Ibrahima ibn Abdullaha, koji kaè: "Nakon
{to im je Jusuf, a.s., protuma~io to {to su traìli, oni
reko{e: Mi nismo ni{ta u snu vidjeli, ali im on na to
odgovori: Ono {to ste pitali samo to zna~i.
Ovakvo predanje prenosi se od Ibn-Mes'uda, kao {to
su protuma~ili Mudàhid i drugi, a su{tina je u tome
da onoga ko iznese la`ne snove obavezuje njihovo
tuma~enje. Allah najbolje zna!
Imam Ahmed prenosi od Mu'avije, a on od
Hujdeta, da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (618)
"Snovi su ~ovjeku samo predskazanje dok se ne
protuma~e, a kad se protuma~e, ostvare se." U
Musnedu Ebu-Jala prenosi se od Enesa (merfu' hadis):
(619) "Snovi su ~ovjeku predskazanje dok se ne
protuma~e, a kad se protuma~e, ostvare se." Kao {to
se u istom Musnedu prenosi od Enesa merfu' hadis:
(620) "Snovi ovise o onome ko ih prvi protuma~i."
"A onome od njih dvojice, za kojeg je znao
da }e spasen biti, re~e: 'Spomeni me
gospodaru svome ' - ali {ejtan u~ini, te ga on
zaboravi spomenuti gospodaru svome." Jusuf,
a.s., re~e onome za koga je znao da }e biti spasen:
"Spomeni me gospodaru svome!", tj. podsjeti
vladara na moj slu~aj, {to ovaj zaboravi. To su bile
{ejtanske spletke, kako Allahovi miljenici ne bi izlazili iz
zatvora, "ali {ejtan u~ini te on zaboravi da ga
spomene gospodaru svome". Tj. {ejtan u~ini da
to zaboravi onaj kome je Jusuf, a.s., rekao da
spomene njegov slu~aj kod vladara.
"i Jusuf ostade u tamnici nekoliko
godina", a rije~ zna~i - izme|u tri i devet godina.
Allah Uzvi{eni najbolje zna.

"I vladar re~e: 'Sanjao sam kako sedam
mr{avih krava pojede sedam debelih, i sanjao
sam sedam klasova zelenih i sedam drugih,
sasu{enih. O velika{i, protuma~ite mi san moj,
ako snove znate tuma~iti?'"/43/ "'Zbrkanih ti
snova!', reko{e oni, 'mi snove ne znamo
tuma~iti.'"/44/ "I tada, poslije toliko vremena,
sjeti se jedan od one dvojice, onaj koji se
spasio, i re~e: 'Ja }u vam protuma~iti san,
12 Jusuf / Jusuf
670
samo me po{aljite '"/45/ "'Jusufe, o prijatelju,
protuma~i nam {ta zna~i: sedam mr{avih
krava pojede sedam debelih; i sedam klasova
zelenih i sedam drugih sasu{enih, - pa da se
vratim ljudima, da bi oni saznali.'"/46/ "'Sijat
}ete sedam godina uzastopno', re~e, 'pa ono
{to poànjete u klasu ostavite, osim ono malo
{to }ete jesti'", /47/ "'jer }e poslije do}i sedam
te{kih koje }e pojesti ono {to ste za njih
pripremili, ostat }e jedino ono malo {to }ete
za sjetvu sa~uvati.'"/48/ "Zatim }e, poslije
toga, do}i godina u kojoj }e ljudima ki{e u
obilju biti i u kojoj }e cijediti."/49/
!

f ,

Allah Uzvi{eni odredio je da vladarevi snovi budu
povod Jusufovom, a.s., dostojanstvenom izlasku iz
zatvora. Vladara je za~udio i zaprepastio ovaj san, pa
je sabrao svoje ~arobnjake, velikane i zapovjednike i
saop}io im san, ali oni nisu znali njegovo tuma~enje.
Ispri~av{i mu se, reko{e da su to "zbrkani snovi", tj.
pomije{ani i nejasni,
"i mi snove ne znamo tuma~iti", tj. ~ak kad bi i
bili istiniti, mi ih ne bismo znali protuma~iti. Sjetiv{i se,
tada mladi} kome je Jusuf, a.s, rekao da ga spomene
vladaru, nakon {to je bio zaboravio njegov slu~aj,
re~e:
"Ja }u vam protuma~iti san, samo me
po{aljite!", tj. po{aljite me Jusufu u zatvor. I oni ga
posla{e. Kad je do{ao, re~e mu:
"Jusu e o prijatelju, protuma~i nam {ta
zna~i...", iznijev{i vladarev san. Jusuf, a.s., tada
protuma~i san, ne ljute}i se na mladi}a zbog
zaboravljanja njegove poruke, pa re~e:
"Sijat }ete sedam godina uzastopno", tj. imat
}ete plodnost i ki{u sedam godina uzastopno,
tuma~e}i rije~ (krave) kao godine, jer one oru zemlju
iz koje se koriste plodovi i ìtarice, koje ozna~avaju
zelene klasove. Zatim ih uputi kako }e postupati u tim
godinama, pa re~e: "pa ono {to poànjete, u
klasu ostavite, osim ono {to }ete jesti". Zna~i,
{tedite ètvu u klasu sedam godina, kako bi duè
trajala, osim koli~ine koju budete tro{ili, a koja treba
da bude vrlo mala. I ne pretjerujte, kako biste imali u
narednih sedam godina, koje }e do}i poslije sedam
plodnih i bogatih godina. To su mr{ave krave koje }e
pojesti debele, jer }e neplodne godine pojesti ono {to
su sabrali u plodnim godinama, {to predstavlja sedam
suhih klasova... [to budete za sjetvu pripremili - to ne
tro{ite. Zato kaè:
"koje }e pojesti ono {to ste za njih
pripremili, ostat }e jedino malo {to ste za
sjetvu sa~uvali. Zatim ih je obradovao da }e poslije
neplodnih godina do}i plodna godina, u kojoj }e
ljudima obilne ki{e padati i zemlja davati rod, pa }e
ljudi cijediti, ono {to su po obi~aju cijedili - ulje, {e}er,
a u to ulazi i mlijeko:
"i u kojoj }e cijediti", tj. musti...

"I vladar re~e: 'Dovedite mi ga!' I kad Jusufu
izaslanik do|e, on re~e: 'Vrati se gospodaru
svome i upitaj ga: '[ta je s onim ènama koje
su svoje ruke porezale - vlasnik moj dobro zna
spletke njihove!'"/50/ "'[ta se to dogodilo kad
ste Jusufa na grijeh navra}ale?', upita vladar.
'Boè sa~uvaj!', reko{e one, 'mi o njemu ni{ta
ru`no ne znamo!' 'Sad }e istina iza}i na
vidjelo', re~e upravnikova èna, 'ja sam njega
na grijeh navra}ala, on je istinu rekao.'"/51/
"Isto tako on neka zna da ga ja nisam, dok je
bio odsutan, iznevjerila jer Allah ne da da se
ostvare lukavstva podmuklih."/52/ "Ja ne
pravdam sebe, ta du{a je sklona zlu, osim one
kojoj se Gospodar moj smiluje. Gospodar moj
zaista pra{ta i samilostan je." /53/

Allah Uzvi{eni iznosi kako je vladar, nakon {to su
mu prenijeli tuma~enje njegovog sna, koje ga je
zadivilo i uvjerilo, vidjev{i Jusufovu dobrotu, znanje i
lijep odgoj u odnosu na ostale svoje podanike, rekao:
"Dovedite mi ga." Kada mu izaslanik do|e s
porukom, Jusuf odbi izi}i iz zatvora, dok vladar i
njegovi podanici ne potvrde njegovu nevinost i
dostojanstvo, zbog onoga {to mu je pripisano od
upravnikove ène, te da je zatvor bio nasilje i
nepravda prema njemu.
"Vrati se gospodaru svome." U hadisu
Allahovog Poslanika, s.a.v.s., navodi se pohvala Jusufu,
a.s., i nagla{ava njegova dobrota i strpljivost. U dva
sahiha i Musnedu navodi se predanje od Ebu-
Hurejrea, da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (621)
"Mi moèmo prije posumnjati nego Ibrahim, pa ipak
on kaè:
Gospodaru moj, pokaì mi kako umrle
oìvljava{... (2:260) "Neka se Allah smiluje Lutu,
koji je traìo jak oslonac. Da sam ostao u zatvoru
koliko je ostao Jusuf, odmah bih prihvatio poziv
izaslanika." Prenosi Ahmed od Ebu-Hurejrea, da je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., o ajetu:
"...i upitaj ga: '[ta je sa onim ènama, koje su
svoje ruke porezale - vlasnik moj dobro zna
12 Jusuf / Jusuf
671
spletke njihove'", rekao: (622) "Da sam ja na
njegovom mjestu bio, sigurno bih poùrio s
odgovorom i ne bih traìo razloga."
"'[ta se to dogodilo kad ste Jusufa na grijeh
navra}ale?' - upita vladar", prenosi Uzvi{eni rije~i
vladara kada je sabrao ène koje su ruke porezale kod
upravnikove ène i, obra}aju}i im se svima, iako je
mislio na upravnikovu ènu, upita ih {ta su sa sobom
u~inile kad su bile u gostima?
"Boè sa~uvaj!", reko{e one, "mi o njemu
ni{ta ru`no ne znamo."
Tada "re~e upravnikova èna: 'Sada }e
istina na vidje o iza}i'", tj. jasno se pokazati, l

"ja sam njega na grijeh navra}ala, on je istinu
govorio", tj. kad je rekao: "Ona je poku{ala mene
na grijeh navesti.
"Isto tako on neka zna da ga ja nisam, dok
je bio odsutan, iznevjerila." Priznala sam ovaj
grijeh, kaè ona, neka suprug moj zna da ga ja nisam,
dok je bio odsutan, iznevjerila u tome, niti se desilo
ono {to treba izbjegavati, nego sam htjela zavesti
ovog mladi}a, ali se on ustegao. Zato sam priznala da
zna da grijeh nisam po~inila."
"jer Allah ne da da se ostvare lukavstva
podmuklih. Ja ne pravdam sebe." Ja ne
pravdam sebe, kaè ona, jer du{a govori i èli, zato
sam ga poku{ala zavesti, "ta, du{a je sklona zlu,
osim one kojoj se Gospodar moj smiluje", osim
one koju Allah sa~uva od grijeha.
"Gospodar moj, zaista, pra{ta i samilostan
je." Ove rije~i najbolje odgovaraju kotekstu
razgovora. Sli~no mi{ljenje iznosi Maverdi u svome
Tefsiru, koje podràva i imam Ebu- Abbas ibn Tejmijje,
o ~emu je napisao posebno djelo.
Neki kaù da su to rije~i Jusufa, a.s., koji kaè:
"Isto tako on neka zna da ga ja nisam
iznevjerio", kod njegove ène, "U njegovom
odsustvu..." Prvo je mi{ljenje, me|utim, ja~e i
izrazitije, jer se cio konekst razgovora odnosi na
upravnikovu ènu u prisustvu vladara, dok Jusuf, a.s.,
tada nije bio prisutan, nego ga je vladar poslije
doveo.
404

404
Iz konteksta ajeta br. 52 i 53 vidi se da on ukazuje da su to rijei
vladareve ene, ali to su rijei ene vjernice. Pa, da li je ona bila to?!
Ako to ona nije bila, onda je pree da je to govor Jusufa, a.s.
"I vladar re~e: 'Dovedite mi ga, uzet }u ga u
svoju svitu', i po{to porazgovara s njim, re~e
mu: 'Ti }e{ od danas kod nas uticajan i
pouzdan biti.'"/54/ "'Postavi me', re~e, 'da
vodim brigu o stovari{tima u zemlji, ja sam
zaista ~uvaran i znan.'"/55/ "I tako Mi Jusufu
dadosmo vlast u zemlji, boravio je ondje gdje
je htio; milost svoju Mi dajemo onome kome
ho}emo i ne dopu{tamo da propadne
nagrada onima koji dobra djela ~ine."/56/ "A
nagrada na onom svijetu bolja je za one koji
vjeruju i koji se grijeha ~uvaju." /57/

Nakon {to se potvrdila Jusufova, a.s., nevinost i
~istota od onoga {to mu je pripisano, Allah Uzvi{eni
saop}ava da je vladar rekao: "Dovedite mi ga, uzet
}u ga u svoju svitu", tj. u~initi ga ~lanom svoga
vije}a. "i po{to porazgovara{e s njim", tj.
upozna njegovu u~enost i sposobnost, te tjelesnu i
moralnu potpunost, re~e mu: "Ti }e{ od danas kod
nas uticajan i pouzdan biti", tj. imat }e{ kod nas
ugledno mjesto i povjerenje. Jusuf, a.s., re~e mu:
"Postavi me da vodim brigu o skladi{tima
u zemlji, ja sam, zaista, ~uvaran i znan..."
Dozvoljeno je, prema tome, ako potreba iziskuje, da
~ovjek pohvali sam sebe, ako su njegove osobine
nepoznate. Zato on pripominje da moè biti pouzdan
rizni~ar, koji ima znanja i pronicljivosti za taj posao, s
obzirom da ga o~ekuju godine, o kojima ih je
obavijestio, pa da postupa na najbolji i najispravniji
na~in, {to je vladar dostojanstveno prihvatio. Zato
Allah Uzvi{eni kaè: "I tako Mi Jusufu dadosmo
vlast u zemlji, tj. Egiptu,
"boravio je ondje gdje je htio", tj. stanovao
je gdje je htio, nakon patnji i zatvora, "milost
Svoju Mi dajemo onome kome ho}emo i ne
dopu{tamo da propadne nagrada onima koji
dobra djela ~ine", tj. Mi nismo dopustili da
propadne Jusufova strpljivost, zbog tegoba koje su
mu njegova bra}a nanijela, niti njegova strpljivost u
zatvoru zbog upravnikove ène.
405
Zato mu je Allah
poslije toga dao mir, pomo} i podr{ku.
"A nagrada na onom svijetu bolja je za one
koji vjeruju i koji se grijeha ~uvaju." Allah
Uzvi{eni kaè da je nagrada koju je pripremio Jusufu,
a.s., na budu}em svijetu ve}a i obilnija od vlasti i
uticaja koje mu je dao na ovome svijetu, time {to je
Jusufa, a.s., vladar Egipta, Rejjan ibn Velid, postavio za
ministra, umjesto dotada{njeg upravnika Egipta, i
pred njim primio islam. Ovo prenosi Mudàhid, a
neki tvrde da je Jusuf, a.s., poslije upravnikove smrti
vjen~ao upravnikovu ènu.

405
Njegova strpljivost u iskuenju velikom kojim ga je iskuao
Allah, d.., ukazuje na istotu i ednost njegove due, ustezanje od
nemorala koji je od njega traen i na njegov izlazak iz tih ogromnih
iskuenja istog i neporonog.
12 Jusuf / Jusuf
672

"I do|o{e bra}a Jusufova i u|o{e k njemu, pa
ih on poznade, a oni njega ne
poznado{e."/58/ "I kad ih namiri hranom
potrebnom, re~e: 'Dovedite mi svoga brata
koji je ostao s ocem va{im, zar ne vidite da
punu mjeru dajem i da goste, ne moè biti
bolje, primam.'"/59/ "Ako mi ga ne dovedete,
ne}ete vi{e od mene hrane dobiti i ne dolazite
mi!"/60/ "Pobrinut }emo se da ga nekako od
oca njegova izmamimo, zaista }emo tako
postupiti', reko{e oni."/61/ "A Jusuf re~e
momcima svojim: 'Stavite njihove stvari u
tovare njihove oni }e ih, kad se vrate svojima,
prepoznati i opet }e se vratiti.'"/62/
,

Jusufovo tuma~enje sna u potpunosti se obistinilo
pa je do{lo sedam plodnih godina, a iza njih je
slijedilo sedam neplodnih. Za to vrijeme Jusuf, a.s.,
obavljao je ministarske poslove u Egiptu i bdio nad
skladi{tima ìtarica za vrijeme plodnih godina,
sabrav{i ih na najbolji mogu}i na~in, ~ime je osigurao
rezervu za sedam gladnih godina. Dolazio je narod
Jusufu iz ostalih krajeva da nabavlja hranu, a me|u
njima i njegova bra}a, po nare|enju njihovog oca,
po{to je saznao da upravnik Egipta daje svijetu jeftino
hranu.
"I do|o{e bra}a Jusufova i u|o{e k njemu, pa
ih on poznade, a oni njega ne poznado{e."
Jusuf je lijepo izgledao u rasko{i vode}e dràvne
funkcije, pa njegovoj bra}i nije ni na um palo da bi to
mogao Jusuf postati, te ga stoga nisu ni mogli
poznati. On je njih, me|utim, prepoznao i po~eo s
njima razgovarati, kao da ih ne poznaje: "[ta vas je
dovelo u moju zemlju..?" Oni mu odgovori{e da su
do{li zbog hrane. "Da vi niste kakve uhode?", upita ih
Jusuf, a.s. "Boè sa~uvaj", reko{e oni. "Odakle ste",
upita ih, opet, Jusuf, a.s. "Iz Kenana smo. Otac je
vjerovjesnik, Jakub." "Ima li on jo{ djece, osim vas?",
upita Jusuf, a.s. "Imao nas je dvanaest, pa je najmla|i
oti{ao i nestao negdje u pustinji, a bio je ocu najdraì
od svih. Najmla|eg brata otac je zadrào da mu bude
utjeha za razgovor." Potom je Jusuf, a.s., naredio da se
njegova bra}a smjeste i ugoste:
"Kad ih namiri potrebnom hranom", tj. izmjeri
im i natovari,
"...re~e: 'Dovedite mi svoga brata koji je ostao
s ocem va{im!", tj. onoga {to ste ga spomenuli,
kako bih znao da istinu govorite.
"Zar ne vidite da punu mjeru dajem i da
goste primam da bolje biti ne moè", podsti~u}i
ih da mu se opet vrate, a onda im, prijete}i, re~e:
"Ako mi ga ne dovedete, ne}ete vi{e hrane
od mene dobiti", "i ne dolazite mi!"
"Pobrinut }emo se da ga nekako od oca
njegova izmamimo, zaista }emo tako
postupiti", reko{e oni, tj. ne}emo {tedjeti truda da
ga dovedemo, kako bi se uvjerio da je istina {to ti
govorimo. "A Jusuf re~e momcima svojim", tj.
dje~acima:
"Stavite njihove stvari", koje su donijeli da im se u
zamjenu za njih izmjeri hrana.
"u tovare njihove", u njihov prtljag; da oni ne
znaju; "i opet }e se vratiti", s tim. Tj. Jusuf se
pobojao da oni ne budu imali kakvu drugu robu s
kojom bi do{li da im se da hrana.

"I po{to se vrati{e ocu svome, reko{e: 'O o~e
na{, vi{e nam ne}e hranu davati. Zato po{alji s
nama brata na{eg da bismo dobili hranu a mi
}emo ga, zaista, ~uvati.'"/63/ "'Zar da vam ga
povjerim kao {to sam prije povjerio brata
njegova?', re~e on. 'Ali, Allah je najbolji ~uvar i
On je najmilostiviji!'" /64/
,

Allah Uzvi{eni iznosi da oni, kada se vrati{e ocu,
"reko{e: O o~e na{, vi{e nam ne}e hranu
davati, tj. sljede}i put, ako s nama ne po{alje{ brata
Benjamina. Zato ga po{alji s nama, da bismo dobili
hranu, a mi }emo ga ~uvati, tj. ponovo ga tebi vratiti,
{to su mu obe}ali i za Jusufa. Sjetiv{i se njihovog
obe}anja da }e mu i Jusufa vratiti, on re~e:
"Zar da vam ga povjerim, kao {to sam prije
povjerio brata njegova?" "Ali Allah je najbolji
~uvar i On je najmilostiviji!", tj. On }e se smilovati
na moju starost, slabost i osje}anje prema mome sinu
i molim Allaha da mi ga vrati i da me s njim sastavi.
On je najmilostiviji.
12 Jusuf / Jusuf
673

"A kada otvori{e tovare svoje i na|o{e da su
im vra}ene stvari nj hove, oni reko{e: 'O o~e
na{, {ta moèmo vi{e poèljeti? Evo, vra}ene
su nam stvari na{e, i hranom }emo ~eljad
na{u namiriti, i brata na{eg }emo ~uvati, a i
jedan kamilin tovar hrane vi{e dobit }emo; to
je neznatan tovar.'"/65/ "'Ja ga s vama ne}u
poslati', re~e, 'dok mi se tvrdo Allahom ne
zakunete da }ete mi ga doista vratiti, osim
ako ne nastradate.' I po{to mu se oni zakle{e,
on re~e: 'Allah je jamac za on {to smo
utana~ili!/66/
i

Kad Jusufova bra}a otvori{e svoje tovare, na|o{e
svoje stvari vra}ene. "oni reko{e: O o~e na{, {ta
moèmo vi{e poèljeti?, tj. {ta bismo poèljeli
poslije ovoga... "Evo, vra}ene su nam stvari
na{e", a mjera nam nije umanjena, "i hranom
}emo ~eljad na{u nahraniti". Ako po{alje{ na{ega
brata s nama, donijet }emo hranu ~eljadi na{oj.
"i brata na{eg }emo ~uvati, a i jedan
kamilin tovar hrane vi{e }emo dobiti", jer je
Jusufovom ~ovjeku davao po jedan kamilin tovar,
"to je neznatan tovar", tj. to je neznatno u
pore|enju sa uzimanjem njihovog brata, {to bi
odgovaralo tome.
"Ja ga s vama ne}u poslati", re~e, "dok mi
se tvrdo Allahom ne zakunete", tj. ne obaveète
se da }ete ispuniti dogovor i obe}enje "da }ete mi
ga, doista, vratiti, osim ako ne nastradate", tj.
ne budete savladani pa ga ne mognete spasiti. "I
kada mu se zakle{e", potvrdi im to i re~e: "Allah
je jamac za ono {to smo utana~ili." Ibn-
-Ishak kaè: "On je to u~inio jer je bilo nu`no da ih
po{alje po hranu, koja im je bila neophodna - pa ih je
poslao."

"'O sinovi moji', re~e onda, 'ne u azite na jednu
kapiju, ve} na razne kapije, a ja vas ne mogu
spasiti od onoga {to vam Allah odredi; mo}
pripada jedino Njemu ja se u Njega uzdam, i
neka se samo u Njega uzdaju oni koji se
uzdaju!'"/67/ "I kad u|o{e onako kako im je
otac njihov naredio, to im nimalo nije
pomoglo da budu po{te|eni onoga {to im je
Allah bio odredio, jedino se ostvarila èlja
Jakubova, koju je izvr{io, a on je, u stinu, veliki
znalac bio, zato {to smo ga Mi nau~ili, ali
ve}ina ljudi ne zna."/68/
l

,
i
"

Allah Uzvi{eni iznosi da je Jakub, a.s., naredio
sinovima, kada ih je otpremio sa Benjaminom u
Egipat, da ne ulaze na jednu kapiju, nego da u|u na
vi{e kapija, boje}i se da im ljudski uroci ne na{kode,
jer oni, uistinu, postoje i mogu konjanika s konja
skinuti. Jer, oni su bili fizi~ki lijepi i elegantni.
"a ja vas ne mogu spasiti od onoga {to vam
Allah odredi", tj. ova opreznost ne}e sprije~iti
Allahovu volju i odredbu, jer Allah kada ne{to ho}e,
ne moè Ga niko sprije~iti u tome. "mo} pripada
jedino Njemu, ja se u Njega uzdam i neka se
samo u Njega uzdaju oni koji se uzdaju."
"I kad u|o{e onako kako im je otac njihov
naredio, to im nije nimalo pomoglo da budu
po{te|eni onoga {to im je Allah bio odredio,
jedino se ostvarila èlja Jakubova, koju je
izvr{io." Kaù da je to otklanjanje uroka s njih.
"...a on je, uistinu, veliki znalac bio, zato {to
smo ga Mi nau~ili." Ibn- Dèrir kaè: "Znalac, zato
{to smo ga Mi podu~ili",
"ali ve}ina ljudi ne znaju .

"I kad izi|o{e pred Jusufa, on privi na grudi
brata svoga i re~e: 'Ja sam, doista, brat tvoj i
ne àlosti se zbog onog {to su oni uradili.'"
12 Jusuf / Jusuf
674
/69/ "I po{to ih namiri potrebnom hranom,
stavi jednu ~a{u u tovar brata svoga, a poslije
jedan glasnik stade vikati: 'O karavanu, vi ste,
doista, kradljivci!'"/70/ "Oni im pristupi{e i
upita{e: '[ta to traìte?'" /71/ "Traìmo
vladarevu ~a{u', odgovori{e. 'Ko je donese,
dobit }e kamilin tovar hrane Ja za to
jam~im.'" /72/

.

Kada stigo{e Jusufova bra}a, a s njima i njihov brat
Benjamin, Jusuf, a.s., lijepo ih ugosti i ukaza im veliku
pa`nju i po~asti, a onda se odvoji sa svojim bratom
(po ocu i majci) Benjaminom, i upozna ga o svom
slu~aju i saop}i mu da je on njegov brat, te da se ne
àlosti {to su oni njemu napakostili. Re~e mu da to ne
kazuje bra}i, a onda se dogovori{e da on na|e na~ina
kako bi ostao kod njega.
Po{to Jusuf, a.s., opremi bra}u, natovariv{i im deve
hranom, naredi svojim momcima da stave vladarev
pehar u Benjaminov prtljag, da niko ne vidi, a onda
telal povika. "O karavanu, vi ste doista
kradljivci!" Okupiv{i se oko telala, zapita{e: "[ta to
traìte?" "Traìmo vladarev pehar, reko{e", tj.
njegov pehar kojim se mjeri.
"Ko ga donese, dobit }e kamilin tovar
hrane", {to se ti~e nagrade,
"Ja za to jam~im", {to se ti~e garancije.

'"Allaha nam', reko{e oni, 'vi znate da mi
nismo do{li da ~inimo nered na zemlji, i mi
nismo kradljivci.'"/73/ "'A kakva mu je kazna
ako ne govorite istinu?', upita{e."/74/ "'Kazna
je onome u ~ijem se tovaru na|e - sam on',
odgovori{e. 'Eto tako mi ka`njavamo
kradljivce.'" /75/ "I on po~e s vre}ama
njihovim, prije vre}a brata svoga, a onda
izvadi ~a{u iz vre}e brata svoga. Mi pou~ismo
Jusufa da tako varku izvede. On po vladarevu
zakonu nije mogao uzeti kao roba brata
svoga, ali je mogao s Allahovim dopu{tenjem.
Mi uzvisujemo onoga koga Mi ho}emo, a nad
svakim znalcem ima jo{ znaniji."/76/

Po{to ih ovi momci optuì{e za kra|u, Jusufova
bra}a reko{e:
"Allaha nam"- reko{e oni - "vi znate da mi
nismo do{li da ~inimo nered na zemlji i mi
nismo kradljivci", tj. uvjerili ste se u na{e pona{anje
otkako ste nas upoznali. Momci im reko{e: "A kakva
mu je kazna?", tj. kradljivcu, "ako ne govorite
istinu", tj. ako na|emo me|u vama kradljivca.
"Kazna je onome u ~ijem se tovaru na|e -
sam on - odgovori{e." "Eto tako mi ka`nja-
vamo kradljivce." Takav je bio Ibrahimov, a.s.,
zakon; da se kradljivac preda onome od koga je
ukrao. To je ono {to je èlio i Jusuf, a.s. Zato po~e
pretragu prvo njihovog prtljaga, prije prtljaga svoga
brata.
"Tako Mi pou~ismo Jusufa da varku izvede." To
je varka koju Allah voli i kojom je zadovoljan, jer sadrì
i mudrost i korist.
Allah Uzvi{eni, zatim, kaè: "Mi uzvisujemo
onoga koga Mi ho}emo", {to je kao Njegove rije~i:
"Allah }e na visoke stepene uzdignuti one
me|u vama koji vjeruju..." (58:11) "a nad
svakim znalcem ima znaniji". Ibn Abbas kaè:
"Ovaj je znaniji od ovoga, a ovaj od ovoga, a Allah je
iznad svakog znalca." Katade kaè: "Sve dok se znanje
ne spoji sa Allahom - od Njega je po~elo, nau~nici su
ga uzeli i Njemu se vra}a."

"'Ako je on ukrao', reko{e oni, 'pa i prije je
brat njegov krao!' I Jusuf im ne re~e ni{ta. 'Vi
ste u gorem poloàju', pomisli u sebi, Allah
dobro zna kako je bilo to o ~emu
govorite."/77/ "'O upravni~e', reko{e oni, 'on
ima vrlo stara oca, pa uzmi jednog od nas
umjesto njega! Mi vidimo da si dobar
~ovjek.'"/78/ "'Sa~uvaj Boè', re~e, 'da
uzmemo nekog drugog do onoga u koga smo
na{ predmet na{li! Tada bismo zaista bili
nepravedni!'" /79/

Pravdaju}i se, Jusufova bra}a, po{to su vidjeli da je
posuda izva|ena iz njegovog prtljaga,
reko{e: "Ako je ukrao, pa i brat njegov je prije
krao", misle}i na Jusufa, a.s., "I Jusuf to pritaji u
du{i", tj. rije~i koje }e do}i poslije, a to je:
"Vi ste u gorem poloàju", pomisli u sebi,
"Allah dobro zna to o ~emu govorite", tj. to {to
spominjete. Ovo je Jusuf, a.s., rekao u sebi, ne
izjavljuju}i pred njima. To je kur'anska metoda
skrivanja misli, prije nego {to se kaè rije~ima, {to je
~esta upotreba u Kur'anu, hadisu, jeziku, prozi i
poeziji.
12 Jusuf / Jusuf
675
Po{to je, na osnovu priznanja njegove bra}e,
utvr|eno da je pehar uzeo Benjamin, i odlu~eno da
on ostane kod Jusufa, njegova bra}a po~e{e nje`no
moliti: "O upravni~e", reko{e oni, on ima vrlo
stara oca, koji ga mnogo voli i razgovara se s njim,
umjesto sina koga je izgubio, "pa uzmi jednog od
nas umjesto njega!", tj. da umjesto njega bude.
"Mi vidimo da si dobar ~ovjek", tj. pravedan i
dobro~initelj.
"Sa~uvaj Boè" - re~e on - "da uzmemo nekoga
drugog do onoga u koga smo na{u stvar
na{li", tj. kao {to ste rekli i priznali. Jer, ako bismo
u~inili to {to traìte, "tada bismo, zaista, bili
nepravedni!", tj. uzeli bismo nevinog umjesto
krivca.

"I kad izgubi{e svaku nadu, odvoji{e se
ustranu da se posavjetuju. 'Zar ne znate', re~e
najstariji me|u njima, 'da ste se svom ocu
Allahom zakleli, a i prije Jusufa upropastili.
Ne}u napustiti ovu zemlju dok mi to moj otac
ne dozvoli ili dok Allah u moju korist ne
presudi, a On je Sudija najbolji.'"/80/ "Vratite
se svom ocu pa recite: 'O o~e na{, sin tvoj je
ukrao; mi tvrdimo samo ono {to smo vidjeli, a
mi se nismo mogli onoga {to je bilo su|eno
~uvati.'"/81/ "Pitaj grad u kome smo boravili i
karavan s kojim smo do{li. Mi, zaista,
govorimo istinu!"/82/

Po{to Jusufova bra}a izgubi{e nadu da }e uvjeriti
Jusufa da im vrati brata Benjamina, zbog njihove
~vrste obaveze ocu da }e ga vratiti, "izdvoji{e se
ustranu..." "da se posavjetuju", tj. da se
dogovore. "Najstariji me|u njima", koji je
svojevremeno savjetovao da Jusuf ne bude ubijen
nego da bude ba~en u jamu, re~e:
"Zar ne znate da ste se ocu svom Allahom
zakleli", da }ete mu ga vratiti; vidjeli ste kako se je
te{ko pravdati za to,
"a i prije Jusufa upropastili", tj. {to ste mu
prije Jusufa uni{tili.
"Ne}u napustiti ovu zemlju, dok ne bude
zadovoljan da mu se vratim", "ili dok Allah u
moju korist ne presudi", tj. da mi omogu}i da
uzmem brata,
"a On je Sudija najbolji". Zatim im naredi da
izvijeste oca o tome {ta se desilo, pa mo`da i primi
njihovo opravdanje.
"a mi se nismo mogli ovoga {to je bilo
su|eno sa~uvati", tj. mi ne znamo da je Benjamin
ne{to ukrao, mi smo samo pitali upravnika kakva je
kazna za kradljivca, a on je rekao - uzimanje njega
samog.
"Pitaj grad u kome smo boravili", tj. Egipat, "i
karavan s kojim smo do{li", tj. pitaj za na{u
iskrenost, ~uvanje i za{titu. "Mi, zaista, istinu
govorimo!", o tome {to ti govorimo, tj. da je on
ukrao i da su ga zbog toga uzeli.

"'Nije tako', re~e Jakub, 'u du{ama va{im
ponikla je z a misao, i ja se ne}u jadati, nadam
se da }e mi Allah sve vratiti; uistinu. On sve
zna i mudar je.'"/83/ "I okrenu se od njih i
re~e: 'O Jusufe, tugo moja!, a o~i su mu
pobijeljele od jada, bio je vrlo poti{ten."/84/
"'Allaha nam', reko{e oni, 'ti toliko spominje{
Jusufa da }e{ te{ko oboljeti ili umrijeti!'"/85/
"'Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim, a
od Allaha znam ono {to vi ne znate', re~e
on."/86/
l
l

Jakub im re~e, kao {to im je rekao kad su mu
donijeli Jusufovu ko{ulju, la`nom krvlju poprskanu:
Nije tako, re~e Jakub, u du{ama va{im
ponikla je z a misao, i ja se ne}u jadati, misle}i
da su u~inili isto kao i sa Jusufom, mole}i Allaha da
mu vrati trojicu sinova: Jusufa, Benjamina i Rubela,
najstarijeg sina, koji je ostao u Egiptu, ~ekaju}i o~evu
odluku - ili da se s njegovim dopu{tenjem vrati, ili da
uspije tajno uzeti brata Benjamina. Zato on kaè:
"...nadam se da }e mi ih Allah sve vratiti. On
sve zna", o mom stanju, " i mudar je", u Svojoj
mo}i i odredbama. "I okrenu se od njih i re~e: 'O
Jusufe, tugo moja!'", tj. tuga za dvojicom sinova
obnovi mu àlost za Jusufom, "a o~i mu pobijelje{e
od tuge, bio je vrlo poti{ten", tj. {utio je - nije se
na to àlio Allahovim stvorenjima. Tada mu sinovi
pokaza{e nje`nost i saàljivost, i reko{e: "Allaha
nam, ti toliko spominje{ Jusufa", tj. neprekidno
ga spominje{, "da }e{ te{ko oboljeti", tj. oslabiti;
"ili umrijeti, tj bojimo se da }e{ nastradati.
"Ja tugu svoju i jad svoj samo pred Allaha
iznosim", re~e on.
12 Jusuf / Jusuf
676
"...i od Allaha znam ono {to vi ne znate", tj. ja
znam da su Jusufovi snovi istiniti i da }u se ja Njemu
pokloniti."

"O sinovi moji, idite i raspitajte se za Jusufa i
brata njegova, i ne gubite nadu u milost
Allahovu."/87/ "I kad oni izi|o{e pred Jusufa,
reko{e 'O upravni~e, i nas i ~eljad na{u pritisla
je nevolja; donijeli smo malo vrijedne stvari,
ali ti nam podaj punu mjeru i udijeli nam
milostinju jer Allah doista nagra|uje one koji
milostinju udjeljuju.'"/88/
:
,
,

j

Allah Uzvi{eni iznosi da je Jakub, a.s., poslao sinove
da ispitaju slu~aj Jusufa i Benjamina, zahtijevaju}i od
njih da ne o~ajavaju, niti da gube nadu u Allaha u
svojim namjerama, jer nadu u Njegovu milost gube
samo nevjernici. "I kad oni izi|o{e pred Jusufa",
"O upravni~e i nas i ~eljad na{u pritisla je
nevolja", tj. neplodna godina i manjak hrane;
"donijeli smo malo vrijedne stvari", tj. donijeli
smo protuvrijednost robe za koju èlimo da uzmemo,
ali je ona mala. U osnovi rije~ zna~i odbijanje ne~ega
zbog njegove slabosti (male vrijednosti).
Govore}i dalje o njima, Allah Uzvi{eni prenosi
njihove rije~i: "ali ti nama podaj punu mjeru",
tj. daj nam za ovu malu vrijednost, kao {to si nam
davao prije toga, "i udijeli nam milostinju". Ibn-
Dèrir kaè: "Udijeli nam milostinju, zna~i: vrati nam
brata." Ibn-Dèrir prenosi od Mudàhida da je on
upitan: "Da li je mekruh - poku|eno, da ~ovjek u dovi
kaè: "Boè, udijeli Mi milostinju!", pa je odgovorio:
"Da, jer milostinja pripada onome ko traì nagradu,
"jer Allah doista nagra|u e one koji
milostinju udjeljuju."

"'A znate li', upita on, '{ta ste s Jusufom i
bratom njegovim nepromi{ljeno uradili?'"
/89/ "'A da ti nisi, uistinu, Jusuf?', povika{e
oni. 'Da, ja sam Jusuf, a ovo je brat moj, Allah
nam je milost darovao; ko se bude Allaha
bojao i ko strpljiv bude bio - pa, Allah, uistinu,
ne}e dopustiti da propadne nagrada onima
koji dobra djela ~ine.'"/90/ "'Allaha nam',
reko{e oni, 'Allah te je nad nama uzvisio, mi
smo, zaista, zgrije{ili!'"/91/ "'Ja vas sada ne}u
koriti', re~e, 'Allah }e vam oprostiti, od
milostivih On je najmilostiviji!'"/92/

Allah Uzvi{eni iznosi kako su Jusufova bra}a
saop}ili Jusufu da ih je pogodila su{a i nedostatak
hrane, spominjaju}i oca i njegovu àlost za gubitkom
dvojice sinova, uspore|uju}i to sa njegovom vla{}u i
mo}i da pomogne, na {to Jusufa, a.s., obuze samilost
i saàljenje prema ocu i bra}i, a njihov pla~ ga savlada
i on im priznade i re~e:
"A znate li {ta ste s Jusufom i bratom
njegovim nepromi{ljeno uradili?" O~ito je, a
Allah najbolje zna, da se Jusuf, a.s., njima predstavio
po Allahovoj odredbi, kao {to se s Allahovom
odredbom, tako|er, prikrio prva dva puta ranije. Kada
je situacija postala mu~na i napeta, Allah ga osloba|a
tih muka, pa on kaè: "Da li se sje}ate" {ta ste
nepromi{ljeno u~inili sa Jusufom i njegovim bratom,
{to vas je navelo da u~inite grijeh, na {to oni reko{e:
"A da ti nisi, uistinu, Jusuf?", tj. za~udi{e se
njegovom prikrivanju od njih tokom dvije godine
otkako su kod njega, iako ih je on znao, pa ga
upita{e:
"A da li ti nisi, uistinu, Jusuf?", povika{e oni.
"Da, ja sam Jusuf, a ovo je brat moj, Allah nam
je milost darovao", tj. sastavio nas poslije rastanka
dugih godina.
"ko se bude Allaha bojao i ko strpljiv
bude bio - pa, Allah, u stinu, ne}e dopustiti da
propadne nagrada onima koji dobra djela
~ine. Allaha nam, reko{e oni, "Allah te je nad
nama uzvisio". Govore}i to oni su mu odali
priznanje, po~ast, fizi~ku, moralnu i vladarsku
prednost nad njima i priznali poslanstvo, po mi{ljenju
onih koji njima ne pripisuju poslanstvo, kao i svoj
grijeh prema njemu.
i

"Ja vas sada ne}u koriti", re~e, nego im
velikodu{no oprosti, dodav{i uz to dovu za oprost,
govore}i: "Allah }e vam oprostiti, od milostivih
on je najmilostiviji!"
Zatim im re~e:

"Ovu ko{ulju moju odnesite i na lice moga oca
je stavite, on }e progledati, i svu ~eljad svoju
mi dovedite!"/93/ "I kad karavana napusti

12 Jusuf / Jusuf
677
Misir, otac njihov re~e: 'Ja zbilja osje}am miris
Jusufov, samo ne recite da sam pomatuhio.'"
/94/ "'Allaha nam', reko{e oni, 'ti i sada kao i
prije grije{i{.'"/95/

On im tada re~e:
"Ovu ko{ulju moju odnesite i na lice moga
oca je stavite, on }e progledati", a bio je od
velikog pla~a ve} oslijepio, "i svu ~eljad svoju mi
dovedite", tj. sve potomke Jakubove.
"I kad karavan napusti Misir", tj. iza|e iz
Egipta, "otac njihov re~e", tj. Jakub, a.s., ostaloj
porodici svojoj:
"Ja zbilja osje}am miris Jusufov, samo ne
recite da sam pomahnitao", pa da kaète da sam
star i senilan. Tj. po{to je karavan krenuo, puhnuo je
vjetar i donio Jakubu, a.s., miris Jusufove ko{ulje sa
udaljenosti od osam dana hoda... Smisao gornjeg je:
Kad mi ne biste rekli da sam star i senilan i da gluposti
govorim, rekao bih vam da osje}am miris Jusufov. Oni
mu reko{e: "Ti si i sada, kao i prije, u zabludi."
Ibn-Abbas kaè: Ti kao i prije grije{i{. To su grube
rije~i, koje ne bi trebali kazati ocu, niti Allahovom
poslaniku, s.a.v.s." Sli~nog su mi{ljenja Es-Suddi i
drugi.

"A kad glasono{a radosne vijesti do|e, on
stavi ko{ulju na lice njegovo i on progleda.
'Zar vam ne rekoh', re~e,'da ja znam od Allaha
ono {to vi ne znate.'"/96/ "'O o~e na{', reko{e
oni, 'zamoli da nam se grijesi oproste, mi smo,
zaista, zgrije{ili.'"/97/ "'Zamolit }u Gospodara
svoga da vam oprosti', odgovori on, 'jer On
pra{ta i On je milostiv.'" /98/

Mudàhid i Es-Suddi kaù da je Jehuza, sin
Jakubov, donio Jusufovu ko{ulju i stavio je na lice
o~evo, pa je on progledao. Na {to on re~e sinovima:
"Zar vam ne rekoh da ja znam od Allaha ono
{to vi ne znate", tj. znam da }e mi ga Allah vratiti i
zato vam rekoh: "Ja, zbilja, osje}am miris
Jusufov, samo ne recite da sam pomahnitao."
Tada oni saàljivo reko{e ocu:
"O~e na{, zamoli da nam se grijesi oproste, mi
smo, zaista, zgrije{ili." "Zamolit }u Gospodara
svoga da vam oprosti", odgovori on, jer On
pra{ta i On je milostiv", tj. ko Mu se pokaje, On
prima njegovo pokajanje. Ibn Mes'ud i jedan broj
tabi'ina kaù: da im je Jakub, a.s., odgodio traènje
oprosta do sehura - zore. Ibn- Dèrir prenosi od
Mehariba ibn Desara, koji kaè: "Dolaze}i jednom
prilikom u dàmiju Omer, r.a., ~uo je nekog kako
moli: 'Boè moj, zvao si me, pa Ti se odazivam,
naredio si mi, pa Ti se pokoravam, a ovo je vrijeme
sehura, pa mi oprosti.' ûo je da glas dolazi iz ku}e
Abdullaha ibn Mes'uda, pa ga je upitao o tome, a on
mu je odgovorio: 'Jakub, a.s., odgodio je svojim
sinovima do sehura svoje rije~i: 'Zamolit }u
Gospodara svoga da vam oprosti.'"

"I kad izi|o{e pred Jusufa, on privi roditelje
svoje na grudi i re~e: 'Nastanite se u Misiru,
svakog straha, ako Bog da, oslobo|eni!'"/99/
"I on roditelje svoje postavi na prijesto i oni
mu se svi pokloni{e, pa on re~e: 'O o~e moj,
ovo je tuma~enje moga sna nekada{njeg.
Gospodar moj ga je ispunio. Allah je bio dobar
prema meni kad me je iz tamnice izbavio i vas
iz pustinje doveo, nakon {to je {ejtan izme|u
mene i bra}e moje bio razdor posijao.
Gospodar moj je, zaista, milostiv onome kome
On ho}e, i On, zaista, sve zna i mudar je!'"
/100/

Allah Uzvi{eni govori o dolasku Jakuba, njegovih
sinova i porodice iz Ken'ana Jusufu, a.s., u Egipat.
Do~eku su prisustvovali Jusuf, a.s., vladar Egipta,
prin~evi i drugi visoki dostojanstvenici. Allah Uzvi{eni
kaè: "On privi roditelje svoje na grudi i re~e:
'Nastanite se u Misiru, svakog straha, ako Bog
da, oslobo|eni.'" Tj. od svake tegobe i su{ne
godine. Allah je odredio da Jakubov dolazak padne u
sedam su{nih godina. Neki kaù, Allah najbolje zna,
da je Allah podigao stanovnicima Egipta ostale su{ne
godine, blagoslovom dolaska Jakuba, a.s.
Uzvi{eni Allah, zatim, kaè: "I on roditelje svoje
postavi na prijesto", tj. posadi ih na svoj prijesto.
"...i oni mu se pokloni{e", tj. pokloni{e mu se
roditelji i ostala bra}a, a bilo je jedanaest mu{karaca,
"pa on re~e: 'O o~e moj, ovo je tuma~enje
moga sna nekada{-njeg'", tj. onoga {to ga je prije
ispri~ao svome ocu.
"sanjao sam jedanaest zvijezda..." Naklon je
bio dozvoljen u njihovom vjerozakonu, pa su se oni,
prilikom pozdrava starijeg, klanjali. Ovo je bilo
dozvoljeno od Adema, do Isaa, a.s., ~ijim je
sljedbenicima zabranjeno, a posve}eno, isklju~ivo,
Uzvi{enom Gospodaru. U hadisu Allahovog Poslanika,
12 Jusuf / Jusuf
678
s.a.v.s., stoji (623) kako je Mu'az i{ao u [am, pa je
vidio da se tamo klanjaju svojim patrijarsima, pa, kada
se vratio, poklonio se i on Allahovom Poslaniku,
s.a.v.s. "[ta je to, Mu'aze", upita ga Allahov Poslanik,
s.a.v.s., a on odgovori: "Vidio sam ih kako se klanjaju
svojim patrijarsima, a ti si dostojniji da ti se klanjamo",
na {to Allahov Poslanik, s.a.v.s., re~e: "Da sam ikom
naredio da se klanja, naredio bih èni da se klanja
svome muù, zbog prava koje on ima prema njoj."
Ovdje je namjera da se istakne da je po~asno
klanjanje bilo dozvoljeno u njihovim vjerozakonima,
zbog ~ega su se njemu i poklonili. Jusuf, a.s., tada
re~e:
"O o~e moj, ovo je tuma~enje moga sna
nekada{njeg", tj. ovo je bio cilj, jer se tuma~enje sna
poklopilo s onim {to se dogodilo. "Gospodar moj
ga je ispunio", tj. ta~no i istinito...spominju}i
Allahovu blagodat prema njemu.
"Allah je bio dobar prema meni, kad me je
iz tamnice izbavio i vas iz pustinje doveo", gdje
su kao beduini i ~uvari stoke ìvjeli, nastanjuju}i
zabrije`ja Palestine u dolini [ama.

"nakon {to je {ejtan izme|u mene i bra}e
moje bio razdor posijao. Gospodar moj je,
zaista, milostiv onome kome On ho}e", tj. kada
ho}e da ne{to bude, onda mu odredi uzrok i utvrdi
njegovo nastajanje: "I On, zaista, sve zna", o
stvarima Svojih robova, "i mudar je", u Svojim
rije~ima, djelima i odredbama, u onome {to bira i {to
ho}e.
Ebu-Usman El-Hindi, prenose}i od Sulejmana,
kaè: "Izme|u Jusufovog sna i njegovog tuma~enja
pro{lo je ~etrdeset godina...", te da je Jakub ostao sa
Jusufom, poslije dolaska u Egipat, sedamnaest godina,
a zatim se preselio svome Gospodaru. Ebu-Ishak es-
Sebii prenosi od Abdullaha ibn Mes'uda, koji kaè:
"Kada su do{li u Egipat, Jakubovih je potomaka bilo
{ezdeset i tri, a iza{lo ih je (iz Egipta) {eststo
sedamdeset hiljada."

"Gospodaru moj, Ti si mi dao dio vlasti i
nau~io me tuma~enju nekih snova! O
Stvoritelju nebesa i Zemlje, Ti si Za{titnik moj
i na ovom i na onom svijetu; daj da umrem
kao musliman i pridru` me onima koji su
dobri!"/101/
i
i

Ovo je Jusufova dova kojom se obra}ao
Uzvi{enom Gospodaru, po{to ga je obasuo Svojim
blagodatima - sastavio ga sa roditeljima i bra}om i
dao mu poslanstvo i vlast na zemlji - da mu Gospodar
Uzvi{eni, kao {to mu je dao blagodati ovoga svijeta,
da i blagodati ahireta; da umre kad mu do|e trenutak
smrti, kao musliman i da ga Allah Uzvi{eni pridruì
dobrim ljudima - njegovoj bra}i vjerovjesnicima i
poslanicima - neka je na njih Allahova milost i
blagoslov! Mogu}e je i da je ovu dovu Jusuf, a.s., u~io
i pred svoju smrt, kao {to se od Ai{e, r.a., prenosi u
dva sahiha (624) da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., u
trenucima smrti podigao svoj kaìprst i tri puta
ponovio: "Moj Boè, pridruì me Visokom
dru{tvu!" Mogu}e je da je Jusuf, a.s., molio da umre
u islamu i da se pridruì dobrim ljudima, kada mu za
to do|e trenutak, a mogu}e je da je on traìo da se
to ispuni, {to je po njihovom vjerozakonu bilo
dozvoljeno. Ibn-Abbas je rekao: "Nikada nijedan
poslanik prije Jusufa, a.s., nije èlio smrt." Ovo u na{oj
vjeri nije dozvoljeno: U dva sahiha navodi se hadis:
(625) "Neka niko od vas ne poèli smrt zbog nesre}e
koja ga pogodi, jer ako bude dobro ~inio, to }e mu se
pove}ati, a ako bude grije{io, molit }e Allahovu
milost. Ali neka kaè: "Boè moj, daj mi da ìvim dok
je ìvot za mene bolji, a usmrti me kad smrt bude za
mene bolja od ìvota!"
Imam Ahmed prenosi od Ebu-Umame, koji kaè:
(626) "Sjedili smo s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s.,
koji nas je podsje}ao na smrt, pa smo se rastuìli; Sa'd
ibn Vekas ja zaplakao i rekao: "Kamo sre}e da sam
mrtav!", na {to Allahov Poslanik, s.a.v.s., re~e: "O
Sa'de, ako bude{ stvoren za Dènneta, tvoj ìvot ne}e
biti dug, zato gledaj da ti djela budu dobra, jer to ti je
bolje!" Ovo je u odnosu na isku{enja pojedinca, a ako
je pak smutnja zavladala u vjeri, onda je dozvoljeno
traìti smrt, kao {to Uzvi{eni kaè, govore}i o
~arobnjacima, kada ih je Faraon htio odvratiti od
njihove vjere, prijete}i im smr}u, a oni reko{e:
"Gospodaru na{, daj nam snage da
izdr` mo i u~ini da kao vjernici umremo!"
(7:126) U hadisu koji od Mu'aza prenose Ahmed i Et-
Tirmizi (627) kaè se: "...Kada bude{ htio ljude staviti
u isku{enje, uzmi me, onda, Sebi bez isku{enja!" Ibn-
Dèrir navodi da, iako su Jakubovi sinovi u~inili sa
Jusufom to {to su u~inili, njihov je otac ipak za njih
traìo oprosta, pa je Allah primio njihovo pokajanje i
oprostio im grijehe. Es-Suddi navodi da je Jakub, a.s.,
po{to mu se pribliìla smrt, oporu~io Jusufu da ga
sahrani kod Ibrahima i Ishaka, a.s. I kada je umro,
balzamirao ga je i tijelo poslao u [am, pa je sahranjen
kod ove dvojice poslanika, s.a.v.s.
406

406
Allahov Poslanik, s.a.v.s., meutim, kae da se Allahovi
poslanici sahranjuju tamo gdje su i umrli.
12 Jusuf / Jusuf
679
"Eto, to su neke nepoznate vijesti koje Mi tebi
objavljujemo, a ti nisi bio s njima kada su se
oni odlu~ili, i kada su onako lukavi bili."/102/
vjernici."/103/ "Ti od ovih ne traì{ nagradu
za Kur'an, on je samo opomena svim
svjetovima." /104/

Allah Uzvi{eni obra}a se Muhammedu, a.s., po{to
mu je saop}io vijesti o Jusufu, a.s., i kako ga je
uzdigao nad njima, odrediv{i mu lijep svr{etak,
pomo}, vlast i mudrost, iako su mu oni èljeli zlo i
propast. Takve i sli~ne nepoznate pro{le vijesti,
Muhammede, "Mi tebi objavljujemo", pou~avaju}i
tebe time i one koji su tvoji protivnici, "a ti nisi bio s
njima", odnosno prisutan kod njih, niti njihov
svjedok, "kada su se oni odlu~ili", tj. da ga bace u
jamu, "i kad su spletke pravili" Jusufu, a.s., nego
smo te o tome Mi obavijestili {alju}i ti Objavu, kao {to
"Ti nisi bio me|u njima kad su pera svoja od
trske pobacali..."(3:44)
Allah Uzvi{eni kaè da je on Njegov poslanik i da
mu je On saop}io pro{le vijesti u kojima je poruka i
spas ljudima, za budu}i i ovaj svijet. Pa i pored toga
ve}ina ljudi ne vjeruje. Zato Uzvi{eni kaè:
vjernici."
"Ti od ovih ne traì{ nagradu za Kur'an", tj.
ti, Muhammede, ne traì{ od njih za savjet, poziv na
dobro i pravi put, nikakvu nagradu, nego to ~ini{
samo radi Allaha.
"Kur'an je samo opomena svim
svjetovima", tj. da razmi{ljaju o njemu i da se
njegove upute i spasa drè na ovom i na budu}em
svijetu.

zemlji pored kojih prolaze, od kojih oni glave
okre}u!"/105/ "Ve}ina ovih ne vjeruje u
Allaha, nego druge Njemu smatra ravnim."
/106/ "Zar mogu biti sigurni da ih nevolja,
kao Allahova kazna, ne}e sti}i ili da ih âs
su|eni ne}e iznenaditi, a da oni to ne}e ni
primijetiti?" /107/

l
l
j

Allah Uzvi{eni iznosi nemarnost ve}ine ljudi da
razmi{ljaju o znakovima i dokazima Njegove Jedinosti
u onome {to je On stvorio na nebesima i na Zemlji, u
tijelima koja putuju, galaksijama i planetama. Koliko
na Zemlji ima predjela koji jedni s drugim grani~e, i
ba{~i, i planina, i mora, i neplodnih prostora, koliko
ìvog i mrtvog, ìvotinja i bilja, plodova razli~itog
ukusa, mirisa, boja i osobina... Pa slava neka je
Jedinom Stvoritelju, uto~i{tu svega!
"Ve}ina ovih ne vjeruju u Al aha, nego druge
Njemu smatra ravnim." Ibn-Abbas kaè: "Oni bi,
kada im se rekne: 'Ko je stvorio nebesa, Zemlju i
planine', odgovorili: 'Allah', ali su Mu pri tome
dodavali i druga boànstva." U dva Sahiha stoji: (628)
"Mu{rici su u svojim obra}anjima govorili: Odazivam
Ti se, Koji druga nema{, osim druga koga ti ima{, koji
vlasti nema. A u Muslimovom Sahihu prenosi se da,
kad bi oni rekli: "Odazivam Ti se, Koji druga nema{,
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao bi: (629) 'Dosta je, ne
dodajite vi{e! Uzvi{eni kaè: "Mnogobo{tvo je,
zaista, velika nepravda." (31:13) Najve}e je ono
mnogobo{tvo gdje se sa Allahom oboàva drugi. U
Dva sahiha prenosi se od Ibn-Mes'uda da je pitao
Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji je najve}i grijeh,
(630) na {to je on odgovorio: "Da pripi{e{ Allahu
druga, a On te je stvorio."
Hasan el-Basri kaè za ajet:
"Ve}ina ovih ne vjeruje u Al aha, nego druge
Njemu smatra ravnim", da se to odnosi na
munafika - licemjera, koji radi zato da ga ljudi vide,
{to je smisao Allahovih rije~i:
"...Kad ustaju namaz obaviti , lijeno se diù, i
samo zato da bi se pokazali pred svijetom, a
Allaha gotovo da i ne spomenu." (4:142)
Postoji i druga, skrivena vrsta {irka, koga onaj koji ga
~ini i ne zna, kao {to prenosi Hamad ibn Seleme od
Asima ibn Ebi en-Nedùd, a ovaj od Urve, koji je
rekao: "U{ao Huzejfe kod nekog bolesnika i vidio na
njegovoj nadlaktici neku traku, pa ju je otkinuo, a
onda prou~io: "Ve}ina ovih ne vjeru u u Allaha,
nego druge Njemu smatraju ravnim." U hadisu
se, tako|er, kaè: (631) "Ko se zakune ne~im, osim
Allahom, u~inio je {irk." Hadis je prenio i dobrim
ocijenio Et-Tirmizi. Ahmed prenosi od Ibn-Mes'uda,
r.a., koji kaè da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
(632) "Vra~anje, zapisi i gatanje jesu {irk." Imam
Ahmed prenosi od Isaa ibn Abdurrahmana, koji kaè:
(633) "U{ao sam kod Abdullaha ibn Ikrime, koji je bio
bolestan, da ga posjetim. Neko mu je rekao: '[to nisi
privezao kakav zapis', a on je odgovorio: 'Zar da
priveèm, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Ko
priveè ne{to, biva tome prepu{ten.'" Ovaj hadis
prenosi i En-Nesa'i od Ebu-Hurejrea. U Imam-Ahmed -
ovom Musnedu prenosi Ukbe ibn Amr da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: (634) "Ko objesi zapis, Allah
mu ne}e dati da ozdravi, a ko objesi {koljku, Allah ga
ne}e sa~uvati." Ebu-Sei'id ibn Ebu-Nedale kaè: (635)
"Kada Allah skupi sve ljude, od po~etka do kraja, na
Dan u koji nema sumnje, povikat }e se: Ko je
pripisivao Allahu druga, u svom obra}anju Allahu,
neka traì nagradu kod toga, osim Allaha, jer je Allah
nezavisan od bilo kakvih sau~esnika. Prenosi ga
12 Jusuf / Jusuf
680
Ahmed. A prenosi El-Dàhiz, Ebu-Ja'la El-Musili od
Ma'kala ibn Jesara, koji kaè: "Osvjedo~io sam se od
Allahovog Poslanika, s.a.v.s.," ili je rekao: "Pri~ao mi je
Ebu Bekr es-Siddik da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: (636) "[irk - mnogobo{tvo me|u vama je
skrivenije od pokreta mrava", pa je dodao: "Ho}e{ li
da te uputim kako }e{ se osloboditi malog ili velikog
{irka? Reci: Boè moj, traìm Tvoju za{titu da svjesno
{irk ne u~inim i traìm Tvoj oprost za ono {to sam
nesvjesno u~inio!"
"Zar mogu biti sigurni da ih nevolja kao
Allahova kazna ne}e sti}i...?", tj. zar su ovi
mnogobo{ci sigurni da im ne}e do}i kazna odakle se
nisu ni nadali, kao {to Uzvi{eni kaè:
"A zar su sigurni oni koji ru`ne podmuklosti
snu u - da ih Allah ne}e u zemlju utjerati, ili da
im ne}e, odakle ne mogu ni pomisliti, kazna
do}i." (16:45)
j

"Reci: 'Ovo je put moj, ja poz vam k Allahu,
imaju}i jasne dokaze, ja, i svaki onaj koji me
slijedi, i neka je Uzvi{en Allah, ja Njemu
nikoga ne smatram ravnim.'" /108/
i

Allah Uzvi{eni kaè, nare|uju}i Svome Poslaniku,
s.a.v.s., da saop}i ljudima i dìnima, da je ovo Njegov
put, pravac i zakon, a to je poziv u vjerovanje da
nema drugog boga, osim Jedinog Allaha, Koji nema
sau~esnika, kojim poziva Allahu, imaju}i jasne dokaze,
uvjerenje i argument, on i svako ko ga bude slijedio,
poziva onome ~emu je pozivao Allahov Poslanik,
s.a.v.s., imaju}i jasne dokaze, uvjerenje, razumski i
vjerski argument. "i neka je Uzvi{en Allah", tj.
Allaha smatram Naj~istijim, Najuzvi{enijim i
Najmo}nijim, da bi imao druga ili sli~nog Sebi, ili sina
ili oca, ili suprugu; pomaga~a ili savjetnika. On je
Uzvi{en i ~ist od svega toga.

"A Mi smo i prije tebe samo ljude slali,
gra|ane kojima smo objave objavljivali. Zar
ovi ne putuju po svijetu, pa ne vide kako su
skon~ali oni prije njih, - a ahiret je zaista bolji
za one koji se budu Allaha bojali- zar se
ne}ete opametiti!" /109/

Allah Uzvi{eni iznosi da je On slao Svoje poslanike
izme|u mu{karaca, a ne èna, u ~emu se slaè ve}ina
u~enjaka, na {to ukazuje i kontekst ovoga ajeta; da
Allah Uzvi{eni nije dostavljao ènama, Ademovim
potomkinjama, vjersku objavu. Neki tvrde da su Sara,
èna Ibrahimova, a.s., Musaova, a.s., majka i
Merjema, majka Isaova, a.s., bile Allahovi poslanici.
Sve {to se, me|utim, u Kur'anu govori o objavi njima i
razgovoru meleka sa njima, ne treba smatrati da su
one time bile Allahovi poslanici. Ako su htjeli re}i da je
vjerovjesni{tvo visoka po~ast, onda nema sumnje da
im ta po~ast pripada, ali to samo po sebi ne
zadovoljava kriterij poslanstva. Sljedbenici ehli-
sunneta smatraju da me|u ènama nije bilo
vjerovjesnika, ali je bilo iskrenih vjernica, kao {to
Uzvi{eni kaè, govore}i o naj~asnijoj me|u njima,
Merjemi, k}eri Imranovoj:
"Mesih, sin Merjemin, samo je poslanik i prije
njega su dolazili i odlazili poslanici, a majka
njegova uvijek je istinu govorila, i oboje su
hranu jeli" (5:75), opisav{i je njenim najve}im
svojstvom - najiskrenijim vjerovanjem. Da je ona,
me|utim, bila vjerovjesnik, Allah Uzvi{eni bi to
spomenuo kao stepen njene po~asti i dostojanstva.
Ona je, prema tome, po kuranskom slovu "siddika", tj.
iskrena vjernica. Ed-Dahhak prenosi Ibn-Abbasovo
mi{ljenje o ajetu: "A Mi smo i prije tebe samo
ljude slali", tj. nisu bili duhovna bi}a, kao {to tvrdite,
{to potvr|uju i Allahove Uzvi{ene rije~i:

"Mi prije tebe nismo poslali nijednog
poslanika koji nije jeo i pio i po trgovima
hodao" (25:20),
"gra|ane kojima smo objave dostavljali".
Pod pojmom podra-zumijeva se grad. Nisu bili
beduini, stanovnici pustinje, koji su po prirodi osori i
grubi, dok je poznato da su stanovnici gradova blaè
naravi i karaktera od beduina. "Zar ovi ne putuju
po svijetu...", zna~i ovi koji tebe u la` nagone,
Muhammede,
"pa ne vide kako su skon~ali oni prije njih", tj.
narodi koji su u la` nagonili svoje poslanike, kako ih je
Allah uni{tio, {to }e se, tako|er, desiti svima
nevjernicima, jer kada ovi ~uju kako su pro{li oni,
vidjet }e da je Allah uni{tio nevjernike, a spasio
vjernike. Zato Allah Uzvi{eni kaè: "A ahiret je,
zaista, bolji za one koji se budu Allaha bojali",
tj. kao {to smo spasili vjernike na ovom svijetu, tako
}emo ih spasiti i na ahiretu, {to je za njih mnogo bolje
od ovog svijeta. U tom smislu Allah Uzvi{eni kaè:
"Mi }emo, doista, pomo}i poslanike Na{e i
vjernike u ìvotu na ovome svijetu, a na Dan
kad se dignu svjedoci, na Dan kad krivcima
pravdanja njihova ne}e od koristi biti: njih }e
prokletstvo i najgore prebivali{te ~ekati."
(40:51)
12 Jusuf / Jusuf
681

"I kad bi poslanici gotovo nadu gubili i
pomi{ljali da }e ih la{cima proglasiti, pomo}
Na{a bi im do{la: Mi bismo spasili one koje
smo Mi htjeli, a kazna Na{a ne bi mimoi{la
narod nevjerni~ki." /110/

Allah Uzvi{eni kaè da je Njegova pomo} stizala
svim Njegovim poslanicima, kad su se nalazili u
najteìm situacijama i kad su o~ekivali Allahovu
pomo}, kao {to Uzvi{eni kaè:
"toliko su bili uznemiravani da bi i poslanik i
oni koji su s njim vjerovali - uzviknuli: Kada }e
ve} jednom Allahova pomo}!? (2:214) Za rije~i
u ajetu: "...da }e ih la{cima proglasiti", imaju dva
na~ina u~enja (kiraeta) - jedan sa te{didom ,a drugi
bez te{dida. O tome, tako|er, postoje dva predanja-
od Ibn-Abbasa i Ibn-
-Mes'uda. Ai{a, r.a., osporava one koji smatraju da je
rije~ bez te{dida, {to podràva i Ibn- Dèrir. El-Buhari
prenosi od Urve ibn Zuhejra, da je Ai{a, kada ju je
upitao o ajetu:
"i kad bi poslanici gotovo nadu
izgubili...", da li je rekla "u la` su ih nagonili".
Rekao sam: "Oni su bili uvjereni da ih njihov narod
smatra la{cima. Da li se to mi{ljenje moè prihvatiti?"
"Da, ìvota mi", rekla je, "oni su u to bili uvjereni."
Rekao sam joj:
"pomi{ljali su da }e ih la{cima nazvati". Rekla
je: "Sa~uvaj Boè" da su poslanici tako mislili o
svome Gospodaru. Rekao sam: "Pa {ta onda zna~i
ovaj ajet?" Ona je rekla: "To su sljedbenici Poslanika,
koji su vjerovali u Allaha i poslanike, pa su se njihova
isku{enja oduljila, a pomo} im zaostala, 'pa bi i
poslanici gotovo nadu gubili' zbog onih iz
njihovog naroda koji su ih u la` nagonili, pa su
pomislili da ih i njihovi sljedbenici smatraju la{cima.
Tada im je stizala Allahova pomo}"... Rekao sam joj,
nije li rije~ bez te{dida? Ona je odgovorila:
"Boè sa~uvaj!"
Ibn-Dùrejd` prenosi od Urve, a on od Ai{e, da se
ona usprotivila izgovoru ove rije~i bez te{dida,
govore}i: "Allah nije ni{ta obe}ao Muhammedu,
s.a.v.s., a da on nije znao da }e se to ispuniti prije
njegove smrti, ali isku{enja nisu napu{tala Allahovog
Poslanika, tako da su ~ak pomislili da su ih ( poslanike)
i oni koji su bili vjernici s njima po~eli smatrati
la{cima." Ibn Ebi-Mulejke kaè, prenose}i rije~i Urve,
da je Ai{a u~ila: "izgovaraju}i te{did na rije~i."
407

407
Dodao bih: ono to je Aia rekla najbolje je, najtanije i
najdostojnije miljenje o vjerovjesnicima i poslanicima, s.a.v.s. A ko
eli vidjeti ta kau drugi, neka se obrati na original Ibn-
-Kesirovog tefsira. Njeno miljenje potvruje i Ibn-Derir.

"U kazivanju o njima pouka je za one koji su
razumom obdareni. Kuran nije izmi{ljena
besjeda, on priznaje da su istinite knjige prije
njega objavljene, i obja{njava sve i putokaz je
i milost narodu koji vjeruje." /111/

,

Allah Uzvi{eni kaè: U kazivanju poslanika o
njihovim narodima; te kako smo spasili vjernike, a
uni{tili nevjernike, "pouka je za one koji su
razumom obdareni";
"Kur'an nije izmi{ljena besjeda", tj. ovom
Kur'anu ne prili~i da laè i izmi{lja. "On potvr|uje
da su istinite knjige prije njega objavljene", tj.
potvr|uje {to je ta~no u nebeskim knjigama, a negira
ono {to je izmi{ljeno i krivotvoreno, "i sve
obja{njava", naredbe i zabrane, u vjerovanju,
bogoslu`ju, me|usobnim odnosima, vijestima o
pro{lim narodima, uzimanju pouke iz tih doga|aja,
bilo da je rije~ o podr{ci ili neprijateljstvu Allahovim
poslanicima i svemu {to iz toga proizlazi. Stoga je
Kuran "...putokaz i milost narodu koji vjeruje",
koji njihova srca izvodi iz zablude na Pravi put i kojim
traè milost Gospodara ljudi na ovom i na budu}em
svijetu. Pa, molimo Allaha Velikog da nas u~ini od njih
na ovome i na budu}em svijetu...!

Kraj skra}enog komentara
poglavlja "Jusuf"
Allahu pripada zahvala,
On je Dobro~initelj Svojim
robovima
i od Njega je za{tita.

12 Jusuf / Jusuf
682

13 Er - Rad / Grom
685

13

ER - RA'D / GROM
OBJAVLJENA U MEDINI
*
, IMA 43 AJETA

!
.
j
"Elif-lam-mim-ra. Ovo su ajeti Knjige A ono
{to ti se objavljuje od Gospodara tvoga istina
je, ali ve}ina ljudi ne}e da vjeruje " /1/

[to se ti~e obja{njenja skra}enica na po~etku po -
jedinih poglavlja, o tome je bilo govora na po~etku
poglavlja El-Bekare "Ovo su ajeti Knjige", tj. ovo su
ajeti Kur'ana, na {to se, zatim, nadovezuju svojstva, pa
Uzvi{eni kaè:
"A ono {to ti se objavljuje od Gospodara
tvoga - istina je", tj. ova Knjiga koja ti se objavljuje.
Rije~ u re~enici je haber (predikat), a njen mubtede
(subjekat) prije je spomenut.
"ali ve}ina ljudi ne}e da vjeru e", tj. i pored
ovog obja{njenja i jasno}e, ve}ina ljudi iz inada i
licemjerstva ne}e da vjeruje.

"Allah je nebesa, vidite ih, bez stupova podi-
gao, i onda se nad Ar{om uzvisio, i Sunce i
Mjesec pot~inio, svako se kre}e do roka
odre|enog; On upravlja svim i potanko izlaè
dokaze, da biste se uvjerili da }ete pred Gos-
podara svoga stati."/2/

Allah Uzvi{eni govori o Svojoj savr{enoj mo}i i ap-
solutnoj vlasti. On je Onaj Koji je Svojom voljom i
odredbom podigao nebesa, bez stubova i visoko i ne-
dosti`no iznad Zemlje, {to je sa svih strana okruùje,
nebo iznad neba - sve do sedmog neba, kako Uzvi{eni
kaè:
"Allah je sedam nebesa i isto toliko zemalja
stvorio." (65:12). U hadisu stoji: (637) "Sedam
nebesa i sve {to je na njih i me|u njima prema
Allahovom su Kursu (pijedestalu) samo kao halka
(narukvica) ba~ena u pustinji, a Kursi u odnosu prema
Ar{u, tako|er, kao ta halka ba~ena u pustinji." U
drugoj verziji hadisa stoji: (638) "A veli~inu Allahovog
Ar{a (prijestolja), ne moè niko osim Allaha
procijeniti." Allah Uzvi{eni, zatim, kaè: "vidite ih,
bez stupova podigao", tj. oni su kao {to ih vidite,
bez stupova podignuti. Ovakvo tuma~enje potpunije
je vi{e odgovara kontekstu.
*
Objavljena poslije sure Muhammed.
"i onda se nad Ar{om uzvisio", o ~emu je
prethodio komentar u poglavlju El-A'raf (54). Ovo
spada u svojstvo Allaha, d`.{., u îjem slu~aju nema
pore|enja (sa ljudskim osobinama), akomodacije,
negiranja ili izjedna~avanja. Uzvi{en je Allah, d`.{., od
svega toga.
"i Sunce i Mjesec pot~inio, svako se kre}e
do roka odre|enog", tj. oni se kre}u do
odre|enog roka, koji je samo Allahu Uzvi{enom
poznat.
Allah Uzvi{eni spominje Sunce i Mjesec, jer su oni
najistaknutija nebeska tijela, a i ostala nebeska tijela i
zvijezde su pot~injeni i to je pre~e da bude tako, kao
{to Uzvi{eni kaè:
"a Sunce i Mjesec i zvijezde da se pokoravaju
Njegovoj volji. Samo On stvara i upravlja!
Uzvi{eni neka je Allah, Gospodar svjetova!"
(7:54)
"i potanko izlaè dokaze, da biste se uvjerili
da }ete pred Gospodara svoga stati", tj.
poja{njava ajete i dokaze, da je On Onaj, osim Koga
drugog boga nema i da }e On, kada bude htio,
ponovo sve oìviti, kao {to je to prvi put u~inio.
Drugog gospodara, osim Njega, nema!

"On je Zemlju ravnom u~inio i na njoj
nepomi~ne planine i rijeke stvorio i od svakog
ploda po par, mu{ko i ènsko dao; On dan
zastire no}u. To su, doista, dokazi ljudima koji
razmi{ljaju."/3/ "Na Zemlji ima predjela koji
jedni s drugima grani~e i ba{~a ima lozom
zasa|enih, i njiva, i palmi sa vi{e izdanaka i
samo s jednim; iako upijaju jednu te istu
vodu, plod nekih ~inimo ukusnijim od drugih.
To su, doista, dokazi ljudima koji pamet
imaju."/4/

13 Er - Rad / Grom
686
Nakon {to je Allah Uzvi{eni spomenuo vi{i svijet,
po~inje sa isticanjem Svoje mo}i, mudrosti i zakona, u
"nièm svijetu"...
Uzvi{eni kaè: "On je Zemlju ravnom u~inio",
tj. u~inio ju je prostranom, protegnutom i nadugo i
na{iroko, u~vrstiv{i je visokim i ~vrstim planinama.
U~inio je da Zemljom protje~u rijeke kako bi se
napajali razli~iti plodovi po okusu, obliku, boji i mirisu.
"Na njoj je od svakog ploda po par, mu{ko i
ènsko dao", tj. sve je u paru stvorio. "On dan
zastire no}u", tj. svako od njih hitro je u potrazi za
drugim.
"Na Zemlji ima predjela koji jedni s drugima
grani~e", ali neki su plodni, neki neplodni. Neka
zemlji{ta u sebi imaju soli, neka su crvena, neka bijela,
neka ùta, a neka crna. Neka su zemlji{ta kamenita,
neka ravna, neka tvrda, a druga prhka i sve su jedna
uz druga i blizu jedna drugim. Sve ovo ukazuje na
Op}eg înioca, osim Kojeg nema drugog boga.
"i ba{~a ima lozom zasa|enih, i njiva, i
palmi sa vi{e izdanaka i samo sa jednim", tj.
ima ih ~iji je izdanak jedan, a ima i onih sa razli~itim
izdancima.
"iako upijaju istu vodu, plod nekih ~inimo
ukusnijim od drugih". Tj. ova raznolikost u
vrstama plodova i ìtarica u oblicima, bojama i
okusima, a sve se izvode pomo}u jedne tvari - vode -
nebrojena je.
U tome su znakovi za onoga ko je svjestan i to su
jedni od najve}ih dokaza koji ukazuju na Stvoritelja,
înioca Koji je Svojom mo}i u~inio ovu raznolikost i
stvorio te plodove onako kako je htio.
Zato kaè Uzvi{eni:
"To su, doista, dokazi ljudima koji pameti
imaju."

"A ako se ~udi{, pa - ~udo su rije~i njihove :
Zar }emo, zaista, kad zemlja postanemo, biti
stvoreni ponovo? "Oni ne vjeruju u Gospoda-
ra svoga, na njihovim vratovima bit }e
sindìri i oni }e stanovnici Dèhennema biti,
u njemu }e vje~no ostati." /5/
"
i

Uzvi{eni se obra}a Svom Poslaniku, s.a.v.s.:
"A ako se ~udi{" tome {to mu{rici negiraju
proìvljenje premda Allahove ajete i dokaze Njegove
mo}i gledaju, iako su priznali da je On Stvoritelj, Onaj
Koji je ni iz ~ega stvaranje zapo~eo, pa njihovo
priznanje ne~eg {to je ve}e, a nijekanje onog {to je
manje od toga ne{to je {to iznu|uje i pobu|uje
~u|enje.
A ako te ne{to za~u|uje:
"ûdo su rije~i njihove: 'Zar }emo, zaista,
kad zemlja postanemo - biti stvoreni
ponovo?'" Svaki pametan i razuman ~ovjek zna da je
Onome Koji je stvaranje iz ni~ega zapo~eo mnogo
lak{e iznova stvaranje ponoviti, opetovati shodno
rije~ima Uzvi{enog:
"I nama navodi primjer, a zaboravlja kako je
stvoren, i govori: ' Ko }e oìviti kosti kada
budu truhle?' Reci: 'o` vit }e ih Onaj Koji ih je
prvi put stvorio: On dobro zna sve {to je
stvorio.'" (36:78,79)
"Oni ne vjeruju u Gospodara svoga, na
njihovim vratovima }e biti sindìri", tj. sa
sindìrima }e u Dèhennem uvedeni biti.
"I oni }e stanovnici Dèhennema biti, u
njemu }e vje~no ostati", tj. u njemu }e zanavijek
ostati i iz njega udaljeni ne}e biti.

"Oni traè od tebe prije kaznu nego milost, a
bilo je kazni i prije njih. Gospodar tvoj ljudima
pra{ta i uprkos zulumu njihovom, ali Go-
spodar tvoj, doista, i strahovito ka`njava." /6/

Uzvi{eni kaè: "Oni traè od tebe", tj. misli se na
la{ce "prije kaznu nego milost", tj. kaznenu mjeru
onako kako se o njima govori u rije~ima Uzvi{enog:
"i govore: 'Gospodaru na{, poùri i kazni
nas'", (38:16) tj. prema nama primijeni kaznenu
mjeru i obra~un, a tu su i rije~i Uzvi{enog:
"A kad su oni rekli: 'Boè ako je ovo zbilja is-
tina od Tebe, Ti spusti na nas kamenje s neba
kao ki{u ili nam po{alji patnju nesnosnu.'"
(8:32) Zbog svog èstoko izraènog nevjerovanja,
laì i tvrdoglavosti traìli su da ih sna|e Allahova
kazna. Tako Uzvi{eni kaè:
,
, i
"A bilo je kazni i prije njih", tj. i ranije smo
narode kaznenim mjerama podvrgavali i u~inili smo
ih poukom i opomenom za one koji pouku ho}e
uzeti. Rije~i Uzvi{enog:
zulumu njihovu", {to zna~i da je Uzvi{eni milostiv i
ljude prikriva, premda oni zulum ~ine i danju i no}u
grije{e}i. Ovu odrednicu milosti poredi sa ~injenicom
da On èstoko ka`njava da bi nadu i strah uskladio i
izravnao, kako to Uzvi{eni veli:
"A ako ti oni ne budu vjerovali, ti reci: 'Gos-
podar va{ je neizmjerno milostiv, ali kazna
Njegova ne}e mimoi}i narod grje{ni." (6:147)
Da Njegove blagosti samilosti nije, On bi ih po-
ùrio kazniti kako to sam hvaljeni Allah veli:
"Da Allah ka`njava ljude prema onom {to
zasluè ni{ta ` vo na povr{ini Zemljinoj ne bi
ostavio." (35:45)
13 Er - Rad / Grom
687

"A oni koji ne vjeruju govore: 'Za{to mu Gos-
podar njegov ne po{alje ~udo?' Tvoje je da
opominje{, a svaki je narod imao onoga koji
ga je na pravi put upu}ivao." /7/

Govore}i o mu{ricima, Uzvi{eni kaè da oni
govore iz nevjere i tvrdoglavosti: Kad bi nam od svog
Gospodara. do{ao s ~udom, kao {to su raniji poslanici
dolazili, traìv{i od njega previ{e: da im i breùljak
Saffa u zlato pretvori, da od njih brda ukloni, a na
njihovo mjesto livade i rijeke postavi. Uzvi{eni veli:
"A da ne {aljemo ~uda, zadràva nas samo to
{to drevni narodi nisu u njih povjerovali."
(7:59)

Uzvi{eni veli: "Tvoje je da opominje{", tj. na
tebi je da dostavi{ Allahovu objavu koju ti je stavio u
obavezu i
"Ti nisi duàn da ih na pravi put izvede{,
Allah izvodi na pravi put onoga koga On
ho}e." (2:272) Zatim rije~i Uzvi{enog: "A svaki je
narod imao onoga koji ga je na pravi put
upu}ivao." Prenose}i od Ibn-Abbasa Ali bin Ebi-
Talha kaè: Odnosno,. svaki je narod imao daiju -
upu}iva~a. Prenose}i. od Ibn-Abbasa, El-Avfi u vezi s
ovim ajetom iznosi Allahove rije~i: "Ti si, o
Muhammede, onaj koji opominje,. a Ja svaki narod na
pravi put upu}ujem." Ovo je stav jednog broja
tabiina, a i nekih drugih.
Mudàhid ovaj ajet: "A svaki je narod imao
onoga koji ga je na pravi put upu}ivao" tuma~i:
imao je poslanika, shodno Allahovim rije~ima: "A nije
bilo naroda kome nije do{ao onaj koji ga je
opominjao." (35:24) Ovaj ajet tuma~ili su ovako i
Katade i Abdurahman bin Zejd.

"Allah zna {ta svako ènsko nosi i {ta materice
kra}e nose, a {ta duè; u Njega sve ima
mjeru " /8/ "On zna nevidljivi i vidljivi svijet,
On je Veli~anstveni i Uzvi{eni." /9/
.

Uzvi{eni izvje{tava o Svom savr{enom znanju ka-
zuju}i da za Njega nema skrivenih stvari, On zna {ta
nose trudnice, sve ènke ìvih bi}a, kako to Uzvi{eni
kaè: "I zna {ta je u matericama", (31:34)
zatim rije~i Uzvi{enog:
"Mi smo, zaista, ~ovjeka od biti zemlje stvorili,
zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto
stavili, pa onda kap sjemena ugru{kom u~inili,
zatim od ugru{ka grudu mesa stvorili, pa od
grude mesa kosti napravili, a onda kosti
mesom zaodjenuli, i poslije ga kao drugo
stvorenje oìvljujemo - pa neka je Uzvi{en
Allah, najljep{i Stvoritelj." (23:12 -14)
U Sahihima Buharije i Muslima, od Ibn-Mes'uda
kaè se: Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (639)
"Stvaranje svakog od vas u stomaku majke potraje
~etrdeset dana, isto toliko potraje dok ugru{kom
postane, a isto tako i grudom mesa nakon ~ega mu
Allah, d`.{., meleka po{alje i d mu ~etiri naredbe: da
mu upi{e nafaku, ìvot, djela, i to da li }e biti sretan ili
nesretan."
Uzvi{eni kaè:
"i {ta materice kra}e nose, a {ta duè". Rije~ el-
gajd zna~i es-sikt, tj. prijevremeno ro|enje, nedo -
no{~e.
"a {ta duè", Allah, d`.{., kaè da zna {ta
materica duè nosi u odnosu na onu {to kra}e nosi,
sve dok ne rodi dijete. Tako neke ène nose deset
mjeseci, neke devet. Kod nekih je trudno}a duà, a
kod nekih kra}a. To je zna~enje rije~i u ajetu, a sve je
to uz Njegovo znanje. Uzvi{eni kaè:
"U Njega sve ima mjeru", tj. rok, On bdije nad
opskrbom i smrtnim ~asom Svojih stvorenja, daju}i
tome odre|en i utvr|en rok odnosno vrijeme.
"On zna vidljivi i nevidljivi svijet", tj. On
poznaje sve ono {to ljudi vidjeti mogu, a i ono {to je
od njih skriveno, i Njemu ni{ta tajna nije. "On je
Veli~anstveni", Onaj Koji je od svake stvari ve}i,
"Uzvi{eni", tj. Uzvi{eni u odnosu na sve postoje}e.

"Za Njega je jednak od vas onaj koji tiho go-
vori i onaj koji to glasno ~ini, onaj koji se no}u
skriva i onaj koji po danu hodi." /10/ "Uz
svakog od vas su meleki, ispred njega i iza
njega - po Allahovu nare|enju nad njim bdiju.
Allah ne}e izmijeniti jedan narod dok on sam
sebe ne izmijeni. A kad Allah ho}e jedan
narod kazniti, niko to ne moè sprije~iti, osim
Njega nema mu za{titnika." /11/

Uzvi{eni isti~e da On Svojim znanjem obuhvata
sva stvorenja, svejedno, da li neko od njih tiho ili
glasno govori.
On ga ~uje i ni{ta Mu skriveno nije, kako to
Uzvi{eni kaè: "I koji zna ono {to krijete i ono
{to na javu iznostite." (27:25)
Hazreti Ai{a, neka je Allah zadovoljan sa njom,
kazala je: (640) "Neka je hvaljen Onaj Koji Svojim
13 Er - Rad / Grom
688
sluhom. glasove obuhvata. Tako mi Allaha, do{lo je
do razgovora u kojem se jedna èna poàlila Allaho-
vom Poslaniku, s.a.v.s., na svog muà. Ja sam bila,
kaè hazreti Ai{a, pored ku}e tako da mi je dio njenog
govora bio dostupan pa je Allah objavio:
"Allah je ~uo rije~i one koja se s tobom o
muù svome raspravljala i Allahu se jadala -
Allah ~uje razgovor va{ me|usobni, jer Allah,
uistinu, sve ~uje i sve vidi."
Rije~i Uzvi{enog: "Onaj koji se no}u skriva", tj.
onaj koji se u unutra{njosti svog prebivali{ta. u tami
no}noj krije. "I onaj koji po danu hodi", tj. onaj
koji se pojavljuje i hodi tokom dana i onaj koji se po
no}i skriva kao i onaj koji po danju hodi kako to
Uzvi{eni veli, podjednako su u Allahovom znanju:
"Gospodaru tvome nije ni{ta skriveno ni na
nebu ni na Zemlji, ni koliko trun jedan."
(10:61)
"Uz svakog su od vas meleki, ispred njega i iza
njega - po Allahovom nare|enju nad njim
bdiju", tj. ~ovjeka prate meleki koji se nad njim
me|usobno smjenjuju, ~uvan je danju, ~uvan je no}u,
~uvaju ga od poroka i nesre}e, meleki jedni druge
smjenjuju kako bi i dobra i lo{a djela i danju i no}u
bila upam}ena, kako to u sahih hadisu stoji: (641)
"Nad vama bdiju meleki no}u, a drugi danju, na
sabahskom i ikindijskom namazu skupe se pa Allahu
odlaze oni koji su s vama no} proveli, a On ih - iako
vas izvanredno poznaje - pita: 'U kakvom ste stanju
Moje robove ostavili?' Oni odgovaraju: 'Do{li smo im,
oni su klanjali, oti{li smo od njih a oni su klanjali.'"
U jednom drugom hadisu stoji: (642) "Sa vama su
oni koji vas ne ostavljaju osim u nu`niku i prilikom
sno{aja - spolnog op}enja, zato im po{tovanje ukaìte
i stid prema njima osje}ajte."
Imam Ahmed od Abdullaha prenosi da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Nema nikog od vas a da nad
njim nije nadzor povjeren njegovom pratiocu dìnu i
pratiocu meleku." Ashabi su upitali: (643) "'I nad to-
bom, Allahov Poslani~e?' 'I nada mnom i me|utim,
Allah me protiv njega pomogao tako da mi taj dìn
samo dobro nare|uje.'" Ovaj hadis prenosi samo
Muslim.
Uzvi{eni kaè: "Po Allahovom nare|enju nad
njim bdiju", tj. po Allahovoj naredbi i po Allahovom
nare|enju ~uvaju ga, kao {to u hadisu stoji da su
kazali: (644) O Allahov Poslani~e: [ta misli{ o
lije~enju Kuranom koje mi upotrebljavamo? Da li to
i{ta uti~e na Allahovu odredbu, na {to je on
odgovorio: I to je Allahova odredba. I rije~i
Uzvi{enog:
"Allah ne}e izmijeniti jedan narod dok on
sam sebe ne izmijeni." Ibn Ebi-Hatim prenose}i od
Ibrahima kaè: "Jednom od poslanika Beni-Israila Allah
je objavio da svom narodu saop}i da nema nijednog
stanovnika naselja ili uku}anina koji su bili u
pokornosti Allahu, da onda budu nepokorni Allahu, a
da im ne}e preina~iti ono {to su voljeli u ono {to
mrze. Zatim je rekao: 'Potvrda je tome u Allahovoj
Knjizi':
'Allah ne}e izmijeniti. jedan narod dok on
sam sebe ne izmijeni.'"
k

"On vam pokazuje munju, da se upla{ite i
ponadate, i On stvara te{ke oblake." /12/ I
grmljavina veli~a i hvali Njega, a i meleki, iz
strahopo{tovanja prema Njemu; On {alje
gromove i udara njima koga ho}e - opet oni
raspravljaju o Allahu, a On sve moè." /13/

Uzvi{eni isti~e da je On Taj Koji munju pot~injava,
a munja je ono {to se kao zasljepljuju}e svjetlo izme|u
oblaka vidi.
Uzvi{eni kaè: "Da se upla{ite i ponadate", ona
je strah za musafira, putnika, koga uznemirava munja,
njen ezijjet, ali i nada ~ovjeku koji je u svom mjestu
boravka i koji se nada bereketu i koristi od munje, iz
toga se nadaju}i Allahovoj opskrbi (ki{i), kako to
zaklju~uje sam Katade.
"On stvara te{ke oblake", tj. stvara ih kao
tvorevinu novu, a oblaci su zbog mno{tva vode koja
se nalazi u njima te{ki i zemlji primaknuti. Mudàhid
kometari{u}i ovu sintagmu "te{ki oblaci", kaè: oni u
kojima se nalazi voda.
Rije~i Uzvi{enog: "I grmljavina veli~a i hvali
Njega" poput su rije~i Uzvi{enog:
"I ne postoji ni{ta {to ga ne veli~a, hvale}i
Ga." (17:44)
Imam Ahmed prenosi i kaè: Pri~ao nam je Jezid,
koji kaè: Kazivao nam je i Ibrahim bin S'ad, a on
kaè: Obavijestio me je moj otac rekav{i: "Sjedio sam
u dàmiji pored Humejda bin Abdurrahmana kada je
pro{ao jedan starac iz plemena Beni-Gaffar. Prema
njemu se uputio Humejd te pribliìv{i se rekao: O
brati}u, napravi jedno mjesto izme|u mene i tebe.
On je bio u pratnji Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pri{ao
je i sjeo izme|u mene i Humejda koji mu se obratio
rije~ima: Kakva je sadrìna govora koji si mi pri~ao od
Allahovog Poslanika? Starac je otpo~eo: ûo sam od
jednog {ejha iz plemena Beni-Gaffar, a koji je opet
~uo od Allahovg Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: (645)
Allah stvara oblake pa oni govore najljep{im govorom
i najljep{im smije{kom se smije{e. Ovim se èli re}i
da je govor oblaka grom, a njegov smijeh munja, a
Allah najbolje zna... Musa bin Ubejde prenose}i od
Sa'd bin Ibrahima kaè: "Allah {alje ki{u i od nje nema
13 Er - Rad / Grom
689
boljeg obveseljiva~a, niti prisnijeg sugovornika. Munja
je njen smijeh a grom njen govor.
Imam Ahmed prenosi od Salima a ovoj od svog
oca da je rekao: (646) "Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada
bi ~uo grmljavinu, prou~io bi
Boè, ne usmrti nas svojom srd`bom, ne uni{ti nas
Svojim gnjevom, nemoj nas uni{titi Svojom kaznom i
prije toga nas spasi. Hadis prenosi Et-Tirmizi, El-
Buhari u poglavlju "O etici", zatim En-Nesai u djelu
"Dan o no}" i El-Hakim u svom Mustedreku.
Imam Ebu-Dà'fer bin Dèrir prenosi od Ebu-Hurej-
rea merfu' hadis: (647)
Kada bi Allahov Poslanik ~uo grmljavinu prou~io
bi: Uzvi{en neka je Onaj Koga grmljavina hvali
i veli~a.
El-Evzai kaè: "Ibn Ebi-Zekerijja govorio bi: 'Ko kaè
kada ~uje grmljavinu: Uzvi{en je Allah i hvaljen -
ne}e ga pogoditi grom.'" Et-Taberani prenosi od
Ibn-Abbasa da je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
kazao je: (648) 'Kada ~ujete grmljavinu, spominjite
Allaha jer Allah ne}e kazniti onoga ko Ga spominje.'"
Uzvi{eni kaè: "On {alje gromove i udara
njima koga ho}e", tj. {alje ih kao kaznu kojom
ka`njava one koje ho}e, zbog ~ega }e pred Sudnji
dan biti gromova sve vi{e. Imam Ahmed prenosi od
Ebi-Sejjida el-Hudrija, neka je Allah sa njim zadovoljan,
da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (649) "Kako se
Sudnji dan bude pribliàvao, gromova }e biti sve vi{e,
tako da }e ~ovjek do}i narodu pa ih upitati: 'Ko je od
vas jutros udaren gromom?' Re}i }e: 'Gromom je bio
udaren taj i taj, taj i taj.'"
Prenosi se da je razlog objavljivanja ovog ajeta
naveden u nekoliko predanja. Jedno je od njih ono
koje prenosi hafiz Ebu-Bekr el Bezzar od Aburrahmana
bin Sahara el-Abdija: (650) "Da ga je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., poslao jednom silniku kojeg je pozivao u
islam, a on ga je upitao: 'Da li vi mislite da je va{
gospodar zlato ili srebro ili pak biser?' Dok se on sa
njima raspravljao, Allah je poslao oblak, zagrmjelo je,
te je na tog silnika poslan grom koji mu je odbio
glavu, nakon ~ega je objavljen ovaj ajet."
Kaè se da je ajet objavljen zbog slu~aja Amira bin
Tufejla i Irbida bin Rebije. Kada su do{li u Medinu kod
Allahovog Poslanika, s.a.v.s., traìli su od njega da sa
njima podijeli vlast {to je Muhammed, a.s., odbio.
Amir bin Tufejl rekao mu je: "Tako mi Allaha, Medinu
}u protiv tebe napuniti samim konjanicima i
mno{tovom ljudi, na {to mu je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: "Allah i ensarije to }e ti uskratiti." Njih
su dvojica poslije naumili mu~ki ubiti Allahovog
Poslanika, od ~ega ga je Allah za{titio i sa~uvao. Na-
kon toga su oti{li kako bi svijet nahu{kali da zaratuje
sa Poslanikom. Na Irbida bin Rebiju poslan je grom,
koji ga je spalio. Amira bin Tufejla kaznio je kugom
koja }e na njemu prouzrokovati gu{u {to }e ga
usmrtiti. O njima dvojici objavljen je ovaj ajet:
"On {alje gromove...", i rije~i
gospodara:

"I opet oni raspravljaju o Allahu", tj. sumnjaju u
Njegovu veli~inu, a drugog boga osim Njega nema.
"A on sve moè." Hazreti Alija, neka je Allah
zadovoljan njime, kaè: "Allah je Taj Koji je sve u
stanju."

"Samo se Njemu moè moliti. A oni kojima se
pored Njega mole - ne}e im se odazvati, kao
{to ni voda ne}e sti}i u usta onome koji prema
njoj samo dlanove svoje pruì; molitva
nevjernika stvar je zgubljena." /14/ Allahu se
pokorava sve {to je na nebesima i na Zemlji,
htjeli ili ne htjeli, a i sjene njihove ujutro i u
sumrak." /15/

,
j

"Samo se Njemu moè moliti." Alija i Ibn-
Abbas, neka je Allah zadovoljan sa njima, kaù da je
to tevhid - vjerovanje u Allahovu jedno}u, tj. da nema
drugog boga osim Allaha.
"A oni koji se pored Njega mole", tj. i primjer
onih koji oboàvaju nekog drugog boga mimo Allaha
jesu:
"poput onog koji dlanove svoje prema vodi
pruà da bi mu do usta do{la", tj. traì vodu,
pokazuje prema njoj, ali je nikad dohvatiti ne}e,
odnosno to je onaj kome voda treba ali do usta
njegovih sti}i ne}e. Tako i ovi mu{rici, koji mimo
Allaha nekakvog drugog boga oboàvaju, nikad im to
od koristi biti ne}e niti na ovom svijetu niti na ahiretu.
Zbog toga Uzvi{eni kaè: "Molitva nevjernika
stvar je izgubljena", tj. nevjerni~ko oboàvanje
kipova nije ni{ta drugo do gubitak i propast. Rije~i
Uzvi{enog:
"Allahu se pokorava sve {to je na nebesima i
na zemlji." Nakon toga Allah obavje{tava o Svojoj
veli~ini, mo}i koja sve obuhvata, zbog ~ega se Njemu
sve pokorava, sed`du ~ine}i (dobrovoljno, iskrenom
sed`dom stavljaju}i ~elo na zemlju iz po{tovanja,
skru{enosti, pokornosti, {to je o~ito kod vjernika,
meleka i dìna, muslimana; i protiv svoje volje - {to je
o~ito kod kjafira i munafika. Vjernici sed`du ~ine do-
brovoljno i ona im ne predstavlja nikakvu pote{ko}u,
dok to nevjernici i licemjeri ~ine iz straha i protivno
svojoj volji.).
408
(1)
Uzvi{eni kaè: "A i sjene njihove u utro i u
sumrak." Rije~ el-guduvv zna~i ujutro. Rije~ el-sl
mnoìna je od el-esil, {to zna~i predve~erje, kraj dana.
(A sjene njihove na sed`di ih prate; spominjanje jutra i
Uzvi{enog
408
(1) i (2) Ono to je u okviru ove dvije zagrade nije govor Ibn-
Kesira, nego su to moje rijei.
13 Er - Rad / Grom
690
ve~eri zbog toga je {to se pove}ava prisustvo sjene u
spomenutim dijelovima dana. I same njihove sjene
~ine sed`du u ova dva nazna~ena vremena slijede}i
tijela njihova.) (2) Zna~enje je ovog ajeta poput rije~i
Uzvi{enog:
"Zar oni ne vide da sve ono {to je Allah stvorio
sad desno, sad lijevo pruà sjene svoje Allahu
poslu{no ( ~ine}I sed`du ) i da je i ono
pokorno?" (16:48)

"Reci: 'Ko je Gospodar nebesa i Zemlje?' - i
odgovori: 'Allah!'" "Reci: 'Pa za{to ste onda
umjesto Njega kao za{titnike prihvatili one
koji sami sebi ne mogu neku korist pribaviti
niti od sebe kakvu {tetu otkloniti?'" "Reci: 'Zar
su jednaki slijepac i onaj koji vidi, ili, zar su
isto tmine i svjetlo, ili, zar oni koje su u~inili
Allahu ravnim stvaraju kao {to On stvara, pa
im se stvaranje ~ini sli~no?'" "Reci: 'Allah je
Stvoritelj svega i On je Jedini i Svemo}ni.'"/16/

Mu{rici priznaju da je Allah Stvoritelj nebesa i
Zemlje, njihov Gospodar i ravnatelj. Uprkos tome,
umjesto Allaha za{titnike uzimaju, oboàvaju one koji
sami sebi nikakvu korist niti {tetu ne mogu pribaviti, a
kako }e je onda pribaviti svojim oboàvaocima...?
Je li jednak onaj koji oboàva takva boànstva sa
onim koji oboàva Allaha? Onaj koji samo Allaha
oboàva, ne pripisuju}i Mu druga, u svjetlu je (nuru)
svoga Gospodara. Zbog toga Uzvi{eni veli:
"Zar su jednaki slijepac i onaj koji vidi, ili, zar
su isto tmine i svjetlo, ili, zar oni koje su
u~inili Allahu ravnim stvaraju kao {to On
stvara, pa im se stvaranje ~ini sli~no."
U osnovi stvari ne stoje tako... Njemu ni{ta nalik i
sli~no nije, neuporediv je i ni{ta Mu ravno nije, nema
pomaga~a, nema potomka niti supruge. Boànstva
koje mu{rici pored Allaha oboàvaju, kako to i sami
mu{rici priznaju, stvorenja su Allahova i Njegovi ro-
bovi, kao {to to Uzvi{eni, govore}i o njima, kaè:
"Mi im se klanjamo samo zato da bi nas {to
vi{e Allahu pribliìli." (39:3) Allah ih, od ~asa
kada su u to povjerovali, kori, pa im odgovaraju}i
kaè:
"Kod Njega }e se mo}i zauzimati za nekoga
samo onaj kome On dopusti." (34:23) Tako|er
Uzvi{eni veli:
"Ta svi }e oni, i oni na nebesima i oni na
Zemlji, kao robovi u Svemilosnog tra` ti
uto~i{te." (19:93) Pa ako su svi robovi Njegovi,
zbog ~ega onda jedni druge oboàvaju bez ikakva
dokaza, povode}i se samo za novinom, izmi{ljanjem i
novotarijom. Allah je Svoje poslanike od prvog do
posljednjeg slao da ih od toga odvrate zabranjuju}i
im da oboàvaju nekog drugog mimo Allaha, a oni su
se poslanicima suprotstavljali i u la` ih ugonili tako da
se obe}anje o patnji nad njima neizostavno obistinilo.
i

"Gospodar tvoj ne}e nikome nepravdu
u~initi." (18:49)

"On spu{ta ki{u s neba, pa rijeke teku koriti-
ma s mjerom i bujica nosi otpatke koji plivaju
po povr{ini. I ono {to ljudi tope na vatri u èlji
da dobiju nakit ili oru|e ima tako|er otpatke
sli~ne onima. - Tako Allah navodi primjer za
istinu i neistinu: otpaci se odbacuju, dok ono
{to koristi ljudima ostaje na Zemlji. Tako, eto,
Allah obja{njava primjere." /17/

,

Ovim ajetom obuhva}ena su dva navedena
primjera, istine njene postojanosti i opstojnosti te
neistine, njenog nestajanja i i{}eznu}a. Uzvi{eni kaè:
"On spu{ta ki{u s neba", tj. pljuskove "pa rijeke
teku koritima s mjerom", tj. svaka dolina prema
mjeri svojoj uzima tako da je jedna velika, obiluje
mno{tvom vode, a druga je opet mala, shodno mjeri
svojoj. To ukazuje na srca, i njihovu razli~itost. Neka
srca obuhvataju i u sebe primaju veliko znanje, dok
neka to znanje u sebe ne upijaju i za dobar dio znanja
jednostavno nisu otvorena.
"I bujica nosi otpatke koji plivaju na
povr{ini", tj. na povr{ini vode koja te~e koritima
otpaci su, i to je jedan primjer. Drugi su primjer rije~i
Uzvi{enog:
"I ono {to ljudi tope na vatri u èlji da dobiju
nakit ili oru|e", to je zlato i srebro koje se izlijeva i
topi u vatri s ciljem dobivanja nakita, odnosno da se
nakit dobije, bakar, èljezo ili da se pak na~ini nekakvo
oru|e.
"Tako Allah navodi primjer za istinu i
neistinu", tj. kada se istina i neistina sastave, spoje,
neistini opstanka niti izvjesnosti nema, isto kao {to se
otpaci ne spajaju s vodom, zlatom, srebrom niti
sli~nim {to se u vatri topi, nego, naprotiv, nestaju i
gube se. Zbog toga Uzvi{eni kaè: "Otpaci se odba-
cuju", tj. ne iskori{tavaju se, cijepaju se, kidaju i na
krajeve doline odba~eni bivaju, obje{eni na drvo da bi
ih vjetrovi raznosili. Tako biva i sa otpacima od zlata,
13 Er - Rad / Grom
691
srebra, èljeza i bakra. Otpaci se odbacuju, od njih
ni{ta ne ostaje do voda, dok u zlatu i njemu sli~nom
ima koristi. Zbog toga Uzvi{eni veli:
"Ono {to koristi ljudima ostaje na Zemlji. Tako
eto Allah obja{njava primjere." Poput rije~i
Uzvi{enog:
"To su primjeri koje Mi ljudima navodimo, ali
ih samo u~eni shva}aju." (29:43) Jedan od
selefija rekao je: "Bio sam prisutan kada je pro~itan
jedan primjer iz Kur'ana, a ja ga nisam razumio.
Rasplakao sam se jer Uzvi{eni kaè: 'Samo ih u~eni
shva}aju.'" (29:43) Ovakvo je tuma~enje ovog ajeta
preneseno od Ali bin Ebi-Talhe i El-Avfi ga prenosi od
Ibn-Abbasa. Tako|er je preneseno i od Mudàhida,
Hasana El-Basrije, 'Ataa, Katade i od drugih selefija pa
i onih koji su do{li poslije selefija.
U Sahihu Buharije i Muslima od Ebi-Musaa el-
E{'arija, neka je Allah zadovoljan sa njim, prenosi se da
je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (651) "Primjer
upute i znanja s kojim me je Allah poslao je primjer
obilne ki{e koja je pala na zemlju. Jedan je dio zemlje
prihvatio ki{u pa je izniklo mno{tvo bilja i zelenila.
Neka zemlja je neplodna i u sebi zadràva vodu koju
Allah daje da koristi ljudima tako da je piju, ~uvaju,
njome napajaju i siju. Jedan dio zemlje napaja drugu,
koja je pusto{ i koja ne prihvata vodu niti biljem
obrasta. To je primjer onoga koji je shvatio Allahovu
vjeru i kome je Allah korist dao od onoga s ~ime me je
poslao, pa on saznaje i podu~ava. I primjer onoga koji
tome ne posve}uje pa`nju ili ne prihvata Allahovu
uputu sa kojom sam poslan."

"Onima koji se Gospodaru svome odazovu -
nagrada najljep{a; a onima koji Mu se ne
odazovu - kad bi sve {to je na Zemlji njihovo
bilo, i jo{ toliko, rado bi se time otkupili. Njih
~eka mu~no polaganje ra~una, prebivali{te
njihovo bit }e Dèhennem, a grozna je on
postelja." /18/

Govore}i o uto~i{tu sretnika i nesretnika Uzvi{eni
kaè: "Onima koji se Gospodaru svome
odazovu", tj. pokoravaju se Allahu i Njegovom
Poslaniku - njima pripada "nagrada najljep{a", a
to je divna nagrada, kako to Uzvi{eni veli: "A onome
ko bude vjerovao i dobra djela ~inio - nagrada
najljep{a." (18:88) i
"A onima koji Mu se ne odazovu", tj. oni koji se
ne pokoravaju Allahu i Njegovom Poslaniku, "kad bi
sve {to je na Zemlji njihovo bilo", tj. na
budu}em svijetu kada bi mogli se otkupiti od Allaho-
ve kazne zlatom kolika je Zemlja i uz to jo{ toliko,
rado bi se time otkupili. Me|utim, od njih to ne}e biti
prihva}eno, jer Uzvi{eni od njih na Danu sudnjem
ne}e primiti nikakvu razmjenu niti otkupninu. "Njih
~eka mu~no polaganje ra~una", tj. na ahiretu bit
}e ispitivani i za velike i za male stvari, a onaj od koga
se ta~no polaganje ra~una traì ka`njen bit }e, a zbog
~ega Uzvi{eni veli: "Prebivali{te njihovo bit }e
Dèhennem, a grozna je on postelja."

"Zar je onaj koji zna da je istina ono {to ti se
objavljuje od Gospodara tvoga kao onaj koji je
slijep? A pouku samo razumom obdareni
primaju." /19/

Uzvi{eni kaè: "Nije jednak onaj koji zna da je
'Ono {to ti je objavljeno', o Muhammede, 'Od
Gospodara tvoga' istina u koju nema sumnje i oko
koje nema razilaènja." Sve je to istina koja jedna
drugu potvr|uje, a Njegove naredbe i zabrane
pravi~ne su. Onaj koji je slijep ne}e otkriti dobro niti
}e ga shvatiti. Ako ga i doku~i, ne}e mu biti jasno,
ne}e ga smatrati istinitim niti }e ga slijediti, kako to
Uzvi{eni kaè:
"Nisu jednaki stanovnici Dèhennema i sta-
novnici Dènneta; stanovnici Dènneta }e ono
{to èle posti}i." (59:20) Tj. nisu jednaki prvi i
drugi. I govor Uzvi{enog: "A Pouku samo
razumom obdareni primaju", tj. opomenu
prihvataju i opametiti se daju. Oni su ti koji su
zdravom i pravom pame}u obdareni. Neka nas Allah
u~ini da budemo od njih.

"Oni koji obavezu prema Allahu ispunjavaju i
ne kr{e obe}anje; /20/ i oni koji po{tuju ono
{to je Allah naredio da se po{tuje i Gospodara
svoga se boje i obra~una mu~noga pla{e. /21/
I oni koji trpe ùde}i za Licem Gospodara
svoga, i oni koji namaz obavljaju, i koji od
onoga {to im dajemo i tajno i javno udjeljuju,
13 Er - Rad / Grom
692
i koji dobrim na z o uzvra}aju - njih ~eka
najljep{e prebivali{te." /22/ "Edenski vrtovi u
koje }e u}i i oni i roditelji njihovi i ène njiho-
ve i porod njihov - oni koji su bili ~estiti -
meleki }e im u aziti na vrata svaka." /23/ "Mir
neka je vama, zato {to ste trpjeli, a divno li je
najljep{e prebivali{te." /24/
l
l

l

.

Uzvi{eni obavje{tava o onima koji su opisani ovim
pohvalnim svojstvima da njima pripada trijumf i ovog
i budu}eg svijeta.
"Oni koji obavezu prema Allahu
ispunjavaju i ne kr{e obe}anje", tj. nisu poput
munafika: kada jedan od njih obe}a - obmane; kada
se prepire - u la` utjeruje, a kada govori - laè, a kada
mu se ne{to povjeri - iznevjeri. "I oni koji po{tuju
ono {to je Allah naredio da se po{tuje",
rodbinske veze i dobro~instvo prema rodbini,
siromasima, bijednicima i, uop}e, ~injenje dobra. "I
Gospodara svoga se boje", tj. zbog djela koja
posiju i urade, i obra~una Mo}noga na ahiretu se
pla{e, zbog ~ega oni ispravnom postupku i ustrajnosti
u svim situacijama teè.
"I oni koji trpe ùde}i za Licem Gospodara
svoga", tj. suzdràvaju se od zabranjenih stvari i
grijeha.
"I oni koji namaz obavljaju" po namaskim
propisima, u propisanim namaskim vremenima,
namaske rukue, sed`de, sa skru{eno{}u, na
zadovoljavaju}i, [erijatom propisani na~in obavljaju.
"I koji od onoga {to im dajemo udjeljuju", tj.
oni koji su du`ni izdràvati i brigu voditi o ènama,
rodbini, siromasima, bijednicima i besku}nicima.
"Tajno i javno", tj. u potaji i sasvim otvoreno, danju
i no}u.
"I koji dobrim na z o uzvra}aju", tj. oni koji
ru`no lijepim odagnaju, oni koji na uvrede savr{enim
strpljenjem uzvra}aju, trpe}i, pra{taju}i, prelaze}i
preko toga, dobrovoljno, shodno Allahovim rije~ima:
"Zlo dobrim uzvrati..." (22:96) Zbog toga
saop}ava stanje sretnika koji su opisani ovim lijepim
svojstvima i to da im najljep{e prebivali{te pripada.
Zatim se to rije~ima Uzvi{enog poja{njava: "Edenski
vrtovi", tj. vrtovi prebivanja u kojima }e vje~no
boraviti sa poslanicima, vjerovjesnicima, {ehidima i
promicateljima upute
"I roditelji njihovi, i ène njihove, i porod
njihov - oni koji su bili ~estiti", tj. u Dènnetu }e
izme|u njih i njihovih prijatelja na okupu biti roditelji,
porod, i poslanici kako bi zadovoljni sa njima bili sve
dok, Allahovim dobro~instvom i zahvalno{}u, ne
budu iz najniìh u najvi{e deredè podignuti. Uzvi{eni
veli:
"I meleki }e im ulaziti na vrata svaka, mir
najljep{e prebivali{te", tj. ovuda i onuda za njima
}e meleki ulaziti ~estitaju}i im ulazak u Dènnet. Kada
u Dènnet budu u{li, za njima }e meleki selame
uzvikivati ~estitaju}i im ono {to im je od Allaha dato,
milost, blizinu, boravak na ahiretu u dru{tvu
poslanika, vjerovjesnika i iskrenih ljudi. U hadisu stoji:
(652) "Da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., posje}ivao
mezare {ehida po~etkom svake godine, obra}aju}i se
{ehidima rije~ima: Mir neka je vama, zato {to ste
trpjeli, a divno li je najljep{e prebivali{te
k

"A oni koji ne ispunjavaju du`nosti prema
Allahu, iako su se na to ~vrsto obavezali, i ki-
daju ono {to je Allah naredio da se po{tuje, i
~ine nered na Zemlji - njih ~eka prokletstvo i
najgore prebivali{te." /25/

Ovo je hal, stanje nesretnika, gdje je navedeno {ta
}e imati na ahiretu, a njihov put je svakako druga~iji
od onoga ~emu streme pravovjerni, koji obavezu
prema Allahu ispunjavaju i po{tuju ono {to je Allah
naredio da se po{tuje, dok ovi
"koji ne ispunjavaju du`nosti prema Allahu,
iako su se na to ~vrsto obavezali, i kidaju ono
{to je Allah naredio da se po{tuje, i ~ine
nered na Zemlji." Kao {to je to potvr|eno u hadisu:
(653) "Tri su obilje`ja munafika: kada govori - laè,
kada obe}a - iznevjeri, i kad mu se ne{to povjeri
iznevjeri" - po jednom drugom rivajetu - "kada obe}a
- obmane, a kada se prepire - utjeruje u la`". Zbog
toga Uzvi{eni kaè: "Njih ~eka prokletstvo", a to je
udaljavanje od svake milosti

"i najgore prebivali{te", tj. najgora kazna i kraj.
"Dèhennem }e biti mjesto gdje }e
boraviti, a uàsno je to prebivali{te." (13:18)

"Kome ho}e, Allah daje u obilju, i uskra}u e
Oni se raduju ìvotu na ovom svijetu, a ìvot
na ovom svijetu prema onom svijetu samo je
prolazno uìvanje." /26/
j .

Uzvi{eni navodi da je On Taj Koji u izobilju
opskrbu daje kome ho}e, a Svojom pravedno{}u i
mudro{}u uskra}uje kome ho}e, a nevjernici se onim
{to im je dato od ovozemaljskog ìvota - koji ih pos-
tupno i polahko zavodi - raduju, kao {to to Uzvi{eni
kaè:
"Misle li oni - kad ih imetkom i sinovima
pomaèmo, da ùrimo neko im dobro u~initi?
Nikako, ali oni ne opaàju." (23:55,56) Zatim
13 Er - Rad / Grom
693
prezrivo gleda na ovozemaljski ìvot u odnosu na ono
{to je Uzvi{eni pripremio za pravovjerne robove na
Budu}em svijetu. Uzvi{eni veli:
"A ` vot na ovom svijetu volite, a onaj svijet je
bolji i vje~an je." (87:16,17) Imam Ahmed
prenosi od Mestur Dehiha beni Fahra, koji kaè da je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (654) "@ivot na
ovome svijetu u odnosu na ahiret jeste kao kad jedan
od vas ovaj svoj prst - pokazav{i pritom na kaìprst - u
vodu (more) stavi. Pa nek vidi s ~ime }e se povratiti."
Hadis prenosi Muslim u svom Sahihu.
i

"Nevjernici govore: 'Za{to mu Gospodar nje-
gov ne po{alje ~udo?' Reci: 'Allah stavlja u
zabludu onoga koga On ho}e, a k Sebi
upu}uje onoga ko Mu se pokajni~ki obra}a.
/27/ One koji vjeru u i ~ija se srca, kad se
Allah spomene, smiruju - a srca se, doista, kad
se Allah spomene smiruju. /28/ Onima koji
vjeru u i ~ine dobra djela - blago njima, njih
~eka divno prebivali{te." /29/

j
,
j
ja. Uputa i
i
j
l

Uzvi{eni izvje{tava o govorkanjima mu{rika. jeste
kao i: "Za{to mu" "Gospodar njegov ne po{alje
~udo", poput rije~i njihovih:
"Neka nam donese kakvo ~udo kao i
prija{nji poslanici", (21:5) a o ovome je ranije vi{e
puta bilo govora, te da je Allah odista u stanju
odgovoriti na njihove zahtjeve shodno hadisu: (655)
"Allah je objavio Svome Poslaniku kada su traìli od
njega da im breùljak Safa pozlati, da im izvori
poteku, da im oko Meke brda udalji, a da na njihovo
mjesto pa{njake i ba{~e postavi: 'Ako ho}e{, o
Muhammede, dat }u im to, a ako opet ne budu
vjerovali - kaznit }u ih takvom kaznom kojom nikog
na svijetu kaznio nisam. A ako ho}e{, vrata pokajanja i
milosti }u im otvoriti.' Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
odgovorio je: 'Otvori im vrata pokajanja i milosti.'"
Zbog toga Allah Svom Poslaniku, s.a.v.s., kaè:
"Reci: 'Allah stavlja u zabludu onoga koga
On ho}e, a k Sebi upu}uje onoga ko Mu se
pokajni~ki obra}a.'" Tj. On je Onaj Koji upu}uje i
Onaj Koji u zabludi ostavlja, svejedno da li je poslanik
poslan s ~udom prema njihovim prijedlozima ili da im
pak nije odgovorio na njihova traèn
zabluda ne zavise od toga ili nepostojanja zahtjeva,
kako to Uzvi{eni veli:

"A ni od kakve koristi ne}e biti dokazi i
opomene narodu koj ne}e da vjeruje."
(10:101) Zbog toga Uzvi{eni veli:
"Reci: 'Allah stavlja u zabludi onoga koga On
ho}e, a k Sebi upu}uje onoga ko Mu se
pokajni~ki obra}a'", tj. upu}uje onoga ko se pokaje
i Allahu povrati, koji pomo} od Njega traì i koji Mu
se skru{eno moli. "One koji vjeru u i ~ija se srca,
kad se Allah spomene, smiruju"
409
, tj. On je toga
dostojan. Rije~i Uzvi{enog:
"Onima koji vjeruju i ~ine dobra dje a - blago
njima, njih ~eka divno prebivali{te." Prenose}i
od Ibn-Abbasa, Ali Ibn Ebi-Talha kaè: "Radost i
zadovoljstvo." I kaè se: divno li je ono {to njima
pripada. A blaènstvo "tuba" - to je Dènnet ili drvo u
Dènnetu, a svako dènetsko drvo nastalo je od tog
drveta, a svaka ku}a u Dènnetu ima granu tog
drveta. Iz korijena tog drveta sve dènetske rijeke
istje~u, rijeke od meda, vina, vode i mlijeka. Imam
Ahmed, prenose}i od Ebu-Hurejrea kaè: "Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (656) U Dènnetu ima
jedno drvo ~iji je hlad toliki da }e jaha~ njime i}i
stotinu godina, pa ako to èlite - onda u~ite
u hladovini prostranoj.
U Sahihima Buharije i Muslima stoji: (657) "Allah
}e posljednjem dènetliji koji }e u Dènnet u}i re}i:
'Poèli', pa }e ~ovjek poèljeti, kad sa èljama zavr{i,
Allah }e re}i: 'Poèli ne{to od toga, poèli od toga i
toga', spominju}i mu razne blagodati, pa }e re}i: 'To
je za tebe i jo{ toliko deset puta.'"
U Sahihu Muslimovom prenosi se od Ibn-Zerra, a
on od Allahovg Poslanika, s.a.v.s., u hadisu kudsiju da
Allah kaè: (658) "O robovi Moji, kada bi prvi i zadnji
od vas, i ljudi i dìni na prostoru jednom ustali i molili
Me, a Ja svakom ~ovjeku ono {to traì dao, opet Moje
bogatstvo ni{ta umanjeno ne bi bilo kao {to ni igla
ni{ta ne umanji kada se baci u more."

"I tako smo te poslali narodu prije kojeg su
bili i nestali drugi narodi, da im kazuje{ ono
{to ti objavljujemo, jer oni u Svemilosnog ne
vjeruju. Reci: 'On je Gospodar moj, nema boga
osim Njega, u Njega se uzdam i Njemu se
obra}am.'" /30/

Uzvi{eni veli: Kao {to smo te, o Muhammede,
ovom narodu poslali: "Da im kazuje{ ono {to ti
409
Kakve su rijei naroda bile... kada je pjesnik njihov govorio:
"Spomenom Allaha samo se grijesi uveavaju?!" Ubrajali su te
rijei... u dobra djela?! Zar ne vidite kako ejtan nevjerovanje duama
nakiti i nagizda, tako da ih uvjeri da je kufr odista iman a njihove
due nevjerovanju otvori. Pa onda nijeu Allaha i ne mole za oprost i
u takvom stanju sa Allahom se sretnu? Boe, na pravi put ih uputi.
13 Er - Rad / Grom
694
objavljujemo", tj. da im Allahovu poslanicu dostavi{,
a Mi smo slali poslanike i ranijim narodima koji su
nijekali Allaha, tako da su i prije tebe poslanici u la`
utjerivani, a u njima ti ima{ primjer. Kako smo one
kaznom i silom kaznili, neka se i ovi kazne koja }e im
do}i pripaze, jer njihovo utjerivanje tebe u la` ve}e je
nego {to je to bio slu~aj sa drugim poslanicima.
"Allaha Nam, Mi smo i prije tebe narodima
poslanike slali." (16:63) I
"A poslanici su i prije tebe la`nim smatrani, pa
su trpjeli {to su ih u la` ugonili i mu~ili sve
dok im ne bi do{la pomo} Na{a - a niko ne
moè Allahove rije~i izmijeniti - i do tebe su
doprle o poslanicima neke vijesti" (6:34), tj.
kako smo im pomogli i lijep zavr{etak njima i njihovim
sljedbenicima na ovom i na budu}em svijetu pruìli.
Uzvi{eni kaè:
"Jer oni u Svemilosnog ne vjeruju", tj. ovaj
ummet kojem smo te poslali u Milostivog ne vjeruje i
zbog toga su na Hudejbiji odbili napisati "U ime
Allaha, Svemilosnog, Milostivog ", rekav{i: "Mi
ne znamo ko je Svemilosni, Milostivi", kako to prenosi
Katade a hadis se nalazi u Buharijevom Sahihu.
"Reci: 'Zovite Allah, ili zovite: Svemilosni, a
kako Ga god budete zvali Njegova su imena
najljep{a.'" (17:10) U Muslimovom Sahihu od
Abdullaha bin Omera prenosi se da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: (659) "Najdraà su imena
Allahu Abdullah i Abdurrahman."
:
"Reci: 'On je Gospodar moj, nema boga
osim Njega'", tj. Gospodar Kojeg vi nije~ete a u
Kojeg ja vjerujem i Kojeg priznajem, priznaju}i da je
Gospodar i Bog (rububijjet i uluhijjet). On je moj
Gospodar i drugog boga osim Njega nema. "U
Njega se uzdam", tj. u svim svojim stvarima, "I
Njemu se obra}am", tj. Njemu se vra}am i Njemu
se obra}am jer niko drugi osim Njega to ne zasluùje i
toga dostojan nije.

"Kad bi se kakvim Kur'anom brda pokrenula
ili zemlja iskomadala ili mrtvi dozvali; Allahu
pripada sve! A zar ne znaju vjernici da
nevjernike }e nesre}a neprestano poga|ati ili
}e se u blizini mjesta njihova doga|ati, zbog
onoga {to rade - sve dok se Allahova prijetnja
ne ispuni. Allah }e sigurno odràti obe}anje."
/31/

Allah hvali Kur'an, koji je Muhammedu, s.a.v.s.,
objavljen, daju}i mu prednost u odnosu na ostale
objavljene knjige prije Kur'ana rije~ima:
"Kada bi se kakvim Kur'anom brda
pokrenula", tj. kada bi u ranijim objavama bila
nekakva knjiga koja bi brda s njihovih mjesta
pokretala, kojim bi se zemlja razdvajala ili mrtvi u
kaburima sazivali, Kur'an bi bio najpre~i da bude kao
knjiga tako opisana, s obzirom na elokvenciju,
neponovljivost, {to ljudi i dìni, do posljednjeg
udruèni, ne bi bili u stanju ne{to sli~no Kur'anu
donijeti, niti jednu suru poput kuranske sa~initi. Uz
sve ovo {to je re~eno, mu{rici Kur'an negiraju i u
njega ne vjeruju. "Allahu pripada sve", tj. sve }e
Uzvi{enom Allahu vra}eno biti. Ime Kur'an moglo bi
se dati svakoj ranijoj objavi jer to ime obuhvata sve te
objave. Imam Ahmed prenosi od Ebu-Hurejrea, koji je
rekao da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., kazao: (660)
"Davudu, a.s., Kur'an je u~injen lagahnim, tako da -
kad bi izdao naredbu da mu se osedla jaha}a ìvotinja
- on bi prou~io Kur'an prije nego {to bi ona osedlana
bila. Jeo je samo ono {to bi svojim radom stekao."
Hadis prenosi samo El-Buhari, a pod pojmom Kur'an
misli se na Zebur.
Uzvi{eni kaè: "A zar ne znaju vjernici", tj.
iman svih stvorenja znaju i svjesni su:
"Da bi Allah, kad bi samo htio, sve ljude na
pravi put uputio." Kur'an nije samo dokaz niti pak
mudìza najrje~itija, nema ni{ta djelotvornije za razum
i za du{e od Kur'ana koje ni jedan silnik zapostavio
nije a da ga Allah uni{tio nije. Onaj ko uputu traì u
ne~em drugom mimo Kur'ana, Allah ga ostavi u
zabludi.
Uzvi{eni veli:
"A nevjernike }e nesre}a neprestano poga|ati
ili }e se u blizini mjesta njihova doga|ati,
zbog onoga {to rade", tj. zbog njihovog poricanja
na dunjaluku }e ih stalno nesre}a stizati ili }e se
nesre}a u njihovoj blizini doga|ati, da bi se opametili i
pouku uzeli. Prenosi Ebu-Davud et-Tajalisi od Ibn-
Abbasa o rije~ima Uzvi{enog:
"A nevjernike }e zbog onoga {to rade nesre}a
neprestano poga|ati", da kaè "misterija".
"Ili }e se u blizini mjesta njihova doga|ati".
Muhammed, s.a.v.s., kaè: (661) "Obja{njavaju}i dio
ajeta: 'Sve dok se Allahova prijetnja ne ispuni',
kaè: 'do osvajanja Meke.
Rije~i Uzvi{enog: "Allah }e sigurno odràti
obe}anje", tj. Allah ne}e prekr{iti Svoje obe}anje o
pomo}i poslanicima i njihovim sljedbenicima, kako na
ovom tako i na budu}em svijetu, kako to Uzvi{eni
kaè:
"Nemoj ni pomisliti da Allah ne}e odràti
obe}anje Svoje poslanicima Svojim - Allah je,
uistinu, Silan i strog." (14:47)
13 Er - Rad / Grom
695

"I prije tebe se poslanicima rugalo, pa sam Ja
onima koji nisu vjerovali vremena ostavljao, i
poslije sam ih ka`njavao, a kakva je samo bila
kazna Moja." /32/

i

Uzvi{eni, umiruju}i Svog Poslanika, s.a.v.s., zbog
laì onog koji ga je iz njegovog naroda nijekao i o
ismijavanju, veli: "I prije tebe se poslanicima
rugalo", tj. ti primjer ima{ u njima. "Pa sam Ja
onima koji nisu vjerovali vremena ostavljao",
pu{tao sam ih i rok im odga|ao, "i poslije sam ih
ka`njavao", totalnom kaznom, pa kako je do tebe
doprlo to {to sam u~inio sa njima, kako sam ih kaznio
i vremena im ostavljao, kako to Uzvi{eni veli:
"I koliko je bilo naselja ~iji su ` telji bili nepra-
vedni, kojima sam Ja kaznu odlagao, da bih ih
najzad kaznio. A Meni se sve vra}a." (21:48)
U Sahihima Buharije i Muslima stoji: (622) "Allah
onome koji nasilje ~ini vremena ostavlja, a kada ga
kazni, onda ga vi{e ne izbavlja, zatim je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., prou~io:
"Eto, tako Gospodar tvoj ka`njava, kad
Ka`njavanje je Njegovo zaista bolno i stra{no."
(11:102)

"Zar Allahu, Koji nad svakim bdi, {to god
uradi, zar da Njemu druge smatraju ravnim?
Reci: 'Opi{ite ih.' Zar vi ho}ete Njega u~iti, kao
da On ne zna {ta ima na Zemlji, ili ih vi samo
tako nazivate? Onima koji ne vjeruju ~ini se
lijepim spletkarenje njihovo, i oni su s pravog
puta zalutali. A onaj koga Allah u zabludu
stavi ne}e imati nikoga da ga na pravi put
uputi." /33/

Uzvi{eni kaè: "Zar Allahu, Koji nad svakim
bdi, {to god uradi", tj. Upravitelju, Poznavaocu i
Kontroloru svake jedinke i On zna i dobro i zlo koje
djelatnici ~ine i On je Onaj Kome ni{ta skriveno nije.
"[to god ti va`no ~inio i {to god iz Kur'ana
kazivao, i kakav god vi posao radili, Mi nad
vama bdijemo dok god se time zanimate."
(10:61)
Uzvi{eni kaè:
"On je s vama gdje god bili, i sve {to radite
Allah vidi." (62:4) A zar je Onaj Koji je takav kao
kipovi koje su oboàvali, a koji niti ~uju niti vide niti
shvataju, i sebi samima pomo}i ne mogu, a kamoli
oboàvaocima svojim? Od sebe nikakvo zlo odagnati
ne mogu niti od oboàvalaca svojih. Odgovor na ovo
pitanje izostavljen je jer kontekst na to upu}uje, a to
su Allahove rije~i: "Zar da Njemu druge smatraju
ravnim", tj. uz Allaha kipove i idole oboàvaju.
"Reci: 'Opi{ite ih'", tj. otkrijte njihova imena da bi
prepoznatljivi bili, a oni u biti i ne postoje. Kada bi ova
boànstva zbilja postojala na Zemlji, Allah bi to
zasigurno znao jer od Njega ni{ta skriveno nije. "Ili ih
vi samo tako nazivate", tj. pretpostavljate,
odnosno te kipove oboàvate misle}i da mogu
nanijeti {tetu i korist pa ih zbog toga boànstvima
zovete.
"To su samo imena koja ste im vi i preci
va{i nadjenuli, Allah o njima nikakav dokaz
nije poslao; oni se povode samo za pretpos-
tavkama i onim za ~im du{e ùde, a ve} im
dolazi od Gospodara njihova prava uputa."
(53:23) Uzvi{eni veli: "Onima koji ne vjeruju ~ini
se lijepim spletkaranje njihovo." Mudàhid kaè:
"Odnosno, njihova zabluda i neprestano pozivanje
zabludi."
"I oni su s pravog puta zalutali", tj. kazna
zbog zablude i obmanjivanja koje su po~inili s pravog
puta ih odvrativ{i, zbog ~ega Uzvi{eni kaè: "A
onoga koga Allah u zabludu stavi ne}e imati
nikoga da ga na pravi put uputi." Kako to
Uzvi{eni veli: "A onoga koga Allah èli u
njegovoj zabludi ostaviti, ti mu Allahovu
naklonost ne moè{ nikako osigurati." (5:41)

"Oni }e se u ìvotu na ovom svijetu mu~iti, ali
}e patnja na onom svijetu sigurno teà biti,
od Allaha ih niko ne}e odbraniti." /34/ "Ova-
kav je Dènnet obe}an onima koji se budu
Allaha bojali: vrtovi s rijekama, s plodovima
kojih uvijek ima i s trajnom hladovinom; to }e
biti nagrada onima koji se budu zla klonili, a
nevjernicima }e kazna vatra biti." /35/

Uzvi{eni kaè: "Oni }e se u ìvotu na ovom
svijetu mu~iti", tj. mu{rici }e na dunjaluku biti
ka`njavani od pravovjernih ubijanjem i
zarobljavanjem. "Ali }e patnja na onome svijetu",
tj. omalovaàvaju}i ih uz ovodunjalu~ko poniènje,
"Sigurno teà biti", tj. mnogo puta teà od
dunjalu~ke, kako to kaè Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
13 Er - Rad / Grom
696
onima koji jedni druge proklinju: (tj. supru`nicima koji
jedni druge optuùju za blud) (663) "Dunjalu~ka
kazna u odnosu na ahiretsku neznatna je ", kao {to to
Uzvi{eni kaè:
"Tog dana niko ne}e kao On mu~iti, i niko
ne}e kao On u okove okivati." (89:25,26)

.

i
"A Mi smo za one koji ~as oìvljavanja pori~u
pripremili vatru razbukatalu Kad od njih
bude udaljena toliko da je mognu vidjeti, ~ut
}e kako gnjevna klju~a i od bijesa hu~i, a kad
budu ba~eni u nju, u tjesnac, vezanih ruku,
propast }e tamo prizivati. Ne prizivajte danas
jednu propast, nego prizivajte mnoge
propasti. Reci: 'Da li je bolje to ili vje~ni
Dènnet, koji je obe}an onima koji se Allaha
budu bojali. On }e im nagrada i prebivali{te
biti.'" (25:11-15)

Zbog svega toga ovo je pore|eno sa rije~ima
Uzvi{enog: "Ovakav je Dènnet obe}an onima
koji se budu Allaha bojali", tj. svojstva i
karakteristike Dènneta.
"Vrtovi s rijekama", tj. svuda unaokolo teku
rijeke koje }e usmjeravati kako ho}e i gdje èle.
Uzvi{eni kaè: "S plodovima kojih uvijek ima i s
trajnom hladovinom", tj. u Dènnetu }e
neprestano biti vo}a, hrane i pi}a. U zbirci hadisa
Buharije i Muslima, u hadisu Ibn-Abbasa o namazu za
pomra~enje stoji (664) "Rekli su: 'O Allahov Poslani~e,
vidjeli smo da si na ovom mjestu na kome si stajao
ne{to uzeo, a onda smo primijetili da si se upla{io', na
{to je on rekao: 'Vidio sam Dènnet - pokazan mi je
Dènnet pa sam iz njega htio doku~iti jedan grozd.
Da sam ga uzeo, jeli biste sa njega dok je ìvota na
dunjaluku.'" Od Utbe bin Abdu es-Sulemija prenosi se:
(665) "Jedan je beduin upitao Allahovog Poslanika,
s.a.v.s., o Dènnetu rije~ima: 'Ima li u Dènnetu
gro`|a?' Allahov je Poslanik odgovorio: 'Mjesec dana
leta za crnobijelog orla koji ne}e klonuti.'" Hadis
prenosi imam Ahmed. Taberani prenosi od Sevbana,
koji kaè: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (666) 'Kada
~ovjek u Dènnetu ustrgne jedan plod, na njegovom
}e mjestu izniknuti drugi.'"
Hasan bin Urfet prenosi od Abdullaha bin
Mes'uda, neka je Allah zadovoljan sa njim, koji kaè:
"Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao mi je: (667) 'Gledat
}e{ pticu u Dènnetu, a ona }e pred tebe pasti
pe~ena.'"
Tako|er i dènetski hlad koji je stalan i ne gubi se,
kako to Uzvi{eni kaè:
"A one koj vjeruju i ~ine dobra djela uvest
}emo, sigurno, u dènetske ba{~e, kroz koje
rijeke teku, u njima }e vje~no i zauvijek ostati,
a u njima }e ~iste ène imati, i u debelu
hladovinu }emo ih uvesti." (4:57) Po{to je
Uzvi{eni predo~io osobenosti Dènneta na na~in kako
ih je predo~io, On kaè:
"To }e biti nagrada onima koji se budu zla
klonili, a nevjernicima }e kazna vatra biti," I
"Nisu jednaki stanovnici Dèhennema i sta-
novnici Dènneta; stanovnici Dènneta }e ono
{to èle posti}i." (59:20)

"Neki od onih kojima smo dali knjigu raduju
se svemu {to objavljujemo tebi, ali neki
protivnici ne priznaju ne{to od Objave. Reci:
'Meni je nare|eno da samo Allahu ibadet
~inim i da Njemu nikoga ravnim ne smatram;
Njemu ja pozivam i Njemu se vra}am.'" /36/ "I
Mi ga tako kao mudrost objavljujemo na
arapskom jeziku. A ako bi ti povla|ivao è-
ljama njihovim nakon {to ti je do{la spoznaja,
ti ne bi imao ni za{titnika ni branitelja od
Allaha." /37/

Uzvi{eni kaè: "Neki od onih kojima smo dali
Knjigu", to su oni koji izvr{avaju zapovijedi Njegove.
"Raduju se svemu {to objavljujemo tebi", tj.
Kur'anu, jer u njihovim knjigama postoje
svjedo~anstva o tome da je istina i on se
nagovje{tava, kako to Uzvi{eni veli:
"Neki od sljedbenika Knjige ~itaju je onako
kako je objavljena." (2:121)
Rije~i Uzvi{enog: "Ali neki protivnici ne
priznaju ne{to od Objave." Mudàhid kaè da su
ìdovi i kr{}ani ti koji nije~u dio istine koja ti je
objavljena.
"Reci: 'Meni je nare|eno da samo Allahu
ibadet ~inim i da Njemu nikoga ravnim ne
smatram'", tj. poslan sam da jedino Allaha, Koji
sudruga nema oboàvam, kao {to su i poslanici prije
mene slati. "Njemu ja poz vam", Njegovom putu ja
ljude pozivam.
i
i
"I Njemu se vra}am", tj. moj povratak i
prebivali{te moje. Uzvi{eni veli: "I Mi ga tako kao
mudrost objavljujemo na arapskom jez ku." "A
ako bi ti povla|ivao èljama njihovim", tj.
njihovim stavovima, "Nakon {to ti je do{la
spoznaja", tj. od Allaha hvaljenog,
"Ti ne bi imao ni za{titnika ni branitelja od
Allaha." Ovo je prijetnja onima koji su pame}u
obdareni da ne slijede put onih koji su u zabludi,
nakon {to su puteve poslani~kog sunneta dosegli, i
dokaze Muhammeda, a.s., i onoga s ~ime je on
do{ao.
13 Er - Rad / Grom
697

"I prije tebe smo poslanike slali, i ène i porod
im davali. I ni jedan poslanik nije donio ni-
jedno ~udo sobom ve} Allahovom voljom.
Svako doba imalo je Knjigu " /38/ Allah je
dokidao {to je htio, a ostavljao {to je htio; u
Njega je glavna Knjiga." /39/

.
.

Uzvi{eni kaè: kao {to smo te, o Muhammede,
poslali kao poslanika u ljudskom obliku, tako smo i
prije tebe kao ljudska bi}a poslanike slali koji jedu,
ulicama hode, imaju odnose sa ènama, djecu ra|aju,
i ène i porod im davali. Uzvi{eni o najodabranijem, i
pe~atu svih poslanika kaè:
"Reci. 'Ja sam ~ovjek kao i vi, meni se
objavljuje.'" (18:110) U Sahihu Buharije i Muslima
stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (668) "...
{to se mene ti~e, ja i postim i mrsim, i ustajem i
lijeèm, i meso jedem, a i ènim se. Ko ne slijedi moj
sunnet ne pripada meni." Zatim rije~i Uzvi{enog:
"I ni jedan poslanik nije donio nijedno ~udo
sobom ve} Allahovom voljom", tj. svom narodu
nije do{ao s nekakvom neobi~nom pojavom, a da mu
za to odobrenje nije dato a koje nije proizvod volje
Poslanika, s.a.v.s., nego Allaha Uzvi{enog, Koji ~ini i
prosu|uje {ta i kako ho}e. "Svako doba imalo je
Knjigu " Ed-Dahhak bin Muzahim o ovom dijelu
ajeta, "Svako doba imalo je Knjigu", kaè: "Svakoj
Knjizi pripadao je odre|en vremenski period, {to zna~i
da je svakoj objavi koju je Allah objavio pripadao
jedan odre|eni period i razdoblje, zbog ~ega je:
'Allah dokidao {to je htio', od objave, 'A
ostavljao {to je htio'. Zna~i, dok je kompletnu nije
zamijenio Kur'anom, koji je Allah objavio Svom
poslaniku Muhammedu, a.s., neka je na njega
Allahov salavat i selam."
U pogledu rije~i Uzvi{enog: "Allah je dokidao
{to je htio, a ostavljao {to je htio, mufessiri su se
razi{li." Prenose}i od Ibn-Abbasa, Es-Sevri kaè: "Allah
odre|uje {ta }e biti za svaku godinu i dokida {to ho}e,
izuzev sre}e i nesre}e, ìvota i smrti, jer su oni prije
odre|eni." Mudàhid kaè:
"Mi smo je po~eli u blagoslovljenoj no}i
objavljivati..." (44:3): u no}i Kadr biva odre|eno
{to }e se desiti u toku godine, bila to nafaka (opskrba)
ili nesre}a. Zatim, u prvi plan Allah stavlja {ta ho}e a
odga|a {ta ho}e dok je registar sre}e i nesre}e
postojan i nepromjenljiv.
410
(1) Imam Ahmed prenosi
od Sevbana, koji kaè da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
kazao: (669) "Zaista ~ovjeku bude uskra}ena nafaka
zbog grijeha koji po~ini. Sudbinu ne moè ni{ta
drugo odagnati do dova, niti ìvot moè produìti
ni{ta drugo do dobro~instvo."
410
(1-2) Iz zbirke hadisa Allahovog Poslanika, s.a.v.s., ili miljenja
ashaba i tabiina o onome to je navedeno o tumaenju ovog ajeta,
oito je da se u Glavnoj knjizi nita ne mijenja niti je podlono
promjenama, a ona je Allahovo znanje o onome to je bilo i to e
biti... Allah je zatim Svome znanju rekao: budi Knjiga, pa je Knjigom
postalo. A ono to se dokida i ostaje stvar je uvjetovane Allahove
odredbe... a sve je to tako|er u Glavnoj knjizi zapisano.
U vjerodostojnom hadisu potvr|eno je: (670)
"Odista, rodbinske veze ìvot produùju", a u drugom
hadisu stoji: (671) "Zaista se dova i sudbina izme|u
nebesa i Zemlje me|usobno bore i hrvu." Prenose}i
od Ibn- Abbasa, Ikrime kaè: "Knjigu ~ine dvije knjige.
Knjiga iz koje je Allah dokidao {to je htio, a ostavljao
{to je htio i u Njega je glavna Knjiga." Prenose}i od
Ibn-Abbasa, Ikrime tako|er kaè: "Knjiga je, ustvari,
dvije knjige: jedna je knjiga iz koje Allah dokida {to
ho}e, a ostavlja {ta ho}e, a kod Njega je i Glavna
knjiga." Od Ibn-Abbasa prenosi se da je rekao: "Allah
mijenja {to ho}e dokidaju}i ga, a ostavlja {to ho}e ne
mijenjaju}i ga. 'U Njega je Glavna Knjiga.'A sve je kod
Njega u Glavnoj knjizi, koja derogira, a sve to {to se
mijenja, a i ono {to se potvr|uje nalazi se u Knjizi."
Katade kaè da je ovaj ajet istovjetan rije~ima
Uzvi{enog:
"Mi ni jedan propis ne promijenimo, niti ga u
zaborav potisnemo, a da bolji od njega ili
sli~an njemu ne donesemo." (2:106)... (2)

"Bilo da ti pokaèmo dio onoga ~ime im pri-
jetimo, bilo da ti ìvot oduzmemo, tvoje je da
ra~una." /40/ Zar oni ne vide da im Mi Zemlju
suàvamo umanjuju}i joj pograni~ne oblasti?
A Al ah sudi! Niko ne moè presudu Njegovu
pobiti i On brzo ra~un svidi." /41/
l

Svome Poslaniku, s.a.v.s., Uzvi{eni kaè:
"Bilo da ti pokaèmo", o Muhammede, "dio
onoga ~ime im prijetimo", tj dio onoga ~ime
prijetimo tvojim neprijateljima, poniènjem i kaznom
na ovome svijetu,
"bilo da ti ìvot oduzmemo", tj. prije toga,
"Tvoje je da objavljuje{", tj. poslali smo te da im
objavu dostavi{, {to si ti i u~inio, "a Na{e je da
traìmo polaganje ra~una", poput rije~i
Uzvi{enog:
... "... Nama }e se oni zaista vratiti i pred
nama }e, doista, ra~un polagati." (88:25,26)

13 Er - Rad / Grom
698
"Zar oni ne vide da im Mi Zemlju suàvamo
umanjuju}i joj pograni~ne oblasti."
El-Hasan i Ed-Dahhak kaù da je to trijumf islama i
muslimana nad {irkom i mu{ricima. Postoje i druga
mi{ljenja, ali ovo je mi{ljenje svakako prete`nije. To je
pobjeda islama nad {irkom, malo - pomalo, predio po
predio, shodno rije~ima Uzvi{enog:
"Neke gradove oko vas jo{ davno smo
uni{tili." (46:27) Za ovo mi{ljenje opredijelio se i
Ibn Dèrir.
"A Allah sudi! Niko ne moè presudu
Njegovu pobiti i On brzo ra~un svidi." (Tj. niko
nema prava prigovoriti Njegovoj odredbi i odbiti je,
kao {to ljudi na ovome svijetu prigovaraju na neke
propise odbacuju}i ih, a Allahov je sud va`niji i od
toga uzvi{eniji, a onaj ko Njegove odredbe odbacuje
brzo i te{ko i potanko }e ra~une polagati.)
411

"Spletke su pleli i oni prije njih, samo Allah je
Gospodar svih spletki: On zna {ta svako
zasluùje. A nevjernici }e sigurno saznati koga
~eka najljep{e boravi{te." /42/

Uzvi{eni kaè: "Spletke su pleli i oni prije
njih", svojim poslanicima, èle}i ih iz gradova svojih
protjerati, pa je Allah njih obmanuo u~iniv{i da
kona~an ishod pravovjernim pripadne, shodno
rije~ima Uzvi{enog:
"Pa pogledaj kakva je bila posljedica spletka-
renja njihova: uni{tili smo sve - i njih - i narod
njihov, eno ku}a njihovih, puste su zbog ne-
pravde koju su u~inili." (27:51,52) Kaè Uzvi{eni:
"On zna {ta svako zasluùje", tj. Allah je
poznavalac svih tajni i skrivenih misli i svakog }e
nagraditi, odnosno kazniti prema u~inku.
"A nevjernici }e sigurno saznati koga ~eka
najljep{e boravi{te", tj. kome ishod i kraj pripada,
nevjernicima ili svim sljedbenicima poslanika. A
najljep{e boravi{te, svakako, pripada i na ovom i na
budu}em svijetu onima koji su poslanike slijedili, a
samo Allahu pripada hvala i zahvala.

"Oni koji ne vjeru u govore: 'Ti nisi poslanik.'
Reci: 'Meni i vama dovoljan }e kao svjedok biti
Allah, i onaj koji zna {ta je Knjiga.'" /43/
j

411
Ono to se nalazi izme|u ove dvije zagrade nisu rijei Ibn-Kesira,
Allah mu se smilovao, nego moje.
Uzvi{eni veli: Ovi te nevjernici u la` ugone govo-
re}i: "Ti nisi poslanik", tj. nije te Allah poslao. "Reci:
'Meni i vama dovoljan }e biti, kao svjedok,
Allah'", tj. Allah mi je dovoljan i On je i meni i vama
svjedok. Meni je svjedok za ono {to sam od Njega
dostavio, a to je poslanica. I vama je svjedok, o la{ci,
zbog kleveta koje o Njemu izmi{ljate.
Govor Uzvi{enog: "I onaj koji zna {ta je
Knjiga." U~enjaci me|u sljedbenicima Knjige
obuhva}eni su ovim, a oni su u svojim prethodnim
knjigama nalazili spomen poslanika Muhammeda,
s.a.v.s., o kome su radosne vijesti kazivali poslanici,
kao {to to Uzvi{eni kaè:
"A milost Moja obuhvata sve; dat }u je onima
koji se budu grijeha klonuli i zekat davali, i
onima koji u dokaze Na{e budu vjerovali.
Onima koji }e slijediti poslanika, vjerovjesni-
ka, koji ne}e znati ni ~itati ni pisati, kojeg oni
kod sebe, u Tevratu i Indìlu, zapisana nalaze"
(7:156,157), i rije~i Uzvi{enog:

"Zar ovima nije dokaz to {to za njega znaju
u~eni ljudi sinova Israilovih?" (26:197) Ajet i
sli~ni primjeri u kojima su izvje{}a u~enjaka, sinova
Israilovih, potvr|uju da su oni odista znali za to iz
svojih objavljenih knjiga.

Svr{etak skra}enog tuma~enja
sure Er-Ra'd,
a samo Allahu pripada
hvala i zahvala.

14 Ibrahim / Ibrahim
701

14
IBRAHIM / IBRAHIM
OBJAVLJENA U MEKI
*
, IMA 52 AJETA
**

U ime Allaha, Svemilosnog,Milostivog!

j
j

"Elif-lam-ra. Knjigu ti objavljujemo zato da
ljude voljom njihova Gospodara izvede{ iz
tmina na svjetlo, na put Silnoga i Hvaljenoga"
/1/ "Allaha, îje je ono {to je na nebesima i
ono {to je na Zemlji. A od uàsne patnje te{ko
nevjernicima", /2/ "koji ìvot na ovome
svijetu vi{e vole od onoga svijeta i koji od
Allahova puta odvra}aju i nastoje ga prikazati
krivim! Oni su u velikoj zabludi." /3/

O pojedina~nim harfovima na po~etku nekih sura
bilo je govora prije. "Knjigu ti objavljujemo", tj.
ovo je Knjiga koju ti objavljujemo, o Muhammede,ka
to je uzvi{eni Kur'an, knjiga naj~asnija, koju je Allah
objavio naj~asnijem poslaniku, kojeg je na Zemlju
poslao svim "Zato da ljude izvede{ iz tmina na
svjetlo", iz tmine neizvjesnosti i zavo|enja na pravi
put i spoznaju, kako to Uzvi{eni kaè:
vjeru u - za{titnici su {ejtani i oni ih odvode sa
svjetla u tmine." (2:257)
I govor Uzvi{enog: "Voljom njihova Gos-
podara", tj. On upu}uje onoga kome je uputa
posredstvompPoslanika Njegova odre|ena, a koji je
opet po nalogu Allahovom poslan da ih uputi,
"Na put Silnoga i Hvaljenoga", tj. Silni, Kojemu
se ne proturje~i i Onaj Kojeg niko ne moè
nadvladati, Onaj Koji sve pot~injava i Hvaljeni,
odnosno hvale dostojni u svim Svojim djelima,
rije~ima, propisima, naredbama i zabranama. I Onaj
Koji je u Svojim izvje{}ima iskren. Rije~i Uzvi{enog:
*
Objavljena poslije sure Nuh.
**
Ajeti 28. i 29. objavljeni su u Medini.
"Allaha, îje je ono {to je na nebesima i ono
{to je na Zemlji, a od uàsne patnje te{ko
nevjernicima", tj. ako ti se budu suprotstavljali i u
la` te ugonili, o Muhammede, te{ko njima na Danu
sudnjem. Nakon toga, opisuje ih da su oni ti koji ìvot
na ovome svijetu vi{e vole od onoga svijeta, tj. daju
prednost ovome svijetu i njime su u odnosu na ahiret
zadivljeni. "Koji od Allahova puta odvra}aju", tj.
odvra}aju one koji poslanike slijede "I nastoje ga
prikazati krivim", tj. èle da put Allahov bude
potpuno kriv, a on je u osnovi prav, a nauditi mu ne
moè onaj ko mu se suprotstavi i ko ga ostavi. Oni su
u toj svojoj ùdnji u neznanju i zabludi i daleko od
istine. Za njih nema nade u boljitak.

"Mi nismo poslali ni jednog poslanika koji nije
govorionjezikom naroda svoga, da bi mu
objasnio. A Allah stavlja u zabludu onoga
koga ho}e i ukazuje na pravi put onome
kome ho}e; On je Silan i Mudar."/4/

To {to je Allah slao izme|u ljudi poslanike koji su
njihovim jezikom govorili svakako je milost i dobrota
Uzvi{enog prema stvorenjima Svojim, kako bi to {to
im je poslano razumjeli, kako to imam Ahmed,
prenose}i od Ebu-Zerra kaè: "Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao je: (672) 'Uzvi{eni Allah ni jednog
poslanika nije poslao koji nije jezikom naroda svoga
govorio.'"
Rije~i Uzvi{enog: "A Allah stavlja u zabludu
onoga koga ho}e i ukazuje na pravi put
onome kome ho}e", tj. nakon obja{njenja i
izno{enje dokaza protiv njih, Allah u zabludu stavlja
onoga ko zabludu zasluùje, a upu}uje onoga ko je
dostojan upute. "On je Silan", Onaj Koji - {to
zaèli - u~ini da biva, a ono {to ne èli to i ne bude.
"Mudar" u postupcima Svojim.

"I Musaa smo poslali s dokazima Na{im: 'Izvedi
narod svoj iz tmina na svjetlo i podsjeti ga na
Allahove blagodeti.' To su, u stinu, dokazi za
svakog onog ko je strpljiv i zahvalan." /5/
i

Uzvi{eni veli: kao {to smo te poslali, o Mu-hamme-
de, i Knjigu ti objavili da sve ljude pozove{ i iz tmine
na svjetlo ih izvede{, tako smo Musaa sinovima
702
Israilovim s dokazima poslali. Mudàhid kaè: "Radi se
o devet dokaza, znakova."
"Izvedi narod svoj iz tmina na svjetlo", tj.
pozovi ih ka dobru kako bi iz tmina zablude na svjetlo
pravog puta i imana izvedeni bili. "I podsjeti ih na
Allahove blagodeti", tj. Njegovom pomo}u i
blagodatima njima upu}enim izbavljaju}i ih iz
Faraonovog ropstva i nasilja. I more je za njih
rascijepio, oblacima im hladovinu na~inio i poslao im
manu - prepelice i druge vrste blagodati. U merfu'
hadisu, koji prenosi imam Ahmed od Ubejj bin K'aba,
stoji: (673) "Od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., o
rije~ima Uzvi{enog: I opomeni ih Allahovim
danima, (doslovno: dani) kaè: Allahovim
blagodatima. Hadis prenose Ibn-Dèrir i Ibn Ebi-
Hatim.
Rije~i Uzvi{enog: "To su, uistinu, dokazi za
svakog onog ko je strpljiv i zahvalan", tj. u
onome {to smo u~inili za Na{e sljedbenike sinova
Israilovih u pogledu blagodati, pouka je za svakog
onoga ko je u neda}i strpljiv, a u dobru zahvalan,
kako stoji u hadisu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji je
rekao: (674) "Svako je stanje vjernika zadivljuju}e.
Allah mu ni{ta ne odredi a da to za njega nije dobro.
Kada ga zadesi kakvo zlo, strpi se i to po njega bude
bolje. A ako ga zadesi dobro, bude zahvalan, {to je
opet bolje za njega."

"I kad Musa re~e narodu svom: 'Sjetite se
Allahove blagodati kad vas je izbavio od
Faraonovih ljudi koji su vas najgorim mukama
mu~ili, koji su vam mu{ku djecu klali, a
ènsku u ` votu ostavljali - to vam je bilo
veliko isku{enje od Gospodara va{ega.'" /6/ "I
kad je Gospodar va{ objavio: Ako budete
zahvalni, Ja }u vam zacijelo jo{ vi{e dati;
budete li nezahvalni, kazna Moja doista }e
stroga biti." /7/ "I Musa jo{ re~e: 'Ako budete
nezahvalni i vi i svi drugi na Zemlji, pa, Allah,
doista, ni o kom nije ovisan i On je Jedini hvale
dostojan.'" /8/
i

Uzvi{eni izvje{tava Musaa, a.s., u vremenu u
kojem je on svoj narod podsje}ao na Allahove "dane"
i Njegove blagodati spram njih, kada ih je spasio od
Faraonovih ljudi i patnje kojom su ih mu~ili kolju}i im
mu{ku djecu, a ènsku ostavljaju}i u ìvotu. Allah ih je
od svega toga spasio, {to je zasigurno velika blagodat
i zbog ~ega Uzvi{eni kaè:
"To vam je bilo veliko isku{enje od Gospodara
va{ega", tj. velika blagodat na kojoj nazahvaljivati
nisu mogli. Govor Uzvi{enog: "Kad je Gospodar
va{ objavio", tj predo~io vam i upoznao vas sa
obe}anjem Svojim, a moè da bude i u zna~enju:
kada se Gospodar va{ zakleo Svojom mo}i i veli~inom
Svojom poput rije~i Uzvi{enog:
"I Gospodar tvoj obznani da }e do Smaka
svijeta prepu{tati nad njima vlast", (7:167) i
govor Uzvi{enog: "Ako budete zahvalni, Ja }u
vam, zacijelo, jo{ vi{e dati", tj. ako budete
zahvalni na Mojim blagodatima prema vama, Ja }u
vam ih pove}ati. "Budete li nezahvalni", tj. na
blagodatima, i budete li ih pori~u}i skrivali, "kazna
Moja doista }e stroga biti".
"I Musa jo{ re~e: 'Ako budete nezahvalni i vi i
svi drugi na Zemlji - pa, Allah, doista, ni o
kom nije ovisan, i On je Jedini hvale dostojan,
tj. On je od zahvale Svojih robova nezavisan, hvaljen
je, i On je Jedini hvale dostojan jer doista Allaha nije~e
samo "Ako vi budete nezahvalni - pa Allah od
vas ne zavisi." (39:7) Neka je hvaljen i uzvi{en
Onaj Koji je neovisan i hvale dostojan!

"Zar do vas nije doprla vijest o onima prije
vas, o narodu Nuhovu, i o Adu, i o Semudu, i o
onima poslije njih? - Samo ih Allah zna!
Poslanici su im njihovi dokaze donosili, ali oni
su ruke svoje na usta stavljali i govorili: 'Mi ne
vjerujemo u ono {to se po vama {alje i mi
veoma sumnjamo u ono u {to nas pozivate.'"
/9/

Allah nam kazuje doga|aje o Nuhovom narodu, o
Adu, Semudu i drugim narodima koji su poslanike u
la` utjerivali, a ~iji broj znade samo Allah Uzvi{eni.
"Poslanici su im njihovi dokaze donosili", tj.
o~ite jasne i nepobitne znakove i argumente. Ibn-
Ishak prenose}i od Omer bin Mejmuna, a ovaj od
Abdullaha, koji je o rije~ima Uzvi{enog "Samo ih
Allah zna", rekao: "Prevarili su se geneolozi." Urve
bin Zubejr kaè: "Nismo na{li ni jednog koji zna {ta se
desilo poslije Me'ad bin Adnana." Govor Uzvi{enog:
"oni su ruke svoje na usta stavljali";
Mudàhid, Muhammed bin Ka'b i Katade o zna~enju
ovog dijela kur'anskog ajeta kaù: Oni su u la`
poslanike utjerivali, odgovaraju}i im rije~ima svojim
703
ustima izgovorenim. A ja sam dodao da mi{ljenje
Mudàhida u potpunosti samo potkrepljuje
tuma~enje ajeta:
"I govorili: 'Mi ne vjeru emo u ono {to se po
vama {alje i mi veoma sumnjamo u ono u {to
nas pozivate.'" Bilo je ovo tuma~enje zna~enja:
j
"Ali oni su ruke svoje na usta stavljali", a
Allah najbolje zna. Prenose}i Od Ibn-Abbasa, El-Avfi
kaè: "Kada su ~uli Allahov govor, za~udili su se pa su
svoje ruke na usta povratili, govore}i: Mi ne
vjerujemo u ono {to se po vama {alje...', govore}i
dalje: Mi vam ne vjerujemo u ono sa ~ime ste do{li i
kod nas u to postoji jaka sumnja.'"

"Poslanici su njihovi govorili: 'Zar se moè
sumnjati u Allaha, Stvoritelja nebesa i Zemlje?
On vas poziva da bi vam neke grijehe va{e
oprostio i da bi vas do roka odre|enog
ostavio.' Oni su odgovorili: 'Vi ste ljudi kao i
mi; ho}ete da nas odvratite od onih kojima su
se preci na{i klanjali - pa, donesite nam ~udo
vidljivo. /10/ Mi jesmo ljudi kao i vi -
govorili su im poslanici njihovi - ali, Allah
daje poslanstvo samo onim robovima Svojim
kojima On ho}e; mi vam ne moèmo donijeti
~udo bez Allahove volje - a vjernici neka se
samo u Allaha uzdaju. /11/ "Za{to da se ne
uzdamo u Allaha kad nas je On putevima
kojim idemo uputio? Mi }emo, doista,
strpljivo podnositi muke na koje nas budete
stavljali - a oni koji se uzdaju, neka se samo u
Allaha uzdaju !" /12/

Uzvi{eni obavje{tava o razgovoru koji je tekao
izme|u nevjernika i njihovih poslanika tako {to su ih
narodi sa sumnjom prihvatili, sumnjaju}i u ono sa
~ime su do{li, a to je oboàvanje Jednog Allaha a da
Mu se ne pripisuje drug. Poslanici su rekli: "Zar se
moè sumnjati u Allaha", mogu}e je da sumnja zna~i
sumnja u Allahov bitak ili u uluhijjet (da se samo
Njemu robuje), a najvjerovatnije je da se postoje}a
sumnja ne odnosi na bitak, na {to upu}uje i sam
kontekst, jer je prigovor nevjernika upravljen
poslanicima propovjednicima zbog njihove ljudske
prirode i zbog kipova koje su njihovi preci oboàvali
smatraju}i da ih kipovi Allahu pribliàvaju, zbog ~ega
su govorili:
"Vi ste ljudi kao i mi; ho}ete da nas odvratite
od onih kojima su se preci na{i klanjali", zatim
su od poslanika traìli da im do|u sa vidljivim
mudìzama da su, odista, od Allaha poslani,

"Pa donesite nam ~udo vidljivo." Ovo
obja{njava da se postoje}a sumnja svakako odnosi na
to da samo Allah zasluùje ibadet (uluhijjet), a ne na
bitak. Dobar dio naroda priznavao je Tvorca, ali je uz
Njega druge posrednike oboàvao misle}i da im
koriste i da ih Allahu pribliàvaju, {to se iz govora
Uzvi{enog vidi:
"Mi im se klanjamo samo zato da bi nas {to
vi{e Allahu pribliìli." (39:3) Prema tome,
prigovor naroda poslanicima u pogledu poslanstva
jeste u smislu: kako da vas slijedimo zato {to vi pravo
na poslanstvo polaète, a vi ste samo ljudi kao i mi...?
"Mi jesmo ljudi kao i vi - govorili su im
poslanici njihovi", tj. ta~no je da smo mi ljudi kao i
vi u smislu ~ovje~nosti, ljudske prirode, "Ali Allah
daje poslanstvo onim robovima Svojim kojima
On ho}e", tj. vjerovjesni{tvo (nubuvvet) i poslanstvo
(risalet). "Mi vam ne moèmo donijeti ~udo",
shodno zahtjevima va{im, "bez Allahove volje", tj.
nakon na{eg obra}anja Allahu i Njegove dozvole koja
bi nam bila data u vezi s tim.
"A vjernici neka se samo u Allaha uzdaju",
tj. u svim svojim poslovima, a poslanici su njihovi
zatim govorili:
"Za{to da se ne uzdamo u Allaha", tj. {ta nas u
tom spre~ava, pa Allah nas je na najispravniji i
najjasniji put uputio.
"Mi }emo doista strpljivo podnositi muke
na koje nas budete stavljali - a oni koji se
uzdaju, neka se samo u Allaha uzdaju."
704

"Nevjernici su govorili poslanicima svojim: 'Ili
}ete vjere na{e biti ili }emo vas, doista, iz
zemlje na{e protjerati!' A poslanicima je
Gospodar njihov objavljivao: 'Mi }emo
nevjernike sigurno uni{titi.'" /13/ "I poslije
njih vas na zemlji nastaniti. B t }e to za one
koji }e se polaganja ra~una preda Mnom
bojati i koji }e od prijetnje Moje strahovati."
/14/ "I poslanici su pomo} traìli, pa je svaki
oholi inadìja nastradao." /15/ "Pred njim }e
Dèhennem biti - i on }e biti pojen odvratnom
kapljevinom." /16/ "Mu~it }e se da je proguta,
ali je nikako ne}e mo}i pro`drijeti i smrt }e
mu sa svih strana prilaziti, ali on ne}e
umrijeti; njega }e te{ka patnja ~ekati." /17/
i

,
i

Uzvi{eni izvje{tava o onome {to su nevjerni~ki
narodi obe}ali, progonu sa svoje zemlje i iz svoje
sredine, kao {to je to [uajbov narod rekao [uajbu i
onima koji su u njega vjerovali.
"Ili }emo mi, o [uajbe, i tebe i one koji s
tobom vjeruju iz grada na{eg istjerati."(7:88)
Tako je rekao Lutov narod i Lut, a.s., a tako su rekli i
mu{rici plemena Kurej{ Muhammedu, s.a.v.s., a Allah
o njihovom stanju izvje{tava rije~ima Svojim:
"A oni su te toliko na zemlji uznemiravali da
bi te iz nje istjerali, ali tada ni oni u njoj ne bi
dugo, poslije tebe, ostali." (17:76)
Dobro~instvo Uzvi{enog Gospodara bilo je pomo}i
Svoga poslanika Muhammeda, s.a.v.s., time {to mu je
dodijelio ensarije i ostale stanovnike zemlje koji su
mogli najvi{e pomo}i, dok ljudi u Allahovu vjeru nisu
po~eli ulaziti u skupinama i dok Allahova rije~ i vjera
za kratko vrijeme nisu trijumfovali nad ostalim
religijama u isto~nim i zapadnim krajevima zemlje u
najkra}em vremenskom razdoblju, zbog ~ega
Uzvi{eni kaè:
"A poslanicima je Gospodar njihov objavljivao:
'Mi }emo nevjernike sigurno uni{titi, i poslije
njih vas na zemlji nastaniti'", kako to Uzvi{eni
kaè:
}emo pobijediti' - Allah je, zaista, Mo}an i
Silan." (58:21) Rije~i Uzvi{enog: "I poslanici su
pomo} traìli", tj. kako kaù Ibn-Abbas, Mudàhid i
Katade, poslanici su protiv naroda od svog Gospodara
pomo} traìli. Mogu}e je da to zna~i da su narodi za
sebe traìli obja{njenje govore}i:
"Boè ako je ovo zbilja istina od Tebe, Ti pusti
na nas kamenje s neba kao ki{u ili nam po{alji
patnju nesnosnu." (8:32) I govor Uzvi{enog: "Pa
je svaki oholi i inadìja stradao", tj. onaj koji je
sam po sebi drzak, tvrdoglav, onaj koji se suprotstavlja
istini. U hadisu stoji: (675) "Na Sudnjem danu
predo~it }e se i Dèhennem i dozivat }e stvorenja
govore}i: 'Nad svakim tvrdoglavim i indìjom Meni je
nadzor odre|en.
Govor Uzvi{enog: "Pred njim }e Dèhennem
biti", tj. Dèhennem }e pred oholim i inadìjom biti,
odnosno Dèhennem je takvom zasjeda, na Danu
obe}anom vje~no }e ga nastaniti i u njemu }e i
jutrom i ve~erom do Dana sudnjega podvrgnut
ispitivanju biti. "I on }e biti pojen odvratnom
kapljevinom", tj. u vatri ne}e imati drugog pi}a
osim klju~ale vode i smrdljive kapljevine. Jedna je do
krajnosti topla, a druga do krajnosti hladna. Imam
Ahmed kaè, prenose}i od Ebu-Umame, neka je Allah
zadovoljan sa njim: (676) A ovaj od Allahovog
Poslanika, s.a.v.s., koji govore}i o Allahovim rije~ima
"A on }e biti pojen odvratnom kapljevinom,
mu~it }e se da je proguta", kaè: Pribliàvat }e joj
se, a osje}at }e prema njoj odvratnost, a kada joj se
pribliì, lice }e mu ispe}i, a koà i kosa sa glave pasti.
Kada je popije, pokidat }e mu crijeva i iza}i }e na
njegov ~mar. To su rije~i Allaha Uzvi{enog:
"Koji }e se uzavrelom vodom pojiti, koja }e im
crijeva kidati", (47:15)
"ako zamole pomo}, pomo}i }e im se
teku}inom poput rastopljene kovine koja }e
lica ispe}i" (18:29). Tako hadis prenosi Ibn-Dèrir
prema predanju Abdullaha bin Mubareka, a Uzvi{eni
veli: "Mu~it }e se da je proguta, ali je nikako
ne}e mo}i pro`drijeti", tj. davit }e se njome i
osje}at }e odvratnost prema toj kapljevini, ali je ne}e
mo}i progutati zbog groznog okusa, izgleda, mirisa,
toplote ili hladno}e, koje }e nepodno{ljive biti.
"I smrt }e mu sa svih strana prilaziti", tj.
uzrokuju}i mu bolove u ~itavom tijelu, organima,
rukama i nogama. Prenose}i od Ibn-Abbasa, Ed-
Dahhak o ovom dijelu kur'anskog ajeta: "I smrt }e
mu sa svih strana prilaziti" kaè: "To su vrste
kazne kojima }e ga Allah na Danu sudnjem u vatri
dèhenemskoj ka`njavati. Svaka od tih kazni smrt }e
mu donositi, ali kad bi umrijeti mogao! Me|utim,
umrijeti ne}e mo}i jer Uzvi{eni kaè:
'Oni ne}e biti na smrt osu|eni, i ne}e umrijeti,
i ne}e im se patnja u njemu ubla` ti.'"(35:36)
Govor Ibn-Abbasa, neka je Allah zadovoljan njime,
zna~i: da nema ni jedne vrste patnje kojoj oholi ne}e
biti izloèn, ali to mu smrt ne}e donijeti. Me|utim,
umrijeti ne}e, kako bi vje~no ostao u neprekidnoj
patnji i azabu. Zbog toga Uzvi{eni kaè:
"I smrt }e mu sa svih strana prilaziti, ali on
705
ne}e umrijeti."
Uzvi{eni kaè: "njega }e te{ka patnja
~ekati", tj. nakon ovog stanja nastupit }e druga te{ka
patnja, stra{an i teàk bol, teì i gori od patnje koja
mu je prethodila, ba{ onako kako to Uzvi{eni kaè:
"Evo, to je Dèhennem, koji su grje{nici
poricali!" i izme|u vatre i klju~ale vode oni }e
kruìti. (55:43,44) Uzvi{eni kaè:

.
"Drvo zekkum bit }e hrana grje{niku, u
trbuhu }e kao rastopljena kovina vreti, kao
voda kada klju~a. "[~epajte ga i usred ognja
odvucite, a zatim mu, za kaznu, na glavu
vodu koja klju~a izlijevajte " Oku{aj, ta ti si,
uistinu, "mo}ni" i "po{tovani", ovo je, zaista,
ono u {to ste sumnjali. (44:43-50) Tu su i drugi
ajeti koji upu}uju na raznovrsnost kazni koja }e nad
njima biti izvr{ena. One }e biti ponavljane, raznovrsne
i njihov }e broj samo Uzvi{eni Allah znati i On }e ih
samo prebrojati mo}i. "A Gospodar tvoj nije
nepravedan prema robovima Svojim."(41:46)

"Djela nevjernika u Gospodara njihova nalik su
na pepeo koji vihor u olujnom danu raznese;
ne}e mo}i o~ekivati nikakvu nagradu za djela
koja su u~inili, to }e te{ka propast biti." /18/

Uzvi{eni Allah isti~e ovaj primjer djela nevjernika koji
su uz Allaha nekog drugog oboàvali, a poslanike
Njegove u la` ugonili, a svoja djela na neispravnim
osnovama temeljili. Ta su se djela sru{ila, a oni kojima
su ta djela bila najpotrebnija ostali su bez njih.
Uzvi{eni "Djela nevjernika u Gospodara njihova
nalik su", tj. primjer njihovih djela na Sudnjem danu
- kada nagradu od Uzvi{enog Allaha budu traìli jer }e
smatrati da imaju ne{to, a ne}e ni{ta na}i, niti }e bilo
kakvu zaradu zate}i - isto kao {to se iz pepela koji
olujni vjetar raznese, ni{ta sa~initi ne moè. "U
olujnom danu": nikakvu nagradu ne}e mo}i
o~ekivati od svojih djela, kao {to ne}e biti u stanju
prikupiti pepeo u olujnom danu, poput rije~i
Uzvi{enog: "I Mi }emo pristupiti djelima
njihovim koja su u~inili, u prah i pepeo ih
pretvoriti" (25:23), te govora Uzvi{enog u ovom
ajetu: "To }e te{ka propast biti", tj. njihova su
djela i zalaganja bez osnove i ispravnosti tako da su
nagradu koja im je itekako potrebna bila - izgubili.

"Zar ne vidi{ da je Allah mudro nebesa i
Zemlju stvorio? Ako htjedne vas }e udaljiti i
nova stvorenja dovesti." /19/ "To Allahu nije
te{ko." /20/

Uzvi{eni obavje{tava o Svojoj mo}i da povrati tijela
na Danu sudnjem, jer je nebesa i Zemlju stvorio a oni
su svakako ve}i od stvaranja ljudi. Zar Onaj Koji je sa
razli~itim svojstvima i namjenama stvorio nebesa i
Zemlju i ono {to se u njima i na njima nalazi, nije u
stanju nova stvorenja stvoriti u~iniv{i da vi nestanete?
Svakako da jeste:
"Da, Allah zaista sve moè" (46:33), shodno
rije~ima Uzvi{enog:

"Zar ne znaju da je Allah - Koji je nebesa i
Zemlju stvorio i Koji nije, stvaraju}i ih,
iznemogao - kadar oìviti mrtve? Jeste, On sve
moè"(46:33), i rije~i Uzvi{enog:
"To Allahu nije te{ko. " To Allahu ne predstavlja
pote{ko}u i nije Mu nedosti`no i naprotiv, to je
Njemu lahko. Ukoliko se Njegovoj zapovijedi budete
suprotstavljali, vas }e udaljiti a druge druga~ijih
svojstava dovesti, kako to Uzvi{eni veli: "A ako glave
okrenete, On }e vas drugim narodom
zamijeniti, koji onda kao {to ste vi ne}e biti."
(47:38) Neka je hvaljen Allah, Koji ovdje kaè:
"Ako htjedne, vas }e udaljiti i nova stvorenja
dovesti; to Allahu nije te{ko." (14:19-20)

"I izi}i }e sve pred Allaha, pa }e oni koji su bili
tla~eni re}i glave{inama svojim: 'Mi smo bili
va{e pristalice moète li nam imalo Allahovu
kaznu olak{ati?' 'Da je nas Allah uputio' -
odgovorit }e oni - 'i mi bismo bili vas uputili.
@alili se mi ili trpjeli, sve edno nam je, spasa
nama vi{e ne}e biti.'" /21/
,
j

Uzvi{eni kaè: "I izi}i }e" sva stvorenja i pobo`na
i grje{na pred Allaha, Jednog i Svemogu}eg. "Pa }e
oni koji su bili tla~eni re}i", tj. oni koji su slijedili
svoje gospodare i mo}nike: "glave{inama svojim",
koji su se oholili od toga da oboàvaju Allaha, Jednog,
Koji sudruga nema i da prihvataju poslanika; oni }e im
re}i: "Mi smo bili va{e pristalice", tj. {to god ste
nam naredili, mi smo se povinovali i izvr{ili. "Moète
li nam imalo Allahovu kaznu olak{ati?", tj.
moète li nam imalo Allahovu kaznu otkloniti, onako
kao {to ste nam obe}avali i primamljivali nas, a vo|e
njihove }e im re}i:
706
"Da je nas Allah uputio, i mi bismo bili vas
uputili", me|utim, nad nama se obistinila rije~
Gospodara na{ega, te je i nas i vas Allahova odredba
preduhitrila, a rije~ patnje nad kafirima se obistinila.
"@alili se mi ili trpjeli, sve edno nam je,
spasa nam vi{e ne}e biti", tj. nema nam izlaza iz
stanja u kome smo se na{li, svejedno da li trpjeli ili se
àlili. O~ito je da je ovo ponovni povratak u vatru
nakon {to su u njoj ve} bili, kako to Uzvi{eni veli:
j
"I kada se u vatri budu prepirali, a oni koji su
bili potla~eni reknu glave{inama svojim: 'Mi
smo se za vama povodili, moète li nas makar
malo vatre osloboditi?' Onda }e glave{ine re}i:
'Evo nas, svi smo u njoj, jer Allah je presudio
robovima Svojim.(40:47,48)

"I kada bude sve rije{eno, {ejtan }e re}i: 'Allah
vam je pravo obe}anje dao, a ja sam svoja
obe}anja iznevjerio; ali, ja nisam nikakve
vlasti nad vama imao, samo sam vas pozivao i
vi ste mi se odazivali; zato ne korite mene, ve}
sami sebe; niti ja mogu vama pomo}i, niti vi
moète pomo}i meni. Ja nemam ni{ta s tim
{to ste me prije smatrali Njemu ravnim.'
Nevjernike sigurno ~eka bolna patnja." /22/
"A oni koji su vjerovali i dobra dje a ~inili bit
}e uvedeni, voljom Gospodara njihova, u
dènetske ba{~e kroz koje }e ri eke te}i i u
njima }e vje~no boraviti, u njima }e se rje~ju
Selam! pozdravljati." /23/
l
j
l
j

l
,

Uzvi{eni izvje{tava o onome {to je Iblis govorio
svojim sljedbenicima nakon {to je Allah robovima
Svojim presudio. Pravovjerne je u dènetske ba{~e
uveo a nevjernike u ponorima pakla nastanio. Izme|u
njih je Iblis tada progovorio, Allah ga prokleo,
dodaju}i na njihovu tugu, àlost i obmanu jo{ tuge,
obmane i àlosti, rekav{i:
"Allah vam je pravo obe}anje dao", tj. na usta
Njegovih poslanika i obe}ao vam, ukoliko ih budete
slijedili, selamet i spas. To je bilo istinito obe}anje i
istinita poruka, a ja sam vam obe}ao pa sam vas
iznevjerio, kako to Uzvi{eni kaè: "On im obe}ava i
primamljuje ih la`nim nadama, a ono {to im
{ejtan obe}a samo je obmana." (4:120) Zatim
dalje kaè:
"Ali, ja nisam nikakve vlasti nad vama imao",
tj. nisam imao nikakvog dokaza za ono u {to sam vas
pozivao.
"Samo sam vas pozivao i vi ste mi se
odazivali", samo poradi toga. Poslanici su vam
dostavljali dokaze istinitosti onoga sa ~ime su vam
do{li, a vi ste im se suprotstavili prikloniv{i se uvjerenju
u kojem ste bili. "Zato ne korite mene", danas,
"Ve} sami sebe", jer je grijeh va{, va{ grijeh, budu}i
da ste se dokazima suprotstavljali mene slijede}i,
samo zato {to sam vas neistini pozivao. "Niti ja
mogu vama pomo}i", tj. izbaviti vas iz va{ega
azaba,
"Niti vi moète pomo}i meni", tj. mene izbaviti iz
azaba i patnje.
"Ja nemam ni{ta s tim {to ste me prije
smatrali Njemu ravnim", tj., kako kaè Ibn-Dèrir:
"Trudio sam se da budem sudrug Uzvi{enom Allahu",
{to je i preovla|uju}e mi{ljenje, kako to Uzvi{eni kaè:
"A ne valja tako! Boànstva }e pore}i da su im
se klanjali, i bit }e im protivnici." (19:82)
Govor Uzvi{enog: "Nevjernike sigurno", tj.
zbog njihovog suprotstavljanja istini i njihovog
slije|enja zablude, "~eka bolna patnja". Iz
konteksta ajeta sasvim je vidljivo da }e ovaj govor
Iblisov biti odràn poslije njihovog ulaska u
Dèhennem, kao {to smo to ranije ve} istakli.
Nakon {to je Uzvi{eni predo~io kraj za nesretnike, i
poniènje i sramotu kojoj su se priklonili, te da je
njihov govornik, uistinu, Iblis - pre{ao je na kazivanje
o odredi{tu sretnika kazav{i:
"A oni koji su vjerovali, dobra dje a ~inili bit }e
uvedeni u dènetske ba{~e, kroz koje }e ri eke
te}i", kuda god i{li i ma gdje da se kretali, "u njima
}e vje~no boraviti", neprestano biti i vje~no ostati.
"Voljom Gospodara njihova, u njima }e se
rje~ju Selam! pozdravljati." Kako to Uzvi{eni
kaè:
"I kad do njega do|u - a kapije njegove ve}
{irom otvorene - ~uvari njegovi re}i }e im:
'Selam vama'", (39:73) "I u njima }e
pozdravom i selamom biti susretani." (25:75)
Uzvi{eni veli:
"Molitva njihova bit }e u njima: 'Hvaljen nek
si, Allahu!', pozdrav njihov: 'Se am', a njihova
posljednja molitva: 'Tebe Allaha, Gospodara
svjetova hvalimo.'" (10:10)

"Zar ne vidi{ kako Allah navodi primjer - lijepa
707
je rije~ kao lijepo drvo: korijen mu je ~vrsto u
zemlji a grane prema nebu." /24/ "Ono plod
svoj daje u svako doba koje Gospodar njegov
odredi - a Allah ljudima navodi primjere da bi
pouku primili", /25/ "a ru`na je rije~ kao
ru`no drvo: i{~upanom drvetu s povr{ine
zemlje nema opstanka." /26/

Ali ibn Ebi-Talha prenosi od Ibn-Abbasa o govoru
Uzvi{enog "Primjer - lijepa je rije~", da kaè: to je
svjedo~enje da nema drugog boga osim Allaha, "kao
lijepo drvo", a to je vjernik. "Korijen mu je ~vrsto
u zemlji", srce vjernika govori da nema drugog boga
osim Allaha, "a grane prema nebu", djelo vjernika
ih ka nebu uzdiè, a Ed - Dahak, Seid bin Dùbejr,
Ikrime, Mudàhid i drugi kaù: Uistinu je to
obja{njenje za djelo vjernika ~iji je govor lijep, u~inak
valjan a vjernik je odista poput drveta palminog koje
dobro djelo u svakom momentu i u svako vrijeme, i
jutrom i no}u, samo neprestano uzdiè. Ovako
prenosi i Es-Suddi od Murreta, a ovaj od Ibn-Mes'uda,
koji kaè da je palma drvo o kome je ovdje rije~.
El-Buhari prenosi od Ibn-Omera, koji kaè: (677)
"Bili smo kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kada je
rekao: 'Obavijestite me o drvetu koje je nalik - ili je
poput ~ovjeka muslimana - ~ije li{}e ne opada ni ljeti
ni zimi i koje plod svoj daje u svako doba koje je
Gospodar njegov odredio.' Ibn-Omer je rekao:
'Dosjetio sam se da je to palma i vidio sam da Ebu-
Bekr i Omer ni{ta ne govore pa sam se i ja pobojao
re}i bilo {ta. Po{to nisu ni{ta rekli, Allahov Poslanik,
s.a.v.s, kazao je: 'To je palma.' Kada smo ustali,
obratio sam se Omeru rije~ima: O o~e, tako mi
Allaha, naumpalo mi je da je to palma, na {to je on
rekao: '[ta te je sprije~ilo da to kaè{?' Odgovorio
sam: Vidio sam da vi ne govorite pa sam se pobojao
da govorim ili da kaèm bilo {ta. Omer je rekao: 'Da
si rekao da je to palma bilo bi mi draè od toga i
toga.'"
Ahmed prenosi od Mudàhida: "Pratio sam Ibn-
Omera na putu ka Medini pa nisam ~uo da govori
i{ta o Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., izuzev jednog
hadisa gdje kaè: (678) 'Bili smo kod Allahovog
Poslanika, s.a.v.s., kada je do{ao nose}i sr~iku (s vrha
palme) i rekao: 'Me|u drve}em ima jedno drvo ~iji
primjer jeste primjer ~ovjeka muslimana.' Poèlio sam
kazati da je to palma, ali sam uvidio da sam ja tu
najmla|i pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'To je
palma.'" Hadis navode El-Buhari i Muslim. Iz konteksta
je sasvim o~ito da je primjer vjernika kao primjer
drveta koje u svako vrijeme plodove daje, i ljeti i zimi, i
danju i no}u. Isto je tako i vjernik ~ija se dobra djela
neprestano uzdiù (na nebo) i danju i no}u, u svakom
momentu i u svako vrijeme, "Koje Gospodar
njegov odredi", tj. savr{eno, izvanredno i
blagoslovljeno.
"A ru`na je rije~ kao ru`no drvo", ovo je
primjer kafirovog nijekanja, koji nema nikakve osnove
ni oslonca i koji nalikuje drvetu gorkih tikvica, za koje
se kaè: "e{ - {erejan". Ovo prenosi [u'be u svom
senedu od Enesa, mislim da to pripisuje Poslaniku, pa
kaè:(679) "
"Primjer: lijepa rije~ kao lijepo drvo", pa kaè:
"To je palma",
."
"a ru`na je rije~ kao ru`no drvo", kaè: "to je
gorka tikvica
Ibn Ebi-Hatim prenosi od Enesa bin Malika da je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (680) "a ru`na je rije~
kao ru`no drvo", to je "gorka tikvica". O tome sam
obavijestio Ebu el-Alije pa je rekao: "Ovako smo mi
~uli." Hadis biljeì Ibn-Dèrir od Hamada bin Seleme.
Uzvi{eni kaè: "...i{~upanom drvetu", tj.
odstranjenom drvetu, "s povr{ine zemlje nema
opstanka", tj. nema potpore niti postojanosti. Ista je
stvar i sa kufrom, koji niti korijena niti izdanka ima i
koji nevjerniku ne pribavlja nikakvu korist, niti }e od
nevjernika biti bilo {ta primljeno.

"Allah }e vjernike postojanom rije~ju u~vrstiti
i na ovom i na onom svijetu, a nevjernike }e u
zabludu staviti; Allah radi {to ho}e." /27/

El-Buhari prenosi od El-Bara' bin Aziba, neka je
Allah sa njim zadovoljan, da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: (681) "Kada musliman u kaburu bude
upitan, svjedo~it }e da nema drugog boga osim
Allaha i da je Muhammed, s.a.v.s., Allahov poslanik,
pa to su rije~i Allahove:
'Allah }e vjernike postojanom rije~ju u~vrstiti i
na ovom i na onom svijetu.'" Hadis prenose
Muslim i ostali sastavlja~i {est zbirki, svi prema
['ubetovom predanju.
Imam Ahmed prenosi od El - Bera' bin Aziba, koji
je rekao: (682) "Iza{li smo sa Allahovim Poslanikom,
s.a.v.s., na dènazu jednom ensariji. Pri{li smo kaburu,
a umrli jo{ nije bio zakopan; Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
sjeo je i mi smo sjeli oko njega kao da su nam na
glavama bile ptice. U ruci mu je bio {tap kojim je
~eprkao po zemlji, podigao je glavu, pa je dva ili tri
puta rekao: 'Utje~ite se Allahu od azaba u kaburu', a
zatim nastavio: 'Odista }e robu, vjerniku, kada bude
napu{tao dunjaluk a susretao se sa ahiretom, sa
nebesa si}i meleki kao sunce bijelih lica, sa kojima }e
dènetski balzami i kefini biti, i sjesti na rastojanju
dokle pogled dopire. Zatim }e mu do}i melek smrti,
kod glave mu sjesti i re}i: 'O dobra du{o, iza|i u
Allahov oprost i zadovoljstvo' - pa kaè - pa }e iza}i i
pote}i kao {to kap iz mje{ine za vodu te~e. Pa }e uzeti
du{u, a ovi meleki ne}e pustiti da je drì ni koliko
treptaj oka a ve} }e je uzeti i u dènetske balzame i
kefine smjestiti. Iz nje }e tada ne{to poput najboljeg
708
mirisa koji postoji na zemlji izi}i. Du{u }e uznijeti a
svaka skupina meleka pored koje budu prolazili pitati
}e ih: 'Koja je ovo dobra du{a?' Odgovorit }e: tog i
tog, spominju}i najljep{a imena kojim su ga na
dunjaluku zvali. Sti}i }e sa njom do dunjalu~kog neba
pa }e traìti da joj se otvori. Bit }e joj otvoreno te }e
biti pra}ena od stanovnika svakog neba kojem se
budu pribliàvali do onog koje iza njega slijedi. I sve
tako dok ne bude donesena na sedmo nebo pa }e
Allah re}i: 'Upi{ite djelo Moga roba na najvi{im
mjestima Dènneta i vratite ga na zemlju. Odista sam
ih od zemlje stvorio i u nju }u ih vratiti, pa }u ih iz nje
i drugi put izvesti.' Du{a }e biti vra}ena u svoje tijelo,
pa }e dva meleka do}i do njega, sjesti i rije~ima mu se
obratiti: 'Ko ti je Gospodar?' Odgovorit }e: 'Moj je
Gospodar Allah.' Upitat }e ga: 'Koje si vjere?' 'Moja je
vjera islam', glasit }e odgovor. 'Ko je ~ovjek koji vam
je poslan?' Odgovorit }e: 'To je Allahov Poslanik,
s.a.v.s.' '[ta ti zna{?', re}i }e: 'Kur'an sam u~io,
vjerovao u njega i istinu govorio.' Jedan glas }e s neba
povikati: 'Moj rob istinu govori, zastrite ga i prekrijte
Dènnetom i dènetska vrata mu otvorite' - kaè - do
njega }e dènetski dah i lagodnost doprijeti, a mjesto
u kaburu bit }e mu pro{ireno dokle mu pogled seè. I
do}i }e mu ~ovjek lijepog lica i odje}e, ugodna mirisa,
pa }e re}i: Obraduj onoga koji te je obveselio, ovo je
tvoj dan, koji ti je obe}an. Ovaj }e ga upitati: 'Ko si ti?
Tvoje lice jeste lice koje samo dobro donosi?'
Odgovorit }e: 'Ja sam tvoje dobro djelo', a umrli }e
re}i: 'Boè, ~as proìvljenja neka nastupi, da bih se
svojim uku}anima i imanju vratio' - kaè - odista }e
nevjerniku, kada bude dunjaluk napu{tao, a sa
ahiretom se susretao, sa neba si}i meleki crna lica sa
kojima }e tkanina od kostrijeti biti. Sjest }e daleko od
njega koliko pogled seè. Zatim }e melek smrti do}i,
kod glave mu sjesti, i re}i: 'Pokvarena du{o, iza|i u
gnjev i srd`bu Allahovu - rekao je - du{u }e razdvojiti
od njenog tijela pa }e je i{~upati kao {to se ~upa oèg
sa mokre vune. Zatim }e je uzeti, a ovi ne}e pustiti da
je drì ni koliko treptaj oka a ve} }e je smjestiti u
tkaninu od kostrijeti.
Iz du{e }e tada izi}i poput najodvratnijeg zadaha
le{a koji postoji na zemaljskoj kugli. S du{om }e
uzletjeti i svaka }e ih skupina meleka pored koje budu
prolazili pitati: 'Koja je ovo nevaljala du{a?' Odgovorit
}e: toga i toga, najodvratnijim imenom kojim je na
dunjaluku zvat dok je na najniè nebo ne donesu.
Traìt }e da joj se otvori, ali joj otvoreno biti ne}e.
Zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., prou~io ajet:
'Kapije nebeske ne}e se otvoriti i prije }e deva
kroz iglene u{i pro}i nego {to }e oni u
Dènnet u}i.' (7:40) A Allah }e re}i: 'Njegovo djelo
upi{ite u podzemlju na dnu Dèhennema', a du{a }e
mu odmah biti ba~ena. Nakon toga Allahov Poslanik,
s.a.v.s., prou~io je ajet:
"A onaj ko bude smatrao da Allahu ima iko
ravan - bit }e kao onaj koji je s neba pao i
koga su ptice razgrabile, ili kao onaj koji je
vjetar u daleki predio odnio." (22:31) Du{a }e
mu nakon toga biti vra}ena u tijelo te }e mu do}i dva
meleka, sjesti do njega, i obratiti mu se rije~ima: 'Ko ti
je Gospodar?' Re}i }e: 'Ha...ha... ne znam.' 'Koji je to
~ovjek koji vam je poslan?' Odgovorit }e: 'Ha...ha... ne
znam', pa }e s neba glas povikati: 'Moj rob odista
laè, vatrom ga prekrijte i vrata u Dèhennem
otvorite.' Do njega }e doprijeti dèhenemski otrov i
èga, a kabur }e ga stijesniti tako da }e mu se u
njemu i rebra izmije{ati. Do}i }e mu ~ovjek odvratna
lica, ru`nog odijela i odvratna mirisa, pa }e re}i: 'Ono
{to }e rastuìti tebe ~eka. Ovo je tvoj dan, dan koji ti
je obe}an', a on }e upitati: 'Ko si ti, lice ti je nalik licu
koje samo zlo donosi?' Odgovorit }e: 'Ja sam tvoje
ru`no djelo', a nevjernik }e re}i: 'Boè, ~as
proìvljavanja neka ne nastupi.'" Hadis prenosi Ebu-
Davud od El-E'ame{a, a En-Nesai i Ibn-Madè od El-
Minhal bin Amra.
Imam 'Abd bin Humejd, Allah mu se smilovao, u
svom Musnedu prenosi od Enesa bin Malika, koji kaè
da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (683) "Odista }e
rob, kada bude stavljen u kabur i kada ga napuste
prijatelji, ~uti topot njihove obu}e kada se budu
udaljavali, pa }e mu dva meleka do}i, sjesti do njega i
re}i mu: '[ta ti misli{ o ovom ~ovjeku?' Ako se bude
radilo o vjerniku, re}i }e: 'Svjedo~im da je on rob
Allahov i Njegov poslanik.' Tada }e mu biti re~eno:
'Pogledaj svoje mjesto u Dèhennemu koje ti je Allah
zamijenio mjestom u Dènnetu.'" Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao je: "I bit }e mu pokazana oba mjesta, pa
}e ih vidjeti."
Katade kaè: 'Spomenuto nam je da }e mu mjesto
u kaburu biti pro{ireno za sedamdeset ar{ina i da }e
do Sudnjeg dana zelenilom biti napunjeno.' Hadis
prenosi Muslim od Abd bin Humejda, a prenosi ga i
En - Nesai od Junusa bin Muhammeda...
Prenosi Dèrir od Ebu-Hurejrea, neka je Allah
zadovoljan sa njim, a ovaj od Allahovog Poslanika,
s.a.v.s., da je rekao: "Tako mi Onoga u îjoj je ruci
moj ìvot, mejit }e ~uti topot va{e obu}e kada ga
budete napu{tali od njega odlaze}i. Ako je bio vjernik,
namaz }e mu biti kod glave, zekat s njegove desne
strane, a post s lijeve. U~injena dobra djela, sadaka,
o~uvanje rodbinskih veza, pravi~nosti i dobro~instvo
prema ljudima, kod nogu. Od glave }e mu se pri}i pa
}e namaz re}i: 'S moje strane nema ulaza.' Pri}i }e mu
se s desne strane, a zekat }e re}i: 'S moje strane nema
ulaza.' Tako|er i s njegove lijeve strane, pa }e post
re}i: 'S moje strane nema ulaza. Pri}i }e mu se i s
nogu, pa }e u~injena dobra djela re}i: 'Ni s moje
strane nema ulaza', a nakon toga }e mu re~eno biti:
'Sjedi', pa }e sjesti, a sunce na zalasku bit }e mu
prikazano. Nakon toga bit }e mu re~eno: 'Obavijesti
nas o onome o ~emu te pitamo.' Odgovorit }e:
'Pustite me da klanjam.'
'Klanjat }e{, obavijesti nas o onome {to te pitamo.'
'A o ~emu me pitate?' '[ta bi mogao re}i o ~ovjeku
koji je boravio me|u vama i ima li {ta ~ime bi mogao
o njemu svjedo~iti?' Upitat }e: Je li o Muhammedu?
709
'Da', re~eno }e mu biti. Odgovorit }e: 'Svjedo~im da
je Allahov Poslanik, i svjedo~im da nam je s dokazima
od Allaha do{ao i mi smo mu povjerovali.' 'S tim si
ìvio, umro, i s time }e{, ako Bog da, biti proìvljen',
re~eno }e mu biti. Zatim }e mu kabur za sedamdeset
ar{ina pro{iren biti, u njemu }e mu svjetlo sjati, a vrata
u Dènnet }e mu se otvoriti, te }e mu re~eno biti:
'Pogledaj {ta je Allah za tebe u Dènnetu pripremio',
pa }e opskrbljen rado{}u i sre}om biti, a du{a }e mu
me|u dobrim du{ama boravi{te na}i. To je ptica
zelena koja }e biti priljubljena uz dènetsko drvo, a
tijelo }e po~etku, zemlji vra}eno biti." A to su rije~i
Uzvi{enog:
i na ovom i na onom svijetu." Hadis prenosi Ibn-
Hibban.
Prenosi El-Avfi od Ibn-Abbasa, neka je Allah
zadovoljan sa njim, da o ovom ajetu kaè: "Vjerniku
na samrti odista meleki budu prisutni, nazovu mu
selam i Dènnetom ga obraduju"; zatim je spomenuo
stanje vjernika kako je to izneseno u prethodnim
hadisima, a onda kazao: "[to se ti~e nevjernika, na
samrti }e meleki na njega nasrnuti, ruke svoje ra{iriv{i.
El-best, zna~i - udaranje:
'Udaraju}i ih po obraz ma i po le|ima
njihovim' (8:50), na samrti, a kada uveden u kabur
bude i kada mu bude nare|eno da sjedne, re~eno }e
mu biti: 'Ko ti je Gospodar?' Nikakva odgovora im
ne}e dati, a sam je Allah u~inio da svaki spomen na to
zaboravi. A kada re~eno bude: 'Koji ti je poslanik
poslan?' Za njega upute ne}e biti i nikakva im
odgovora ne}e dati.'"
i
l l "A navjernike }e u zab udu staviti; Al ah
radi {to ho}e."

"Zar ne vidi{ one koji su umjesto zahvalnosti
Allahu na blagodatima - nazahvalno{}u
uzvratili i narod svoj u ku}u propasti doveli."
/28/ "U Dèhennem, u kome }e gorjeti - a
uàsno je on prebivali{te!" /29/ "I izmislili
Allahu ortake da bi zavodili s puta Njegova?
Reci: 'Nasla|ujte se, zavr{it }ete, sigurno, u
vatri!'" /30/

"Zar ne vidi{ one koji su umjesto
zahvalnosti Allahu na blogodatima -
nezahvalno{}u uzvratili", El-
-Buhari kaè: "Tj., zar ne zna{?, {to je poput rije~i
Uzvi{enog: 'Zar nisi vidio {ta je...', tj. zar ne zna{."
El-bevvar - propast ima isto zna~enje kao i el-helak -
uni{tenje, "naroda propalog" (25:18), uni{tenog.
Pri~ao nam je Ali bin Abdullah, senedom sve do Ibn-
Abbasa, o rije~ima Uzvi{enog
"Zar ne vidi{ one koji su umjesto
zahvalnosti Allahu na blagodatima -
nezahvalno{}u uzvratili", pa kazao: "To su
mekanski kafiri, a samo zna~enje obuhvata sve
nevjernike", a takvo sli~no tuma~enje prenosi se i od
Alije, r.a. Prenosi Ibn Ebi-Hatim od Ibn Ebi-Husejna da
kaè: "Ali ibn Ebi-Talib, neka je Allah zadovoljan sa
njim, ustao je i rekao: 'Zar nema nikoga ko bi me
pitao ne{to o Kur'anu. Tako mi Allaha, kada bih danas
znao da postoji neko ko Kur'an poznaje bolje od
mene, na{ao bih ga pa makar negdje iza mora bio.'
Ustao je Abdulah bin el-Keva i upitao: 'Ko su oni koji
su umjesto zahvalnosti Allahu na blagodatima -
nezahvalno{}u uzvratili i narod svoj u ku}u propasti
doveli?' Odgovorio je: 'Mu{rici plemena Kurej{ kojima
je do{la Allahova blagodat - iman, koji su onda na tu
blagodat nezahvalno{}u uzvratili i narod svoj u ku}u
propasti doveli.'" Mudàhid, Se'id bin Dùbejr, Ed-
Dahhak, Katade i Ibn-Zejd kaù da se to odnosi na
nevjernike plemena Kurej{ koji su pobijeni u Bici na
Bedru, a tako prenosi i Malik u svom tefsiru od Nafia,
a ovaj od Ibn-Omera.
Uzvi{eni kaè: "I izmislili Allahu ortake, da bi
zavodili s puta Njegova", tj. Allahu su drugove
pripisali i njih su uz Allaha oboàvali i ljude tome
pozivali. Nakon toga, Uzvi{eni jezikom svoga
Poslanika, s.a.v.s., zastra{uju}i ih i prijete}i kaè:
"Reci: 'Nasla|ujte se, zavr{it }ete, sigurno, u
vatri'", tj. va{ }e povratak u vatru biti, kako to
Uzvi{eni veli:
Mi im dajemo da kratko uìvaju a onda
}emo ih natjerati u patnju neizdr` vu."(31:24)
,
i

"Reci vjernicima, robovima Mojim, da namaz
obavljaju i da udjeljuju i tajno i javno dio
onoga {to im Mi darujemo, prije nego {to
nastupi Dan u kome ne}e biti ni trgovanja ni
prijateljstva." /31/

Allah Svojim robovima nare|uje da Mu pokorni
budu, da Njegovim stvorenjima dobro~instvo ~ine,
istinu pomaù, da namaz klanjaju, a namaz nije ni{ta
drugo do ~injenje ibadeta jedino Allahu, te da od
onoga {to im je Allah dao udjeljuju, daju}i zekat,
potpomaù}i bli`nje, a da ostalima dobro~instvo ~ine.
Pod obavljanjem namaza misli se na to da se vodi
ra~una o namaskom vaktu, roku obavljanja namaza,
ruku'u, sed`di, i skru{enosti, kao {to nare|uje javno i
tajno dijeljenje kako bi se spasili "prije nego {to
nastupi Dan", tj. Sudnji dan, "u kome ne}e biti ni
trgovanja, ni prijateljstva". Ni od kog se ne}e
primiti da se sobom otkupi od kazne, tj. da sebe
710
"proda" u zamjenu za otkup. "Ni prijateljstva", tj. tamo
predod`be o prijateljstvu nema, a onaj koji kaznu
bude zasluìo napu{ten }e biti, a tamo }e pravda i
pravi~nost vladati. Ono {to se èli re}i jeste svakako to
da otkupnina i trgovina ne}e nikom koristiti, kao ni
prijateljstvo ni zagovorni{tvo onome ko se sa Allahom
kao nevjernik sretne, kako to Uzvi{eni veli:
"I bojte se Dana kada niko ni za koga ne}e
mo}i ni{ta u~initi, kad se ni od koga otkup
ne}e primiti, kada nikome zagovor ne}e
koristiti i kada im niko ne}e mo}i
pomo}i."(2:123)

"Allah je Stvoritelj nebesa i Zemlje; On spu{ta
s neba ki{u i ~ini da pomo}u nje ra|aju
plodovi kojima se hranite i daje vam da se
koristite la|ama koje plove morem voljom
Njegovom, i daje vam da se rijekama
koristite", /32/ "i daje vam da se koristite
suncemi mjesecom, koji se stalno kre}u, i daje
vam da se koristite no}i i danom." /33/ "I daje
vam od svega onoga {to od Njega i{}ete, i ako
biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih
nabrojali. - ôvjek je, u stinu, nepravedan i
nezahvalan." /34/
;

i
.

Svoje blagodati prema stvorenjima Uzvi{eni
nabraja, pa kaè da je za njih zemlju kao postelju, a
nebesa kao osiguran krov stvorio.
"On spu{ta s neba ki{u, ~ini da pomo}u nje
ra|aju plodovi kojima se hranite " Plodovi i
usjevi razli~itih boja, oblika, okusa, mirisa i namjene,
kako to Uzvi{eni kaè:
"...i On spu{ta s neba ki{u; samo Mi dajemo da
uz njenu pomo} u parovima ni~e bilje raz -
novrsno". (20:53) Uzvi{eni kaè:

"...i daje vam da se koristite la|ama koje plove
morem voljom Njegovom, i daje vam da se
rijekama koristite", tj. la|e vam je pot~inio da
pomo}u struje morske vode plutaju i da morem
voljom Uzvi{enog plove. Da bi la|u nosilo, more je
pot~inio, kojim putnici poradi zarade, razmjene robe i
trgovanja iz jednog podru~ja u drugo stiù. Rijeke
usijecaju zemlju i teku od predjela do predjela, a On
ih je pot~inio i kao opskrbu pi}em, vodom i drugim
korisnim stvarima robovima ih dao.
"I daje vam da se koristite suncem i
mjesecom koji se stalno kre}u", tj. idu, pokre}u
se i ni no}u ni danju ne malaksaju, "I daje vam da
se koristite no}i i danom", tj. no} i dan su
me|usobno suprotstavljeni jedno drugom. Jedanput
no} uzme od dana pa se odulji, a zatim dan od no}i
pa se okrati, kao {to kaè Uzvi{eni:
"On uvodi no} u dan, i uvodi dan u no}, On je
pot~inio Sunce i Mjesec - svako plovi do roka
odre|enog", (35:13) "On je Silni, On mnogo
pra{ta." (39:5)
Rije~i Uzvi{enog I daje vam od svega {to od
Njega i{}ete", kaè, pruìo vam je ono {to vam je
potrebno u svakoj situaciji i ono {to od njega traìte
svojim stanjem i svojim govorom. Govor Uzvi{enog:
"I ako biste Allahove blagodati brojali, ne
biste ih nabrojali." Uzvi{eni izvje{tava o nemo}i
robova da izbroje blagodati a kamoli da se na njima
nazahvaljuju, kako to kaè Talk bin Habib, Allah mu se
smilovao: "Allahova je istina te{ka da bi je ljudi mogli
obuhvaiti, obujmiti, a Allahovih je blagodati mnogo
da bi ih ljudi mogli nabrojati. Zato osvi}ite i omrkujte
kaju}i se." U Buharijinom Sahihu stoji da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., kazao: (685) "Gospodaru, Tebi
pripada zahvala, i nikada Ti se ne moèmo
nazahvaljivati, a od te je zahvale na{ Gospodar
potpuno nezavisan."

"A kada Ibrahim re~e: 'Gospodaru moj, u~ini
ovaj grad sigurnim i sa~uvaj i mene i sinove
moje od toga da se klanjamo kumirima.'"
/35/ "Oni su, Gospodaru moj, mnoge ljude na
stranputicu naveli. Onaj ko bude mene slijedio
- moje je vjere, a onaj ko bude protiv mene
ustajao, pa - Ti, uistinu, pra{ta{ i milostiv si."
/36/

Uzvi{eni kaè: "A kada Ibrahim re~e:
'Gospodaru moj, u~ini ovaj grad sigurnim...'"
Ibrahim, a.s., molio je sigurnost za grad Meku, a Allah
mu je udovoljio molbi, rekav{i: "Zar ne vide da
smo Harem svetim i sigurnim u~inili." (39:67)
Kada je Ibrahim, a.s., rekao: "Ovaj grad sigurnim",
rije~ grad izgovorio je sa odre|enim ~lanom, jer on
ovom dovom moli nakon {to je grad ve} bio
sagra|en, zbog ~ega Uzvi{eni govore}i jezikom
Ibrahima, a.s., kaè:
"Hvala Allahu, Koji mi je u starosti podario
Ismaila i Ishaka." (14:39) Poznato je da je Ismail
stariji od Ishaka trinaest godina, a {to se ti~e vremena
kada Ibrahim, a.s., odlazi po Ismaila i njegovu majku,
711
Ismail je u to vrijeme bio dojen~e u jednom mjestu u
Meki. Ibrahim, a.s., tako|er se obra}a Allahu rije~ima:
"Gospodaru moj, u~ini ovo mjesto sigurnim
gradom" (2:126), tj. u situaciji kada tamo poslije ne
bude grada, pa kaè:
"gradom...", ne izgovaraju}i ga sa odre|enim
~lanom.
"Sa~uvaj i mene i sinove moje od toga da se
klanjamo kumirima." Svaki daija - agitator treba
da moli za sebe, za svoje roditelje i svoju porodicu.
Zatim navodi da su ljudi sa kipovima na stranputicu
zavedeni i traì za{titu od oboàvanja kipova
predaju}i njihov slu~aj Allahu, kazav{i:
"Oni su, Gospodaru moj, mnoge ljude na
stranputicu naveli. Onaj ko bude mene slijedio
- moje je vjere, a onaj ko bude protiv mene
ustajao, pa - Ti uistinu, pra{ta{ i milostiv si",
tj. ako Allah bude htio, kaznit }e ih, a ako bude htio
oprostit }e im, shodno rije~ima Isaa, a.s.:
"Ako ih kazni{, robovi su Tvoji, a ako im
oprosti{ - Silan i Mudar Ti si." (5:118) Te rije~i
nisu ni{ta drugo do prepu{tanje volji Uzvi{enog
Allaha, uplitanje u volju Allahovu nedopustivo je.
Abdullah bin Vehb prenosi od Abdullaha bin Amra:
(686) "...da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., ponavljao
rije~i Ibrahima, a.s.: 'Oni su, Gospodaru moj,
mnoge ljude na stranputicu naveli', te rije~i Isaa,
a.s.: 'Ako ih kazni{, robovi su Tvoji...', zatim
digao ruke i zamolio: 'Gospodaru, moj ummet,
Gospodaru, moj ummet, Gospodaru, moj ummet', i
zaplakao, pa je Allah rekao: 'Idi, Dìbrile,
Muhammedu pa ga upitaj - mada tvoj Gospodar
znade - {ta te je rasplakalo?' Do{ao mu je Dìbril, a.s.,
i upitao ga, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovorio mu
je, pa je Allah rekao: 'Idi Muhammedu i reci mu: Za
tvoj ummet Mi }emo ti udovoljiti i ne}emo ti ni{ta
naào u~initi.
k

"Gospodaru na{, ja sam neke potomke svoje
naselio u kotlini u kojoj se ni{ta ne sije, kod
Tvoga âsnog hrama, da bi, Gospodaru na{,
namaz obavljali; zato u~ini da srca nekih ljudi
~eznu za njima i opskrbi ih raznim plodovima
da bi zahvalni bili." /37/

Ovo upu}uje na to da se ovdje radi o drugoj dovi
nakon prve dove
412
kojom se Ibrahim, a.s., molio
kada je odlazio od Hadère i njenog djeteta, a to je
bilo prije gradnje Kabe. Druga dova bila je sigurno
poslije gradnje Kabe i èlja upu}ena Uzvi{enom
Allahu, zbog ~ega kaè: "Kod Tvoga âsnog
hrama", i govor Uzvi{enog:
412
Pogledaj suru El-Bekare, ajet broj 126. "Gospodaru moj, uini
ovo mjesto sigurnim gradom..."
"Da bi, Gospodaru na{, namaz obavljali."
Ibn-Dèrir kaè da se te rije~i odnose na Allahov
govor: "âsnog", tj. u~inio sam ga svetim da bi
njegovi stanovnici mogli kod njega namaz obaviti.
"Zato u~ini da srca nekih ljudi ~eznu za
njima." Allahove rije~i "nekih ljudi", tj. njima se
podrazumijevaju muslimani, a Allahov govor: "I
opskrbi ih raznim plodovima", tj. kako bi im to
bila potpora da ti poslu{ni budu, {to je Allah i usli{io,
"Zar im ne pruàmo priliku da borave u
svetom i sigurnom mjestu, gdje se, kao Na{
dar, slivaju plodovi svakovrsni." (28:57) Ovo je
ljubaznost Uzvi{enog Allaha i Njegova plemenitost,
milost i bereket, a u samom gradu Meki i oko Meke
nema ni jednog drveta koje plodove daje, a u Meku
se slivaju plodovi sa svih strana jer je usli{ana dova
Ibrahima Halila, a.s.
413

k

"Gospodaru na{, Ti zacijelo zna{ {ta mi tajimo,
a {ta na javu iznosimo. - Allahu ni{ta nije
skriveno ni na Zemlji ni na nebu." /38/ "Hvala
Allahu, Koji mi je u starosti podario Ismaila i
Ishaka; Gospodar moj, uistinu, usli{ava
molbe " /39/ "Gospodaru moj, daj da ja i
potomci moji obavljamo namaz; Gospodaru
na{, Ti usli{i molbu moju!" /40/ "Gospodaru
na{, oprosti meni, i roditeljima mojim i svim
vjernicima - na Dan kad se bude polagao
ra~un!" /41/
.

Govor Uzvi{enog: "Gospodaru na{, Ti zna{ {ta
mi tajimo, a {ta na javu iznosimo", tj. zna{ moju
namjeru u mojoj dovi za stanovnike ovog grada, Ti

413
Sada se u Meku i na sami Otok sa svih strana svijeta slivaju razne
vrste plodova; Gospodaru, podstakni nas da zahvalni na Tvojim
blagodatima budemo.
712
zna{ moju namjeru i nijet, a to je te`nja ka Tvom
zadovoljstvu i odanosti prema Tebi. Ti sve stvari
poznaje{, njihovu vanj{tinu i unutra{njost, od njih Ti
ni na nebesima ni na Zemlji ni{ta nije skriveno. Svom
se Uzvi{enom Gospodaru na djetetu koje mu je u
starosti darovao, rije~ima zahvalio:
"Hvala Allahu, Koji mi je u starosti podario
Ismaila i Ishaka; Gospodar moj, uistinu,
usli{ava molbe", tj. onome ko Ga moli, On molbu
usli{a. Za dijete za koje sam Ga molio meni je dovu
usli{ao. Zatim kaè:
"Gospodaru moj, daj da ja obavljam namaz",
tj. u~ini me ustrajnim u namazu i izvr{avanju
namaskih obreda. "I potomci moji", tj. u~ini ih
onima koji }e namaz obavljati. "Gospodaru na{, Ti
usli{i molbu moju", tj. za sve ono za {to sam Ti se
obra}ao.
"Gospodaru na{, oprosti meni, i roditeljima
mojim." Bilo je to prije nego {to se Ibrahim, a.s.,
odrekao svoga oca po{to mu je bilo predo~eno
njegovo neprijateljstvo spram Uzvi{enog Allaha. "I
svim vjernicima", tj. svima koji vjeruju. "Na dan
kada se bude polagao ra~un", tj. na dan kada Ti
robovi Tvoji budu polagali ra~une pa ih bude{
ka`njavao - nagra|ivao, prema djelima njihovim, bila
ona dobra ili lo{a.

"A ti nikako ne misli da Allah ne motri na ono
{to rade nevjernici! On im samo pu{ta do
Dana kada }e im o~i ostati otvorene!" /42/ "I
kada }e ùre}i, uzdignutih glava, netremice
gledati; a srca }e im prazna biti." /43/

Uzvi{eni kaè: O Muhammede, nemoj misliti da -
ako je uzdigao nevjernike - Allah ne motri na njih i da
ne vodi brigu o njima i da ih zbog onoga {to rade ne
ka`njava; naprotiv, sve to On njima broji i prebrojava.
"On im samo pu{ta do Dana kada }e im o~i
ostati otvorene", tj. od ja~ine uàsa Sudnjeg dana.
Zatim Uzvi{eni navodi kako }e iz svojih kabura ustati i
kako }e na zbori{te brzo do}i, pa kaè: "I kada }e
ùre}i", brzo hode}i, kako to Uzvi{eni veli:
"I, netremice gledaju}i u glasnika i ùre}i"
(54:8),
i i
"...uzdignutih glava". Ibn-Abbas i drugi kaù:
podignutih glava"...Netremice gledati!", tj.
pogledi su im stalni, odnosno neprestano motre. Ni
jednog momenta trepnuti ne}e zbog mno{tva straha
i uàsa u kojem }e biti, a koji je zbog njih pripremljen.
Boè, sa~uvaj od toga, o ~emu Uzvi{eni kaè: "A srca
}e im prazna b t ", tj. u srcima im zbog prevelikog
straha i bojazni ni~ega ne}e biti. Nakon toga Uzvi{eni
se obra}a Svom Poslaniku, s.a.v.s.:

"Ti opominji ljude Danom kada }e im kazna
do}i, kad }e oni koji su se ogrije{ili prema sebi
- govoriti: 'Gospodaru na{, ostavi nas jo{ samo
kratko vrijeme, odazvat }emo se pozivu
Tvome i slijedit }emo poslanike!' - a zar se
prije niste zaklinjali da ne}ete na ovaj svijet?"
/44/ "I nastanili ste se bili u ku}ama onih koji
su se prema sebi ogrije{ili, a bilo vam je
poznato kako smo s njima postupili i primjere
smo vam navodili." /45/ "I oni lukavstva svoja
pletu, a Allah zna za lukavstva njihova, samo
{to lukavstva njihova ne mogu brda
pokrenuti." /46/

.

Uzvi{eni obavje{tava o onima za koje se kaè da su
prema sebi u~inili nasilje i koji }e, kada patnju vide,
re}i: "Gospodaru na{, ostavi nas jo{ samo
kratko vrijeme, odazvat }emo se pozivu
Tvome i slijedit }emo poslanike " To je kao
govor Uzvi{enog: "...Kad nekom od njih smrt
do|e, on uzvikne: 'Gospodaru moj, povrati
me'"... (23:99) i kao rije~i Uzvi{enog:
"A da ti je vidjeti kako }e, kad pred vatrom
budu zadràni, re}i: 'Da nam je da vra}eni
budemo, pa da dokaze Gospodara na{ega ne
"A zar se prije niste zaklinjali da ne}ete na
ovaj svijet", tj. zar se, prije stanja u kojem ste sada,
niste zaklinjali da kazne i proìvljenja ne}e biti... Zbog
toga patnju sada ovu okusite, kako to Uzvi{eni veli:
"Oni se zaklinju Allahom, najteòm
zakletvom: 'Allah ne}e oìviti onoga koji
umre!'"(16:38)
Rije~i Uzvi{enog:
"I nastanili ste se bili u ku}ama onih koji su
se prema sebi ogrije{ili, a bilo vam je poznato
kako smo s njima postupili, i primjere smo
vam navodili", tj. vidjeli ste i do vas je doprlo {ta
smo sve narodima prije vas koji su poricali dopustili, a
uz sve to vi od njih pouku niste uzeli, a prema onom
{to smo u~inili da ih zadesi vi se suzdràvali niste.
"Mudrost savr{ena - ali opomene ne
koriste" (53:5), i rije~i Uzvi{enog:
"Samo {to lukavstva njihova ne mogu brda
pokrenuti." El-Avfi tuma~enje ovog ajeta prenosi od
713
Ibn-Abbasa, koji kaè, a njegovo mi{ljenje zastupa i
Ibn-Dèrir, da ono {to su sami sebi u~inili, negiraju}i
Allaha i pripisuju}i Mu druga, brdima niti bilo ~emu
drugom ne {teti, nego se to njima vra}a. A ja sam na
to dodao da ovo nalikuje rije~ima Uzvi{enog:
"Ne hodi po zemlji nadmeno, jer zemlju ne
moè{ probiti, ni brda u visinu dosti}i."
(17:37) Postoji drugo mi{ljenje u tuma~enju ovog
ajeta, koje prenosi Ali ibn Ebi-Talha od Ibn-Abbasa:
"Samo {to lukavstva njihova ne mogu brda
pokrenuti", koji kaè da (njihova lukavstva) zna~i
"{irkuhum" - njihovo mnogobo{tvo." Kao {to kaè
Uzvi{eni:
"Gotovo da se nebesa raspadnu, a zemlja
provali i planine zdrobe." (19:90) Ovakvo
mi{ljenje zastupaju i Ed-Dahhak i Katade.
414

"Nemoj ni pomisliti da Allah ne}e odràti
obe}anje Svoje poslanicima Svojim - Allah je,
uistinu, Silan i Strog." /47/ "Na Dan kad
Zemlja bude zamijenjena drugom zemljom, a
i nebesa, i kad svi izi|u pred Allaha, Jedinoga i
Svemo}nog."/48/

Potvr|uju}i i izvr{avaju}i Svoje obe}anje, Uzvi{eni
kaè: "Nemoj ni pomisliti da Allah ne}e odràti
obe}anje Svoje poslanicima Svojim", tj. da im na
ovome svijetu i na Danu kada svjedoci budu ustajali
pomogne. Uzvi{eni zatim izvje{tava da Njemu
pripada slava, da Mu ni{ta {to poèli protivrje~iti ne
moè, te da je za one koji Ga nije~u i pori~u itekako
strog: "Te{ko na taj Dan onima koji su poricali"
(51:11); zbog toga Uzvi{eni veli: "Na dan kad
Zemlja bude zamijenjena drugom zemljom, a
i nebesa", tj. obe}anje }e se Njegovo dogoditi na
Dan kad Zemlja bude drugom zemljom zamijenjena,
koja ne}e biti istih osobina kao ova Zemlja kako stoji u
Sahihu Buhrije i Muslima, u hadisu koji prenosi Ebu-
Hazim od Sehl bin Sada, da je Poslanik, s.a.v.s.,
kazao: (687) "Na Sudnjem danu ljudi }e na
crvenkasto-bijeloj zemlji kao na ~istoj plo~i skupljeni
biti i na njoj niko obilje`je ne}e imati."

Imam Ahmed prenosi od hazreti Ai{e da je rekla:
(688) "Bila sam od ljudi prva osoba koja je pitala
Allahovog Poslanika, s.a.v.s., o ovom ajetu:
'Na Dan kad Zemlja bude zamijenjena
drugom zemljom, a i nebesa', upitav{i: 'O Allahov
Poslani~e, gdje }e tada ljudi biti?' Odgovorio je: 'Na
sirat-}upriji.'" Hadis prenosi Muslim, odvojeno od
Buharije i Tirmizija, i Ibn-Madè, a Et-Tirmizi za ovaj
hadis kaè da je sahih -hasen (vjerodostojan - dobar).
414
Ako je prvo tumaenje u suatini ispravno, onda je drugo
tumaenje u skladu sa onim to se ajetom eli rei.
Imam Ahmed tado|er prenosi od hazreti Ai{e,
neka je Allah zadovoljan sa njom: (689) "Da je
Allahovog Poslanika, s.a.v.s., upitala o rije~ima
Uzvi{enog: 'Na Dan kad Zemlja bude
zamijenjena drugom zemljom, a i nebesa',
rekav{i: 'Gdje }e ljudi tada biti?' A Allahov je Poslanik
odgovorio: 'Pita{ me o ne~emu o ~emu me od mog
ummeta niko do sada nije pitao; a na svojoj }upriji
(siratu) tada }e biti.'" U poznatom hadisu o puhanju u
rog, koji se prenosi od Ebu-Hurejrea, a ovaj od
Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: (690) "Allah
}e Zemlju drugom zemljom zamijeniti, a i nebesa.
Zemlju }e rasprostrijeti i izduìti poput koè iz trga
Ukkaza. Na njoj ne}e biti nikakve iskrivljenosti niti
neravnina, zatim }e Allah stvorenja potjerati i oni }e se
na}i na ovoj promijenjenoj zemlji."
I govor Uzvi{enog: "I kad svi izi|u pred
Allaha", tj. kad sva stvorenja iz svojih kaburova pred
Allaha izi|u: "Jedinoga i Svemo}nog", tj. Onog Koji
je sve pot~inio i nadvladao i Onog Kome su du{e
pokorne a robovi poslu{ni.

"Toga }e{ dana vidjeti grje{nike povezane u
zajedni~ke okove". /49/ "Ko{ulje }e im od
katrana biti, a vatra }e lica njihova obavijati."
/50/ "Da Allah kazni svakoga prema zasluzi -
Allah }e zaista brzo ra~un svidjeti." /51/

Uzvi{eni kaè: "Na dan kad Zemlja bude
zamijenjena drugom zemljom, a i nebesa",
kada stvorenja pred Gospodara svoga izi|u, tada }e{,
o Muhammede, grje{nike, one koji su zlo~in svojom
nevjerom i pokvareno{}u ~inili, zasigurno vidjeti,
"povezane", tj. jedne uz druge, okupljene sli~ne ili
jednake, sve vrsta uz vrstu, onako kako to Uzvi{eni
veli: "Skupite nevjernike i one koji su se s njima
druìli i one kojima su se klanjali." (37:22) Rije~
el-asfad jeste kao i el-kujud, tj. okovi, lanci. Govor
Uzvi{enog: "Ko{ulje }e im od katrana biti", tj.
odje}a }e im od katrana biti, a katran je ono ~ime se
deva premazuje (kad je {ugava). Ibn-Abbas kaè:
"Rije~ katran zna~i rastopljeni bakar", a govor
Uzvi{enog:
"A vatra }e lica njihova obavijati", nalikuje
rije~ima Njegovim
"Vatra }e im lica pr` ti i iske{enih }e zuba u
njoj ostati". (22:104)
i

U hadisu koji prenosi El-Kasim od Ebu-Umame,
neka je Allah zadovoljan sa njim, a koji kaè da je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (691) "Ako se
narika~a, tj. ona koja nari~e i oplakuje, ne pokaje, na
putu izme|u Dènneta i Dèhennema zaustavljena }e
biti, na sebi }e odje}u od katrana imati, a vatra }e joj
lice obavijati."
714
Govor Uzvi{enog: "Da Allah kazni svakoga
prema zasluzi", tj. na Sudnjem danu, nalikuju
Allahovim rije~ima:
"Da bi, prema onome kako su radili, kaznio
one koji rade zlo", (53:31)
"Allah }e zaista brzo ra~un svidjeti", tj. Onaj
Koji }e to brzo izvr{iti, jer u odnosu na Njegovu mo}
sva stvorenja su samo jedinke, kako to Uzvi{eni veli:
"Stvoriti sve vas i sve vas oìviti isto je kao i
stvoriti i oìviti jednog ~ovjeka." (31:28)

"Ovo je obznana ljudima, i da njome budu
opomenuti, i da znaju da je samo On Jedan
Bog, i da razumom obdareni prime pouku!"
/52/

Uzvi{eni kaè da je ovaj Kur'an opomena ljudima,
shodno rije~ima Uzvi{enog: "Da njime vas i one do
kojih On dopre opominjem"(6:19), tj. svim
stvorenjima, i ljudima i dìnima, On je obznana, kako
to Allah na po~etku sure veli:
"Elif - Lam - Ra. Knjigu ti objavljujemo zato da
ljude izvede{ iz tmina na svjetlo", "I da njome
budu opomenuti", tj. da iz njega pouku uzmu, "I
da znaju da je samo On Jedan Bog", tj. da
dokazima koji se u Kur'anu nalaze dokazuju da nema
drugog boga osim Allaha,. "I da, razumom
obdareni, prime pouku", tj. pametni.

Ovo je kraj sure Ibrahim,
neka je na njega salavat i mir,
a zahvala pripada samo Allahu,
Gospodaru svjetova.

715

15 El - Hidr / Hidr
717

15
EL - HID@R / HID@R
OBJAVLJENA U MEKI
*
, IMA 99 AJETA
**

,
j

"Elif-Lam-Ra. Ovo su ajeti Knjige Kur'ana
jasnog!" /1/ "Zaàlit }e nevjernici ~esto {to
nisu postali muslimani."/2/ "Pusti ih neka
jedu i nasla|u u se, i neka ih zavara nada -
znat }e oni!" /3/

O pojedina~nim harfovima na po~etku nekih sura
ve} je bilo govora.
Rije~i Uzvi{enog: "Zaàlit }e nevjernici ~esto."
Ajet je izvje{}e o nevjernicima, koji }e se odista kajati
zbog nevjerovanja u kojem su bili, i poèljeti da su na
dunjaluku muslimani bili. Es-
Suddi u svom tefsiru, svojim poznatim senedom
prenosi od Ibn-Abbasa i Ibn-Mes'uda i drugih ashaba
da }e nevjernici plemena Kurej{, kada vatri budu
izloèni, zaàliti {to muslimani nisu bili. Kaè se da se
pod tim misli da }e svaki nevjernik na samrti zaàliti
{to vjernik nije bio. Ima i tvrdnji da je ovo obavijest o
Danu sudnjem, poput rije~i Uzvi{enog:
"A da ti je vidjeti kako }e, kad pred vatrom
budu zadràni, re}i: Da nam je da vra}eni
budemo, pa da dokaze Gospodara na{ega ne
pori~emo i da vjernici postanemo." (6:27)
Prenose}i od Ibn-Abbasa i Enesa bin Malika, Ibn-
Dèrir kaè da su njih dvojica tuma~ili dan kada }e
Allah grje{nike muslimane u Dèhennemu zajedno sa
mu{ricima zatvoriti pa }e im mu{rici re}i: "Nije vam
koristilo to {to ste pobo`ni bili", pa }e se Allah
izobiljem Svoje milosti za njih zauzeti pa ih izbaviti, a
to je ono o ~emu Uzvi{eni govori:
"Zaàlit }e nevjernici ~esto {to nisu postali
muslimani". Slii~no ovome kaè i Abdurrezak,
prenose}i od Mudàhida, a ovako je preneseno i od
Ed-Dahhaka, Katade, Ebu el-Alije i drugih. O tome je
bilo govora i u merfu' hadisima od kojih je onaj koji
prenosi Et-Taberani od Enesa bin Malika, neka je Allah
zadovoljan sa njim, koji kaè: "Allahov Poslanik,
s.a.v.s., kazao je: (692) 'Odista }e neki ljudi koji su
izgovarali da nema drugog boga osim Allaha u
Dèhennem zbog svojih grijeha u}i, a oboàvaoci
Lata i Uza'a re}i }e: 'Kako to da vam to {to ste govorili:
da nema drugog boga osim Allaha - nije pomoglo pa
ste sada s nama u vatri?' Allah }e se zbog njih rasrditi
pa }e ih u rijeku ìvota baciti, pa }e se tragova vatre
kao mjesec od svog pomra~enja osloboditi, pa }e u
Dènnet u}i, u kojem }e ih dèhenemlijama zvati."
Neki je ~ovjek upitao: "O Enese, ti si ove rije~i ~uo od
Allahovog Poslanika, s.a.v.s.?" Enes odgovori: "ûo
sam Poslanika, s.a.v.s., kako govori: 'Ko na mene
namjerno slaè, neka pripremi sebi mjesto u vatri.' Da,
ja sam ~uo od Allahovog Poslanika da je to rekao."

j
*
Objavljena poslije sure Jusuf.
**
87. ajet objavljen je u Medini.
Nakon toga Et-Taberani je rekao da ovaj hadis
sam prenosi El-Dèhbez Salih ibn Ishak.
Et-Taberani tako|er prenosi od Ebu-Musaa el-
E{arija i od Ebu-Seida el-Hudrija gotovo istovjetno
predanje, a predanje Ebu-Seida el-Hudrija glasi: (693)
"U Dènnetu }e dèhenemlijama biti zvani zbog crnila
na licima njihovim pa }e re}i: 'Gospodaru, ovo ime od
nas otkloni', pa }e im Allah narediti da se okupaju u
rijeci u Dènnetu, pa }e to ime od njih otklonjeno
biti." Hadis potvr|uje Ebu-Usame konstatuju}i
njegovu ispravnost.
Hadis tako|er prenosi i Ibn Ebi-Hatim od
Muhammeda bin Alija, a ovaj od svog oca, a ovaj od
svog djeda, a on od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji
izvje{tavaju}i o ehlu-kitabijama i tome ko }e od
idolopoklonika biti u vatri, a koji }e se monoteistima
koji u vatri budu obra}ati rije~ima: (694) "Vjerovali ste
u Allaha, Njegove kitabe i poslanike, a danas smo i mi
i vi zajedno u vatri", pa }e se Allah rasrditi tako
èstoko kako Ga ni{ta ranije nije tako rasrdilo, pa }e ih
u jednu dènetsku rijeku izvesti, a to su rije~i
Uzvi{enog:
"Zaàlit }e nevjernici ~esto {to nisu postali
muslimani." I govor Uzvi{enog: "pusti ih neka
jedu i nasla|u u se", {to je potvr|eno obe}anje i
jaka prijetnja koja im je upu}ena. Govor Uzvi{enog:
"Reci: 'Nasla|ujte se, zavr{it }ete, sigurno, u
vatri'"(14:30), zbog kojeg kaè: "Znat }e oni", tj.
za posljedice svoga rada.

"A Mi smo uni{tili gradove samo u odre|eno
vrijeme." /4/ "Nijedan narod ne moè ni
ubrzati ni usporiti konac svoj." /5/
15 El - Hidr / Hidr
718

Uzvi{eni obavje{tava da ni jedan grad nije uni{tio,
a da argument za njegovo uni{tenje i kraj nije
postojao. Uni{tenje koje je prijetilo narodu nije
odga|ao, niti su prije roka uni{teni bili. Ovo je
stanovnicima Meke upozorenje i poduka da prestanu
sa ateizmom, tvrdoglavo{}u i {irkom koje su
upra`njavali i zbog ~ega su propast zasluìli.

"Oni govore: 'Ej, ti kome se Kur'an objavljuje,
ti si uistinu lud!'" /6/ "Za{to nam meleke ne
dovede{, ako je istina {to govori{." /7/ "Mi
meleke {aljemo samo s istinom, i tada im se
ne bi dalo vremena da ~ekaju." /8/ "Mi,
uistinu, Kur'an objavljujemo i zaista }emo Mi
nad njim bdjeti."/9/

Kroz njihov govor Uzvi{eni obavje{tava o
njihovom nevjerovanju i tvrdoglavosti:
"Ej, ti kome se Kur'an objavljuje", tj. ti koji to
tvrdi{, "ti si, uistinu, lud", tj. u svojim zahtjevima
upu}enim nama da te slijedimo i da napustimo ono
{to smo od o~eva na{ih naslijedili. "Za{to nam", tj.
zbog ~ega nam: "meleke ne dovede{", tj. one koji
}e za tebe svjedo~iti ispravnost onoga s ~ime si do{ao,
kako to Faraon kaè:
"Za{to mu nisu stavljene narukvice od z ata ili
za{to zajedno s njim nisu do{li meleki?"
(43:53) I govor Uzvi{enog: "Mi meleke {aljemo
samo s istinom", s poslanicom i kaznom, nakon
~ega Uzvi{eni kaè da je On Taj Koji opomenu
objavljuje, a to je Kur'an i On }e ga ~uvati od bilo
kakvih promjena i preinaka. Ima i onih koji misle da se
li~na zamjenica u govoru Uzvi{enog: "nad njim
bdjeti", odnosi na Poslanika, s.a.v.s., me|utim, iz
konteksta Allahova govora:
l
"Mi, uistinu, Kur'an objavljujemo i zaista
}emo Mi nad njim bdjeti", sasvim je jasno da se to
odnosi na Kur'an i da to upu}uje na ~uvanje od
preinaka i promjena i to je ono {to se rije~ima
Hvaljenoga èli kazati.

"I prije tebe poslanike smo narodima
prija{njim slali." /10/ "I nijedan im poslanik
nije do{ao, a da mu se nisu narugali." /11/
"Eto tako Mi Kur'an uvodimo u srca
nevjernika." /12/ "Oni u njega ne}e vjerovati,
a zna se {ta je bilo s narodima davna{njim."
/13/

Uzvi{eni Allah Svog Poslanika tje{i zbog laì
kurej{ijskih nevjernika koji su ga u la` utjerivali,
rije~ima da je i prije njega prija{njim narodima
poslanike slao i da ni jedan poslanik narodu nije
do{ao, a da ga nisu u la` utjerivali i da mu se nisu
narugali. Uzvi{eni zatim isti~e da je On Taj Koji u srca
navjernika - onih koji su se uzoholili i usprotivili
slije|enju upute, la` ume}e. Enes i Hasan el-Basri
kaù: "Eto tako Mi uvodimo", tj. {irk. Govor
Uzvi{enog:
"A zna se {ta je bilo s narodima
davna{njim", tj. zna se {ta je Uzvi{eni uradio sa
onima koji su poslanika Njegova u la` ugonili,
prirediv{i im uni{tenje i propast, a kako je poslanike i
sljedbenike njihove na dunjaluku i na ahiretu za{titio.

"Kad bismo njih radi kapiju na nebu otvorili i
oni se kroz nju uspinjali". /14/ "Opet bi oni,
zacijelo, rekli: 'Samo nam se pri~injava, mi
smo ljudi op~injeni.'"/15/

Uzvi{eni obavje{tava o snazi njihovog nevjerovanja
i ja~ini oholosti spram istine tako da - kada bi im Allah
vrata na nebesima otvorio kroz koja bi se uspinjali -
opet vjerovali ne bi, nego bi kazali: "Samo nam se
pri~injava", tj. oduzet nam je vid, pri~injava nam se i
mi nismo ni{ta drugo nego op~injeni.

"Mi smo na nebu sazvije`|a stvorili i za one
koji ih posmatraju ukrasili." /16/ "I ~uvamo ih
od svakog {ejtana prokletog." /17/ "A onoga
15 El - Hidr / Hidr
719
koji kradom prislu{ku e stiè svjetlica vidljiva."
/18/ "A Zemlju smo prostrli i po njoj
nepomi~ne planine razbacali i u~inili da na
njoj sve s mjerom raste."/19/ "I dajemo vam iz
nje hranu, a i onima koje vi ne hranite."/20/
j

Uzvi{eni navodi stvaranje nebesa, njihovo
uzdizanje, postojanje zvijezda, kojima je nebo ukrasio
i planeta, ~uda i znakove koji su o~iti za one koji
iznova promatraju i promi{ljaju, a zbog ~ega pogleda
zaprepa{tenog ostaju.
Zbog toga Mudàhid i Katade kaù: El-burud` -
sazvije`|a ovdje su u zna~enju el-kevakib - zvijezda.
(Rekao sam) Ovo je ne{to poput rije~i Uzvi{enog:
"Neka je uzvi{en Onaj Koji je na nebu
sazvije`|a stvorio". (25:61)
Neki kaù da se pod pojmom el-burdu` misli na
Sun~ev i Mjese~eve postaje, sazvije`|a kroz koja
prolaze. Atijje El-Avfi kaè: "Ovdje se pod pojmom
'el-burud`' misli na dvorce sa ~uvarima gdje je Allah
u~inio da svjetlice ~uvari dvorcima budu i da se {ejtani
ne vra}aju i da nebeski skup ne prislu{kuju. Onome
koji je od njih neposlu{an i koji se pribliì da bi
kradom prislu{kivao, svjetlica vidljiva do|e i uni{ti
ga..."
Prije nego {to ga svjetlica stigne, mo`da }e govor
koji je ~uo prenijeti onome ispod sebe kojeg }e opet
drugi uzeti i dostaviti ga do svog ortaka, o ~emu se
govori u vjerodostojnom hadisu.
Tuma~e}i ovaj ajet El-Buhari prenosi od Ebu-
Hurejrea predanje koje seè sve do Allahovog
Poslanika, s.a.v.s., koji kaè: (695) "Kada Allah odredi
neku stvar na nebu, meleki u znak pokoravanja
Allahovoj rije~i krilima udare. Ta je rije~ kao kad lanac
po glatkoj stijeni udari."
Alija i neki drugi osim njega kaù: "Strah ih
obuhvati (tj. stanovnike neba),a kada strah iz njihovih
srca bude otklonjen, kaù: '[ta je Gospodar va{
rekao?' A drugi odgovore, za ono {to je rekao: 'Istinu
(je rekao)! On je Uzvi{eni i Veliki.'" To oni koji kradom
prislu{kuju ~uju, a koji su ovako jedan iznad drugog,
opisao je to Sufjan svojom rukom, ra{iriv{i izme|u
prstiju svoje desne ruke, stavivi{i jednog iznad drugog
- mo`da svjetlica stigne onoga koji prislu{kuje i sprì
ga prije nego {to to on prenese svom ortaku.
Mo`da ga svjetlica i ne stigne, tako da on
obavijest prenese onome do sebe, a ovaj dalje onome
ispod sebe, dok je kona~no na Zemlju ne dostave.
Mo`da ga svjetlica i ne stigne, kaè Sufjan. Mo`da je
Sufjan jo{ dodao: "Tako da obavijest do Zemlje do|e i
u usta vra~a ili proroka uba~ena bude, a koji onda uz
nju jo{ stotinu laì slaè pa mu povjerovano bude.
Ljudi su govorili: "Zar nas nije on obavijestio da }e se
u tom i tom danu desiti to i to pa vidimo da se
obistinila rije~ koja se ~ula na nebesima." Zatim
Uzvi{eni navodi da je stvorio Zemlju, da ju je razastro,
ra{irio i ispruìo, stvoriv{i na njoj planine nepomi~ne,
doline, obradivo zemlji{te i pje{~are, te odgovaraju}e
plodove i usjeve koji na njoj rastu.
Rije~i Uzvi{enog: "I u~inili da na njoj sve s
mjerom raste." Ibn-Zejd kaè: "Tako da je svaka
stvar odvagana i srazmjerno utvr|ena." "i dajemo
vam iz nje hranu". Uzvi{eni spominje da im je On
stavio Zemlju na raspolaganje sa neophodnim
sortama i hranom, a rije~ el-meaji{ - hrana, mnoìna
je od rije~i mei{etun.
Govor Uzvi{enog: "A i onima koje vi ne
hranite", tj. time {to im je olak{ao sredstva i na~ine
stjecanja te vrste hrane, Uzvi{eni je prema njima
Milostiv, te time {to im je ìvotinje kaje ja{u pot~inio,
ìvotinje kojima se hrane, te sluge i slu{kinje koje ih
opsluùju. Sve opskrbiti, obaveza je njihovog
Stvoritelja, a ne, nikako, njihova. Na Allahu je opskrba,
a oni su ti koji samo od toga imaju koristi.

"I ne postoji ni{ta ~ije riznice ne posjedujemo,
a od toga Mi dajemo samo onoliko koliko je
potrebno." /21/ "Mi {aljemo vjetrove da
oplo|uju, a iz neba spu{tamo ki{u da imate
{ta piti - vi time ne moète raspolagati."/22/
"I samo Mi dajemo ìvot i smrt, i samo smo Mi
vje~ni." /23/ "I samo Mi znamo one koji su
vam prethodili, i samo Mi znamo one koji }e
poslije do}i." /24/ "A On, Gospodar tvoj,
zaista }e ih sabrati. On je mudar i sve zna."
/25/

Uzvi{eni obavje{tava da je On vladar svega
postoje}eg i da Mu ni{ta ne predstavlja pote{ko}u, da
kod Njega sve funkcioni{e i da su kod Njega riznice
svih sorti i vrsta. "Mi dajemo samo onoliko koliko
je potrebno", tj. kako Allah ho}e i èli. Milost i
dalekose`nu mudrost koju Allah posjeduje spram
robova, ne na na~in obaveznosti, nego je Uzvi{eni
Sebi milost ostavio u zadatak.
Ibn-Dèrir prenosi od El-Hakema bin Ujejneta, koji
o rije~ima Uzvi{enog: "Mi dajemo samo onoliko
koliko je potrebno" kaè: "Nema godine u kojoj je
vi{e ili manje ki{e u odnosu na drugu godinu. Allah,
me|utim, u toku godine jednom narodu daje ki{u a
drugom je uskra}uje."
Govor Uzvi{enog: "Mi {aljemo vjetrove da
oplo|uju", tj. oblake oplo|uju pa obilna ki{a pote~e,
i drve}e oplo|uju prekrivaju}i ~a{ke njihova cvijeta i
listove. Uzvi{eni vjetrove spominje u obliku mnoìne
kako bi djelatni bili, za razliku od neplodnog vjetra koji
15 El - Hidr / Hidr
720
je izdvojio i opisao ga neplodnim i on je nedjelatan jer
djelovanje bude samo od dvije ili vi{e stvari.
Ubejd bin Umejr el-Lejsi kaè: "Allah {alje vjetrove
koji najavljuju ki{u, koji zemlju sna`no pometu, zatim
{alje podsticajne vjetrove, koji oblake uskovitlaju pa
onda oblikuju}e vjetrove Allah {alje, koji oblake
oblikuju. Zatim Allah {alje vjetrove koji oplo|uju pa
drve}a oplode. Nakon toga prou~io je rije~i
Uzvi{enog: "Mi {aljemo vjetrove da oplo|uju."
Govor Uzvi{enog: "da imate {ta piti", tj.
spu{tamo vam ki{u koja je pitka, koju moète piti, a
da smo htjeli - u~inili bismo je slanom, kao {to to
Uzvi{eni u suri El-Vakia' kaè:
"Kaìte vi meni: Vodu koju pijete - da li je vi ili
Mi iz oblaka spu{tamo? Ako èlimo, moèmo
je slanom u~initi - pa za{to niste
zahvalni?"(61:68-70) Rije~i Uzvi{enog:

"Vi time ne moète raspolagati", tj. vi nad tim
ne moète bdjeti, nego Mi ki{u spu{tamo, za vas je
~uvamo i u izvorsku vodu i vrela na dunjaluku je
pretvaramo. Da je Allah htio, u~inio bi da nestane,
i{~ezne i presu{i. Me|utim, iz Svoje milosti On ki{u
spu{ta i ~ini je pitkom, i u izvorima, bunarima,
rijekama i tome sli~nom ~uva je, kako bi je tokom
~itave godine mogli piti i svoje plodove, usjeve i
ìvotinje napajati.
Govor Uzvi{enog: "I samo Mi dajemo ìvot i
smrt", to je izvje{}e o mo}i Uzvi{enog Allaha da
zapo~ne stvaranje i da ga ponovi i On je Taj Koji je iz
ni~ega stvorenja oìvio, zatim }e ih usmrtiti i na Danu
sudnjem sve proìviti. Uzvi{eni Allah obavje{tava da }e
On Zemlju i ono {to je na njoj naslijediti i da }e se oni,
uistinu, Njemu vratiti. Zatim Uzvi{eni isti~e da On
njih, savr{eno - od prvog do posljednjeg - poznaje,
kazav{i:
"I samo Mi znamo one koji su vam
prethodili." Ibn-Abbas (sin Abbasov), neka je sa
obojicom Allah zadovoljan, o ovom ajetu kaè: "One
koji su vam prethodili - misli se na sve one koji su jo{
od Adema, a.s., umrli, a i one koji }e poslije do}i, misli
se na ìve i na one koji }e se roditi sve do Sudnjeg
dana." Sli~no tuma~enje prenosi se i od Ikrime,
Mudàhida, Ed-Dahhaka, Katade, Muhameda bin
Ka'ba, E{-[a'bija i drugih.
Ovo tuma~enje odabrao je Ibn-Dèrir, Allah mu se
smilovao, a o tuma~enju ovog ajeta postoje i druga
mi{ljenja, koja su veoma slaba. Tako Muhammed bin
Kab kaè: "Nije tako kako se kaè!"
"I samo Mi znamo one koji su vam
prethodili", misli se na mrtvog i ubijenog, "I one
koji }e poslije do}i", misli se na one koji }e poslije
biti stvoreni.
"A On, Gospodar tvoj, zaista }e ih sve sabrati.
On je mudar i sve zna." Jedan od prenosilaca u
lancu, Avn bin Abdullah, kaè: "Allah te uputio i dao ti
svako dobro." Hadis prenosi Ibn-Dèrir.

"Mi smo stvorili Adema od ilova~e, od blata
ustajalog." /26/ "A jo{ prije stvorili smo dìne
od vatre uàrene." /27/

Ibn-Abbas, Mudàhid i Katade kaù: Pod pojmom
"salsal" misli se na suhu zemlju i sasvim je o~ito da je
to istovjetno rije~ima Uzvi{enog:
"On je ~ovjeka od sasu{ene ilova~e, kao {to je
grn~arija, stvorio, a dìna od plamena vatre."
Od Ibn-Abbasa, Mudàhida i Ed-Dahhaka prenosi se:
"Blato ustajalo, to je blato koje zaudara." Govor
Uzvi{enog: "A jo{ prije stvorili smo dìne", tj.
prije ~ovjeka, "od vatre uàrene". Od Ibn-Abbasa
prenosi se da je Allah dìne od plamena vatre stvorio.
U sahih hadisu navodi se: (696) "Meleki su od
svjetlosti stvoreni, dìni od plamena vatre, a Adem je
stvoren onako kako vam je to opisano."
Cilj je ajeta da se skrene pa`nja na po~ast Adema,
a.s., i ljepotu i ~istotu njegovog porijekla.

"I kad Gospodar tvoj re~e melekima: 'Ja }u
stvoriti ~ovjeka od ilova~e, od blata
ustajalog." /28/ "I kad mu dam lik i u njega
udahnem du{u, vi mu se poklonite." /29/ "Svi
su se meleki, zajedno, poklonili." /30/ "Osim
Iblisa; on se nije htio sa njima pokloniti." /31/
"O Iblise" - re~e On - "za{to se ti ne htjede
pokloniti?" /32/ "Nije moje da se poklonim
~ovjeku koga si stvorio od ilova~e, od blata
ustajalog." /33/

Prije nego je stvorio Adema, a.s., Uzvi{eni ga veli~a
i spominje melekima ukazuju}i mu po~ast, a
melekima nare|uju}i da mu sed`du u~ine. U odnosu
na ostale meleke Allah navodi protivljenje Njegovog
neprijatelja Iblisa, koji mu je - zbog zavisti,
nevjerovanja, tvrdoglavosti, oholosti i neistinom se
ponose}i - odbio u~initi sed`du. Zbog toga Uzvi{eni
kaè:
"Nije moje da se poklonim ~ovjeku koga si
stvorio od ilova~e, od blata ustajalog", shodno
rije~ "Ja sam bolji od njega; mene si od vatre
15 El - Hidr / Hidr
721
stvorio, a njega od ilova~e" (7:12), i rije~i
Uzvi{enog:
"Reci mi" - re~e onda - "evo ovoga koga si
iznad mene uzdigao". (17:62)

"Onda izlaz iz Dènneta" - re~e On - "Neka si
proklet!" /34/ "I neka se prokletstvo zadrì na
tebi do Dana sudnjega!" /35/ "Gospodaru
moj" - re~e on - "daj mi vremena do Dana kad
}e oni biti oìvljeni!" /36/ "Daje ti se rok" -
re~e On - /37/ "Do Dana ve} odre|enog."
/38/
i

Uzvi{eni spominje da je Iblisu izdao op}enitu
naredbu, kojoj se ne moè proturje~iti niti se moè
sprije~iti. Ta je naredba izgon iz dru{tva meleka u
kojem je bio, s isticanjem da je on proklet, da ga to
prokletstvo i zabluda jo{ uvijek slijede i prate
neprestano sve do Sudnjeg dana.
Prenosi se da je Seid bin Dùbejr rekao: "Kada je
Allah, d`.{., prokleo Iblisa, njegov prvotni lik
promijenio se. Zacvilio je èstokim glasom i svako
cviljenje na dunjaluku, sve do Sudnjeg dana, od toga
je." Prenosi Ibn Ebi- Hatim.
A kada se obistinila srd`ba koja je bila nezbje`na,
zbog svoje potpune zavisti traìo je odgodu (izvr{enja
naredbe) do Sudnjeg dana, a to je Dan proìvljenja,
rekav{i da }e zavesti Adema i njegovo potomstvo.
Allah, d`.{., udovoljio je njegovom traènju, dav{i
mu vremena i odgodiv{i mu rok, pa po{to se ta
odgoda ostvarila, Allah, d`.{., u~inio ga je ru`nim,
izobli~io ga.

"Gospodaru moj" - re~e - "zato {to si me u
zabludu doveo, ja }u njima na Zemlji poroke
lijepim predstaviti i potrudit }u se da ih sve
zavedem", /39/ "osim Tvojih robova iskrenih
me|u njima", /40/ "ovo je pravi put k Meni" -
re~e On /41/ "Ti ne}e{ imati nikakve vlasti
nad robovima Mojim, osim nad onima koji te
budu slijedili, od onih zalutalih"; /42/ "Za sve
njih mjesto sastanka Dèhennem }e biti",
/43/ "on }e sedam kapija imati i kroz svaku }e
odre|en broj njih pro}i." /44/

Uzvi{eni nas obavje{tava o Iblisu i njegovoj
nepokornosti i isti~e da je on rekao Gospodaru, slava
Njemu: "Za{to si me u zabludu doveo", tj. iz
razloga {to si me doveo u zabludu i u~inio da
zalutam, "ja }u njima na Zemlji poroke
lijepim predstaviti", tj. da }u oholost u~initi
lijepom i slasnom potomstvu Ademovu, "potrudit
}u se da ih sve zavedem", odnosno kao {to si Ti
mene doveo u zabludu i tako meni odredio, "osim
Tvojih robova iskrenih me|u njima ", kao {to
kaè:
"evo ovoga koga si iznad mene uzdigao: ako
me ostavi{ do Smaka svijeta sigurno }u, osim
malobrojnih, nad potomstvom njegovim
zagospodariti" (7:62), "re~e" Uzvi{eni Allah, d`.{.,
prijete}i i ~vrsto obe}avaju}i:
"Ovo je pravi put k Meni", tj. svi }ete se Meni
sigurno vratiti i sigurno }ete dobiti za svoja djela ono
{to ste zasluìli, pa ako budu dobra djela - dobit }ete
dobro, a ako budu lo{a djela - dobit }ete lo{e, kao {to
Uzvi{eni kaè: "...jer, Gospodar tvoj stalno
motri". (89:14)
Uzvi{eni kaè: "ti ne}e{ imati nikakve vlasti
nad robovima Mojim", tj. onima kojima sam
odredio uputu, tebi nema puta do njih, niti do njih
moè{ sti}i,
"osim nad onima koji te budu slijedili, od
onih zalutalih". Ovo je izuzimanje iz ne~ega {to nije
iste vrste. Ibn-Dèrir zabiljeìo je iz govora Abdullaha
Bin El-Mubareka dio hadisa u kome se kaè: "Allahov
Poslanik, s.a.v.s., kada se èlio detaljnije upoznati o
nekim stvarima od svoga Gospodara i za{tititi se,
odlazio je u svoju dàmiju koja se nalazila van
njegovog mjesta obitavanja, u njoj bi klanjao ono {to
mu je Allah, d`.{., propisao, zatim Ga je molio za ono
{to bi mu naumpalo, pa obja{njava da bi u svojoj
dàmiji, kad bi mu do{ao Allahov neprijatelj - tj. Iblis -
sjeo izme|u njega i kible, pa bi Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: 'Utje~em se Uzvi{enom Allahu od prokletog
{ejtana', a Allahov neprijatelj bi rekao: 'Obavijesti me
~ime se spasava{ od mene?'
Pa re~e Poslanik, s.a.v.s.: 'Izvijesti ti mene ~ime
ovladava{ nad ~ovjekom', pa je svaki traìo od drugog
da mu taj kaè. Poslanik, s.a.v.s., tada je prou~io rije~i
Uzvi{enog Allaha, d`.{., Koji kaè:
"A kad te {ejtan poku{a na zle misli navesti, ti
zatraì uto~i{te od Allaha, jer On, uistinu, sve
~uje i sve zna." (41:36) 'Tako mi Allaha, kad god
bih te osjetio, zatraìo bih Allahovu za{titu od tebe.'
Re~e Allahov neprijatelj: 'Istinu si rekao, sa ovim se
spa{ava{ od mene.' A Poslanik, s.a.v.s., re~e: 'Izvijesti
me ~ime nadvladava{ ~ovjeka', pa re~e:
'Nadvladavam ga i obuzimam kada je ~ovjek u srd`bi
i ljutnji i kada se predaje svojoj strasti.'"
15 El - Hidr / Hidr
722
Uzvi{eni veli: "za sve njih mjesto sastanaka
Dèhennem }e biti", tj. sigurno mjesto povratka
svih onih koji slijede Iblisa, kao {to je re~eno u
Kur'anu:
"A onima koji su se protiv njega urotili vatra
}e boravi{te biti." (11:17)
Zatim je obavijestio da Dèhennem ima sedam
kapija, "kroz svaku }e odre|en broj njih
pro}i", tj. svaka je kapija dio za one koji slijede Iblisa
kroz koji }e ih on uvoditi i to je ono {to se ne moè
izbje}i. Da nas Allah, d`.{., sve spasi od njih Svojom
mo}i od njegovih ({ejtanovih) djela.
Prenosi se od Ibn-Abbasa: "Sedam kapija su: prva
je Dèhennem, "pakao", zatim Lezza, "rasplamsala
vatra", zatim Hutama, "èstoka vatra", zatim Sekar,
"paklena vatra", zatim El-Dèhim, "velika vatra", zatim
El-Havije, "pakleni ponor"." Sli~no se prenosi i od Ibn-
Dùrejdà i El-Eame{a. I tako, zaista, stanovnici vatre
nastanjuju ta stani{ta zbog svojih djela.

"Oni koji su se Allaha bojali i onoga {to im je
zabranjeno klonili, oni }e u dènetskim
ba{~ama pored izvora biti." /45/ "U|ite u njih
sigurni, straha oslobo|eni!" /46/ "Mi }emo
jedni prema drugima sjediti", /47/ "tu ih
umor ne}e doticati, oni odatle nikada ne}e
izvedeni biti." /48/ "Kaì robovima Mojim da
sam Ja, zaista, Onaj Koji pra{ta i da sam
milostiv", /49/ "ali da je i kazna Moja, doista,
bolna kazna!" /50/

Po{to je Uzvi{eni spomenuo stanje stanovnika
Dèhennema, odmah je iz milosti spomenuo i
stanovnike Dènneta rekav{i da }e oni biti u
dènetskim ba{~ama pored neiscrpnih vrela, pa
Uzvi{eni veli: "U|ite u njih sigurni", tj. li{eni svakog
straha i zapla{enosti. Nemojte se pla{titi da }ete biti
izgnani, da }ete biti li{eni toga ili da }ete i{~eznuti.
Uzvi{eni veli:
"Mi }emo z obu iz grudi njihovih istisnuti, oni
}e kao bra}a na divanima jedni prema
drugima sjediti." Seid u svome Tefsiru prenosi:
"Ebu-Fudale kazivao nam je od Lukmana, on od Ebi-
-Umameta, koji kaè: 'Ne}e u Dènnet u}i vjernik sve
dok Allah, d`.{., ne o~isti iz njegovih grudi zlobu, dok
ne odstrani iz njega zlobu kao iz divlje {teto~ine.'"
Ovo je u suglasju sa svime onim {to je navedeno u
vjerodostojnom hadisu koji prenosi Katade od Ebu-
Seida el-Hudrija, koji im je pri~ao da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: (697) "Vjernici }e se osloboditi
od vatre i bit }e zadràni na mostu izme|u Dènneta i
vatre (Dèhennema), pa }e se poravnati nepravda i
nasilje koje su neki u~inili prema drugima. I kada se
o~iste i oslobode od toga bit }e im dozvoljeno da u|u
u Dènnet."
Ibn-Dèrir prenosi da je Ebu-Habibe, rob Talhin,
rekao: "Umran Bin Talha do{ao je kod Alije, r.a.,
nakon {to je do{ao iz Bitke oko deve. On mu je izrazio
dobrodo{licu i rekao: 'Zaista èlim i o~ekujem da
Allah, d`.{., u~ini i mene i tvoga oca od onih za koje je
l
l
l
'i Mi }emo z obu iz grudi njihovih istisnuti,
oni }e kao bra}a na divanima jedni prema
drugima sjediti.'"
A Sufjan Es-Sevri prenosi od Ibrahima da je rekao:
"Do{ao je Ibn-Dèrmuz, ubica Zubejra, traè}i
dozvolu da u|e kod Alije, r.a. On mu dugo nije
dozvolio da u|e, a nakon {to mu je dozvolio, ovaj mu
je rekao: '[to se ti~e sljedbenika zla, iskorijenite ih!'
Alija, r.a., re~e: 'Usta ti se pra{inom napunila', je zaista
èlim da ja, Talha i Zubejr budemo od onih za koje je
'i Mi }emo z obu iz grudi njihovih
istisnuti, oni }e kao bra}a na divanima jedni
prema drugima sjediti.'"
Uzvi{eni kaè: "tu ih umor ne}e doticati",
zna~i napor, te{ko}a, muka niti uznemirenje, pa kaè:
"oni odatle nikada ne}e izvedeni biti", kako
{to je re~eno u hadisu: (698) "Re}i }e se: o stanovnici
Dènneta, vi }ete biti zdravi, pa ne}ete nikada
oboljeti, ìvjet }ete pa ne}ete nikada umrijeti, bit }ete
mladi, ne}ete nikada ostarjeti, i bit }ete na jednom
mjestu i ne}ete nikuda putovati."
"vje~no }e u njima boraviti i ne}e
poèljeti da ih ne~im drugim zamijene".
(18:108)
"kaì robovima Mojim da sam Ja, zaista,
Onaj Koji pra{ta i da sam milostiv, ali da je i
kazna Moja, doista, bolna kazna", tj. obavijesti,
o Muhammede, Moje robove da sam Ja Onaj Koji je
milostiv, ali i Onaj Koji bolno ka`njava, a to je dokaz o
dvome: o nadi i o strahu. Ibn-Dèrir prenosi od
jednog od ashaba Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je
rekao: (699) "Jednog dana iza{ao je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., kroz vrata na koja ulaze ~lanovi roda Benu-
[ejbe pa re~e: 'Zar vas vidim da se smijete?' Zatim je
po{ao dalje i stigav{i do polukru`nog zida (hid`ra),
vrati se unatrag i re~e: 'Kada sam oti{ao od vas, do{ao
mi je Dèbrail, a.s., i re~e: 'O Muhammede, zaista
Allah, d`.{., kaè: Ne obeshrabruj Moje robove:
Kaì robovima Mojim da sam Ja, zaista, Onaj
Koji opra{ta i da sam milostiv, ali da je i kazna
Moja, doista, bolna kazna.'"
15 El - Hidr / Hidr
723

"I obavijesti ih o gostima Ibrahimovim", /51/
"kada su mu u{li i rekli: 'Mir!' - on je rekao: 'Mi
smo se upla{ili vas.'" /52/ "Ne pla{i se!" -
reko{e, donosimo ti radosnu vijest, u~ena sina
}e{ imati./53/ "Donosite radosnu vijest sada
kad me je starost ophrvala?" - re~e on - "~ime
me radujete?" /54/ "Donosimo ti radosnu
vijest, koja }e se doista obistiniti" - reko{e oni
- "zato nadu ne gubi!" /55/ "Nadu u milost
Gospodara svoga mogu gubiti samo oni koji
su zabludjeli" - re~e on. /56/

Uzvi{eni veli: Obavijesti ih, o Muhammede, o pri~i,
"Gosti Ibrahimovi", kako su,
"kada su mu u{li i rekli: Mir! - on je rekao:
"Mi smo se vas upla{ili", tj. prepali smo se, te
spominje razlog njegovog straha od njih nakon {to je
vidio da mu ne nose debelo pe~eno tele.
415
"Ne pla{i
se, reko{e", tj. nema razloga za strah, "donosimo
ti radosnu vijest, u~ena sina }e{ imati", tj.
Ishaka, a.s., "re~e", zadivljeno za~u|en zbog svoje
starosti i starosti svoje ène i ostvarenja obe}anja,
"...zar mi donosite radosnu vijest kad me je
starost ophrvala - re~e on - ~ime me
radujete?", pa su mu odgovorili potvr|uju}i ono
~ime su ga obradovali, da se to obistinjuje,
obradovanje nakon obradovanja,
"donosimo ti radosnu vijest, koja }e se
doista obistiniti - reko{e oni - zato ne gubi
nadu!", a on im je odgovorio da on nije od onih koji
gube nadu u Allahovu milost i o~ajavaju, ali èli od
Allaha, d`.{., dijete. Pa po{to je on ostario, a i njegova
je èna ve} u godinama, a on zna da je mo}
Uzvi{enog Allaha i Njegova milost i ve}a od toga.

"I upita: 'A {ta vi ho}ete, o izaslanici?'" /57/
"Mi smo poslani narodu navjerni~kom" -
reko{e - /58/ "samo }emo svu Lutovu ~eljad
spasiti", /59/ "osim ène njegove, ona }e,
odlu~ili smo, sa ostalima kaznu iskusiti." /60/

415
Sure Hud (11:69), a rije "el-Haniz" znai peeno tele.

Uzvi{eni obavje{tava o Ibrahimu, a.s., nakon {to je
otklonio od njega strah i dostavio mu radosnu vijest,
nakon ~ega ih je on upitao za{to su mu do{li, pa mu
reko{e: "mi smo poslani narodu
nevjerni~kom", tj. narodu Lutovom, i obavijestili su
ga da su do{li spasiti samo Lutovu ~eljad, izuzimaju}i
ènu, jer ona je jedna od onih koji su propali. Zbog
toga su rekli:
"osim ène njegove, ona }e, odlu~ili smo, sa
ostalima kaznu iskusiti", tj. ona }e propasti
zajedno sa ostalima.

"I kad izaslanici do|o{e Lutu", /61/ "on re~e:
'Vi ste, doista, ljudi neznani!'" /62/ "Ne -
reko{e oni. "Donosimo ti ono u {to ovi stalno
sumnjaju", /63/ "donosimo ti ono {to }e se
sigurno dogoditi, a mi, zaista, istinu
govorimo." /64/
"

Uzvi{eni obavje{tava o Lutu, a.s., nakon {to su mu
do{li meleki u liku mladi}a prelijepih lica i izgleda i u{li
u njegovu ku}u, pa Uzvi{eni kaè:
"vi ste doista ljudi neznani." "Ne, reko{e oni,
donosimo ti ono u {to ovi stalno sumnjaju",
zna~i sumnjaju u kaznu, svoju propast i uni{tenje za
koje su sumnjali da }e ih zadesiti, "donosimo ti ono
{to }e se sigurno dogoditi", kao {to Uzvi{eni kaè:
"Mi meleke {aljemo samo s Istinom" (15:8), a
tako|er kaè: "Mi zaista istinu govorimo",
potvrduju}i da je ono o ~emu su ga oni obavijestili
sigurno ta~no, odnosno da }e njega spasiti a uni{titi
njegov narod.

"Izvedi ~el ad svoju u gluho doba no}i, a ti
budi na za~elju njihovu i neka se niko od vas
ne osvr}e, ve} produìte u pravcu kuda vam se
nare|uje!" /65/ "I Mi smo mu objavili ono {to
}e se zbiti: da }e oni, svi do posljednjeg, u
svitanje uni{teni biti."/66/
j
,

Uzvi{eni ovdje spominje meleke, da su oni naredili
Lutu da izvede svoju porodicu nakon {to pro|e prva
polovina no}i, da ide na njihovu za~elju kako bi ih
15 El - Hidr / Hidr
724
pratio i ~uvao. Ovako je Poslanik, s.a.v.s., i{ao u borbu
i pratnju, te je podsticao slabe i objedinjavao razbijene
redove. Allah, d`.{., kaè:
"i neka se niko od vas ne osvr}e", tj. ako biste
~uli vrisak naroda, ne obazirite se na njih, to {to se
desilo s njima proizvod je njihovog rada, kazna i
primjer, "ve} produìte u pravcu kuda vam se
nare|uje", kao da je on bio sa njima, onaj koji ih je
uputio na taj put. "I Mi smo mu objavili ono {to
}e se zbiti", tj. prethodno smo ga upoznali i
obavijestili o ovome
"da }e oni, svi do posljednjeg, u svitanje,
uni{teni biti", to je vrijeme jutra, kao {to Uzvi{eni
kaè u drugom ajetu:
"Rok im je praskozorje, a zar praskozorje nije
blizu?" (11:81)

"U to do|o{e stanovnici grada, veseli." /67/
"Ovo su gosti moji" - re~e - "pa me ne
sramotite", /68/ "i bojte se Allaha, i mene ne
poniàvajte!" /70/ "Ako ve} ho}ete ne{to
u~initi, eto k}eri mojih!" - re~e on." /71/ "A
ìvota mi tvoga, oni su u pijanstvu svom
lutali." /72/

Uzvi{eni izvje{tava o dolasku Lutovog naroda kada
su saznali za njegove goste i o ljepoti njihova izgleda,
veselosti i obradovanosti:
"Ovo su moji gosti - re~e on - pa me ne
sramotite, bojte se Allaha i mene ne
poniàvajte", a ovo se desilo prije nego {to su
saznali da su oni Allahovi izaslanici.
A nakon toga, nakon {to ih je predstavio i istakao
da su oni izaslanici, i nakon {to je obavijestio o
plemenitoj namjeri njihovog dolaska njegovom
narodu i izrazio svoju dobrodo{licu, te da
predstavljanje ne zahtijeva poseban protokol, osobito
kada je potvr|eno razilaènje, odgovorili su mu:
"a zar ti nismo zabranili da ikoga prima{?",
tj. zar ti nismo zabranili da te iko posje}uje? On im je
tad pokazao na njihove ène i na ono ~ime ih je
njihov Gospodar podario u granicama dozvoljenog.
Zatim je objasnio ono {to je navedeno u poglavlju
Hud, ~ime ga je Allah, d`.{., pomogao u njegovom
povratku, pa Uzvi{eni kaè:
"a ìvota mi tvoga, oni su u pijanstvu
svome lutali". Uzvi{eni Allah, d`.{., kune se ìvotom
Svoga Poslanika, s.a.v.s., i ovim mu ukazuje veliku
po~ast, visok stepen, poloàj, i ugled veliki. Ibn-Abbas
kaè: "Allah, d`.{., ni{ta nije stvorio a da to ne ~ini
po~ast Poslaniku, s.a.v.s., i nije ~uo nikada da se Allah,
d`.{., kune ìvotom bilo koga drugog osim njegovim.
Tako Allah, d`.{.: "a ìvota mi tvoga, oni su
u pijanstvu svom lutali", tj. oni su zalutali u svoju
zabludu, dvoume se i nemarni su prema onom {to se
od njih traì i èli, prema nesre}i koja ih je ve} zadesila
i kazni koja }e postati stalna, neprestana.

"I njih je zadesio stra{an glas kad je Sunce
zalazilo", /73/ "i Mi smo u~inili da ono {to je
bilo gore bude dolje, i na njih smo kao ki{u
grumenje od skamenjene gline sru~ili", /74/
"to su, zaista, pouke za one koji posmatraju",
/75/ "on je pored puta, i sada postoji", /76/
"to je doista pouka za one koji vjeruju". /77/

Uzvi{eni kaè: "i njih je zadesio stra{an
glas", a to je ono {to je do{lo iz tutnje}eg,
gromoglasnog, èstokog glasa, "kada je Sunce
iza{lo", tj. pri izlazu Sunca, nastanku novog dana.
U poglavlju Hud izneseno je kako je Dìbril
podigao njihov grad visoko na obzor, horizont
nebesa, zatim ga okrenuo i u~inio da ono {to je bilo
gore bude dolje, te poslao na njih u vidu ki{e komade
skamenjene gline kao kamenje, onoliko koliko je bilo
dovoljno i bilo u~inkovito.
Uzvi{eni kaè: "to su, zaista, pouke za one
koji posmatraju", tj. tragovi ove kazne sasvim su
vidljivi na tim gradovima za one koji istraùju i
posmatraju svojim okom i svojim provi|enjem, kao
{to kaè Mudàhid: "za one koji posmatraju",
koji istraùju, pa kaè: "Za one koji gledaju, traè
pouku u tome, izu~avaju i posmatraju - a sve su to
istozna~nice."
Uzvi{eni kaè: "on je pored puta i sada
postoji", tj. grad Sodoma, koga je zadesilo prevrtanje
i kamena kanonada, sve dok nije postao prljavo i
smrdljivo jezerce koje zaudara, uz prostran i {irok put,
put kojim se hodi neprestano do dana{njeg dana, kao
{to Uzvi{eni kaè:
"i vi pored nastambi njihovih prolazite i
danju i no}u, pa za{to se ne urazumite".
(37:137,138)
Uzvi{eni tako|er veli: "to je doista pouka za
one koji vjeruju", tj. ono {to smo u~inili od Lutovog
naroda, dakle, uni{tili ga i upropastili, a spasili Luta i
njegovu ~eljad da bi bio jasna pouka i ~ist dokaz
onome koji vjeruje u Allaha, d`.{., i Njegovog
Poslanika.
15 El - Hidr / Hidr
725

"A i stanovnici Ejke bili su nevjernici", /78/ "pa
smo ih kaznili, i oba su pored puta vidljivi."
/79/

Stanovnici Ejke [uajbov su narod. Njihovo
nevjerstvo ogledalo se u tome {to su Allahu druga
pripisivali, plja~kali putnike, zakidali na vagi i mjerenju,
pa ih je Allah, d`.{., kaznio jezovitim vriskom i
potresom, te kaznom u obla~nom danu, a bili su
sli~ni i blizu Lutovom narodu, vremenski i prostorno,
te zbog toga Uzvi{eni veli:
"pa smo ih kaznili i oba su pored puta
vidljivi", tj. put koji je prisutan, vidan, pa, stoga, kada
je [uajb, a.s., upozorio svoj narod, u svom upozorenju
rekao im je: "A i Lutov narod nije mnogo prije
vas ìvio." (11:89)

"I stanovnici H d`ra su poslanike la`nim
smatrali", /80/ "a Mi smo im dokaze Na{e bili
dali, ali su oni od njih glave okrenuli." /81/
"Oni su ku}e u brdima klesal vjeruju}i da su
sigurni", /82/ "pa i njih u svitanje stra{an glas
zadesi" /83/ "i ne bija{e im ni od kakve koristi
ono {to su stekli." /84/
i
i,
j

Stanovnici Hid`ra jesu narod Semud i oni su
la`nim smatrali svoga poslanika Saliha, a.s. A onaj koji
la`nim smatra jednog poslanika, zanijekao je sve
poslanike; zbog toga su oni nazvani onima koji su
poslanike la`nim smatrali.
Uzvi{eni spominje da im je dao znakove koji ih
upu}uju na istinu sa kojom je do{ao Salih, a.s., kao {to
je deva koju je Allah, d`.{., izveo iz tvrde stijene,
nakon molbe koju mu je upu}ivao Salih, a.s. U
njihovom gradu bilo joj je dopu{teno da pije vodu,
dok su oni pili vodu u ta~no odre|eni, dan i vrijeme, a
kada su joj pri{li i zaklali je, re~eno im je:
"@ivjet }ete u zemlji svojoj jo{ samo tri
dana, to je istinita prijetnja." (11:65) Uzvi{eni
spominje
"oni su u brdima ku}e klesali, vjeru u}i
da su sigurni", tj. da su bez straha i da je (devu) ne
trebaju, nego su to u~inili iz obijesti, umi{ljenosti, i
uzaludno, kao {to se to vidi i iz njihovog na~ina
gradnje ku}a u dolini Hid`ra, kroz koju je pro{ao
Allahov Poslanik, s.a.v.s., na putu za Tebuk. On je
uspravio glavu i, ne okre}u}i se ni lijevo ni desno i
poùriv{i ìvotinju koja ga je nosila, re~e svojim
ashabima: (700) "Ne ulazite u ku}e ka`njenog naroda
a da ne zapla~ete; ako vam pla~ ne do|e sam od
sebe, onda sebe prisilite na to, boje}i se da vas ne
zadesi ono {to je njih zadesilo."
A Uzvi{eni veli: "pa i njih u svitanje stra{an
glas zadesi", tj. u svitanje zore ~etvrtog dana, "i
ne bija{e im ni od kakve koristi ono {to su bili
stekli", tj. nisu iskoristili ni{ta od plodova koje su
zasijali, ni vodu - kojom su ih navodnjavali - a koju su
uskra}ivali devi da bi je potom zaklali, kako im ne bi
tro{ila tu vodu, pa im ti imeci ne}e koristiti, a niti su
im pomogli a ni otklonili nesre}u kada je do{la
naredba tvoga Gospodara.

"Mi smo nebesa i Zemlju i ono izme|u njih
mudro stvorili. âs oìvljenja }e zacijelo do}i,
zato ti velikodu{no oprosti", /85/ "Gospodar
tvoj sve stvara i On je sveznaju}i." /86/

Uzvi{eni veli:
"Mi smo nebesa i Zemlju i ono izme|u njih
mudro stvorili. âs oìvljenja zacijelo }e do}i",
ili kako kaè Uzvi{eni:
"Mi nismo uzalud stvorili nebo i Zemlju i ono
{to je izme|u njih", (38:27) nego po istini i
pravdi, da bi svako bio nagra|en za svoj rad, a zatim
je obavijestio Svoga Poslanika, s.a.v.s., o ~asu stajanja,
proìvljenja: "~as oìvljenja zacijelo }e do}i", tj.
nesumnjiv i neizbjeàn doga|aj, zatim mu je naredio
da oprosti mu{ricima zbog njihovih uvreda, i njihovih
poricanja i nijekanja onoga {to im je on dostavio, kao
{to Uzvi{eni kaè:

ti se oprosti od njih i reci: 'Ostajte u miru!' -
ta sigurno }e oni zapamtiti!" (43:89)
Mudàhid i drugi isti~u da se ovo desilo prije
borbe i to je ta~no. Ovaj ajet objavljen je u Meki a
borba se desila nakon Hid`re. Uzvi{eni veli:
"Gospodar tvoj sve stvara i On je sveznaju}i",
dakle, odluka o sigurnom povratku kao i to da je On,
Uzvi{eni i mo}an da proìvi na Sudnjem danu, On je
Gospodar Koji sve stvara i Koga stvaranje bilo ~ega ne
umara. On je sveznaju}i i obuhvata Svojim znanjem
sve {to se razdvojilo i razi{lo po svim stranama Zemlje,
kao {to Uzvi{eni veli:
"Zar Onaj Koji je stvorio nebesa i Zemlju nije kadar
stvoriti njima sli~ne? Jeste, On sve stvara i On je
Sveznaju}i." (36:81)
15 El - Hidr / Hidr
726

"Mi smo ti objavili sedam ajeta, koji se
ponavljaju, i Kur'an veli~anstveni ti objav
ljujemo." /87/ "Ne pruàj poglede svoje na
ono {to Mi dajemo na uìvanje nekim od njih i
ne budi tuàn zbog njih, a prema vjernicima
blag budi." /88/
-

Uzvi{eni Allah, d`.{., kaè Svome Poslaniku,
s.a.v.s., kao {to smo ti objavili Kur'an veli~anstveni, pa
ne gledaj u dunjaluk i njegove ukrase a niti u prolazne
ljepote u kojima su uìvali njegovi stanovnici, niti u
ono ~ime su oni omamljuju}e zadivljeni i o~arani, ne
zavidi im na tome i ne èli to, ne osje}aj se te{ko i ne
dovodi sebe u stanje u kome }e te obuzeti tuga i
àlost zbog toga {to te nije~u i zbog njihovog
suprotstavljanja tvojoj vjeri,
"i budi ljubazan prema vjernicima koji te
slijede", (26:215) tj. onima koji su s tobom i na
tvojoj strani, kao {to Uzvi{eni veli:
"Do{ao vam je Poslanik, jedan od vas, te{ko
mu je {to }ete na muke udariti, jedva ~eka da
pravim putem po|ete, a prema vjernicima
blag je i milostiv." (9:128)
Postoji razlika u tuma~enju zna~enja sedam ajeta
koji se ponavljaju, {to to zna~i? Neki kaù da to zna~i
sedam dugih sura: El-Bekare, Ali-Imran, En-Nisa', El-
Maide, El-En'am, El-E'araf, El-Enfal i Et-Tevbe, i ove
dvije smatraju jednim poglavljem. Ibn-Abbas kaè:
"Nikome osim Poslaniku, s.a.v.s., one nisu date."
Ovakav se stav prenosi i od Ibn-Mesuda, Ibnu
Omera, Ibn-Abbasa i nekih tabiina. Seid bin Dùbeir
kaè da ove sure sadrè naredbe, ograni~enja i
zabrane, kazivanja i propise.
Drugi je stav: tih sedam ajeta ustvari je poglavlje
El-Fatiha. Ovo se prenosi od Alije, Omera, Ibn-
Mes'uda i Ibn-Abbasa. Ibn-Abbas kaè da je "Bismilla"
sedmi ajet, Allah vas je odlikovao njome. Isto iznose
Ibrahim En- Nehai i El-Hasan el-Basri, Mudàhid i
drugi, a Katade kaè: "Spomenuto nam je da je tih
sedam ajeta otvaranje (po~etak) Knjige, i da se
ponavljaju na svakom rekatu obaveznog ili
dobrovoljnog namaza." Ibn-Dèrir to mi{ljenje
odabire, pozivaju}i se na zabiljeène hadise u vezi sa
tim koje smo ve} navodili prilikom izno{enja
vrijednosti poglavlja El-Fatihe; Allahu pripada svaka
hvala.
U vezi sa tim, El-Buhari navodi dva hadisa (jedan
od njih prenosi Ebu-Seid bin El-Mualla), pa kaè:
Pored mene je pro{ao Allahov Poslanik, s.a.v.s., " i u
tom hadisu izme|u ostalog stoji: (701) ...El
hamdulillahi rabbil alemin jeste sedam ajeta koji se
ponavljaju i Kur'an veli~anstveni, koji mu je dat", (a
drugi hadis) prenosi Hurejre, r.a., pa kaè: "Allahov
Poslanik, s.a.v.s., kaè: (702) 'Sr` je Kur'ana sedam
ajeta koji se ponavljaju i Kur'an veli~anstveni.'" Ovaj
tekst pokazuje da je sura El-Fatiha sedam ajeta koji se
ponavljaju i Kur'an veli~anstveni.
Me|utim, drugi opisi i tuma~enja zna~enja sedam
ajeta koji se ponavljaju u nizu ne proturje~i ovom
opisu, kao {to ne proturje~i ni opis Kur'ana u cjelini sa
tim, a tako|er ne proturje~i ni time jer, zaista,
spominjanje ne~ega ne protivurje~i spominjanju
ne~eg drugog osim njega, ako zajedno doprinose
tome opisu, a samo Allah najbolje zna {ta je ta~no.
Uzvi{eni kaè: "Ne pruàj poglede svoje na ono
{to Mi dajemo na uìvanje nekim od njih", tj.
iskoristi ono ~ime te je Allah, d`.{., obdario u
veli~anstvenom Kur'anu i onim {to on sadrì od
prolaznih ukrasa i uìvanja, kao da ga on podsti~e na
ustezanje od dunjaluka. Ibn-Abbas kaè: "Ne pruàj
poglede svoje", tj. zabranjeno je ~ovjeku da èli ono
{to pripada njegovom drugu. Mudàhid kaè:
"na ono {to Mi dajemo na uìvanje
nekim od njih", tj. bogatim.

"...i reci: 'Ja samo javno opominjem'", /89/
"kao {to smo i sljedbenike Knjige opomenuli",
/90/ "one koji Kur'an na dijelove dijele". /91/
"I tako Mi Gospodara tvoga, njih }emo sve na
odgovornost pozvati" /92/ "za ono {to su
radili!" /93/

Uzvi{eni kaè, nare|uju}i Svome Poslaniku,
s.a.v.s., da prenese ljudima: "Ja samo javno
opominjem", javna opomena ljudima od bolne
kazne koja }e ih zadesiti zbog nijekanja Njega, kao {to
je zadesila one koji su im prethodili, ranije narode koji
su nijekali svoje poslanike, pa im je Allah, d`.{.,
odredio i poslao kaznu i osvetu. Uzvi{eni kaè:
"sljedbenici Knjige", tj. oni koji su stupili u savez i
obavezali se poslanicima, protiv onih koji ih nije~u i
vrije|aju. Uzvi{eni kaè, obavje{tavaju}i o Salihovom,
a.s., narodu: "Zakunite se najteòm zakletvom!"
- reko{e - "da }emo no}u i njega i njegovu
porodicu ubiti", (27:49) tj. da ih pobijemo no}u.
Mudàhid veli: "Zaklinju se i stupaju u savez, tako da
ne bi ni{ta la`nim smatrali i negirali od dunjaluka, a
da se ne bi zakleli pa su prozvani oni koji se zaklinju."
U dva Sahiha prenosi Ebu-Musa od Allahovog
Poslanika, s.a.v.s.: (703) "Moj primjer i primjer onog
~ime me je Allah, d`.{., poslao jeste kao primjer
~ovjeka koji je do{ao svome narodu i rekao: 'O
narode, vidio sam vojsku svojim o~ima, zaista sam ja
onaj koji vas samo opominje, pa neka se spasava onaj
koji se spasiti moè', pa mu se pokorila jedna grupa
njegovog naroda i poslu{ala ga; krenuli su no}u,
15 El - Hidr / Hidr
727
polagahno se razi{li i spasili se. A druga je grupa od
njih to zanijekala pa je ostala na svom mjestu i
osvanula, te ih je vojska uni{tila i iskorijenila,
opusto{ila. To je primjer onoga koji mene slijedi i
slijedi ono {to sam mu dostavio, i primjer onoga ko
mi je nepokoran i ko zanije~e istinu koju sam
dostavio."
Uzvi{eni kaè: "one koji Kur'an na dijelove
dijele", zna~i vrste, tj. ko kaè: ~arolija, magija, te ko
kaè: vra~anje, poricanje, te ko kaè: stare legende.
'Ata' kaè: "Neki kaù vra~, neki kaù lud, a neki kaù
prorok, to je dijeljenje na dijelove." To tako|er
prenose Ed-Dahhak i drugi.
Muhamed ibn Ishak prenosi od Muhameda ibn
Ebi-Muhameda, ovaj od Ikrime ili Seida bin Dùbejra,
ovaj od Ibn-Abbasa, i kaè da se kod El-
-Velida bin el-Mugire sakupilo nekoliko Kurej{ija.
Me|u njima je bilo njihovih plemi}a - prvaka. To je
bilo vrijeme hadà i on re~e: "O skupino Kurej{ija,
do{li su dani hadà, predstavnici Arapa do}i }e vam a
oni su ve} ~uli za naredbu ovog va{eg druga
(Muhammeda, a.s.), pa objedinite u vezi s njim svoje
mi{ljenje, ne razilazite se i ne nije~ite jedan drugog,
ne suprotstavljajte va{ govor jedan drugom", pa
reko{e: "A ti, o Ebi Abdu-[ems, reci i iznesi nam svoje
mi{ljenje koje }emo i mi zastupati o njemu", pa on
re~e: "Ne, recite vi meni da ~ujem", pa oni reko{e: "Mi
kaèmo vra~", a on re~e: "On nije vra~?", oni opet
reko{e: "Lud", a on re~e: "Nije ni lu|ak", pa oni reko{e:
"Da kaèmo da je pjesnik", a on re~e: "Nije ni pjesnik",
reko{e: "ârobnjak", a on re~e: "Nije on ~arobnjak."
Oni ga tada upita{e: "Pa {ta da kaèmo?" On re~e:
"Tako mi Allaha, u njegovim rije~ima ima ~ari i
ljupkosti, ali vi ne moète re}i ni{ta od ovoga {to ste
rekli a da se ne}e znati da je to pogre{no. Najbliè {to
moète re}i jeste da je on vra~." S tim mi{ljenjem oni
se od njega razi|o{e, a Allah, d`.{., objavi o njima:
"one koji Kur'an na dijelove dijele", tj. vrste i
grupe.
"i, tako mi Gospodara tvoga, njih }emo sve
na odgovornost pozvati za ono {to su radili".
Mudàhid o ovom ajetu kaè: "Bit }e pozvani na
odgovornost u vezi sa rije~ima: 'La ilahe illellahu' -
nema boga osim Allaha". Isto to prenosi Enes kao
predanje ~iji lanac seè do njega (mevkuf), a prenose
ga i Et-Tirmizi i drugi od Enesa kao merfu hadis, koji
seè do Muhammeda, a.s. A Abdullah, tj. Ibn-Mesud,
kaè: "Tako mi Onog osim Kojeg nema drugog Boga,
nema nikog od vas a da ne}e biti sam pred Allahom
na Sudnjem danu kao {to je neko od vas pred
mjesecom u no}i punog mjeseca." Allah }e mu re}i:
"ôvje~e, {ta te je odvratilo od mene? O ~ovje~e, {ta
si uradio od onoga {to si znao? O ~ovje~e, {ta si
odgovorio poslanicima?" Ibn Ebi-Hatim prenosi od
Muaza Bin Dèbela i kaè: "Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
kaè: (704) O Muaze, ~ovjek }e biti pitan na
Sudnjem danu za svoja nastojanja i trud, ~ak i za
surmu svojih o~iju, i mrvice blata na svome prstu, pa
niko se na Sudnjem danu osim tebe ne}e osje}ati
sretnijim sa onim {to ti je Allah, d`.{., dao."
Ibn-Abbas kaè: "Allah, d`.{., ne}e ih pitati: 'Jeste li
u~inili ovako', jer on to zna, nego }e ih upitati: 'Za{to
niste u~inili tako i tako?'"

"Ti javno ispovijedaj ono {to ti se nare|uje i
mnogoboàca se okani", /94/ "Mi }emo te
osloboditi onih koji se rugaju", /95/ "Koji
pored Allaha drugog boga uzimaju; i znat }e
oni!" /96/ "Mi dobro znamo da ti je te{ko u
du{i zbog onoga {to oni govore", /97/ "zato
veli~aj Gospodara svoga i hvali Ga, i sed`du
obavljaj", /98/ "i sve dok si ìv, Gospodaru
svome ibadet ~ini!" /99/

Uzvi{eni Allah, d`.{., kaè da je naredio Svome
Poslaniku, s.a.v.s., da dostavi ono {to mu je On
poslao, da to sprovede u djelo i javno ispovijeda, a to
je ono {to stoji nasuprot mu{ricima, kao {to prenosi
Ibn-Abbas da je Allah, d`.{., rekao: "ti javno
ispovijedaj ono {to ti se nare|uje", tj. izvr{i i
sprovedi to u djelo. A Ibn-Mes'ud prenosi: "Poslanik,
s.a.v.s., tajno je pozivao, skrivaju}i se, sve dok mu nije
objavljeno: 'ti javno ispovijedaj ono {to ti se
nare|uje', pa su on i njegovi ashabi iza{li u javnost."
A Uzvi{eni kaè:
"i mnogoboàca se okani, Mi }emo te
osloboditi onih koji se rugaju", tj. prenesi ono {to
ti je objavljeno od tvoga Gospodara i ne osvr}i se na
mu{rike koji te èle odvratiti od Allahovih ajeta,
"oni bi jedva do~ekali da ti popusti{, pa bi i
oni popustili", (68:9) i ne boj ih se, dostatan ti je
Allah, On ti je najbolji ~uvar od njih.
El-Hafiz Ebu-Bekr el-Bezar prenosi od Enesa, pa
kaè: (705)
"Mi }emo te {tititi od onih koji se rugaju, koji
pored Allaha drugog boga uzimaju", pa kaè:
"Allahov Poslanik, s.a.v.s., prolazio je pa ga je neko od
njih gurnuo, pa im je do{ao Dèbrail, pa ih je gurnuo;
na njihovim je tijelima ostao trag poput uboda i oni
su pomrli."
Ibn-Ishak prenosi od Ibn-Abbasa da kaè: "Njihov
predvodnik bio je El-Velid el-Mugire, on je onaj koji ih
je sakupio i bilo ih je pet - prema ispravnijem
mi{ljenju. Bili su stariji i plemi}i svoga naroda, i to iz
Benu-Eseda, Zehre, Mahzuma, Sehma i Huza'a."
Uzvi{eni kaè:
"koji pored Allaha drugog boga uzimaju i
znat }e oni " Ovo je èstoka prijetnja i sigurno
;
!
15 El - Hidr / Hidr
728
obe}anje onome koji uzima pored Allaha drugog
oboàvaoca.
"Mi dobro znamo da ti je te{ko u du{i zbog
onoga {to ti oni govore, zato veli~aj
Gospodara svoga i hvali Ga, i sed`du obavljaj",
dakle, mi sigurno znamo, o Muhammede, da }e ti se
desiti i da }e{ doìvjeti mnoga uznemirenja od njih,
da }e ti biti te{ko u du{i i da }e{ osjetiti tjeskobu i
poti{tenost u svojim prsima, ali nemoj da te to odvrati
od tvoje obaveze da dostavi{ Allahovu uputu, oslanjaj
se na Njega, On ti je zaista dovoljan i On }e ti pomo}i
protiv njih. Pa puno spominji Allaha, zahvaljuj Mu,
slavi Ga i oboàvaj, tj. obavljaj namaz, te zbog toga
Uzvi{eni, slava Njemu, kaè:
"zato veli~aj gospodara svoga, i hvali Ga,
i sed`du obavljaj", kao {to se navodi u hadisu koji
prenosi imam Ahmed od Ne'im bin Ammara, koji
kaè da je ~uo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da kaè
(706) "Uzvi{eni Allah, d`.{., kaè: 'O ~ovje~e, ne
ispu{taj ~etiri rekata spo~etka dana pa }u te po{tedjeti
toga na kraju dana. Ovaj hadis prenose Ebu-Davud i
En-Nesai.
Uzvi{eni kaè: "i sve dok si ìv, Gospodaru
svome ibadet ~ini!". El-Buhari kaè: Salim je rekao:
Rije~ el-jekin jeste smrt. Ovako su rekli Mudàhid,
El-Hasan, Katade i drugi. Ovo je dokaz onoga {to
Uzvi{eni kaè - obavje{tavaju}i o stanovnicima
Dèhennema - da oni kaù:
"Nismo" - re}i }e - "bili od onih koji su namaz
obavljali i od onih koji su siromahe hranili, i u
besposlice smo se sa besposlenjacima upu{tali,
i Sudnji dan smo poricali, sve dok nam smrt
nije do{la." (74:43-47) El-jekin i ovdje zna~i smrt.
U sahih hadisu koji prenosi Ummul-Ala', èna
ensarijka, stoji: (707) "Zaista, Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
nakon {to je u{ao kod Osmana bin Maz'una, a ovaj je
ve} bio umro, pa Ummul-Ala' re~e: 'Neka je milost na
tebe, o Ebu es-Saibe, ja svjedo~im da ti je Allah, d`.{.,
ukazao po~ast.' Pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitao:
'Kako zna{ da mu je Allah, d`.{., ukazao po~ast?' A ja
sam rekla: 'Ti si mi i otac i majka, o Allahov Poslani~e,
a ko?' Pa je rekao: '[to se ti~e njega, ve} mu je do{ao
jekin - smrt, a ja mu èlim dobro.'"
Ovim ajetom: "i sve dok si ìv, Gospodaru
svom se klanjaj!", pokazuje se da je ibadet,
oboàvanje kao namaz i sli~no. Obaveza je svakog
~ovjeka sve dok ima zdrav razum da obavlja namaz,
shodno svom stanju. Ovim se ujedno ukazuje na
hereti~ku gre{ku da se pod pojmom "jekin" misli na
spoznaju, pa kada je neko od njih stigao do spoznaje,
misli da je prestala i obaveza sa njom, a ovo je
nevjerstvo, zabluda i neznanje.
416
Zaista su poslanici,

416
Rekao sam: Ti heretici sljedbenici su panteizma koje je vrhunac
sutine nauke o tesavvufu (misticizmu). Posljednji stepen sutine
(hakika) kod njih jeste stepen dostignua (vusul), tako da onaj koji
dosegne do tog stepena vjeruje da je dostigao istinu (hakika) !!!... To
je vjerovanje da je Stvoritelj, ustvari, stvorenje, bez obzira koliko ih
a.s., i njihovi drugovi najznaniji ljudi o Allahu,
svojstvima i du`nostima prema Njemu i o veli~anju
koje zasluùje. Pored ovoga, oni su bili najpobo`niji i
najustrajniji u dobru sve do svoje smrti. Ono {to smo
ve} rekli jeste da se pod rije~ju "jekin" misli na smrt.
Hvala Allahu, d`.{., na ovoj uputi i od Njega pomo}
traìmo i na njega se oslanjamo. Njega molimo da
nas usmrti u najboljem i najpotpunijem stanju. On je
plemenit.

Ovo je kraj skra}enog tuma~enja
poglavlja El-Hid`r,
i hvala pripada samo Allahu,
Gospodaru svih svjetova.

je i kakvih oblika bili. Sve je jedno, a to je Allah! Pa ako bi rob
postao gospodarom, koga bi onda oboavao? Da li da oboava samog
sebe? U ovom sluaju spadaju obaveze, utjeemo se Bogu od
nevjerstva i propasti, ejtanskog zavo|enja i loeg zavretka. Onaj,
koga je Allah poastio islamom pa osjeti njegovu slast, a zatim
izabere gorinu ovog stranog mnogoboakog preobraaja,
zasluuje najdublje stepene Dehennema i najveu patnju stanovnika
pakla..

15 El - Hidr / Hidr
729

16 En - Nahl / Pele
731

16
EN - NAHL / PÊLE
OBJAVLJENA U MEKI
*
, IMA 128 AJETA
**

U ime Alaha, Svemilosnog, Milostivog!
"Ono {to je Allah odredio - dogodit }e se; zato
to ne poùrujte! Uzvi{en neka je On i neka je
vrlo visoko iznad onih koje Njemu ravnim
smatraju!" /1/

Uzvi{eni obavje{tava o pribliàvanju Sudnjeg dana,
kao i onog {to sa njim neminovno dolazi, i izraàva to
u formi pro{losti, kao dokaz sigurnog ostvarenja i
neminovnog doga|anja, te Uzvi{eni kaè: "Ljudima
se bliì ~as polaganja ra~una njihova, a oni,
bezbri`ni, ne mare za to", (21:1) te Uzvi{eni
veli: "zato to ne poùrujte", tj. blizu je, nije daleko,
pa to ne poùrujte. Mogu}e je da se spojena
zamjenica (hu) odnosi na Allaha ili na kaznu, a oboje
je me|usobno povezano, kao {to Uzvi{eni veli:
"Oni traè od tebe da ih {to prije stigne
kazna. A da nije odre|enog roka za to, kazna
bi im do{la, a do}i }e im, sigurno, iznenada,
oni ne}e predosjetiti." (39:53)
Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ukbe bin Amira, pa
kaè: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaè: (708) Na
Sudnjem }e vam se danu pojaviti iznad vas crni oblak
sa zapada, poput okrugle povr{ine koja }e se izdizati
ka nebu - gore, a iz njega }e se ~uti zov: 'O ljudi', pa
}e se ljudi me|usobno pogledati i upitati: 'Jeste li ~uli?'
Neki }e re}i: 'Jesmo', a neki od njih }e sumnjati. Zatim
}e se zov ponovo ~uti: 'O ljudi!' Zatim }e se ponovo
ljudi me|usobno upitati: 'Jeste li ~uli?' Pa }e oni re}i:
'Jesmo!' Zatim }e se ~uti zov tre}i put: 'O ljudi!' 'Ono
{to je Allah odredio - dogodit }e se, pa to ne
poùrujte!' Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaè: Tako mi
Onoga u îjoj je ruci moja du{a, zaista }e dvojica ljudi
razastirati odje}u pa je nikada ne}e vi{e smotati, i
~ovjek }e pruìti svoje vedro, a ne}e se iz njega nikada
napiti, i ~ovjek }e musti svoju devu a ne}e nikada
popiti njeno mlijeko, pa re~e Poslanik: i ljudi }e
raditi..." zatim da je On, Uzvi{eni Allah, d`.{., o~istio
Sebe od toga {to su Mu oni pridruìvali druga i {to su
oboàvali nekog sa Njim, li{en je Uzvi{eni Allah, d`.{.,
od svega toga i ~ist.

*
Objavljena poslije sure El-Kehf / Peina.
**
Posljednja tri ajeta objavljena su u Medini.
A ovi - oni su ti koji negiraju Sudnji dan, pa kaè:
"Uzvi{en neka je On i neka je vrlo visoko iznad
onih koje Njemu ravnim smatraju."

"On {alje meleke s Objavom po volji Svojoj,
onim robovima Svojim kojima ho}e: Opo
minjite da nema drugog boga osim Mene i
bojte Me se!" /2/
-

Uzvi{eni kaè: "On {alje meleke sa Objavom",
tj. rije~ "rh" ovdje zna~i objava, pa Uzvi{eni veli:
"...onim robovima Svojim kojima ho}e", a to su
poslanici, kao {to Uzvi{eni kaè:
"A Allah dobro zna kome }e povjeriti
poslanstvo Svoje." (6:124)
Pa Uzvi{eni veli: "Opominjite!", tj. neka
opominju, "...da nema boga osim osim Mene i
bojte Me se!", tj. bojte se Moje kazne - svako onaj
ko se suprotstavi Mojoj naredbi i ko oboàva nekog
drugog osim Mene.

"On je mudro nebesa i Zemlju stvorio, neka je
On vrlo visoko iznad onih koje Njemu ravnim
smatraju." /3/ "On stvara ~ovjeka od kapi
sjemena, a on odjednom - otvoreni protivnik!"
/4/

Uzvi{eni obavje{tava o Svom stvaranju nebesa i
Zemlje i isti~e da je to stvoreno istinski i vrlo mudro,
ne uzaludno, nego da bi nagradio Svoga roba za sve
ono {to je uradio, zatim Sebe osloba|a od
pridruìvanja Sebi druga. On je uistinu samostalan,
Jedan, nema druga, zbog toga zahtijeva i ima pravo
da se samo On oboàva i da nema nikakvog sadruga.
Zatim je upozorio na stvaranje ljudskog roda od
proste, slabe, bezvrijedne i bezna~ajne kapi sjemena;
nakon {to se osamostalio, razvio se i uznapredovao,
~ovjek se prepire sa svojim Gospodarom, negira Ga i
bori se protiv Njegovih poslanika!!! A On ga je stvorio
da bude rob, a ne protivnik, kao {to Uzvi{eni kaè:
"...kako ~ovjek ne vidi da ga Mi od kapi
sjemena stvaramo i opet je otvoreni
protivnik." (36:77)
U hadisu koji prenosi imam Ahmed i Ibn-Madè
od Bi{r ibn Dìha{a on kaè: (709) "Allahov Poslanik,
s.a.v.s., pljunuo je me|u svoje dlanove i rekao:
Uzvi{eni Allah, d`.{., kaè: 'O ~ovje~e, kako da Me
smatra{ nemo}nim, a stvorio sam te od sli~nog
ovome, pa kada sam te oblikovao, pa te prilagodio i
uravnoteìo da moè{ i}i kopnom po Zemlji
16 En - Nahl / Pele
732
kora~aju}i, pa si skupljao (imetak) i nisi dijelio, sve dok
du{a nije dospjela u grlo, pa si rekao: Dijelit }u!, a
vrijeme je za dijeljenje (sadaku) pro{lo?'"

"I stoku On za vas stvara; njome se od
hladno}e {titite, a i drugih koristi imate,
njome se najvi{e i hranite"; /5/ "ona vam je
ukras kad je sa ispa{e vra}ate i kad je na pa{u
izgonite", /6/ "a nosi vam i terete u mjesta u
koja bez velike muke ne biste stigli -
Gospodar va{ je, uistinu, blag i milostiv." /7/

Uzvi{eni Allah, d`.{., stavio je Svojim robovima na
raspolaganje ìvotinje, kao {to su deve, krave i bravi,
kao {to ih je razdijelio u poglavlju El-En'am (Stoka) na
osam vrsta i u~inio ih ljudima korisnim i na dobrobit.
Njihovom mehkom dlakom, vunom, krznom,
odijevaju se i pokrivaju mlijeko piju, a njihovim se
mesom hrane. Uz to, stoka je ukras i ljepota ljudima.
"...ona vam je ukras kada je sa ispa{e
vra}ate", tj. predve~er, u vrijeme vra}anja sa
pa{njaka, {irokih trbuha, nabreklih vimena i
gojaznosti, "... i kad je na ispa{u {aljete", "... i
nosi vam terete", koje vi ne moète nositi niti
prenijeti,
"u mjesta u koja bez velike muke ne biste
stigli", kao {to su had` i umra, borba i trgovina.
Koristite ih za jahanje i preno{enje tereta, kao {to
Uzvi{eni veli:
"Allah je za vas stvorio ìvotinje, da na nekima
ja{ete, a da neke jedete. Vi od njih koristi
imate i vi na njima za sebe va`ne potrebe
ostvarujete - i na njima i na la|ama vi se
vozite." (40:79,80)
Zbog toga ovdje kaè nakon nabrajanja ovih
raznih blagodati: "Gospodar je va{, uistinu, blag i
milostiv", pa vam je dodijelio i poslao stoku i vama
je pot~inio, kao {to Uzvi{eni veli, slava Njemu:
"...i daje vam la|e i kamile da putujete, da se le|ima
njihovim sluìte i da se, kad na njima jahali budete,
blagodati Gospodara svoga sjetite i da reknete:
'Hvaljen neka je Onaj Koji je dao da nam one sluè,
mi to ne bismo mogli posti}i, i mi }emo se sigurno
Gospodaru svome vratiti!'" (43:12-14)
Ibn-Abbas kaè: "...sa njima se grijete", tj. od njih
pravite odje}u i "koristite", {to zna~i: ono {to koristite
od njih jeste hrana i pi}e.

"I konje, i mazge i magarce - da ih ja{ete, i
kao ukras - a stvorit }e i ono {to ne znate."
/8/
,

Ovo je druga vrsta onoga {to Uzvi{eni Allah, d`.{.,
slava Njemu, stvara Svojim robovima, ono {to im daje
kao poklon na kori{tenje, a to su konji, mazge i
magarci koje je Allah, d`.{., stvorio za jahanje i kao
ukras. To je njihova osnovna namjena.
Po{to je ovo svrstao u posebnu vrstu stoke i
posebno je spomenuo, neki u~enjaci su iz ovoga izveli
zaklju~ak koji vodi ka tome da je konjsko meso
zabranjeno, kao {to to isti~e imam Ebu-Hanife, r.a., i
njegovi istomi{ljenici i sljedbenici negove pravne
{kole, temelje}i ga na ~injenici da ih je Uzvi{eni Allah,
d`.{., uporedio sa mazgama i magarcima, te stoga
smatra da je konjsko meso haram. U vezi sa tim,
prenose se neka predanja od Halida ibn Velida, koja,
ako su vjerodostojna (a nisu), kaù da je konjsko meso
zabranjeno. Ova predanja nisu vjerodostojna jer se u
lancu prenosilaca nalaze Bekijje bin el-Velid
417
i Salih
bin Jahja bin el-Mikdam ibn Mad Jekrib.
418
To je
mi{ljenje, iako potvr|eno, suprotno onome u dvije
zbirke sahih hadisa (Buharijina i Muslimova) od
Dàbira ibn Abdullaha, koji kaè: (710) "Allahov
Poslanik, s.a.v.s., zabranio je meso pitomog doma}eg
magarca, a dozvolio je meso konja." Ovaj hadis
prenose imam Ahmed i Ebu-Davud sa dva
neprekinuta lanca preno{enja i oba imaju uvjet
Muslimove zbirke hadisa.
Dàbir kaè: (711) "Na dan Hajbera zaklali smo
konje, mazge i magarce, a Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
zabranio nam je meso mazge i magarca, a nije nam
zabranio meso konja."
U Musliovom Sahihu, Esma, k}erka Ebu-Bekra,
Allah zadovoljan bio njima, kaè: (712) "U vrijeme
Allahovog Poslanika, s.a.v.s., zaklali smo konja pa
smo ga pojeli, a bili smo u Medini."
Ovi su hadisi ja~i, postojaniji i ja~eg argumenta.
419

Ovaj stav zastupa ve}ina u~enjaka: Malik, [afija i
Ahmed i njihovi sljedbenici, kao i ve}ina iz prvih
generacija, a i kasnijih.
"...a stvorit }e i ono {to ne znate".
420

"Allahovo je da ukaè na pravi put, a ima ih i
krivih; a da On ho}e, sve bi vas uputio." /9/

ìvotinje na kojima se putuje stvarnim, osjetilnim

417
Bekijje bin el-Velid je obmanjiva (mudellis).
418
Salih bin Jahja bin el-Mikdam bin Mad Jekrib prenosilac je za
koga su izreene neke kritike.
419
tj. hadisi koje smo maloprije pomenuli slabi su hadisi
420
tj. stvorit e u budunosti neka prijevozna sredstva o kojima vi
nita ne znate, u to smo se uvjerili i u ovo nae doba, kao to su
posebne vrste motora, automobila, aviona, a sutra moda specijalne
vrste raketa - Allah najbolje zna.
16 En - Nahl / Pele
733
pravcima, Allah, d`.{., upozorava i na vjerske,
duhovne puteve. êsto se u Kur'anu prelazi sa tih
konkretnih pitanja na vjerska, korisna, duhovna
pitanja.
Uzvi{eni kaè: "... snabdijte se. A najbolja je
opskrba bogo -bojaznost." (2:197)
To se u Kur'anu mnogo spominje te je na ovom
osnovu Allah, d`.{., spomenuo i puteve koji ~ovjeka
vode ka Njemu, Uzvi{en je On, pa poja{njava da su
istiniti oni putevi koji vode k Njemu, kazav{i:
"Allahovo je da ukaè na pravi put", a tako|er
Uzvi{eni kaè:
"I doista, ovo je pravi put Moj, pa se njega drìte i
druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta
"Ovo je pravi put k Meni" - re~e On, (15:41) a
Mudàhid o rije~ima Uzvi{enog Allaha, d`.{.:
"Allahovo je da ukaè na Pravi put", kaè: "Na
Allahu je da ukaè na put Istine", i ovo je najja~e
mi{ljenje s obzirom na kontekst, jer je Uzvi{eni
obavijestio da postoje putevi koji se slijede da bi se
stiglo do Njega, ali da se do Njega dolazi samo
putem istine. A to je put koji nam je On propisao,
trasirao, i sa kojim je On zadovoljan. Svi su ostali
putevi slijepi, a djela koja se na njima ~ine bivaju
odbijena. Zbog toga Allah, d`.{., veli: "...a ima ih i
krivih", tj. onih koji odvode i onih koji skre}u sa puta
istine. Ibn-Abbas i neki drugi vele: "To su razli~iti
putevi, razli~ita i razjedinjena mi{ljenja i te`nje, kao {to
su judaizam, kr{}anstvo i farizejstvo." Zatim je Uzvi{eni
obavijestio da je to sve stvoreno "...a da On ho}e,
sve bi vas uputio", kao {to Uzvi{eni kaè:
bili svi vjernici." (10:99)

"On spu{ta s neba vodu koju pijete i kojom se
natapa rastinje kojima stoku napasate." /10/
"On ~ini da vam pomo}u nje raste ìto, i
masline i palme i gro`|e, i svakovrsni
plodovi - to je, zaista, dokaz za ljude koji
razmi{ljaju..." /11/
, ,
,
-

Nakon {to je Uzvi{eni spomenuo ono ~ime je
obdario ljude, kao {to je stoka, odmah zatim
spominje Svoje blagodati prema ljudima koje imaju u
spu{tanju ki{e sa nebesa, koja je gore, a koja u sebi
nosi i sadrì blagodati i uìvanje za njih i za njihovu
stoku. Uzvi{eni kaè: "...vodu koju pijete", tj.
u~inio ju je slatkom, da se lahko pije, a nije je u~inio
gorkom i slanom, "i kojom se natapa rastinje
kojim stoku napasate", tj. pomo}u nje, ki{e, izvodi
vam drve}e, rastinje koje pase va{a stoka.
Uzvi{eni kaè:
"On ~ini da vam pomo}u nje raste ìto, i
masline, i palme i gro`|e, i svakovrsni
plodovi", tj. sve {to On izvodi iz zemlje, izvodi to
pomo}u jedne te iste vode, ki{e, a izvodi i razli~ite
vrste plodova, razli~itih okusa, boja, mirisa i oblika.
Zbog toga Uzvi{eni veli:
"...to je, zaista, dokaz za ljude koji
razmi{ljaju", tj. dokaz, pokazatelj i potvrda da nema
drugog boga osim Allaha, kao {to Uzvi{eni veli:
"Onaj Koji je nebesa i Zemlju stvorio i Koji
vam spu{ta s neba ki{u pomo}u koje mi
dajemo da ozelene ba{~e prekrasne
nemogu}e je da vi u~inite da izraste drve}e
njihovo. - Zar pored Allaha postoji drugi bog?
Ne postoji, ali su oni narod koji druge s Njim
izjedna~uje." (17:60)

"On ~ini da se no}i i danom koristite, i Suncem
i Mjesecom, a zvijezde su volji Njegovoj
pot~injene - to su, uistinu, dokazi za ljude
koji pameti imaju" /12/ - "i svim onim {to
vam na Zemlji raznobojnog stvara - to je,
doista, dokaz ljudima koji pouku primaju."
/13/

Uzvi{eni upozorava Svoje robove i ukazuje na
Svoje velike znakove koje je pot~inio, kao {to su no} i
dan, Sunce i Mjesec, i zvijezde, staja~ice i one koje se
kre}u, da bi se pomo}u njih orijentisalo u tminama i
no}ima. Sve to plovi u svojoj galaksiji, koju je Allah,
d`.{., odredio u granicama koje je On odredio, bez
dodavanja ili oduzimanja, a sve se nalazi pod
Njegovom kontrolom i Njegovom mo}i, pa zato
kaè: "...to su, uistinu, dokazi za ljude koji
pameti imaju", tj. to su dokazi Njegove javne i
vidljive mo}i i Njegove velike vlasti za ljude i narode
koji pameti imaju i koji razmi{ljaju o Allahovim
rije~ima i razumiju Njegove dokaze.
Uzvi{eni veli "...i svim onim {to vam na Zemlji
raznobojno stvara". Nakon {to je Uzvi{eni
upozorio na znakove na nebesima, upozorava na ono
{to je stvorio i na Zemlji a {to predstavlja ~udnovate
stvari, kao {to su ìvotinje, minerali, raznovrsno bilje,
raznovrsne neorganske materije razli~itih boja i oblika,
te mnoge druge korisne i naro~ite stvari.
"...to je, doista, dokaz ljudima koji pouku
primaju", pa zar Allahu, d`.{., ne pripada svaka hvala
na Njegovim blagodatima.
16 En - Nahl / Pele
734

"On ~ini da se morem koristite, da iz njega
svjeè meso jedete i da vadite nakit kojim se
kitite - ti vidi{ la|e kako ga sijeku da biste
ne{to iz obilja njegova stekli i da biste
zahvalni bili." /14/ "On je po Zemlji
nepomi~na brda pobacao da vas ona ne
potrese, a i rijeke i puteve da se ispravno
usmjeravate", /15/ "a i putokaze, a i po
zvijezdama se oni upravljaju": /16/ "Pa da li je
onda Onaj Koji stvara kao onaj koji ne
stvara?! Urazumite se!" /17/ "Ako vi budete
brojili Allahove blagodati, ne}ete ih nabrojati;
Allah, uistinu, pra{ta i milostiv je..." /18/

i

Uzvi{eni obavje{tava o tome da je pokorio veliko
more iz milosti i dobro~instva prema Svojim
robovima i pot~inio ga njima tako da mogu ploviti po
njemu i jesti ribe, manje i ve}e, i drugo {to se nalazi u
njemu. Dozvolio je Svojim robovima meso iz mora,
bilo ìvo ili mrtvo, bilo da je ~ovjek u ihramima (za
vrijeme hadà ili umre) ili ne. U njemu je stvorio
raznovrsne blagodati, dragulje, i olak{ao im njihovo
va|enje. On je pot~inio more tako {to ono nosi la|e
koje ga sijeku plove}i po njemu. On je Onaj Koji je
uputio Svoje robove da grade la|e slijede}i u tome
Nuha, a.s., koji je prvi plovio la|om i od koga su ljudi
preuzeli vje{tinu gradnje la|a, generacija za
generacijom. Pa oni plove njima iz jedne zemlje u
drugu, nose}i u njih i odnose}i iz njih ono {to im je
potrebno. Zbog toga Uzvi{eni, slava Njemu, kaè:
"...da biste ne{to iz obilja Njegovog stekli i da
biste zahvalni bili", na Njegovim blagodatima i
dobro~instvu. Zatim Uzvi{eni spominje Zemlju, te
visoka, ~vrsta brda na njoj kako se ne bi na njoj
de{avali udari, da bi je prilagodio njihovim ìvotima
na njoj, te Uzvi{eni veli: "...i planine nepomi~nim
u~inio". (79:32).
Uzvi{eni veli: "...i rijeke i puteve", tj. u~inio je na
njoj rijeke koje teku iz jednog mjesta u drugo, nose}i
opskrbu robovima. Rijeka izvire na jednom mjestu, a
nosi nafaku stanovnicima drugog mjesta, presijeca
predjele, prodire kroz brda i breùljke, pa stiè do
mjesta koje joj je Allah, d`.{., odredio, te~e i vijuga u
jednom trenutku, presijeca se i ponire u drugom, na
putu izme|u izvora i u{}a. Pa, slava Onome Koji je
odredio, podredio i olak{ao tako, nema drugog boga
osim Njega, a niti Gospodara osim Njega.
Tako|er, u~inio je na njoj (Zemlji) pravce, tj.
puteve koji vode iz jednog grada u drugi, koji vijugaju
izme|u brda u bilo koji dio na Zemlji. Uzvi{eni kaè:
"...i putokaze", tj. putokaze izme|u brda i
breùljaka, kojima se rukovode putnici, bilo na kopnu
ili na moru, kada zalutaju na putu. Uzvi{eni tada kaè:
"A i po zvijezdama se oni upravljaju", u mrklim
no}ima. Zatim je Uzvi{eni upozorio na Svoju veli~inu i
da On nije potreban oboàvanju, nego da veli~ina i
vlast nad svim ovim blagodatima ne pripada nikom
drugom do Njemu, nikakvim kumirima, koji ne
stvaraju ni{ta, nego su oni stvoreni. Zbog toga kaè:
"Pa da li je onda Onaj Koji stvara kao onaj
koji ne stvara? Urazumite se!" Zatim ih je
upozorio na sveop}e i neizbrojive Njegove blagodati
Svojim robovima i Njegovo dobro~instvo njima, pa
zato Uzvi{eni veli:
"Ako vi budete brojili Allahove blagodati,
ne}ete ih nabrojati - Allah, u stinu, pra{ta i
milostiv je." Ibn-Dèrir kaè: "Uzvi{eni Allah, d`.{.,
pra{ta kada neko od vas malo zahvaljuje, ako se
pokaje i priklanja pokornosti Njemu, pokorava Mu se i
slijedi ono ~ime je On zadovoljan. On je vama
milostiv, ne}e vas kazniti nakon {to Mu se vratite i
pokajete."

"Allah zna {ta tajite, a {ta javno iznosite."
/19/ "A oni kojima se oni mjesto Allahu
klanjaju - ni{ta ne stvaraju; oni su sami
stvoreni"; /20/ "tvari su, nisu ìvi i ne znaju
kada }e biti oìvljeni." /21/

Uzvi{eni obavje{tava da On zna sve tajne, kao {to
zna i sve {to javno iznosite, i sve }e biti nagra|eno ili
ka`njeno prema radu, bilo dobro ili zlo. Zatim
obavje{tava da kumiri, koje zazivaju, mimo Allaha, ne
stvaraju ni{ta, ve} su oni stvoreni. Uzvi{eni kaè:
"...tvari su, nisu ìvi", tj. oni nemaju du{u pa
ne ~uju, ne vide i ne razumiju:
"...i ne znaju kada }e biti proìvljeni", tj. ne
shvataju kada }e biti njihovo proìvljenje, pa kako se
od onoga sa ovakvim osobinama moè nadati koristi,
nagradi ili kazni? Onaj od koga se to nada i o~ekuje
jeste Onaj Koji zna sve stvari, Onaj Koji je sve stvari
stvorio.
421

421
Rekao sam: kumire koje oboavaju - nisu oboavali lino njih,
nego su oboavali one koje oni predstavljaju. Oboavali su one u
ijim su likovima isklesani ovi kipovi, pozivajui se na to da ih oni
pribliavaju Allahu, iako su oni mrtvi, ne uju, ne vide i ne razumiju,
ne znaju kada e biti proivljeni.
Ovakvi opisi nisu svojstveni neorganskom svijetu i kamenju, nego su
to svojstva dobrih ljudi koji su umrli. Dokaz je za to to to ih Allah,
16 En - Nahl / Pele
735

"Va{ Bog je - jedan Bog! Srca onih koji u onaj
svijet ne vjeruju, pori~u, oni se oholo{}u
razme}u", /22/ "nema sumnje da Allah zna i
ono {to oni taje, a i ono {to javno iznose; On
doista ne voli one koji se ohole." /23/

Uzvi{eni obavje{tava da je samo On Bog i da
nema drugog boga osim Njega, On je Jedan,
individuum, i uto~i{te svakom. Tako|er obavje{tava
da nevjerni~ka srca to pori~u, te govori o njihovom
~u|enju tome
"Kada se Allah samo spomene, gr~e se srca
onih koji u onaj svijet ne vjeruju, a kada se
spomenu oni kojima se oni pored Njega
klanjaju, odjednom ih radost obuzme"
(39:45), te kaè: "...oni se oholo{}u razme}u", tj.
od oboàvanja Allaha, a uz to njihova srca negiraju
Allahovu Jedno}u (tevhid), kao {to Uzvi{eni veli:
"Oni koji iz oholosti ne}e da Mi ibadet ~ine -
u}i }e, sigurno, u Dèhennem ponièni."
(40:60)
Zbog toga Uzvi{eni ovdje kaè: "...nema
sumnje", tj. sigurno je istina,
"...da Allah zna i ono {to oni taje a i ono {to
javno iznose", tj. On }e ih kazniti za to sigurnom i
potpunom kaznom,
"On doista ne voli one koji se ohole."

"A kada ih neko upita: '[ta to Gospodar va{
objavljuje?' - oni odgovaraju: 'Naroda drevnih
izmi{ljotine!'" /24/ "da bi na Sudnjem danu
nosili ~itavo breme svoje i dio bremena onih
koje su, a da oni nisu bili svjesni, u zabludu
doveli. A grozno je to {to }e oni nositi!" /25/

l
d.., opisuje sa svojstvima razumnih bia, mukaraca, tj. kada ih
spominje u mnoini, spominje ih sa harfom vavom, i nunom na
kraju.
Da su bili neorganske tvari, za njihov opis bi se reklo:
Ali, poto je reeno: postalo je jasno da se Allahova nakana odnosi
na one dobre ljude na ije su likove isklesani kipovi. Mnogoboci u
naem vremenu nisu nita bolji od tih. Oni su samo zamijenili kipove
grobovima. Moda je zavedenost grobovima vea opasnost od
zavedenosti kipovima jer je tijelo tog dobrog ovjeka prisutno unutar
groba i zavedenost tim ovjekom u kaburu, kome se moli mimo
Allaha, vea je od zavedenosti kipom koji predstavlja samo njegov
lik, a da njegovi oboavaoci i ne znaju gdje mu je grob i da tako budu
blizu njegovog tijela.
Boe na, odstrani od nas opasna mjesta i pad u zabludu, ne dozvoli
da se u naim srcima nae mjesta za oboavanje bilo kog drugog
osim Tebe, uljepaj na zavretak potpunim imanom i upotpunjenom
vjerom u Tebe.

Uzvi{eni kaè: kada neko te la{ce upita:
"...{ta to Gospodar va{ objavljuje - oni
odgovaraju", odbijaju}i odgovor, "...naroda
drevnih izmi{ljotine", tj. ne objavljuje ni{ta. On je
onaj koji vam prenosi i ~ita drevne legende i
izmi{ljotine, tj. preuzete iz knjiga prethodnih naroda,
"...i govore: 'To su izmi{ljotine naroda drevnih;
on traì da mu se pripisuju i ujutro i uve~er da
mu ih ~itaju'" (25:5), tj. potvaraju poslanike i
iznose la`ne, neispravne, razli~ite, suprotne stavove. I
ovako, svaki onaj koji iza|e iz okvira istine, bez obzira
{ta rekao, grije{i.
Uzvi{eni kaè:
"...da bi na Sudnjem danu nosili ~itavo breme
svoje i dio bremena onih koje su, a da oni nisu
bili svjesni, u zab udu doveli", tj. neka sami snose
grijeh svojih zabluda i grijeh zbog obmanjivanja
drugih i slije|enja drugih, kao {to se navodi u hadisu:
(713) "Ko poziva na uputu imat }e nagradu kao {to
su nagrade svih onih koji ga slijede, a to ne}e nimalo
okrnjiti njihove nagrade, a onaj ko poziva u zabludu,
imat }e grijeha onoliko koliko svi oni koji ga slijede, a
ti grijesi ne}e nimalo umanjiti njihove grijehe."
Mudàhid veli: "Oni }e nositi breme svojih grijeha
i grijehe svih onih koji ih slijede, a ne}e im umanjiti
niti olak{ati nimalo njihovu kaznu",
"...a grozno je to {to }e oni nositi", tj. nositi kao
tovar, breme, teret na svojim ple}ima.

"I oni prije njih spletke su pleli, pa je Allah iz
temelja zgrade njihove poru{io, i krov se na
njih sru{io - stigla ih je kazna odakle nisu
o~ekivali." /26/ "A na Sudnjem danu On }e ih
osramotiti i upitati: 'Gdje su oni koje ste Meni
ravnim smatrali, oni zbog kojih ste se
prepirali?' Oni koji su razumni re}i }e: 'Danas
}e bruka i muka nevjernike sti}i.'" /27/

Uzvi{eni kaè: "I oni prije njih spletke su
pleli". Ibn-Abbas kaè: "To je Nimrod", a Zejd ibn
Eslem kaè: "Prvi silnik koji je bio na Zemlji jeste
Nimrod". Allah, d`.{., poslao mu je komarca, pa mu je
u{ao u nozdrvu. U tom stanju ostao je 400 godina
udaraju}i se u glavu ~eki}ima. êtiri stotine godina
bio je nasilnik, pa ga je Allah, d`.{., ka`njavao onoliko
16 En - Nahl / Pele
736
koliko je vladao. Zatim ga je usmrtio, i on je onaj koji
je izgradio visoki zamak koji str{i ka nebu, a Uzvi{eni
kaè: "...pa je Allah iz temelja zgrade njihove
poru{io", tj. sru{io ih iz temelja i uni{tio njihov rad,
"Kad god poku{aju potpaliti ratnu vatru,
Allah je ugasi." (5:64)
A ovdje Allah, d`.{., kaè:
"...pa je Allah iz temelja zgrade njihove
poru{io i krov se na njih sru{io - stigla ih je
kazna odakle nisu ni o~ekivali. - A na Sudnjem
danu On }e ih osramotiti", tj. pokazat }e njihove
spletke pa ne}e mo}i sakriti svoje skrivene misli, Allah
}e ih, d`.{., objelodaniti, kao {to Uzvi{eni kaè:

"...onoga Dana kada tajne budu otkrivenei",
(86:9) tj. objelodaniti i razglasiti ih, kao {to je to
navedeno i u dva "Sahiha", a {to prenosi Ibn-Omer,
pa kaè: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaè: (714) 'Na
Sudnjem danu svaki }e nevjernik imati zastavu iza
le|a (zadnjice), shodno veli~ini njegovog nevjerstva,
pa }e se re}i: ovo je nevjerstvo i vjerolomstvo toga i
toga.'"
Ovako }e se pokazati i objelodaniti ljudima oni koji
su skrivali svoje spletke pa }e ih Allah, d`.{., osramotiti
pred svim stvorenjima pa }e ih njihov Gospodar
upitati - Njemu pripada svaka slava - prekoravaju}i ih i
grde}i ih: "Gdje su oni koje ste Meni ravnim
smatrali, oni zbog kojih ste se prepirali?", tj.
borili se i suprotstavljali na njihovom putu, gdje su oni
da vam pomognu i izbave vas iz ovog stanja? Kao {to
Uzvi{eni veli:
"...mogu li vam oni pomo}i, a mogu li i
sebi pomo}i?", pa Uzvi{eni dalje veli: "...kada
~ovjek ni snage ni branioca ne}e imati"
(86:10), pa kada im se predstavi i podastre dokaz,
pokaè im se argument i obistini se rije~, pa budu
{utjeli ne traè}i ispriku u trenutku kada nema vi{e
bjeànja i povratka: "Oni koji su razumni re}i }e",
oni su prvaci na dunjaluku i na ahiretu, i koji
obavje{tavaju o Istini na dunjaluku i na ahiretu, pa
tada kaù:
'Danas }e bruka i muka nevjernike sti}i', tj.
bruka, sramota i kazna danas }e ih zadesiti i
obuhvatiti svakoga ko je nijekao Allaha, d`.{., i
pridruìvao Mu druga, koji nije ni {tetio, a ni koristio.

"...kojima su meleki du{e uzel u ~asu kad su
nevjernici bili. I oni }e se pokoriti i re}i: 'Mi
nismo nikakvo zlo ~inili!' - 'Jeste, Allah, doista
dobro zna ono {to ste radili'", /28/ "zato
ulazite na kapije Dèhennema, u njemu }ete
vje~no ostati!" "O kako }e prebivali{te onih
koji su se oholili - grozno biti!" /29/

i
l
l
Uzvi{eni obavje{tava o stanju mu{rika i zlu koje su
sebi nanijeli, kada im do|u meleki da im uzmu
njihove zle du{e "...i oni }e se pokoriti", tj. javno }e
priznati da ~uju i pokoravaju se i da bi se spasili re}i
}e: "Mi nismo nikakvo z o u~inili", kao {to kaù
na Dan povratka: "...Gospodara nam na{eg, mi
nismo nikoga Allahu ravnim smatrali" (6:23),
pa }e Allah, d`.{., re}i negiraju}i ono {to oni o tome
kaù:
"Jeste, Allah, doista, dobro zna ono {to ste
radili, zato u azite kroz kapije Dèhennema, u
njemu }ete vje~no ostati: o kako }e
prebivali{te onih koji su se oholili - grozno
biti", tj. ru`no li je boravi{te, ruàn li je poloàj i
mjesto u ku}i poniènja i prezrenosti svakog onog koji
se oholio, negirao ajete i dokaze Allaha, d`.{., i
slije|enje Njegovih poslanika. Oni }e u}i u
Dèhennem danom svoje smrti, sa svojim du{ama, a
njihova }e tijela zadesiti i sna}i jo{ u njihovim
grobovima dèhenemska vrelina i vatra.
A kada nastupi Sudnji dan, njihove }e se du{e
vratiti u njihova tijela i vje~no }e ostati u
dèhenemskoj vatri, kao {to Uzvi{eni veli:
"Oni }e se ujutro i uve~er u vatri prìti, a kada nastupi
âs: 'Uvedite Faraonove ljude u patnju najteù!'"
(40:46)

"A onima koji su se Allaha bojali re}i }e se: '[ta
je objavljivao Gospodar va{?' 'Dobro!' -
odgovorit }e. Oni koji ~ine dobra djela imat }e
jo{ na ovom svijetu lijepu nagradu, a onaj
svijet je, sigurno, jo{ bolji. O kako }e boravi{te
onih koji su se Allaha bojali - divno biti": /30/
"edenski perivoji u koje }e u}i, kroz koje }e
rijeke te}i, i u kojima }e sve {to zaèle imati.
Tako }e Allah one koji Ga se budu bojali
nagraditi", /31/ "one kojima }e meleki du{u
uzeti - a oni ~isti, i kojima }e govoriti: 'Mir
vama! U|ite u Dènnet zbog onoga {to ste
~inili!'" /32/

Ovo je izvje{}e o sretnima, za razliku od onoga {to
se konstatuje o nesretnicima, koji kaù da Allah, d`.{.,
nije objavio ni{ta, nego da su to legende i izmi{ljotine
starih, ranijih naroda.
16 En - Nahl / Pele
737
A {to se ti~e vjernika, sretnih, kada su upitani za
ono {to je Allah, d`.{., objavio, kaù "dobro", tj. milost
i blagodat za onoga ko to dobro slijedi i vjeruje u
njega. Zatim je obavijestio, Slava Njemu, o onome {to
im je obe}ao, pa Uzvi{eni veli:
"Onome ko ~ini dobro, bio mu{karac ili èna,
a vjernik je, Mi }emo dati da proìvi lijep
` vot, i doista }emo ih nagraditi boljom
nagradom nego {to su zasluìli", (16:97) tj.
izvje{tava da je vje~na ku}a bolja od dunjalu~kog
ìvota, a da je nagrada na ahiretu potpunija od
nagrade na dunjaluku, kao {to Uzvi{eni veli Svome
Poslaniku, s.a.v.s.: "Onaj je svijet, zaista, bolji za
tebe od ovog svijeta", (93:4) zatim je opisao ku}u
ahireta, pa Uzvi{eni veli: "O kako }e boravi{te
onih koji su se Allaha bojali - divno biti."
i

i

Uzvi{eni kaè: "edenski perivoji", {to je zamjena
(bedel) za konstrukciju: "u koje }e u}i", tj. u kojima
}e boraviti, "i kroz koje }e rijeke te}i", tj. izme|u
stabala drve}a i njihovih dvoraca, "u kojima }e sve
{to zaèle imati", kao {to Uzvi{eni veli: "U njemu
}e biti sve {to du{e zaèle i ~ime se o~i
nasla|uju, u njemu }ete vje~no boraviti"
(43:71), a Uzvi{eni veli: "Tako }e Allah one koji
Ga se budu bojali nagraditi", tj. tako Allah, d`.{.,
nagra|uje svakoga ko vjeruje u Njega, boji Ga se i radi
dobro. Zatim je Uzvi{eni obavijestio o stanju vjernika
prilikom smrti, pa kaè da su oni dobri, tj. oslobo|eni
i ~isti od {irka, prljav{tine i svakog zla, njih }e meleki
pozdravljati i obradovat }e ih Dènnetom, kao {to
Uzvi{eni kaè:
"Onima koji govore: 'Gospodar na{ je Allah',
pa poslije ostanu pri tome - dolaze meleki: 'Ne
bojte se i ne àlostite se, i radujte se Dènnetu
koji vam je obe}an.' 'Mi smo za{titnici va{i u
ìvotu na ovom svijetu, a i na onom: u njemu
}ete imati sve ono {to du{e va{e zaèle, i {to
god zatraìte - imat }ete', 'bit }ete po~a{}eni
od Onoga Koji pra{ta i Koji je Milostiv.'"
(41:30-32)
Ve} smo spomenuli hadise koji govore o uzimanju
du{a vjernika i du{a nevjernika, kod tuma~enja rije~i
Uzvi{enog:
i na ovom i na onom svijetu, a nevjernike }e u
zabludi ostaviti; Allah radi {to ho}e." (14:27)

"Zar mnogobo{ci ~ekaju da im do|u meleki, ili
da do|e kazna Gospodara tvoga? Tako su
postupili i oni prije njih; Allah nije bio
nepravedan prema njima, oni su sami prema
sebi bili nepravedni", /33/ "i stigla ih je kazna
za ru`na dje a koja su ~inili, i sa svih strana ih
je sna{lo ono ~emu su se rugali." /34/

l

Allah, d`.{., prijeti mu{ricima da oni ne mogu
o~ekivati ni{ta, nego da im meleki uzmu du{e ili da
nastupi Sudnji dan sa Allahovom naredbom uz
grozote koje on sobom nosi. "Tako su postupili i
oni prije njih", tj. ovako su isto nevjernici bili i
njihovi prethodnici dok nisu iskusili Allahovu kaznu i
zadesilo ih je ono {to ih je zadesilo: patnja i kazna.
"Allah nije bio nepravedan prema njima",
jer ih je obavijestio o tome i donio dokaz
objavljivanjem Svojih knjiga,
"oni su sami prema sebi bili nepravedni", tj.
negiranjem poslanika, pa ih je zadesila nesre}a, Boìja
kazna za to, "i sa svih strana ih je", tj. zahvatila ih
je i obuhvatila bolna kazna za "...ono ~emu su se
rugali" kada su ih poslanici upozoravali na kaznu;
zbog toga }e im na Sudnjem danu biti re~eno: "Ovo
je vatra koju ste poricali." (52:14)

"Oni koji Njemu druge smatraju ravnim
govore: "Da je Allah htio ne bismo se ni mi ni
preci na{i, pored Allaha, nikome klanjali i ne
bismo, bez Njegove volje, ni{ta zabranjenim
smatrali." Tako su isto i oni prije njih
postupali. "A zar su poslanici bili du`ni {to
drugo ve} da jasno obznane?" /35/ "Mi smo
svakom narodu poslanika poslali: Allahu
ibadet ~inite, a kumira se klonite!" "I bilo je
me|u njima onih kojima je Allah na Pravi put
ukazao, a i onih koji su zasluìli da ostanu u
zabludi zato putujte po svijetu da vidite kako
su zavr{ili oni koji su poslanike u la`
utjerivali." /36/ "Ma koliko ti èlio da oni
budu na pravom putu, Allah ne}e ukazati na
Pravi put onome koga je u zabludu stavio i
njima niko ne}e pomo}i." /37/

;

Uzvi{eni obavje{tava o samoobmani i zavedenosti
mu{rika mnogobo{tvom i o njihovim isprikama u vezi
16 En - Nahl / Pele
738
s tim, a pravdali su se Allahovim odre|enjem, pa im
kaè:

"Da je Allah htio, ne bismo se ni mi ni preci
na{i, pored Allaha, nikome klanjali, i ne bismo
bez Njegove volje ni{ta zabranjenim smatrali",
tj. ni behiri, ni saibi, a ni vesili
422
(1) i sli~no tome, {to
su oni izmislili. Sadràj je njihovog govora slijede}i:
"Da Allah mrzi ono {to radimo prekorio bi nas
kaznom i ne bismo to radili", Njihove nejasno}e i
podozrenja odbacuje, pa kaè:
"A zar su poslanici bili du`ni {to drugo, ve} da
jasno obznane", tj. nije kako vi smatrate. Allah,
d`.{., to vam je najodlu~nije odbacio, i najè{}e ih
prekorio, i zabranio vam to nesumnjivo, i slao je
poslanike svakome narodu, a svi su oni pozivali u
ibadet i vjerovanje u samo Jednog Boga, Allaha, d`.{.:
"Allahu ibadet ~inite, a kumira se okanite",
tako su govorili od vremena kad se dogodio {irk u
ljudskom rodu kod Nuhovog naroda, koji im je
poslan. On je bio prvi resul (poslanik)
423
koga je Allah,
d`.{., poslao stanovnicima Zemlje, a posljednji je
poslanik Muhammed, s.a.v.s., koji je poslan i ljudima i
dìnima, na istoku i na zapadu, tj. gdje god se nalazili,
da mu nismo objavili: 'Nema Boga osim Mene,
zato Meni ibadet ~inite.'" (21:25)

Uzvi{eni u ovome ajeti - kerimu kaè:
"Mi smo svakom narodu poslanike poslali:
'Allahu ibadet ~inite, a kumira se klonite!'", pa
kako onda bilo koji od mu{rika moè nakon ovoga
re}i: "Da je Allah htio, ne bismo se ni mi ni
preci na{i, pored Allaha, nikome klanjali." Ako
oni smatraju da imaju u Allahovoj {erijatskoj volji
ispriku za ono {to ~ine, to ne stoji, jer im je On to
zabranio putem Svojih poslanika, a {to se ti~e
Njegove univerzalne volje, tj. da im je to omogu}eno
odre|enjem, oni u tome nemaju nikakvog
argumenta.
424

l
422
El-behire je ivotinja kojoj su rezali ui i niko je nije muzao, tako
da je bila odreena njihovim kumirima. Es-saibe je ona koju su
preputali svojim kumirima i nisu na nju nita tovarili. El-vesile je
deva koja prvi put okoti muko, zatim okoti ensko, i to jedno iza
drugog. U tom sluaju su je ostavljali za svoje kumire. (Prenose El-
Buhari i Muslim.)
423
Ovo je s obzirom da postoji razlika izmeu termina "resul" i
"nebijj".
424
Rekao sam: Jer univerzalna volja nije ta koja ih je prisilila da
izaberu nevjerovanje kao svoju ideologiju, jer akida (ideologija)
spada u "teklif" - zaduenje, u emu je Allah, d.., dao ovjeku
apsolutnu volju izbora, kako bi zasluio kaznu ili nagradu.
Poto je Allah, d.., i prije nego je stvorio ovjeka (mukellef) znao
da e mu biti predoeno i vjerovanje i nevjerovanje i da e on izabrati
nevjerovanje, npr., On mu ga je propisao i odredio i to je bila
Njegova volja prema tom ovjeku. Upravo je ovo ta univerzalna
(kozmika) volja. Zatim, nakon to ga je stvorio i poto je dostigao
godine kada je erijatski obavezan, taj je ovjek odabrao nevjerovanje
shodno univerzalnoj volji. Pa gdje on ima dokaz za ono to ini u
univerzalnoj volji?!
to se tie stvari i pitanja koja su neobavezujua, univerzalna je volja
za njega obavezna kao to ga je Allah, d.., npr. stvorio crna ili
slijepa i slino tome, dakle, ono to ne predstavlja njegov izbor, on je
prisiljen na to i iz toga ne proistjee nikakva njegova odgovornost.
On se, u tom sluaju, moe pozivati na univerzalnu volju. Stoga,
svaka univerzalna volja koja je vezana za erijatsku ne moe biti
argument ovjeku za ono to ini. Allah, d.., najbolje zna i On je
Taj Koji upuuje na ono to je ispravno.
Zatim ih je Uzvi{eni prekorio kaznom na ovome
svijetu nakon upozorenja poslanika, pa zbog toga
Uzvi{eni veli:
"I bilo je me|u njima onih kojima je Allah na
pravi put ukazao, a i onih koji su zasluìli da
ostanu u zabludi; zato putujte po svijetu da
vidite kako su zavr{ili oni koji su poslanike u
la` utjerivali", tj. raspitujte se {ta je bilo sa onima
koji su se suprotstavljali poslanicima i koji su nijekali
Istinu, "njih je Allah istrijebio, a to ~eka i ostale
nevjernike". (46:10)
Zato je Uzvi{eni upoznao Svog Poslanika, s.a.v.s., s
tim da im ne}e koristiti njegovo nastojanje da ih uputi
ako je Allah, d`.{., èlio njihovu zabludu, kao {to
Uzvi{eni veli obavje{tavaju}i o Nuhu, a.s., kada je
rekao svome narodu:
"Ako Allah ho}e da vas ostavi u zabludi, ne}e
vam savjet moj koristiti, ma koliko vas ja èlio
savjetovati." (11:34)
"Ma koliko ti èlio da oni budu na Pravome
putu, Allah ne}e ukazati na Pravi put onome
koga je u zab udu stavio"
425
, tj. koga je Allah,
d`.{., u zabludu doveo, nema ni jednog stvorenja koje
ga moè uputiti, osim Allaha, "i njima niko ne}e
pomo}i", spasiti ih od Njegove kazne i Njegovih
okova:
"Samo On stvara i upravlja. Uzvi{en neka je
Allah, Gospodar svjetova." (7:54)

"Oni se zaklinju Allahom, najteòm
zakletvom: 'Allah ne}e oìvjeti onoga koji
umre!' A ho}e, to je Njegovo obe}anje koje }e
se doista ispuniti - samo to ve}ina ljudi ne
zna." /38/ "...da bi im objasnio oko ~ega su se
razilazili i da bi saznali oni koji nisu vjerovali
da su la{ci bili". /39/ "Ako ne{to ho}emo, Mi
samo za to reknemo: 'Budi!' - i ono bude."
/40/

Uzvi{eni obavje{tava o nevjernicima da su oni vrlo
bezobzirno govorili o vjerovanju u Uzvi{enog Allaha,

425
Rekao sam: Allah, d.., nikoga ne dovodi u zabludu a da mu
prethodno nije dostavio uputu i donio mu dokaz za to, i nakon
apsolutnog i slobodnog izbora ovjeka - mukellefa. Ako izabere
zabludu poslije toga i bude joj predan, onda e ga Allah, d..,
odvesti u zabludu i kaznit e ga kako zasluuje.
16 En - Nahl / Pele
739
d`.{., a to je da On ne}e proìviti mrtve, pa su se
zakleli da }e postupati suprotno onom {to su im
dostavili poslanici, negiraju}i ono {to su im oni li~no
dostavili, pa Uzvi{eni kaè, negiraju}i ih i
demantiraju}i ih i odgovaraju}i im: "Da. Svakako",
tj. sigurno }e proìvljenje biti,
"to je Njegovo obe}anje koje }e se, doista,
ispuniti", tj. ono je neminovno, ono se mora
dogoditi, "samo {to ve}ina ljudi ne zna", tj.
njihovo je neznanje uzrokom njihovog
suprotstavljanja poslanicima i njihovog nevjerovanja.
Zatim Uzvi{eni spominje Svoju mudrost u povratku i
proìvljenju tijela, pa Uzvi{eni kaè:
"Da bi im objasnio", tj. ljudimaono oko ~ega su
se razilazili", tj. u svim stvarima,
"i da bi saznali oni koji nisu vjerovali da su
la{ci bili", tj. u njihovoj vjeri i u njihovim kletvama da
Allah ne}e proìviti onoga koji je umro. Zbog toga }e
biti pozvani na Sudnjem danu da ku{aju
dèhenemsku vatru i Zebanije }e im re}i:
"Ovo je vatra koju ste poricali", "pa, je li ovo
~arolija ili vi ne vidite?" "Prìte se u njoj, isto
vam je trpjeti ili ne trpjeti - to vam je kazna za
ono {to ste radili." (52:14-16)

Zatim ih je obavijestio o Njegovoj mo}i nad svim
stvarima, nad svim {to On ho}e, Njega ni{ta ne
umara ni na Zemlji niti na nebesima, nego - kada On
ne{to naredi i ako ne{to ho}e - On samo rekne:
"Budi!", i to bude , a takav je slu~aj i sa proìvljenjem.
Ako èli ne{to stvoriti, On to naredi samo jednom, pa
bude kako On ho}e, kao {to kaè Uzvi{eni:
"I nare|enje Na{e samo je jedna rije~ - sve
bude u tren oka", (55:50) tj. Mi mu naredimo
samo jednom i to postane. On ne treba ni{ta da
potvr|uje i dvaput ponavlja, Uzvi{en je On. Njemu se
ni{ta ne opire niti Ga spre~ava. Njegova vlast i
Njegova veli~ina i mo} nadvladava sve stvari. Nema
drugog boga osim Njega, a niti Gospodara osim
Njega.
Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ebu-Hurejrea, koji kaè:
(715) "Uzvi{eni Allah, d`.{., kaè: 'ôvjek Me je
psovao, a to mu nije trebalo, negirao Me je i nije Mi
vjerovao i to mu nije trebalo.' [to se ti~e nevjerovanja
u Mene, kaè:
'Oni se zaklinju Allahom, najteòm zakletvom:
'Allah ne}e oìviti onoga koji je umro.' A Ja
kaèm:
'A ho}e, to je Njegovo obe}anje koje }e se,
doista, ispuniti - samo {to ve}ina ljudi ne zna',
a {to se ti~e ~ovjekovog psovanja Mene, on kaè:
'Allah je jedan od trojice!', a Ja kaèm:
'Reci: On je Allah - Jedan! Allah je uto~i{te
svakom! Nije rodio i ro|en nije i niko Mu
ravan nije.'" (112:1-4) Ovako je ovaj hadis
naveden kao onaj koji seè do Ebu-Hurejrea (mevkuf),
a u dva "Sahiha" prenosi se kao merfu, hadis koji seè
sve do Muhammeda, a.s., sa druga~ijim tekstom.

"One koji se isele Allaha radi, nakon {to su bili
progonjeni, Mi }emo jo{ na ovom svijetu na
lijepo mjesto smjestiti; a nagrada na onom
svijetu bit }e jo{ ve}a - kad bi oni samo znali",
/41/"...onima koji budu trpjeli i u Gospodara
svoga se uzdali." /42/

Ovaj kur'anski ajet objavljen je, a Allah najbolje
zna, u vrijeme iseljenja muslimana u Abesiniju, koji su
bili izloèni èstokom maltretiranju od svojih
sunarodnjaka u Meki, tako da su morali oti}i iz onoga
~emu su bili izloèni, oti}i u drugu dràvu, Abesiniju,
kako bi mogli ibadet ~initi svome Gospodaru, a me|u
njima su bili Osman ibn Affan, sa kojim je bila njegova
èna Rukija, k}erka Allahovog Poslanika, s.a.v.s., zatim
Dàfer bin Ebi-Talib, sin amidè Allahovog Poslanika,
s.a.v.s., zatim Ebu-Seleme bin Abdullah, crnac u grupi
od osamdeset ljudi i jedna èna, Allah bio zadovoljan
njima a i oni Njime. To je On i u~inio (da budu Njime
zadovoljni), pa im je Uzvi{eni obe}ao nagradu na oba
svijeta, pa kaè: "Mi }emo ih jo{ na ovom svijetu
na lijepo mjesto smjestiti."
Allah, d`.{., ve} im je nadoknadio to iseljenje
lijepim smje{tajem u Medini i obilnom nafakom u
njoj, boljom nego {to su ranije imali. Jer, ako neko
ne{to ostavi u ime Allaha, d`.{., On }e mu to
nadoknaditi ne~im boljim za njega. Tako se i desilo,
pa im je Allah, d`.{., u toj zemlji omogu}io pa su
postali vo|e i vladari, a svi su se oni iskreno bojali
Allaha.
Zatim Uzvi{eni obavje{tava da njima pripada
nagrada na budu}em svijetu ve}a nego na dunjaluku,
pa Uzvi{eni kaè: "A nagrada na onom svijetu bit
}e ve}a", tj. ve}a od onoga {to smo im dali na
dunjaluku,
"kad bi oni samo znali", tj. da su znali oni koji su
izostali od Hid`re {ta im je Allah, d`.{., pripremio kao
nagradu za njihovu pokornost i pokornost Allahovom
Poslaniku, s.a.v.s., zatim ih Uzvi{eni opisuje, pa kaè:
"Onima koji budu trpjeli i u Gospodara se
svoga uzdali", tj. trpjeli maltretiranja svojih
sunarodnjaka oslanjaju}i se na Allaha, d`.{., Koji im je
uljep{avao njihov svr{etak i kraj i na dunjaluku i na
ahiretu.

"Mi smo i prije tebe samo ljude kao poslanike
slali i objavljivali im - pitajte sljedbenike
16 En - Nahl / Pele
740
Knjige ako ne znate" - /43/ "jasne dokaze i
knjige. A tebi objavljujemo Kur'an, da bi
objasnio ljudima ono {to im se objavljuje, i da
bi oni razmislili." /44/

Ed-Dahhak prenosi od Ibn-Abbasa: "Nakon {to je
Muhammed, a.s., poslan od Allaha, d`.{., jedna je
grupa Arapa to negirala, pa su rekli: 'Allah je ve}i od
toga da Mu poslanik bude ~ovjek', pa je Uzvi{eni Allah
objavio:
'Zar je ~udno ljudima {to Mi objavljujemo
jednom izme|u njih': 'Opominji ljude!...'"
(10:2)
"Mi smo i prije tebe samo ljude kao poslanike
slali i objavljivali im - pitajte sljedbenike
Knjige ako ne znate", zna~i, pitajte sljedbenike
ranije objavljenih knjiga da li su im poslanici bili ljudi ili
meleki? Pa, ako su bili meleki - onda ih nemojte
prihvatiti, a ako su bili ljudi - ne nije~ite to da je
Muhammed, s.a.v.s., ~ovjek - poslanik.
Mudàhid prenosi od Ibn-Abbasa, koji kaè da
ono {to se èli re}i pod pojmom (sljedbenici
opomene), misli na sljedbenike Knjige. Cilj ovoga
jeste da obavijesti da su raniji poslanici prije
Muhammeda, a.s., bili, isto tako, ljudi, kao {to je i on
~ovjek.
Uzvi{eni kaè: "Reci: 'Ja sam ~ovjek kao i vi,
samo - meni se objavljuje'", (41:6) zatim Uzvi{eni
spominje da ih je poslao, "...sa jasnim dokazima i
knjigama", sa dokazima, potvrdama i da im je Ez-
Zubur, kako se kaè u ajetu, a to su knjige, kao {to
kaù Ibn-Abbas i neki drugi: "Ez-Zubur" jeste mnoìna
od "Zebur". Arapi kaù obi~no: "napisao sam knjigu".
Uzvi{eni kaè: "I sve {to su uradili u listovima
je." (55:52) Zatim Uzvi{eni kaè: "a tebi
objavljujemo Kur'an". Rije~ "opomena" zna~i, tj.
Kur'an,

"da bi objasnio ljudima ono {to im se
objavljuje", tj. od njihovog Gospodara, zbog tvog
znanja, brige i slije|enja onoga {to ti je Allah, d`.{.,
objavio, i zbog Na{eg znanja da si ti najbolje stvorenje
i prvak svih ljudi, pa da im pojasni{ ono {to je nejasno
i da konkretizuje{ ono {to je uop}eno "...da bi oni
razmislili", tj. da bi vidjeli sebe i da bi se uputili i tako
pobijedili i postigli najve}i uspjeh na oba svijeta.

A zar su sigurni oni koji ru`ne podmuklosti
snu u - da ih Allah ne}e u zemlju utjerati ili da
im ne}e, odakle ne mogu ni pomisliti, kazna
do}i", /45/ "ili da ih ne}e na putovanjima
njihovim kazniti, oni ne}e uma}i", /46/ "ili da
ih ne}e malo - pomalo ka`njavati? Ali
Gospodar va{ je, doista, blag i milostiv." /47/

Uzvi{eni obavje{tava o Svojoj blagosti i davanju
vremena grje{nicima koji rade lo{a djela i pozivaju u
njih, prave spletke me|u ljudima svojim pozivanjima k
tim djelima i navo|enjima ljudi na ta djela, uprkos
tome {to ih je Uzvi{eni mo}an u zemlju utjerati ili ih
kazniti èstokom kaznom, odakle se ne mogu ni
nadati, kao {to Uzvi{eni kaè:
"Jeste li sigurni da vas Onaj Koji je na
nebesima ne}e u zemlju utjerati, kad se ona
po~ne iznenada tresti? Ili, jeste li sigurni da
Onaj Koji je na nebesima na vas ne}e vjetar s
kamenjem poslati? Tada biste saznali kakva je
prijetnja Moja." (67:16,17)
j
Uzvi{eni kaè: "I da li ih ne}e na putovanjima
njihovim kazniti", tj. u njihovim traganjima za
ìvotnim potrebama i zaokupljeno{}u njima na
njihovim putovanjima, pa Uzvi{eni veli: "Oni ne}e
uma}i", tj. u bilo kakvom stanju bili, ne}e uma}i
Allahovoj kazni.
Uzvi{eni kaè: "Ili da ih ne}e malo - pomalo
ka`njavati?", ili u stanju straha i njihove
zapla{enosti koja ih obuzima, Allah }e ih, d`.{., time
ka`njavati, i On }e ih potpuno dosti}i. Ono {to se
postiè i o~ekuje ovim strahom jeste Njegova mo} i
snaga, a zatim Uzvi{eni kaè:
"Ali, Gospodar va{ je, doista, blag i milostiv",
tj. On vam ne poùruje kaznu. U dvjema zbirkama
sahih hadisa kaè se: (716) "Zaista Allah nasilniku
dadne vremena (pusti ga), ali kada ga uzme - ne
pu{ta ga." Zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., prou~io:
"Eto, tako Gospodar tvoj ka`njava kad
Ka`njavanje od Njeg zaista je bolno i stra{no."
(11:102)

"Zar oni ne vide da sve ono {to je Allah stvorio
sad desno, sad lijevo, pruà sjene svoje Allahu
poslu{no ( ~ine}i sed`du ) i da je i ono
pokorno." /48/"Allahu sed`du ~ini sve ìvo na
nebesima i na Zemlji, u prvom redu meleki, a i
oni se ne ohole", /49/ "boje se Gospodara
svoga, Koji je iznad njih, i ~ine ono {to im se
naredi." /50/

Uzvi{eni obavje{tava o Njegovoj veli~ini, mo}i i
uzvi{enosti kojoj su se sva stvorenja pokorila, sve
16 En - Nahl / Pele
741
neorganske tvari, ìvotinje, biljke, ljudi, dìni i meleki,
te On obavje{tava da sve {to ima sjenu rasprostire
svoje sjene desno i lijevo, i jutrom i ve~erom i pri
zalasku sunca... Sve svojom sjenom ~ini sed`du
Allahu, te Uzvi{eni kaè: "oni Mu se pokoravaju",
tj. ponizno Mu se pot~injavaju. Sed`da svake stvari
njena je sjena. Uzvi{eni kaè:
"...u prvom redu meleki, a i oni se ne ohole",
tj. u svom ibadetu Njemu.
"...boje se Gospodara svoga, Koji je iznad
njih ", tj. ~ine Mu sed`du i padaju ni~ice iz straha i
veli~aju Uzvi{enog Gospodara, "i ~ine ono {to im
se naredi", tj. ustrajni su u svojoj pokornosti
Uzvi{enom Allahu i u izvr{avanju Njegovih naredbi, a i
ostavljanju Njegovih zabrana.
k

Allah kaè: "Dvojici bogova ne klanjajte se!",
samo je jedan Bog, "i samo se Mene bojte!"
/51/"Sve {to je na nebesima i na Zemlji
Njegovo je i Njemu treba uvijek poslu{an biti.
Zar nekoga drugog osim Allaha da se bojite?"
/52/ "Od Allaha je svaka blagodat koju
uìvate, a ~im vas nevolja kakva zadesi, opet
od Njega glasno pomo} traìte." /53/ "I kad
vam On poslije nevolju otkloni, neki od vas isti
~as Gospodara svoga s drugim izjedna~i",
/54/ "da bi nezahvalnost pokazali prema
onome {to smo im Mi dali. Pa uìvajte, ali
zbilja, znat }ete!" /55/

Uzvi{eni obavje{tava da nema drugog boga osim
Njega i da ne treba oboàvati, robovati i pokoran biti
nikom drugom osim Njemu, Jedinom, Koji nema
druga, On je vladar, Stvoritelj i Gospodar svih stvari:
"I Njemu treba uvijek poslu{an biti", tj. uvijek
iskreno i ~isto vjerovati u Njega, Njemu Jedinom
ibadet ~initi. Bojte se da mu pridruùjete bilo {ta,
iskreno Mu se pokoravajte, kao {to je to On naredio
kada kaè: "Iskreno ispovijedanje vjere dug je
Allahu!!!" (39:3) Zatim obavje{tava da je On
posjednik i koristi i {tete. Svako dobro i vrijednosti
samo su od Njega:
"opet od Njega glasno pomo} traìte", tj.
ustrajavate u te`nji Njemu traè}i pomo} od Njega,
zbog va{eg znanja da vam niko osim Njega ne moè
otkloniti {tetu;
"i kada vam On poslije nevolju otkloni, neki
od vas isti ~as Gospodara svog s drugim
izjedna~e, da bi nezahvalnost pokazali prema
onome {to smo im Mi dali", to zna~i: Mi smo im
to u~inili da budu nevjernici, tj. da zastiru Istinu i
zanije~u Allahove blagodati prema njima, ka`njavaju}i
ih za njihov vlastiti izbor prezrenog zavr{etka.
"Pa uìvajte, ali, zbilja, znat }ete!", tj. radite
{to god ho}ete, ali }ete sigurno vidjeti svoju ru`nu
kaznu za ono {to ste radili.

"Mnogobo{ci onima koji ni{ta ne znaju
ostavljaju dio hrane koju im Mi dajemo.
Allaha mi, bit }ete sigurno pitani zato {to
stalno la` izmi{ljate." /56/ "Oni Allahu k}eri
pripisu u - uzvi{en i ~ist je On! - a sebi ono {to
prièljkuju." /57/ "I kad se nekom od njih javi
da mu se rodila k}i, lice mu potamni i postaje
poti{ten", /58/ "krije se od ljudi zbog nesre}e
koja mu je dojavljena: da li ovako prezren da
je zadr` ili u zemlju da je zarovi? Kako ru`no
oni prosu|uju!" /59/"Oni koj u onaj svi et ne
vjeruju hr|avih su osobina, a Allah ima
svojstva najuzvi{enija: On je silan i mudar."
/60/
i
j
i
i j

Uzvi{eni obavje{tava o ru`nim djelima mu{rika koji
su ibadet ~inili i robovali nekom drugom osim Allahu,
kipovima, idolima, kumirima, i drugim, iz neznanja, i
svojim kumirima su pripisivali ono ~ime ih je Allah,
d`.{., opskrbio pa su govorili:
"Ovo je za Allaha", tvrde oni, "a ovo za
boànstva na{a!" Me|utim, ono {to je
namijenjeno boànstvima njihovim ne stiè
Allahu, dok ono {to je odre|eno za Allaha
stiè boànstvima njihovim. Kako ru`no oni
sude." (6:136)
Uzvi{eni Allah, d`.{., kune se Svojim plemenitim
bi}em da }e oni biti pitani za to. Onaj koji je nanosio
nepravdu i klevetao bit }e ka`njen i On je pripremio
kaznu "Allaha mi, bit }ete sigurno pitani zato
{to stalno laì izmi{ljate", zatim Uzvi{eni
obavje{tava o njima da su oni meleke, koji su robovi
Milostivog, smatrali ènskim bi}ima i smatrali da su
oni Allahove k}eri, pa su ih oboàvali zajedno sa Njim;
16 En - Nahl / Pele
742
îst je On od toga! Time su na~inili veliku gre{ku s
obzirom na sva tri ova stava
426
, kao {to je Uzvi{eni
rekao:
"Zar su za vas sinovi, a za Njega k}eri?" "To bi
tada bila podjela nepravedna", (52:21,22) te
Uzvi{eni ovdje veli: "Oni Allahu k}eri pripisuju,
Uzvi{en i îst je On", tj. On je ~ist od njihovih
pripisivanja i njihovih laì,
"a sebi ono {to prièljkuju", tj. mu{ku djecu, a
prezirali su i odbijali ènsku, koju su pripisivali Allahu,
Uzvi{en je Allah, d`.{., i visoko iznad onoga {to oni
govore:
"I kad se nekom od njih javi da mu se rodila
k}i, lice mu potamni", tj. o~ajava zbog brige, "i
postaje poti{ten", za{uti od silne tuge,
"krije se od ljudi", tj. ne voli da ga ljudi vide
"zbog nesre}e koja mu je dojavljena: da li
ovako prezren da je zadrì ili da je u zemlju
zarovi?", tj. ako je zadrì, ostavi u ìvotu, ostavit }e je
prezrenu, koja nema prava nasljedstva, a niti joj se
pridaje bilo kakav zna~aj. Zbog toga vi{e voli i
prièljkuje mu{ku djecu od ènske
"...ili da je u zemlju zarovi?", tj, ìvu je u zemlju
zakopa, kao {to su ~inili u vrijeme dàhilijetskog
perioda, tj. prije pojave islama. Pa zar ono {to ovoliko
mrze i osje}aju odvratnost i odbacuju od sebe,
pripisuju Allahu?!
"Kako ru`no oni prosu|uju!", tj. ru`no li je ono
{to govore, ru`no li je to kako dodjeljuju i ru`no li je
ono {to Njemu pripisuju. Uzvi{eni veli:
"I kad se nekom od njih javi da mu se rodila
k}i, {to Svemilosnom pripisu e, lice mu
potamni i postaje poti{ten." Ovdje Uzvi{eni
kaè:
j
"Oni koji u onaj svijet ne vjeruju, hr|avih su
osobina", tj. oni su sa nedostacima, i zaista, ovo je
prikladno da im se pripisuje, "a Allah ima svojstva
najuzvi{enija", tj. apsolutna, savr{ena sa svih
mogu}ih stajali{ta i to je ono {to se Njemu moè
pripisati, "On je silan i mudar."

"Kad bi Allah ljude zbog grijeha njihovog
ka`njavao, ni{ta ` vo ne Zemlji ne bi ostavio,
ali, On ih do roka odre|enog ostavlja, i kad
rok njihov pro|e, ni za tren ga jedan ne mogu
ni odgoditi ni ubrzati." /61/ "Oni Allahu
pripisuju ono prema ~emu sami odvratnost
osje}aju i njihovi jezici govore la` da njih ~eka
najljep{a nagrada; a njih, nema sumnje, vatra
~eka: oni }e se u nju prvi potjerati." /62/
i

j
i

426
Rekao sam: tj. daju svojim kumirima dio onoga ime ih je Allah,
d.., opskrbio, Allahu pripisuju dijete, a On nema djeteta, zatim Mu
daruju i pripisuju keri, a oni sami nisu zadovoljni njima.

Uzvi{eni obavje{tava o Svojoj blagosti prema
Svojim stvorenjima i pored njihovog nasilja, a da ih
Allah, d`.{., ka`njava za sve ono {to su zaradili, na licu
Zemlje ne bi ostalo ni{ta ìvo {to se kre}e kao
posljedica uni{tenja ~ovjeka, ali Uzvi{eni je blag,
prikriva njihova nedjela i odga|a kaznu do odre|enog
roka, tj. ne ka`njava ih odmah. Ebu el-Ahves kaè:
"Skoro da je kotrljan ka`njen zbog grijeha ljudi, ali
Allah, d`.{., ni{ta ne odga|a kad mu do|e rok."
Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ebu-Derda'a, koji kaè:
"Pri~ali smo sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., pa je on
rekao: (717) 'Allah, d`.{., ne}e odgoditi ni{ta kada mu
do|e propisani rok, nego se produènje ìvota postiè
dobrim potomstvom, koje Allah, d`.{., dadne Svome
robu. Oni mole Allaha, d`.{., za njega nakon njegove
smrti i ta dova dospije do njega u kaburu. Eto, to je
produènje ìvota.'"
Uzvi{eni kaè: "Oni Allahu pripisu u ono
prema ~emu sami odvratnost osje}aju", tj.
prema k}erima, i partnerima jer oni ne vole da imaju
sau~esnika u svojim imecima.
Uzvi{eni veli: "I njihovi jez ci govore la` da
njih ~eka najljep{a nagrada." Ovo je negiranje
njihove tvrdnje da ih ~eka najljep{a nagrada na
dunjaluku, a ako bude povratka, u njemu ih, tako|er,
~eka najljep{a nagrada, kao {to Uzvi{eni veli:
"Ako ~ovjeku milost Na{u pruìmo, pa mu je
poslije uskratimo, on pada u o~ajanje i postaje
nezahvalnik. A ako blagodatima obaspemo,
poslije nevolje koja ga je zadesila, on }e
sigurno re}i: 'Nevolje su me napustile.' On je,
doista, umi{ljen i razmetljiv." (11:9,10)
Uzvi{eni, tako|er, veli:
"Kad ga obaspemo milo{}u Na{om, poslije
nesre}e koja ga zadesi, on govori: 'Ovo sam i
zasluìo i ja ne mislim da }e ~as oìvljenja
do}i. A ako budem Gospodaru svome vra}en,
kod Njega me ~eka Dènnet.' A Mi }emo one
koji nisu vjerovali sigurno o onom {to su radili
obavijestiti i da iskuse patnju te{ku, doista,
dat }emo im." (41:50)
Takvi su objedinili i sakupili lo{a djela, i la`ne nade
da }e biti nagra|eni dobrim, a {to je nemogu}e, kao
{to spominje Ibn-Ishak da je na|en kamen u
temeljima Kabe kada su je htjeli sru{iti, kako bi je
obnovili, a na kamenu je bila napisana neka mudrost i
savjet. Jedan od tih savjeta je: "Radite lo{a djela, bit
}ete nagra|eni dobrim." Da, kao {to se sa trna (vrbe)
moè ubrati gro`|e!
U ovom pogledu Uzvi{eni kaè, odgovaraju}i im
na njihove namjere: "...nema sumnje", tj. sigurno je
istina i ona se mora dogoditi, "njih ~eka vatra", tj.
na Sudnjem danu
"oni }e se u nju potjerati", zna~i odmah }e u}i u
vatru. Ova rije~ izvedena je od (fert), {to zna~i onaj
16 En - Nahl / Pele
743
koji prvi do|e na pojilo. Kaè se da ovo zna~i da }e
biti zaboravljeni i izgubljeni, a nema opre~nosti
izme|u ovoga dvoga jer }e brzo biti povedeni na
Sudnjem danu u Vatru i u njoj }e biti zaboravljeni, tj.
vje~no }e ostati u njoj.

"Allaha Nam, Mi smo i prije tebe narodima
poslanike slali, ali im je {ejtan lijepim
predstavljao postupke njihove, i on je sada
drug njihov, njih ~eka patnja nesnosna." /63/
"Mi tebi objavljujemo Knjigu da bi im
objasnio ono oko ~ega se razilaze i da bude
vjernicima uputa i milost."/64/ "Allah vodu s
neba spu{ta i njome ìvot mrtvoj zemlji vra}a!
To je, zaista, dokaz za ljude koji ~uju." /65/
,
i

Uzvi{eni spominje da je On pro{lim narodima slao
poslanike, pa su ih oni nijekali. Ti, Muhammede, u
bra}i poslanicima ima{ primjer, pa nemoj da te
uznemirava to {to te tvoj narod ne prihvata. [to se
ti~e mu{rika koji su nijekali poslanike i ono {to oni
nose sa sobom, {ejtan je njima predstavio lijepim, te
su tako ~inili.
"...on je i sada njihov drug", tj. oni su pod
kaznom i patnjom.
[ejtan je njihov drug i nema mo}i da ih izbavi iz
tog stanja, niti im ima kakvog spasa i njima pripada
bolna kazna. Zatim je Uzvi{eni rekao Svome
Poslaniku, s.a.v.s., da mu je objavio Kitab, kako bi
objasnio ljudima ono oko ~ega se razilaze. Kur'an je
sudija ljudima u svemu oko ~ega se oni prepiru i
razilaze. "Uputa", tj. za srca "i milost", tj. za onoga
koji ga ~vrsto prihvata, "za narod koj vjeruje", kao
{to ga je Uzvi{eni u~inio, Kur'an, ìvotom za mrtva
srca onih koji ne vjeruju.
Tako|er, oìvljava zemlju nakon {to ona zamre, s
ki{om {to je {alje s nebesa, "to je, zaista, dokaz za
ljude koji ~uju", tj. razumiju govor i njegova
zna~enja.

"Vi imate pouku i u stoci: 'Mi vam dajemo da
iz utrobe njene mlijeko ~isto pijete, koje
nastaje od grizina u buragu i od krvi - ukusno
onima koji ga piju.'" /66/ "A od plodova palmi
i loze pripremate pi}e i hranu prijatnu. To je,
doista, dokaz onima koji pameti imaju " /67/

.
j

Uzvi{eni kaè: "Vi imate", o ljudi, "u stoci", tj. u
devama, kravama i sitnoj stoci, "pouku", tj. imate
dokaz u tome o mudrosti va{eg Stvoritelja, Njegovoj
milosti i blagosti.
"Mi vam dajemo da iz utrobe njene
mlijeko ~isto pijete." Ovdje je re~eno u jednini, tj.
spojena zamjenica u rije~i mu{kog je roda i odnosi se
na: {to je jednina od, ili zamjenica se odnosi na
"ìvotinju" jer stoka spada u ìvotinje. Tako bi
zna~enje bilo: Dajemo vam da pijete mlijeko iz utrobe
ove ìvotinje. U drugom ajetu stoji: a dozvoljeno je i
jedno i drugo , kao {to Uzvi{eni kaè: "Uistinu!,
Kur'an e pouka", "i ko ho}e na umu }e ga
imati". (74:54,55)
Uzvi{eni veli: "...koje nastaje od grizina u
buragu i od krvi", tj. filtrira se mlijeko; njegova
bjelina, okus i slast od grizina u buragu i od krvi u
stomaku ìvotinje. Svaka od stvari ide ka svome
odredi{tu kada hrana bude svarena u èlucu. Krv
prelazi u vene, mlijeko u vime, a mokra}a u mokra}ni
mjehur, a balega izlazi vani. I ni{ta se to me|usobno
ne mije{a nakon {to se na opisani na~in razdvoji, a niti
se mijenja.
Uzvi{eni kaè: "mlijeko, ~isto, ukusno, onima
koji ga piju", tj. koje ne zagu{uje nikoga kada ga
pije. A kada je Uzvi{eni spomenuo mlijeko, da ga je
u~inio ukusnim pi}em ljudima, iza toga spominje i
ono {to su ljudi uzimali kao pi}e od plodova palmi i
gro`|a i onoga {to se pravi od njega kao
omamljuju}e vino - prije njegove zabrane. Zbog toga
je to spomenuo kao dobro~instvo prema njima, pa
Uzvi{eni kaè:
"...a od plodova palmi i loze pripremate pi}e",
ukazuju}i na zakonsku dozvoljenost njegove upotrebe
prije njegove zabrane, te ukazuje na izjedna~avanje
izme|u pi}a dobijenog iz palmi i gro`|a, kao {to to
oba{njava pravna {kola Malikova, [afijina, Ahmedova
i ostalih pravnih u~enjaka. Ovako se tretiraju i ostala
pi}a od p{enice, je~ma, kukuruza, meda i sli~no tome.
Uzvi{eni veli: "...pi}e i hranu prijatnu". Ibn-Abbas
kaè: Pi}e je ono {to je zabranio od njihovih plodova,
a prijatna hrana jeste ono {to je dozvolio od tih
plodova.
"To je, doista, dokaz onima koji pameti
imaju." Analogno prethodnom ovdje spominje
razum, jer je razum ne{to najuzvi{enije kod ~ovjeka, te
je zbog toga Allah, d`.{., zabranio Svom ummetu
opojna pi}a, kako bi time za{titio i sa~uvao njihove
umove.
16 En - Nahl / Pele
744

"Gospodar je tvoj p~elu nadahnuo: 'Pravi sebi
ku}e u brdima i u onome {to naprave ljudi',
/68/ 'zatim, hrani se svakovrsnim plodovima,
pa onda idi stazama Gospodara svoga,
poslu{no!' Iz utroba njihovih izlazi pi}e
razli~itih boja, koje je lijek ljudima. To je,
uistinu, dokaz za ljude koji razmi{ljaju." (69)

Ono {to se èljelo pojmom vahj- doslovno: objava,
ovdje jeste - nadahnu}e, uputa i putokaz p~eli da
pravi sebi u brdima ku}e, u kojima se ona sklanja i
nastanjuje, u dubovima drve}a, a i u onome {to ljudi
grade. P~elinje su ku}e vrlo precizno i temeljito
ura|ene u pogledu slaganja, raspore|ivanja i nizanja,
tako da izme|u njih nema nikakve gre{ke i praznine.
Zatim joj je Uzvi{eni Allah, d`.{., dozvolio -
sudbinski je pot~iniv{i, da jede sve vrste plodova i da
slijedi puteve koje joj je Allah, d`.{., odredio i olak{ao
da ide gdje god èli, u zrak, pusto{i, doline i brda, a
zatim se vra}a u svoju ku}u u koju nikada ne zaluta,
bilo desno ili lijevo da se nalazila, te pravi vosak iz
svojih krila a med iz svojih usta, zatim leè larve sa
svoje zadnje strane, pa opet tako rano ujutro odlazi
na svoje pa{njake.
Uzvi{eni kaè:
"Iz utroba njihovih izlaz pi}e razli~itih boja,
kao lijek ljudima", ne{to izme|u bijele, ùte i
crvene boje i sli~no tome, u zavisnosti od raznolikosti
mjesta sa kojih se ona hrani, pa Uzvi{eni veli:
i
"...koje je lijek ljudima", tj. u medu se nalazi lijek
za ljude, dakle koristi svakome ko ima neku "hladnu
bolest", tj. bez temperature, jer je on sam po sebi
vru}, a ne{to (neka bolest) lije~i se ne~im suprotnim.
Dokaz da se u rije~ima: "...u njemu je lijek za ljude",
misli na med, jeste hadis koji prenosi Katade u dva
"Sahiha", od Ebu-Seida el-Hudrija, r.a., koji kaè: (718)
"Do{ao neki ~ovjek Poslaniku, s.a.v.s., pa mu re~e:
'Allahov Poslani~e, moj brat ima nesnosne bolove u
stomaku i ima proljev.' A Poslanik re~e: 'Daj mu neka
se napije meda.' Ovaj je oti{ao, dao bratu meda, a
zatim ponovo do|e Poslaniku i re~e: 'Allahov
Poslani~e, dao sam mu meda, ali se proljev pove}ao.'
A Poslanik opet re~e: 'Idi i daj mu da se napije opet
meda.' Ovaj je oti{ao i dao bratu ponovo meda, a
zatim se vratio i opet re~e: 'Allahov Poslani~e, on i
dalje ima proljev.' A Poslanik mu re~e: 'Vjeruj Allahu,
d`.{., a ne vjeruj stomaku svoga brata, idi i daj mu
ponovo da se napije meda.' Oti{ao je i tako u~inio i
brat mu je ubrzo ozdravio."
Neki stru~njaci medicine kaù da je ovaj ~ovjek
imao u stomaku zarazne, pokvarene otpatke; kada se
napio meda, koji je bio topao, isti su se rastvorili pa su
lak{e izlazili vani, {to je uticalo na pove}anje proljeva.
Beduin je mislio da mu ovo {teti; me|utim, to mu je
koristilo, pa mu je ponovo dao meda, {to je poja~alo
razlaganje i rastvaranje i potaklo da se lak{e oslobodi
tegobe, te se ponovno napio meda, {to mu je i
pomoglo; a nakon {to su se pokvareni i zarazni
dijelovi odstranili iz organizma, njegov se stomak
smirio, te se pobolj{alo stanje varenja i njegovo stanje
uop}e. Time su, ustvari, vrlo brzo nestali bolovi i
slabost uz blagoslov ovoga na {to mu je Poslanik
ukazao. Neka je njemu od njegovog Gospodara
najbolji salavat i selam!
A Uzvi{eni kaè: "To je, uistinu, dokaz za ljude
koji razmi{ljaju", tj. u tome {to je Allah, d`.{.,
nadahnuo ovo slaba{no stvorenje - p~elicu, da slijedi
ovaj zadatak i sakuplja sa svih vrsta plodova. Zatim je
p~elica sakupila to u vosak i med, a on je jedna od
najljep{ih stvari, da bi to bio znak i dokaz ljudima koji
razmi{ljaju i o veli~ini njenog Stvoritelja, Onog Koji ju
je pot~inio. Iz toga se izvodi zaklju~ak da je On
Djelotvorni, Mo}ni, Mudri, Koji sve obuhvata Svojim
znanjem, Plemeniti i Milostivi.

"Allah vas stvara i poslije vam du{e uzima; ima
vas koji duboku starost doìvite, pa brzo
zaboravite ono {to saznate. Allah je, zaista,
Sveznaju}i i Svemo}ni." /70/

Uzvi{eni obavje{tava o Svojim postupcima prema
Svojim robovima. On je Onaj Koji ih je (ljude) izveo iz
ni{ta, zatim }e ih usmrtiti. Neke od njih je ostavio da
doìve duboku starost i oronulost, a - tjelesno - to je
slabost stvorenja, kao {to Uzvi{eni kaè:
"Allah je Taj Koji vas nejakim stvara, i onda
vam, poslije nejakosti, snagu daje", (30:54),
znak da u godinama, starosti, nastaje slabost,
maloumnost, slabo pam}enje, najmanje znanje; zbog
"...pa brzo zaboravite ono {to saznate", tj.
nakon {to je znao, postao je takav da ne zna ni{ta
(delirij).
U ovom smislu El-Buhari, prilikom tuma~enja ovog
ajeta, prenosi od Enesa ibn Malika da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., molio Allaha: (719) "Utje~em Ti se
od {krtosti, lijenosti i oronulosti, duboke starosti,
kaburske kazne, smutnje Dedàla, i isku{enja ìvota i
smrti!"

16 En - Nahl / Pele
745
"Allah opskrbljuju}i vas, daje jednima vi{e
nego drugima. Ali, oni kojima je dato vi{e ne
daju onima koji su u njihovoj vlasti, a potrebe
su im jednake. Za{to nisu na Allahovim
blagodatima zahvalni!" /71/

Uzvi{eni obja{njava njihovo neznanje i nevjerstvo
u onome {to su oni pozivali i pridruìvali Allahu
druga. Oni priznaju da su oni Njegovi robovi, kao {to
su govorili u svojim odazivanjima (telbijji), prilikom
obavljanja hadà: "Odzivam ti se, Ti nema{ druga
osim druga kojeg Ti posjeduje{ i ono {to on (njihovo
boànstvo) posjeduje." Uzvi{eni kaè, negiraju}i ih i
ono {to govore: Vi niste zadovoljni da izjedna~ujete
svoje robove sa vama u onome ~im smo vas Mi
opskrbili, pa kako Uzvi{eni Allah moè biti zadovoljan
sa izjedna~avanjem va{eg boànstva s Njime u
oboàvanju i veli~ini. Tako Uzvi{eni u drugom ajetu
kaè:
"On vam kao primjer navodi vas same: da li su
oni koji su u posjedu va{em izjedna~eni s
vama u onome {to vam Mi dajemo, pa ste u
tome isti, i da li ih se bojite kao {to se vi jedni
drugih bojite?" (30:28) Mudàhid kaè u vezi sa
ovim ajetom: "Ovo je primjer la`nih bogova", a
Katade kaè: "Ovo je primjer koji je naveo Allah, d`.{.,
pa da li iko od vas ima da sa svojim robom dijeli svoju
ènu i postelju, pa tako izjedna~avate sa Allahom
Njegove robove i stvorenja? Pa ako nisi sa ovim
zadovoljan za sebe, Allah je, d`.{., pre~i od tebe da
bude ~ist od toga."
Uzvi{eni kaè: "Za{to nisu na Allahovim
blagodatima zahvalni!", tj. oni su ostavili za
Allaha, d`.{., dio od usjeva i stoke koje je On stvorio i
tako su zanijekali Njegove blagodati i pripisali Mu
sudruga.

"Allah za vas stvara ène od va{e vrste, a od
èna va{ih daje vam sinove i unuke; i ukusna
jela vam daje. Pa za{to u la` oni vjeruju, a
Allahove blagodati pori~u." /72/

Uzvi{eni spominje Svoje blagodati prema Svojim
robovima i kaè da im je od njih izveo ène od
njihove vrste i ljudskog oblika... Da je izveo ène iz
druge vrste, ne bi se me|usobno slagali, ne bi se
dogodila ljubav i samilost. Me|utim, iz Svoje milosti
prema ljudima, od prvog ~ovjeka, Adema, stvorio je
mu{karce i ène koji se me|usobno ène, dobijaju
sinove i unuke a to su djeca ne~ijih sinova. Od Ibn-
Abbasa prenosi se da je rekao: "Pod (hafede) misli se
na tvoje sinove koji te pomaù, posluùju, paze te i
sluè." Mudàhid kaè: "Pod (benine ve hafede) misli
se na sina i slugu", a u drugom predanju kaè: "El-
hafede jesu pomaga~i, pomo}nici i sluge." Postoji
mi{ljenje da se pod ovim misli na {urjake i zetove. Svi
ovi pojmovi kre}u se unutar zna~enja pojma (hafede),
a to je hizmet, sluènje i sl. To se zna~enje navodi i u
Kunut-dovi, u rije~ima: (ve ilejke nes ve nahfidu).
Po{to hizmet - sluènje bude od djece, sluga i zetova,
to sveukupno predstavlja blagodat; "...i ukusna jela
vam daje", tj. hranu i pi}e, a zatim Uzvi{eni kaè,
negiraju}i one koji Mu pridruùju druga oboàvanjem
nekog drugog gospodara umjesto Njega: "Pa za{to
oni u la` vjeruju", a to su partneri i kumiri, "...a
Allahove blagodati pori~u", tj. prikrivaju blagodati
koje im je Allah u~inio i pripisuju ih drugom mimo
Njega.
U sahih hadisu kaè se: (720) "Allah, d`.{., re}i }e
Svome robu na Sudnjem danu, spominju}i Svoje
blagodati: 'Nisam li te oènio, nisam li te po~astio,
nisam li ti pot~inio konje i deve, i ostavio te da njima
upravlja{ i uzgaja{ ih?!'"

"i klanjaju se, pored Allaha, onima koji im nisu
u stanju bilo kakvu opskrbu dati, ni iz nebesa
ni iz zemlje, i koji ni{ta ne mogu!"/73/ "Zato
ne navodite Allahu sli~ne! Allah doista zna, a
vi ne znate." /74/

Uzvi{eni kaè, obavje{tavaju}i o mu{ricima, koji su
oboàvali jo{ nekog drugog osim Allaha, iako je On
najvredniji Blagodavac, Stvaralac i Opskrbljiva~, Jedan
Koji nema druga.
I uprkos tome... oboàvaju kipove i suparnike, i
kumire koji ne posjeduju nikakvu opskrbu, a niti bilo
{ta ni na nebu ni na Zemlji, tj. nisu mo}ni da spuste
ki{u, niti da bilje proklija, a niti drve}e, niti to sami
posjeduju, tj. to nemaju, a niti to mogu imati i kada bi
èljeli. Zbog toga Allah, d`.{., kaè:
"...zato ne navodite Allahu sli~ne", tj. ne
pridruùjte Mu suparnika, niti bilo {ta i bilo koga
sli~nog Njemu. "Allah doista zna, a vi ne znate",
tj. On zaista zna i svjedo~i da nema drugog boga
osim Njega, a vi iz svog neznanja pridruùjete Mu
drugog.

"Allah navodi primjer roba u tu|em
vlasni{tvu, koji ni{ta nema, i onoga koga smo
16 En - Nahl / Pele
746
Mi bogato obdarili i koji udjeljuje iz toga, i
tajno i javno - zar su oni jednaki? Neka je
hvaljen Allah! Ali, ve}ina njih ne zna." /75/

Ovo je primjer koji Allah, d`.{., navodi nevjerniku i
vjerniku, a koji iznosi Ibn-Abbas. Rob, koji je vlasni{tvo
drugog i ne moè ni{ta u~initi, jeste kao nevjernik, a
onaj ko je opskrbljen lijepom opskrbom i koji dijeli i
tajno i javno - kao vjernik je.
Mudàhid kaè: "Ovo je primjer la`nog kumira i
Uzvi{ene Istine. Moè li se ovo dvoje izjedna~iti?" A
po{to je razlika o~ita i jasna i moè je zanemariti samo
lu|ak, Uzvi{eni veli: "Neka je hvaljen Allah, ali
ve}ina ljudi ne zna."

"Allah vam navodi kao primjer dvojicu ljudi,
od kojih je jedan gluhonijem, koji ni{ta nema,
i koji je na teretu gospodaru svome - kud god
ga po{aljete, nikakva dobra ne donese. Da li je
on ravan onome koji traì da se pravedno
postupa, a i sam je na pravom putu?" /76/

Mudàhid kaè: "Ovo se tako|er odnosi na
primjer kumira i Uzvi{ene Istine (Allaha). Zna~i da je
kumir gluhonijem, ne govori, ne pri~a i nema u
njemu nikakvog dobra, ni{ta nije u stanju u~initi:
sveukupno, nema ni rije~i ni djela, a uz sve to on je na
teretu gospodaru svome, "...kud god ga
po{aljete", tj. gdje god da ga uputite,
"...nikakva dobra ne donese", a niti moè uspjeti
u svome nastojanju; "...da li je on ravan", sa
ovakvim svojim svojstvima,
"...onome koji traì da se pravedno postupa",
pa sve {to je rekao istina je, a i ono {to je uradio
ispravno je: "...a i sam je na pravom putu". Ima
mi{ljenja da je ovaj gluhonijemi ~ovjek, ustvari,
Osmanov rob, "...a i sam je na pravom putu", a
to je Osman bin Affan, koji ga je izdràvao,
opskrbljivao i zadovoljavao njegove potrebe. Tako|er
je imao i drugog {ti}enika (roba), koji je mrzio islam i
odbijao ga, pa mu je zabranjivao milostinju i
dobro~instvo. Ovo prenosi Ibn-Abbas, a tako|er je to
izdvojio i Ibn-Dèrir.

"Allah zna sve tajne nebesa i Zemlje! A smak
svijeta u tren }e oka do}i, ili jo{ brè, jer je
Allah, uistinu, Svemo}ni!" /77/ "Allah vas iz
trbuha majki va{ih izvodi, vi ni{ta ne znate, i
daje vam sluh i vid i razum - da biste bili
zahvalni." /78/ "Zar oni ne vide kako ptice u
prostranstvu nebeskom bez muke lete, njih
samo Allah drì. To su, zaista, dokazi ljudima
koj vjeruju." /79/ i
i

Uzvi{eni obavje{tava o savr{enstvu Svoje mo}i.
Njegovo znanje obuhvata tajne nebesa i Zemlje i
jedino Njemu pripada vlast nad njima. Niko ne moè
u}i u tajne osim u one u koje ga Allah, d`.{., èli
uvesti. Njegovoj mo}i nema proturje~enja, niti
opiranja. Kad On ne{to ho}e, On samo kaè: "Budi!", i
to bude, tako kaè:
"...i nare|enje je Na{e samo jedna rije~ -
sve bude u tren oka" (54:50), tj. kao treptaj oka,
pa dalje Allah, d`.{., kaè:
"A smak svijeta u tren }e oka do}i, ili jo{
brè, jer je Allah, u stinu, Svemo}ni!" Uzvi{eni,
tako|er, veli: "Stvoriti vas i sve vas oìviti isto je
kao i stvoriti i oìviti jednog ~ovjeka..."
(31:28); zatim Uzvi{eni spominje dobro~instvo
prema Svojim robovima tako {to ih je izveo iz utroba
njihovih majki, kada nisu znali ni{ta, zatim ih je
opskrbio sluhom, vidom i razumom, ~iji je centar -
prema ispravnijem mi{ljenju - samo srce. Ove snage i
ova osjetila ~ovjek postiè postepeno; kako raste, tako
se pove}avaju njegov sluh, vid i razum, i razvija se i
raste, tako sve dok ne dostigne svoj vrhunac, kako bi
mogao biti u ibadetu svome Uzvi{enom Gospodaru, i
kako bi mu ona bila ispomo} u pokornosti svome
Vladaru. Zbog toga Uzvi{eni kaè:
"...i daje vam sluh i vid i razum, da biste bili
zahvalni", tj. na Njegovim blagodatima, koje ne
moète nikada izbrojati.
Zatim je Uzvi{eni upozorio Svoje robove da
pogledaju u ptice, koje bez ikakve te{ko}e lete u
prostoru izme|u nebesa i Zemlje, kako ih je Allah,
d`.{., u~inio da lete pomo}u krila. U zraku ih ni{ta ne
odràva, samo Allah, d`.{., Svojom mo}i. On je
pot~inio zrak koji nosi ptice i olak{ava im let, kao {to,
tako|er, Uzvi{eni kaè, u poglavlju El-Mulk - Vlast:
"Zar oni ne vide ptice iznad sebe kako
ra{irenih krila lete, a i skupljaju ih? Samo ih
16 En - Nahl / Pele
747
Svemilosni; On, zaista, sve dobro vidi", pa ovdje
kaè:
"To su, zaista, dokazi ljudima koji vjeruju."

"Allah vam daje da u ku}ama svojim
stanujete, i daje vam od koè stoke {atore,
koje lahko nosite kad na put idete i kad
kona~ite a od vune njihove, i dlake njihove i
kostrijeti njihove prostirku i korisne stvari, sve
do odre|enog roka." /80/ "Od onoga {to je
stvorio - Allah vam hlad daje, i skloni{ta u
brdima vam daje, i odje}u koja vas ~uva od
vru}ine daje vam i oklope koji vas u borbi
{tite: i tako vam upotpunjava blagodat Svoju,
da biste bili poslu{ni." /81/"A ako oni okrenu
glave - pa ti si duàn samo da jasno
objavljuje{." /82/ "Oni priznaju da je blagodat
od Allaha, pa je poslije pori~u - ve}ina njih
nevjernici su." /83/
, ,
;

, "

Uzvi{eni, neka je blagoslovljen, pominje upot -
punjenje Svojih blagodati prema Svojim robovima,
u~iniv{i da stanuju u ku}ama, u kojima se smiruju,
nalaze uto~i{te, u kojima se zaklanjaju i {tite, i u
kojima imaju i druge koristi.
Tako|er, On im je u~inio da - kada putuju i miruju
- koriste koè od stoke za {atore koje lahko nose.
"...koje lahko nosite kad na put idete i kad
kona~ite a i od vune njihove , tj. vune od ovaca,
"...i dlake njihove", tj. od deva, "...i kostrijeti
njihove", tj. od koza. Spojena zamjenica svuda se
odnosi na stoku, "prostirku", tj. imate od njih
prostirku, dakle imovinu, "...i korisne stvari", i
odje}u, pa imate prostirku, tj. sagove i odjevne
predmete, te i u tome stje~ete odre|enu imovinu
trgovinom. Uzvi{eni veli: "...sve do odre|enog
roka", tj. do ta~no odre|enog roka, te Uzvi{eni veli:
"Od onoga {to je stvorio - Allah vam hlad
daje", tj. drve}e i stabla, "...i skloni{ta u brdima
vam daje", tj. utvrde i bunkere, kao i:
"...i daje vam odje}u koja vas ~uva od
vru}ine", a to je odje}a od pamuka, lana i vune,
"...daje vam i oklope koji vas u borbi {tite", kao
{to su oklopi od èljeza, panciri i sli~no, "...i tako
vam upotpunjava blagodat Svoju", tj. ovako
vam daje ono {to traìte od Njega i ono {to trebate
kako bi vam to bila pomo} za pokornost Njemu i
iskazivanje ibadeta Njemu, "...da biste bili
poslu{ni". Rije~ ~ita se sa kesrom na lmu, a
izvedena je od (el-islam).
Uzvi{eni kaè: "A ako oni okrenu glave", tj.
nakon svih ovih obja{njenja i nabrajanja
dobro~instava, onda ti sa njima nema{ ni{ta,
"...ti si duàn samo da jasno objavljuje{", a ti si
to ve} izvr{io prema njima.
"Oni priznaju da je blagodat od Allaha, pa
je poslije pori~u", tj. znaju da je On, Uzvi{eni, Taj
Koji ukazuje na blagodati i poklanja ih njima, pa
uprkos tome, oni ih pori~u i oboàvaju jo{ nekog
drugog sa Njim, oslanjaju}i se u pogledu pomo}i i
opskrbe na drugog; "...ve}ina njih nevjernici su ."

"A na Dan kada od svakog naroda dovedemo
po jednog svjedoka, nevjernicima ne}e biti
dopu{teno, niti }e se od njih traìti da se
Allahu umiljavaju." /84/ "Kad oni koji su
zulum ~inili do` ve patnju, ona im se ne}e ni
ublaìti ni odloìti." /85/ "A kad oni koji su
Njemu druge ravnim smatrali - boànstva
svoja ugledaju i reknu 'Gospodaru na{, ovo su
boànstva na{a; njima smo se klanjali, a ne
Tebi' - boànstva }e im dobaciti: 'Vi ste,
uistinu, la`ljivi!'" /86/ "I oni }e se toga dana
Allahu pokoriti, i propast }e ono {to su
potvarali." /87/ "One koji nisu vjerovali i koji
su od Allahova puta odvra}ali, Mi }emo
dvostrukom kaznom kazniti zato {to su
pravili smutnju." /88/
i
:

Uzvi{eni obavje{tava o stanju mu{rika na dan
njihovog povratka u vje~nu ku}u, ahiret. Iz svakog
naroda On }e proìviti i dovesti svjedoka, tj. njihovog
poslanika, koji }e svjedo~iti protiv njih za ono {to su
mu odgovarali kada im je dostavio objavu od
Uzvi{enog Allaha, d`.{.: "...nevjernicima ne}e biti
dopu{teno" izvinjenje i umiljavanje, jer su oni znali
zabludu i la` kufra,
16 En - Nahl / Pele
748
"...niti }e se od njih traìti da se Allahu
umiljavaju. Kad oni koji su zulum ~inili
doìve", tj. koji su {irk ~inili,
"...patnju, ona im se ne}e ublaìti", tj. ne}e im
se smanjiti ni jednog trenutka,
"a niti odloìti", tj. odgoditi, nego }e brzo i odmah
biti odvedeni sa svojih mjesta bez obra~una. A kad
bude doveden u Dèhennem, sa sedamdeset hiljada
povodaca, a sa svakim povocem bit }e sedamdeset
hiljada meleka, i jedan pramen Dèhennema se
nadnese nad stvorenjima i tako hukne da niko ne}e
biti a da ne klekne na koljena, Dèhennem }e re}i: "Ja
sam zaduèn za svakog silnika, buntovnika koji je
pripisivao Allahu sudruga, i zaduèn sam za toga i
toga...", i spomenut }e vrste ljudi, kao {to je to
spomenuto i u hadisu, zatim }e se nadviti nad njima i
zgrabiti ih, kao {to ptica zgrabi zrno. Uzvi{eni veli:
"...kad od njih bude udaljena toliko da je
mogu vidjeti, ~ut }e kako gnjevna klju~a i od
bijesa hu~i, a kad budu ba~eni u nju, u
tjesnac, vezanih ruku, propast }e tamo
prizivati. 'Ne prizivajte danas jednu propast,
nego prizivajte mnoge propasti.'" (25:12-14)

Zatim je Uzvi{eni obavijestio o odricanju njihovih
boànstava od njih, u momentu kada im je
najpotrebnije (pomo}i), pa Uzvi{eni kaè:
"A kada oni koji su Njemu druge ravnim
smatrali boànstva svoja ugledaju", tj. one koji
su oboàvali na dunjaluku,
"i reknu: 'Gospodaru na{, ovo su boànstva
na{a: njima smo se klanjali, a ne Tebi' -
boànstva }e im dobaciti: 'Vi ste, uistinu,
la`ljivci!'", tj. re}i }e im njihova boànstva: vi ste
lagali, mi vam nismo nare|ivali da nas oboàvate, kao
{to Uzvi{eni veli:
"Ko je u ve}oj zabludi od onih koji se,
umjesto Allahu, klanjaju onima koji im se do
Sudnjeg dana ne}e odazvati, a koji su prema
njihovim molbama ravnodu{ni. Kada ljudi
budu sabrani, oni }e im biti neprijatelji i
pore}i }e da su im se klanjali", (46:5,6) i kao {to
tako|er Uzvi{eni kaè: "I oni }e se toga dana
Allahu pokoriti", tj. pokorite se i predajte se danas
svi Allahu, d`.{., pa niko ne}e biti da nije ~uo i da se
nije pokorio, kao {to Uzvi{eni veli:
"A da ti je vidjeti grje{nike kako }e, oborenih
glava, pred Gospodarom svojim re}i: 'Gospo -
daru na{, vidjeli smo i ~uli smo'" (32:12), te
Uzvi{eni veli:
"I oni }e se toga dana Allahu pokoriti, i
propast }e ono {to su potvarali", tj. nestalo je i
istopilo se ono {to su oni oboàvali potvaraju}i Allaha,
pa oni ne}e imati pomaga~a, onoga ko }e ih
pogledati, niti za{titnika; zatim }e Uzvi{eni re}i:
"One koji nisu vjerovali i koji su od Allahova
puta odvra}ali Mi }emo dvostrukom kaznom
kazniti", tj. kaznom za njihovo nevjerovanje i
kaznom za njihovo odvra}anje ljudi od slije|enja
Istine, kao {to Uzvi{eni veli: "Oni zabranjuju da se
u Kur'an vjeruje, i sami se od Njega
udaljavaju", (6:26) tj. zabranjivali su ljudima da
Njega slijede i sami su se udaljavali od Njega, a
tako|er Uzvi{eni veli:
"Za sve }e biti kazna dvostruka!" - re}i }e On -
"ali vi ne znate" (7:38).
Ovo je dokaz za razlikovanje nevjernika u
ka`njavanju njih, kao {to }e se razlikovati i vjernici po
svojim stani{tima u Dènnetu i svojim stepenima u
njemu. Uzvi{eni veli: "...dvostrukom kaznom
kazniti zato {to su pravili smutnju", tj. zbog
toga {to su odvra}ali ljude od Istine, a nema ve}e
smutnje od odvra}anja od dobra, istine i upute.

"A {ta }e biti onog Dana kada protiv svakog
naroda dovedemo po jednog svjedoka, od
njega samog, i tebe dovedemo kao svjedoka
protiv ovih! Mi tebi objavljujemo Knjigu kao
obja{njenje za sve i kao uputu i milost i
radosnu vijest za muslimane." /89/

Obra}aju}i se Svom robu i Poslaniku, s.a.v.s.,
Uzvi{eni kaè:
"A {to }e biti onoga Dana kad protiv svakog
naroda dovedemo po jednog svjedoka od
njega samog i tebe dovedemo kao svjedoka
protiv njih", zna~i tvog naroda (ummeta), tj.
spomeni taj Dan i njegove strahote i ono {to ti je
Allah, d`.{., dodijelio u njemu, veliku ~ast i visoki
poloàj. Ovaj ajet sli~an je ajetu do kojeg je do{ao
Abdullah bin Mesud kada je u~io Allahovom
Poslaniku, s.a.v.s., prvi dio poglavlja En-Nisa' - @ene,
pa kada je stigao do rije~i Uzvi{enog Allaha, d`.{.:
"A {ta }e, tek, biti kada dovedemo svjedoka iz
svakog naroda, a tebe dovedemo kao
svjedoka protiv ovih?" (4:41), Poslanik, s.a.v.s.,
re~e mu: "Dosta!", a Ibn- Mesud, r.a., re~e: "Okrenuo
sam se, a kad ono - njegove o~i bijahu pune suza."
Uzvi{eni kaè: "Mi tebi objavljujemo Knjigu
kao obja{njenje za sve." Ibn-Mesud veli: "U ovom
Kur'anu objasnio je sve nauke i sve stvari". Kur'an je
zaista obuhvatio sve korisne nauke, sve korisno
znanje, sve ono {to je bilo, kao i sva znanja koja }e
do}i, sve {to je dozvoljeno, kao i sve {to je zabranjeno,
"...i kao uputu", tj. za srca, "...i milost i radosnu
vijest za muslimane". Ono {to se èli re}i - a Allah
najbolje zna - jeste da Onaj Koji ti je naredio da
dostavi{ Kitab, Koji ti ga je objavio, pitat }e te o tome
na Sudnjem danu. Kao {to Uzvi{eni veli:
16 En - Nahl / Pele
749
poslanike slali, i pitat }emo, doista, i
poslanike." (7:6)

"Allah zahtijeva da se sva~ije pravo po{tuje,
dobro ~ini, i da se bli`njima udjeljuje, a
razvrat i sve {to je odvratno i nasilje
zabranjuje; da pouku primite On vas
savjetuje." /90/
,

Uzvi{eni obavje{tava da je naredio Svome robu
pravdu, pravilno postupanje i pravi~nost, i upu}uje na
dobro~instvo, pa Uzvi{eni veli:
"Nepravda se moè uzvratiti istom mjerom, a
onoga koji oprosti i izmiri se Allah }e
nagraditi", (42:40) i sli~no tome, ajeti koji su dokaz
i potvrda zakonitosti pravde i pozivanja na dobro. O
ajetu "Allah zahtijeva da se sva~ije pravo
po{tuje" Ibn-Abbas kaè: "Svjedo~e}i im da nema
drugog boga osim Allaha." A Sufjan bin Ujejne kaè:
"Pravda je ovdje izjedna~avanje onoga {to je skrivano i
onoga {to javno ispovijedamo u svim postupcima
prema Allahu, d`.{., a dobro~instvo je da ono {to
tajno radite bude bolje od onoga {to javno
ispovijedate, a razvrat i sve {to je odvratno, da bude
kao ono {to javno pokazujete, bolje od onoga {to se
taji." Uzvi{eni kaè: "...i da se bli`njim udjeljuje",
tj. nare|uje vam se da prema rodbini budete
milostivi, kao {to Uzvi{eni veli:
"Daj bli`njem svome pravo njegovo, i
siromahu, i putniku - namjerniku, ali ne
rasipaj mnogo." (17:26) Uzvi{eni veli:
"...a razvrat i sve {to je odvratno zabranjuje", a
razvratnosti zabranjene su stvari, a odvratnosti jesu
one razvratnosti koje onaj ko ih ~ini javno pokazuje.
Zbog toga je na drugom mjestu re~eno:
"Reci: 'Gospodar moj zabranjuje razvrat, i
javni i potajni'" (7:33); a {to se ti~e nasilja, to je
napad i neprijateljstvo prema ljudima. U hadisu se
kaè: (721) "Nema grijeha za koji je pre~e da se
po~inilac kazni na ovom svijetu - uz ono {to mu je
pripremljeno na ahiretu - od nasilja i prekidanja
rodbinskih veza."
Uzvi{eni kaè: "On vas savjetuje", tj. nare|uje
vam da ~inite dobro, a zabranjuje vam zlo, "...da
pouku primite".
E{-[ab prenosi od Ibn-Be{ira bin Nuhejka, koji
kaè: ûo sam Ibn-Mesuda da kaè: "Najsadràjniji
ajet u Kur'anu je u poglavlju 'P~ele':
'...Allah zahtijeva da sva~ije pravo po{tujete i
da dobro ~inite.'" Ovo prenosi Ibn-Dèrir, a Katade
kaè za ajet:
"Allah zahtijeva da sva~ije pravo po{tujete i
da dobro ~inite" - da nema lijepog ahlaka koji su
ljudi u dàhilijetu praktikovali i smatrali lijepim a da ga
islam nije naredio, i nema lo{eg }udore|a koji su
me|usobno osu|ivali a da ga islam nije zabranio i u
tome prednja~io. Islam je zabranio besmislice i lo{e i
prezreno }udore|e. Ja kaèm: u ovom smislu govori i
hadis: (722) "Uzvi{eni Allah voli visoko, a mrzi nisko,
prezreno }udore|e". Hafiz Ebu-Jala prenosi od Abdul
- Melika bin Umejra, koji kaè: (723) "Eksem Sajfijj ~uo
je o dolasku Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u Medinu i
htio je da ode kod njega, ali mu njegov narod nije
dozvolio, pa mu reko{e: 'Ti si na{ odabranik, ne bi
trebalo da tr~i{ njemu.' On re~e: 'Neka mu ode neko
ko }e ga obavijestiti o meni i donijeti odgovor od
njega meni.' Za to su odabrana dva ~ovjeka koja su
do{la kod Poslanika, s.a.v.s., i rekli mu: 'Mi smo
izaslanici Eksema ibn Sajfije i on pita ko si ti i {ta si ti?'
Pa Allahov Poslanik, s.a.v.s., re~e: '[to se ti~e toga ko
sam ja, ja sam Muhammed, sin Abdullaha; a {to se
ti~e toga {ta sam ja, ja sam Allahov rob i Njegov
poslanik.' A zatim im je prou~io ovaj ajet: 'Allah
zahtijeva da sva~ije pravo po{tujete i da
dobro ~inite.' Oni reko{e: 'Ponovi nam ove rije~i', pa
ih je on ponavljao sve dok ih nisu zapamtili. Zatim su
oti{li kod Eksema, pa mu reko{e: 'Odbio je da uzdiè
svoje porijeklo, a pitali smo ga o njegovom porijeklu i
ustanovili smo da je on ~istog porijekla, po{tovanog i
cijenjenog, te nam je rekao nekoliko re~enica koje
smo ~uli', a kad ih je ~uo Eksem, re~e: 'Vidim da on
nare|uje najvi{e stepene morala, a zabranjuje ono {to
je nevaljalo, pa budite predvodnici u pogledu ovoga,
a ne budite u tome posljednji.'"
k

"I ispunjavajte obaveze na koje ste se
Allahovim imenom obavezali i ne kr{ite
zakletve kad ste ih tvrdo dali, a Allaha kao
jamca sebi uzeli, jer Allah zna ono {to radite."
/91/ "I ne budite kao ona koja bi svoju pre|u
rasprela u raspredene komade, kad bi je ve}
bila ~vrsto oprela, sluè}i se zakletvama
svojim za me|usobnu prevaru, samo zato {to
je jedno pleme mnogobrojnije od drugog.
Allah vas time samo isku{ava, a na Sudnjem
danu }e vam, doista, objasniti ono oko ~ega
ste se razilazili." /92/
16 En - Nahl / Pele
750

Ovo je ono {to nam Allah, d`.{., nare|uje, a to je
da ispunjavamo data obe}anja, preuzete obaveze i
ugovore, i ~uvamo date zakletve, te zbog toga Allah,
d`.{., kaè: "...i ne kr{ite zakletve kad ste ih
~vrsto dali". Nema proturje~nosti izme|u ovoga i
onoga {to Uzvi{eni kaè: "I nek vam zakletva
Allahom ne bude prepreka u ispravnom
ìvotu, da se Allaha bojite..." (2:224), jer
Uzvi{eni kaè:
"...i ne kr{ite zakletve kad ste ih ~vrsto dali",
misle}i time na zakletve prilikom stupanja u
me|usobne obaveze i ugovore, a ne na zakletve koje
su podsticale ili spre~avale i koje su podlo`ne za
iskupljenje, te je zbog toga Mudàhid povodom
Allahovih rije~i: "...i ne kr{ite zakletve kad ste ih
tvrdo dali" rekao da su to paktovi u dàhilijetu. To
potvr|uje i ono {to prenosi imam Ahmed od
Dùbejra bin Metama, koji kaè da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: (724) "Nema paktova u
islamu, a svaki pakt koji je sklopljen u dàhilijetu islam
~ini samo ~vr{}im." Hadis tako|er prenosi Muslim od
Ibn Ebi-[ejbe, a zna~i: u islamu nema potrebe za
zaklinjanjem i paktom, kako su to ~inili sljedbenici
dàhilijeta, jer pridràvanje propisa islama dovoljno je
jemstvo za ono na ~emu su bili.
A {to se ti~e hadisa koji se biljeì u dva "Sahiha" od
Enesa, r.a., da je: (725) "Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
sklopio savez (pakt) izme|u muhadìra i ensarija u
na{im ku}ama", on zna~i da ih je zbratimio tako da su
se na osnovu toga naslje|ivali, dok Allah, d`.{., nije to
dokinuo, a Allah najbolje zna.
Imam Ahmed prenosi od Nafia, koji kaè: (726)
"Nakon {to su ljudi razrije{ili Jezida bin Muaviju, Ibn-
Omer sakupio je svoje sinove i porodicu, donio
{ehadet, a zatim rekao: Mi smo dali prisegu ovom
~ovjeku na osnovu prisege Allahu i Njegovom
Poslaniku, a ja sam ~uo Allahovog Poslanika kako
kaè: 'Zaista }e se izdajniku postaviti zastava na
Sudnjem danu, pa }e se re}i: Ovo je taj izdajnik, a
najve}a izdaja, osim pridruìvanja druga Allahu, jeste
da ~ovjek da prisegu ~ovjeku na osnovu prisege
Allahu i Njegovu Poslaniku, a zatim prekr{i prisegu. Pa
neka niko od vas ne prekine prisegu i neka niko ne
pretjeruje u ovoj stvari; pa da izme|u mene i njega
bude pregrada.'"
Ovaj hadis prenesen je kao merfu predanje obje
"Sahih" zbirke. Rije~i Uzvi{enog Allaha, d`.{., Koji kaè:
"...jer Allah zna ono {to radite", prijetnja su i ukor
svakome onom koji kr{i zakletvu nakon {to ju je ~vrsto
dao, kao {to Uzvi{eni kaè:
"...i ne budite kao ona koja bi svoju pre|u
rasprela u raspredene komade kad bi je ve}
bila ~vrsto oprela".
Mudàhid, Katade i Ibn-Zejd kaù da je ovo
primjer onih koji kr{e ugovor nakon {to su ga
potvrdili, a Uzvi{eni kaè: "...raspredene komade",
tj. pokvarene (poru{ene), odnosno, nemojte biti oni
koji kr{e ugovore, te zbog toga Uzvi{eni nakon ovoga
kaè: "...i ne sluìte se zakletvama svojim za
me|usobnu prevaru", tj. prevaru i spletkarenje,
"...samo zato {to je jedno pleme
mnogobojnije od drugog", tj. zaklinjete se ljudima
ako su mnogobrojniji od vas i oni se u vezi s vama
smire, a ako ih budete u stanju izdati, vi ih izdate - a
Uzvi{eni Allah, d`.{., to vam je zabranio, da bi
upozorio ne~im manjim na ne{to {to je ve}e.
Ako je zabranio izdaju u ovakvom stanju, zabranio
ju je kada se je u poziciji mo}i i snage, i to kao
prioritet. Uzvi{eni veli: "Allah vas time samo
isku{ava", tj. Svojom naredbom vama da se
pridràvate preuzete obaveze,
"...a na Sudnjem danu }e vam, doista,
objasniti ono oko ~ega ste se razilazili", i
svakoga }e nagraditi za ono {to je radio, bilo dobro ili
zlo.
k
k

"Da Allah ho}e, u~inio bi vas sljedbenicima
jedne vjere ali On u zabludu stavlja onoga
koga ho}e, a na pravi put ukazuje onome
kome On ho}e; i vi }ete doista odgovarati za
ono {to ste radili." /93/ "I ne sluìte se
zakletvama svojim zato da biste jedni druge
varali, da se ne bi pokliznula noga koja ~vrsto
stoji, i da ne biste nesre}u iskusili zato {to ste
od Allahova puta odvra}ali; a patnja velika vas
jo{ ~eka." /94/ "I ne zamjenjujte obavezu datu
Allahu za ne{to {to malo vrijedi - ono {to je u
Allaha za vas je bolje, ako znate " /95/ "Ono
{to je u vas - prolazno je, a ono {to je u Allaha
- vje~no je. One koji su trpjeli Mi }emo sigurno
,

!

16 En - Nahl / Pele
751
nagraditi mnogostrukom nagradom za ono
{to su ~inili." /96/

Uzvi{eni kaè: "...da Allah ho}e, u~inio bi vas",
o ljudi, "sljedbenicima jedne vjere", kao {to kaè:
"Da Gospodar tvoj ho}e, na Zemlji bi, doista,
svi bili vjernici" (10:99), tj. u~inio bi vas
ujedinjenim i ne bi u~inio me|u vama razilaènja,
mr`nje i neprijateljstva,
"...ali On u zabludu stavlja koga ho}e, a na
pravi puta ukazuje onome kome On ho}e."
427

Zatim }e vas pitati na Sudnjem danu za sva va{a djela,
za koja }e vas nagraditi odgovaraju}om kaznom ili
nagradom, do najmanje sitnice. Zatim Uzvi{eni
upozorava Svoje robove o kori{tenju i upotrebi
zakletvi za me|usobnu prevaru i spletkarenje, kako se
ne bi pokliznula noga nakon {to je ~vrsto stajala, kao
kod onog koji je bio na Pravom putu, pa skrenuo sa
njega, skrenuo sa puta upute uslijed krive zakletve
koja odvra}a od Pravog puta, jer nevjernik - kada vidi
da ga je vjernik koji mu se obavezao a zatim ga
prevario - ne}e imati povjerenja u njegovu vjeru, pa
se uslijed toga odvratio od ulaska u islam, pa zbog
toga Uzvi{eni kaè:
"...i da ne biste nesre}u iskusili zato {to ste od
Allahova puta odvra}ali, a patnja velika vas
jo{ ~eka".
Zatim Uzvi{eni kaè: "...i ne zamjenjujte
obavezu datu Allahu za ne{to {to malo
vrijedi", tj. ne uzimajte u zamjenu za zakletve
Allahom ovosvjetska prolazna dobra i njegove ljepote,
ono {to je kod Allaha, d`.{., bolje je za vas od
dunjaluka i svega onoga {to ima na njemu. Zbog
toga Uzvi{eni veli: "... ako znate!" Uzvi{eni, tako|er,
kaè: "...ono {to je kod vas - prolazno je", tj.
prolazi i prestaje, ima svoj ta~no odre|eni rok, "...a
ono {to je u Allaha - vje~no je", tj. Njegova
nagrada za vas u Dènnetu vje~na je, nepekidna i
neiscrpna, nepresu{na.
"One koji su trpjeli Mi }emo sigurno
nagraditi mnogostrukom nagradom za ono
{to su u~inili." Ovo je zakletva od Uzvi{enog
Gospodara, potvr|ena lamom u rije~i da }e On
nagraditi strpljive boljom nagradom nego {to su
zasluìli i zaradili, tj. oprostit }e im njihova lo{a djela.

427
Ja kaem: On ne eli odvesti u zabludu nikog od vjernika koji su
potpuno iskreni i koji samo Allahu ibadet ine, pokoravaju se
Njegovim naredbama i klone se Njegovih zabrana, u skladu sa onim
kako su to dostavili Njegovi poslanici. to se tie onih koji su izabrali
zabludu kao svoj put, nisu ga napustili, i koji su ga uporno slijedili,
Uzvieni Allah, d.., Njemu slava, vodi ih u zabludu, tj. poveava
njihovu zabludu kanjavajui ih zato to su zapostavili dunosti
prema svome Gospodaru, a tvoj Gospodar ne ini nikome nikakvu
nepravdu.

"Onome ko ~ini dobro, bio mu{karac ili èna,
a vjernik je, Mi }emo dati da proìvi lijep ` vot
i doista }emo ih nagraditi boljom nagradom
nego {to su zasluìli." /97/
i

Ovo je obe}anje Uzvi{enog Allaha svakome ko
radi dobro, a taj rad bude suglasan Kitabu Uzvi{enog
Allaha i sunnetu Njegovog Poslanika, s.a.v.s., bio
mu{ko ili ènsko, a ~ije srce bude spokojno vjerom u
Allaha, d`.{., i Njegovog Poslanika, s.a.v.s. Takav }e
proìvjeti lijep ìvot na dunjaluku i nagradit }e Ga
najljep{om nagradom na ahiretu za ono {to je radio.
Lijep i ugodan ìvot obuhvata sve vrste blagodati
kojima se razveseljuju i napajaju na{a srca na
dunjaluku i na ahiretu. To je navedeno u hadisu koji
prenosi imam Ahmed od Abdullaha bin Umera, koji
kaè da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (727)
"Uspio je i pobijedio onaj koji se pokorio, dovoljno se
opskrbio i zadovoljan je onim {to mu je Allah, d`.{.,
dao." Hadis biljeì i Muslim, kako ga prenosi Abdullah
bin Jezid el-Mukri. Imam Ahmed prenio je od Enesa
bin Malika, koji kaè da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: (728) "Zaista Allah, d`.{., ne}e u~initi nikakvu
nepravdu iskrenom vjerniku za dobro djelo: daju}i mu
dobro na dunjaluku i nagra|uju}i ga za dobro na
ahiretu. A {to se ti~e nevjernika, on }e biti za svoja
dobra djela nahranjen na dunjaluku, ali kad do|e na
ahiret, ne}e imati ni jedno dobro djelo za koje bi mu
se dalo neko dobro." Ovaj hadis biljeì samo Muslim
(a ne i El-Buhari).

"Kada ho}e{ u~iti Kur'an, zatraì u Allaha
za{titu od {ejtana prokletog", /98/ "on doista
nema nikakve vlasti nad onima koji vjeruju i
koji se u Gospodara svoga pouzdaju", /99/
"njegova je vlast jedino nad onima koji njega
za za{titnika uzimaju i koji druge Allahu
ravnim smatraju." /100/

Ovo je naredba Uzvi{enog Allaha Svojim
robovima, koja im je prenesena jezikom Allahovog
Poslanika, s.a.v.s. Kada ho}e u~iti Kur'an, treba da
zatraè za{titu u Allaha, d`.{., od prokletog {ejtana.
Ovo je imperativna forma, ali se njome ne èli
obaveznost (vudùb) traènja za{tite, ve} poèljnost
(mendub). To su prenijeli Ibn-Dèrir i neki drugi
imami.
16 En - Nahl / Pele
752
Ve} smo ranije, na po~etku ovog tefsira, navodili
hadise koji govore o traènju za{tite u Allaha, d`.{., od
{ejtana - neka je hvala Allahu, d`.{. Smisao i zna~enje
iskaza utjecanja Allahu od prokletog {ejtana pri
zapo~injanju u~enja Kur'ana taj je da se u~a~u ne
pomije{a ono {to u~i, da se ne pobrka i time ga
onemogu}i da razmi{lja o onome {to u~i.
Uzvi{eni veli:
"...on doista nema nikakvih vlasti nad
onima koji vjeruju i koji se u Gospodara svoga
pouzdaju", tj. on nema vlasti nad onim ko je vjernik,
koji se oslanja i pouzdaje na snagu Gospodara
istinskim pouzdanjem, i on nema argumenata nad
iskrenim vjernicima, koji se oslanjaju na Allaha,

"...njegova je vlast jedino nad onima koji
njega za za{titnika uzimaju", tj. koji se {ejtanu
pokoravaju i uzimaju ga za prijatelja i za{titnika mimo
Allaha, d`.{.,
"i koji druge Allahu ravnim smatraju", tj.
pridruùju Allahu, d`.{., {ejtana kao sudruga u svome
ibadetu zbog svoje pokornosti njemu.

"Kada Mi ajet dokinemo drugim - a Allah
najbolje zna {to objavljuje - oni govore: 'Ti
samo izmi{lja{!' A nije tako, nego ve}ina njih
ne zna." /101/ "Reci: 'Od Gospodara tvoga
objavljuje ga melek Dìbril s istinom, da jo{
vi{e u~vrsti vjernike u vjerovanju, i da bude
putokaz i radosna vijest svim muslimanima.'"
/102/

Uzvi{eni obavje{tava o maloumnosti mu{rika,
nepostojanosti i slabom uvjerenju, jer oni kada vide
promjenu propisa, odnosno, derogaciju nekih
propisa, govore Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.:
"Ti samo izmi{lja{", tj. ti si laàc, ali Uzvi{eni
Gospodar njegov ~ini ono {to ho}e i propisuje ono
{to ho}e, kao {to Uzvi{eni veli:
"Mi nijedan propis ne promijenimo niti ga u
zaborav potisnemo" (2:106), pa Uzvi{eni veli,
odgovaraju}i im:
"...reci: 'Objavljuje ga Ruhul-Kudus'", tj.
Dèbrail, "...od Gospodara tvoga s istinom", tj. s
istinom i pravdom, "...da bi jo{ vi{e u~vrstio
vjernike u vjerovanju", pa bez pogovora povjeruju
i potvrde istinitost onog {to je objavljeno i u tom su
pogledu smirena njihova srca.
"...i da bude putokaz i radosna vijest svim
muslimanima", tj. u~inio ga je uputom i radosnom
vije{}u muslimanima, koji vjeruju u Allaha, d`.{., i
Njegovog Poslanika, s.a.v.s.

"Mi dobro znamo da oni govore: 'Pou~ava ga
jedan ~ovjek!' Jezik onoga zbog koga oni krivo
govore jezik je tu|ina, a ovaj Kur'an na
jasnom je arapskom jeziku." /103/

Uzvi{eni obavje{tava o mu{ricima i onome {to su
oni izmi{ljali laì i neistine da je Muhammed, s.a.v.s.,
nau~io Kur'an od ~ovjeka, i ukazivali su na ~ovjeka
tu|inca, nearapa, koji je bio me|u njima i nije znao
arapski jezik, osim onoliko koliko je bilo nu`no da
odgovori govorniku. A Uzvi{eni Allah, d`.{., njima
odgovara i kaè:
"...jezik onoga zbog koga oni krivo govore
jest jezik tu|ina, a ovaj je Kur'an na jasnom
arapskom jeziku", pa kako moè nau~iti onaj ko je
sastavio ovaj Kur'an sa njegovom rje~ito{}u, stilistikom
i potpunim zna~enjima od ~ovjeka tu|inca koji jedva
da zna ne{to malo arapskog jezika? Ovo moè re}i
samo onaj ~iji se um nalazi na najnièm stepenu.

i l "Onima koj ne}e da vjeruju u Al ahove dokaze
Allah sigurno ne}e ukazati na Pravi put, i njih
~eka patnja nesnosna." /104/"Usu|uju se laì
izmi{ljati samo oni koji u Allahove rije~i ne
vjeruju i oni su pravi la`ljivci." /105/

Uzvi{eni obavje{tava da On ne}e uputiti onoga ko
se suprotstavlja Njegovoj opomeni i zanemaruje ono
{to je On objavio Svome Poslaniku, s.a.v.s. Ovo je
vrsta ljudi kojima pripada bolna i nesnosna kazna na
ahiretu. Zatim, Uzvi{eni obavje{tava da Allahov
Poslanik, s.a.v.s., ne izmi{lja i ne laè, jer oni koji
izmi{ljaju laì na Allaha i na Njegovog Poslanika,
s.a.v.s., najlo{ija su stvorenja, "...koji u Allahove
rije~i ne vjeruju", kao {to su kafiri, i izvr}u govor, i
koji su kod ljudi poznati po svojoj laì. A Poslanik,
Muhamed, s.a.v.s., bio je najiskreniji ~ovjek, koji je
najvi{e ~inio dobro~instvo, koji je bio najsavr{eniji po
svome znanju, prakti~nom radu, vjerovanju,
uvjerenju, bio oslonac i temelj iskrenosti u svome
narodu, u {to niko od njih ne sumnja, i koji su ga
prozvali "El-Emin - Pouzdani".
Zbog toga, kada je rimski car Heraklije upitao Ebu-
Sufjana o tim pitanjima koja se odnose na svojstva
Allahovog Poslanika, s.a.v.s., izme|u ostalog je upitao:
"Jeste li ga optuìvali za la` prije nego {to je rekao ovo
16 En - Nahl / Pele
753
{to je rekao?", pa reko{e: "Ne", a Heraklije re~e: "Nije
mogao da ne laè na ljude, a da laè na Allaha, d`.{.!"
k

"Onoga koji zanije~e Allaha nakon {to je u
Njega vjerovao - osim ako na to bude
primoran, a srce mu ostane ~vrsto u vjeri -
~eka Allahova kazna. One kojima se
nevjerstvo mililo sti}i }e srd`ba Allahova i njih
~eka patnja velika", /106/ "zato {to vi{e vole
ìvot na ovom nego na onom svijetu, a Allah
ne}e ukazati na pravi put onima koji ne}e da
vjeruju." /107/ "To su oni ~ija je srca i sluh i
vid Allah zape~atio, i oni su zaista nemarni";
/108/ "oni }e, nema sumnje, na onom svijetu
biti izgubljeni". /109/

Uzvi{eni obavje{tava o onome koji Ga je zanijekao
nakon {to je vjerovao i nakon {to je otvorio svoja svoja
prsa za nevjerstvo, u kome se smirio, da se On rasrdio
na njega zato {to je upoznao iman - vjerovanje, a
zatim skrenuo od njega i napustio ga.
Ljudima ove vrte pripada velika bolna kazna na
ahiretu jer su se odvaìli da se suprotstave i budu
odmetnici zbog dunjaluka, pa je Allah, d`.{.,
zape~atio njihova srca, njima pripada kazna zbog
toga {to su napustili i napadali Istinu, i oni ni{ta ne
razumijevaju {to im koristi. Allah je zape~atio njihov
sluh i vid, te oni od njega nemaju nikakve koristi niti
im to pomaè, oni su nemarni u odnosu na ono {to
se od njih èli, "...nema sumnje", tj. sigurno je i ne
treba se ~uditi da onaj koji ima ova svojstva,
"...oni }e na ovom svijetu biti izgubljeni", tj.
oni koji su izgubili sami sebe i svoje sljedbenike na
Sudnjem danu.
A {to se ti~e rije~i Uzvi{enog Allaha, d`.{.:
"...osim ako bude na to primoran, a srce mu
ostane ~vrsto u vjeri", to je izuze}e onoga ko
samo jezikom zanije~e i slaè se sa mu{ricima samo
jezikom, nije~u}i to pod utjecajem zadobijenih
udaraca i zlostavljanja, a njegovo srce odbije ono {to
govori, jer je njegovo srce ~vrsto i smireno u vjeri u
Allaha, d`.{., i Njegovog Poslanika, s.a.v.s.
Ibn-Dèrir prenosi od Ebi-Ubejde Muhammeda
bin Ammara bin Jasira, koji kaè: (729) "Mu{rici su
uhvatili Ammara bin Jasira pa su ga zlostavljali sve
dotle dok im se nije pribliìo u onome {to su oni
èljeli, pa se potuìo na to Poslaniku, s.a.v.s., a
Poslanik, s.a.v.s., upita ga: 'Kako nalazi{ da osje}a
tvoje srce?', a on odgovori: 'Smireno i ~vrsto u vjeri', a
Poslanik, s.a.v.s., tada re~e: 'Ako se vrate i to ponove, i
ti ponovi!'"
Zbog toga se ulema u pogledu ovoga slaè:
ukoliko neko bude primoravan na nevjerstvo,
dozvoljeno mu je da to izrekne, ostaju}i pri onom {to
je u njegovom srcu i dozvoljeno mu je da to odbije,
kao {to se desilo sa Bilalom, r.a, koji je odbio njihovo
nevjerstvo, kada su ga èstoko zlostavljali, tako da su
mu stavili ogromnu stijenu na prsa na velikoj vru}ini i
nare|ivali mu nijekanje Allaha, d`.{., a on je to odbio
govore}i: 'Jedan, Jedan', pa im dalje re~e: 'Tako mi
Allaha, da znam drugu rije~ koja vam je mrà od ove,
ja bih je izgovorio', Allah bio njime, a i on Allahom,
zadovoljan. Tako|er, Hubejb bin Zejd el-Ensari, kada
ga je la`ni poslanik Musejlema upitao: "Svjedo~i{ li da
je Muhammed Allahov poslanik?", odgovorio je: "Da."
Ovaj ga opet upita: "Svjedo~i{ li da sam ja Allahov
poslanik?", a on odgovori: "Ne ~ujem." A neprestano
ga je udarao i ka`njavao, sijeku}i ga na komade, a on
je ostao, uprkos tome, ~vrst i nepokolebljiv, Allah
zadovoljan bio njime. I nema sumnje da je mnogo
bolje i da ima ve}u prednost to da musliman ostane
nepokolebljiv u svojoj vjeri, taman kada bi ga to
odvelo u smrt, kao {to spominje Ibn- Asakir u
biografiji Abdullaha bin Huzafe es-Sehmija, jednog od
ashaba, koga su zarobili Rimljani, pa kada mu je
njihov car rekao: "Pokrsti se, podijelit }u s tobom svoje
prijestolje i oènit }u te svojom k}erkom", a on mu
odgovori: "Kada bi mi dao sve {to posjeduje{ ti i sve
{to posjeduju Arapi - da se odreknem vjere
Muhammedove, pa makar koliko za samo jedan
treptaj oka - ne bih to u~inio. "A car mu re~e: "Dakle,
ubit }u te." A on odgovori: "îni {to ho}e{."
Zatim je zlo~ina~ki zlostavljao pred njim nekoliko
zarobljenika muslimana tako èstoko da se od
strahote toga jeì koà.
On nije ostavio i napustio svoju vjeru dok nisu
izgubili nadu da }e napustiti vjeru i odustali od daljeg
mu~enja, pa car re~e: "Poljubi moju glavu pa }u te
osloboditi", a on ga upita: "Ho}e{ li osloboditi sa
mnom sve zarobljenike muslimane?" Pa on re~e:
"Ho}u." Pa je on poljubio njegovu glavu i car ga je
oslobodio kao i sve zarobljene muslimane koji su bili
sa njim.
Nakon {to se vratio, Omer Ibn Hattab, r.a., rekao
je: "Svaki musliman ima pravo i treba da poljubi glavu
Abdullaha bin Huzafe, i ja, evo, po~injem prvi", pa je
ustao i poljubio njegovu glavu, Allah bio zadovoljan
njima.
16 En - Nahl / Pele
754

"Gospodar }e tvoj onima koji se isele, nakon
{to su z ostavljani bili, pa se onda budu borili i
sve strpljivo podnosili - Gospodar tvoj }e im,
poslije toga, doista, milostiv biti" /110/ "na
Dan u kome }e se svaki ~ovjek samo o sebi
brinuti, i u kome }e se svakom ~ovjeku za
dje a njegova puna nagrada ili kazna dati,
nepravda im se ne}e u~initi!" /111/
l
l

Ovo je druga grupa ljudi koja je bila slaba i
potla~ena u Meki, ponièna i potcijenjena u svome
narodu, koju su oni izloìli ku{nji i mu~enju. Zatim su
uzmogli da se spase hid`rom - iseljenjem, te su svoje
porodice i svoje imetke ostavili teè}i Allahovom,
d`.{., zadovoljstvu i Njegovom oprostu, pa su stupili u
redove muslimana i zajedno se s njima borili protiv
nevjernika i u tome su bili strpljivi.
Uzvi{eni obavje{tava nakon toga, tj. nakon toga
~ina koji je odgovor na ku{nju, da }e im oprostiti i biti
im milostiv na Dan njihovog povratka,
"...na Dan u kom }e se svaki ~ovjek smo o
sebi brinuti", niko drugi se ne}e brinuti o njemu, ni
otac, ni sin, ni brat, ni èna.
"...i u kome }e se svakom ~ovjeku za djela
njegova puna nagrada ili kazna dati", bilo
dobro ili zlo,
"...nepravda im se ne}e u~initi", tj. ne}e im se
umanjiti nagrada za dobro, a niti }e se pove}ati kazna
za zlo, i nikome ne}e biti u~injena ni najmanja
nepravda.

"Allah navodi kao primjer grad, siguran i
spokojan, kome je u obilju dolazila hrana sa
svih strana, a koji je nezahvalan na Allahovim
blagodatima bio, pa mu je Allah zbog onoga
{to je radio dao da iskusi i glad i strah." /112/
"I njima je do{ao poslanik, jedan od njih, ali su
ga oni la`ljivcem nazvali, i njih je stigla kazna
zato {to su nepravedni bili."/113/

Ovo je primjer kojim se èle ista}i stanovnici Meke;
ona je bila siguran, stabilan i smiren grad, kome su
dolazili okolni narodi, a ko u|e u nju bio je siguran i
bez straha, kao {to Uzvi{eni veli:
"Oni govore: 'Ako s tobom budemo Pravi put
slijedili, bit }emo brzo iz rodnog kraja
protjerani.'" Zar im Mi ne pruàmo priliku da
borave u svetom i sigurnom mjestu, gdje se,
kao Na{ dar, slivaju plodovi svakovrsni."
(28:57) Tako ovdje Uzvi{eni kaè: "...kome je u
izobilju dolazila hrana", tj. prijatna, "...sa svih
strana, a koji je nezahvalan na Allahovim
blagodatima bio", tj. koji nije~e i pori~e Allahove
blagodati, a najve}a od njih je poslanstvo
Muhammeda, s.a.v.s., njima.
Zbog toga je Allah, d`.{., zamijenio njihovo
prvobitno stanje suprotnim, pa kaè:
"...pa mu je Allah dao da iskusi glad i strah",
tj. dao mu da iskusi glad nakon {to su im dolazili
svakovrsni plodovi; kome je dolazila hrana u izobilju
sa svih strana - zato jer su se oni suprotstavljali
Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i negirali ga, {tavi{e,
suprotstavljali mu se, pa ih je prokleo sa sedam
gladnih godina, kao sedam Jusufovih godina, i samo
u prvoj godini kazne koja ih je stigla nestalo je sve {to
su imali, te su bili primorani jesti hranu koju su
spravljali od dlake deve, koju su mije{ali sa njenom
krvlju kada bi je zaklali.
Uzvi{eni kaè: "...i strah", zato {to im je sigurnost
zamijenjena strahom od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i
njegovih ashaba, kada su se iselili u Medinu, i strahom
od njegove mo}i, vojske i izvidnica.
Sve {to su imali Allah je uni{tio i ponizio ih i u~inio
da Allahov Poslanik, s.a.v.s., osvoji Meku, i to uslijed
njihovih spletki, ru`nih djela i negiranja Allahovog
Poslanika, s.a.v.s., kojeg im je Allah, d`.{., poslao
izme|u njih i kojeg je u~inio kao milost njima. Kao {to
Uzvi{eni kaè:
"Allah je vjernike milo{}u Svojom obasuo kad im je
jednog izme|u njih kao poslanika poslao." (3:164)
Kao {to se preokrenulo stanje nevjernika, koje je
obuzeo strah nakon {to su bili sigurni, glad nakon
obilnog blagostanja, i Allah, d`.{., vjernicima je njihov
strah zamijenio sigurno{}u i opskrbio ih nakon
neima{tine, u~inio ih vo|ama ljudi i vladaocima nad
njima, gospodarima i vo|ama.
Ovo {to smo rekli - da se ovaj primjer navodi za
stanovnike Meke - rekao je El-Avfi, prenose}i od Ibn-
Abbasa. Taj je stav zastupala i grupa tabiina, suprotno
onima koji kaù da se ovaj primjer odnosi na Medinu.
16 En - Nahl / Pele
755

"Hranite se dopu{tenim i lijepim jelima koja
vam Allah daruje i budite zahvalni Allahu na
blagodatima Njegovim, ako samo Njemu
ibadet ~inite." /114/ "On vam zabranjuje
jedino strv, i krv, i svinjsko meso, i onu koja je
zaklana u ne~ije drugo, a ne u Allahovo ime A
onome ko bude primoran, ali ne iz èlje, samo
toliko da utoli glad - pa, Gospodar tvoj }e,
zaista, oprostiti i milostiv biti." /115/ "I ne
govorite neistine jezicima svojim: 'Ovo je
dopu{teno, a ovo zabranjeno', da biste tako o
Allahu neistine iznosili. Oni koji o Allahu
govore neistine - ne}e uspjeti", /116/ "kratko
}e uìvati, i njih }e stra{na patnja
~ekati."/117/
.

Uzvi{eni Allah, d`.{., nare|uje Svojim robovima da
jedu Njegovu lijepu halal - dozvoljenu opskrbu,
nafaku, i da Mu budu zahvalni na tome. S obzirom da
je jedini On dao blagodati, jedino On i treba biti
oboàvan. Zatim, Uzvi{eni napominje ono {to im je
On zabranio, a to je ono {to je {tetno za njih u
njihovom vjerovanju i njihovom dunjaluku, kao {to su
le{ine - mrtvo meso, krv i svinjsko meso, kao i sve ono
{to nije zaklano u ime Allaha. Me|utim,
"...a onome ko bude primoran, ali ne iz
èlje", tj. ko bude u potrebi za tim, bez èlje, bez
pretjerivanja i samo toliko da utoli glad,
"...Gospodar tvoj }e, zaista, oprostiti i
samilostan biti." Ve} je ranije govoreno o sli~nim
ajetima, kao {to je u poglavlju "El-Bekare - Krava",
zbog ~ega nema potrebe da se to ponavlja; a Allahu
pripada svaka hvala.
428

Zatim je Uzvi{eni zabranio slije|enje puta mu{rika,
koji su dozvoljavali i zabranjivali samo na osnovu
onoga {to su oni prema svojim mi{ljenjima imenovali
i nazivali, kao {to su: El-behire, Es-saibe, El--vesile i El-
ham i sli~no, tome {to su oni ustvari izmislili u svom
dàhilijetu. Pa Uzvi{eni, slava Njemu, kaè:
"...i ne govorite neistine jezicima svojim: 'Ovo
je dopu{teno, a ovo zabranjeno', da biste tako
o Allahu neistine iznosili." U ovo ulazi sve ono
{to su izmi{ljali, dozvoljavali i zabranjivali. Zatim
Allah, d`.{., zbog toga prijeti, pa Uzvi{eni veli: "...oni
koji o Allahu govore neistine ne}e uspjeti", tj.
ni na dunjaluku a ni na ahiretu, kao {to Uzvi{eni kaè:

,
428
Tj. kod ajeta broj 173.
"Mi im dajemo da kratko uìvaju a onda
}emo ih natjerati u patnju neizdr`ljivu."
(31:24)

"Jevrejima smo zabranili ono o ~emu smo ti
prije kaz vali; Mi njima nismo nepravedni bili,
oni su sami sebi nepravdu nanijeli." /118/
"Onima koji urade zlo iz neznanja, pa se
kasnije pokaju i poprave, Gospodar tvoj }e
poslije toga sigurno oprostiti i milostiv biti."
/119/
i
i

Nakon {to je Uzvi{eni spomenuo zabranu strvine,
krvi i svinjskog mesa, i ostalog {to nije zaklano u
Njegovo ime - a {to je dozvolio u krajnjoj nu`di -
Uzvi{eni, slava Njemu, spomenuo je i ono {to je bilo
zabranjeno jevrejima u njihovom {erijatu prije nego
{to ga je On dokinuo, a zbog ~ega su osje}ali
nelagodnost i tjeskobu, pa Uzvi{eni veli:
"Jevrejima smo zabranili ono o ~emu smo ti
prije kaz vali."
429
Zbog toga ovdje kaè: "Mi njima nismo
nepravedni bili", tj. u tome u ~emu smo ih
ograni~avali: "...oni su sami sebi nepravdu
nanijeli", tj. zasluìli su da ih to tako stigne. Uzvi{eni
veli:
"...onima koji urade zlo iz neznanja", jedan
prethodnik je rekao: "Svaki onaj koji je obijestan i
nije~e Allaha - neznalica je"; "...pa se kasnije
pokaju i poprave", tj. odustanu od obijesti i
prihvate se pokornosti Allahu, "Gospodar tvoj }e
poslije toga, sigurno", tj. poslije toga ~ina i
otklona, "...oprostiti i milostiv biti".

"Ibrahim je doista bio predvodnik, pokoran
Allahu, pravi vjernik, nije druge smatrao
Allahu ravnim." /120/ "I bio je zahvalan na

429
Tj. u suri "El-Enam - Stoka", ajet broj 146.
16 En - Nahl / Pele
756
blagodatima Njegovim; On je njega izabrao i
na Pravi put uputio." /121/ "I dali smo mu
dobro na ovom svijetu, a na onom svijetu
doista }e biti me|u onima dobrim." /122/
"Poslije smo tebi objavili: 'Slijedi vjeru
Ibrahimovu, vjeru pravu on nije Allahu druge
smatrao ravnim!'" /123/
,
"

Uzvi{eni hvali Svoga roba i Svoga poslanika
Ibrahima, a.s., vo|u ~istih i oca poslanika, i progla{ava
ga ~istim od mu{rika, jevreja i kr{}ana, pa Uzvi{eni
kaè: "Ibrahim je doista bio predvodnik,
pokoran Allahu, pravi vjernik", a {to se ti~e rije~i
(el-umme), ona zna~i vo|u koji se slijedi, a el-kanit
zna~i: ponizan, skru{en i poslu{an, a el-hanif onaj koji
svjesno i namjerno skre}e od {irka ka tevhidu, te zbog
toga Uzvi{eni kaè: "nije druge smatrao Allahu
ravnim". Mudàhid kaè: "Rije~ 'umme' zna~i - da je
on sam bio zajednica (Ummet)
430
, a el-kanit:
poslu{an, pokoran". Uzvi{eni kaè: "i bio je zahvalan
na blagodatima Njegovim", tj. uvijek je zahvaljivao na
blagodatima Allahovim, d`.{., prema njemu, kao {to
kaè Allah Uzvi{eni: "I Ibrahimovim: - koji je
obaveze potpuno ispunjavao" (54:37), tj.
izvr{avao je sve ono {to mu je Allah Uzvi{eni naredio.
"On je njega izabrao", tj. odabrao ga je, kao {to su
Mi smo jo{ prije Ibrahimu razboritost dali i
dobro smo ga poznavali" (21:51), a zatim Allah
Uzvi{eni kaè:
"...i na pravi put uputio", a to je ibadet samo
Allahu, d`.{., koji nema sudruga, u [erijatu kojim je
On zadovoljan. "...dali smo mu dobro na ovom
svijetu", tj. sastavili smo mu dobro ovoga svijeta u
svemu onome u ~emu je potreba jenog vjernika u
upotpunjenju njegovog lijepog ìvota.
"...a na onom }e svijetu doista biti me|u
onima dobrima"
"Poslije smo tebi objavili: 'Slijedi vjeru
Ibrahimovu, vjeru pravu'", tj. Muhammede, slijedi
vjeru Ibrahimovu, jer je Ibrahim bio savr{en na svom
putu i u monoteizmu, pa smo zbog toga, tebi objavili
da slijedi{ ono na ~emu je on ustrajavao:
"...on nije Allahu druge smatrao ravnim", kao
{to kaè u poglavlju El-Enam:
"Reci: 'Mene je Gospodar moj na pravi put
pravovjernika, a on nije bio idolopoklonik'"
(6:161), a zatim Allah Uzvi{eni, kritikuju}i ìdove,
kaè:

430
Rekao sam: Ako je znaenje rijei "ummet" - i voa koji se
oponaa ili kao to kae Mudahid, da je on sam predstavljao narod -
pa oba svojstva nalaze se kod poslanika. Nema sumnje da je on voa
koji pouava ljude dobru, te da je on sam narod, tj. vrijedi sam koliko
mnogi u narodu, pa makar on bio sam jer je istina sa njim. Svako onaj
sa kim je Istina znai vie od onih sa kojima je neistina pa makar bili
mnogobrojni, jer brojnost nema sama za sebe konanu vrijednost,
osim ako ta brojnost bude vezana za istinu. Ako onaj koji bude
posjedovao Istinu bude sam na jednoj strani, a svi drugi ljudi koji joj
se suprotstavljaju na drugoj strani, stvarno je mnotvo taj pojedinac
koji posjeduje Istinu, a ostali ljudi, bez obzira koliko ih bilo, ne
predstavljaju apsolutno nita jer Istina i nosioci Istine, oni su
pobjednici u svakom trenutku.

"Svetkovanje subote propisano je onima koji
su imali razli~ita mi{ljenja o njoj, i Gospodar
}e tvoj na Sudnjem danu njima presuditi u
onome oko ~ega su se razi{li" /124/

Allah Uzvi{eni je propisao svakom narodu dan u
kojem }e se ljudi okupljati radi ibadeta. Muslimanima
je propisao petak. Kaè se da je taj dan, tako|er, bio
propisan Izrael}anima, ali su oni odustali od njega a
prihvatili subotu. Allah Uzvi{eni nju im je u~inio
obavezuju}om u Tevratu, staviv{i im u zadatak da je
~uvaju uz zapovijed da slijede Muhammeda s.a.v.s.
kada ga po{alje, i dobio za to njihova obe}anja I
jamstva. Zbog toga, Allah Uzvi{eni kaè:
"Svetkovanje subote propisano je onima koji
su imali razli~ita mi{ljenja o njoj..."
Mudàhid veli: "Slijedili su je, a ostavili petak, sve
dok Allah nije poslao Isaa sina Merjemina koji je ~uvao
subotu dok nije bio uzdignut, da bi kr{}ani, nakon
njega, za vrijeme Konstantina prihvatili nedjelju,
razlikuju}i se od ìdova, kao {to su promijenili
okretanje u namazu isto~no od Jerusalema, a Allah
najbolje zna!"
Imam Muslim biljeì od Ebu-Hurejrea i Huzejfe
ibn ebi el-Jemana, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao:
(730) "Allah je onima prije nas onemogu}io petak,
pa je ìdovima bila subota a kr{}anima nedjelja. Allah
je nas stvorio i uputio nas na petak i stavaio ga ispred
subote i nedjelje, kao {to }e i oni, tako|er, biti oni koji
}e nas slijediti na Sudnjem danu, s obzirom da smo
mi posljednji stanovnici dunjaluka a prvi na ahiretu, i
oni koji }e prije drugih stvorenja polagati ra~un."

"Na put Gospodara svoga mudro i lijepim
savjetom poz vaj, i s njima na najljep{i na~in
raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su
zalutali s puta Njegova, i On zna one koji su
na Pravom putu." /125/ "Ako ho}ete na
i
16 En - Nahl / Pele
757
nepravdu uzvratiti, onda u~inite to samo u
onolikoj mjeri koliko vam je u~injeno; a ako
otrpite - to je, doista, bolje za strpljive." /126/
"Strpljiv budi! ali, strpljiv }e{ biti samo uz
Allahovu pomo}. I ne tuguj za njima, i neka ti
nije te{ko zbog spletkarenja njihova." /127/
"Allah je zaista na strani onih koji se Allaha
boje i grijeha klone i koji dobra dje a ~ine."
/128/

l

, .
l

Allah Uzvi{eni nare|uje Svome Poslaniku, s.a.v.s.,
da pozove stvorenja njihovom Gospodaru mudro{}u,
tj. sa onim {to je u Knjizi i sunnetu, a vezano je za
nerdebe I zabrane, podsje}aju}i ih na mo} Allaha
Uzvi{enog.
"I s njima na najljep{i na~in raspravljaj", tj.
razgovaraj s njima ljubazno, blago, lijepim govorom,
kao {to je bilo nare|eno Musau, a.s., i Harunu, a.s.,
kada su poslani Faraonu, rije~ima Allaha Uzvi{enoga:
"pa mu blagim rije~ima govorite, ne bi li
razmislio ili se pobojao". (20:44)
"Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s
puta Njegova", naime, zna ko je od njih nesretan a
ko je sretan i to je o njima kod Njega zapisano i
rije{eno, pa pozovi ih Allahu Uzvi{enom i neka ti,
zbog njih, u du{i te{ko ne bude, jer ti nisi taj koji
upu}uje. Ti si samo onaj koji opominje! Tvoje je
dostavljanje, a na Nama je obra~un.
"Ako ho}ete na nepravdu uzvratiti, onda
u~inite to samo u onolikoj mjeri koliko vam je
u~injeno", tj. Allah Uzvi{eni nare|uje pravdu u
odmazdi i sli~nost u sprovo|enju prava, tj. ako vam je
neko od ljudi ne{to u~inio - u~inite i vi isto tako! To
zastupa Ibn-Sirin i drugi. Ibn-Zejd kaè: "Bilo im je
nare|eno da oproste mu{ricima." Kada su na islam
pre{li pripadnici jakog plemena, obratili su se
Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.: "Allahov Poslani~e, kada
bi nam Allah dopustio, osvetili bi se ovim psima!", pa
je objavljen ovaj ajet a zatim je to derogirano
dìhadom. Abdullah, sin imama Ahmeda biljeì u
Musnedu svoga oca od Ubejj ibn Ka' ba, r.a.: (731):
"U Bici na Uhudu ubijeno je 60 ensarija i 6 muhadìra,
pa su ashabi rekli: 'Kada bi imali jedan ovakav dan kao
{to su ga imali idolopoklonici, primjerno bi ih kaznili!',
pa kada je bilo osvajanje Meke, jedan ~ovjek je rekao:
'Poslije ovog dana ne}e{ prepoznati Kurej{ije!' Tada je
jedan glasnik povikao: 'Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
stavlja sve pod za{titu osim toga i toga' - spomenuo je
te ljude - pa je Allah Uzvi{eni objavio:
'Ako ho}ete na nepravdu uzvratiti, onda
u~inite to samo u onolikoj mjeri koliko vam je
u~injeno', do zavr{etka poglavlja En-Nahl, pa je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Strpimo se i ne
uzvra}ajmo na nepravdu!'" Kao {to je u rije~ima Allaha
Uzvi{enog:
"...a onoga koji oprosti i izmiri se, Allah }e
nagraditi" (42:40), a zatim kaè: "...a ako
otrpite to je, doista, bolje za strpljive "
"Strpljiv budi! Ali, strpljiv }e{ biti samo uz
Allahovu pomo}." To je potvrda naredbe za
strpljivos i saznanje da se to ne moè posti}i bez
Allahove volje, pomo}i, mo}i i snage. Zatim, Allah
Uzvi{eni kaè: "I ne tuguj za njima", za onima koji
te ne slijede, jer je Allah tako odredio.
"I neka ti nije te{ko", neka te ne mu~i:
"...zbog spletkarenja njihova", tj. u njihovom
istrajavanju u zlu i neprijateljstvu koje pripremaju
protiv tebe. Allah Uzvi{eni je tebi dovoljan, On te
pomaè i ~ini te pobjednikom u odnosu na njih!
"Allah je zaista na strani onih koji se
Allaha boje i grijeha klone i koji dobra dje a
~ine", sa njima je tako {to ih pomaè i daje im
potporu, i ovo je posebna prisutnost, kao {to su rije~i
Allaha Uzvi{enoga:
"Kada je Gospodar tvoj nadahnuo meleke:
'Ja sam s vama, pa u~vrstite one koji vjeruju!'"
(8:12), a {to se ti~e op}e, pratnje ona je sluhu, vidu i
znanju, kao u govoru Allaha Uzvi{enog:
"On je s vama gdje god bili, i sve {to rade
Allah vidi" (57:4), kao i rije~i Allaha Uzvi{enog :
"Zar ne zna{ da Allah zna sve {to je na
nebesima i {to je na Zemlji? Nema tajnih
razgovora me|u trojicom a da On nije ~etvrti,
ni me|u petoricom, a da On nije {esti, ni kada
ih je manje ni kada ih je vi{e, a da On nije s
njima gdje god oni bili" (58:7), tj. sa Svojim
znanjem, sluhom i vidom.
431
"...oni koji se Allaha
boje i grijeha klone", oni koji su ostavili
harame/zabrane: "i koji dobra djela ~ine", tj. koji
su se pokorili. Allah Uzvi{eni njih ~uva i {titi i pomaè
ih protiv njihovih neprijatelja.

Zavr{etak komentara
sure En-Nahl.
Svaka hvala i zahvala pripadaju
Uzvi{enom Allahu,
i od Njega je dobro~instvo.
Neka je obilan salavat i selam
na Muhammeda, s.a.v.s.,
njegovu porodicu i njegove
ashabe!

431
to se tie Njegovog Uzvienog Bia ono je iznad Ara, bez
pitanja KAKO? I sa Svojim je robovima sa Njegovim uzvienim
svojstvima: zna ono to oi skrivaju i to grudi taje. Ovo je vjerovanje
selefa/prve generacije muslimana, ono na emu su bili Allahov
Poslanik, s.a.v.s., i njegovi asni ashabi.
Na Gospodaru, uini da ivimo i umremo sa ovim vjerovanjem i
proivi nas s tim, zadovoljne Tvojom dobrotom, dobroinstvom i
poastima.
16 En - Nahl / Pele
758

17 El - Isra / Nono putovanje
761

17
El - ISRA / NO]NO PUTOVANJE
OBJAVLJENO U MEKI
, IMA 111 AJETA

**

"Uzvi{en neka je Onaj Koji je u jednom ~asu
no}i preveo Svoga roba iz Mesdìd-Harama u
Mesd` d-Aksa, ~iju smo okolicu blagoslovili
kako bismo mu neka znamenja Na{a pokazali.
- On, uistinu, sve ~uje i sve vidi."/1/
i

Allah Uzvi{eni uzdiè Sebe i veli~a Svoj poloàj
Svojom mo}i koju niko drugi, osim Njega, ne
posjeduje. Nema boga niti gospodara osim Njega:
"Koji je u jednom ~asu preveo Svoga roba",
tj. Muhammeda, s.a.v.s. : "no}u", tj. u toku no}i: "iz
Mesdìd-Harama ", a to je mesdìd u Meki, "u
Mesdìd-Aksa ", a to je Kudusi-{erif koji se nalazi u
Jerusalemu, izvoru vjerovjesnika od Ibrahima, a.s., pa
su se, zbog toga, tu sakupili, pa im je on imamio u
njihovom mjestu i njihovim ku}ama, {to upu}uje na
to da je on najve}i imam i glavni pro~elnik - neka je
Allahov salavat i selam na njega i sve ostale poslanike.
"~iju smo okolicu blagoslovili", tj. usjevima
i plodovima: ""neka Na{a znamenja", tj. velika
znamenja, kao {to kaè Allah Uzvi{eni: "vidio je
najveli~anstvenija znamenja svoga
Gospodara." (53:18) Spomenut }emo od toga -
ono {to nam je Allah omogu}io - ono {to Allahov
Poslanik, s.a.v.s., prenosi o tome.
"On, uistinu, sve ~uje i sve vidi" (1), tj. ~uje
govor Svojih robova, onih koji Ga vjeruju i onih koji
Ga nije~u, onih koji su iskreni i koji laù; vidi ih, pa
daje svakom od njih ono {to zasluùju na ovom i na
onom svijetu.

NAVO\ENJE HADISA,
KOJI SU NA RASPOLAGANJU

Objavljena nakon sure "El - Kasas".

**
Ajeti 26., 32., 57. i 73. - 80. medinski su.
O NO]NOM PUTOVANJU

Imam Muslim biljeì u svom "Sahihu" od Enesa
ibn Malika, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
(1) "Dat mi je Burak. To je bijela duga ìvotinja. Ve}a
je od magarca a manja od mazge. Kora~a brzinom
pogleda. Jahao sam ga dok nisam stigao do Bejtul-
makdisa. Privezao sam ga za halku za koju su
privezivali Allahovi poslanici, zatim sam u{ao u
Mesdìd i klanjao u njemu dva rekata a onda izi{ao.
Nakon toga mi je do{ao Dìbril i ponudio mi
posudu sa vinom i posudu sa mlijekom. Odabrao sam
mlijeko, pa mi je Dìbril rekao: "Odabrao si islam!"
Zatim smo uzdignuti na nebo. Dìbril je traìo da
se otvori, pa je upitan: "Ko si ti?" "Ja sam Dìbril",
odgovorio je. "Ko je s tobom?" - upitan je.
"Muhammed" - odgovorio je. "Je li mu dato
poslanstvo?" - ponovo je upitan. "Da" - odgovorio je.
Tada nam je otvoreno. Tu je bio Adem, a.s., koji mi je
izrazio dobrodo{licu i poèlio mi dobro.
Zatim smo uzdignuti na drugo nebo /nebesko
prostranstvo. Dìbril je traìo da se otvori, pa je
upitan: "Ko si ti?" "Ja sam Dìbril!" - odgovorio je.
Upitan je: "Ko je s tobom?" Odgovorio je:
"Muhammed!" "Je li mu dato poslanstvo?" - ponovo
je upitan. "Da"- odgovorio je.
Tada nam je otvoreno. Tamo su bili dva te~i}a: Isa,
sin Merjemin, i Jahja, sin Zekerijjaa - neka je Allahov
mir na njih dvojicu - koji su mi izrazili dobrodo{licu i
poèljeli mi dobro.
Zatim sam uzdignut na tre}e nebesko
upitan: "Ko si ti?" Odgovorio je: "Dìbril!" Upitan je:
"Ko je s tobom?" Odgovorio je: "Muhammed!" "Je li
mu dato poslanstvo?" - ponovo je upitan. "Da" -
odgovorio je Dìbril.
Otvoreno nam je. Ugledali smo Jusufa, a.s., kome
je dato pola ukupne ljepote, koji mi je izrazio
dobrodo{licu i poèlio svako dobro.
Onda smo uzdignuti na ~etvrto nebesko
upitan: "Ko je ovo?" Odgovorio je: "Dìbril!" Upitan je:
"A ko je s tobom?" Odgovorio je: "Muhammed!" "Je li
mu dato poslanstvo?" - ponovo je upitan. "Da" -
odgovorio je.
Otvoreno nam je. Tamo je bio Idris, a.s. Izrazio mi
je dobrodo{licu i poèlio svako dobro. Allah Uzvi{eni
kaè: "i Mi smo ga na visoko mjesto digli."
(19:57)
Nakon toga smo dignuti na peto nebesko
prostranstvo. Dìbril je zatraìo da se otvori, pa je
upitan: "Ko je to?" Odgovorio je: "Dìbril!" Upitan je:
"Ko je s tobom?" Odgovorio je: "Muhammed!" "Je li
mu dato poslanstvo?" - ponovo je upitan. Odgovorio
je: "Da."
Otvoreno nam je. Ugledali smo Haruna, a.s., koji
mi je izrazio dobrodo{licu i poèlio svako dobro.

762
Zatim smo uzdignuti na {esto nebesko
prostranstvo. Dìbril je zatraìo da se otvori, pa je
upitan: "Ko je to?" Odgovorio je: "Dìbril!" "A ko je s
tobom?" - upitan je. Odgovorio je: "Muhammed!" "Je
li mu do{lo poslanstvo?" - ponovo je upitan. "Da" -
odgovorio je.
Otvoreno nam je. Tamo je bio Musa, a.s. koji mi je
izrazio dobrodo{licu i poèlio mi svako dobro.
Onda smo uzdignuti na sedmo nebesko
prostranstvo. Dìbril je traìo da se otvori pa je upitan:
"Ko je to?" Odgovorio je: "Dìbril." "A ko je s tobom?",
upitan je. Odgovorio je: "Muhammed." Upitan je: "Je
li mu dato poslanstvo?" Odgovorio je: "Da."
Otvoreno nam je. Tamo je bio Ibrahim, a.s.,
naslonjen le|ima na Bejtul-Ma-mur/ Nebesku Kabu u
koju svakodnevno ulazi 70 hiljada meleka koji se vi{e
ne vra}aju. Zatim sam odveden do Sidretul-
Muntehaa, ~ije je li{}e bilo poput slonovih u{iju a
plodovi poput velikog zemljanog vr~a. Kada ju je
prekrilo ono {to je Allah htio da je prekrije ona se
promijenila tako da niko od Allahovih stvorenja ne bi
bio u stanju da opi{e njenu ljepotu. Allah mi je objavio
ne{to od Objave i propisao mi u toku svakog dana i
no}i pedeset namaza, pa sam si{ao do Musa, a.s., koji
me je upitao: "[ta je tvoj Gospodar stavio u du`nost
tvojim sljedbenicima?" Odgovorio sam: "Pedeset
namaza." Rekao mi je: "Vrati se svome Gospodaru i
traì olak{icu jer tvoj ummet to ne}e izdràti s
obzirom da sam ja to isprobao na Izraeli}anima."
Vratio sam se svome Gospodaru i zamolio Ga:
"Gospodaru moj, olak{aj mojim sljedbenicima", pa mi
je smanjio za pet namaza. Vratio sam se Musam, a.s.,
i rekao mu: "Umanjio mi je za pet namaza." Rekao mi
je: "Tvoji sljedbenici to ne mogu podnijeti i zato se
vrati svome Gospodaru i traì olak{anje."
Neprestano sam se vra}ao izme|u svoga
Gospodara i Musa, a.s., sve dok mi Allah ne re~e:
"Muhammede, njih je pet u toku dana i no}i a svaki
namaz pi{e se deset {to ~ini pedeset namaza. Ko
odlu~i uraditi kakvo dobro djelo, a ne uradi ga - upisat
}e mu se jedna nagrada, a ako ga uradi - upisat }e
mu se deset. Ako, pak, neko odlu~i uraditi neko
negativno djelo, pa to ne u~ini - ne pi{e mu se u
grijeh a ako ga u~ini - upi{e mu se samo jedan grijeh."
Spustio sam se do Musa, a.s., i rekao mu: "Vra}ao
sam se svome Gospodaru sve dok se nisam postidio."
U predanju imama Ahmeda od Katade koji
prenosi od Enesa ibn Malika da je Malik ibn Sasa
pri~ao mu... spomenuo je hadis sve do rije~i
Muhammeda, a.s.:
(2) "...Zatim sam dignut do Sidretul-Muntehaa i
ugledao njene plodove u obliku zemljanih vr~eva iz
sela Hadèr, dok su joj listovi bili kao u{i od slona, pa
je rekao: "Ovo je Sidretul-Munteha." Rekao je:
"Ukazale su se ~etiri rijeke: dvije skrivene a dvije
vidljive. Upitao sam: "[ta je ovo, Dìbrile?" Odgovorio
je: "[to se ti~e skrivenih, to su dvije rijeke u Dènnetu,
a {to se ti~e vidljivih, to su Nil i Eufrat." Rekao je: "A
zatim je dignut do Bejtul-Mamura."
U predanju Katade od Ebu- Hurejrea, r.a., stoji:
/3/ Rekao je: "Rekao sam: Molio sam svoga
Gospodara sve dok se nisam zastidio (da Mu se
ponovo vratim), ali sam bio zadovoljan,predan, pa
sam izvr{io naredbu, a zatim je glasnik povikao: ' Ja
sam zaklju~io Moju naredbu (fa d) i olak{ao sam
Mojim robovima.'"
r
Sli~no biljeè Buhari i Muslim u svojim
vjerodostojnim zbirkama u predanju od Katade.
U predanju koju biljeì Buharija u poglavlju o
namazu, stoji:
/4/ "...zatim me odveo do Sidretul-Muntehaa
kojeg su prekrile boje a da i sam nisam znao koje, da
bi zatim bio uveden u Dènnet, u kome su bile ogrlice
i |erdani od bisera a zemlja od miska."
Muslim biljeì u svome "Sahihu" od Ebu-Zerra, r.a.,
koji kaè:
/5/ "Pitao sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: "Jesi li
vidio svoga Gospodara?" Odgovorio je: "Svjetlost/
Nur gdje god sam pogledao - pa kako da Ga vidim?!"
Od Muhammeda ibn Be{ara sa lancem
prenosilaca prenosi se do Abdullaha ibn [ekika, koji
kaè: "Rekao sam Ebu-Zerru, r.a.:
/6/ 'Da sam vidio Allahovog Poslanika, s.a.v.s.,
upitao bih ga. Upitao me je: 'A o ~emu bi ga upitao?'
Rekao je: 'Upitao bih ga: 'Jesi li vidio svoga
Gospodara?' Ebu-Zerr je rekao: 'Ve} sam ga pitao pa
je odgovorio: 'Vidio sam svjetlost /Nur/.'"
Hafiz Ebu-Bekr el-Bejheki spominje da u hadisu
[urejka ima dodatak koji samo on prenosi, i podupire
one koji smatraju da je Muhammed, a.s., vidio
Uzvi{enog Allaha. Taj dodatak su rije~i: "Zatim se
pribliìo Silni, Gospodar Veli~ine, pa se nadnio, blizu
koliko dva luka ili bliè."
Stav Ai{e, Ibn-Mesuda i Ebu-Hurejrea, r.a., u
shvatanju ajeta: "Zatim se nadnio, pa pribliìo", da se
odnosi na vi|enje Dìbrila, ispravnije je. To je ono {to
zastupa El-Bejheki - Allah mu se smilovao - kao
ispravno po ovom pitanju rije~i Uzvi{enoga:
"Zatim se pribliìo pa nadnio," (53:8) odnosi se
na Dìbrila, a.s., kao {to se potvr|uje u "Sahihu"
Buharije i Muslima od Ai{e, majke pravovjernih, od
Ibn-Mesuda, a tako|er od Ebu-Hurejrea u
Muslimovom "Sahihu". Nije poznato razilaènje
ashaba u tuma~enju ovog ajeta.
U Muslimovom "Sahihu" stoji: "Ibn-[ihab je rekao:
"Obavijestio me je Ibn-Hazm da su Ibn-Abbas i Ebu-
Habbe el-Ensari govorili da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao:
/7/ "Zatim sam uzdignut do nivoa kada sam
mogao ~uti {kripanje pera."
Imam Ahmed prenosi od Dàbira ibn Abdullaha,
r.a., da je ~uo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da kaè:
/8/ "Po{to sam u la` ugonjen od strane Kurej{ija
kada sam bio uzdignut u no}i Israa do Bejtul-
-Makdisa, stao sam u hid`ru (polukrug) kod Kabe, pa
mi je Allah pokazao Bejtul-Makdis, te sam ih po~eo
obavje{tavati o njegovim znamenjima, a gledao sam
u njega." Biljeè Buhari i Muslim u svojim sahihima.

763
Ibn-[ihab kaè da je Ebu-Seleme ibn
Abdurrahman rekao:
/9/ "Spremili su se - ili sli~an izraz - ljudi od
Kurej{ija, oti{li Ebu-Bekru i rekli mu: 'Zar ti misli{ da je
tvoj drug oti{ao do Bejtul-Makdisa a zatim se vratio
do Meke u jednoj no}i?' Ebu-Bekr, r.a., upitao je: 'Zar
je on to rekao?!' Odgovorili su: 'Da.' Ebu- Bekr je
odgovorio: 'Ja svjedo~im da ako je on to rekao da je
istinu rekao.' Rekli su mu: 'Ti si mu povjerovao da je
do{ao do [ama u jednoj no}i a zatim se vratio do
Meke prije nego je svanulo?!' Odgovorio je: 'Da, ja
sam mu povjerovao i vi{e od toga. Povjerovao sam
mu kad je po~eo primati Objavu s neba.'" Ebu-Seleme
kaè: "Zbog ovoga je prozvan Ebu-Bekr es-Siddik."
Imam Ahmed prenosi od Ibn-Abbasa, r.a., da je
rekao: "Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,:
/10/'U no}i u kojoj se dogodio Isra osvanuo sam u
Meki. Upla{io sam se znaju}i da }u zbog toga biti u
la` ugonjen.' Ostao je izolovan, tuàn. Pored njega je
pro{ao Allahov neprijatelj Ebu-Dèhl, sjeo pored njega
i ismijavaju}im tonom, zapitao ga: "Je li se to {to
dogodilo?" Poslanik, s.a.v.s., rekao je: "Da." On je
zapitao: "A {ta to?" Odgovorio je: "Sino} sam bio
uzdignut." Upitao je: "Gdje?" Odgovorio je: "U Bejtul-
Makdis." Ebu-Dèhl re~e: "Zatim si osvanuo me|u
nama?!" Odgovorio je: "Da." Ebu- Dèhl nije ga
poku{avao demantovati pla{e}i se da Allahov
Poslanik, s.a.v.s., ne zanije~e svoj govor kada mu
pozove narod, pa ga je upitao: "[ta misli{ da pozove{
svoj narod da li bi im ispri~ao ovo {to si meni
ispri~ao?" Poslanik, s.a.v.s., rekao je: "Da." Ebu- Dèhel
je pozvao: "O potomci Kaba ibn Luaja!" Do{li su mu
u skupinama i sjedali pored njih dvojice. Ebu-Dèhl
re~e: "Ispri~aj svome narodu ono {to si meni ispri~ao."
Poslanik, s.a.v.s., je rekao: "Doista sam sino} bio
uzdignut." Upitali su: "Gdje?" Odgovorio je: "Do
Bejtul-Makdisa." Primijetili su: "Zatim si osvanuo me|u
nama?!" Odgovorio je: "Da." Tada neki zapljeska{e
rukama a neki stavi{e ruku na glavu izraàvaju}i na taj
na~in ~u|enje. "Moè{ li nam opisati Mesdìd?" -
upita{e. Me|u njima je bilo onih koji su putovali u to
mjesto i vidjeli taj Mesdìd. Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao je: "Opisivao sam ga dok mi neki detalj nije
postao nejasan, pa mi je donesen Mesdìd blizu i
stavljen ispred ku}e 'Akila u koji sam gledao i tako ga
opisivao." Narod je uzviknuo: "[to se ti~e opisa, tako
nam Allaha, pogodio je!"
Ovaj hadis biljeì i En-Nesai od Avfa ibn Ebi-
Dèmile, a on je bio jedan od najpouzdanijih imama,
dok El-Bejheki biljeì u hadisu od En-Nadra ibn
[umejla ibn Avfa.
U Muslimovom "Sahihu" od Ebu-Hurejrea, r.a.,
stoji: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je:
/11/ "Kada sam bio u hid`ru pored Kabe, sje}am
se da su me Kurej{ije ispitivale o mom no}nom
putovanju. Pitali su me o detaljima Bejtul-Makdisa u
koje nisam bio siguran, pa sam se izuzetno zabrinuo,
tako da se toliko nisam nikada ranije zabrinuo, pa mi
ga je Allah predstavio tako da sam gledao u njega.
Ni{ta me nisu zapitali a da ih o tome nisam
obavijestio i na{ao sam se u dru{tvu Allahovih
vjerovjesnika. Musa, a.s., klanjao je a bio je snaàn i
~vrst kao da je od ljudi iz plemena [enue. Isa, a.s.,
klanjao je dok mu je najsli~niji od ljudi bio Urve ibn
Mesud es-Sekafi. Ibrahim, a.s., klanjao je a najsli~niji
od ljudi je va{ drug - tj. Alejhisselam li~no - pa se
pribliìlo vrijeme namaza te sam ih ja predvodio u
namazu. Kada sam zavr{io re~eno mi je:
'Muhammede, ovo je Malik, ~uvar Dèhennema.'
Okrenuo sam se njemu, a on mi je selam nazvao."

NAPOMENA
Ako se zadrìmo na analizi svih ovih hadisa, dolazi
se do saznanja da se predaje u pogledu Poslanikovog,
s.a.v.s., no}nog putovanja iz Meke do Bejtul-Makdisa
slaù iako se rije~i prenosilaca razlikuju. Oni koji
smatraju da je svaki rivajet opre~an drugome tvrde}i
da je no}no putovanje u~injeno vi{e puta, daleko su
oti{li, ~ine ~udne stvari, pribjegavaju onome gdje se
ne mogu skloniti i nisu postigli èljeno. Neki od
potonjih generacija decidno su se izjasnili da je
Muhammed, a.s., samo jedanput prenesen iz Meke
do Bejtul-Makdisa, drugi put iz Meke do nebeskih
sfera a tre}i put do Bejtul-Makdisa a odatle do
nebeskih sfera. Zadovoljavaju se tim tuma~enjem
misle}i da su do{li do izlaska iz tih nejasno}a,
me|utim, ovo je veoma ~udno i daleko od onoga {to
biljeè prve generacije muslimana. Da se ovo vi{e
puta ponavljalo Allahov Poslanik, s.a.v.s., bi zasigurno
obavijestio svoje sljedbenike i oni bi to ponavljanje
zasigurno zabiljeìli.
Musa ibn 'Ukbe prenosi od Zuhrija: "Isra se
odigrala godinu dana prije Hid`re." To isto potvr|uje
Urwe. Es-Suddi kaè: "[esnaest mjeseci prije Hid`re."
Istina je da je Alejhisselam prenesen u budnom a ne
spavaju}em stanju iz Meke do Bejutul-Makdisa ja{u}i
na Buraku, pa kad je do{ao do vrata Mesdìda,
privezao je ìvotinju kod vrata a onda u{ao u njega i
klanjao dva rekata u po~ast dàmiji (tehijjetul-
mesdìd) u njenom pro~elju. Zatim je uznesen na
Mirad`, a to je kao ljestve sa pre~kama preko kojih se
penje, pa se preko njih uspeo na zemaljsko nebo a
zatim do preostalih sedam nebeskih sfera. Na svakom
nebeskom prostranstvu do~ekali su ga njegovi
stanovnici. Selam je nazvao poslanicima na tim
nebeskim prostranstvima shodno njihovim
poloàjima i stepenima, sve dok nije pro{ao pored
Musa, a.s., onoga s kojim je Uzvi{eni Allah
razgovarao, na {estom nebeskom prostranstvu i
Ibrahima, a.s., Allahovog prijatelja, na sedmom
nebeskom prostranstvu. Nakon toga je prevazi{ao i
njih i njihove poloàje, kao i poloàje ostalih
vjerovjesnika, sve dok nije do{ao do nivoa na kome je
~uo {kripanje pera tj. pera sudbine.
Vidio je Sidretul-Munteha koga su prekrivale
Allahove veli~anstvene stvari: leàji od zlata i razli~ite
boje, kao i meleki, a tu je vidio i Dìbrila u njegovom
stvarnom liku sa 600 krila. Vidio je, tako|er, zeleno

764
uzglavlje - Refref - koje je prekrilo horizont. Vidio je i
Bejtul-Mamur (Nebesku Kabu) i Ibrahima, a.s.,
graditelja zemaljske Kabe, naslonjenog le|ima na nju.
U ovu Nebesku Kabu svaki dan u|e 70 hiljada meleka
koji u njoj ibadet ~ine i ne vra}aju se u nju do Sudnjeg
dana.
Vidio je Dènnet i Dèhennem. Allah mu je tamo
propisao pedeset namaza da bi ih zatim, iz Svoje
milosti i pa`nje spram Svojih robova, smanjio na pet.
U ovome je veliko pridavanje va`nosti namazu i
njegovom zna~aju. Zatim je spu{ten do Bejtul-
Makdisa, a s njim su spu{teni i vjerovjesnici sa kojima
je zajedno klanjao namaz kada je nastupilo njegovo
vrijeme. Neki misle da ih je on predvodio u namazu
na nebu, ali predaje koje dominiraju ukazuju da je to
bilo u Mesdìdul-Aksau. Po nekim predajama taj
namaz je bio prilikom prvog njegovog ulaska u
Mesdìd a uo~ljivo je da je to bilo nakon njegovog
povratka u njega, jer kada je on prolazio pokraj njih u
njihovim stanovima, pitao je o njima Dìbrila, za
svakog ponaosob, a Dìbril ga je o njima
obavje{tavao. Ovo je umjesno jer je on prvo bio
pozvan u nebeske visine da se propi{e njemu i
njegovom narodu ono {to Allah èli. Nakon
ispunjenja ove Allahove èlje, sakupljen je on sa
svojom bra}om vjerovjesnicima da bi im se
manifestirala njegova po~ast i prednost nad njima
njegovim predvo|enjem u namazu, na {to mu je
Dìbril aludirao.
Nakon toga izi{ao je iz Mesdìdul-Aksaa uzjahao,
Buraka i vratio se u Meku u ranu zoru. A Allah najbolje
zna!
Zatim su se ljudi razi{li u tome: Da li je Isra bila i
tjelesno i duhovno ili samo duhovno? Dva su stava u
tom pogledu. Ve}ina u~enjaka se slaè da je Isra bila i
tjelesno i duhovno, u budnom stanju a ne u snu. Oni
ne negiraju da je Poslanik, s.a.v.s., to ranije vidio u snu
a nakon toga i u javi doìvio, jer Poslanik, s.a.v.s., nije
sanjao a da mu se to nije ostvarilo poput osvita zore.
Isra i Mirad` dogodili su se u budnom stanju i
stvarno nakon toga a najbolji argument za to su rije~i
Allaha Uzvi{enog:
"Slavljen neka je Onaj Koji je u jednom ~asu
no}i preveo Svoga roba iz Mesdìd
-Harama u Mesd` d-Aksa, ~iju smo okolicu
blagoslovili."

i
Slavljenje (tespih) vezano je za velike doga|aje. Da
je to bio san, ne bi to bilo ne{to veliko, niti ne{to
~emu bi se pridavala tolika va`nost, niti bi nevjernici
Kurej{a pohitali da ga u la` utjeruju niti bi grupa
novoprido{lih muslimana zbog sna odbacila islam
nakon {to ga je prigrlila. Tako|er, "abd"/rob
podrazumijeva sintezu duha i tijela. Allah Uzvi{eni
kaè: "Koji je u jednom ~asu no}i preveo Svoga
roba." On, tako|er, kaè:
"A prizor koji smo ti pokazali samo smo
ljudima isku{enjem u~inili."
Ibn-Abbas kaè: "To je vi|enje o~ima koje je
pokazano Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., u no}i u kojoj
je bio prenesen." Ovo biljeì Buhari.
Allah Uzvi{eni kaè: "Pogled mu nije skrenuo,
nije prekora~io." /53:17/ Pogled je instrument
osobe, a ne du{e. Tako|er, on je jahao na Buraku,
zasljepljuju}oj bijeloj ìvotinji koja je blistala. Ovo je
svojstveno tijelu, a ne du{i, jer du{a u svome kretanju
nema potrebe za jahalicom koju bi jahala. A Allah
najbolje zna!

VA@NA NAPOMENA
Hafiz Ebu-Ne'im el-Asbehani u knjizi "Delailu En-
Nubuveti ("Dokazi poslanstva") prenosi posred-stvom
Muhammeda ibn Omera el-Vakidija od Muhammeda
ibn Kjaba el-Kurezija, ukratko, sljede}e: "Kada je
Heraklije pozvao Ebu-Sufjana i pitao ga o Allahovom
Poslaniku, s.a.v.s., Ebu-Sufjan se trudio da omalovaì
njegovu misiju rekav{i mu: "Vladaru zar ne}e{ da te
obavijestim o onome po ~emu }e{ saznati da je on
la`ljivac?!" Upitao je: "A {ta je to?" Ebu-Sufjan je
odgovorio: "On smatra da je izi{ao iz na{e zemlje,
zemlje Harema jedne no}i i da je do{ao do ovog
va{eg mesdìda, mesdìda Ileje i da nam se vratio te
no}i prije jutra." Rekao je: "Sve}enik je bio pored cara i
rekao: "Znam za tu no}." Kajser ga je pogledao pa mu
je rekao: "Kako zna{ to?" Rekao je: "Nisam spavao
no}u sve dok ne bih pozatvarao sva vrata mesdìda.
Kada je bila ta no} sva sam vrata osim jednih
pozatvarao. Njih nisam mogao. Pozvao sam u pomo}
sve svoje radnike i sve druge prisutne kako bi ih
zatvorili, ali nismo ih mogli pokrenuti. Kao da smo se
borili sa planinom. Pozvao sam stolare koji su
pogledali vrata i rekli: "Doista je na ova vrata pao
nadvratnik i zid, te ih ne moèmo pokrenuti sve do
jutra. Pogledali smo odakle je do{lo, vratio sam se i
ostavio dvoja vrata otvorena. Kada sam ustao, rano
ujutro sam oti{ao do tih vrata i vidio kamen koji je bio
u uglu mesdìda probu{en, a na njemu je bio trag od
vezanja ìvotinje. Rekao sam svojim drugovima: "Ova
vrata je sino} mogao zadràti samo Poslanik. Klanjao
je sino} u na{em mesdìdu..." i spomenuo je
kompletan hadis.

ZAKLJUÂK

Hafiz Ebu el-Hattab Omer ibn Dihje rekao je:
"Tevatur-predanjem do{ao je hadis o Israu od Omera
ibn el-Hattaba, Alije, Ibn-Mesuda, Ebu-Zerra, Malika
ibn Sasa, Ebu-Hurejrea, Ebu-Seida, Ibn-Abbasa,
[edada ibn Evsa, Ubejj ibn Ka'ba, Abdurrahmana ibn
Kirta, Ebu-Habbeta el-Ensarije, Ebu-Lejle el-Ensarije,
Abdullaha ibn Omera, Dàbira, Huzejfe, Burejde, Ebu-
Ejjuba, Ebu-Umame, Semure Ibn Dùnduba, Ebu-
Hamraa, Suhejba er-Rumija, Umihanne, Ai{e i Esme,
k}erki Ebu-Bekra, neka je Allahovo zado-voljstvo na
sve njih.

765
Id`maom su se muslimani sloìli o hadisu Israa a
odbacili su ga bezbo`nici i nevjernici:
"Oni èle da utrnu Allahovo svjetlo ustima
svojim, a Allah }e u~initi da svjetla Njegova
uvijek bude, makar krivo bilo nevjernicima."
(61:8)

"A Musau smo Knjigu dali i Uputom je
sinovima Israilovim u~inili: 'Mjesto Mene -
Gospodara drugog ne uzimajte /2/, o
potomci onih koje smo sa Nuhom nosili!' On
je, doista, bio rob veoma zahvalni." /3/

êsto Allah Uzvi{eni zajedno spominje Musaa i
Muhammeda, a.s., i Tevrat i Kur'an, pa zbog toga
kaè nakon spominjanja Israa: "Musau smo Knj gu
dali", zna~i Tevrat, "i u~inili je", tj. Knjigu
"Uputom", tj. onom koja upu}uje:
i
"sinovima Israilovim. Ne uzimajte!", tj. da ne
uzimate "Mjesto Mene - Gospodara drugog", tj.
Za{titnika Pomaga~a, niti onoga kome se klanja osim
mene jer je Uzvi{eni Allah objavio svim svojim
vjerovjesnicima da Njega jedinog oboàvaju i da Mu
druga ne pripisuju.
Zatim Allah Uzvi{eni kaè: "o potomci onih
koje smo sa Nuhom nosili!" Zna~enje ovog ajeta
je: o potomci onih koje smo spasili i nosili zajedno sa
Nuhom u la|i, ugledajte se na va{eg oca: "On je,
doista, bio rob veoma zahvalni", a on je bio
nazvan zahvalnim robom zato {to je, kada bi jeo ili
pio, zahvalio Allahu. Taberani to prenosi od Sada
Ibn-
-Mesuda es-Sekafija.
Imam Ahmed prenosi od Enesa ibn Malika, r.a., da
je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
/12/ "Doista je Allah zadovoljan sa onim robom
koji Mu zahvali na onom {to pojede ili popije." Ovako
biljeè Muslim, Tirmizi i Nesai.
Buhari ovdje spominje hadis Ebu-Zure od Ebu-
Hurejrea, a on od Vjerovjesnika, s.a.v.s.:
/13/ "Ja sam prvak Ademovog poroda na
Sudnjem danu..." - duì hadis u kome se izme|u
ostalog spominje: "Pa }e oti}i do Nuha i re}i mu: O
Nuhu, ti si prvi poslanik (resul) stanovnicima Zemlje.
Allah te je nazvao zahvalnim robom pa ~ini {efaat
kod tvoga Gospodara." Spomenuo je hadis u
potpunosti.

"I Mi smo u Knjizi objavili sinovima Israilovim:
'Vi }ete doista dva puta smutnju na Zemlji
u~initi i preko mjere oholi postati.' /4/ Kada
do|e vrijeme prve od dvije smutnje, poslat
}emo protiv vas robove Na{e, silno mo}ne, oni
}e uzdu` i poprijeko zemlju va{u pregaziti, i
obe}anje (o kazni) }e se ispuniti. /5/ Zatim
}emo vam dati pobjedu protiv njih i pomo}i
}emo vas imecima i sinovima i u~init }emo vas
brojnijim. /6/ Pa, ako dobro budete ~inili -
sebi ste ga ~inili, a ako z o budete ~inili -
protiv sebe ste ga ~inili! - A kad do|e vrijeme
druge smutnje, da na licima va{im tugu i jad
ostave i da u Mesdìd u|u, kao {to su u njega
u{li prvi put, i da do temelja, sve nad ~ime
zavladaju, poru{e. /7/ I Gospodar va{ }e vam
se opet smilovati; ako se vratite, vratit }emo
se i Mi. A Dèhennem smo za nevjernike
tamnicom u~inili. /8/
l

Allah Uzvi{eni obavje{tava da je odredio u Knjizi
sinovima Israilovim, tj. upoznao ih je i obavjestio u
Tevratu da }e oni dva puta nered na Zemlji po~initi i
preko mjere oholi postati tj. da }e biti oholi, drski,
~ini}e nasilje i razvratno }e se pona{ati spram ljudi.
Rije~i Allaha Uzvi{enog: "i kada do|e vrijeme prve
od dvije smutnje", tj. prva od dva sijanja nereda
"poslat }emo protiv vas robove Na{e, silno
mo}ne", tj. izuzetno sna`nim i brojnim "oni }e
uzdu` i poprijeko zemlju va{u pregaziti", tj.
zagospodarit }e va{om zemljom, prolazit }e kroz va{e
ku}e, tj. oko njih i kroz njih "i obe}anje (o kazni)
}e se ispuniti.", tj. toga dana prijetnja }e se ostvariti
nesumnjivo i to }e se desiti neizbje`no.
Mufessiri (tuma~i Kurana) iz ranijih i potonjih
generacija su se razi{li o onima koji }e zagospodariti
nad njima - ko su oni?! Od Ibn-Abbasa i Katade
prenosi se da je to Dàlut el-Dèzeri i njegova vojska,
koji je prvo zagospodario nad njima a nakon toga je
nadvladan i Davud je ubio Dàluta. Zbog ovog Allah

766
Uzvi{eni kaè: "Zatim }emo vam dati pobjedu
protiv njih."
Seid ibn Dùbejr smatra da je to vladar Mosula
Sendàrib i njegova vojska. Od njega i drugih se
prenosi da je to Nabukodonosor (Bahtesir) vladar
Babilona. O ovome je preneseno dosta predaja u
obliku israilijjata, ali ne smatram potrebnim to
posebno ovdje apostrofirati.
A ono {to nam kazuje Allah u Svojoj Knjizi sasvim
je dovoljno u odnosu na ostale knjige ranije
objavljene; Allah i Njegov Poslanik, s.a.v.s., nas nisu
ostavili u potrebi za njima.
Allah nas obavje{tava o njima da su tla~ili i svaku
mjeru prelazili, pa je Allah dao da nad njima
zagospodari njihov neprijatelj, i na taj na~in dopustio
da im naru{i njihovu cjelovitost i integritet i da ih
maltretiraju i ugnjetavaju {to je odgovaraju}a kazna, a
tvoj Gospodar nije nepravedan prema Svojim
robovima, jer su oni bili nepokorni i ubijali su neke
vjerovjesnike i u~enjake.
Allah Uzvi{eni veli: "Pa, ako budete dobro
~inili - sebi ste ga ~inili, a ako z o budete ~inili
- protiv sebe ste ga ~inili." "A ko radi zlo, na
svoju {tetu radi." /41: 46/
l

Uzvi{eni Allah kaè: "A kad do|e vrijeme
druge smutnje", tj. drugi put, odnosno kada nered
drugi put po~inite do}i }e va{i neprijatelji "da na
licima va{im tugu i jad ostave", tj. da vas ponize i
da vas poraze
"da u Mesdìd u|u", tj. u Bejtul-Makdis "kao
{to su u njega u{li prvi put", tj. kada su uzdu` i
poprijeko zemlju pregazili, "i da do temelja
poru{e", tj. da uni{te i o{tete.
"...i Gospodar va{ }e vam se opet
smilovati", tj. udaljit }e ih od vas "ako se vi
vratite, vratit }emo se i Mi", tj. kada zapo~nete
~initi nerede zapo~et }emo i Mi ka pobjedi nad vama
na dunjaluku, usto {to }emo vas poniziti na ahiretu
kaznom i patnjom. Allah Uzvi{eni zato kaè:
"A Dèhennem smo za nevjernike tamnicom
u~inili", tj. boravi{tem, zadràvanjem i zatvorom koji
}e im biti neizbje`ni.
Katade kaè: "Sinovi Israilovi vratili su se pa je Allah
u~inio da nad njima zagospodare Muhammed a.s., i
njegovi ashabi uzimaju}i od njih dìziju (glavarinu) a
oni su to pokorno davali.
432

432
Smatram da se Benu-Israil vratio pravljenju nereda u ovom
naem vremenu. Meutim, ovaj put nisu naili na zajednicu koja se
boji Allaha Uzvienog, u kojoj vlast zajednica i individua u svim
segmentima ivota presuuju onako kako je Allah objavio, Jevreji
pred sobom nalaze kao pjenu koju talasi razbacuju i jednostavno ih
pobjeuju a to je samo zbog toga to Allah dozvoljava da se desi nad
ovom zajednicom koja sebe proglaava zajednicom Muhammeda,
a.s., a vrlo je daleko od Muhammedove a.s., vjere i njegovog uenja.
Zbog toga Allah dozvoljava da nad njima zagospodare oni koji
spadaju u najpoganije narode da izvuku pouku i vrate se na prvobitno
izvorite na dan kada je njen Poslanik, s.a.v.s., pozvao da nema
drugog boga osim Allaha i da je Muhammed, a.s., Allahov poslanik.
Ako se vrate ovom izvoritu, Allah e im vratiti njihovo mjesto ugled
i oslobodie ih... ne samo od idova nego i od svake vlasti iza koje
stoje idovi! Tada bi ih Allah uinio da budu najbolja zajednica koja
se pojavila meu ljudima.

"Ovaj Kur'an vodi jedinom ispravnom putu, i
vjernicima koji ~ine dobra djela donosi
radosnu vijest da ih ~eka nagrada velika", /9/
"a da smo za one koji u onaj svijet ne vjeru u -
bolnu patnju pripremili." /10/
j

Allah Uzvi{eni hvali Svoju ~asnu Knjigu - Kuran
time {to za nju kaè da upu}uje na najispravniji put i
najjasniji pravac, obveseljavaju}i s njim vjernike koji
rade dobra djela koja od njih traì da}e dobiti veliku
nagradu tj. na Sudnjem danu, a oni koji ne vjeruju u
onaj svijet tj. obavijestit }e ih da }e biti ka`njeni
stra{nom kaznom, tj. na Sudnjem danu kao {to kaè
Allah Uzvi{eni: "navijesti im bolnu kaznu."
/3:21/

"ôvjek i proklinje i blagosilja; ~ovjek je,
doista, nagao." /11/

Uzvi{eni obavje{tava o naglosti ~ovjeka i
njegovom proklinjaju samoga sebe, svoga djeteta ili
svoga imetka i prizivanja smrti, propasti, uni{tenja i
prokletstva i sli~no tome. Da mu je Allah usli{ao
njegovu dovu propao bi kao {to kaè Uzvi{eni:
"Da Allah daje z o ljudima brzo." /10:11/ Tako
ga tuma~i Ibn-Abbas i drugi, a to je ve} istaknuto u
hadisu:
l
/14/ "I nemojte proklinjati sebe niti svoj imetak,pa
da do|e ~as kada Allah usli{ava dove." ôvjeka
podsti~e na to njegovo nestrpljenje i ùrba. Zbog
toga Uzvi{eni kaè: "ôvjek je, doista, nagao."

"I Mi smo no} i dan kao dva znamenja u~inili:
znamenje za no} smo uklonili, a znamenje za
dan smo vidnim u~inili kako biste mogli da
traìte od Gospodara svoga blagodati i da
biste broj godina znali i da biste vrijeme
ra~unali i sve smo potanko objasnili." /12/

767

Uzvi{eni nabraja Svoja dobro~instva spram Svojih
robova kroz Svoja velika znamenja. Me|u njima je
kontrast no}i i dana da bi se smirili u toku no}i a
aktivirali u toku dana traè}i uvjete za egzistenciju,
rade}i i putuju}i, kao i da bi znali broj dana, sedmica,
mjeseci i godina i da bi saznali nastavljanje odre|enih
rokova za obaveze, obrede, me|uljudske odnose,
unajmljivanje, iznajmljivanje i sl.
Zbig toga Uzvi{eni kaè: "kako biste mogli da
traìte od Gospodara svoga blagodati", tj. u
va{em ìvotu i putovanjima i sl. "i da biste broj
godina znali i da biste ra~unali", jer da je
cjelokupno vrijeme jednoli~no nanizano ne bi se od
toga ni{ta znalo, kao {to Uzvi{eni kaè:
Reci: "Kaìte vi meni - ako bi Allah dao da vam
no} potraje vje~no, do Sudnjeg dana, koji bog
bi vam, osim Allaha, svjetlo dao? Zar ne
~ujete?" Reci: "Kaìte vi meni - ako bi Allah
dao da vam dan potraje vje~no, do Sudnjeg
dana, koji bog bi vam, osim Allaha, no} dao
da u njoj otpo~inete? Zar ne vidite? Iz Milosti
Svoje On vam je dao no} i dan: da se u njoj
odmarate, a da iz dobara Njegovih
privre|ujete i da zahvalni budete." /28:71-73/
Za Njegove rije~i:
"znamenje za no} smo uklonili, a znamenje za
dan smo vidnim u~inili" Abdullah Ibn-Kesir kaè:
"Tmina no}i a svjetlost dana." Mudàhid veli: "Sunce
je znak dana a mjesec znamenje no}i."

"I svakom ~ovjeku }emo ono {to uradi o vrat
privezati, a na Sudnjem danu }emo mu knjigu
otvorenu pokazati": /13/ "îtaj knjigu svoju,
dosta ti je danas to {to }e{ svoj ra~un
polagati!" /14/

Allah Uzvi{eni nakon spominjanja vremena i
nakon djela koja je ~ovjek u~inio u tom vremenu,
kaè:
"i svakom ~ovjeku }emo ono {to uradi o vrat
privezati", a to privezivanje odnosi se na privezivanje
njegovih djela - kao {to kaù Ibn-Abbas, Mudàhid i
dr. - na ono {to uradi od dobra i zla i {to mu se stavlja
u du`nost i za {to se nagra|uje ili ka`njava, kao {to veli
Uzvi{eni Allah:
"Onaj ko bude uradio koliko trun dobra -
trun zla - vidjet }e ga. /99:7-8/
Tako|er Allah Uzvi{eni kaè:
"A nad vama bdiju ~uvari, kod nas cijenjeni
pisari, koji znaju ono {to radite." /82:10-12/
Smisao je da je djelo ~ovjekovo sa~uvano i
zabiljeèno, kao u rije~ima Uzvi{enog:
"a na Sudnjem danu }emo mu knjigu
otvorenu pokazati", tj. sakupit }emo mu njegova
djela u jednoj knjizi koja }e mu se dati na Sudnjem
danu, sa desne strane - ako je sretan - ili sa lijeve - ako
je nesretan. "otvorenu" - mo}i }e on i drugi da u
njoj na|u sva tvoja djela od po~etka do kraja svog
ìvota. Zbog ovoga Uzvi{eni Allah kaè:
"îtaj knjigu svoju, dosta ti je danas to {to }e{
svoj ra~un polagati", tj. ti zna{ da ti nije nepravda
u~injena i da je zapisano samo ono {to si uradio, jer si
spomenuo sve {to je kod tebe i niko ne}e zaboraviti
ni{ta {to je u~inio pa }e svako ~itati svoju knjigu bio
pismen ili nepismen.
Rije~i Uzvi{enog: "ono {to uradi o vrat
privezati" - spominjanje vrata je zbog toga {to je on
jedan od organa kome nema primjera na ljudskom
tijelu, pa kome se ne{to na vrat priveè, to mu se ne
moè otkloniti.
Muammer kaè: "Hasan el-Basri je prou~io:
'i sjednu jedan s desne, a drugi s lijeve strane'
/50:17/, pa je rekao:
'Sine Ademov, data ti je tvoja stranica i odre|ena
nad tobom dva plemenita meleka: jedan sa desne a
drugi sa tvoje lijeve strane. [to se ti~e onog sa tvoje
desne strane, on biljeì i ~uva tvoja dobra djela, a onaj
s lijeve biljeì i pamti tvoja lo{a djela. îni {to ho}e{, u
manjoj ili ve}oj mjeri, sve dok ne umre{, a onda }e se
tvoja stranica saviti i bit }e stavljena na tvoj vrat s
tobom u kabur, sve dok na Sudnjem danu ne bude ti
Knjiga otvoreno pokazana:
'îtaj knjigu svoju, dosta ti je danas to {to
}e{ svoj ra~un polagati.' Pravedno je postupio,
tako mi Allaha, ko je u~inio da sam svi|a{ ra~une."
Ovo je od najboljih rije~i Hasana - Allah mu se
smilovao.

"Onaj ko ide pravim putem, od toga }e samo
on koristi imati, a onaj ko luta - na svoju {tetu
luta, i nijedan grje{nik tu|e grijehe ne}e
nositi. A Mi nijedan narod nismo kaznili dok
poslanika nismo poslali!" /15/

Allah Uzvi{eni nas obavje{tava da onaj koji ide
Pravim putem, slijedi Istinu i striktno slijedi poslanstvo,
posti}i }e taj pozitivni ishod: "a onaj ko luta", tj. ko
odvra}a od Istine i od Pravog puta, on nanosi zle
posljedice samome sebi.

768
Zatim Uzvi{eni kaè: i "nijedan grje{nik tu|e
grijehe ne}e nositi", tj. nijedan od vas ne}e
odgovarati za grijehe drugoga, kao {to kaè Uzvi{eni:
"Ako grijehovima pretovareni pozove da
mu se ponesu, niko mu ih ne}e ponijeti"
/35:18/, i to ne proturje~i rije~ima Uzvi{enog:
"...ali }e, zasigurno, vlastito breme i breme
onih koje su uzabludu odveli nositi." /29:13/
Oni koji pozivaju u zabludu snosit }e grijeh zbog
njihove zablude u njima samima, dok je drugi grijeh
zbog onoga {to druge dovode u zabludu, a da se
drugima ni{ta od odgovornosti ne}e umanjiti, niti }e
njihovo breme drugi nositi. Ovo je Allahova pravda i
milost spram Njegovih robova, kao {to veli Uzvi{eni:
"A Mi nijedan narod nismo kaznili dok
poslanika nismo poslali!", i On ne ka`njava nikoga
dok mu dokaz protiv njega ne donese slanjem
poslanika kao {to su rije~i Uzvi{enoga:
"Kad god se koja gomila u nj baci, straàri u
njemu }e upitati: "Zar nije niko dolaz o da vas
opominje?"
i
i

433
"Jest, dolaz o nam je onaj koji
nas je opominjao" - odgovorit }e - "a mi smo
poricali i govorili: 'Allah nije objavio ni{ta, vi
ste u velikoj zabludi!'" /67: 8-9/

433
Hvala Allahu koji kae: "A Mi nijedan narod nismo kaznili
dok poslanika nismo poslali, a nije rekao: "Dok vjerovjesnika -
poslanika nismo poslali." Zato to je mogue da bude poslanik a da
ne bude vjerovjesnik. Apsolutno nema sumnje da je sa
Muhammedom, s.a.v.s., zapeaeno poslanstvo a takoer i Objava,
zasnovana na poslanstvu. To znai da se nee pojaviti vjerovjesnik ili
poslanik - vjerovjesnik poslije Muhammeda, s.a.v.s.
Poznato je da je poslanstvo saopenje jednog od ljudi
posredstvom Dibrila, da ga je Allah odabrao kao vjerovjesnika i
obavezao ga posebnim zakonom koji se odnosi samo na njega, dok je
poslanik vjerovjesnik koji je zaduen zakonom koji se odnosi na
njega ali i na njegov narod ili na cjelokupno ovjeanstvo.
Pa kada kaemo: Ve je zavren period vjerovjesnitva i
poslanstva sa Muhammedom, s.a.v.s. - da li to znai da je proao
period saopenja? Odgovor je: "Ne!" Saopenje/Misionarstvo je
konstantno i ne prekida se do Sudnjega dana.
Pravi dostavljai su oni koji saope kompletan erijat
Muhammeda, s.a.v.s., ljudima ili obnove vjerske stvari ummetu
onakve kakve su bile u periodu Muhammeda, s.a.v.s., pa se zbog toga
iskljuuje saopenje koje nije utemeljeno na erijatu, ili djelu
Muhammeda, s.a.v.s., budui da cjelokupni erijat, praksa i uputa
moraju emanirati iz erijata, prakse i upute Muhammeda, s.a.v.s., u
protivnom odbacuju se!
Ako je razumio ovo, postaje mu jasno da svaki onaj koji prenosi
ovaj Muhammedov, a.s., erijat ljudima koji mu nije dostavljen do
tada...Oni koji su im dostavili su dokaz na Sudnjem danu protiv njih
ak i za sve one koji su uli za poziv ili im je saopen. Pa ako zna da
su oni koji pozivaju dokaz protiv onih koji se pozivaju...postaje jasno
znaenje rijei Uzvienoga: "...dok poslanika nismo poslali."
Dakle, poslanik koji se tretira u ovom ajetu oznaava poslanika -
vjervjesnika i poslanika koji nije vjerovjesnik, budui da je svaki koji
nosi poslanstvo Muhammeda, s.a.v.s., s ciljem da ga dostavi - oni su
njima poslanici i bie kanjeni ako ih ne budu slijedili.
Takoer je sa onima koje su poslanici i vjerovjesnici poslali
drugim narodima...ili koji poznaje poslanikov erijat i dostavlja ga do
onoga do koga nije stigao jer za ivota vjerovjesnika ili nakon njega
su oni koji se mogu podvesti pod znaenje napred citiranog ajeta, kao
to su uenici Isa, a.s., ili "Hanefije" koji su dostavljali vjeru
Ibrahimovu, a.s., kao to je bio Wereka ibn Newfel, Zejd ibn AmrIbn
Nufejl, Kis ibn Saida el-Ejjadi i dr.
Spomenut emo ti primjer radi pojanjenja:
Kada bi ti otiao do naroda do kojeg nije stigao islam pa im ti
saopio poslanicu, pa te jedni slijedili a drugi grijeili ostajui pri
bezbotvu i idolopoklonstvu, a onda doe Sudnji dan, pa Uzvieni
Allah odredi kaznu onima koji te nisu slijedili a oni se tada budu
branili rijeima: "Na Gospodaru, nisi nam poslao poslanika koji bi
nam dostavio poziv a Ti si u Svojoj Knjizi spomenuo: 'A Mi nijedan
narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali.' A i nama nisi
poslao poslanika. Allah e im rei: 'Laete poslao sam vam toga i
toga', spomenue tebe i predstaviti kao svjedoka protiv njih da si
im ti dostavio, pa e ti posvjedoiti to dostavljanje, pa zar nee ti
biti dokaz protiv njih?!
Buhari u "Sahihu" biljeì od Ebu-Hurejrea, r.a., da
/15/ "Me|usobno su se prepirali Dènnet i
Dèhennem", pa je spomenuo hadis do rije~i: "[to se
ti~e Dènneta, Allah ne}e nikome od Svojih robova
nepravdu u~initi i stvorit }e za Vatru stvorenja koja }e
u nju biti ba~ena, pa }e Vatra zapitati: 'Ima li jo{?' tri
puta. Spomenuo je cijeli hadis. Ovo je do{lo o
Dènnetu jer je on ku}a blagodati. [to se ti~e
Dèhennema, on je simbol pravde, u njega niko ne}e
u}i prije upozorenja i nakon {to ne bude imao
opravdanje. Ve}ina hafiza spominje ovaj termin i kaè:
Vjerovatno ga je obrnuo prenosilac argumentiraju}i
ono {to biljeè Buhari i Muslim a tekst je Buharijin u
hadisu Abdurrezaka ibn Muammera od Hammama a
on od Ebu-Hurejrea, r.a., koji kaè: "Vjerovjesnik,
s.a.v.s., rekao je: 'Raspravljali su se me|usobno
Dènnet i Dèhennem', pa je spomenuo hadis do
rije~i:
/16/ "[to se ti~e Vatre ne}e se napuniti dok
Gospodar ne stavi svoju nogu a ona kaè: "Dosta,
dosta!" Tada }e se napuniti i dijelovi Dèhennema
pribliìti jedan drugome, a Allah ne}e nikome od
robova Svojih nepravdu u~initi. [to se ti~e, pak,
Dènneta Allah }e za njega stvoriti stvorenja..."
Ovdje se name}e jedno pitanje od starije i novije
generacije imama - Allah im se smilovao: Kakav je
propis u pogledu djece koja umru jo{ dok su mala a
roditelji im nevjernici? Tako|er lud, gluh, malouman
starac i ko umre u periodu izme|u dolaska dvojice
vjerovjesnika pa do njega ne do|e dawa. O njima
govore hadisi koje }emo spomenuti, sa Allahovom
pomo}i, a zatim }emo donijeti rezime u~enjaka o
tome, a Allah je Onaj od koga se traì pomo}.
Imam Ahmed prenosi od El-Esweda ibn Seria da
/17/ "êtiri }e se osobe pravdati na Sudnjemu
danu: Gluh ~ovjek koji ni{ta nije ~uo, lud ~ovjek,
oronuo starac i ~ovjek koji je umro u periodu izme|u
dva poslanika. Onaj koji je bio gluh re}i }e: 'Moj

Zatim, kada ih Allah bude kanjavao, zar to nee biti pravedno?!
Da... To je apsolutna pravda... nee im Allah nepravdu uiniti nego e
oni sami sebi nepravdu uiniti, prestat e njihovi argumenti a ostat e
samo Allahov dokaz protiv njih...sa Allahovom nadahnuem tebi da
im ode i pozove ih u islam to si ti ve uinio i prenio im i s tobom
je Allah uspostavio svoj dokaz.
Dakle, ti si poslanik zbog koga e oni koji ti se pokore biti
sauvani od kazne i poslanik zbog koga e biti kanjeni oni koji ti se
ne odazovu. Ti si, nema sumnje, poslanik koji ih je pozvao!
Takoer, ako im je dostupna knjiga koja im pojanjava islam -
ona im je poslanik, ili ako uju posredstvom radija o islamu i
islamskom vjerovanju. Sve to e im biti dokaz. Dakle, ti si poslanik,
knjiga je poslanik, glas radija je poslanik, sa znaenjem dostavljaa
poslanice. A Allah Uzvieni jedini zna!

769
Gospodaru, kada je islam do{ao, ja ni{ta nisam ~uo.'
Luda osoba }e re}i: 'Moj Gospodaru, kada se islam
pojavio, djeca su na mene izmet bacala.' Oronula
stara osoba }e re}i: 'Moj Gospodaru, kada je islam
do{ao, ja ni{ta nisam razumio.' Onaj koji je umro u
razdoblju izme|u dolaska dvojice poslanika }e re}i :
'Moj Gospodaru, nije mi do{ao Tvoj poslanik.' On }e
uzeti od njih obe}anje da }e Mu pokorni biti pa }e im
narediti da u|u u Vatru. Tako mi Onoga u îjoj je ruci
du{a Muhammedova, kada bi u{li u nju, bila bi im
hladna i spasonosna."
Lancem prenosilaca biljeì se od Katade do Ebu-
-Hurejrea, r.a., sli~no tome, samo s tom razlikom {to
se na kraju kaè:
/18/ "...pa ko u|e u nju, bit }e mu hladna i
spasonosna, a ko ne u|e u nju bi}e odvu~en u nju."
Hafiz Ebu-Jala el-Mewsili prenosi od Bera ibn
Aziba, r.a., da je rekao:
/19/ "Upitan je Poslanik, s.a.v.s., o muslimanskoj
djeci pa je odgovorio: 'Oni }e biti sa svojim
roditeljima.' Upitan je o idolopokloni~koj djeci pa je
odgovorio: 'Oni }e biti sa svojim o~evima.' 'Allahov
Poslani~e {ta oni rade?' - upitali su. Odgovorio je:
'Allah zna {ta }e s njima!'"
Hi{am ibn Ammar sa lancem prenosilaca koji se
veè za Muaz ibn Dèbela, r.a., izvje{tava da je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
/20/ "Dovest }e se na Sudnjem danu osoba
deformirane pameti, onaj koji je umro u periodu
izme|u dolaska dva poslanika i onaj koji je umro kao
dijete. Osoba deformirane pameti }e re}i:
'Gospodaru, da si mi darovao pamet, ne bi niko kome
si darovao pamet bio sretniji od mene.' Spomenuo je
sli~no tome i o onome ko je umro u periodu izme|u
dolaska dva poslanika i o onome ko je umro kao
dijete, pa }e Uzvi{eni Gospodar re}i: 'Naredi}u vam
ne{to - pa ho}ete li se pokoriti?' Odgovori}e: 'Da.' On
}e narediti: 'Idite i u|ite u vatru!' Rekao je: 'Da su u{li u
nju, ne bi im na{kodila.' Pred njih }e izi}i skupine te su
pomislili da }e uni{titi sve {to je Allah stvorio, pa }e se
vrlo brzo vratiti. Allah }e im to narediti i drugi puta.
Nakon toga }e se, tako|er, vratiti. Tada }e Uzvi{eni
Gospodar re}i: 'Prije nego sam vas stvorio znao sam
{ta }ete raditi. Stvorio sam vas shodno Svom znanju.
Vi i skon~avate prema Mome znanju. Zgrabi ih!', pa
}e ih Vatra obuhvatiti.
Buharija i Muslim biljeè od Ebu-Hurejrea, r.a., da
/21/ "Svako se dijete rodi u prirodnoj vjeri/ islamu,
ali ga roditelji u~ine ìdovom, kr{}aninom ili
vatropoklonikom, kao {to ìvotinja ra|a zdravo
mladun~e: da li kod njega nalazite kakvu krnjavost?"
A u jednom rivajetu kaù:
/22/ "Allahov Poslani~e, {ta misli{ za onoga ko
umre kao dje~ak?" Odgovorio je: "Allah najbolje zna
{ta bi zasluìo."
Imam Ahmed biljeì hadis sa lancem prenosilaca
od Musa ibn Davuda do Ebu-Hurejrea, r.a., a on od
Vjerovjesnika, s.a.v.s., a Musa iskazuje nesigurnost da
je rekao:
/23/ "Djeca muslimana }e biti u Dènnetu, a o
njima }e se brinuti Ibrahim, a.s."
Muslim u "Sahihu" biljeì od Allahovog Poslanika,
s.a.v.s., hadisi - kudsijju u kojoj Allah Uzvi{eni kaè:
/24/ "Ja sam stvorio Svoje robove pravovjernim", a
u jednom rivajetu: "muslimanima."
Hafiz Ebu-Bekr el-Berkani u svojoj knjizi "El-
Mustahred` ala El-Buhari" biljeì hadis Avfa el-
Arabija sa lancem prenosilaca koji seè do Semure,
r.a., da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao:
/25/ "Svako se dijete rodi u prirodnoj vjeri/islamu",
pa su ga ljudi zapitali: "Allahov Poslani~e, zar i djeca
idolopoklonika?!" Odgovorio je: "I djeca
idolopoklonika!"
Taberani od Semure, r.a., prenosi da je rekao:
/26/ "Pitali smo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., o
djeci idolopoklonika pa je rekao: 'Oni }e biti sluge
dènetlijama.'"
Ahmed prenosi od Hanse, k}erke Muavije, od
Benu-Suvejma, da je rekla:
/27/ "Prenio mi je amidà da je upitao : 'Allahov
Poslani~e, ko }e u}i u Dènnet?' Odgovorio je: 'U
Dènnet }e u}i poslanik, {ehid, novoro|en~e i
djevoj~ica koja je ìva zakopana.'"
Neki u~enjaci su se sustegli po tom pitanju zbog
ovog hadisa. Drugi, pak, smatraju da }e biti
stanovnici Dènneta na osnovu hadisa Semure ibn
Dùnduba, r.a., kojeg biljeì Buharija u Sahihu:
/28/ "da je Poslanik, s.a.v.s., rekao, izme|u ostalog
{to je vidio u tom snu, spomenuv{i i tog starca koji je
sjedio ispod stabla a oko njega su bila djeca. Dìbril
mu je rekao: 'Ovo je Ibrahim, a.s., a ovo su djeca
vjernika i idolopoklonika!' Upitali su: 'Allahov
Poslani~e, zar djeca i idolopoklonika?!' Odgovorio je:
'Da. I djeca idolopoklonika.'"
Neki tvrde da }e oni u}i u Vatru, shodno rije~ima
Poslanika, s.a.v.s.: "Oni su sa svojim o~evima." Drugi,
pak, smatraju da }e oni biti podvrgnuti ispitu na
mjestu su|enja na Sudnjem danu, pa ko se od njih
pokori - u}i }e u Dènnet i razotkrit }e se Allahovo
prethodno znanje o njihovoj sre}i, a ko bude grije{io -
u}i }e u Vatru ponièn i ukaza}e se Allahovo
prethodno znanje o njihovoj nesre}i. Ovaj stav sinteza
je svih prethodnih dokaza. Ovim postaju jasni
naprijed citirani hadisi koji na prvi pogled protivrje~e
jedni drugima. Ovo je stav koji {ejh Ebu el-Hasan Alijj
ibn Ismail el-E{ari prenosi od Ehli-sunneta vel-
dèmaata. U tome ga podràva hafiz Ebu-Bekr el-
Bejheki u "Kitabul-itiqadu" a tako|er i drugi
autoritativni u~enjaci, hafizi i kriti~ari. Razilaènje
postoji samo u vezi s djecom idolopoklonika, dok u
pogledu djece vjernika ne postoji me|u u~enjacima
nikakva dilema da }e biti stanovnici Dènneta. To je
ono {to je poznato a ovaj stav smatramo, ako bog da,
ispravnim.

770

"Kad ho}emo da jedan grad uni{timo, onima
koji su u njemu na rasko{ navikli prepustimo
se razvratu odaju i tako zasluè kaznu, pa ga
onda do temelja razru{imo."/16/

Stru~njaci u kiraetu razilaze se u ~itanju rije~i
Uzvi{enog Allaha: "emerna." Poznatije je ~itanje bez
te{dida / udvajanja u zna~enju: "...naredimo im
pokornost a oni se razvratu odaju i tako zasluè
kaznu." Ovo prenosi Ibn-Dùrej{ od Ibn-Abbasa.

"I koliko smo samo naroda poslije Nuha
uni{tili! A dovoljno je to {to Gospodar tvoj zna
i vidi grijehe robova Svojih."/17/

Allah Uzvi{eni kaè, upozoravaju}i nevjernike
Kurej{a, one koji su utjerivali u la` Njegovog poslanika
Muhammeda, s.a.v.s., da je On ve} uni{tio one koji su
utjerivali u la` poslanike nakon Nuh, a.s., i ovo
upu}uje na ~injenicu da su bili u islamu narodi
izme|u Adema i Nuha, a.s., kao {to kaè Ibn Abbas.
Ovo zna~i: "Vi la`ljivci, niste plemenitiji kod Allaha od
njih a u la` ste ugonili naj~asnijeg poslanika i
najplemenitije stvorenje, pa je Moja kazna spram vas
najpre~a i najprikladnija Rije~i Uzvi{enog:
"A dovoljno je to {to Gospodar tvoj zna i
vidi grijehe robova Svojih" zna~e: On zna sva
njihova djela: i pozitivna i negativna, i ni{ta Mu,
Uzvi{en je On, nije skriveno.

"Onome koji èli ovaj svijet, Mi mu brzo
dajemo {to ho}emo i kome ho}emo, ali }emo
mu poslije Dèhennem pripremiti, u kome }e
se osramo}en i odba~en pe}i." /18/ "A onaj
koji èli onaj svijet i trudi se da ga zasluì, a
vjernik je, trud }e mu hvale vrijedan biti."
/19/

Uzvi{eni obavje{tava da ne}e svakome ko èli dati
dunjalu~ke blagodati nego da }e ih dati onome kome
Allah bude htio. Ovaj ajet je ograni~en drugim ajetom
generalnog zna~enja. Allah, d`.{., kaè:
"Mi mu brzo dajemo {to ho}emo i kome
ho}emo, ali }emo mu poslije Dèhennem
pripremiti", tj. na onom svijetu "pe}i" }e se, tj. u}i
}e u Vatru koja }e ga prekriti, osramo}en zbog lo{ih
djela i pona{anja budu}i da je izabrao prolazno nad
vje~nim, "odba~en", udaljen ponièn i omalovaèn.
Imam Ahmed prenosi od Ai{e, r.a., da je rekla:
"Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je:
/29/ 'Dunjaluk je ku}a onome ko ku}e nema, i
imetak onome ko imetka nema i njega skuplja onaj ko
pameti nema.'"
Rije~i Uzvi{enog: "A onaj koji èli onaj svijet",
tj. èli ahiret i sve ono {to je na njemu od blagodati i
zadovoljstava: "...i trudi se da ga zasluì", tj. traì
to na njegov na~in a koji je slije|enje Poslanika,
s.a.v.s.: "a vjernik je", tj. njegovo srce je vjerni~ko, tj.
vjeruje u nagradu i sevap:
"trud }e mu hvale vrijedan biti."

"Svima njima, i jednima i drugima, dajemo
darove Gospodara tvoga; a darovi Gospodara
tvoga nisu nikome zabranjeni." /20/ "Gledaj
kako jednima dajemo prednost nad drugima;
a na onom svijetu razlika u stepenima i
prednostima bi}e, doista, ve}a./21/

Uzvi{eni kaè: "Svima njima", tj. svakoj od ove
dvije grupe: onoj koja èli dunjaluk i onoj koja èli
ahiret dajemo darove kojima oni raspolaù "darove
Gospodara tvoga", tj. daje im sve ono {to zasluùju
od sre}e Ili nesre}e, "a darovi Gospodara tvoga
nisu nikome zabranjeni", tj. nisu nikome
uskra}eni. "Gledaj kako jednima dajemo
prednost nad drugima" u bogatstvu, siroma{tvu,
ljepoti i ru`no}i. Neko umre mlad, a neko doìvi dugi
vijek sve dok ne ostari i izme|u toga "a na onom
svijetu razlika u stepenima i prednostima bit
}e, doista, ve}a", tj. me|usobno }e se razlikovati na
ahiretu. Neki }e biti na dnu Dèhennema u okovima
a neki na visokim stepenima u kojima }e uìvati i
radost pokazivati, zatim }e se me|usobno razlikovati
stanovnici najnièg, kao {to }e se razlikovati stanovnici
najvi{eg stepena, jer Dènnet ima stotinu stepeni a
izme|u svakog stepena je kao izme|u neba i Zemlje.
U "Sahihu" Buharije i Muslima stoji:
/30/ "Stanovnici visokih stepena }e vidjeti
stanovnike visokih mjesta (Illijjin), kao {to vi vidite
zvijezde na nebeskom svodu."
Zato Uzvi{eni Allah kaè:

771
"...a na onom svijetu razlika u stepenima i
prednostima bit }e, doista, ve}a."

"Ne stavljaj uz Allaha nekog drugog boga - da
ne bi osudu zasluìo i bez podr{ke ostao."
/22/

Pod ovim se podrazumijeva {erijatskopravno
obavezna osoba/mukellef Zajednice, pa Uzvi{eni kaè:
"Ne ~ini Njemu, ti koji si obavezan u svome ibadetu,
nikoga kao sau~esnika, da ne bi osudu zasluìo", tj.
kada bi Mu sau~esnika pripisao: "i bez podr{ke
ostao", jer Uzvi{eni Gospodar ti ne}e pomo}i, ve} }e
te prepustiti onome koga si oboàvao zajedno s Njim,
a on nema mo}i da ti u~ini ni zlo ni dobro, jer onaj Ko
to moè u~initi jeste Jedini Allah, Koji nema
sau~esnika.
Imam Ahmed prenosi od Ibn-Mesuda, r.a., da je
/31/ "Koga zadesi siroma{tvo pa se osloni na ljude,
ne}e mu nestati siroma{tva, a ko se oslone na Allaha,
On }e mu darovati bogatstvo - odmah ili kasnije."

"Gospodar tvoj zapovijeda da samo Njemu
robujete i da roditeljima dobro~instvo ~inite.
Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe
starost doìve, ne reci im ni: 'Uh!' - i ne
zabranjuj im (ono {to ne voli{ da ~ine), i
obra}aj im se rije~ima po{tovanja punim. /23/
Budi prema njima pa`ljiv i ponizan i reci:
'Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene,
kad sam bio dijete, njegovali!'" /24/

Uzvi{eni nare|uje Svojim robovima da ibadet ~ine
samo Njemu, koji sau~esnika nema, a "el-qada" ovdje
ozna~ava naredbu i zbog toga ovdje komparira
ibadet spram Njega sa po{tivanjem roditelja. Uzvi{eni
kaè: "i da roditeljima dobro~instvo ~inite", tj.
naredio je da se roditeljima dobro ~ini, kao {to kaè
Uzvi{eni:
Meni }e se svi vratiti."/31:14/
Njegov je govor:
"Kad jedno od njih dvoje, ili oboje kod
tebe starost doìve, ne reci im ni: 'Uh!'", tj. neka
njih dvoje ne ~uju nikakav lo{ govor, pa makar to bilo
samo gun|anje koje predstavlja najblaì oblik lo{eg
govora: "i ne zabranjuj im (ono {to ne voli{ da
~ine)", tj. ne ~ini im ni{ta ru`no i ne diì ruke na njih.
Nakon {to nam je zabranio lo{ govor i lo{e djelo,
prelazi na nare|ivanje lijepog govora i lijepih djela, pa
Uzvi{eni kaè: "i obra}aj im se rije~ima
po{tovanja punim", tj. blagim, lijepim, dobrim,
u~tivim, dostojanstvenim i po{tovanja du`nim
rije~ima:
"Budi prema njima pa`ljiv i ponizan", tj. budi
skroman prema njima u svojim postupcima:
"i reci: 'Gospodaru moj, smiluj im se, oni su
mene, kad sam bio dijete, njegovali!'", tj. smiluj
im se u njihovoj starosti i prilikom njihove smrti.
Ibn-Abbas, r.a., kaè: "Zatim je Allah Uzvi{eni
objavio:
'Vjerovjesniku i vjernicima nije dopu{teno
da mole oprosta za mnogobo{ce, makar im
bili i rod najbliì, kad im je jasno da }e oni
stanovnici u Dèhennemu biti.'" /9:113/
O dobro~instvu spram roditelja postoji mnogo
hadisa. Jedan od njih je hadis koji se prenosi od Enesa,
r.a., i drugih na vi{e na~ina:
/32/ "Vjerovjesnik se, s.a.v.s., popeo na minber, a
zatim rekao: 'Amin, amin, amin!' Upitan je: 'Allahov
Poslani~e, za{to si izgovorio 'Amin'?' Odgovorio je:
'Do{ao mi je Dìbril i rekao mi: 'Muhammede, neka je
ponièn ~ovjek kod koga se spomene tvoje ime, a on
na tebe salavat ne donese.' Reci: 'Amin!' Pa sam rekao:
'Amin'. Zatim je rekao: Neka je ponièn ~ovjek koji
zaposti mjesec ramazan, i isposti ga, a ne bude mu
opro{teno. Reci: 'Amin!' Rekao sam: 'Amin'. Zatim je
rekao: 'Neka je ponièn ~ovjek koji ima roditelje, ili
jednog od njih, a oni ga ne uvedu u Dènnet!' Reci:
'Amin!' Pa sam rekao: 'Amin.'"
Imam Ahmed prenosi od Ebu- Husejla Malika ibn
Rebia es-Saidija, r.a. da je rekao:
/33/ "Dok sam sjedio kod Allahovog Poslanika,
s.a.v.s., do{ao mu je jedan ensarija i rekao: 'Allahov
Poslani~e, ima li neko dobro~instvo koje mogu u~initi
za svoje roditelje nakon njihove smrti?' Odgovorio je:
'Da. êtiri stvari: dova za njih, istigfar za njih i
ispunjenje njihovih ugovora, ukazivanje po~asti
njihovim prijateljima i njegovanje rodbinskih veza koje
ti dolaze od njihove strane. To je dobro~instvo koje
moè{ u~initi za njih nakon njihove smrti.'" Ovaj
hadis, tako|er, prenose Ebu- Davud i Ibn-Madè
putem Abdurrahmana ibn Sulejmana ibn el-Gasila.
Imam Ahmed prenosi da je Muavija ibn Dàhime
do{ao Vjerovjesniku, s.a.v.s., i rekao mu:
/34/ "Allahov Poslani~e, èlim da se borim, pa sam
do{ao da ~ujem tvoj savjet." Rekao mu je: "Ima{ li
majku?" Odgovorio je: "Imam." Rekao mu je: "Budi uz
nju jer je Dènnet kod njezinih nogu!" Zatim je sli~no
ovom to ponovio i drugi i tre}i puta u razli~itim
prilikama.
,
Prenosi, tako|er, od El-Mikdama ibn Mad Jekriba
da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao:
/35/ "Allah vam oporu~uje va{e o~eve. Allah vam
oporu~uje va{e majke. Allah vam oporu~uje va{e
majke. Allah vam oporu~uje va{e majke. Allah vam

772
oporu~uje va{e bli`nje." Hadis, tako|er, biljeì i Ibn-
Madè.

"Gospodar va{ dobro zna {ta je u du{ama
va{im: ako budete poslu{ni, pa, Allah }e
doista, oprostiti onima koji se kaju." /25/

Seid ibn Dùbejr kaè: "To je ~ovjek koji
nepromi{ljeno postupi prema svojim roditeljima èle}i
im tim dobro. U njegovim namjerama i srcu je samo
dobro. Uzvi{eni kaè: "...pa, Allah }e doista
oprostiti onima koji se kaju", tj. koji pogrije{e pa
se pokaju, pa pogrije{e pa se pokaju. To isto zastupa i
Seid ibn el-Musejjeb.
Abdurrezak prenosi od Ubejda ibn Umejra koji
kaè: "Ubrajali smo u one koji se kaju i ~uvaju onoga
koji kaè: 'Moj Allahu, oprosti mi ono {to sam zgrije{io
u ovom mome sijelu.' Ibn-Dèrir kaè: "To je onaj koji
se kaje za grijehe i vra}a se iz neposlu{nosti u
pokornost." Ovo {to je rekao ispravno je, jer je "el-
ewwab" izvedenica od "el-ewb" a to je vra}anje.
Uzvi{eni kaè: "Nama }e se oni, zaista vratiti."
/88:25/, a u vjerodostojnom hadisu se kaè da je
Poslanik, s.a.v.s., kada bi se vra}ao s puta, izgovarao:
/36/ "...oni koji se vra}aju, kaju i ibadet ~ine
Gospodaru svome, hvale}i Ga."

li "Daj b `njemu svome pavo njegovo, i
siromahu, i putniku-namjerniku, ali ne rasipaj
mnogo", /26/ "jer su rasipnici bra}a
{ejtanova, a {ejtan je Gospodaru svome
nezahvalan." /27/ "A ako mora{ da od njih
glavu okrene{, jer i sam od Gospodara svoga
milost traì{ i njoj se nada{, onda im bar koju
lijepu rije~ reci." /28/

Po{to je Allah Uzvi{eni spomenuo dobro~instvo
prema roditeljima, na to vezuje spominjanje
dobro~instva prema rodbini i odràvanje rodbinskih
veza. U hadisu se veli:
/37/ "Majku, oca a zatim dalje, pa dalje." A u
drugoj predaji: "...zatim blièg pa blièg." Tako|er se
veli u hadisu:
/38/ "Ko èli da mu se pove}a nafaka i da mu se
produì vijek neka pazi na rodbinske veze."
Rije~ima: "...ali ne rasipaj mnogo" Uzvi{eni
Allah nare|uje dijeljenje a zabranjuje u tome
rasipanje, ve} treba u tome na}i sredinu, kao {to
isti~e:
"i... oni koji, kad udjeljuju, ne rasipaju i ne
{krtare" /25:67/, zatim izraàvaju}i odvratnost
spram rasipanja i pretjerivanja kaè:
"jer su rasipnici bra}a {ejtanova", tj. sli~ni su
im u rasipni{tvu, nepromi{ljenosti i ostavljanju
pokoravanja a prihvatanju grije{enja spram Allaha,
d`.{., pa zbog toga Uzvi{eni kaè: "...a {ejtan je
Gospodaru svome nezahvalan", tj. pori~e
Allahove blagodati koje su mu date i ne pokorava se
Njemu, ve} naprotiv prihvata neposlu{nost i
protivrje~i Mu. Ibn-Mesud, r.a., kaè: "Rasipanje je
dijeljenje tamo gdje ne treba." Tako kaè i Ibn-Abbas,
r.a., Mudàhid veli: "Kada bi ~ovjek sve podijelio na
putu Istine, ne bi bio rasipnik, a ako bi podijelio
neznatna sredstva tamo gdje ne treba, bio bi
rasipnik."
Uzvi{eni kaè: "A ako mora{ da od njih glavu
okrene{, jer i sam od Gospodara svoga milost
traì{...", tj. ako neko od tvoje rodbine ili od onih
kojima smo naredili da im dadne{, od tebe zatraè
ne{to {to ti nema{, a ti od njih glavu okrene{ zbog
nedostatka sredstava:
"onda im bar koju lijepu rije~ reci", tj. obe}aj
im blago i lijepo da kada stigne Allahova opskrba, kao
{to tuma~e Mudàhid, Ikrime i drugi, dostavit }emo
vam je, ako Bog da.

"Ne drì ruku svoju stisnutu, a ni posve
otvorenu - da ne bi prijekor zasluìo i bez
i~ega ostao", /29/ "Gospodar tvoj pruà
obilnu opskrbu onome kome ho}e, a i
ograni~ava je, jer zna i vidi robove Svoje."
/30/

Allah Uzvi{eni nare|uje umjerenost u ìvotu,
smatra {krtost negativnim svojstvom i zabranjuje
rasipni{tvo: "Ne drì ruku svoju stisnutu", tj. ne
budi {krtac koji nikome ni{ta ne daje:
"...a ni posve otvorenu",
tj. ne pretjeruj u dijeljenju tako da podijeli{ vi{e nego
{to treba, pa }e{, ukoliko {krt bude{, biti prekoren i
gr|en, a ukoliko previ{e dijeli{, ostat }e{ bez i~ega {to

773
bi mogao podijeliti, pa }e{ postati kao ìvotinja koja
se premori od prevelikog puta pa stane zbog slabosti i
iznemoglosti. Za takvu ìvotinju kaè se "hasir".
U Sahihu Buharije i Muslima, Ebu-Hurejre, r.a.,
prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
/39/ "Primjer {krca i onog koji dijeli je kao primjer
dvojice ljudi koji na sebi imaju èljezne ogrta~e od
grudi do klju~ne kosti. Dobrotvor ne}e ni{ta nikada
podijeliti, a da mu se ogrta~ ne}e produìti i pro{iriti
na njemu toliko da mu kona~no pokrije i njegove
jagodice i brisati mu trag stopala. [to se ti~e {krte
osobe kad god htjedne podijeliti ne{to prilijepit }e mu
se karika ogrta~a na svom mjestu na tijelu, pa }e
nastojati da ga pro{iri, ali se on ne}e pro{iriti." Tekst je
preuzet iz Buharijine predaje iz poglavlja o zekatu.
U "Sahihu" Buharije i Muslima, Esma bint Ebu-
Bekr, r.a., kaè: "Allahov Poslanik je rekao:
/40/ 'Dijeli ovako, ovako i ovako! Ne zadràvaj
imovinu u posudi da je ne dijeli{ pa da je i Allah zadrì
od tebe! Ne steì uzicu (na nov~aniku), pa da se i ona
tebi stegne!'" A u drugom predanju kaè se: "Ne
nabrajaj (svoja dobro~instva) pa da i tebi Allah izbroji
Svoja!"
Buharija i Muslim prenose od Ebu- Hurejre, r.a., da
/41/ "Nema ni jednog dana u kome ljudi osvanu a
da im dva meleka ne si|u sa Neba, od kojih jedan
uzvikuje: "Allahu moj, ko god je udijelio daj mu
naknadu!" Dok drugi uzvikuje: "Allahu moj, ko ~uva
imovinu toliko da mu je ào podijeliti, daj mu
propast." Imam Muslim prenosi od Ebu-Hurejrea, r.a.,
merfu - hadis:
/42/ "Ne}e se umanjiti imetak koji se podijeli kao
sadaka, a Allah }e onome koji udijeli pove}ati ugled.
Onaj ko je skroman i ponizan Allahu, Allah ga uzdiè."
Imam Ahmed prenosi od Abdullah ibn Mesuda
da je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaè:
/43/ 'Ne}e osiroma{iti onaj ko je umjeren.'"
Uzvi{eni kaè: "Gospodar tvoj pruà obilnu
opskrbu onome kome ho}e, a i ograni~ava je."
To je obavje{tenje da je On Onaj Koji opskrbljava, Koji
ograni~ava, Koji u izobilju daje i Koji upravlja imetkom
Svojih stvorenja kako On ho}e pa neke, shodno
Svojoj mudrosti, ~ini bogatima a druge siroma{nima.
Zatim Uzvi{eni kaè: "...jer zna i vidi robove
Svoje", tj. zna ko zasluùje bogatstvo a ko
siroma{tvo, kao {to se kaè u hadisu:
/44/ "Ima robova koje moè popraviti samo
siroma{tvo. Kada bi ih u~inio bogatima, upropastili bi
svoju vjeru. A ima robova koje samo bogatstvo moè
popraviti. Kada bi ih u~inio siroma{nim, upropastili bi
svoju vjeru."
Katkada bogatstvo bude kod nekih ljudi jo{ dublje
zavo|enje, a siroma{tvo kazna. Neka nas Allah sa~uva
i od jednog i od drugog.

"Ne ubijajte djecu svoju iz straha od
neima{tine, i njih i vas Mi hranimo, jer je
ubijati njih doista veliki grijeh." /31/

Ovaj ajeti-kerim upu}uje na to da je Allah Uzvi{eni
milostiviji prema Svojim robovima od roditelja prema
svojoj djeci, jer zabranjuje ubijanje djece, kao {to
oporu~uje roditeljima da budu pravedni prema djeci
u mirazu, jer u predislamskom periodu (dàhilijjetu)
ènska djeca nisu imala na to pravo, ve} je pokatkada
neko i ubio svoju k}erku da mu se ne bi pove}ao broj
onih koje je obavezan izdràvati. Allah Uzvi{eni to
zabranjuje, i kaè:
"Ne ubijajte djecu svoju iz straha od
neima{tine", tj. boje}i se da }ete osiroma{iti u
budu}nosti. Zbog toga prvo navodi brigu za
njihovom opskrbom navode}i:
"i njih i vas Mi hranimo." Tako|er kaè:
"jer je ubijati njih, doista, veliki grijeh", tj.
veliki zlo~in.
Buharija i Muslim u svojim zbirkama spominju da
je Abdullah ibn Mesud, r.a., upitao:
/45/ "Allahov Poslani~e, koji je najve}i grijeh?"
Odgovorio je: "Da pridruì{ Allahu druga, a On te
stvorio." Upitao sam: "A koji onda?" Rekao je: "Da
ubije{ svoje dijete pla{e}i se da jede s tobom!" Upitao
sam: "A zatim koji?" Odgovorio je : "Da po~ini{ blud
sa ènom svoga susjeda."

"I ne pribliàvajte se bludu, jer je to razvrat,
kako je to ruàn put!" /32/

Allah Uzvi{eni, zabranjuju}i Svojim robovima blud,
pribliàvanje njemu i sve uzroke i povode za to, kaè:
"I ne pribliàvajte se bludu, jer je to razvrat",
tj. veliki grijeh:
"kako je to ruàn put!", tj. to je lo{ put i
postupak.
Imam Ahmed prenosi hadis od Ebu-Umame, r.a.:
/46/ "Do{ao je jedan mladi} Vjerovjesniku, s.a.v.s.,
i rekao mu: "Allahov Poslani~e, dopusti mi da u~inim
blud." Narod se okupio oko njega, negoduju}i,
kritikuju}i ga. Poslanik, s.a.v.s., je rekao: "Dovedite
ga!" Kada je do{ao blizu, rekao mu je: "Sjedi!" On je
sjeo, a onda ga je Poslanik, s.a.v.s., upitao: "Da li bi
volio da neko u~ini blud sa tvojom majkom?!" Rekao
je: "Ne, tako mi Allaha, Allahov Poslani~e."
Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao mu je: "Ni drugi ne vole da
se to u~ini njihovim majkama!" Zatim ga je upitao:
"Da li bi volio da se to u~ini tvojoj k}erci?!" Odgovorio

774
je: "Ne, tako mi Allaha, Allahov Poslani~e." Rekao je:
"Ni drugi ne vole da se to desi njihovim k}erkama."
Ponovo je upitao: "Da li bi volio da se to desi tvojoj
sestri?!" Mladi} je odgovorio: "Ne, tako mi Allaha,
Allahov Poslani~e." Rekao je: "Ni drugi ne vole da se
to desi njihovim sestrama!" Upitao je: "Da li bi volio da
se to dogodi tvojoj tetki po ocu?!" Odgovorio je: "Ne,
tako mi Allaha, Allahov Poslani~e." Ni drugi ne vole da
se to dogodi njihovim tetkama po ocu!" Upitao ga je:
"Da li bi volio da se to dogodi tvojoj tetki po majci?"
Odgovorio je: "Ne, tako mi Allaha, Allahov Poslani~e."
Poslanik, s.a.v.s., je rekao: "Ni drugi ne vole da se to
dogodi njihovim tetkama po majci." Tada je stavio
svoju ruku na njega i prou~io: "Allahu moj, oprosti mu
grijehe, o~isti mu srce i sa~uvaj njegov polni organ."
Ebu-Umame, r.a., kaè: "Nakon toga ovaj mladi} se
nije na to vi{e osvrtao."

"I ne ubijajte nikoga koga je Allah zabranio,
osim kad pravda zahtijeva! A ako je neko, ni
kriv ni duàn, ubijen, onda njegovom
nasljedniku dajemo vlast, ali neka ni on ne
prekora~uje granicu u ub anju, jer on je,
doista, pomognut." /33/
ij
ij

Allah Uzvi{eni zabranio je ubijanje bilo koga, bez
zakonske osnove, kao {to se potvr|uje hadisom koga
prenose Buharija i Muslim da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao:
/47/ "Nije dozvoljeno ubiti ~ovjeka - muslimana
koji svjedo~i da nema drugog boga osim Allaha i da je
Muhammed, s.a.v.s., Njegov poslanik, izuzev u tri
slu~aja: ako nekog ubije, ako oènjen ili udata po~ine
blud i ko ostavi svoju vjeru i napusti dèmaat."
U "Sunenima" se spominje:
/48/ "Nestanak ~itavog dunjaluka lak{e je Allahu
od ubistva jednog muslimana."
"A ako je neko, ni kriv ni duàn, ubijen, onda
njegovom nasljedniku dajemo vlast", tj. ovlast
nad ubicom. On ima izbor u tome: da ga odmah
ubije, da mu oprosti uz glavarinu ili da mu oprosti bez
nadoknade, kao {to je potvr|eno sunnetom. Uzvi{eni
kaè:
"...ali neka ni on ne prekora~uje granicu u
ub anju." Kaù: to zna~i da ne pretjeruje nasljednik
ubijenoga u ubistvu ubice, da ga mrcvari nakon smrti
ili da vr{i kaznu nad nekim ko nije u~estvovao u
ubistvu. Uzvi{eni kaè: "jer je, doista, pomognut",
tj. nasljednik }e biti potpomognut protiv ubice, i
zakonom i silom i Allahovom odredbom.

"I ne pribliàvajte se imetku siro~eta, osim
ako èlite da ga unaprijedite, sve dok ne
postane punoljetno. I ispunjavajte obavezu,
jer }e se za obavezu zaista odgovarati!" /34/
"Napunite mjeru kad mjerite na l tru i pravo
mjerite na kantaru To je bolje i posljedice su
ljep{e." /35/
i
!

Uzvi{eni kaè:
"I ne pribliàvajte se imetku siro~eta, osim
ako èlite da ga unaprijedite, sve dok ne
postane punoljetno", tj. ne tro{ite imetak siro~eta
osim ako ga èlite pove}ati:
"I ne ùrite da ih rasipni~ki potro{ite dok oni
ne odrastu. Ko je imu}an - neka se uzdrì, a
ko je siroma{an - neka onoliko koliko mu je,
prema obi~aju, neophodno tro{i." /4:6/
Muslim u "Sahihu" biljeì da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao Ebu-Zerru, r.a.:
/49/ "Ebu-Zerre, vidim te slabog a èlim ti ono {to
èlim i sam sebi: nemoj da bude{ vo|a ni dvojici i
nemoj upravljati imetkom siro~eta!"
Uzvi{eni kaè: "i ispunjavajte obavezu", tj.
obaveze koje ste ugovorili s ljudima i ugovore koje ste
sklopili s njima jer }e ~ovjek biti pitan za svaku
obavezu i svaki ugovor:
"jer }e se za obavezu zaista odgovarati!"
Uzvi{eni kaè: "Napunite mjeru kad mjerite na
litru", tj. bez {krtarenja i ne umanjujte ljudima: i
"mjerite na kantaru!" Rije~ ~ita se sa dammom i
kesrom, kao "kirtas" a to je mjera (vaga). "To je
bolje", tj. vama na ovom i na onom svijetu, i zbog
toga kaè: "i posljedice su ljep{e", tj. uto~i{te i
ishod na ahiretu.

"Ne govori ono {to ne zna{! I sluh, i vid, i
razum - za sve to }e se, zaista, odgovarati."
/36/

zna~i: "ne govori", tj. ne govori: "ono {to ne
zna{!", tj. nemoj re}i: "Vidio sam" a nisi vidio, i: "ûo
sam", a nisi ~uo, i: "Znao sam", a nisi znao, jer }e te,
doista, Allah Uzvi{eni o svemu tome pitati: "za sve
to", tj. za ova svojstva: sluh, vid i razum: "}e se,
zaista, odgovarati", bit }e rob pitan za njih na
Sudnjem danu.

775

moè{ probiti ni brda u visinu dosti}i", /37/
"sve to je ru`no, Gospodaru tvome mrsko."
/38/

Allah Uzvi{eni zabranjuje Svojim robovima oholost
i uobraènost u hodanju:
"Ne hodi po zemlji nadmeno", tj. hodom
uobraènim:
"jer zemlju ne moè{ probiti", tj. ne}e{ probiti
zemlju svojim hodom:
"ni brda u visinu dosti}i", svojim ponosom i
narcisoidno{}u, kao {to spominje hadis:
/50/ "Ko je ponizan Allahu, On }e ga uzdignuti,
"On smatra sebe ni{tavnim, ali je u o~ima ljudi
zna~ajan (velik), a ko se uzoholi, Allah }e ga poniziti,
"On sebe smatra velikim, ali je u o~ima ljudi ni{tavan,
~ak im je mrì od psa i svinje."
Hasan el-Basri gledao je Ebu el-Ehima koji je traìo
El-Mensura a bio je prekriven ukra{enim ogrta~ima
koji su bili jedan nad drugim, i dok je i{ao,
uobraàvaju}i se, Hasan mu je rekao: "Uobraèna li
~ovjeka. Gleda sam sebe, a ne zahvaljuje Allahu na
blagodatima, niti uzima Njegove naredbe, a niti
podmiruje Njegove obaveze." ûo ga je El-Ehim, pa
se vratio izvinjavaju}i mu se, a on mu je rekao: "Ne
izvinjavaj se meni, pokaj se svome Gospodaru, zar nisi
~uo rije~i Allaha Uzvi{enog:
moè{ probiti ni brda u visinu dosti}i."

Ibn-Omer, r.a., vidio je jednog ~ovjeka kako se
razmahuje hodaju}i, pa je rekao: "Doista {ejtani imaju
bra}u." Rije~i Uzvi{enog:
"sve to je ru`no, Gospodaru tvome mrsko",
zna~e ono {to smo spomenuli od rije~i Uzvi{enog:
"Gospodar tvoj zapovijeda da samo Njemu
ibadet ~inite..." do Njegovih rije~i: "jer zemlju ne
moè{ probiti ni brda u visinu dosti}i"; to je
ru`no, tj. negativno je i nepoèljno kod Allaha. Ovako
to tuma~i Ibn-Dèrir - Allah mu se smilovao.

"To je mudrost koju ti Gospodar tvoj
objavljuje. I ne dodaji Allahu drugog boga da
ne bi u Dèhennem bio ba~en, prekoren i od
milosti Njegove udaljen." /39/

Uzvi{eni kaè: Ovo je ono {to smo ti naredili
(uzvi{eni moral) i zabranili ti (lo{a svojstva), sve spada
u ono {to smo ti objavili, naredi{:
"i ne dodaji Allahu drugog boga da ne bi u
Dèhennem bio ba~en, prekoren i od milosti
Njegove udal en." Ovaj ajet nare|uje ummetu
preko Muhammeda, s.a.v.s., jer je on sa~uvan od
grijeha (ma'sum).
j

"Zar je va{ Gospodar vas sinovima obdario, a
Sebi, kao k}eri, meleke uzeo.* Vi, zaista,
izgovarate krupne rije~i." /40/

Uzvi{eni kaè, odgovaraju}i idolopoklonicima,
la`ljivcima, onima koji smatraju meleke - Allahovim
k}erkama, zar ih Allah nije prokleo, pa su u~inili
meleke - koji su robovi Svemilosnog - ènskima, a
zatim ih nazvali Njegovim k}erkama a onda ih
oboàvali i veliku gre{ku napravili u sva tri slu~aja.
434

Uzvi{eni kaè kritikuju}i ih:
"Zar je va{ Gospodar vas sinovima
obdario", tj. odlikovao vas mu{kom djecom: , "...a
Sebi, kao k}eri, meleke uzeo", tj. odabrao je Sebi,
prema njihovoj tvrdnji, k}eri, a zatim ih o{tro kritikuje,
rekav{i:
"Vi, zaista, izgovarate krupne rije~i", tj. time {to
ste tvrdili da Allah ima dijete a zatim ste to dijete
u~inili k}erkama prema kojima vi osja}ate odvratnost
da budu va{a, i koje ste i ubijali zakopavav{i ih ìve u
zemlju, pa to bi bila podjela nepravedna:
"Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja
provali i planine zdrobe {to Svemilosnom
pripisu u dijete. Nezamislivo je da Svemilosni
ima dijete." /19:90-92/
j

"Mi u ovom Kur'anu obja{njavamo da bi oni
pouku izvukli, ali ih on sve vi{e otu|u e " /41/ j .

Ovaj ajet kao {to kaè Uzvi{eni:
"Mi u ovom Kur'anu obja{njavamo ljudima
svakojake primjere", tj. iznosimo u njemu prijetnju
ne bi li oni pouku izvukli od onoga {to je u njemu,
kao {to su od obja{njenja, argumenti i savjeti, pa da
se okrenu od svoga {irka, nasilja i potvore:
"ali ih on sve vi{e", tj. nasilnike me|u njima
"otu|uje", od Istine i udaljava ih.

434
Ibn-Kesir vjerovatno misli na sve tri vrste tevhida: rububijjet,
uluhijjet i el-esma ves-sifat, tj. da su oni irk inili vezano za sve ove
vrste tevhida. (Pr. prev.)

776

"Reci: 'Da pored Njega postoje drugi bogovi,
kao {to oni govore, oni bi onda potraìli put
do Vlasnika Ar{a.'" /42/ "îst je On i visinom
velikom uzvi{en iznad onoga {to oni govore!"
/43/
Kaè Uzvi{eni Allah: Reci, Muhammede, onima
koji govore da imaju, uz Allaha, drugi bogovi, koje,
osim Njega, oboàvaju, da bi Mu se pribliìli i
zagovarali kod Njega.. nije tako {to kaète.. ve} oni
koje vi oboàvate, oni osobno oboàvaju Allaha i
Njemu se pribliàvaju i traè kod Njega visok poloàj,
pa oboàvajte samo Njega kao {to Ga oboàvaju oni
koje vi pozivate, uz Njega. Vi nemate potrebe za
posrednikom izme|u vas i Njega. On, neka Mu je
slava, ne veli to i nije s tim zadovoljan. To je zabranio
jezikom svih poslanika i vjerovjesnika, a zatim isti~e
~istotu Svoga Plemenitog Bi}a rije~ima:
"îst je On od onoga {to oni govore!", tj. {to
govore ovi idolopoklonici koji granice prekora~uju:
"visinom velikom", tj. puno uzdignut, On je Allah,
Jedan, Uto~i{te svakom, Koji nije rodio i ro|en nije i
Kome niko ravan nije.

"Njega veli~aju sedmera nebesa, i Zemlja, i oni
na njima; i ne postoji ni{ta {to Ga ne veli~a,
hvale}i Ga; ali vi ne razumijete veli~anje
njihovo. - On je doista blag i mnogo pra{ta."
/44/

l
Uzvi{eni kaè: Njega slave sedam nebesa i Zemlja i
sva stvorenja na njima, smatraju Ga ~istim, uzdiù Ga
i veli~aju od onoga {to govore idolopoklonici i
svjedo~e Mu jedno}u u Njegovom gospodarenju i
boànstvu.
U svakoj stvari postoji znamen, koji upu}uje da je
On - Jedan!
Taberani prenosi od Abdurrahmana ibn Kirta da je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., nakon {to se vratio, u no}i u
kojoj je bio uzdignut, rekao:
/51/ "ûo sam veliko slavljenje Allaha na visokim
nebesima. Tim velikim tesbihom i nebesa su slavila iz
strahopo{tovanja i osje}aja slabosti prema Velikoj
Njegovoj Uzvi{enosti: "Slava neka je Najve}em,
Velikom, slava neka je Njemu i neka je Uzvi{en!."
Uzvi{eni kaè: "i ne postoji ni{ta {to Ga ne
veli~a, hvale}i Ga", tj. svako stvorenje slavi Allaha,
zahvaljuju}i Mu:
"ali vi ne razumijete veli~anje njihovo, zato
{to se njihov jezik razlikuje od va{ega." Ovo je
zajedni~ko za ìvotinjski, biljni i mrtvi svijet. Ovo
mi{ljenje je ono poznatije od dva mi{ljenja, kao {to je
potvr|eno hadisom koga prenosi imam Buhari u
"Sahihu" od Ibn-Mesuda, r.a., koji kaè:
/52/ "Slu{ali smo hranu koju smo jeli kako slavi
Allaha."
U hadisu od Ebu-Zerra, r.a., navodi se
/53/ da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., uzeo kamen~i}e u
svoju ruku pa se je ~ulo njihovo slavljenje Allaha kao
zujanje p~ela.
Nesai u "Sunnenu" prenosi od Abdullaha ibn
Omera, r.a., da je rekao:
/54/ "Allahov Poslanik, s.a.v.s., zabranio je ubijati
àbe, rekav{i: 'Njihovo kreketanje je tespih!'"
Imam Ahmed prenosi od Abdullaha ibn Amra,
r.a., hadis u kome se spominje oporuka Nuha, a.s.,
dvojici svojih sinova u kojoj on kaè:
/55/ "I nare|ujem vama dvojici da u~ite:
'Subhanellahi ve bi hamdihi', jer je to dova za sve i s
njom se sve opskrbljava."
Ikrime veli: "Stup slavi Allaha i stabla slave Allaha."
Neki iz prve generacije muslimana kaù: "[kripanje
vrata i ùborenje vode njihovo je slavljenje Allaha." Es-
Sevri kaè: "Hrana Allaha slavi." Drugi vele: "Allaha
tespih ~ini sve {to ima du{u", misle}i na ìvotinje i
biljke
435
: "On je doista blag i mnogo pra{ta" -
On ne ubrzava kaznu onome koji grijeh po~ini, ve} je
odgodi i ~eka, pa ako ustraje u nevjerstvu i oholosti
kazni ga onako kako ka`njava Silni i Mo}ni, kao {to se
spominje u "Sahihu" Buharije i Muslima:
/56/ "Allah dopu{ta silniku da dugo poìvi ali kada
ga kazni - ne}e Mu izma}i."Zatim je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., prou~io:
"Eto, tako Gospodar tvoj ka`njava kad
ka`njava sela i gradove koji su nasilje ~inili"
/11:102/, pa ko napusti kufr/nevjerstvo i grije{enje,
vrati se Allahu i pokaje Mu se - On }e mu pokajanje
primiti, kao {to Uzvi{eni kaè:
"Onaj ko kakvo z o u~ini ili sebi nasilje u~ini,
pa poslije zamoli Allaha da mu oprosti - na}i
}e da Allah pra{ta i da je milostiv." /4:110/

"A kada u~ { Kuran, izme|u tebe i onih koji u
onaj svijet ne vjeruju Mi zastor nevidljiv
stavimo", /45/ "a na srca njihova pokriva~e da
i

435
Smatram da su rijei Uzvienog:
"i ne postoji nita to Ga ne velia", hvalei Ga, openite i da
obuhvataju i ono to ima i to nema duu.

777
ga ne bi razumjeli, i gluhim ih u~inimo. I kada
ti spomene{ Gospodara svoga u Kur anu,
Njega Jedinog, okrenu le|a iz odbojnosti
prema njemu." /46/
j .

Uzvi{eni kaè Svome Poslaniku, s.a.v.s.: Kada u~i{,
Muhammede, Kuran ovim idolopoklonicima, izme|u
tebe i njih stavljamo nevidljiv zastor, odnosno
nevidljivu pregradu koju ni ti ne vidi{ a ona je ujedno i
pregrada izme|u njih i Upute.
Ovo mi{ljenje preferira Ibn-Dèrir - Allah mu se
smilovao.
Katade i Ibn-Zejd smatraju da su to vela u
njihovim srcima a to je plural od rije~i "kinani" {to
zna~i prekriva~ koji prekriva srce, pa zbog toga
Uzvi{eni kaè:
"a na srca njihova pokriva~e", da ga ne bi
razumjeli da Kuran shvate: "i gluhim ih u~inimo",
a to je te{ko}a koja im onemogu}ava slu{anje Kurana
koje }e im koristiti i kojim }e upu}eni biti, {to je kazna
za njihovo odbijanje i nevjerstvo. Uzvi{eni kaè:
"I kada ti spomene{ Gospodara svoga u
Kur'anu, da je Jedan", odnosno: kada kaè{ u
svom u~enju: Nema boga osim Allaha, okrenu "le|a
iz odbojnosti prema njemu", tj. kao {to kaè
Uzvi{eni:
"Kada se Allah samo spomene, gr~e se srca
onih koji u onaj svijet ne vjeru u " /39:45/
Allah je uzdigao ovu Lijepu Rije~ i u~inio je iznad onih
koji joj se suprotstavljaju. To je takva Rije~: ko se
prepire i uzima je kao argument poraàva druge, a ko
se bori sa njom i afirmira je - pobje|uje.

"Mi dobro znamo {ta oni èle da ~uju kada
dolaze da te prislu{kuju, i o ~emu se
sa{aptavaju kad nevjernici govore: 'Vi slijedite
samo op~injena ~ovjeka!'" /47/ "Vidi {ta o tebi
oni govore, pa onda lutaju i ne mogu da na|u
Pravi put." /48/

Uzvi{eni obavje{tava o tajnim razgovorima
glave{ina i nevjernika Kurej{a kada dolaze da
prislu{kuju Poslanikovo, s.a.v.s., u~enje Kurana,
tajno, skrivaju}i se od svoga naroda, govore}i da je on
op~injen ~ovjek od poznatog sihra/magije, pa jedni
kaù on je pjesnik, drugi kaù vra~, tre}i lud, a ~etvrti
~arobnjak, pa zbog toga Uzvi{eni kaè:
"Vidi {ta o tebi oni govore, pa onda lutaju i
ne mogu da na|u Pravi put", tj. ne mogu biti
upu}eni ka Istini i ne mogu na}i put ka njoj.
Muhammed ibn Ishak u svojoj "Siri", rezimiraju}i,
kaè: Ebu-Sufjan ibn Harb, Ebu-Dèhl ibn Hi{am i
Ahnes ibn [urejk ibn Amr ibn Wehb es-Sekafi,
saveznik Benu-Zehre, iza{li su da prislu{kuju Allahovog
Poslanika, s.a.v.s., dok je on klanjao no}u u svojoj
ku}i. Svaki od njih je izabrao mjesto odakle }e ga
slu{ati a da nijedan nije znao za drugog. îtavu no}
su probdjeli prislu{kuju}i ga, a kada je zora osvanula
razi{li su se, pa su se sreli na putu jedan drugom
prigovaraju}i. To im se ponovilo tri puta, da bi onda
El-Ahnes do{ao ku}i Ebu-Sufjana, rekav{i mu: "Ebu-
Hanzala, kaì mi {ta misli{ o onome {to si ~uo od
Muhammeda?" Rekao mu je: "Ebu-Salebe, tako mi
Allaha, ~uo sam stvari koje poznajem i znam {ta èli sa
njima, a ~uo sam i stvari ~ije zna~enje ne znam i ne
znam {ta se èli sa njima." Ahnes mu je rekao: "I ja,
tako mi Onoga Kojim si se ti zakleo, isto osje}am."
Ahnes je zatim izi{ao i do{ao Ebu-Dèhlu pa mu
rekao: "Ebu el-Hakeme, {ta ti misli{ o onome {to si
~uo od Muhammeda?" Odgovorio je: "Prepirali smo
se oko ~asti mi i Abdu-Menaf: hranili su - i mi smo
hranili, borili su se - i mi smo se borili, davali su - a i mi
smo davali, sve dok nismo sjeli jedni prema drugima -
a bili smo kao dva konja koja se takmi~e - rekli su: "Od
nas je poslanik kome dolazi Objava sa neba, pa kako
da dostignemo ovo?" "Tako mi Allaha nikada u njega
povjerovati ne}emo!" Ahnes je ustao i ostavio ga.

"Oni govore: 'Zar kad se u kosti i pra{inu
pretvorimo, zar }emo, kao nova bi}a, doista
biti oìvljeni?'" /49/ "Reci: 'Ho}ete, i da ste
kamenje ili gvo`|e' /50/ 'ili bilo kakvo
stvorenje za koje mislite da ne moè biti
oìvljeno.' - 'A ko }e nas u ` vot vratiti?' -
upitat }e oni, a ti reci: 'Onaj Koji vas je i prvi
put stvorio', a oni }e prema tebi odmahnuti
glavama svojim i upitati: 'Kada to?' Ti reci:
'Mo`da ubrzo'" /51/ "Bit }e Onog dana kad
vas On pozove, i vi }ete se, s hvalom Njemu,
odazvati, i da ste samo malo vremena ostali,
pomisliti." /52/
i

Uzvi{eni obavje{tava o nevjernicima koji isklju~uju
mogu}nost proìvljenja i nije~u njegovo doga|anje sa
svojim rije~ima:
"Zar kad se u kosti i pra{inu pretvorimo", tj.
kada budemo zemlja i prah: "zar }emo, kao nova
bi}a, doista biti oìvljeni?", tj. na Sudnjem danu

778
nakon isku{enja i ni{tavila: "Reci 'Ho}ete, i da ste
kamenje ili gvo`|e", budu}i da su kamenje i
gvo`|e nedostupniji od kosti i pra{ine:
:
i

i
"ili bilo kakvo stvorenje za koje mislite da ne moè
biti oìvljeno." Ibn-Abbas kaè: "To je smrt. To zna~i
kada se nakon smrti ne bi pretvorili u kosti i u pra{inu
nego u kamenje i èljezo, Allah bi vas oìvio. Sve da
ste i vi li~no postali sama smrt, Allah bi vas poìvio ako
ho}e i kada ho}e, jer Ga u tome ni{ta sprije~iti ne
moè, ako On to ho}e u~initi. Rije~i Uzvi{enog:
"'A ko }e nas u ` vot vratiti?' - upitat }e oni",
zna~e: ko }e nas vratiti u ìvot ako budemo kamenje,
èljezo ili kakvo drugo jo{ ja~e stvorenje.
"...reci: 'Onaj koji vas je i prvi put stvorio'",
tj. onaj koji vas je stvorio nakon {to niste bili spomena
vrijedni a zatim ste postali ljudi koji ste se rasuli. On je
u stanju da vas ponovo oìvi u ma kojem stajnu vi bili:
" On je Taj Koji iz ni~ega stvara i On }e to
ponovo u~initi, to je Njemu lahko" /30:27/, i
rije~i Uzvi{enoga: "a oni }e prema tebi
odmahnuti glavama svojim", tj. pokretat }e svoje
glave, ismijavaju}i se {to jasno Arapi razumiju na svom
jeziku.
Rije~i Uzvi{enoga: "...i upitati: 'Kada to?'"
obavijest su o njima i njihovom odbacivanju tog
doga|aja kao {to veli Uzvi{eni: "Oni govore: 'Kada
}e ve} jednom ta prijetnja, ako istinu
govorite?'" /10:48/, i Njegove rije~i:
"Ti reci: 'Mo`da ubrzo!'", tj. ~uvajte se toga, jer je
to vama blizu, do}i }e vam neizostavno! Rije~i
Uzvi{enoga: "Onog dana kad vas On pozove", tj.
Gospodar Uzvi{eni kada vam naredi da se pojavite iz
zemlje, a On je Onaj Kome se niko ne moè
suprotstaviti, oponirati niti zanemariti ono {to On èli,
kao {to kaè:
" I nare|enje Na{e je samo jedna rije~ - sve
bude u tren oka" /55:50/, {to zna~i da je to samo
jedna naredba, nakon koje }e ljudi odmah izi}i iz
utrobe Zemlje na njenu povr{inu: "vi }ete se, s
hvalom Njemu, odazvati", naime, svi }ete ustati
odazivaju}i se Njegovoj naredbi i pokoravaju}i se
Njegovoj èlji, a Njemu pripada hvala u svakoj
situaciji.
U hadisu se kaè:
/57/ "Ne}e biti tuge u grobovima pripadnika 'La
ilahe illellah', kao da gledam pripadnike 'La ilahe
illellah' kako ustaju iz svojih kabura, otresaju zemlju sa
svojih glava i izgovaraju: 'La ilahe illellah.' U drugom
predanju navodi se da }e govoriti:
/58/ "Hvala Allahu koji nas je tuge oslobodio."
"i pomislit }ete", tj. na Sudnjem danu kada
ustanete iz svojih kabura: "da ste ostali" na
dunjaluku "samo malo vremena", kao {to Allah
Uzvi{eni kaè:
"a njima }e se u~initi, onoga Dana kada ga
do` ve, da su samo jedno ve~e ili jedno jutro
njezino ostali." /79:46/

"Reci robovima Mojim da govore samo lijepe
rije~i: - jer bi {ejtan mogao posijati
neprijateljstvo me|u njima, {ejtan je, doista,
~ovjekov otvoreni neprijatelj." /53/

Nare|uje Slavljeni i Uzvi{eni Svome robu i
Poslaniku, s.a.v.s., da naredi Njegovim robovima -
vjernicima da govore samo pozitivan govor i lijepe
rije~i a u protivnom {ejtan bi mogao posijati
neprijateljstvo me|u njima i lo{ govor pretvoriti u lo{a
djela projicira zlo, prepirku i borbu, budu}i da se
njegovo neprijateljstvo manifestira jo{ od Adema, pa
je zbog toga zabranio da musliman okre}e oru`je
prema svome bratu muslimanu, jer bi {ejtan mogao
do{aptati ne{to
436
pa da ga on svojom rukom
pogodi.
Imam Ahmed prenosi od Ebu-Hurejrea, r.a., da je
/59/ "Neka niko ne pokazuje od vas oru`jem na
svoga brata, jer ne zna niko od vas mo`da {ejtan
samo malo pomakne njegovom rukom, pa ubije
svoga brata i padne u jednu od dèhenemskih jama."
Biljeè ga Buhari i Muslim od Abdurrezaka.

"Gospodar va{ najbolje vas poznaje: ako ho}e,
On }e vam se smilovati ili }e vas, ako ho}e, na
muke staviti. - A Mi tebi nismo dali vlast nad
njima." /54/ "Gospodar tvoj najbolje zna one
na nebesima i one na Zemlji; Mi smo jedne
vjerovjesnike nad drugima odlikovali, a
Davudu smo Zebur dali." /55/

Uzvi{eni kaè: "Gospodar va{ najbolje vas
poznaje", o ljudi, on najbolje zna ko od vas zasluùje
a ko ne zasluùje uputu:
"ako ho}e, On }e vam se smilovati", uputiti
vas na pokoravanje i pokajanje Njemu: "ili }e vas,
ako ho}e, na muke staviti." O Muhammede:
"A Mi tebi nismo dali vlast nad njima",
naime, poslali smo te kao opominja~a pa ko ti se
pokori - u}i }e u Dènnet a ko ti neposlu{an bude bio
- u}i }e u Vatru:

436
"Nezg" : ejtanovo doaptavanje. Nezegahu: udario ga je
rukom ili kopljem.

779
"Gospodar tvoj najbolje zna one na nebesima i
one na Zemlji", njihove kategorije u pokoravanju i
grije{enju:
"Mi smo jedne vjerovjesnike nad drugima
odlikovali", kao {to Uzvi{eni kaè:

"Neke od tih poslanika odlikovali smo vi{e
nego druge. S nekima od njih je Allah
govorio, a neke je za vi{e stepeni izdigao."
/2:253/
Ovo ne protivrje~i autenti~nom hadisu koga
biljeè Buharija i Muslim da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao:
/60/ "Ne preferirajte jednog vjerovjesnika nad
drugim"; ovdje se misli na preferiranje jednoga nad
drugim na temeljima èlja i pristrasnosti, a ne na
temeljima argumenata, pa ako se iznese neki
argument za ne{to, onda je obaveza slijediti ga.
Nema dvojbe da su poslanici vrjedniji od ostalih
vjerovjesnika, a da su Ulu el-Azm najodabraniji me|u
njima, a njih je pet, koji su spomenuti u dva ajeta u
poglavljima El-Ahzab i E{-[ura:
"Mi smo od vjerovjesnika zavjet njihov
uzeli, i od tebe, i od Nuha, i od Ibrahima, i od
Musaa, i od Isaa, sina Merjemina." /33:7/
"On vam propisuje u vjeri isto ono {to je
propisao Nuhu i ono {to je objavljeno tebi i
ono {to smo naredili Ibrahimu i Musau i Isau:
'Pravu vjeru ispovjedajte i u tome se ne
podvajajte!'"/42:13/
Nema dvojbe da je Muhammed, s.a.v.s.,
najvredniji a zatim Ibrahim, a.s., pa Musa, a.s., a onda
Isa, a.s. Na drugom mjestu smo iznijeli argumente u
tom pogledu. A Allah najbolje zna!
Rije~i: "a Davudu smo Zebur dali" upozoravaju
na njegovu vrijednost i ~ast, a Zebur je knjiga
objavljena Davudu, a.s.

"Reci 'Molite se onima koje, pored Njega,
smatrate bogovima, pa, oni vas ne}e mo}i
nevolje osloboditi niti je preusmjeriti.'" /56/
"Oni kojima se oni mole sami traè na~ina
kako }e se {to vi{e Gospodaru svome pribliìti,
i nadaju se milosti Njegovoj i pla{e se kazne
Njegove. A kazne Gospodara tvoga svako
treba da se ~uva." /57/
:

Uzvi{eni kaè: "Reci", Muhammede ovim
idolopoklonicima koji oboàvaju druge - izuzev
Allaha:
"Molite se onima koje, pored Njega,
smatrate bogovima", kipovima i suparnicima. "pa,
oni vas ne}e mo}i nevolje osloboditi", nikako:
"niti je preusmjeriti", odnosno preusmjeriti je na
nekog drugog mimo vas, a to zna~i da Onaj Koji to
odre|uje je Allah, Jedini, Koji nema sau~esnika i On
stvara i odre|uje.
"Oni kojima se oni mole sami traè na~ina
kako }e se {to vi{e Gospodaru svome
pribliìti."
Katade prenosi od Ibn-Mesuda, r.a., da je rekao:
"Objavljen je zbog grupe Arapa koji su oboàvali
grupu dìna. Dìni su pre{li na islam, a ljudi, ne
znaju}i za to, nastavili su da ih i dalje oboàvaju, pa je
objavljen ovaj ajet." Ima mi{ljenja da se to odnosi na
meleke, Uzejra i Isaa. Drugi tvrde da se to odnosi na
Sunce i Mjesec. Ispravno je ono {to je izabrao Ibn-
Dèrir a to je mi{ljenje Ibn-Mesuda, r.a., na {to
upu}uju rije~i Uzvi{enoga: "traè na~ina kako }e
se {to vi{e Gospodaru svome pribliìti." Ovim
se ne izraàva pro{lost, pa, prema tome, ne
potpadaju pod to Isa, a.s., Uzejr a.s., i meleki. On
dalje kaè: "el-vesile" je dobro djelo. Katade veli:
"Zbog ovoga Uzvi{eni kaè: "kako }e se {to vi{e
Gospodaru svome pribliìti", i dalje nastavlja:
"i nadaju se milosti Njegovoj i pla{e se kazne
Njegove."
Ibadet se upotpunjuje strahom i nadom: strahom
se suzdràva od zabrana, a nadom se pove}ava
pokornost.
"A kazne Gospodara tvoga svako treba da
se ~uva." Treba da bude oprezan u tom pogledu,
da se pla{i onoga {to vodi kazni i ~ime se ona postiè,
mole}i Allaha Uzvi{enog da ga od toga sa~uva.

"I ne postoji nijedno naselje koje Mi prije
Sudnjeg dana ne}emo uni{titi ili ga te{koj
muci izlo` ti; to je u Knjizi zapisano." /58/ i

Ovo je obavje{tenje od strane Allaha Uzvi{enog da
je sve odre|eno onim {to je zapisano u Lewhi-
-mahfuzu/ûvanoj plo~i: da nema nijednog
nevjerni~kog mjesta koje Allah ne}e uni{titi, tako {to
}e nestati svi njegovi stanovnici ili }e biti ka`njeni "ili
ga te{koj muci izloìti", bilo smr}u ili isku{enjima
kojima Allah èli, i to zbog njihovih grijeha, kao {to
kaè Uzvi{eni:
"Mi nismo prema njima bili nepravedni, ve}
oni sami prema sebi." /11:101/

780

"A da ne {aljemo ~uda, zadràva nas samo to
{to drevni narodi nisu u njih povjerovali;
Semudu smo kao vidljivo ~udo kamilu dali, ali
oni u nju nisu povjerovali. A ~uda {aljemo
samo da zastra{imo." /59/

rekao:
/61/ "Kurej{ije su se obratile Vjerovjesniku, s.a.v.s.,
rekav{i mu: 'Moli tvoga Gospodara da nam u~ini Saffu
od zlata, pa }emo ti vjerovati!' Rekao je: 'I u~inili bi to?'
Odgovorili su: 'Da.' Vjerovjesnik, s.a.v.s., molio je, pa
mu je do{ao Dìbril i rekao mu: 'Tvoj Gospodar ti
upu}uje selam i poru~uje ti: Ako èli{ u~init }e im
Saffu od zlata, ali ko, nakon toga, uznevjeruje - kaznit
}e ga takvom kaznom kakvom nije kaznio nikoga na
svijetu, a ako ho}e{ otvorit }e im se vrata pokajanja i
milosti.' Zatraìo je: 'Vrata pokajanja i milosti.'"
Hafiz Ebu-Jala prenosi od Umi Ataa, sluge
Zubejra Ibn Awwama, duì hadis sa istim sadràjem u
kome se na kraju, u predaji Zubejra od Vjerovjesnika
s.a.v.s., kaè:
/62/ "Tako mi Onoga u îjoj je ruci moja du{a,
dao mi je ono {to sam traìo, i da sam zaèlio - bilo bi
mi ostvareno. Me|utim, u~inio mi je da izaberem da
u|ete na vrata milosti, pa da uzvjeruje ko od vas
vjeruje ili da vas ostavi {to ste sami sebi izabrali i da
izgubite vrata milosti i da niko od vas ne uzvjeruje. Ja
sam izabrao milost, pa vjeruje od vas onaj ko je
vjernik. Obavijestio me je da ukoliko vam dadne to, a
vi nakon toga zanije~ete, kaznit }e vas takvom
kaznom kakvom nikoga nije kaznio na svijetu.
"A da ne {aljemo ~uda, zadràva nas samo
to {to drevni narodi nisu u njih povjerovali";
Allah Uzvi{eni nije slao ~uda koja su traìli
idolopoklonici Kurej{a, samo zbog toga {to su raniji
narodi, nakon toga, utjerivali u la` poslanike, pa se
Njegov zakon primijenio i na njih i na sli~ne njima.
Oni ne}e usporiti ni{ta od toga ukoliko to budu
smatrali la`nim nakon nastupanja, kao {to kaè Allah
Uzvi{eni u poglavlju El-Maida:
"Ja }u vam je spustiti" - re~e Allah - "ali }u
one me|u vama koji i poslije ne budu vjerovali
kazniti kaznom kakvom nikoga na svijetu
ne}u kazniti." /5:115/
Uzvi{eni o Semudu kaè, nakon {to su traìli dokaz
o devi koja }e izi}i iz stijene koju su obiljeìli, pa je
Salih, a.s., molio svoga Gospodara, tako da je On
u~inio da deva izi|e iz nje onako kako su traìli... pa
nakon {to su joj nasilje u~inili, odnosno, uznevjerovali
u Onoga Koji ju je stvorio i izveo, nisu povjerovali
Njegovom Poslaniku i zaklali su je, na{to je Allah
rekao:
"@ivjet }ete u zemlji svojoj samo jo{ tri
dana, to je istinita prijetnja."/11: 65/
"Semudu smo kao vidljivo ~udo kamilu dali,
ali oni u nju nisu povjerovali", tj. kao dokaz koji
upu}uje na Onoga Koji ju je stvorio, a to je Jedan,
Jedini, a iskren je bio Njegov poslanik kome je dova u
tome bila primljena: "ali oni u nju nisu
povjerovali", odnosno zanijekali su je, zabranili su joj
piti i ubili je, pa ih je Allah uni{tio, osvetio im se i
kaznio ih onako kako ka`njava Silni i Mo}ni.
"A ~uda {aljemo samo da zastra{imo."
Katade kaè: "Allah Uzvi{eni zastra{uje ljude sa onim
{to èli od ~uda kako bi shvatili, podsjetili se i vratili
se." Spomenuto nam je da se Kufa potresla u vrijeme
Ibn-Mesuda, r.a., pa je rekao: "O ljudi, zaista, va{
Gospodar traì od vas da Ga zadovoljite, pa radite
ono ~ime je zadovoljan!" Tako|er se prenosi da je
Medina vi{e puta potresena u vrijeme Omera ibn el-
Hattaba, r.a., pa je rekao: "Po~inili ste grijehe. Tako mi
Allaha, znat }ete vi meni ako se ponovo potrese!"

"I kada smo ti rekli: sve ljude tvoj Gospodar
obuhva}a! A prizor koji smo ti pokazali i drvo
ukleto, u Kur'anu spomenuto, isku{enje su za
ljude. Mi ih zastra{ujemo, ali njima to samo
pove}ava ionako veliko bezvjerstvo." /60/

Uzvi{eni podsti~e Svoga Poslanika, s.a.v.s., na
dostavljanje Njegove poslanice i obavje{tava ga da ga
On ~uva od ljudi. Sve je u Njegovim rukama:
"I kada smo ti rekli: sve ljude tvoj Gospodar
obuhva}a", tj. On te {titi od njih:
"A prizor koji smo ti pokazali isku{enje su
za ljude." Buhari prenosi od Ibn-Abbasa, r.a.: "To je
isti san koji je Allahov Poslanik, s.a.v.s., vidio u no}i
Israa:
"i drvo ukleto", u Kuranu spomenuto. To drvo je
Zekkum. Tako prenosi Ahmed, Abdurrezzak i drugi
od Sufjana ibn Ujejne. Tako|e i Avfi od Ibn-Abbasa,
r.a. Neki muslimani su napustili svoju vjeru, nakon {to
su spoznali Istinu, jer njihove spoznajne i intelektualne
mogu}nosti nisu mogle prihvatiti mudìzu Israa, pa
su smatrali la`nim ono {to nisu mogli svojim znanjem
obuhvatiti, a drugima je to Allah u~inio razlogom
u~vr{}enja i ubje|enja, pa je zbog toga rekao:
"isku{enje", tj. test i ispit, i svako ko tuma~i, smatra
da je to no} Israa:
"i drvo ukleto", da je to drvo Zekkum. Zbog toga

781
je i Ibn-Dèrir na stanovi{tu da se pod tim
podrazumijeva no} Israa a da se pod ukletim drvetom
podrazumijeva Zekkum-drvo, rekav{i da je to
jednoglasno mi{ljenje mufessira u pogledu prizora
ru'je i drveta, a Allahove rije~i: "Mi ih
zastra{ujemo", odnose se na nevjernike sa
prijetnjom, kaznom i upozorenjem:
"ali njima to samo pove}ava ionako veliko
bezvjerstvo", tj. ustrajnost u nevjerstvu i zabludi, a
to im je poniènje od Allaha.

"I kada rekosmo melekima: 'Poklonite se
Ademu ' - oni se svi, osim Iblisa, pokloni{e.
'Zar da se poklonim onome koga si Ti od
ilova~e stvorio?' - re~e." /61/ "'Reci mi', re~e
onda, 'evo ovoga koga si iznad mene uzdigao:
ako me ostavi{ do Smaka svijeta sigurno }u,
osim malobrojnih, nad potomstvom njegovim
zagospodariti.' /62/
!

Allah Uzvi{eni spominje Iblisovo neprijateljstvo,
neka je Allahovo prokletstvo na njega, spram Adema i
njegovog potomstva, {to datira od stvaranja Adema i
odbijanja Iblisa, oholog i s potcjenjivanjem, da mu
sed`du u~ini:Zar da se poklonim onome koga
si Ti od ilova~e stvorio?, kao {to kaè na drugom
mjestu:
"Ja sam bolji od njega; mene si od vatre
stvorio, a njega od ilova~e." /7:12/ Tako|er se
osmjelio re}i svome Gospodaru, Koji je blag i ~eka:
'Reci mi', re~e onda, 'evo ovoga koga si
iznad mene uzdigao: ako me ostavi{ do
Smaka svijeta sigurno }u, osim malobrojnih,
nad potomstvom njegovim zagospodariti', tj.
ako me pusti{ odvest }u u zabludu ve}inu njegovog
potomstva.

"'Odlazi!' - re~e On. 'Onima koji se za tobom
budu poveli i tebi - kazna dèhenemska bit }e
vam puna kazna.' /63/ I zavodi glasom svojim
koga moè{ i potjeraj na njih svoju konjicu i
svoju pje{adiju, i budi im ortak u imecima, i u
djeci, i daji im obe}anja, a {ejtan ih samo
obmanjuje, /64/ ali, ti, doista, ne}e{ imati
nikakve vlasti nad robovima Mojim!' A
Gospodar tvoj je dovoljan kao za{titnik!" /65/

i

Budu}i da je Iblis traìo odgodu, Allah mu je
rekao: 'Odlazi!', dajem ti odgodu, kao {to kaè:
"Daje ti se rok" - re~e On - "do Dana ve}
odre|enog." /15:37-38/, zatim je njemu i
Ademovim potomcima koji ga budu slijedili zaprijetio
Dèhennemom:
'Odlazi!' - re~e On. 'Onima koji se za
tobom budu poveli i teb - dèhenemska
kazna, shodno va{im djelima'" "bit }e vam
puna kazna", tako da se ni{ta od nje umanjiti ne}e.
"i zavodi glasom svojim koga moè{." Ibn-
Abbas kaè, a to podupire i Ibn-Dèrir: "Pod 'glasom
svojim' misli se na svakog ko poziva grije{enju spram
Allaha, d`.{." Neki kaù: "To je pjesma i zabava."
"...i potjeraj na njih svoju konjicu i svoju
pje{adiju", tj. svako koji grije{i, svejedno vozio se ili
pje{ice to radio, i navedi svoju vojsku na njihovu
konjicu i pje{adiju i zavladaj nad njima sa svim ~ime
raspolaè{, kao {to Allah Uzvi{eni kaè:
"Zar ne vidi{ da Mi nevjernike {ejtanima
prepu{tamo da ih {to vi{e na zlo
navra}aju?"/19:83/, tj. nagovaraju ih na grije{enje.
"i budi im ortak u imecima, i u djeci." [to se
ti~e sau~esni{tva u imecima, na to se odnosi ono {to
su zabranjivali sebi od stoke, kao {to su bile deve, koje
bi im donijele pet puta mladun~ad na svijet i ako bi
posljednje bilo mu{ko, razrezali bi im uho i
zabranjivali bi ih jahati i prepu{tali bi ih svojim
boànstvima (to je tzv. behira), i deve koje su
zavjetovali boànstvima ako bi se vratili s puta ili
ozdravili (tzv. saiba), i {to im se nare|uje od tro{enja
imetka u grije{enju spram Allaha i svaki imetak koji je
sakupljen na pokvaren na~in a tro{i se u onome {to je
zabranjeno. [to se, pak ti~e djece, svako dijete koje
rodi èna a kod kojeg se grijeh u~ini nadijevanjem
djetetu imena koje Allah ne voli, uvo|enjem djeteta u
vjeru s kojom Allah nije zadovoljan, prostitucijom s
njegovom majkom, ili njegovim ubistvom ili
zakopavanjem ìvog ènskog djeteta ili sli~ne stvari

782
~ijim se ~injenjem postaje neposlu{an Allahu. Sve ovo
podrazumijeva savezni{tvo Iblisa.
U autenti~noj predaji kod Buharije i Muslima
prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
/63/ "Kada neko èli da pri|e svojoj èni i kaè: 'U
ime Allaha. Gospodaru na{, udalji {ejtana od nas i od
nas i od onoga ~ime si nas opskrbio!' Ako se tom
prilikom za~ne dijete, ne}e mu nikada {ejtan nauditi."
"i daji im obe}anja, - a {ejtan ih samo
obmanjuje", kao {to Allah Uzvi{eni saop}ava o Iblisu
koji }e re}i kada istina izi|e na vidjelo na Dan kada se
bude presu|ivalo Istinom:
"Allah vam je pravo obe}anje dao, a ja sam
svoja obe}anja iznevjerio."/14;22/
"ali, ti, doista, ne}e{ imati nikakve vlasti
nad robovima Mojim!" Saop}enje je o pomo}i
Uzvi{enoga Njegovim robovima - vjernicima,
Njegovo ~uvanje i za{tita od prokletog {ejtana, pa
zbog toga Uzvi{eni kaè:
"A Gospodar tvoj je dovoljan kao za{titnik!",
tj. ûvar, Branilac i Pomaga~.

"Gospodar va{ vas radi pokre}e la|e po moru
da biste traìli Njegove blagodati, On je,
zbilja, prema vama milostiv." /66/

Uzvi{eni obavje{tava o Svojoj dobroti koja se
manifestira u Njegovom pot~injavanju Svojim
robovima la|a na moru i Njegovo olak{avanje
kori{tenja Njegovih blagodati od strane ljudi u
trgovini iz podru~ja u podru~je. Zbog ovoga Uzvi{eni
kaè:
"On je, zbilja, prema vama milostiv." On
vam je to u~inio iz dobrote i milosti spram vas.

On. A kad vas On na kopno spasi, vi se
okre}ete; ~ovjek je uvi ek nezahvalan!" /67/ j

Allah Uzvi{eni obavje{tava da ljudi kada ih nevolja
zadesi, mole Allaha, kaju}i Mu se i iskreno Mu vjeru
ispovijedaju}i. Allah, otuda, veli:
On." I{~ezne iz va{ih srca sve {to oboàvate, izuzev
Allaha, kao {to se desilo sa Ikrimom ibn Ebi-Dèhlom
kada je pobjegao ispred Poslanika, s.a.v.s., prilikom
oslobo|enja Meke. Bjeè}i, plovio je morem, èliv{i se
nastaniti u Abesiniji. Zapuhao je èstok vjetar, pa su
jedni drugima govorili: "Ne}e vas ni{ta spasiti, izuzev
da molite Allaha Jedinog!" Ikrime je u sebi pomislio:
"Tako mi Allaha, ako na moru niko ne koristi - osim
On, onda ni na kopnu niko ne koristi - osim Njega!
Moj Gospodaru, ukoliko me izbavi{ odavde, dajem Ti
obe}anje da }u oti}i i staviti ruke na Muhammedovu
ruku i na}i }u ga blagim i milostivim." Spa{eni su iz
mora, pa se on vratio Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.,
pre{ao na islam i u njemu se dobro pokazao - neka je
Allah s njim zadovoljan!
"A kad vas On na kopno spasi, vi se
okre}ete ", zaboravite da ste ga priznavali Jedinim
na moru i okre}ete glave od obra}anja Njemu,
Jedinom, Koji nema sau~esnika!
"...~ovjek je uvijek nezahvalan!" Ovo je
ljudska priroda: da zaboravlja blagodati i nije~e ih,
izuzev onoga koga Allah sa~uva.

"Zar ste sigurni da vas On ne}e u zemlju
utjerati ili da protiv vas pje{~anu olu u ne}e
poslati, pa da onda sebi za{titnika ne}ete
na}i?" /68/
j

Zar mislite da }ete va{im izlaskom na kopno biti
sigurni od Njegove osvete i kazne da vas utjera u
zemlju ili da na vas sru~i kamenje, kao {to kaè:

"Na njih vjetar, pun pijeska, poslasmo - samo
ne na Lutovu porodicu, nju u svitanje
spasismo, iz milosti Na{e."/54:34-35/
"pa da onda sebi za{titnika ne}ete na}i?", tj.
pomaga~a koji }e to od vas otkloniti i spasiti vas od
toga.

"Ili, zar ste sigurni da vas On po drugi put
ne}e na more izvesti, i buru na vas poslati i
potopiti vas zbog toga {to ste bili nezahvalni?
Tada ne biste nikoga na{li ko bi Nas zbog vas
na odgovornost pozvao." /69/

Zar ste sigurni, vi koji glave od Nas okre}ete,
nakon {to ste priznali Moju Jedinost na moru i nakon
va{eg izlaska na kopno, da ne}ete po drugi put biti
vra}eni na more pa da se na vas po{alje bura koja }e
udarati na jarbole la|e i potopiti ih:
"i potopiti vas zbog toga {to ste bili
nezahvalni?", zbog va{eg nevjerstva i okretanja od
Allaha Uzvi{enog:
"Tada ne biste nikoga na{li ko bi Nas zbog
vas na odgovornost pozvao", tj. pomaga~a koji bi

783
vas, poslije vas, osvetio, niti se pla{imo bilo koga ko bi
Nas slijedio zbog toga (da nam se osveti).

"Mi smo sinove Ademove doista odlikovali:
dali smo im da kopnom i morem putuju, i
opskrbili ih ukusnim jelima, i dali im velike
prednosti nad mnogima koje smo stvorili."
/70/
Uzvi{eni saop}ava o Njegovoj po~asti i po{tovanju
spram sinova Ademovih koji se ogleda u njihovom
stvaranju u najljep{em i najsavr{enijem liku i obliku
kao {to kaè:
"Mi ~ovjeka stvaramo u skladu najljep{em"
/95:4/, tj. ide uspravljen na dvije noge i jede svojim
rukama, dok ìvotinje idu na ~etiri noge i jedu samo
ustima. Dao mu je sluh, vid i pamet s kojom sve
razumijeva. To mu koristi i time razlikuje stvari,
raspoznaje njihove osobine dobra i zla u vjerskim i
dunjalu~kim stvarima, koristi na kopnu ìvotinje, konje
i mazge a na moru velike i male la|e. Opskrbljujemo
ih dozvoljenim stvarim, usjevima, plodovima, mesom
i mlijekom, lijepim izgledom i kvalitetnom odje}om
svih vrsta, {to proizvode za sebe i {to im drugi
pribavljaju na druge na~ine:
i dali im velike prednosti nad mnogima
koje smo stvorili nad ostalim ìvotinjama i drugim
vrstama Allahovih stvorenja. Ovim ajetom se preferira
ljudska vrsta nad vrstom meleka.
Hafiz Ebu el-Kasim et-Taberani prenosi od
Abdullaha ibn Amra, r.a., a on od Vjerovjesnika,
s.a.v.s., da je rekao:
/64/ "Meleki su rekli: 'Na{ Gospodaru, dao si
sinovima Ademovim dunjaluk na kome jedu, piju i
dotjeruju se, a mi Te slavimo i hvalimo a ne jedemo,
ne pijemo i ne zabavljamo se: pa kao {to si njima dao
dunjaluk, daj nama ahiret!' Allah je odgovorio: 'Ja
ne}u izravnati dobro potomstvo onog kojeg sam
stvorio Svojim rukama sa onima za koje sam rekao:
Budite i oni su nastali!'"

A na Dan kad pozovemo sve ljude s vo|om
njihovim, oni kojima se knjiga njihova da u
desnu ruku njihovu, ~itat }e knjige svoje i
ne}e im biti ni koliko trun jedan u~injena
nepravda; /71/ onaj ko je na ovom svijetu bio
slijep, bit }e slijep i na onom i daleko od
svakog dobra. /72/

Uzvi{eni upoznaje da }e se na Sudnjem danu svaki
narod obra~unati sa svojim vo|om prije nego sa
svojim vjerovjesnikom. Ovdje je rije~ "el-
-imam"/"vo|a" odnosi na knjigu djela, pa zbog toga
Uzvi{eni ovdje kaè:
"na Dan kad pozovemo sve ljude s vo|om
njihovim, oni kojima se knjiga njihova da u
desnu ruku njihovu ~ita}e knjige svoje." Tj. ~itat
}e je iz radosti i zadovoljstva {to se nalaze u njoj dobra
djela i ima}e èlju za njenim ~itanjem, kao {to su rije~i
Uzvi{enog:
"...onaj kome se knjiga njegova u desnu
ruku njegovu da - re}i }e: 'Evo vam, ~itajte
knjigu moju...'" do rije~i Uzvi{enog: "a onaj kome
se da knjiga u lijevu ruku..."/69:19-25/, ili kao
{to Uzvi{eni kaè:
"i vidjet }e{ sve narode kako na koljenima
kle~e; svaki narod bit }e pozvan prema svojoj
Knjizi: 'Danas }ete biti nagra|eni ili ka`njeni
prema tome kako ste postupali! Ova Knjiga
Na{a o vama }e samo istinu re}i, jer smo
naredili da se zapi{e sve {to ste radili.'"/45:28-
29/ Ovo ne protivrje~i da }e se dovesti vjerovjesnik
kada Allah bude presu|ivao njegovom narodu, jer on
treba da bude svjedok svome narodu za njegova
djela, kao {to su rije~i Uzvi{enoga:
i Zemlja }e svjetlo{}u Gospodara svoga
zasjati i Knjiga }e se postaviti, vjerovjesnici i
svjedoci }e se dovesti./39:69/
A {ta }e, tek, biti kada dovedemo
svjedoka iz svakog naroda, a tebe dovedemo
kao svjedoka protiv ovih?/4:41/
"i ne}e im biti ni koliko trun jedan u~injena
nepravda." "El-fetil" je konac po duìni u udubini
datuline ko{tice.
Hafiz Ebu-Bekr el-Bezzar biljeì o ovome hadis od
Ebu-Hurejrea, r.a., a on od Vjerovjesnika, s.a.v.s., koji
je u vezi sa rije~ima Uzvi{enoga:
"A na Dan kad pozovemo sve ljude s
vo|om njihovim, pa kaè:
/65/ "Bit }e pozvan jedan od njih pa }e mu Knjiga
biti data u desnu ruku, izduÌt }e se njegovo tijelo, lice
}e mu zabijeljeti a na glavu }e mu se staviti tad` od
bisera koji }e svjetlucati. Uputit }e se svojim
drugovima, koji }e ga iz daleka ugledati i povikati:
'Na{ Gospodaru, daj i nama ovo i blagoslovi nas u
ovome!' Do}i }e im taj ~ovjek i re}i im: 'Budite
radosni, svaki od vas }e ovo imati!' [to se ti~e
nevjernika, njegovo lice }e potamnjeti i izduÌt }e se
njegovo tijelo, ugledat }e ga njegovi drugovi koji }e
uzvikivati: 'Sa~uvaj nas, Allahu od ovoga ili od zla
ovoga. Na{ Gospodaru, ne daj nam to!' Me|utim, on
}e im do}i, pa }e oni re}i: 'Na{ Gospodaru, ponizi ga!'
On }e re}i: 'Allah vas je udaljio i svaki od vas }e ovo

784
imati!'" El-Bezar, nakon toga, kaè: Ovo se prenosi
samo ovim putem.
onaj ko je na ovom svijetu bio slijep -
Ibn-Abbas i drugi kaù da ajet:
onaj ko je na ovom, misli se dunjalu~kom
ìvotu "slijep", tj. slijep naspram Allahovih dokaza i
argumenata:
"bit }e slijep i na onom", tako|er }e biti:i jo{
dalje od svakog dobra" - jo{ dalje od onoga {to je
bilo na dunjaluku, neka nas Allah za{titi od toga!

I zamalo da te oni odvrate od onoga {to ti
Mi objavljujemo, da bi protiv Nas ne{to drugo
iznio, i tada bi te oni smatrali prijateljem."
/73/ "A da te nismo u~inili ~vrstim, gotovo da
bi im se malo priklonio", /74/ "i tada bismo ti
doista dali da iskusi{ dvostruku muku u ìvotu
i dvostruku patnju poslije smrti; tada ne bi
nikoga na{ao ko bi ti protiv Nas pomogao.
/75/
Uzvi{eni izvje{tava o pomaganju Svoga Poslanika,
s.a.v.s., njegovom u~vr{}enju, nepogre{ivosti i
sa~uvanosti od zla onih koji ga ~ine i spletki grje{nika
(jer je On odgovoran za njega i za njegovu pomo}) i
da ga ne}e povjeriti drugome od Svojih stvorenja, ve}
je On njegov Za{titnik i Pomaga~ i ~ini da Njegova
vjera nadvlada nad onima koji se bore protiv nje,
suprotstavljaju joj se i oponiraju joj i na Istoku i
Zapadu, a neka je bezbroj selama Poslaniku, s.a.v.s.,
do Sudnjega dana.

A oni su te toliko na zemlji uznemiravali da
bi te iz nje istjerali, ali, tada ni oni u njoj ne bi
dugo, poslije tebe, ostali", /76/ "jer tako je
bilo sa svima onima koji su poslanike
protjerali, koje smo prije tebe poslali, i ni ti
ne}e{ nai}i na odstupanje od zakona Na{eg.
/77/

Ovo je objavljeno o nevjernicima Kurej{a kada su
namjeravali protjerati Allahovog Poslanika, s.a.v.s., iz
svoje sredine, pa im je Allah zaprijetio ovim ajetom,
da, ukoliko ga protjeraju, ne}e ni oni ostati, nakon
njega, dugo u Meki. Tako se i desilo. Poslije njegove
Hid`re iz njihove sredine, nakon èstokih
maltretiranja, nije pro{lo ni godina i po a Allah ih je
sastavio sa njim na Bedru, bez zakazivanja sastanka,
pomogao ga protiv njih, u~inio ga da ih savlada i
pobjedi, pobije najuglednije me|u njima a zarobi
njihove potomke. Zbog ovoga Uzvi{eni kaè:
...jer tako je bilo sa svima onima koji su
poslanike protjerali. Ovakav je Na{ obi~aj prema
onima koji ne vjeruju u Na{e Poslanike, maltretiraju}i
ih i protjeruju}i ih iz njihovih sredina i zbog toga im
do|e kazna. Da nije Muhammed, s.a.v.s., poslanik
milosti do{la bi im kazna na dunjaluku koju niko ne bi
mogao izdràti, pa zbog toga kaè:
Allah ih nije kaznio, jer si ti me|u njima
bio.../8:33/

Obavljaj namaz kad Sunce s polovine neba
krene, pa do no}ne tmine, i namaz u zoru jer
namazu u zoru mnogi prisustvuju." /78/ "I
probdij dio no}i u namazu, - to je samo tvoja
du`nost; Gospodar tvoj }e ti na onom svijetu
hvale dostojno mjesto darovati. /79/

Uzvi{eni nare|uje Svome Poslaniku, s.a.v.s.,
izvr{avanje obaveznih namaza u njihovo odre|eno
vrijeme: "Obavljaj namaz kad Sunce s polovine
neba krene. Ibn-Abbas kaè: "'Duluk', zna~i kada
Sunce pre|e polovinu neba." To isto zastupaju Ibn-
Omer, Ibn-Mesud, Hasan, Dahhak i drugi. To
mi{ljenje preferira i Ibn- Dèrir. Od onoga {to
potvr|uje ovo mi{ljenje je hadis koji biljeì Ibn-
Humejd od Dàbira ibn Abdullaha, r.a., koji kaè:
/66/ "Pozvao sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i
jo{ ko je èlio od njegovih drugova, pa su jeli kod
mene, a onda su izi{li kada je sunce pre{lo polovinu
neba. Vjerovjesnik, s.a.v.s., izi{ao je i rekao: "Izi|i, Ebu-
Bekre, jer je ovo period duluka kada je sunce pre{lo
sredinu neba." Zatim prenosi od Sehl ibn Bukkara a
on od Ebi Awane, od Esveda ibn Kajsa, od Nebiha el-
Anezija, od Dàbira, r.a., a on od Allahovog
Poslanika, s.a.v.s., sli~no tome. (6) Na temelju ovoga,
citirani ajet obuhvata termine pet dnevnih namaza. Iz
rije~i: "kad Sunce s polovine neba krene, pa do
no}ne tmine", (Gaseku el-lejl) je no}na tmina,
razumije se da se radi o : podne, ikindiji, ak{amu i
jaciji. A rije~i: i namaz u zoru", ozna~avaju sabah
namaz. Tevatur-predanjem su precizirana namaska
vremena koja su muslimani s generacije na generaciju
prenosili, kao {to je izneseno u djelima o tome, i neka
je Allahu hvala:
"jer namazu u zoru mnogi prisustvuju."

785
Buharija biljeì od Ebu-Hurejrea, r.a., da je
Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao:
/67/ "Namaz obavljen kolektivno (u dèmatu)
vrijedniji je od pojedina~nog za 25 stepeni, a meleki
no}i i meleki dana prisustvuju sabah namazu." Ebu-
-Hurejre, r.a., kaè: "U~ite, ako ho}ete:
"i namaz u zoru jer namazu u zoru mnogi
prisustvuju. U Sahihu Buharije i Muslima navodi se
od Ebu-
-Hurejrea, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
/68/ "Smjenjuju se kod vas meleki no}i i meleki
dana i sastaju se na sabahu i na ikindiji namazu, a
onda se uzdiù od vas, pa ih pita njihov Gospodar - a
On zna sve o vama : 'Kako ste ostavili Moje robove?'
Odgovorit }e: 'Do{li smo im a oni su klanjali i napustili
smo ih a oni su klanjali.'
...i probdij dio
no}i u namazu - to je samo tvoja du`nost."
Nare|uje mu no}ni namaz, nakon farzova, kao {to
navodi Muslim u svome "Sahihu" od Ebu-Hurejre da
je Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitan o tome, koji je
namaz najvredniji osim farzova odgovorio: "No}ni
namaz." Zbog toga je Uzvi{eni naredio Svome
Poslaniku, nakon farzova, no}ni namaz a tehedùd
je namaz nakon spavanja. To tvrde Alkame, El-Esved,
En-Nehai i drugi a to je op}epoznato u arapskom
jeziku.
Gospodar tvoj }e ti na onom svijetu hvale
dostojno mjesto darovati, tj.radi ovo {to ti se
nare|uje kako bi ti pripremili na Sudnjem danu
mjesto hvale dostojno u kome }e te hvaliti sva
stvorenja i njihov Uzvi{eni Gospodar.
Ibn-Dèrir kaè: "Ve}ina komentatora Kurana
smatra da je zagovaranje ({efaat) za ljude ne Sudnjem
danu taj poloàj koji }e Muhammed, s.a.v.s., posti}i
tako {to }e ih njihov Gospodar osloboditi od velikog
straha i strahota toga dana."
Smatram da }e Allahov Poslanik, s.a.v.s., imati
takve po~asti na Sudnjem danu koje s njim niko ne}e
dijeliti, niti }e se iko u tome mo}i izjedna~iti s njim!
On je prvi kome }e se zemlja otvoriti i onaj koji }e
ja{u}i dospjeti na mjesto okupljanja. Posjedovat }e
zastavu tako da }e svi od Adema, a.s., pa nadalje biti
pod njegovom zastavom. On }e imati izvor sa kojeg
}e se najvi{e piti voda na Sudnjem danu. Imat }e
veliki {efaat (zagovorni{tvo) kod Allaha kada do|e da
presudi svojim robovima. To je, nakon obra}anja ljudi
za {efaat Ademu, Nuhu, Ibrahimu, Musau i Isau a.s.,
kada je svaki od njih na to odgovorio: "Nisam ja za
to!" dok ne do|u Muhammedu, s.a.v.s., koji }e re}i:
"Ja sam za to!"
On }e zagovarati za narod kojemu je nare|eno da
u|e u Vatru, pa }e sprije~iti njihov ulazak u nju, bi}e
poslanik ~ijem }e se ummetu prvo presuditi , prvi koji
}e prevesti svoj narod preko Sirat-}uprije i prvi koji }e
zagovarati za Dènnet, kao {to se potvr|uje u
Muslimovom "Sahihu".
U hadisu u kome se spominje puhanje u rog, kaè
se: "Svi }e vjernici u}i u Dènnet samo sa njegovim
{efaatom. On }e prvi u}i u njega, a njegov narod prije
drugih. Zagovarat }e o stepenima naroda koji oni
ne}e posti}i svojim djelima. On je vlasnik poloàja (el-
vesile), a to je najvi{I stepen u Dènnetu, koji samo
njemu prili~i. Kada Allah Uzvi{eni dopusti zagovaranje
za grje{nike, tada }e zagovarati meleki, poslanici i
vjernici a on }e biti zagovornik za stvorenja ~iji broj
samo Allah Uzvi{eni zna. Niko ne}e zagovarati kao on
niti }e ga dosti}i u tome.
Sada }emo spomenuti neke hadise koji tretiraju
ovo mjesto vrijedno hvale, a od Allaha traìmo
pomo}. Buhari biljeì od Ibn-Omera, r.a., da je rekao:
/70/ "Ljudi }e na Sudnjem danu kle~ati; svaki
narod }e pratiti svoga vjerovjesnika govore}i: 'O ti,
zagovaraj, o ti, zagovaraj!', sve dok zagovaranje ne
stigne do Muhammeda, s.a.v.s.. To je dan u kome }e
ga Allah proìviti na mjestu hvale dostojnom."
Tako|er ga prenosi i Hamza ibn Abdullah od svoga
oca a on od Vjerovjesnika, s.a.v.s. Buhari biljeì od
Dàbira ibn Abdullaha, r.a., da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao:
/71/ "Kada ~uje u~enje ezana koji kaè : 'Allahu
moj, Gospodaru ovoga vje~no savr{enog poziva i
zauvijek postojanog namaza, podari Muhammedu
visoki stepen i uputi ga na hvale vrijedno mjesto koje
si mu obe}ao' - dostojan mu je moj zagovor na
Sudnjem danu." Ovo biljeì Buhari bez Muslima.
Imam Ahmed biljeì od Ubejj ibn Kjaba, r.a., da je
Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao:
/72/ "Na Sudnjem danu ja }u biti - ne hvale}i se -
imam i hatib poslanicima i onaj koji }e izme|u njih
{efaat ~initi." Biljeì ga Tirmizi i kaè da je hadis hasen-
sahih i Ibn-Madè. Imam Ahmed kaè da je Ebu-
Hurejre, r.a., rekao:
/73/ "Doneseno je pred Allahovog Poslanika,
s.a.v.s., meso i to podlaktica, koju je ina~e volio, pa ju
je zagrizao, pa zatim rekao: "Ja sam prvak ljudi na
Sudnjem danu, a da li znate zbog ~ega je to? Allah }e
sakupiti prve i posljednje na istom mjestu... ~ut }e
onoga koji poziva i dobro }e ga vidjeti. Sunce }e se
pribliìti, pa }e ljude obuzeti briga i nevolja koju ne}e
mo}i izdràti tako da }e jedni drugima re}i: 'Zar ne
vidite {ta vas je sna{lo i zar ne o~ekujete da bi neko
mogao zagovarati za vas kod va{eg Gospodara?' Jedni
drugima }e re}i: 'Drìte se Adema!' Do}i }e Ademu,
a.s., (...ali }e se on izviniti. Zatim }e do}i Nuhu, pa
Ibrahimu, pa Musau, pa onda Isau, a.s., i svi }e se
pravdati zbog grijeha smatraju}i da su ih zaradili i
time }e se stidjeti svoga Gospodara i svi }e govoriti:
'Moja du{a, moja du{a, moja du{a!' Zatim }e se
obratiti Muhammedu, s.a.v.s.)
437
i re}i }e mu:
'Muhammede, ti si Allahov Poslanik, pe~at si svih
poslanika i Allah ti je oprostio sve {to si po~inio, i
ranije i kasnije, pa zagovaraj za nas kod svoga
Gospodara. Zar ne vidi{ u {to smo zapali?!' Ja }u tada
ustati i do}i pod Ar{. Past }u na sed`du svome
Uzvi{enom Gospodaru, zatim }e mi Allah otkriti {to

437
Izmeu dvije zagrade moj je govor s ciljem da skrati hadis.

786
nije otkrio nikome prije mene i nadahnuti me rije~ima
Njegove pohvale i lijepom zahvalom Njemu.' Re}i }e
mu se: 'Muhammede, podigni glavu, zamoli - dat }e
ti se i zagovaraj - bit }e ti zagovaranje primljeno.'
Podigao sam glavu i rekao: 'Moj ummet, Gospodaru!
Moj ummet, Gospodaru!
Moj ummet, Gospodaru!' Bit }e mi re~eno:
'Muhammede, uvedi od svog ummeta one koji ne}e
ra~un polagati na desna dènetska vrata, a oni su
sau~esnici sa ljudima u ulasku na ostala dènetska
vrata', a zatim kaè: 'Tako mi Onoga u îjoj je ruci
Muhammedova du{a, zaista je izme|u dvoje
dènetskih vrata kao izme|u Meke i Hid`ra ili kao
izme|u Meke i Basre.' Ovaj hadis se biljeì i u "Sahihu"
Buharije i Muslima.
On, tako|er, biljeì od Ebu-Hurejre, r.a., da je
/74/ "Ja sam prvak potomstva Ademova na
Sudnjem danu, prvi kome }e se kabur raspuknuti, prvi
koji }e zagovarati i prvi kome }e zagovaranje biti
primljeno."

"I reci: 'Gospodaru moj, uvedi me uvodom
Istine i izvedi me ishodom Istine! I daruj mi
od Sebe snagu koja }e mi pomo}i!'" /80/ "I
reci: 'Do{la je istina, a nestalo je la` ; la`,
zaista, nestaje!' /81/
i

i
,
i

Katade kaè da rije~i: I reci: 'Gospodaru moj,
uvedi me uvodom Istine'", ozna~avaju Medinu, a
rije~i:
i I izvedi me ishodom Istine, ozna~avaju
Meku.
rekao: "Vjerovjesnik, s.a.v.s., bio je u Meki, a zatim mu
je nare|ena Hid`ra, pa je Allah Uzvi{eni objavio:
I reci: 'Gospodaru moj, uvedi me uvodom
Istine i izvedi me ishodom Istine. I daruj mi od
Sebe snagu koja }e mi pomo}i!'
Hasan kaè u komentaru ovog ajeta: "Obe}ao mu
je njegov Gospodar da }e degradirati vladara Perzije,
oslabiti Perziju i njemu je pot~initi, i vladara Bizantije,
oslabiti Bizantiju, njezin ponos i pot~initi mu je."
Katade kaè o ovome: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., znao
je da nema nikakve mogu}nosti u tome bez snage,
zato je molio snagu koja }e pomo}i Allahovu Knjigu,
Allahove propise, Allahove naredbe i uspostavljanje
Allahove vjere, jer je snaga (vlast) milost Allahova
koju je u~inio me|u Svojim robovima i da nije toga
napali bi jedni druge pa bi sna`ni savladali nejake."
Ibn-Dèrir odabire mi{ljenje Hasana i Katade i ono je
preovladavaju}e, jer je uz istinu neophodno i pokoriti
onoga ko joj se suprotstavlja i ko se oponira. Zbog
ovoga Uzvi{eni kaè:
A gvo`|e smo stvorili, u kome je velika
snaga./57:25/ U hadisu stoji:
/75/ "Allah obuzdava vladarom (snagom) ono {to
ne obuzdava Kuranom." Naime, spre~ava vla{}u
izvr{avanje razvrata i grijeha, {to ne}e u~initi ve}ina
ljudi samim Kuranom i onim {to je u njemu od
sigurnih prijetnji i o{trih upozorenja. To je stvarnost!
I reci: 'Do{la je istina, a nestalo je la` .'
Ovo je prijetnja i obe}anje nevjernicima Kurej{a, ono
{to je do{lo kao istina od Allaha, u {to nema nikakve
sumnje, a to je ono {to je objavljeno od Kurana,
imana i korisnog znanja, a nestalo je njihove laì. La`
nema sigurnosti niti opstanka uz istinu:
Nego istinom suzbijamo la`, istina je
ugu{i i laì nestane./21:18/
Buharija biljeì od Ibn-Mesuda, r.a., da je rekao:
/76/ "Vjerovjesnik, s.a.v.s., u{ao je u Meku a oko
Bejtullaha je bilo 360 kipova, pa ih je po~eo udarati
{tapom koji je drào u svojoj ruci govore}i:
I reci: 'Do{la je istina, a nestalo je laì; la`
zaista, nestaje!'Do{la je Istina, a la` je
nestalo./34:49/ Ovako biljeè Muslim, Tirmizi,
Nesai i Abdurrezzak.

Mi objavljujemo u Kur'anu ono {to je lijek i
milost vjernicima, a nevjernicima on samo
pove}ava propast./82/

Uzvi{eni saop}ava o Svojoj Knjizi koju je objavio
Svome Poslaniku, s.a.v.s., kojoj je la` nepoznata i koja
je lijek i milost vjernicima, odnosno koja bri{e u srcu
bolesti sumnje, licemjerstva, idolopoklonstva,
skretanja i odstupanja. Kuran, dakle, lije~i od svega
ovoga. On je, tako|er, milost u kojoj nastaje iman,
mudrost, traènje dobra i te`nja za njim i to je samo
kod onoga koji vjeruje u njega, iskreno se odnosi
spram njega i slijedi ga. [to se ti~e nevjernika -
nasilnika prema samome sebi zbog nevjerstva,
slu{anje Kurana samo ga jo{ vi{e udaljava i pove}ava
mu kufr. Gre{ka je kod kafira a ne kod Kurana.
Uzvi{eni kaè:
A kad bude objavljena neka sura, ima ih
koji govore: 'Kome je od vas ova pove}ala
vjerovanje?' [to se ti~e vjernika, njima je
pove}ala vjerovanje, i oni se raduju; a {to se
ti~e onih ~ija su srca bolesna, ona im je
nevjerovanje dodala na nevjerovanje koje ve}
imaju, i oni kao nevjernici umiru." /9:124-
125/
Uzvi{eni kaè: ...a nevjernicima on samo
pove}ava propast, ne}e se okoristiti njime, ne}e

787
ih sa~uvati niti }e ih izlije~iti, jer je Allah u~inio da
Kuran bude vjernicima lijek i milost.

Kad ~ovjeku kakvu blagodat darujemo, on
se okre}e i oholo udaljava, a kad ga zadesi zlo,
onda o~ajava." /83/ "Reci: Svako postupa po
svom naho|enju, a samo Gospodar va{ zna ko
je na Pravom putu.' /84/

Uzvi{eni upoznaje ovim ajetom na krnjavost
~ovjeka i njegove naravi, izuzev ukoliko ga Uzvi{eni
Allah ne sa~uva u stanja radosti i bezna|a, pa ako ga
Allah obaspe kapitalom, zdravljem, nafakom i
pomo}i, okrene se od pokornosti Allahu, okrene se od
Njegovih robova i oholo udalji. Mudàhid kaè: zna~i:
"Udaljio se od nas." ovo je, kao {to su Allahove rije~i:
"A kad vas On na kopno spasi, vi se
okre}ete" "a kad ga zadesi zlo, a to su isku{enja
i belaji:
onda o~ajava, izgubi nadu da }e posti}i dobro
nakon toga, kao {to su rije~i Uzvi{enoga:
A ako ~ovjeku milost Na{u pruìmo, pa
mu je poslije uskratimo, on pada u o~ajanje i
postaje nezahvalnik /11:9/
Reci: 'Svako postupa po svom
naho|enju', tj. po svojoj vjeri i na svoj na~in. Ovaj
ajet - a Allah najbolje zna - prijetnja je
idolopoklonocima, kao {to su Njegove rije~i:
"...i reci onima koji ne}e da vjeruju: 'Radite {to
god moète...'"/11:121/ Zbog toga Uzvi{eni kaè:
Reci: 'Svako postupa po svom naho|enju, a
samo Gospodar va{ zna ko je na Pravom
putu'", od nas i od vas i svako }e biti nagra|en
prema svome djelu i ni{ta mu skriveno biti ne}e.

,
Pitaju te o du{i. Reci: 'Du{a je ne{to {to -
samo Gospodar moj zna, a vama je dato samo
malo znanja.' /85/
Imam Ahmed biljeì od Abdullaha ibn Mesuda,
r.a., da je rekao:
/77/ "I{ao sam sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s.,
na njivu u Medini, a on se po{tapao sa ogoljelom
palminom granom, pa je pro{ao pored ìdova koji su
jedni drugima rekli: 'Pitajte ga o du{i!' Neki su rekli:
'Ne pitajte ga!' Drugi su opet rekli: 'Pitajte ga o du{i!'
Upitali su ga: 'O Muhammede, {ta je du{a?' Jo{ uvijek
je bio naslonjen na ogoljelu palminu granu i ja sam
mislio da mu se objavljuje. Rekao je:
Pitaju te o du{i. Reci: 'Du{a je ne{to {to -
malo znanja.' Onda su rekli jedni drugima: 'Jesmo
li vam rekli da ga ne pitate.'" Ovako biljeè Buharija i
Muslim u hadisu posredstvom Ame{a i ovo ukazuje,
kako se na prvi pogled ~ini da je ovaj ajet medinski i
da je objavljen onda kada su ga o tome pitali ìdovi u
Medini. Me|utim, cjelokupno poglavlje je mekansko,
a argument koji podupire tu ~injenicu je ono {to
biljeì imam Ahmed od Ibn-Abbasa, r.a.:
/78/ "Kurej{ije su rekli ìdovima: 'Predloìte nam
ne{to {to }emo pitati ovoga ~ovjeka.' Rekli su im:
'Pitajte ga o du{i!', pa su ga pitali. Tada je objavljen
ajet:
"Pitaju te o du{i. Reci: 'Du{a je ne{to {to
malo znanja.' Rekli su: "Dato nam je mnogo
znanja i Tevrat, a kome je dat Tevrat - dato mu je
veliko dobro". Prenosilac kaè: "Allah je objavio:
Reci: 'Kada bi more bilo mastilo da se
ispi{u rije~i Gospodara moga, more bi
presahlo, ali ne i rije~i Gospodara
moga...'"/18:109/
Ovim se odgovara da se objavljivanje ovoga ajeta
desilo drugi puta u Medini ili mu je poslata objava da
im odgovori na ono {to su ga pitali, sa prethodnim
ajetom.
Muhammed ibn Ishak prenosi od nekih svojih
drugova, od Ataa bin Jesara da je rekao:
/79/ "Objavljeno je u Meki:
"a vama je dato samo
malo znanja.", pa kada je Muhammed, s.a.v.s.,
preselio u Medinu, do{li su mu ìdovski sve}enici i
rekli: 'Muhammede, nije li do{lo do nas da si ti rekao:
...a vama je dato samo malo znanja. Jesi li
aludirao na nas ili na svoj narod?' Rekao je: 'Aludirao
sam na vas.' Oni su rekli: 'Ti u~i{ da je nama dat
Tevrat u kome je poja{njenje za svaku stvar.' Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Tevrat je u Allahovom
znanju mali, a Allah vam je dao da sve dok budete
radili prema njemu - koristi}e vam.'"
Uzvi{eni je objavio:
Da su sva stabla na Zemlji pisaljke a da se
u more kad presahne, ulije jo{ sedam mora,
ne bi se ispisale Allahove rije~i; Allah je,
uistinu, Silan i Mudar /31:27/
Mufessiri se razilaze u zna~enju du{e ovdje na vi{e
mi{ljenja. Jedni kaù: To su du{e sinova Ademovih
koje se nalaze u njihovim tijelima. Drugi kaù da je
zna~enje du{e ovdje Dìbril. Neki, pak, smatraju da je
njeno zna~enje veliki melek srazmjeran svim
stvorenjima. Neki, opet, tvrde da se njime ozna~ava
grupa meleka u likovima sinova Ademovih, a drugi
kaù da se time podrazumijeva grupa koja vidi meleke
a oni njih ne vide. Oni su spram meleka, kao {to su

788
meleki spram sinova Ademovih.
438
A {to se ti~e rije~i
Uzvi{enog:
Pitaju te o du{i. Reci: 'Du{a je ne{to {to
malo znanja', tj. doista je du{a Njegova stvar, a
znanje o njoj pripada isklju~ivo Njemu, mimo vas, pa
zbog toga Uzvi{eni kaè:
"a vama je dato samo malo znanja. On vam
otkriva samo malo Svoga znanja i neko zna samo
onoliko koliko èli Svemo}ni i Uzvi{eni.

A da ho}emo, Mi bismo u~inili da i{~ezne
ono {to smo ti objavili, i ti, poslije, ne bi
nikoga na{ao ko bi ti protiv Nas pomogao",
/86/ "ali, Gospodar tvoj je tebi milostiv i
Njegova dobrota prema tebi zaista je velika."
/87/ "Reci: 'Kad bi se svi ljudi i dìnovi udruìli
da sa~ine jedan ovakav Kur an, oni, kao {to je
on, ne bi sa~inili, pa makar jedni drugima
pomagali." /88/ "Mi u ovom Kur'anu
obja{njavamo ljudima svakojake primjere, ali
ve}ina ljudi nikako ne}e da vjeruje." /89/

Uzvi{eni spominje Svoju veliku blagodat i dobrotu
prema Svome robu i plemenitom Poslaniku, s.a.v.s., u
onome {to mu objavljuje iz ~asnog Kurana kome je
la` apsolutno nepoznata; Objava je to od Mudrog i
hvale Dostojnog. Ibn-Mesud, r.a., rekao je: "Dodirnut
}e ljude crveni vjetar misli na kraju ovodunjalu~ke
epohe, od [ama, tako da ne}e ostati u Mushafu a niti
u srcu ijednog ~ovjeka ni jedan ajet, a zatim je
prou~io ajet:
"A da ho}emo, Mi bismo u~inili da i{~ezne ono
{to smo ti objavili. Zatim Uzvi{eni upozorava na
~ast Kurana, pa kaè da ukoliko bi se sakupili i ljudi i
dìni i dogovorili se da sa~ine sli~no onome {to je On
objavio Svome poslaniku, ne bi to mogli u~initi, zato
{to je to nemogu}e! Kako da sli~i govor stvorenja
govoru Stvoritelja, Kome ni{ta sli~no nije?!

438
Ono to se ini - a Allah zna - da je znaenje rijei "ruh" -
"dua koja je u tijelu". to se tie znaenja rijei "ruh" uope, ona ima
mnogobrojna znaenja; dua koja je u tijelu, Dibril, rije "kun /
budi". Znaenje te rijei biva jasno u ovisnosti od njena poloaja
(konteksta). Sva ova znaenja spomenuta su u Kur'anu. Tvrdnja da je
velikom meleku ime "Ruh" ili da su oni pleme meleka, nema uope
autentinog i sigurnog uporita u onome to znam. A Allah Uzvieni
najbolje zna.
"Mi obja{njavamo ljudima, tj. donosimo im
kategori~ne argumente i rasprostiremo im Istinu i,
uprkos ovome, ve}ina ljudi odbija nije~u}i Istinu i
odbacuju}i Ispravnost.

l
I govore: 'Ne}emo ti vjerovati sve dok nam iz
zemlje izvor-vodu ne izvede{;" /90/ "ili dok ne
bude{ imao vrt od palmi i loze, pa da kroz
njeg svukuda rijeke provede{;" /91/ "ili dok
na nas nebo u par~adima ne obori{, kao {to
tvrdi{; ili dok Allaha i meleke kao jamce
dovede{;" /92/ "ili dok ne bude{ imao ku}u od
z ata ili dok se na nebo ne uspenje{; a ne}emo
vjerovati ni da si se uspeo sve dok nam ne
donese{ Knjigu da je ~itamo.' Reci: 'Uzvi{en
neka je Gospodar moj! - zar ja nisam samo
~ovjek, poslanik?'" /93/

Ibn-Dèrir prenosi od Ibn-Abbasa, r.a., u skra}enoj
verziji:
/80/ "Najautoritativniji Kurej{i su pozvali
Muhammeda, s.a.v.s. On im je brzo do{ao, smatraju}i
da im je na um pala nova misao u vezi sa njim, a
budu}i da je bio bri`ljiv spram njih èle}i ih uputiti, a i
te{ko je podnosio njihove gre{ke. Sjeo je kod njih, a
oni su mu rekli: 'Muhammede poslali smo po tebe na
vrijeme tako, ako ne{to bude, da ne snosimo
odgovornost. Mi, tako nam Allaha, ne znamo nikoga
od Arapa ko je uveo kod svoga naroda ono {to si ti
uveo kod svoga. Napao si pretke, omalovaìo vjeru,
omalovaìo si na{e umove, vrije|ao boànstva,
razjedinio dru{tvo i ni{ta negativno nije preostalo a da
s tim nisi do{ao me|u nas. Ako si do{ao da sa ovim
govorom traì{ kapital, sakupit }emo ti iz na{eg
imetka sve dok ne postane{ najbogatiji me|u nama.
Ako, pak, traì{ ~ast me|u nama, izabrat }emo te za
naj~asnijeg me|u nama a ako èli{ vlast u~ini}emo te
na{im vladarem. A ako je ovo {to ti dolazi ono s ~ime
ti dolazi Reijj, a o~ito je da te je nadvladao - a nazivali
su jednog od dìna Er-Reijj - onda }emo,
najvjerovatnije, utro{iti na{e imetke u traènju lijeka
dok te ne izlije~imo i opravdamo.' Allahov Poslanik,
s.a.v.s., odgovorio je: 'Ja nemam ni{ta sa onim {to vi
govorite. Nisam vam do{ao sa ovim zbog va{eg
imetka, ~asti i vlasti nad vama. Allah me je poslao
vama kao poslanika, objavio mi Knjigu i naredio mi da
vam budem obveseljiva~ i opominja~. Dostavio sam

789
vam poslanice svoga Gospodara i savjetovao vas, pa
ako prihvatite od mene ono s ~ime sam poslan - to je
va{a sre}a i na ovom i na onom svijetu, a ako to
odbijete, ja }u se strpiti na Allahovoj odredbi sve dok
Allah ne presudi izme|u mene i vas'. Ili kao {to je
rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s.
Traìli su, zatim od njega da zamoli svoga
Gospodara - iz njihove oholosti i kufra - da pokrene
brda, da izravna zemlju i da izvede iz nje rijeke, kao
{to su rijeke [ama i Iraka i da proìvi njihove pretke
koji su nestali pa da ih pitaju o onome o ~emu on
govori: da li je to istina ili la`. "Ako u~ini{ {to
zahtijevamo od tebe i oni ti povjeruju i mi }emo ti
tada povjerovati i time }emo znati tvoj poloàj kod
Allaha i znati da te je poslao kao poslanika kao {to
tvrdi{". Nakon toga su zahtijevali da traì od svoga
Gospodara da po{alje meleka koji }e potvrditi da je
istina ono {to govori. Rekli su: "...a mi }emo revidirati
na{ stav u odnosu na tebe, a ti zamoli da ti u~ini
ba{~e, blagajne i dvorce od blaga i srebra i da te u~ini
nezavisnim od onoga {to mi smatramo da ti traì{, jer
i ti ide{ po tr`nicama i traÌ{ opskrbu za ìvot kao i mi
, tako da }emo time znati vrijednost tvoga poloàja
kod tvoga Gospodara, ako si poslanik kao {to tvrdi{."
Poslanik, s.a.v.s., im je svaki put odgovorio kao {to je
to u~inio i prvi put. Rekli su: "Obori nebo u komadima
kao {to tvrdi{ da tvoj Gospodar, ako ho}e, moè to
u~initi. Mi tebi ne}emo povjerovati sve dok to ne
u~ini{!" Poslanik, s.a.v.s., odgovorio im je: "To je
Allahovo. Ako ho}e, u~init }e to vama!" Rekli su:
"Muhammede, a zar tvoj Gospodar nije znao da
}emo mi sjediti s tobom, pitati te o onome {to smo te
pitali o Njemu i da }emo traìti od tebe ono {to
traìmo, pa da ti pruì i nau~i te ono {to }e{ nam
odgovoriti i obavijestiti te o onome {to }e u~initi sa
nama u tome, ako ne primimo od tebe ono s ~im si
do{ao. Mi smo, pak, do{li do saznanja da tebe u~i
onaj ~ovjek iz Jemame, koji se naziva Rahman a mi,
tako nam Allaha, ne}emo nikada Rahmanu vjerovati.
Ve} smo te ispri~ali, Muhammede, ali, tako nam
Allaha, ne}emo te ostaviti i zaboraviti ono {to si s
nama u~inio sve dok te ne uni{timo ili dok ti nas ne
uni{ti{." Jedan od njih je rekao: "Ne}emo ti vjerovati
sve dok ne do|e{ u prisutnosti Allaha i meleka." Kada
su to rekli, Allahov Poslanik, s.a.v.s., ustao je od njih, a
s njim je ustao i Abdullah ibn Ebi-Umejje ibn el-
Mugire el-Mahzumi, a on je sin njegove amidì~ne
Atike, k}erke Abdul-Muttaliba, i rekao mu:
"Muhammede, tvoj narod ti je izloìo ono {to ti je
predloìo, a ti nisi od njih prihvatio. Pitali su te o
stvarima da s njima otkriju tvoj poloàj kod Allaha, pa
nisi ni to uradio. Zatim su te pitali da ubrza{ ono ~ime
im prijeti{ od kazne. Tako mi Allaha, ne}u ti nikada
povjerovati sve dok ne postavi{ ljestve ka nebu i ne
bude{ se popeo na njega, a ja budem gledao, sve dok
ne do|e{ sa njima i dok ne donesu s tobom otvorenu
stranicu, a s tobom ne budu ~etiri meleka koji }e
svjedo~iti ono {to govori{, a tako mi Allaha, kada bi i
to ~inio, mislim da ti ne bih povjerovao.
Zatim je Poslanik, s.a.v.s., oti{ao, tuàn i àlostan
nakon saznanja da se njegov narod udaljio od njega i
nakon gubljenja nade u svoj narod prilikom svoga
poziva.
Ovo je skup koji su oni sakupili poradi njega. Da je
Allah vidio nekoga od njih da pitaju poradi upute,
usli{ao bi im. Me|utim, On je znao da oni to traè iz
kufra i oholosti. Rije~i Uzvi{enog:
...sve dok nam iz zemlje izvor vodu ne
izvede{;" "el-jenbu" ozna~avaju vodu, izvor koji te~e.
Traìli su od njega da im izvede odre|eni izvor u
Hidàzu ovdje ili ondje, a to je Allahu Uzvi{enom
lahko. Da je htio, u~inio bi i usli{ao sve {to su traìli.
Me|utim, znao je da oni upu}eni biti ne}e, kao {to su
rije~i Uzvi{enog:
"Kad bismo im meleke poslali, i kad bi im
mrtvi progovorili, i kad bismo pred njih
o~igledno sve dokaze donijeli - oni opet ne bi
vjerovali." /6:111/

"...ili dok nebo u par~adima ne obori{, tj.
ubrzaj nam kaznu koju si nam obe}ao na Sudnjem
danu rascjepljenjem neba i pribliàvanjem njegovih
krajeva, pa sru~i ih na nas sada, kao {to je [uajbov
narod rekao:
"Zato spusti na nas kaznu s neba, ako istinu
govori{!"/26:187/ pa vam je Allah poslao kaznu
obla~noga dana, a to je, doista, bila kazna velikog
dana, a {to se ti~e Poslanika milosti, s.a.v.s., on je
traìo od Allaha da im odgodi kaznu nadaju}i se da
}e Allah iz njihovog potomstva izvesti one koji }e Ga
oboàvati i ne}e Mu nikoga kao sau~esnika
pridruìvati.
Tako se i dogodilo. Od onih koji su bili nevjernici,
pa pre{li na islam a islam im postao stabilan, ~ak je i
Abdullah b. Ebi-Umejje, koji je ranije spomenut...
Islam je primio ~vrsto i iskreno se pokajao Uzvi{enom
Allahu. Rije~i Uzvi{enog: "...ili dok ne bude{ imao
ku}u od zlata, tj. "min zehebin" od zlata, po
kiraetu Ibn-Mesuda. Ibn-Abbas i drugi kaù sli~no
tome.
"...ili dok se na nebo ne uspenje{; ne
uspenje{ se na nebo na ljestvama a mi te budemo
gledali:
"a ne}emo vjerovati ni da si se uspeo sve dok
nam ne donese{ Knjigu da je ~itamo", da je
napisano na njoj, svakom od njih, "ovo je Knjiga od
Allaha tom i tom" i da svako od njih osvane s tom
knjigom pored glave.
"Reci: 'Uzvi{en neka je Gospodar moj! Zar ja
nisam samo ~ovjek, poslanik?' Slava neka je
Njemu zar neko moè da radi kako On ho}e mimo
Njegove volje. Ne, nego On radi {to ho}e, a ja sam
vam samo poslanik koji vam dostavlja poslanicu i
savjetujem vas i to sam ve} u~inio. A ono {to ste traìli
od mene kod Uzvi{enog Allaha je.

790

A ljude je, kad im je dolazila objava,
odvra}alo od vjerovanja samo to {to su
govorili: 'Zar je Allah kao poslanika ~ovjeka
poslao?'" /94/ "Reci: 'Kad bi na Zemlji meleki
smireno hodili, Mi bismo im s neba meleka za
poslanika poslali.'" /95/

Uzvi{eni kaè: "A ljude je, odvra}alo, tj. ve}inu
njih, "od vjerovanja i od slije|enja Poslanika samo
njihovo ~u|enje oko slanja ~ovjeka kao poslanika, kao
{to kaè Uzvi{eni:
"Za{to je ~udno ljudima {to Mi
objavljujemo jednom izme|u njih: "Opominji
ljude! A vjernike obraduj divnom nagradom
kod Gospodara njihova!" /110:2/
Puno je ajeta o ovome. Nakon toga Uzvi{eni kaè,
upozoravaju}i na Svoju prijaznost i milost spram
Svojih robova, da im On {alje poslanika od njihove
vrste da ga shvate, razumiju i da govore s njim. Da im
je poslao poslanika - meleka ne bi se mogli suo~iti s
njim niti uzimati od njega, kao {to kaè Uzvi{eni:
"Do{ao vam je Poslanik, jedan od vas"
/9:128/ Zbog toga kaè ovdje:
"Reci: 'Kad bi na Zemlji meleki smireno hodili,
Mi bismo im s neba meleka za poslanika
poslali'", tj. od njihove vrste, pa budu}i da ste vi
ljudi, poslali smo vam Na{e poslanike od vas iz pa`nje
i milosti.

Reci: 'Allah je dovoljan svjedok meni i
vama, jer On zna i vidi robove Svoje.'"/96/
Uzvi{eni kaè, upu}uju}i Svoga Poslanika, s.a.v.s.,
na zna~ajan dokaz za njegov narod u vezi sa onim
oko ~ega treba da mu povjeruju, u vezi sa onim s ~im
je do{ao, oko toga da je On tj. Allah svjedok njemu i
njima. On zna s ~ime im je do{ao. Da je to izmislio
kaznio bi ga najè{}om kaznom, kao {to Uzvi{eni
kaè:
"A da je on o Nama kakve rije~i iznosio, Mi
bismo ga za desnu ruku uhvatili a onda mu
ìlu kucavicu presjekli." /69:44-46/
Nastavljaju}i dalje kaè: "jer On zna i vidi robove
Svoje." On zna ko zasluùje blagodati, dobro~instvo i
uputu i dobro zna ko zasluùje nesre}u, zabludu i
skretanje.
439

439
On zna Svojim iskonskim znanjem ko e vjerovati od
Njegovih stvorenja i ko e zasluiti blagodati, dobroinstvo i uputu -
tako to ga uvruje u imanu, kao nagradu za vjerovanje i On zna ko
e od njih nevjernik biti i zasluiti nesreu, zabludu i skretanje kao
kaznu za nevjerovanje, kao to kae Uzvieni: "I kada oni skrenue u
stranu - Allah uini da i srca njihova u stranu skrenu." (61:5) Neka
je hvala Allahu na pomoi koju ukazuje blagodat imana.

.
Onaj kome Allah ukaè na Pravi put - na
pravom putu je, a onome koga u zabludu
stavi, tome, mimo Njega, ne}e{ na}i
za{titnika. Mi }emo ih, na Sudnjem danu,
sakupiti, licem zemlji okrenute, slijepe, nijeme
i gluhe; boravi{te njihovo bit }e Dèhennem;
kad god mu plamen jenja, poja~a}emo im
oganj. /97/

Uzvi{eni obavje{tava o Svome postupku prema
Svojim robovima i sprovo|enju Svoje vlasti i da je
On Taj Kome presudu niko nije u stanju izmijeniti.
Koga On uputi - niko ga ne moè u zabludi ostaviti, a
koga On u zabludu odvede, ne}e{ mu na}i - osim
Njega - pomaga~a koji }e ga na Pravi put uputiti.
Uzvi{eni kaè: "Mi }emo ih, na Sudnjem danu,
sakupiti, licem zemlji okrenute
Imam Ahmed biljeì od Enesa ibn Malika, r.a., da
je rekao:
/81/ "Re~eno je: 'Allahov Poslani~e, kako }e ljudi
biti sakupljeni na svojim licima?!' Odgovorio je: 'Onaj
Ko je u~inio da idu na svojim nogama, u stanju je da
u~ini da idu na svojim licima'". Ovaj se hadis biljeì
kod Buharije i Muslima.
Rije~i Uzvi{enog: slijepe, zna~i ne}e vidjeti,
"nijeme", ne}e govoriti, "i gluhe", ne}e ~uti, kao
kazna zato {to su bili i na dunjaluku slijepi, nijemi i
gluhi spram Istine. Bit }e ka`njeni na skupu ba{ kada
budu imali najvi{e potrebe za oprostom: "boravi{te
njihovo, njihov kraj"bit }e Dèhennem; kad
god mu plamen jenja, kad god se po~ne
gasitipoja~at }emo im oganj, tj. plamen,
buktinju i àr, kao {to kaè Uzvi{eni:
"pa ku{ajte, mu~enje }emo vam sve gorim
~initi."/78:30/

To }e im biti kazna zato {to u dokaze Na{e
nisu vjerovali i {to su govorili: 'Zar kad
postanemo kosti i prah, zar }emo kao nova

791
stvorenja doista biti oìvljeni?'" /98/ "Zar oni
ne znaju da je Allah, Stvoritelj nebesa i
Zemlje, kadar da stvori sli~ne njima i da im je
ve} odredio âs oìvljenja, u koji nema
sumnje? Ali nevjernici samo pori~u." /99/

Uzvi{eni kaè: Ovo na{e ka`njavanje proìvljuju}i
ih slijepe, gluhe i nijeme, kazna im je koju su zasluìli
zato {to su smatrali la`nim "dokaze Na{e, tj. na{e
argumente i znakove i {to su smatrali nevjerovatnim
proìvljenje nakon smrti:
"i {to su govorili: 'Zar kad postanemo kosti
i prah', tj. truhle` i crvoto~ina: "zar }emo kao
nova stvorenja doista biti oìvljeni?", nakon
truhlosti i propasti biti vra}eni drugi put?! Allah ih
upozorava na Svoju mo} u tom pogledu, budu}i da
je On stvorio nebesa i Zemlju, dok je Njegova mo} u
njihovom oìvljenju lak{a od ovoga, kao {to kaè
Uzvi{eni: "Stvaranje nebesa i Zemlje je sigurno
ve}e nego stvaranje roda ljudskog." /40:57/
Ovdje kaè:
"Zar oni ne znaju da je Allah, Stvoritelj nebesa
i Zemlje, kadar da stvori sli~ne njima, na
Sudnjem danu vra}aju}i im njihova tijela, i stvaraju}i
ih drugi put kao {to je to u~inio i prvi put: "i da im je
ve} odredio âs oìvljenja u koji nema
sumnje?, u~inio je njihov povratak i dizanje iz
njihovih grobova âsom odre|enim, koji se,
neosporno je, mora ispuniti, kao {to kaè Uzvi{eni:
"A Mi ga odga|amo samo za neko
vrijeme." /11:104/ Rije~i Uzvi{enog: "Ali
nevjernici samo pori~u", tj. nakon {to su im
prezentirani argumenti oni ostaju uporni u svom
nevjerovanju.

l

Reci: 'Da vi posjedujete riznice mi osti
Gospodara moga, i tada biste {krtarili iz
straha da ne potro{ite; ~ovjek je uvijek
tvrdica.' /100/

Uzvi{eni kaè Svome Poslaniku, s.a.v.s.: Reci im,
Muhammede, kada bi vi, ljudi, slobodno raspolagali
Allahovim riznicama, {krtarili biste iz straha da
ne potro{ite", tj. pla{e}i se da vam to ne ode, pa da
osiroma{ite, iako riznice nikada ne presu{uju.
Me|utim, to je va{a uro|ena osobina.
Zbog ovoga Uzvi{eni kaè: "~ovjek je uvijek
tvrdica, tj. {krtac i onaj koji zadràva, kao {to kaè
Uzvi{eni:
"Kad bi oni bilo kakav udio u vlasti imali,
ljudima ne bi ni{ta dali" /4:53/, tj. ne bi dali
nikome ni{ta, jer su {krtost, nestrpljivost i malodu{nost
svojstva ~ovjeka. To je uop}e njegovo, izuzev onoga
koga Allah pomogne i uputi ga, kao {to kaè Uzvi{eni:
"ôvjek je, uistinu, stvoren malodu{an: kada
ga nevolja sna|e - briàn je, a kada mu je
dobro on ga uskra}uje, osim vjernika."
/70:19-22/

"Mi smo Musau devet o~evidnih znamenja
dali, pa upitaj sinove Israilove kad je precima
njihovim do{ao i kada mu je faraon rekao: 'Ja
mislim, o Musa, da si ti doista op~injen'",
/101/ "A Musa odgovori: 'Ti zna{ da ovo nije
dao niko drugi nego Gospodar nebesa i
Zemlje, kao o~igledna znamenja, i ja mislim
da }e{ ti, o Faraone, sigurno nastradati.'"
/102/ "Faraon odlu~i da ih iz zemlje istjera, pa
mi potopismo i njega i one koji su bili s njim -
sve", /103/ "i poslije toga rekosmo sinovima
Israilovim: 'Naselite se u zemlji, pa kad Smak
svijeta do|e, dovest }emo vas izmije{ane."
/104/

Uzvi{eni obavje{tava da je poslao Musaa sa devet
jasnih znamenja, a to su uvjerljivi dokazi ispravnosti
njegovog vjerovjesni{tva i istinitosti onoga o ~emu
obavje{tava i da je od onoga Koji ga je poslao
faraonu. Ta znamenja: {tap, ruka, su{a, more, potop,
skakavci, krpelji, àbe i krv, jasna su znamenja. To
smatra Ibn-Abbas.
"ali su se oni oholili, narod zlikova~ki su
bili"/7:133/ i sa ovim znamenjima i njihovim
osvjedo~enjem; nisu povjerovali u njih i nijekali su;
obuhvatila ih je nepravda i oholost iako su u svojim
du{ama bili sigurni da je to istina i to nije efikasno
djelovalo na njih. Tako|er da smo odgovorili onima
koji su traìli od tebe to {to su traìli i rekli: "Ne}emo ti
povjerovati sve dok nam iz zemlje izvor vodu ne
izvede{...", oni ne bi prihvatili i ne bi vjerovali, izuzev
ako bi to Allah htio, kao {to je rekao Faraon Musau, a
osvjedo~io se prethodno u ova znamenja:
Ja mislim, o Musa, da si ti doista op~injen.
Prenosi se da je zna~enje toga da je on (Musa)
sihirbaz, a Allah Uzvi{eni zna!
Musau, a.s., tako|er su data mnoga druga
znamenja, od kojih su: njegovo udaranje {tapom po
stijeni, izviranje vode iz kamena, oblaci koji su im
pravili hlad, spu{tanje mane i prepelice i drugih, {to je

792
dato sinovima Israilovim nakon njihovog napu{tanja
Egipta. Ovdje je, me|utim, spomenuto devet
znamenja u koja se osvjedo~io Faraon i njegov narod
iz Egipta, {to je dokaz protiv njih. Oni su se tome
usprotivili, uzoholili se, uznevjerovali i sve to zanijekali.
Ti zna{ da ovo nije dao niko drugi nego
Gospodar nebesa i Zemlje, kao o~igledna
znamenja, tj. ovih devet znamenja poslao je
Gospodar nebesa i Zemlje samo kao argumente i
dokaze da potkrijepi istinitost onoga s ~ime sam ti
do{ao: "i ja mislim da }e{ ti, o Faraone, sigurno
nastradati. Tj. bit }e{ uni{ten, pobije|en i proklet.
"i Faraon odlu~i da ih iz zemlje istjera", da
o~isti zemlju od njih
"...pa mi potopismo i njega i one koji su bili
s njim - sve i poslije toga rekosmo sinovima
Israilovim: 'Naselite se u zemlji.'" Ovo je, kao {to
su rije~i Uzvi{enog:
,

A oni su te toliko na zemlji uznemiravali da
bi te iz nje istjerali." Stanovnici Meke su, doista,
radili na protjerivanju Poslanika, s.a.v.s., iz Meke, pa je
zbog toga Allah, d`.{., u~inio da Poslanik, s.a.v.s.,
naslijedi Meku, kada je u nju pobjedonosno u{ao
poraziv{i njene stanovnike a zatim ih pustio ukazav{i
im blagost i po~ast, kao {to je Allah u~inio da narod
Benu-Israila, nakon {to je bio potla~en, naslijedi Istok i
Zapad zemlje, naslijedi Faraona, njegov kapital, njive,
plodove i blagajne:
pa kad Smak svijeta do|e, dovest }emo vas
izmije{ane, tj. sve vas: i vas i va{e neprijatelje.

Mi Kur an pun mudrosti objavljujemo, i na
istinit na~in se on objavljuje. A tebe smo
poslali samo zato da radosne vijesti donosi{ i
da opominje{." /105/ "I kao Kur'an, sve dio po
dio ga objavljujemo da bi ga ti ljudima malo-
pomalo kazivao, i prema potrebi ga
objavljujemo./106/

Uzvi{eni obavje{tava o ~asnoj Knjizi da se
objavljuje na istinit na~in, tj. koja u sebi sadrì istinu
"Allah svjedo~i da je istina ono {to ti
objavljuje, objavljuje ono {to jedini On zna, a i
meleki svjedo~e"/4:166/, tj. sadràvaju}i Allahovo
znanje koje èli da vam se saop}i od propisa, naredbi i
zabrana.
Rije~i Uzvi{enog: I na istinit na~in se on
objavljuje, tj. objavljuje se tebi, Muhammede,
za{ti}en i sa~uvan i nepomije{an sa drugim, niti mu je
{ta dodato niti oduzeto, ve} tebi dolazi na istinit
na~in. Rije~i Uzvi{enog su:
A tebe smo poslali samo zato da radosne
vijesti donosi{ i da opominje{. Tj. da donosi{
radosne vijesti onome ko se pokorava, a da opominje{
onoga ko grije{i. Govor Uzvi{enoga: I kao Kuran,
sve dio po dio ga objavljujemo. [to se ti~e
u~enja bez udvostru~avanja (te{dida), zna~i:
objavljujemo ga iz Levhi-mahfuza (ûvane plo~e) do
Ku}e ~asti na dunjalu~kom nebu, a sa
udvostru~enjem, tj. "ferreknahu" zna~i: objavljujemo
ga ajet po ajet, odvojeno i jasno u vezi sa doga|ajima
Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., u toku 23 godine,
obrazlaù}i i komentari{u}i, pa zbog toga Uzvi{eni
kaè:
da bi ga ti ljudima kazivao", da bi ga ti
dostavljao i u~io im:malo-pomalo", tj. postepeno,
i: i prema potrebi ga objavljujemo, tj. jednu
stvar za drugom.

Reci: 'Vjerovali u njega ili ne vjerovali, oni
kojima je jo{ prije objavljivanja njegova dato
znanje padaju licem na tle, ~ine}i sed`du, kad
im se on ~ita'", /107/ "i govore: 'Uzvi{en neka
je Gospodar na{, obe}anje Gospodara na{eg
se ispunilo!'", /108/ "i padaju licem na tle
pla~u}i, i on im uve}ava strahopo{tovanje.
/109/

Uzvi{eni kaè Svome Vjerovjesniku Muhammedu,
s.a.v.s.: "Reci!", o Muhammede, ovim
idolopoklonicima, nevjernicima s ~ime si im do{ao, s
Kurani-kerimom: "Vjerovali u njega ili ne
vjerovali", svejedno da li ga vjerovali ili ne, on je
istina koju Allah objavljuje i isti~e ga spominjanjem u
prethodnim knjigama, pa zbog toga Uzvi{eni kaè:
oni kojima je jo{ prije objavljivanja njegova
dato znanje", tj. od dobrih ljudi, u~enjaka Ehli kitaba
koji su radili po njima, kao {to je objavljeno: kad im
se on ~ita, tj. ovaj Kuran padaju licem na
tle~ine}i sed`du i Allahu - slava neka je Njemu
- zahvaljuju}i Mu na blagodatima koje im je dao time
{to su do~ekali ovog plemenitog Poslanika, s.a.v.s.,
kome je ova Knjiga objavljena i zbog toga
kaù:Uzvi{en neka je Gospodar na{ Onaj Koji
je ~ist od svakog nesavr{enstva, Veliki i Slavljeni u
Svojoj potpunoj mo}i i Koji ne iznevjerava Svoje
obe}anje, koje je obe}ao preko prethodnih
vjerovjesnika i obveseljiva~a slanjem Muhammeda,
a.s., pa zbog toga Uzvi{eni upozoravaju}i o njihovom
govoru, kaè: Uzvi{en neka je Gospodar na{,
obe}anje Gospodara na{eg se ispunilo!
Njegove rije~i: i padaju licem na tle pla~u}i", tj.

793
pokoravaju se Uzvi{enom i vjerom u Njegovu Knjigu i
Poslanika, s.a.v.s.: i on im uve}ava
strahopo{tovanje, tj. vjerovanje i pokoronost, kao
{to kaè Uzvi{eni:
A one koji su na Pravom putu, On }e i
dalje voditi i nadahnut }e ih kako }e se Vatre
sa~uvati. /47:17/

:
j i

:
j i
j
j
Reci: 'Zovite 'Allah', ili zovite: 'Svemilosni', a
kako Ga god budete zvali, Njegova su imena
najljep{a. Ne izgovaraj na sav glas Kur'an kad
molitvu obavlja{, a i ne prigu{u ga; tra`
sredinu izme|u toga'" /110/ "I reci: 'Hvaljen
Allah Koji Sebi nije uzeo djeteta i Koji u vlasti
nema ortaka, i Kome ne treba za{titnik zbog
nemo}i - i hvale}i Ga veli~aj!'"/111/

/82/ "Mekhul prenosi da je jedan idolopoklonik
~uo Vjerovjesnika, s.a.v.s., da na sed`di govori: 'Ja,
Rahman, ja Rahim (o Svemilosni, Milostivi)', pa je (taj
~ovjek) rekao: 'On misli da molbu upu}uje jednom, a
on, ustvari, molbu upu}uje dvojici. Zatim je Allah,
d`.{., objavio ovaj ajet.' Ovako se prenosi od Ibn-
Abbasa, a to biljeì i Ibn-Dèrir.
Rije~i Uzvi{enog: "Reci: 'Zovite 'Allah' ili
zovite 'Svemilosni', a kako god budete zvali,
Njegova su imena najljep{a, tj. reci,
Muhammede, ovim idolopoklonicima koji nije~u
svojstvo milosti kod Uzvi{enog Allaha spre~avaju}i
Njegovo nazivanje imenom "Rahman", da nema
razlike izme|u na{eg dozivanja Njega imenom "Allah"
ili imenom "Rahman" jer On posjeduje najljep{a
imena kao {to kaè Uzvi{eni:
"On je Allah - nema drugog boga osim
Njega, On je poznavalac nevidljivog i vidljivog
svijeta, On je Svemilosni, Milostivi!" - do rije~i
Uzvi{enog - "On ima najljep{a imena. Njega
hvale oni na nebesima i na Zemlji." /59:22-
24/
ne izgovaraj na sav glas Kuran kad
molitvu obavlja{, a i ne prigu{u ga; tra`
sredinu izme|u toga."
rekao:
/83/ "Objavljen je ovaj ajet a Allahov Poslanik,
s.a.v.s., prikrivao se u Meki:
Ne izgovaraj na sav glas Kur'an kad molitvu
obavlja{, a i ne prigu{u ga. Rekao je: "Kada bi
klanjao sa ashabima dizao bi glas prilikom u~enja
Kurana, pa kada bi to ~uli idolopoklonici psovali su
Kuran, Onoga Ko ga je objavio i onoga ko je s njim
do{ao, pa je Allah rekao Svom Vjerovjesniku, s.a.v.s.:
Ne izgovaraj na sav glas Kuran kad molitvu
obavlja{, a i ne prigu{u ga", tj. svojim u~enjem,
pa da te ~uju idolopoklonici pa da onda psuju Kuran:
"i ne prigu{uj ga" od svojih ashaba pa da ne ~uju
Kuran i ne preuzmu ga od tebe: "Traì sredinu
izme|u toga". Biljeè ga Buharija i Muslim. Ovo,
tako|er, prenosi Dahhak od Ibn-Abbasa, r.a., i dodaje:
/84/ "A kada je Hid`ru u~inio u Medinu, ta je
zabrana prestala, pa je ~inio od toga {ta je htio."
Rije~ima: I reci: 'Hvaljen Allah Koji Sebi nije
uzeo djeteta', potvr|uje Uzvi{eni Svom
Plemenitom Bi}u najljep{a imena koja ga osloba|aju
svake krnjavosti, pa kaè:
I reci: 'Hvaljen Allah Koji Sebi nije uzeo
djeteta i Koji u vlasti nema ortaka', ve} je On -
Allah - Uto~i{te svakom. On je Onaj Koji nije rodio
niti je ro|en i Kome niko ravan nije:
I Kome ne treba za{titnik zbog nemo}i. Nije
neznatan pa da treba pomaga~a, ministra ili
savjetnika, ve} je Uzvi{eni Stvoritelj Svega - On Jedini -
i nema sau~esnika, On Jedini upravlja Svojom voljom:
i hvale}i Ga, veli~aj!, tj. slavi Ga i veli~aj od
onoga {to govore nasilnici, koji nepravdu ~ine, a On
je visoko iznad onoga {to oni govore!

18 - El-Kehf / Peina
797

18
EL - KEHF / PE]INA
OBJAVLJENA U MEKI
*
, IMA 110 AJETA
**

PREDANJA O NJENOJ VRIJEDNOSTI

Imam Ahmed biljeì od El-Berraa da je rekao:
/85/ "Jedan je ~ovjek u~io suru "El-Kehf" dok je u
ku}i bila njegova ìvotinja, koja se odjednom
prepla{ila, pa je pogledao i ugledao maglu ili oblak
koji ga je bio natkrio. To je spomenuo Vjerovjesniku,
s.a.v.s., a on mu je rekao: 'U~i, to je smirenost koja
silazi prilikom u~enja Kurana ili koja silazi radi u~enja
Kurana.'" Biljeì se kod Buharije i Muslima u hadisu
[ubeta, a ovaj ~ovjek koji je u~io ovo poglavlje bio je
Usejjid ibn el-Hudajr, kao {to je ve} spomenuto u
poglavlju El-Bekare".
Imam Ahmed biljeì od Ebu el-Derdaa, r.a., a on
od Vjerovjesnika, s.a.v.s., koji kaè:
/86/ "Ko nau~i deset prvih ajeta iz poglavlja 'El-
Kehf' bit }e sa~uvan od Dedàla." Biljeè ga Muslim,
Ebu-Davud, En-Nesai i Tirmizi kao hadis koji prenosi
Katade. Tekst hadisa koga navodi Tirmizi je slijede}i:
/87/ "Ko nau~i tri prva ajeta iz poglavlja 'El-Kehf'" i
kaè: Hadis je hasen - sahih. Imam Ahmed tako|er
biljeì od Ebu el-Derdaa, r.a., a on od Vjerovjesnika,
s.a.v.s., da je rekao:
/88/ "Ko bude u~io deset posljednjih ajeta iz
poglavlja 'El-Kehf' bit }e sa~uvan od isku~enja
Ded`dàla." Prenosi ga tako|er i Muslim i Nesai od
Katade a kod Nesaije se kaè:
/89/ "Ko bude u~io deset ajeta iz poglavlja 'El-
Kehf...' i spominje ostatak hadisa. El-Hakim biljeì u
Svome "Mustedreku" od Ebu-Seida el-Hudrija, r.a., da
/90/ "Ko bude u~io petkom poglavlje 'El-Kehf' dat
}e mu se svjetlo izme|u dva petka", a zatim kaè:
"Ovo je hadis autenti~nog seneda, ali ga Buhari i
Muslim ne uvr{tavaju u svoje zbirke."

*
Objavljena nakon sure "El - Gaije".
**
Ajeti: 28., 82. i 101. medinski su.

"Hvaljen neka je Allah Koji Svome robu
objavljuje Knjigu i nije je dao iskrivljenu,
nego /1/ ispravnu, da te{kom kaznom, koju
}e On dati, opomene, a da vjernike koji ~ine
dobra djela divnom nagradom obraduje, /2/
u kojoj }e vje~no boraviti, /3/ i da opomene
one koji govore: 'Allah je Sebi uzeo sina.' /4/
O tome oni ni{ta ne znaju a ni preci njihovi.
Kako krupna rije~ izlazi iz usta njihovih! Oni
ne govore drugo do laì!" /5/
,
,

Ve} je spomenuto na po~etku ovog Tefsira da
Uzvi{eni hvali Svoje Sveto i Uzvi{eno Bi}e, kod
po~etka i svr{etka stvari. On je hvaljen u svakoj
situaciji. Njemu je svaka hvala i na po~etku i na kraju.
Zbog toga On Sebe hvali kod spu{tanja Svoje ~asne
Knjige Svome plemenitom poslaniku Muhammedu,
s.a.v.s. To je, doista, najve}a blagodat kojom je Allah,
d`.{., obdario stanovnike Zemlje, po{to ih je izveo sa
njim iz tmine na svjetlo, budu}i da ga je u~inio
ispravnom Knjigom, u kojoj nema iskrivljenja niti
skretanja, ve} upu}uje na Pravi put jasno i
nedvosmisleno, upozoravaju}i nevjernike a
obveseljavaju}i vjernike. Zbog ovoga Uzvi{eni kaè:
"I nije je dao iskrivljenu", tj. potvorenu i
falsifikovanu, ve}: "ispravnu", tj. pravu: "da
te{kom kaznom, koju }e On dati, opomene",
tj. da opomene njom one koji u nju ne vjeruju
kaznom na ovom i na onom svijetu: "a da vjernike
obraduje", one koji su obistinili svoju vjeru dobrim
djelima:
"divnom nagradom, tj. sevapom kod Allaha,
"u kojoj }e boraviti", u svojoj nagradi, a to je
Dènnet u kome }e vje~no biti:vje~no, stalno - bez
prestanka.
Rije~i Uzvi{enoga: "i da opomene one koji
govore: 'Allah je Sebi uzeo sina.'" Ovaj se ajet
odnosi na svakoga ko kaè ovo, bez obzira iz kojeg
naroda bio, mada je njegova objava bila konkretno
poradi idolopoklonika Arapa, budu}i da su govorili:
"Mi oboàvamo meleke, a oni su Allahove k}eri!" O
tome oni ni{ta ne znaju, o ovoj potvori i laì: a
ni preci njihovi, tj. njihovi prethodnici:
798
"Kako krupna rije~ izlaz iz usta njihovih!" ,
nema joj oslonca izuzev u njihovom govoru, niti
dokaza izuzev u njihovoj laì. Zbog toga Uzvi{eni
kaè:Oni ne govore drugo do laì!
Muhammed ibn Ishak spominje povod objavljivanja
ovog ajeta, pa kaè - u rezimeu - od Ibn-Abbasa, r.a.,
koji kaè:
i
/91/ "Kurej{i su poslali En-Nadra ibn el-Harisa i
Ukbe ibn Ebi-Muajta ìdovskim sve}enicima u
Medinu, rekav{i im: 'Pitajte ih o Muhammedu i opi{ite
im njegova svojstva, jer su oni ti kojima je data knjiga
(Ehlul-kitab) i oni posjeduju ono {to mi ne
posjedujemo od znanja o vjerovjesnicima!' Krenuli su
njih dvojica i do{li do Medine, a onda su pitali
ìdovske sve}enike o Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.,
opisuju}i im njegovu misiju i neki njegov govor. Rekli
su im sve}enici: 'Pitajte ga o troje, pa ako vas
obavijesti o tome onda je on poslani vjerovjesnik. U
suprotnom je ~ovjek, laàc, pa odlu~ite o njemu kako
ho}ete. Pitajte ga o mladi}ima koji su u davna
vremena ìvjeli, {ta je s njima bilo, jer o njima kruì
~udna pri~a. Pitajte ga o ~ovjeku koji mnogo putuje i
koji je obi{ao i Istok i Zapad Zemlje, {ta je s njim bilo?
i pitajte ga o du{i, {ta je to. Ako vas obavijesti o tome,
onda je vjerovjesnik - slijedite ga!' Vratili su se En-Nadr
i Ukbe Kurej{ijama i obavijestili ih o onome {to su im
rekli ìdovski sve}enici. Kurej{ije su zatim do{li i pitali
Vjerovjesnika, s.a.v.s., o tome, pa im je on rekao:
'Obavijestit }u vas sutra o onome o ~emu ste me
pitali', a nije rekao ako Bog da. Oti{li su od njega.
Pro{lo je petnaest no}i a da mu se Dìbril nije pojavio
sa objavom pa su stanovnici Meke digli uzbunu,
rekav{i: 'Muhammed nam je obe}ao sutra dati
informaciju, a danas je petnaesti dan u kojemu smo
osvanuli a on nas ne obavje{tava o onome ~emu smo
ga pitali.' Allahov Poslanik, s.a.v.s., rastuìo se zbog
zadràvanja objave, bilo mu je te{ko zbog onoga {to
govore stanovnici Meke, a onda mu je do{ao Dìbril
od Allaha Uzvi{enog sa poglavljem koje govori o
stanovnicima pe}ine. U njemu je prigovor za njegovu
tugu spram njih, obavje{tenje o onome o ~emu su ga
pitali o mladi}ima, ~ovjeku koji je mnogo putovao i o
'pitaju te o du{i. /17:85/

"Pa zar }e{ ti za njima od tuge svisnuti, ako
oni u govor ovaj ne}e da povjeruju?/6/ Sve
{to je na Zemlji Mi smo kao ukras njoj stvorili
da isku{amo ljude ko }e se od njih ljep{e
vladati /7/ a Mi }emo nju i golom ledinom
u~initi." /8/

Allah Uzvi{eni oraspoloùje Svoga Vjerovjesnika,
s.a.v.s., u njegovom àljenju za idolopoklonicima koji
su ostavili vjeru i udaljili se od nje:
Pa zar }e{ ti za njima od tuge svisnuti,
ako oni u govor ovaj ne}e da povjeruju?" Kaè:
'Nemoj upropa{tavati sebe poti{teno{}u i tugom!', tj.
nemoj tugovati za njima, ve} im dostavi Allahovu
poslanicu, pa ,ko ide Pravim putem, on }e koristi
imati, a ko luta, na svoju {tetu luta, i neka ti ne bude
te{ko zbog njihove propasti!
Sve {to je na Zemlji Mi smo kao ukras njoj
stvorili da isku{amo ljude ko }e se od njih
ljep{e vladati, tj. On je u~inio dunjaluk prolaznim
boravkom, kratkotrajnim ukrasom i u~inio ga je
ku}om isku{enja, a ne ku}om vje~nog boravka.
a Mi }emo nju i golom ledinom u~initi.
Mi }emo u~initi, nakon njenog ukra{avanja, da bude
ru{evina i ni{tavilo, ne}e ra|ati na njoj ni{ta niti }e biti
od nje koristi. Povr{ina zemlje bit }e gola ledina, tj.
pusto{ na kojoj ne}e biti ni stabla ni rastinja. Zar ne}e{
obratiti pa`nju na rije~i Uzvi{enoga:
Kako oni ne vide da Mi gonimo ki{u u
ogoljelu zemlju, i ~inimo da, uz pomo} njenu
ni~e rastinje kojim se hrani stoka njihova, a i
oni sami - pa za{to ne}e da vide?!" /32:27/
,

"Misli{ li ti da su samo stanovnici pe}ine i
Rekima bili ~udo me|u ~udima Na{im?" /9/
"Kad se nekoliko momaka u pe}ini sklonilo pa
reklo: 'Gospodaru na{, daruj nam Svoju milost
i pruì nam u ovom na{em postupku
smjernost.'" /10/ "Mi smo ih u pe}ini tvrdo
uspavali za dugo godina", /11/ "poslije smo ih
probudili da znamo (da bismo pokazali) koja
}e od dvije skupine bolje ocijeniti koliko su
vremena proboravili." /12/

Ovo je Allahova saèta vijest o kazivanju
stanovnika pe}ine. On kaè: "Misli{ li ti , o
Muhammede:
"da su samo stanovnici pe}ine i Rekima bili
~udo me|u ~udima Na{im?", tj. nije njihov slu~aj
neobi~na u Allahovoj mo}i i snazi. Allahovo stvaranje
nebesa i Zemlje, izmjena no}i i dana, pot~injenost
Sunca, Mjeseca, zvijezda i drugih velikih znamenja
upu}uju na Njegovu mo} i ona su ~udnija od vijesti o
799
stanovnicima pe}ine. A {to se ti~e "El-Kehfa", to je
pe}ina na brdu u koju su se sklonuli svi spomenuti
mladi}i, a {to se ti~e "Rekima", El-Avfi prenosi od Ibn-
-Abbasa, r.a.: "To je dolina, u blizini Ejle." Dahhak
kaè: "Kehf je pe}ina a Rekim je ime doline." Seid
Ibn-Dùbejr kaè: "Rekim je plo~a od kamena na kojoj
su ispisana kazivanja stanovnika pe}ine a zatim su je
stavili na vrata pe}ine." Ibn-Dèrir kaè: "Rekim dolazi
na oblik 'feil' u zna~enju 'merkum/ numerisan', kao
{to se kaè za ubijenog 'maktul' i 'katil' i njegov je
izbor da plo~a ovdje ozna~ava knjigu.
"Kad se nekoliko momaka u pe}ini sklonilo
pa reklo: 'Gospodaru na{, daruj nam Svoju
milost i pruì nam u ovom na{em postupku
smjernost.'
Uzvi{eni obavje{tava o mladi}ima koji su se sklonili
od svoga naroda kako im oni ne bi vjerovanje doveli u
isku{enje. Pobjegli su od njih, skloniv{i se u pe}inu na
brdu, kako bi se od njih sakrili, pa su rekli, nakon
ulaska u nju:Gospodaru na{, daruj nam Svoju
milost, tj. podari nam milost koja }e nas sakriti od
na{eg naroda:
"i pruì nam u ovom na{em postupku
smjernost", tj. u~ini na{ ishod pravilnim, kao {to se
spominje u hadisu:
/92/ "A {to nam bude{ odre|ivao kao sudbinu,
u~ini da nam svr{etak bude pravilan" (smjernost i
uputa).
"Mi smo ih u pe}ini tvrdo uspavali za
dugo godina", tj. kada su u{li u pe}inu dali smo im
dugogodi{nji san:poslije smo ih probudili , iz
tog njihovog sna: da bismo pokazali koja }e od dvije
skupine koje se razilaze u pogledu njih:
"bolje ocijeniti koliko su vremena
proboravili", da izra~unaju koliko su godina proveli
u toj pe}ini, tj. ta~an vremenski period koji su proveli
u pe}ini.

"A Mi tebi kazujemo vijest njihovu po Istini.
Tu su bili mladi}i, vjerovali su u Gospodara
svoga, a Mi smo im Uputu jo{ vi{e pove}ali.
/13/ Osnaìli smo bili njihova srca kad su se
digli i rekli: 'Gospodar na{ - Gospodar je
nebesa i Zemlje, mi se ne}emo pored Njega
drugom bogu klanjati, jer bismo tada ono {to
je daleko od istine govorili. /14/ Narod ovaj
na{ je mimo Njega druge bogove prihvatio,
za{to jasan dokaz nije donio o tome da se
treba njima klanjati? A ima li nepravednijeg
od onoga koji o Allahu iznosi neistinu? /15/
Kad napustite njih i one kojima se, a ne
Allahu, klanjaju, sklonite se u pe}inu,
Gospodar va{ }e vas milo{}u Svojom obasuti i
za vas }e ono {to }e vam korisno biti
pripremiti."/16/

Ovdje se ukazuje na detalje kazivanja o
stanovnicima pe}ine. Uzvi{eni spominje da su oni bili
mladi}i, tj. omladina, a oni prihvataju Istinu bolje od
staraca koji su bili uobraèni i ogreznuli u krivoj vjeri.
Zbog toga su naj~e{}e oni koji su se odazvali Allahu i
Njegovom Poslaniku bili upravo omladinci. [to se ti~e
staraca Kurej{a, ve}ina ih je ostala u staroj vjeri, a
samo mali dio njih je pre{ao na islam. Ovako Uzvi{eni
obavje{tava o stanovnicima pe}ine da su bili mladi}i i
da su vjerovali u svoga Gospodara, tj. priznavali su
Njegovu jedno}u u svemu i svjedo~ili da nema
drugog boga osim Allaha:a Mi smo im Uputu jo{
vi{e u~vrstili.
Neki u~enjaci, kao {to je Buhari i drugi, zaklju~ili su
na temelju ovoga i sli~nih ajeta, u pogledu pove}anja
imana i njegovog stepenovanja, da se on pove}ava i
smanjuje. Zbog toga Allah kaè: "a Mi smo im
Uputu jo{ vi{e pove}ali", kao {to kaè Uzvi{eni:
"[to se ti~e vjernika, njima je pove}ala
vjerovanje" /9:124/ , i kao {to kaè:
i da bi jo{ vi{e pove}ali vjerovanje koje ve}
imaju" /48:4/ I drugi ajeti koji upu}uju na to.
Re~eno je da su ovi mladi}i bili u kr{}anskoj vjeri.
Me|utim, o~ito je da su oni prethodili vremenu Isaa,
a.s., na {to ukazuje briga jevreja o toj predaji. Ve} je
spomenuto od Ibn-Abbasa, r.a., da su Kurej{ije poslali
predstavnike ìdovskim sve}enicima u Medini da traè
od njih neke stvari kojima bi isku{avali Allahovog
poslanika, s.a.v.s.. Slali su ih potom da ga pitaju o
vijesti oko ovih mladi}a, o vijesti Zul-Karnejna i o du{i,
a ovo upu}uje na to da je ovo bilo sa~uvano u
knjigama Ehlul-kitaba, a to je, opet, prethodilo
kr{}anskoj vjeri, a Allah najbolje zna!
Osnaìli smo bili njihova srca kad su se
nebesa i Zemlje.'" Uzvi{eni kaè: U~inilil smo da
budu strpljivi razilaze}i se sa svojim narodom i
napu{taju}i rasko{an ìvot, sre}u i blagodati u kojima
su bili. Neki od ranijih i kasnijih generacije spominju
da su oni bili sinovi bizantijskih vladara i njihovih
vo|a. Napustili su svoj narod koji je oboàvao kipove i
{ejtane i prinosio im `rtve. Imali su jednog vladara -
nasilnika koji je to ljudima nare|ivao.
Jednoga dana ljudi su iza{li u povodu jednog
njihovog praznika a sa njima i ovi mladi}i zajedno sa
svojim roditeljima, gledaju}i {ta radi njihov narod
~ine}i sed`du i prinose}i `rtve drugome, a ne Allahu
800
Uzvi{enom, znaju}i da to ne treba ~initi nikome
izuzev Allahu - Stvoritelju nebesa i Zemlje, tako da se
svaki od ovih mladi}a odvojio od njih. Prvi koji se
odvojio od njih bio je jedan mladi} koji je sjeo u hlad
pod jedno stablo. Zatim mu je do{ao drugi, a nakon
toga tre}i - ne znaju}i jedan za drugoga. Tu ih je
sakupio jedino onaj Koji sakuplja njihova srca u
imanu.
U muallek - hadisu koga biljeì Buhari od Ai{e, r.a.,
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /93/ "Du{e su
regrutovana vojska. One koje se me|usobno poznaju
sakupe se, a koje se ne prepoznaju razi|u se." Hadis
biljeì i Muslim merfu-predanjem u svom "Sahihu" od
Ebu-Hurejrea.
Svaki od njih je krio od svojih drugova- iz bojazni
od njih - ono {to je osje}ao, tako da nisu znali da su i
drugi tako mislili sve dok jedan od njih nije rekao:
"Znate, tako mi Allaha, o narode, da vas je ne{to
izvelo iz va{eg naroda, pa neka svako od vas otkrije tu
stvar. "Drugi re~e: "Mene {to se ti~e, ja sam, tako mi
Allaha,vidio u ~emu je moj narod i saznao sam da je
to zabluda.A Onaj Koji Jedini zasluùje da bude
oboàvan i da Mu se ni{ta ne pripisuje je Allah, Koji je
stvorio nebesa i Zemlju i sve {to je me|u njima!"
I svaki od njih izrekao je ove rije~i tako da su se
sloìli oko jedne rije~i i postali jedna ruka i iskrena
bra}a. Potom su uzeli sebi mjesto za molitvu na
kojem }e se klanjati Allahu. Njihov narod je za njih
saznao i prijavio njihovu aktivnost vladaru, koji ih je
pozvao, pitao ih, a oni su mu odgovorili istinom i
pozvali ga Allahu Uzvi{enom, pa zbog toga Uzvi{eni o
njima izvje{tava rije~ima:
Osnaìli smo bili njihova srca kad su se
nebesa i Zemlje, mi se ne}emo pored Njega
drugom bogu klanjati, jer bismo tada ono {to
je daleko od istine govorili.' , tj. neistinu, la` i
potvoru.
Narod ovaj na{ je mimo Njega druge
bogove prihvatio, za{to jasan dokaz nije
donio o tome da se treba njima klanjati?, tj.
za{to ne temelje ispravnost onoga {to zastupaju na
jasnom, autenti~nom argumentu?
A ima li nepravednijeg od onoga koji o
Allahu iznosi neistinu, tj. nema nepravednijeg od
onoga koji o Allahu iznosi neistinu. Vladar se naljutio
na njih i naredio da im se skine ukra{ena odje}a s njih
koja je bila na njima, a odraàvala je ukras njihovog
naroda, i zaprijetio im je sankcijama ukoliko se ne
vrate u vjeru svoga naroda. A zatim im je dao
vremena da analiziraju svoj postupak kako bi se vratili.
Ovo je znak Allahove dobrote spram njih, jer su ovim
odga|anjem uspjeli pobje}i i skloniti svoje vjerovanje
od isku{enja, {to zna~i da je ovo dozvoljeno kada
nastupi smutnja (anarhija) me|u ljudima, kao {to se
spominje u hadisu: /94/ "Uskoro }e biti najbolji
imetak nekoga od vas stado koje }e napasati na
vrhovima brda i pojili{tima bjeè}i sa svojom vjerom,
pla{e}i se smutnji."
Nije dozvoljena izolacija u drugim prilikama izuzev
u ovoj. Po{to su oni ~vrsto odlu~ili bjeàti i Allah im je
to dozvolio rije~ima:
Kad napustite njih i one kojima se, a ne
Allahu, klanjaju, tj. napustili ste ih sa va{om
vjerom zbog njihovog oboàvanja drugoga a ne
Allaha, pa napustite ih, tako|er, i va{im fizi~kim
bi}ima:
"sklonite se u pe}inu, Gospodar va{ }e vas
milo{}u Svojom obasuti, tj. smilovat }e vam se i
sakriti vas od va{eg naroda: i za vas }e
pripremiti, tamo gdje se nalazite: ono {to }e
vam korisno biti, tj. stvar iz koje }ete izvu}i korist.
Tada su pobjegli ka pe}ini, sklonili se u njoj, izgubiv{i
se svome narodu iz vida, pa ih je vladar traìo, ali je
Allah vijest o njima zatajio, kao {to je u~inio sa Svojim
vjerovjesnikom Muhammedom, s.a.v.s., i njegovim
iskrenim prijateljem kada su se sklonili u pe}inu, a
Allah u~inio slijepim idolopoklonike u blizini njih
dvojice, ne omogu}iv{i im puta do njih. Zbog toga
Allahov Poslanik, s.a.v.s., i kaè svome prijatelju:
/95/ "[ta misli{, Ebu-Bekre, o dvojici sa kojima je
Allah - tre}i?!" Tako|er, nema sumnje da je slu~aj
pe}ine Hira veli~anstveniji, ve}i i ~uvniji od kazivanja o
stanovnicima pe}ine!

"I ti si mogao vidjeti kako Sunce, kada se ra|a
- obilazi pe}inu s desne strane, a kada zalazi -
zaobilaz je s lijeve strane, a oni su bili u
sredini njezinoj. To je dokaz Allahov! Kome
Allah ukaè na Pravi put, on }e Pravim putem
i}i , a koga u zabludi ostavi, ti mu ne}e{ na}i
za{titnika koji }e ga na Pravi put uputiti."
/17/
i

U ovome je dokaz da je ova pe}ina bila okrenuta
sjevernoj strani
440
, jer je Uzvi{eni obavijestio da je
Sunce ulazilo u nju, kada se ra|alo i obilazilo je:
"...s desne strane", tj. smanjuje se sjena
udesno, a to je kad god se Sunce izdigne na
horizontu, smanji se njegova sjena tako da ne ostane
ni{ta od tih zraka za vrijeme zenita na mjestu sli~nom
ovome, pa zbog toga Uzvi{eni kaè:

440
Bila je na sjevernoj strani, a ulaz joj je bio okrenut jugu, pa
na osnovu ovoga proizilazi da je desna strana peine bila na zapadu, a
lijeva na istoku. Kada izie Sunce, njegove zrake uu u peinu i
ispune zapadnu stranu, a kada zae, njegove zrake ispune istonu
stranu, jer je otvor peine okrenut prema jugu.
801
a kada zalaz - zaobilaz je s lijeve strane,
tj. ulazi u njihovu pe}inu s lijeve strane od njihovog
ulaza, a to je sa isto~ne strane, {to upu}uje na
ispravnost onoga {to smo rekli. Allah Uzvi{eni je ve}
obavijestio o tome i od nas èli da to razumijemo i
shvatimo, a nije nas obavijestio o mjestu te pe}ine i u
kojoj dràvi se nalazi, budu}i da od takve informacije
koristi nema niti neke {erijatske svrhe. Neki su
mufessiri spomenuli mnoga mi{ljenja u tom pogledu.
Neki kaù da je to u Ejli, drugi u bizantijskoj dràvi, a
tre}i da je to u Belkai,
i i
441
a Allah najbolje zna u kojoj je
to Allahovoj zemlji! Da u tome ima neka vjerska korist,
zasigurno bi nas Allah i njegov Poslanik, s.a.v.s., ve}
uputili na to. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /96/
"Nisam vam ni{ta ostavio {to }e vas pribliìti
Dènnetu i udaljiti vas od Vatre a da vas nisam
obavijestio o tome."
a oni su bili u sredini njezinoj , tj. unutar
njezinog prostranstva kako ih ne bi na{li: To je
dokaz Allahov!, budu}i da ih je uputio na ovu
pe}inu u kojoj ih je u~inio ìvima, i da im je ulazilo
sunce i vazduh i o~uvala se njihova tijela. Zatim
Uzvi{eni kaè: "Kome Allah ukaè na Pravi put,
on }e Pravim putem i}i. On je Taj koji je uputio
ove izme|u njihova naroda na Pravi put, a koga Allah
uputi - on je upu}en, a koga u zabludi ostavi -
upu}iva~a mu nema.

"I pomislio bi da su budni, ali oni su spavali; i
Mi smo ih prevrtali sad na desnu sad na lijevu
stranu, a pas njihov, opruènih prednjih {apa,
na u azu je leào; da si ih vidio, od njih bi
pobjegao i strah bi te uhvatio." /18/
,
l

Po{to ih je Allah uspavao, èlio je - slava neka je
Njemu - da njihove o~i, dok spavaju, budu otvorene,
pa zbog toga i kaè:
i pomislio bi da su budni, ali oni su spavali,
zatim kaè:
"Mi smo ih prevrtali sad na desnu, sad na
lijevu stranu. Ibn-Abbas, r.a., kaè: "Da se nisu
prevrtali, rasto~ila bi ih zemlja/ istruhli bi."
"...a pas njihov, opruènih prednjih {apa,
na ulazu je leào." El-vesid/ulaz, pe}ina, vrata
pe}ine, tj. njihov pas je leào podviv{i noge na ulazu,
kao {to obi~no psi ~ine. On je sjedio, zapravo, napolju
ispred ulaza, zato {to /97/ "meleki ne ulaze u ku}u u
kojoj ima pas", kao {to se spominje u "Sahihu", a u
drugom predanju koje je dobro dodaje se jo{: /98/ "ili
slika ili ne~ista osoba (dùnup) ili kafir."

441
Ejla je Akaba, bizantijske zemlje su dananja Anadolija, a
Belka je u Jordanu.
Njihov bereket je zahvatio njihovog psa, pa je i
njega savladao san kao {to je i njih savladao u
takvom stanju. U ovome se primje}uje korist druènja
sa odabranima, pa je zbog toga i ovom psu ostao
pomen, vijest i zna~aj.
da si ih vidio, od njih bi pobjegao i strah
bi te uhvatio." Uzvi{eni je unio u njih strah kako
niko ne bi pogledao u njih a da ga strah i za~u|enost
ne bi uhvatila, kako se niko ne bi njima pribliìo i kako
ih niko ne bi dodirnuo sve dok se ne postigne rok
odre|eni i dok se ne zavr{i njihovo spavanje onoliko
koliko je Allah Uzvi{eni èlio da bude, s obzirom da je
u tome mudrost i jasan dokaz i ogromna milost.

"I Mi smo ih, isto tako, probudili da bi jedni
druge pitali. 'Koliko ste ovdje ostali?' - upita
jedan od njih. 'Ostali smo dan ili dio dana' -
odgovori{e. -Gospodar va{ najbolje zna koliko
ste ostali' - reko{e 'Po{aljite jednog od vas s
ovim srebrenjacima va{im u grad, pa nek vidi
u koga je naj~istije jelo i neka vam od njega
donese hrane i neka bude ljubazan i neka
nikome ne govori ni{ta o vama, /19/ jer, ako
oni doznaju za vas, kamenovat }e vas ili }e vas
na silu u svoju vjeru obratiti, i tada nikad
ne}ete ono {to èlite posti}i!'"/20/
.

Uzvi{eni kaè: Kao {to smo ih uspavali, probudili
smo ih zdravih tijela, kose i koè a nisu izgubili ni{ta
od stanja i likova, i to sve nakon 309 godina, pa su
zbog toga me|usobno pitali jedni druge:Koliko ste
ovdje ostali?, tj. spavali.
"'Ostali smo dan ili dio dana' - odgovori{e",
jer su u{li u pe}inu bio po~etkom dana, a probudili se
krajem dana, pa su zbog toga kazali:
"'...ili dio dana' - odgovori{e. 'Gospodar va{
najbolje zna koliko ste ostali'", tj. Allah najbolje
zna va{u stvar i, kao da ih je zadesila neka vrsta
neodlu~nosti o trajanju njihovog sna, zatim su se
povratili onome {to im je bilo va`nije, a to su njihove
potrebe za hranom i vodom, pa su rekli: "Po{aljite,
jednog od vas s ovim srebrenjacima va{im, tj.
sa srebrnim novcem. Naime, kada su se oni sklonili u
pe}inu ponijeli su sa sobom srebrenjake od svojih
ku}a za svoje potrebe: u grad, iz koga su iza{li:
802
pa nek vidi u koga je naj~istije jelo, tj.
najbolje jelo: I neka bude ljubazan, u svom
izlasku, odlasku, kupovini i povratku: "i neka ne
govori", tj. neka ne obavje{tava:
"nikome ni{ta o vama, jer, ako oni doznaju
za vas kamenovat }e vas", tj. ako saznaju za va{e
mjesto:
"ili }e vas na silu u svoju vjeru obratiti",
Dikjanosovi podanici ne}e ih prestati mu~iti sve dok ih
ne vrate u njihovu vjeru u kojoj se nalaze ili dok ne
umru. Ako oni pristanu vratiti se u nevjerstvo, nema
im uspjeha ni na ovom ni na budu}em svijetu. Zbog
toga kaè: "i tada nikad ne}ete ono {to èlite
posti}i!"

"I Mi smo, isto tako, u~inili da oni za njih
saznaju, da bi se uvjerili da je istinito Allahovo
obe}anje i da u âs oìvljenja nema nikakve
sumnje, kada su se izme|u sebe o njima
raspravljali, i rekli: 'Sagradite na ulazu u nju
ogradu, Gospodar njihov najbolje zna ko su
oni.' A onda oni do ~ijih se rije~i najvi{e dràlo
reko{e: 'Napravit }emo na ulazu u nju
bogomolju!"/21/

Uzvi{eni kaè:i Mi smo, isto tako, u~inili da
oni za njih saznaju, tj. otkrili smo ih ljudima:
da bi se uvjerili da je istinito Allahovo
obe}anje i da u âs oìvljenja nema nikakve
sumnje." Vi{e pripadnika prvih generacija (selef)
spominje da je ljude toga vremena zadesila sumnja u
proìvljenje i Sudnji dan. Neki od njih tvrdili su da }e
du{e biti proìvljene bez tijela pa je Allah proìvio
stanovnike pe}ine kao dokaz i znamenje toga.
Po{to je jedan od njih oti{ao da kupi hranu, u{ao
je u grad koji nije mogao prepoznati: vidio je drugi
grad i druge ljude, pa je pomislio da je poludio, a
ustvari njemu nije bilo ni{ta, ve} su se ljudi promijenili
iz stolje}a u stolje}e i iz generacije u generaciju.
Smatrao je da treba poùriti sa izlaskom iz ovoga
grada, a onda se uputio ka ~ovjeku koji prodaje hranu
kako bi mu platio ono {to je imao kod sebe. Kada je
taj ~ovjek vidio njegov novac, za~udio se njegovom
izgledu i predao ga svome susjedu, a onda su ga
me|usobno jedan drugom dodavali i govorili: "Ovaj
je vjerovatno na{ao blago." Pitali su ga o njegovoj
situaciji kao i o tome odakle mu novac, pa im je on
rekao: "Ja sam stanovnik ovoga grada ~iji je vladar
Dikjanos. Sino} sam ga napustio." Smatrali su da je
lud, pa su ga odveli svome vladaru koji ga je pitao o
njegovom stanju o ~emu ga je ovaj obavijestio tako
da je vladar ostao zbunjen u situaciji u kojoj se na{ao.
Vladar toga mjesta zajedno sa svojim stanovni{tvom
ustao je i krenuo do pe}ine do koje ih je doveo ovaj
mladi} pri tome im rekav{i: "Dopustite mi da prije
u|em i obavijestim svoje dru{tvo koje se nalazi
unutra." U{ao je u pe}inu, i kako kaù, a da oni uop}e
nisu znali kako. Allah im je sakrio vijest o njima. Drugi
kaù: U{li su im i vidjeli ih. Vladar im je selam nazvao i
zagrlio ih, a sam je bio musliman - prema onome kako
se navodi. Obradovali su mu se, ljubazno s njim
razgovarali, pozvali ga i selam mu nazvali, a onda se
vratili svojim leàjevima, pa ih je Uzvi{eni usmrtio. A
Allah najbolje zna!
To {to su ljudi toga vremena vidjeli stvarnost
Stanovnika pe}ine dokaz je za muslimane toga
vremena kao i dokaz protiv poricatelja proìvljenja i
idolopoklonike me|u njima.
kada su se izme|u sebe o njima
raspravljali, tj. o stvarima Sudnjeg dana - ko je u
njega vjerovao a ko ga je poricao"i rekli", tj.
muslimani izme|u njih:
442

"Sagradite na ulazu u nju ogradu, Gospodar
njihov najbolje zna ko su oni", tj. zatvorite ulaz
njihove pe}ine i ostavite ih u njihovom stanju:A
onda oni do ~ijih se rije~i najvi{e dràlo
reko{e, tj. ljudi od rije~i i autoriteta: "Napravit
}emo na ulazu u nju bogomol u!" Ovaj njihov
prijedlog nije pohvaljen jer protivrje~i rije~ima
Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: /99/ "Allah je prokleo
ìdove i kr{}ane koji su uzeli grobove svojih
vjerovjesnika kao bogomolje", upozoravaju}i {ta su
u~inili.
j
443

"Neki }e re}i: 'Bila su trojica, pas njihov je bio
~etvrti', a neki }e govoriti: 'Bila su peterica,
pas njihov je bio {esti', naga|aju}i ono {to ne
znaju, dok }e neki re}i: 'Bila su sedmerica, a
pas njihov bio je osmi.' Reci: 'Gospodar moj
najbolje zna njihov broj, samo malo njih to
zna. Zato ne raspravljaj o njima osim povr{no,
i ne pitaj o njima od njih nikoga!'"/22/

442
Reenica: "Muslimani izmeu njih" nije Ibn-Kesirov govor
nego moj, jer se to slae sa erijatskim propisima po kojima je
zabranjeno graditi damije na kaburima, a njihove rijei: "Sagradite
na ulazu u nju ogradu"odgovaraju islamskim prpisima i stoga sam
zakljuio da su zagovornici ovog miljenja muslimani.
443
Islam i njegovo uenje je jedno i vaee od Adema, a.s., do
Muhammeda, s.a.v.s.
803
Allah Uzvi{eni iznosi tri pretpostavke o broju
stanovnika pe}ine i to upu}uje na to da nije bilo
~etvrtog mi{ljenja. Nakon {to je prva dva mi{ljenja
proglasio slabim rije~ima: naga|aju}i ono {to ne
znaju, tj. rije~ima bez podloge, govori o tre}em
mi{ljenju i o njemu {uti ili ga konstatira rije~ima:a
pas njihov bio je osmi", {to upu}uje na njegovu
ta~nost i da se to stvarno desilo.
Rije~i Uzvi{enog: "Reci: 'Gospodar moj
najbolje zna njihov broj'", upu}uju da je najbolje,
kao i u ovom primjeru, pripisivanje znanja Allahu
Uzvi{enom, po{to nema potrebe raspravljanja o
sli~nim stvarima bez znanja. Ako dobro poznajemo
neku stvar - re}i }emo je, a ako ne poznajemo -
pre{utjet }emo je.
"samo malo njih to zna", od ljudi. Katade kaè:
"Ibn-Abbas, r.a., rekao je: 'Ja sam jedan od te male
grupe koju je Allah u~inio izuzetkom, i kaèm da ih je
bilo sedam.'" [to se ti~e njihovih imena, ne postoji
vjerodostojna predaja o tome. Ve}ina ovih predaja
jesu predaje nastale kod Ehlul-kitaba a i znanje
njihovih imena ne rezultira velikom koristi, zato {to je
Uzvi{eni rekao:
"Zato ne raspravljaj o njima osim povr{no", tj.
lagano, blago:
i ne pitaj o njima od njih nikoga!, tj. oni
nemaju o tome znanja, a ono {to je kod njih ne
naslanja se na nepogre{iv govor, a Allah ti je , o
Muhammede,objavio istinu o kojoj sumnje niti dileme
nema. Ona ima prvenstvo i presudnu rije~ nad svim
knjigama i mi{ljenjima.

"I nikako za bilo {ta ne reci: 'Uradit }u to
sigurno sutra!' - ne dodav{i: /23/ 'Ako Bog
da!' A kada zaboravi{, sjeti se Gospodara
svoga i reci: 'Gospodar moj }e me uputiti na
ono {to je bolje i korisnije od ovoga.'"/24/

Ovo je uputa Uzvi{enoga za onoga koji odlu~i da
u~ini ne{to u budu}osti. On to, naime, treba obaviti
osje}aju}i se ovisnim o Onome Koji poznaje tajne. Ve}
je spomenut na po~etku ovog poglavlja povod za
objavljivanje ovog ajeta u vezi sa govorom
Vjerovjesnika, s.a.v.s., kada je bio upitan o kazivanju o
stanovnicima pe}ine: "Sutra }u vam odgovoriti". Zato
je objava kasnila 15 dana. Spomenuli smo to, saèto,
na po~etku poglavlja.
A kada zaboravi{, sjeti se Gospodara
svoga, tj. kada zaboravi{ da kaè{: "Ako Bog da" za
ne{to {to }e{ uraditi u budu}nosti, onda reci: "Ako
Bog da" kada se sjeti{. Ovo kaù Ebu el-Alijeh i Hasan
el-Basri. Ibn-Abbas, r.a., kaè: "ôvjek koji se zaklinje
za ne{to ima pravo da kaè: 'Ako Bog da (In{allah)',
makar se to o~ekivalo i za godinu dana."
"i reci: 'Gospodar moj }e me uputiti na ono
{to je bolje i korisnije od ovoga', tj. ako bude{
upitan o ne~emu {to ne zna{, pitaj Allaha Uzvi{enog o
tome i Njemu se okreni, uputit }ete na ispravnost i
razboritost u tome. A Allah najbolje zna!

"A oni su ostali u pe}ini svojoj tri stotine i jo{
devet godina." /25/ "Reci: 'Allah najbolje zna
koliko su ostali; tajne nebesa i Zemlje jedino
On zna. Kako On sve vidi, kako On sve ~uje!
Oni nemaju drugog za{titnika osim Njega, a
On ne uzima nikoga u vlasti Svojoj za ortaka.'"
/26/

Uzvi{eni obavje{tava svoga Poslanika, s.a.v.s., o
vremenskom periodu boravka stanovnika pe}ine u
njihovoj pe}ini od trenutka uspavljivanja do trenutka
kada ih je Allah, d`.{., proìvio i momenta kada su ih
otkrili stanovisi grada toga vremena. Ostali su tri
stotine godina ra~unaju}i po sun~evom kalendaru,
{to je jednako periodu od tri stotine i devet godina
lunarnog kalendara. Razlika izme|u svakih stotinu
godina Sun~evog i lunarnog kalendara je tri godine, i
zato Uzvi{eni kaè: tri stotine i jo{ devet
godina.
Rije~i Uzvi{enog: "Reci: 'Allah najbolje zna
koliko su ostali' zna~e: Ako bude{ upitan o tome
koliko su boravili u pe}ini, a ne bude{ imao znanje niti
objavu od Allaha o tome, ne pruàj im ni{ta, ve} reci
kao {to se ovdje kaè:
"Allah najbolje zna koliko su ostali; tajne
nebesa i Zemlje jedino On zna", tj. to ne zna niko
osim Njega i onoga kome On to otkrije od Svojih
robova. Ovo je ono {to smo rekli a rekli su to i drugi
mufessiri, kao Mudàhid i drugi, iz prvih i kasnijih
generacija (selef i halef).
Kako On sve vidi, kako On sve ~uje!", tj.
niko od Allaha bolje ne vidi i bolje ne ~uje.Oni
nemaju drugog za{titnika osim Njega, a On ne
uzima nikoga u vlasti Svojoj kao ortaka."
Uzvi{enom pripada stvaranje i naredba i niko ne
moè Njegovu presudu pobiti, a On nema
pomaga~a, sau~esnika niti savjetnika. Uzvi{en je Allah
i ~ist od onoga {to Mu pripisuju.
804

A ti kazuj iz Knjige Gospodara svoga ono {to
ti se objavljuje, Njegovim rije~ima nema
preina~itelja, i ti, osim kod Njega, ne}e{ na}i
uto~i{ta nikakva." /27/ "Budi ~vrsto uz one
koji se Gospodaru svome mole ujutro i
nave~er u èlji za Licem Njegovim, i ne skidaj
o~iju svojih s njih iz èlje za sjajem u ìvotu na
ovome svijetu, i ne slu{aj onoga ~ije smo srce
da Nas spominje nehajnim u~inili, koji strast
svoju slijedi i ~iji su postupci daleko od
razboritosti." /28/

j

Uzvi{eni nare|uje svome Poslaniku, s.a.v.s., u~enje
Njegove ~asne Knjige i njeno dostavljanje ljudima:
"Njegovim rije~ima nema preina~itelja,
nema onoga ko }e ih promijeniti, izvitoperiti i
falsificirati:I ti, osim kod Njega, ne}e{ na}i
uto~i{ta nikakva, tj. azila.
Ibn-Dèrir kaè: "Allah kaè: 'Ako ti, Muhammede,
ne bude{ kazivao iz Knjige tvoga Gospodara ono {to
ti se objavljuje, ne}e{ na}i nikakvo skloni{te od
Allaha, kao {to kaè Uzvi{eni:
"O Poslani~e, kazuj ono {to ti se objavljuje
od Gospodara tvoga - ako ne u~ini{, onda nisi
dostavio poslanicu Njegovu - a Allah }e te od
ljudi {tititi."/5:67/
"Budi ~vrsto uz one koji se Gospodaru
svome mole u utro i nave~er u èlji za Licem
Njegovim", tj. druì se i sjedi sa onima koji Allaha
spominju, koji izgovaraju 'La ilahe illallah', koji
izgovaraju 'Elhamdulillah', 'Subhanallah', 'Allahu Ekber'
i koji Ga od Njegovih robova, mole ujutro i nave~er,
svejedno bili siroma{ni ili bogati, jaki ili slabi. Muslim
biljeì u svom "Sahihu" od Sada Ebi-Wekkasa, r.a., da
je rekao: /100/ "Bilo nas je {esterica sa Vjerovjesnikom,
s.a.v.s., kada su mu idolopoklonici rekli: 'Otjeraj ove
da se ne ohole protiv nas!'" Rekao je: Bio sam ja, Ibn-
Mesud, Bilal, jedan ~ovjek iz Huzejla i dvojica ljudi
kojima sam imena zaboravio, pa je Allahovom
Poslaniku, s.a.v.s., na um palo ono {to je Allah htio da
mu na um padne i o tome je u sebi razmi{ljao, dok
Allah Uzvi{eni nije objavio:
i ne tjeraj od sebe one koji se ujutru i
nave~er Gospodaru svome mole u èlji za
Licem Njegovim."/6:52/ Ovo biljeì samo
Muslim,bez Buharije.
Hafiz Ebu Bekr el-Bezar prenosi da su Ebu-
Hurejrea, r.a., i Ebu-Seid, r.a., rekli: /101/ "Dok je
jedan ~ovjek u~io poglavlje 'El-Had`d`' ili 'El-Kehf'
do{ao je Allahov poslanik, pa je za{utio. Poslanik,
s.a.v.s., rekao je: 'Ovo je skup za koji mi je nare|eno
da budem sa njima.'"
Taberani biljeì od Abdurrahmana ibn Sehla ibn
Hunejfa da je rekao: /102/ "Objavljeno je Allahovom
Poslaniku, s.a.v.s., dok je bio u jednoj od svojih soba:
"Budi ~vrsto uz one koji se Gospodaru
svome mole ujutro i nave~er", pa je iza{ao traè}i
ih. Na{ao je ljude koji su spominjali i slavili Allaha
Uzvi{enog; me|u njima je bilo onih razbaru{ene kose,
grube koè i ljudi sa samo jednim komadom odje}e.
Kada ih je vidio, sjeo je sa njima i rekao: 'Hvala Allahu
Koji je stvorio mome ummetu one za koje mi je
naredio da se s njima strpim.'"
i ne skidaj o~iju svojih s njih iz èlje za
sjajem u ìvotu na ovome svijetu, Ibn-Abbas,
r.a., kaè: "Nemoj prolaziti pokraj njih drugima, tj.
traè}i zamjenu za njih u uglednim i bogatim:
"i ne slu{aj onoga ~ije smo srce da Nas
spominje nehajnim u~inili, tj. koga je ovaj svijet
zabavio od vjere i robovanja Njegovom Gospodaru:
i ~iji su postupci daleko od razboritosti, tj.
njegova djela i praksa su besmisleno pretjerivanje i
propast. Ti ne budi pokoran njemu, ne poklanjaj mu
ljubav niti voli njegov put i nemoj biti sretan u onome
u ~emu se on nalazi.

"I reci: 'Istina dolazi od Gospodara va{eg, pa ko
ho}e - neka vjeruje, a ko ho}e - neka ne vjeruje!'
Mi smo nevjernicima pripremili Vatru ~iji }e ih
plamen sa svih strana obuhvatiti; ako zamole
pomo}, pomo}i }e im se teku}inom poput
rastopljene kovine koja }e lica ispe}i. Uàsna li
pi}a i grozna li boravi{ta!"/29/

Uzvi{eni govori svome Poslaniku, s.a.v.s.: I reci,
Muhammede, ljudima: Ovo s ~ime sam vam do{ao
od va{eg Gospodara je istina o kojoj nedoumice niti
sumnje nema "pa ko ho}e - neka vjeruje, a ko
ho}e - neka ne vjeruje. Ovo je na~in prijetnje i
stra{nog obe}anja. Zbog toga Uzvi{eni kaè: Mi
smo pripremili, tj. postavili zamku:
"nevjernicima, koji ne vjeruju Allaha, Njegovog
Poslanika, s.a.v.s., i Njegove Knjige:
"Vatru ~iji }e ih plamen sa svih strana
obuhvatiti; tj. njen (plameni) zid. Ibn-
-Dùrejd` kaè: Ibn-Abbas, r.a., rekao je: "Ograda
(zid) od vatre."
"...ako zamole pomo}, pomo}i }e im se
teku}inom poput rastopljene kovine koja }e
lica ispe}i. Ibn-Abbas, r.a., kaè: "El-muhl je: gusta
teku}ina, kao nataloèno ulje, tj. talog od ulja, a ono
805
je crno, smrdljivo, gusto, vrelo, pa zbog toga Uzvi{eni
kaè: "koja }e lica ispe}i, zbog svoje vreline, kada
htjedne nevjernik da je popije i pribliì je svome licu -
ispe}i }e ga sve dok mu koà lica ne padne u tu
teku}inu. "Uàsna li pi}a", tj. uàsno li je ovo pi}e,
kao {to Uzvi{eni kaè u drugom ajetu:
koji }e se uzavrelom vodom pojiti, koja }e
im crijeva kidati." /47:15/

"...i grozna li boravi{ta", tj. grozna li je vatra
kao mjesto boravka, mjesto sastajanja i mjesto
druènja! Kao {to Allah kaè u drugome ajetu:...on
je (Dèhennem) ru`no prebivali{te i
boravi{te. /25:66/

"One koji budu vjerovali i dobra dje a ~inili -
Mi doista ne}emo dopustiti da propadne
nagrada onome koji je dobra djela ~inio /30/-
~ekaju sigurno edenski vrtovi, kroz koje }e
rijeke te}i, u njima }e se narukvicama od zlata
kititi i u zelena odijela od dibe i kadife
obla~iti, na divanima }e u njima naslonjeni
biti. Divne li nagrade i krasna li
boravi{ta!"/31/
l

Nakon {to je Uzvi{eni spomenuo stanje nesretnika,
spominje i sretnike koji vjeruju u Allaha, smatraju
istinitim poslanike, onako kako su dolazili, i koji su
radili ono {to su im nare|ivali od dobrih djela. Oni }e
zadobiti edenske vrtove i oni }e im biti boravi{te:
kroz koje }e rijeke te}i, ispod njihovih soba i
boravi{ta: kitit }e se, ovo je od rije~i (nakit): "u
njima narukvicama od zlata. A na drugom
mjestu kaè "Biserom ukra{enim, kititi, a haljine
}e im, u njima, od svile biti" /35:33/, a onda
Uzvi{eni podrobno ra{~lanjuje:
"i u zelena odijela od dibe i kadife obla~iti."
Diba je tanka, mehka odje}a, poput ko{ulje, i s njom
se sli~no postupa, a {to se ti~e kadife, ona je gusti
brokat koji se sija.
na divanima }e u njima naslonjeni biti, tj.
naslonja~ima. Rije~ je mnoìna od rije~i a to je leàj u
sobi mladenaca.
Divne li nagrade i krasna li boravi{ta", tj.
divna li je nagrada Dènnet za njihova djela i dobrog
li boravi{ta, odmarali{ta i mjesta.

"I navedi im kao primjer dva ~ovjeka: jednom
od njih smo dva vrta lozom zasa|ena dali i
palmama ih opasali, a izme|u njih njive
postavili." /32/ "Oba vrta davala su svoj plod,
ni~ega nije manjkalo, a kroz sredinu njihovu
smo rijeku proveli." /33/ "On je i drugih
plodova imao, i re~e drugu svome, dok je s
njim razgovarao: 'Od tebe sam bogatiji i ja~eg
sam roda!'", /34/ "i u|e u vrt svoj, ~ine}i
nasilje sebi, govore}i: 'Ne mislim da }e ovaj
ikada propasti, /35/ i ne mislim da }e Smak
svijeta ikada do}i; a ako budem vra}en
Gospodaru svome, sigurno }u ne{to bolje od
ovoga na}i.'"/36/

Uzvi{eni, nakon spominjanja oholih idolopoklonika
koji su bili u dru{tvu slabih i siroma{nih muslimana i
uzdizali se oholo spram njih u imetcima i porijeklu -
navodi im primjer dvojice ljudi od kojih je jednom
Allah dao dvije ba{~e, odnosno dva vrta lozom
zasa|ena, opasana palmama, a u njima su bili i usjevi i
sve je bilo izuzetno plodno. Pa zbog toga Uzvi{eni
kaè:
Oba vrta su davala svoj plod, tj. nicali su
plodovi: "ni~ega nije manjkalo", ni{ta nije
nedostajalo:
a kroz sredinu njihovu smo rijeku proveli", tj.
rijeke su u tim vrtovima bile razmje{tene na sve
strane. "On je i drugih plodova imao. Rije~ je u
zna~enju mnoìne, tj.plodovi. "i re~e drugu svome,
dok je s njim razgovarao, tj. dok je snjim
raspravljao i sva|ao se, uzdiù}i se nad njim: "Od
tebe sam bogatiji i ja~eg sam roda", tj. imam
vi{e sluga, robova i djece.
"i u|e u vrt svoj, ~ine}i nasilje sebi", tj. sa
svojim nevjerstvom, prkosom, oholo{}u, silom i
nijekanjem Povratka:
"Ne mislim da }e ovaj ikada propasti", a to je
njegova samoobmana, nakon {to je vidio u ba{~i
usjeve, plodove, stabla i rijeke koje svuda teku, misle}i
da to nikada ne}e nestati, potro{iti se, propasti niti se
uni{titi. To se javilo zbog manjkavosti njegove pameti
i slabosti njegovog uvjerenja u Allahovu egzistenciju,
zbog njegove op~injenosti ìvotom na ovome svijetu i
806
njegovim ljepotama, kao i usljed nevjerovanja u drugi
svijet. Zbog toga kaè: "i ne mislim da }e Smak
svijeta ikada do}i", tj. da }e se ikada dogoditi:
"a ako budem vra}en Gospodaru svome,
sigurno }u ne{to bolje od ovoga na}i", tj. ako i
bude povratka Allahu, imat }u kod Gospodara svoga
ljep{u sre}u i uspjeh od ovoga, jer da nije moga
dostojanstva kod njega ne bi mi ni ovo dao.

"I re~e mu drug njegov,dok je s njim
razgovarao: 'Zar ne vjeruje{ u Onoga Koji te je
od Zemlje stvorio, zatim od kapi sjemena, i
najzad te potpunim ~ovjekom u~inio?" /37/
[to se mene ti~e, On, Allah, moj je Gospodar i
ja Gospodaru svome ne smatram ravnim
nikoga. /38/ A za{to nisi, kad si u vrt u{ao,
rekao: 'Ma{allah! Mo} je samo u Allaha!' Ako
vidi{ da je u mene manje blaga i manje roda
nego u tebe, pa Gospodar moj moè mi bolji
vrt od tvoga dati, /39/ a na tvoj nepogodu sa
neba poslati, pa da ostane samo klizava ledina
bez i~ega, /40/ ili da mu voda u ponor ode pa
da je ne mogne{ prona}i nikada.'" /41/

Uzvi{eni saop}ava kako vjernik savjetuje svoga
sagovornika nastoje}i da ga odvrati od nevjerovanja u
Allaha, d`.{., i od zablude. "Zar ne vjeruje{ u
Onoga Koji te je od zemlje stvorio? Ovo je
zamjerka i smatranje nijekanja svog Gospodara
velikom i opasnom stvari. Tako Allah, d`.{., kaè:
"Kako vi pori~ete Allaha, a bili ste mrtvaci pa
vas je On proìvio?", tj. kako da nije~ete va{eg
Gospodara, a imate jasne i o~ite dokaze? Niko ih
poricati ne moè jer ih osobno pozna. Svako stvorenje
zna da nije postojalo i da svoju egzistenciju ne temelji
ni na kakvom stvorenju jer su ona sva sli~na i zna da je
oslonac njegovoj egzistenciji u njegovom Stvoritelju, a
to je Allah, d`.{., drugog Boga nema osim njega,
Stvoritelja svega. Zato vjernik kaè: "[to se mene
ti~e, On, Allah, moj je Gospodar", tj. ja ne kaèm
ono {to ti govori{, ve} priznajem Allaha, d`.{., Njegovu
jedno}u i gospodarstvo, "I ja Gospodaru svome ne
smatram ravnim nikoga." Samo je On
Oboàvani, Koji druga nema. Zatim kaè:
"A za{to nisi, kada si u svoj vrt u{ao, rekao:
'Ma{allah! Mo} je samo u Allaha!' Ako vidi{ da
je u mene manje blaga i manje roda nego u
tebe", tj. kada si u{ao u vrt, vidio ga i zadivio se, za{to
se nisi zahvalio Allahu, d`.{., na blagodatima, Koji ti je,
mimo druge, imetak i djecu dao. Za{to tada nisi
rekao: "Ma{allah! Mo} je samo u Allaha." U
sahih-hadisu navodi se da je Boìji Poslanik, s.a.v.s.,
rekao Ebu-Musau: /103/ "Da te uputim na jednu od
dènetskih riznica? Ona glasi: 'Mo} i snaga je samo u
Allaha.'" Uzvi{eni kaè:
"Pa, Gospodar moj moè meni dati bolji vrt
od tvoga", tj. na ahiretu, "a poslati na njega", tj.
na tvoj vrt na dunjaluku, za koga vjeruje{ da ne moè
propasti i nestati, "nepogodu sa neba", tj.
ogromnu ki{u koja }e iz korijena i{~upati rastinje i
drve}e u njemu. Na kraju zaklju~uje:
"...pa da ostane klizava ledina, bez i~ega", tj.
pustara na kojoj koraci nisu stabilni,
"ili da mu voda u ponor ode", tj. nestane u
zemlji, kako na drugom mjestu Uzvi{eni kaè:
"Reci: '[to mislite, ako vam voda postane
ponorena, ko }e vam teku}u vodu dati?'",
tj.ako ode i ote~e. Rije~ infinitiv je u zna~enju {to
poja~ava isto zna~enje.

"I propado{e plodovi njegovi i on po~e kr{iti
ruke svoje àle}i za onim {to je na njega
utro{io a loza se bija{e povaljala po
podupira~ima svojim - i govora{e: 'Kamo sre}e
da Gospodaru svome nisam smatrao nikoga
ravnim!' /42/ I nije imao ko bi mu mogao
pomo}i, osim Allaha; a sam sebi nije mogao
pomo}i. /43/ Tada moè pomo}i samo Allah,
Istiniti, On daje najbolju nagradu i ~ini da sve
na najbolji na~in okon~a." /44/

Uzvi{eni kaè: "I propado{e plodovi njegovi",
tj. njegova imovina i njegovi plodovi. Rije~ je o
nevjerniku koga je vjernik opominjao, strahuju}i od
slanja mogu}e nesre}e na njegov vrt, kojim je bio
zaslijepljen i koga je oboàvao mimo Allaha, d`.{.,
"Kr{io je ruke svoje àle}i za onim {to je na
njega utro{io", tj. udarao je jednom drugu ruku
sklapaju}i ih i àle}i te uzdi{u}i za imetkom koji mu je
nestao iz vrta. Govorio je:
"Kamo sre}e da Gospodaru svome nisam
smatrao nikoga ravnim. I nije bilo nikoga", tj.
ni prijatelja ni potomka"
807
"da mu pomogne osim Allaha; a sam sebi nije
mogao pomo}i. Tada moè pomo}i samo
Allah, Istiniti." Onog trena kada stigne kazna, bio
neko vjernik ili nevjernik, on se vra}a Allahu, d`.{., traì
Njegovu pomo} i pokorava Mu se. Uzvi{eni kaè:
"Pa kada vide na{u mo}, povi~u: 'Mi jedino
u Allaha vjerujemo, a pori~emo sve {to smo
Mu kao rivale pripisivali.'" Neki u rije~i stavljaju
kesru na "" u zna~enju da tada sudi samo Allah,
Istiniti, a drugi u rije~i na stavljaju kesru, smatraju}i je
Allahovim, d`.{., svojstvom. "On daje najbolju
nagradu", tj. najbolje nagra|uje, "i najbolje sve
okon~a", tj. djela koja pripadaju Allahu, d`.{.,
najbolja su a njihov kraj je pohvalan i pou~an.

"Navedi im kao primjer da je ìvot na ovom
svijetu kao bilje, koje i poslije natapanja
vodom, koju Mi s neba spu{tamo, ipak
postane suho i vjetrovi ga raznesu. A Allah sve
moè. /45/ Imetak i sinovi ukras su u ìvotu
na Ovom svijetu, a dobra djela koja ostaju, bit
}e od Gospodara tvoga bolje nagra|ena i ono
u {to se ~ovjek moè pouzdati."/46/

Uzvi{eni kaè: "Navedi im", o Muhammede,
"kao primjer, da je ` vot na ovom svijetu" po
svom nestanku, prolaznosti i prestanku
i
"kao bilje, koje i poslije natapanja vodom,
koju Mi sa neba spu{tamo", tj. sve sjemenke {to
poniknu i pokaù ljepotu pa ih ukrasi sjaj i svjeìna
"ipak postane suho", tj. sasu{ene. "Vjetrovi ga
raznesu", tj. rasture ga tamo i ovamo. "Allah sve
moè", tj. Allah, d`.{., obuhvata Svojom mo}i svako
stanje i situaciju. Mnogo puta Allah, d`.{., navodi
primjer ovosvjetskog ìvota na ovakav na~in. Tako u
suri "Junus", Uzvi{eni kaè:
"@ivot na ovom svijetu sli~an je bilju
zemaljskom na koje Mi spustimo sa neba ki{u
s kojom se ono izmije{a, kojim se onda hrane
ljudi i stoka." U hadisu se kaè: /104/ "Ovaj svijet je
sladak i primamljiv." Uzvi{eni dalje kaè:
"Bogatstvo i djeca ukras su ìvota na ovome
svijetu", ili
"Zaista su bogatstvo i djeca isku{enje, a
samo je kod Allaha velika nagrada", tj.
pribliàvanje Allahu, d`.{., i ibadet Njemu je bolji od
zaokupljenosti njima, njihovog umnoàvanja i
pretjerane ljubavi prema njima. Zato, Allah, d`.{.,
kaè:
"Dobra djela koja vje~no ostaju, bit }e od
Gospodara tvoga bolje nagra|ena i ono u {to
se ~ovjek moè pouzdati." Ibn-Abbas, Seid Ibn-
Dùbejr i mnogi iz prvih generacija (selef) vele: Rije~i
zna~e pet dnevnih namaza. Ahmed biljeì od Harisa
Osmanovog, r.a., roba, slijede}e: /105/ Jednog dana
Osman je sjeo (radi abdesta) a mujezin od koga je on
zatraìo posudu sa vodom u kojoj je, mislim, bilo
vode jedan mudd (koliko moè stati u sastavljene
{ake) mu je pri{ao. Abdestio se, a zatim rekao: Vidio
sam Allahovog Poslanika da se ovako abdesti; nakon
~ega nam je rekao: 'Ko se ovako abdesti, a zatim
klanja podne-namaz, opro{teni su mu grijesi izme|u
podne i sabaha.Ko, zatim, klanja ikindiju, izme|u
podne i ikindije. Ko poslije toga klanja ak{am, izme|u
ikindije i ak{ama, pa ko klanja jaciju, izme|u ak{ama i
jacije; zatim provede no} u svojoj ku}i, ustane, abdesti
se i klanja sabah-namaz, opro{teno mu je izme|u
jacije i sabaha. To su dobra djela koja poni{tavaju lo{a
djela.' Prisutni su upitali: 'Ako su ovo dobra djela
(hasenat), {ta su
djela koja traju?' Osman, r.a., odgovori: 'To su:' La
ilahe illallah', 'Subhanellah', 'Elhamdu lillah', 'Allahu
ekber', 'La havle ve la kuvvete illa billahil alijjil azim.'"
Taberani prenosi od Sada Ibn-Dùnadeta koji kaè:
/106/ "Ja sam bio prvi stanovnik Taifa koji se sreo sa
Boìjim Poslanikom. Iz Taifa sam krenuo ranom
zorom i stigao na Minu u ikindijsko vrijeme gdje sam
se popeo na brijeg, si{ao a onda oti{ao kod Boìjeg
Poslanika. Primio sam islam, nakon ~ega me pou~io
surama: 'Kul huvallahu ehad' i 'Iza zulzileh'... Pou~io
me i ovim rije~ima: 'Subhanellah', 'El hamdu lillah', 'La
ilahe illallah', 'Allahu ekber' i rekao mi: 'One su 'djela
koja ostaju' (El bakijatus-Salihatu).'" U istom senedu
stoji: /107/ "Ko no}u ustane, abdesti se, ispere usta i
izgovori 'Subhanellah' 100 puta, 'El hamdu lillah' 100
puta, 'Allahu ekber' 100 puta i 'La ilahe illallah' 100
puta, opro{teni su mu svi grijesi osim krvi, koja se ne
poni{tava" Alija ibn Ebu-Talha i Ibn- Abbas kaù da su
rije~i El-bakijatus-salihatu razni vidovi spominjanja
Allaha, d`.{., kao: 'La ilahe illallahu vallahu ekber',
'Subhanellah', 'Elhamdu lillah', 'Tebarekellah', 'La havle
ve la kuvvete illabillah', 'Estagfirullah', 'Sallallahu ala
resulillah'. One su jo{: post, namaz, had`, sadaka,
osloba|anje roba, dìhad, odràvanje rodbinskih veza
i sva dobra djela koja }e ~ekati svoje vr{ioce u
Dènnetu sve dok traju nebesa i Zemlja.Avfi kaè da
je Ibn-Abbas rekao da ove rije~i zna~e prijatan i
ugodan govor, a Abdurrahman ibn Zejd ibn Eslem
kaè da su to sva dobra djela, {to Ibn-Dèrir smatra
ispravnim.
808

Na dan kada planine uklonimo, i kada vidi{
Zemlju (potpuno) vidljivu - a njih smo ve}
sakupili, ni jednog nismo izostavili, /47/ pred
Gospodarom tvojim bit }e oni u redove
poredani: "Do{li ste nam onako kako smo vas
prvi put stvorili, a tvrdili ste da vam ne}emo
vrijeme za oìvljavanje odrediti." /48/ I Knjiga
}e biti postavljena i vidjet }ete grje{nike
prestravljene zbog onoga {to je u njoj. "Te{ko
nama!" govorit }e "kakva je ovo knjiga, ni
mali ni veliki grijeh nije propustila, sve je
nabrojala!" - I na}i }e upisano ono {to su
radili. Gospodar tvoj ne}e nikome nepravdu
u~initi."/49/

Uzvi{eni obavje{tava o uàsima Sudnjeg dana i
velikim doga|ajima koji }e se zbiti, kao {to na
drugom mjestu kaè:
"Pitaju te o planinama, pa ti reci:
'Gospodar moj }e ih u prah pretvoriti i zasuti,
i mjesta na kojima su bile ledinom ostaviti, ni
udubina ni uzvisina na Zemlji ne}e{
vidjeti.'"/20:105-107/ Planine }e nestati, povr{ina
se izjedna~iti, a Zemlja ostati ravna ledina, tj.
zaravnjena ploha gdje ni udolina ni uzvisina nema, tj.
ni dolina ni planina. Zato Uzvi{eni kaè:
"I vidi{ Zemlju (potpuno) vidljivu, tj.
vidljivu i uo~ljivu u kojoj nema mjesta za sklanjanje.
Stvorenja }e dozivati svoga Gospodara, Kome ni{ta
njihovo ne}e biti sakriveno, kako kaè: "A njih smo
ve} sakupili i ni jednog nismo izostavili", tj.
niko ne}e biti izostavljen, ni prvi ni potonji. Na
drugom mjestu Uzvi{eni kaè:
"Reci: 'I prvi i potonji bit }e sakupljeni na
ro~i{tu odre|enog Dana.'"(56:49) Uzvi{eni, dalje
kaè: "I bit }e u redove poredani pred tvojim
Gospodarom." Mogu}e je da budu pred
Allahom,d`.{., u jednom ili u vi{e redova poredani.
Uzvi{eni nastavlja rije~ima:
"Do{li ste nam onako kako smo vas prvi put
stvorili." Ovo je prekoravanje onih koji nije~u
povratak i nagovje{taj da }e sami protiv sebe
svjedo~iti. Zato Slavljeni kaè:
"Tvrdili ste da vam ne}emo vrijeme za
oìvljavanje odrediti", tj. niste vjerovali da }e vam
se ovo desiti, niti da }e ovo biti. Uzvi{eni kaè: "I
Knjiga }e biti postavljena", tj. knjiga djela koja
sadrì zna~ajno i bezna~ajno, veliko i malo. "I vidjet
}e{ grje{nike prestravljene zbog onoga {to je
u njoj", tj. zbog njihovih lo{ih djela i grje{nih poslova.
"Govorit }e: 'Te{ko nama!'" ili: O na{e àlosti i
te{ko nama {to smo zanemarili na{e ìvote na
dunjaluku!
"Kakva je ovo knjiga, ni mali ni veliki grijeh
nije izostavila, sve je nabrojala", tj. nije ispustila
ni mali ni veliki grijeh, sve ih je navela, zabiljeìla i
sa~uvala. U vezi sa citiranim ajetom Taberani prenosi
od Sada ibn Dùnadeta da je rekao: /108/ "Kada je
Poslanik, s.a.v.s., okon~ao borbu na Hunejnu, spustili
smo se na jedan potpuno pust prostor gdje nam
Poslanik, s.a.v.s., re~e: 'Sve {to na|ete korisno, bilo
drvo ili {to drugo, donesite i sakupite.' Nakon
izvjesnog vremena smo sakupili jednu hrpu, pa nam
on re~e: 'Vidite li ovo? Ovako }e se sabrati ljudski
grijesi kao {to ste ovo sabrali. Zato, neka se ~ovjek boji
Allaha i neka ne ~ini ni male ni velike grijehe. Svi }e
mu biti popisani.' Uzvi{eni kaè:
"I na}i }e upisano ono {to su radili", tj.bilo
dobro ili zlo, kao {to na drugom mjestu kaè: "Toga
dana }e ~ovjek o onome {to je pripremio, a
{to propustio obavije{ten biti." /75:13/
Uzvi{eni kaè: "Gospodar tvoj ne}e nikome
nepravdu u~initi." On }e suditi Svojim robovima
na osnovu njihovih ukupnih djela i nikome od
stvorenja ne}e nepravdu u~initi ve} }e osloba|ati,
brisati, opra{tati i milostiv biti. Kaznit }e koga ho}e po
Svojoj odredbi, mudrosti i pravdi. Vatru }e napuniti
nevjernicima i grje{nicima, a zatim }e spasiti grje{nike
a nevjernike u njoj vje~no ostaviti. [ube kazuje od
Osmana, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:/109/"Na
Sudnjem danu }e ovca bez rogova naplatiti svoje
pravo od rogate."

"I kada smo rekli melekima: 'Padnite Ademu
ni~ice!' - svi pado{e osim Iblisa, on je bio jedan
od dìnova i zato se ogrije{io o zapovijest
Gospodara svoga. Pa zar }ete njega i porod
njegov, pored Mene, kao prijatelja prihvatiti,
kad su vam oni neprijatelji? Kako je {ejtan
lo{a zamjena nasilnicima!"/50/

Uzvi{eni upozorava sinove Ademove na Iblisovo
neprijateljstvo prema njima kakvo je bilo i prema
njihovom ocu Ademu, a.s., te kori svakoga ko slijedi
Iblisa a napusti svoga Stvoritelja i Gospodara, Koji ga
dariva neizmjernim i bezbrojnim blagodatima, a
zatim za prijatelja uzime Iblisa, za neprijatelja Allaha,
d`.{., Uzvi{eni kaè: "I kad smo rekli melekima",
809
tj. svima njima "Padnite Ademu ni~ice!", tj. iz
po~asti i po{tovanja.
"pa su sed`du u~inili, osim Iblisa, on je bio
jedan od dìna." Njega je iznevjerila njegova
osnova, po{to je on stvoren od plamena. Osnova
stvaranja meleka je od svjetlosti, kako je potvr|eno u
Muslimovom "Sahihu". Poslanik, s.a.v.s., kaè: /110/
"Meleki su stvoreni od svjetlosti, Iblis je stvoren od
plamena, a Adem je stvoren kako vam je
opisano.Sadràj svake posude provre u datom
momentu,a Iblisa je iznevjerila }ud. Tako se Iblis
odlikovao djelima meleka i poistovjetio se sa njima
~ine}i ibadete i obrede.Radi toga je sa njima
spomenut, a grijeh je u~inio zbog svoje suprotne
osnove." On je stvoren od vatre, kao {to se kaè:
"Ja sam bolji od njega. Stvorio si me od
vatre, a njega si stvorio od ilova~e."/7:12/
Hasan Basrija kaè: "Iblis nije bio melek ni jedan
treptaj oka. Njegova osnova je dìnska, kao {to je
Ademova, a.s., osnova ljudska." Ibn-Dèrir ovo
prenosi sa sahih senedom.
Uzvi{eni kaè: "Pa se ogrije{io o zapovijest
Gospodara svoga", tj. iza{ao je iz pokornosti Allahu,
d`.{.,. Uzvi{eni kaè, ukoravaju}i one koji slijede Iblisa i
pokoravaju mu se:
Mene, kao prijatelja prihvatiti?" "Kako je
{ejtan lo{a zamjena nasilnicima."

"Ja nisam uzimao njih za svjedoke prilikom
stvaranja nebesa i Zemlje niti prilikom
stvaranja njih samih i za pomaga~e nisam
uzimao one koji na kriv put upu}uju. /51/ I
na Dan kada On rekne: 'Pozovite one za koje
ste tvrdili da su ortaci Moji' i kad ih pozovu,
oni im se ne}e odazvati i Mi }emo izme|u njih
pripraviti mjesto propasti. /52/ I grje{nici
ugledat }e Vatru i uvjerit }e se da }e u nju
pasti i ne}e je mo}i izbje}i." /53/
i

i

i

Uzvi{eni kaè: Oni koje ste vi uzeli za za{titnike
mimo Mene, robovi su kao i vi. Oni ni{ta ne
posjeduju. Nisam ih u~inio nazno~nim pri stvaranju
nebesa i Zemlje niti su oni postojali. Samo sam Ja
stvoritelj svega. Ja raspore|ujem i odre|ujem. U tome
nemam ortaka, savjetnika i pomaga~a. Zato Uzvi{eni
kaè: "i za pomaga~e nisam uzimao one koji na
kriv put upu}uju." Rije~ zna~I (pomo}nici), kako
je to objasnio Malik. Uzvi{eni kaè:
"Na Dan kada On rekne: 'Pozovite one za
koje ste tvrdili da su ortaci Moji'", tj. za koje ste
to tvrdili dok ste bili na dunjaluku, pozovite ih danas,
tj. na ahiretu, da vas izbave iz stanja u kome se
nalazite. Uzvi{eni kaè:

"I do}i }ete Nam pojedina~no, onakvi kakve
smo vas prvi put stvorili, napustiv{i dobra
koja smo vam bili darovali: 'Mi ne vidimo
boànstva va{a koja ste Njemu ravnim
vam onih koje ste posrednicima dràli.'"
Uzvi{eni kaè:
"Pa }e ih doz vati, a oni im se odazvati ne
mogu." Kao {to kaè:

'Pozovite boànstva va{a' - re}i }e im se,
pa }e ih oni pozvati, ali im se ona ne}e
odazvati." I kaè:
umjesto Allahu, klanjaju onima koji im se
ne}e odazvati!" I, tako|er, kaè:

"Oni kao zagovornike nekakva boànstva,
a ne Allaha, uzimaju. A ne valja tako!
Boànstva }e pore}i da su im se klanjali, i bit
}e im protivnici." Uzvi{eni kaè: "I Mi }emo
izme|u njih pripraviti mjesto propasti." Rije~
zna~i "mjesto propasti" kako su to pojasnili Ibn-Abas,
Katade i drugi. Allah, d`.{., je u ovom ajetu objasnio
da mu{rici na ahiretu ne}e imati mogu}nosti
povezivanja sa boànstvima u koja su na dunjaluku
vjerovali. I jedne i druge ~eka stradanje, propast i
veliki uàs.
Uzvi{eni kaè:
"I grje{nici }e ugledati Vatru i uvjerit }e se
da }e u nju pasti, i da im iz nje ne}e povratka
biti", tj. kada ugledaju Dèhennem, uvezan sa 70000
sveza, a svaka sveza drì 70000 meleka, grje{nici }e se
uvjeriti da }e on sigurno nastupiti i da je do{lo vrijeme
njihove brige i tuge, te da je po~elo ka`njavanje i
strah od Njega prije nego je stvarno neodlo`no
ka`njavanje nastupilo.
"I ne}e je mo}i izbje}i, tj. nema puta i na~ina
kojim bi je oni izbjegli i tamo nu`no ostaju. Ahmed
biljeÌ od Ebu-Seida da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
/111/ "Kada nevjernik ugleda Dèhennem sa
udaljenosti od ~etrdeset godina hoda, mislit }e da }e
pasti na njega."
810

"U ovom Kur'anu, Mi na razne na~ine
obja{njavamo ljudima svakovrsne primjere, ali
je ~ovjek, vi{e nego iko, spreman da
raspravlja. /54/ A ljude, kada im dolaz uputa,
odvra}a od vjerovanja i od toga da od
Gospodara svoga mole oprosta samo zato {to
o~eku u sudbinu drevnih naroda ili {to ~ekaju
da im do|e kazna otvorena. /55/ Mi {aljemo
poslanike samo zato da donose radosne vijesti
i da opominju. A nevjernici se raspravljaju,
sluè}i se neistinama, da bi time opovrgli
Istinu, i rugaju se dokazima Mojim i Mojim
opomenama." /56/
i
j

Uzvi{eni kaè: Mi smo svijetu objasnili u ovom
Kuranu i detaljno pojasnili stvari koje su im potrebne
da ne odlutaju od Istine i ne skrene s puta Istine i
Upute. Pored ovog obja`njenja i jasnog razgrani~enja,
~ovjek ~esto raspravlja, pokazuje neprijateljstvo i
pomo}u laì se suprostavlja Istini. Toga su po{te|eni
samo oni koje Allah, d`.{., uputi i kojima ukaè na Put
spasa i uspjeha. Ahmed prenosi /112/ od h. Alije, r.a.,
da je Poslanik, s.a.v.s., no}u pokucao na njegova
vrata, gdje su bili on i h. Fatima, k}i Poslanikova,
s.a.v.s., i upitao ih: "Zar vas dvoje ne klanjate?"
"Odgovorio mu je: 'Boìji Poslani~e, na{e su du{e u
Allahovoj ruci, pa kada ho}e On nas probudi.'" On se
tada povukao ne rekav{i mi ni{ta, ali sam ga kasnije
~uo kako se udara po koljenu i ponavlja: "ôvjek o
mnogim stvarima ho}e da raspravlja." Hadis je
zabiljeèn u oba "Sahiha". Uzvi{eni kaè:
"A ljude kada im dolazi uputa, odvra}a od
vjerovanja i od toga da od Gospodara svoga
mole oprosta samo zato {to o~ekuje sudbinu
drevnih naroda." Doga|aji iz pro{losti drevnih
naroda ukazuju na to da su onda{nji nevjernici prkosili
Istini i poricali je ~ak i onda kada im je jasno
predo~ena i kada su bili njeni svjedoci.
Istinu nisu slijedili ni onda kada im se prijetilo sa
kaznom kakav je slu~aj sa Kurej{ima koji su rekli:
"Boè, ako je ovo zbilja Istina od tebe, Ti
pusti na nas kamenje sa neba kao ki{u ili nam
po{alji patnju nesnosnu." Uzvi{eni kaè:
"Ili ~ekaju sudbinu naroda drevnih", tj. da im
kazna stigne i da budu uni{teni do posljednjeg."
"...ili da im do|e kazna otvoreno", tj. da je
li~no vide. Uzvi{eni, zatim, kaè: "Mi {aljemo
poslanike samo zato da donose radosne vijesti
i da opominju", tj. da prije kazne obraduju onoga
ko im povjeruje i ko iskren bude, a da opomenu one
koji u njih ne vjeruju. Uzvi{eni kaè:
"Nevjernici se raspravljaju, sluè}i se
laìma, da bi time opovrgli Istinu", tj. da oslabe
Istinu koju im donose poslanici, jer im je to èlja,
"i rugaju se dokazima Mojim i Mojim
opomenama." Oni ismijavaju opomene, dokaze i
istine koje im poslanici donose i izigravaju se sa njima,
{to je najgore nevjerstvo.

"Ima li nepravednijeg od onoga koji, kad se
dokazima Gospodara svoga opominje, za njih
ne haje, a zaboravlja ono {to su ruke njegove
pripravile?! Mi na srca njihova pokriva~e
stavljamo da Kur'an ne shvate i gluhim ih
u~inimo; i ako ih ti na Pravi put pozove{ oni,
kad su takvi, nikad ne}e Pravim putem po}i.
/57/ Gospodar tvoj mnogo pra{ta i neizmjeno
je milostiv, da ih On za ono {to zasluùju
ka`njava, odmah bi ih na muke stavio. Ali,
njih ~eka odre|eni âs, od koga ne}e na}i
uto~i{te. /58/ A ona sela i gradove smo
razorili zato {to stanovnici njihovi nisu
vjerovali i za propast njihovu smo ta~no
vrijeme odredili." /59/

Uzvi{eni kaè da niko od Allahovih robova nije ve}i
silnik od onoga kome do|u Allahovi, d`.{., dokazi pa
se okrene od njih ili na njih zaboravi i ne obra}a
pa`nju, "a zaboravlja ono {to su ruke njegove
pripravile", tj. lo{a djela.
"Mi na srca njihova pokriva~e stavljamo", tj.
zastore, "da ga ne shvataju", tj. da ne razumijevaju
Kur'an.
"I gluhim ih u~inimo", tj. da ogluhnu za
shvatanje zna~enja Upute.
"Ako ih ti na Pravi put pozove{, oni, kada su
takvi, nikada ne}e Pravim putem po}i."
Uzvi{eni kaè:
"Tvoj Gospodar mnogo pra{ta i neizmjeno je
milostiv", tj. o Muhammede, tvoj Gospodar pra{ta i
sveobuhvatno je milostiv.
"Da h On za ono {to zasluùju
ka`njava,odmah bi ih na muke stavio", kao {to
na drugom mjestu kaè:
i
811
"Da Allah ka`njava ljude prema onome {to
zasluè ni{ta ìvo na povr{ini Zemljinoj ne bi
ostavio." Ali, On, d`.{., je milostiv, pokriva i opra{ta.
Nekada one {to su na stranputici, uputi Pravim
putem, a one koji produè u svojoj zabludi ostavlja da
~ekaju Dan kada }e djeca postati sjeda. Zato Uzvi{eni
kaè "Ali, njih ~eka odre|eni ~as, od koga
ne}e na}i uto~i{te", tj. ne mogu se od toga spasiti
niti to izbje}i. Uzvi{eni kaè: "A ona sela i gradove
smo razorili zato {to stanovnici njihovi nisu
vjerovali", tj. ranije zajednice smo uni{tili zbog
njihovog nevjerovanja,
,

"i za propast njihovu smo ta~no vrijeme
odredili", tj. odredili smo im poznati rok i vrijeme
kazne. Isto je tako i sa vama mu{rici. ûvajte se da vas
ne pogodi nesre}a koja je njih zadesila. Vi la`nim
smatrate naj~asnijeg poslanika i najve}eg
vjerovjesnika. Mi vas ne smatramo ~asnijim od ranijih
generacija, pa se bojte Moje kazne i opomene.

"I kada Musa re~e momku svome: 'Sve }u i}i
dok ne stignem do mjesta gdje se sastaju dva
mora ili }u dugo, dugo i}i.' /60/ I kad njih
dvojica stigo{e do mjesta na kome se ona
sastaju, zaboravi{e na ribu svoju, pa ona u
moru zasje~e sebi put. /61/ A kad se udalji{e
Musa re~e momku svome: 'Daj nam uìnu
na{u, jer smo se od ovoga na{eg putovanja
umorili.' /62/ 'Vidi!' re~e on, 'Kad smo kod
one stijene svratili, ja sam zaboravio onu ribu
- sam {ejtan je u~inio da je zaboravim, da ti je
ne spomenem - pa se ona prihvati svoga puta
u moru ~udnovato!' /63/ 'E to je ono {to
traìmo!' re~e Musa, i njih dvojica se vrati{e
putem kojim su bili do{li, /64/ i na|o{e
jednoga Na{eg roba kojem smo milost Na{u
darovali i onome {to samo Mi znamo,
nau~ili."/65/
,

Razlog ovakvog razgovora Musaog a.s., sa svojim
saputnikom, koji se zvao Ju{a ibn Nun, bio je u tome
da mu saop}ti ~injenicu da na sastavu dva mora
obitava jedan Boìji, d`.{., rob, koji ima znanje takve
vrste, koje Musa, a.s., ne posjeduje. Htio je da
otputuje tamo i zato kaè svom pratiocu: "Sve }u
i}i", tj. putovati, "dok ne stignem do mjesta gdje
se sastaju dva mora." Katade i drugi smatraju da je
to Perzijsko i Sredozemno more, jedno na istoku a
drugo na zapadu. Muhammed ibn Kab el-Kurezi kaè
da je sastav ova dva mora kod Tangera (u Maroku), a
Allah, d`.{., najbolje zna. Musa, a.s., dalje kaè:
"Ili }u dugo, dugo i}i", tj. makar dugo vremena
(cijeli ìvot) proveo na putovanju. Uzvi{eni kaè: "I
kad njih dvojica stigo{e do mjesta na kome se
ona sastaju, zaboravi{e na ribu svoju." Naime,
bilo mu je nare|eno da ponese ribu koju je spakovao,
pa kad nje nestane, na}i }e ~ovjeka kome se zaputio.
Zato je uzeo ribu, spakovao je i krenuo sa svojim
pratiocem, dok nisu stigli do pe}ine i na pogodnom
mjestu zaspali. Riba se uznemirila, iza{la iz posude ,
sko~ila u more zasjekla sebi put poput kanala na
zemlji jer se voda nije iza nje spajala.Put koji je ona
sebi zasjekla u vodi iza nje je postojao u ~vrstom
stanju. Uzvi{eni kaè: "Pa kada se udalji{e", tj. sa
mjesta na kome su na ribu zaboravili. Iako je Ju{a bio
taj koji je zaboravio , zaborav se pripisuje obojici, kao
u rije~ima Uzvi{enog: " Iz njih dva se vadi biser i
merdàn", a stvarno se vadi iz slanog mora. Po{to su
oti{li na mjesta gdje su na ribu zaboravili, Musa "re~e
svome momku: 'Daj nam uìnu na{u, jer smo
se od ovog na{eg putovanja'", iz mjesta koje smo
napusili do sada ve} "umorili" , tj. iscrpili.
"'Vidi!', re~e on, 'kada smo se kod one stijene
svratili, ja sam zaboravio na onu ribu -sam
{ejtan je u~inio da je zaboravim, da ti je ne
spomenem - pa se ona prihvati svoga puta u
moru ~udnovato' 'E to je ono {to traìmo!' -
re~e Musa", tj. upravo to traìmo, "Pa se
povrati{e" , tj. vrati{e se "svojim tragovima", tj.
putem "slijedom", tj. slijede}i svoje tragove.
"I na|o{e jednog Na{eg roba kojem smo
milost Na{u darovali i onome {to samo Mi
znamo, nau~ili." Ovo je Hidr ili Hadir, a.s., {to
dokazuju brojni sahih-hadisi na{eg Poslanika, s.a.v.s.
Buharija biljeì od Seida ibn Dùbejra, koji kaè: Rekao
sam Ibn-Abbasu: "Nevf Bikalija smatra da gore
spomenuti Musa nije Musa Izrael}anin, tj. Poslanik
Musa, a.s." "Slagao je neprijatelj Boìji", rekao je Ibn-
-Abbas, jer je nama pri~ao Ubej ibn Kab da je
Poslanik, s.a.v.s., rekao: /113/ "Dok je vjerovjesnik
Musa drào govor Izrael}anima, upitali su ga: 'Ko je
najznaniji?' 'Ja sam najznaniji' - odgovorio je, pa ga je
Allah, d`.{., ukorio {to znanje nije pripisao Allahu,
d`.{. Objavio mu je: 'Ima jedan moj rob na sastavu
dva mora i on je znaniji od tebe.' 'Boè!' re~e Mus-
'Kako da se sa njim sastanem?' 'Stavi ribu u torbu', bi
mu re~eno, 'i gdje je izgubi{, tu je on.' I on krenu na
put. Sa njima je krenulo i njegovo mom~e Ju{a ibn
Nun, nosio je ribu u torbi i kada su stigli do jedne
812
stijene, naslonili su na nju svoje glave i zaspali. Riba se
ne~ujno izvukla iz torbe i zasjekla sebi put u moru.
Allah je zaustavio vodenu struju putem kojim je plivala
riba, pa je voda bila poput obru~a oko ribe. Kada su
se probudili momak je zaboravio obavijestiti Musaa o
tome. Nastavili su da putuju preostali dio dana i no}i,
i kada je svanulo, Musa re~e svom pratiocu.' Daj nam
na{ doru~ak! Zaista nas je od ovog na{eg putovanja
spopao umor.' Musa nije osjetio umor dok nije pre{ao
nare|eno mu podru~je. Tada mu re~e mom~e: 'Sje}a{
li se kada smo se sklonili kod one stijene? Tu sam
zaboravio onu ribu pa se ona prihvatila svoga puta u
moru ~udno! 'Poslanik doda : 'To je ribi bio put, a
Musau i dje~aku ~u|enje.' To je ono za ~im tragamo',
re~e Musa. Potom su se povratili slijedom svojih
tragova. Kada su do{li do one stijene, kad tu ~ovjek
pokriven odijelom, ili je Ubez kazao: 'Pokrio se svojim
odijelom.' Musa nazva selam, a Hidr re~e: 'Odakle u
tvojoj zemlji selam?.' Ja sam Musa', re~e on. 'Musa
Izrael}anin?', upita. 'Da', odgovori Musa. 'Mogu li da
te pratim', upita Musa, 'da me pou~i{ onom znanju
kojem si ti pou~en?' Hidr odgovori: 'Musa, ti se ne}e{
mo}i kod mene strpiti! Ja imam znanje od Allaha
kojem me je On pou~io - koje ti ne poznaje{, a ti ima{
jednu vrstu znanja kojem te je Allah pou~io, koje ja
ne poznajem.' Musa re~e: 'Na}i }e{ me da sam, ako
Bog da, strpljiv i ne}u ti se ni u ~em suprotstavljati.'
Krenuli su na put i i{li morskom obalom. Svoje la|e
nisu imali. Tada pokraj njih nai|e jedna la|a i oni su s
la|arima razgovarali da i njih povezu. Hidra su
prepoznali pa su ih besplatno prevezli. Nisu dugo
plovili a Hidr izbi jednu dasku nogama. Musa mu
re~e: 'Besplatno su nas ukrcali a ti si im probio la|u
kako bi potopio putnike? Doista si golemu stvar
u~inio!' 'A zar ti nisam rekao da se ti sa mnom ne}e{
mo}I strpjeti!?', kaza on. 'Ne grdi me za ono {to
zaboravim', re~e Musa, 'I ne ~ini da me u stvari ovoj
mojoj te{ko}a snalazi!' Poslanik, a.s., re~e: 'To je bio
prvi Musaov zaborav.' Prenosilac dalje kazuje: 'I dok ti
vrabac na pramac la|e i jednom ili dvaput zahvati
kljunom vode a Hidr re~e: 'Moje i tvoje znanje u
odnosu na Allahovo je koliko je ovaj vrabac umanjio
vode iz ovog mora.' Potom su iza{li iz la|e i krenuli
dalje i nai{li na dje~aka koji se igrao sa djecom. Hidr
ga zgrabi za glavu odozgo i svojom rukom mu otkide
glavu. '[to ubi dijete?', re~e Musa, 'bezgrje{no, koje
nije nikoga ubilo! U~inio si doista, ne{to vrlo ru`no.'
'Nisam li ti rekao', re~e Hidr, 'da ti, doista, ne}e{ mo}i
izdràti sa mnom?' Poslanik re~e: ' Ovaj je bio teì od
prvog doga|aja. 'Ako te i poslije ovoga za bilo {ta
upitam', re~e, 'onda se nemoj sa mnom druìti. Eto
sam ti se opravdao.' Krenuli su dalje i kad do|o{e do
jednog grada, zamoli{e stanovnike njegove da ih
nahrane, ali oni odbi{e da ih ugoste. U naselju
nai|o{e na jedan zid koji tek {to se nije sru{io, pa ga
ovaj prezida i ispravi. 'Mogao si', re~e Musa, 'uzeti za
to nagradu' od naroda {to nas nisu htjeli nahraniti i
ugostiti.' Ovo je rastanak izme|u mene i tebe', re~e
Hidr. 'Sada }u te obavijestiti zbog ~ega nisi mogao da
se strpi{.' Poslanik, s.a.v.s., zatim je rekao: 'Bilo bi nam
drago da se Musa strpio, Allah mu se smilovao, pa da
nam Allah objavi kazivanje o tome {ta se sve izme|u
njih dvojice dogodilo.'"

"Mogu li da te pratim"?, upita Musa, "ali da
me pou~i{ onome ~emu si ti ispravno pou~en."
/66/ "Ti se sigurno ne}e{ mo}i sa mnom
strpjeti", re~e onaj, /67/ "a i kako bi se strpio
u onome o ~emu ni{ta ne zna{?" /68/ "Vidjet
}e{ da }u biti strpljiv, ako Bog da!", re~e Musa,
"i da ti se ne}u ni u ~emu suprostavljati." /69/
"Ako }e{ me ve} pratiti", re~e onaj, "onda me
ni o ~em ne pitaj dok ti ja o tome prvi ne
kaèm." /70/

Uzvi{eni nas obavje{tava o razgovoru Musaa, a.s.,
sa drugim poslanikom, a to je Hidr, a.s., kome je
Allah, d`.{., darovao znanje koje nije dato Musau a.s.,
kao {to je dao znanje Musau koje nije darovao Hidru,
a.s.
"'Mogu li da te pratim?', re~e Musa", pitaju}i
umiljato, ne pitanjem obavezivanja, ve} kroz lijep
postupak u~enika prema u~itelju, rekav{i: "...da te
pratim?", tj. da ti pravim dru{tvo
"da me pou~i{ onome ~emu si ti ispravno
pou~en", tj. da budem upu}en u korisno znanje
kojemu te Allah, d`.{., pou~io i u dobro djelo. Tada
Hidr re~e Musau a.s.,
"Ti se sigurno ne}e{ mo}i sa mnom
strpjeti", tj. ti ne}e{ imati snage da se sa mnom
druì{ kada vidi{ djela suprotna tvom [erijatu, jer
svako od nas dvojice ima znanje od Allaha, d`.{., koje
drugi od nas dvojice ne poznaje.
"A i kako bi se strpio u onome o ~emu ni{ta
ne zna{?" Zamjerat }e{ mi u onome, za {ta ti ima{
opravdanje jer ti nisi upoznat sa svrhom i koristi toga
za razliku od mene. Musa re~e: "Vidjet }e{ da }u
biti strpljiv, ako Bog da", kada vidim te doga|aje,
"i ne}u ti se ni u ~emu protiviti." Tako mu Hidr
postavi neke uslove.
"Re~e mu: 'Ako }e{ me ve} pratiti, onda me
ni o ~emu ne pitaj'", ne zapo~inji, " dok ti ja o
tome prvi ne kaèm", tj. dok ja ne po~nem
odgovarati prije nego me ti upita{.
813

"I njih dvojica krenu{e I kad se u la|u ukrca{e
onaj je probu{i. 'Zar je probu{i da potopi{ one
koji na njoj plove? U~inio si ne{to, doista,
krupno.' /71/ 'Ne rekoh li ja', re~e onaj, 'da se
ti, doista, ne}e{ mo}i strpjeti sa mnom?' /72/
'Ne karaj me {to sam zaboravio', re~e, 'i ne ~ini
da me u stvari ovoj mojoj te{ko}a snalazi.'"
/73/
.

Uzvi{eni obavje{tava o Musau i Hidru, a.s. Po{to su
se sastali i udruìli, zaputili su se pod uslovom da
Musa, a.s., ne pita ni{ta ako mu {to bude odbojno,
dok mu to Hidr ne protuma~i i objasni. Krenuli su u
la|i. U naprijed navedenom hadisu bilo je rije~i o
tome kako su putovali u la|i. Kada je la|a bila na
pu~ini, Hidr, a.s., ustao je i probu{io je. Musa, a.s., to
nije otrpio ve} mu se suprotstavio, rekav{i:
"Zar je probu{i da potopi{ one koji na njoj
plove? U~inio si, doista, ne{to vrlo krupno!", tj.
odbojnu i ru`nu stvar. Hidr, a.s., tada ga podsje}a na
ugovoreni uslov, rekav{i:
"Ne rekoh li ja tebi da se ti, doista, ne}e{ mo}i
strpjeti sa mnom?" Tj. to sam namjerno u~inio, a
dogovorili smo se da mi se ne}e{ ni u ~emu
suprotstavljati. Musa re~e:
"Ne karaj me {to sam zaboravio i ne ~ini da
me u stari ovoj mojoj te{ko}a snalazi. Nemoj
me sputavati i èstok prema meni biti. U ranije
navedenom hadisu re~eno je da je Poslanik, s.a.v.s.,
kazao: "Prvi prigovor Musaov bio je iz zaborava."

"I njih dvojica krenu{e I kad sreto{e jednog
dje~aka pa ga onaj ubi, Musa re~e: '[to ubi
dijete bezgrje{no, koje nije nikoga ubilo!
U~inio si, zaista, ne{to vrlo ru`no.' /74/ 'Ne
rekoh li ja tebi', re~e onaj, 'da se ti, doista,
ne}e{ mo}i strpjeti sa mnom.' /75/ 'Ako te i
poslije ovoga za bilo {ta upitam', re~e,'onda se
nemoj sa mnom druìti. Ve} si kod mene
na{ao opravdanje.'" /76/
.

i

Uzvi{eni kaè: "I njih dvojica krenu{e", nakon
toga, "i kad sreto{e jednog dje~aka pa ga onaj
ub ", a igrao se sa drugom djecom i bio me|u njima
najljep{i i najuredniji. Prenosi se da mu je odsjekao
glavu, a neki kaù da ju je razmrskao kamenom ili
i{~upao rukom, a Allah, d`.{., najbolje zna. Musa a.s.,
je prezreo Hidrov postupak è{~e nego kod prvog
slu~aja, rekav{i:
"[to ubi dijete bezgrije{no", tj. malo dijete
koje nije uradilo nikakav grijeh ni prekr{aj, a ti ga ubi
"koje nije nikoga ubilo", tj. bez razloga za ubistvo.
"U~inio si, zaista, ne{to vrlo ru`no", tj. otvoreni
prijestup.
"Ne rekoh li ja tebi" - re~e onaj - "da se ti,
doista, ne}e{ mo}i strpjeti sa mnom", tj.
ponovo ga podsje}a na uslove ranije utvr|ene. Musa
a.s., na to re~e:
"Ako te i poslije ovoga za bilo {to upitam,
onda se nemoj sa mnom druìti. Ve} si kod
mene na{ao opravdanje." Tj. dobio si moju ispriku
dva puta. Ibn-Dèrir biljeì od Ubej ibn Ka'ba: "Kada
bi Poslanik spomenuo nekoga pa mu dovu ~inio,
po~eo bi od sebe. Jednoga dana je ovako rekao:
/114/ 'Allah se smilovao nama i Musau. Da je
produìo sa svojim drugom, vidio bi ~udo, ali je on
rekao: 'Ako te poslije ovoga za bilo {ta upitam, onda
se nemoj sa mnom druìti. Ve} si kod mene na{ao
opravdanje."

"I njih dvojica krenu{e; i kad do|o{e do
jednog grada, zamoli{e stanovnike njegove da
ih nahrane ali oni odbi{e da ih ugoste. U
gradu njih dvojica nai|o{e na jedan zid koji
tek {to se nije sru{io, pa ga onaj ispravi.
'Mogao si', re~e Musa, 'za njega uzeti
nagradu.' /77/ 'Ovo je rastanak izme|u mene
I tebe , re~e onaj, 'obavijestit }u te o
tuma~enju onoga zbog ~ega nisi mogao da se
strpi{.'"/78/
,

Uzvi{eni obavje{tava da su njih dvojica nastavili
tre}e putovanje "dok ne stigo{e do jednog
grada." Ibn-Dèrir biljeì da je to naselje Ejla, a u
hadisu se kaè: "...dok ne stigo{e u naselje opakih i
lo{ih stanovnika", tj. {krtica,
"koji odbi{e da ih ugoste. U gradu njih dvojica
nai|o{e na jedan zid koji samo {to se nije
sru{io", tj. koji ho}e da se sru{i. "Pa ga onaj
ispravi", tj. povratio ga je u uspravno stanje. Tada
Musa, a.s., re~e:
814
"Mogao si za to uzeti nagradu", tj. zbog toga
{to oni nisu htjeli da nas ugoste, nije trebalo da im
radi{ besplatno. Onaj re~e: "Ovo je rastanak
izma|u mene i tebe", jer si se obavezao, kod
ubistva dje~aka, da }emo se rastati ako me za jo{
ne{to upita{. Ovo je, dakle, rastanak izme|u mene i
tebe.
"Obavijestit }u te o tuma~enju onoga zbog
~ega nisi mogao da se strpi{", tj. obavijestit }u te
o tefsiru - tuma~enju toga.

"[to se one la|e ti~e, ona je vlasni{tvo
siromaha koji rade na moru, i ja sam htio da
je o{tetim jer je pred njima bio jedan vladar
koji je svaku ispravnu la|u otimao."/79/

Ovo je obja{njenje, tuma~enje koje je Musau, a.s.,
bilo problem i ~iju je vanjsku pojavu osudio. Allah,
d`.{., dao je Hidru a.s., skrivenu mudrost tog
doga|aja, pa je on probio la|u da bi bila sa
mahanom, s obzirom da su upravo prolazili pored
kralja silnika, koji je izuzimao svaku la|u, tj.
ispravnunasilno." Namjerno sam je onesposobio
da je zbog neispravnosti ostave. Sa njom }e se kasnije
koristiti njeni siroma{ni vlasnici, koji, osim te la|e, nisu
ni{ta drugo imali.

"[to se onog dje~aka ti~e, roditelji njegovi su
vjernici, pa smo se pobojali da ih on ne}e na
nasilje i nevjerovanje navratiti, /80/ pa smo
htjeli da im Gospodar njihov, umjesto njega,
da boljeg i ~estitijeg od njega, i samilosti
pribli`nijeg."/81/

Ibn-Abbas prenosi od Ubej ibn Ka'ba da je
Poslanik, s.a.v.s., rekao: /115/ "Dje~ak {to ga je ubio
Hidr, a.s., na dan je stvaranja stvoren kao nevjernik."
Ovo prenosi Ibn-Dèrir. Zato Uzvi{eni kaè:
"Njegovi su roditelji bili vjernici, pa smo se
pobojali da ih on ne}e na nasilje i
nevjerovanje navratiti", zbog ljubavi njihove
prema njemu kao nevjerniku. U sahih-hadisu kaè se:
/116/ "Zaista, Allah ne dosudi ni{ta vjerniku a da to za
njega ne bude hajr." Uzvi{eni kaè:
"Mogu}e je da vi ne{to mrzite, a da je to za
vas bolje."
"...pa smo htjeli da im Gospodar njihov,
umjesto njega, da boljeg i ~estitijeg od njega i
samilosti pribli`nijeg", tj. ~asnijeg i prema kojem
}e roditelji biti milostiviji od njega.

"A {to se onoga zida ti~e, on je dvojice
dje~aka, siro~adi iz grada, a pod njim je
zakopano njihovo blago. Otac njihov je bio
dobar ~ovjek i Gospodar tvoj èli, iz milosti
Svoje, da oni odrastu i izvade blago svoje Sve
to ja nisam uradio po naho|enju svome. Eto
to je tuma~enje onoga za {to se ti nisi mogao
strpjeti."/82/
.

U ovom ajetu je dokaz da se pod pojmom - selo,
naselje, podrazumijeva grad, jer je prvi put re~eno
"dok ne stigo{e u naselje", a ovdje se kaè: "On je
bio dvojice dje~aka iz grada." Uzvi{eni na
drugom mjestu kaè:
"Koliko smo Mi gradova razorili, mnogo
mo}nijih od tvoga grada koji te je protjerao."
Zna~enje ajeta je: Ovaj zid sam popravio jer je
vlasni{tvo dvojice dje~aka iz grada, a ispod toga zida
njihovo je blago, pohranjena imovina, {to je jasno iz
konteksta ajeta, a {to ispravnim smatra Ibn-Dèrir.
"Otac njihov je bio dobar ~ovjek." Ovo je
dokaz da se dobar ~ovjek pamti (po dobru) me|u
potomcima i da beri}et njegovog ibadeta obuhvata i
njih na dunjaluku i ahiretu,tako {to se zauzima za njih
i {to se njihov poloàj uzdiè u Dènnetu, da budu
njegova o~na radost, kako se navodi u Kur'anu i
hadisu.
"Tvoj Gospodar èli da oni odrastu i izvade
blago svoje." Ovdje je htijenje (iradet) pripisano
Allahu, d`.{., jer je njihovo odrastanje milost, kojom
samo On raspolaè. U vezi sa ubijenim dje~akom,
kaè:
"pa smo htjeli da im Gospodar njihov,
umjesto njega, da boljeg i ~estitijeg", a u vezi sa
la|om, kaè: "Ja sam htio da je o{tetim." Dalje
kaè:
"To je iz milosti Gospodara tvoga. Sve to ja
nisam uradio po svome rasu|ivanju." Dakle, sve
troje {to sam uradio iz milosti je Allahove, d`.{., bili u
pitanju vlasnici la|e, roditelji dje~aka ili dje~aci onog
dobrog ~ovjeka. Ni{ta nisam uradio po svom
rasu|ivanju, ve} sam ispunio ono {to mi je nare|eno.
I ovo je dokaz onima koji Hidra, a.s., smatraju vjero-
vjesnikom, uz ve} navedene rije~i Uzvi{enog:
815
"I na|o{e jednog Na{eg roba kome smo Mi
milost Na{u dali i onome {to samo Mi znamo
nau~ili."
Neki kaù da Hidr, a.s., jo{ uvijek ìvi i o tome
postoje razna predanja koja su neta~na, a najpoznatije
su predaje koji govore o ukazivanju sau~e{}a, koje
nisu vjerodostojne, a ~iji su senedi isprekidani. Drugi
ih, suprotno, smatraju ispravnim a i kaù da on nije
ìv ve} da je umro kao i drugi poslanici, neka je na
na{eg Poslanika i na njih sve salavat i selam. Oni tvrde
da je Hidr, a.s., umro i to na osnovu rije~i Uzvi{enog:
"Ni jedan ~ovjek prije tebe nije bio
besmrtan" i na osnovu rije~i Poslanika, na dan Bitke
na Bedru: /117/ "Boè moj, ako ova skupina bude
uni{tena, niko te vi{e na Zemlji ne}e oboàvati." Nije,
tako|er, preneseno da je dolazio Poslaniku, s.a.v.s., sa
njim sjedio ili sa njim bio u borbi. Da je ìv, slijedio bi
Poslanika, s.a.v.s., i njegove drugove, jer je
Muhammed, s.a.v.s., poslanik objema skupinama:
dìnima i insima (ljudima). Poslanik, s.a.v.s., rekao je:
/118/ "Da je Musa ìv, ne bi mu preostalo ni{ta drugo
ve} da me slijedi." Pred samu svoju smrt, Muhammed
s.a.v.s., rekao je: /119/ "Na Zemlji ne}e ostati duè od
sto godina nijedno oko koje trep}e od onih koji se
sada na njoj nalaze", tj. sve }e umrijeti. Za ovo postoje
i drugi brojni dokazi.
U Buharijinom "Sahihu" biljeì se od Ebu-
-Hurejrea da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /120/ "Hidr je
nazvan tim imenom jer je sjedio na 'prostirci' koja se
odjednom zazelenila." Pod "prostirkom" se misli na
suhu travu, tj. sasu{eno bilje. Ovo kaè Abdurrezak.
Uzvi{eni kaè: "Eto, to je tuma~enje onoga za
{to se ti nisi mogao strpjeti", tj. to je tuma~enje
onoga {to te mu~ilo i na ~emu se nisi strpio prije mog
obja{njenja. Nakon {to mu je protuma~io,objasnio,
predo~io i odstranio nejasno}e Hidr je rekao: Prije
toga je nejasno}a bila te{ka pa je za teì problem
upotrijebio rije~ ja~eg zna~enja, a za lak{u rije~ lak{e
zna~enje.
Kaè Uzvi{eni :
"Pa nisu mogli da ga pre|u", tj. da se gore
popnu, "niti su mogli da ga prokopaju", {to je
teè u~initi. Tako je za svaku situaciju upotrijebljena
rije~ i zna~enje koje joj odgovara, a Allah, d`.{.,
najbolje zna.

"I pitaju te o Zul-Karnejnu. Reci: 'Kazat }u vam
o njemu neke vijesti. /83/ Mi smo mu dali
vlast na Zemlji i dali smo mu za sva{to
sredstvo.'"/84/

Uzvi{eni kaè: "I pitaju te", o Muhammede, "o
Zul-Karnejnu", tj. o onome {to se za njegovo
vrijeme de{avalo. Ve} samo rekli da su mekanski
nevjernici i{li kod kitabija da ih pitaju na koji na~in da
isku{avaju Poslanika, s.a.v.s., pa su im rekli: "Pitajte ga
o ~ovjeku koji je krstario Zemljom, o grupi mladi}a,
{ta on misli da su uradili i pitajte ga o ruhu (du{i)".
Objavljena je sura "El-Kehf" i u njoj sljede}e:
"I pitaju te o Zul-Karnejnu. Reci: 'Kazat }u
vam o njemu neke vijesti.'" Neki smatraju da je
on bio Grk, {to je neta~no. Ta~no je ono {to je rekao
El-Ezreki i drugi, a to je da je on sa Ibrahim, a.s., kada
je ovaj sagradio Kabu, tavaf ~inio, da je bio Ibrahimov,
a.s., sljedbenik i da je, radi Allahovog, d`.{.,
zadovoljstva, klao kurban. O nekim doga|ajima iz
njegovog ìvota govorili smo u knjizi "El-bidaje ven-
nihaje", {to je, hvala Bogu, dovoljno.
Uzvi{eni kaè: "Mi smo mu dali vlast na
Zemlji", tj. dali smo mu veliku mo} da zavlada
pomo}u nje na Zemlji, u svemu ~ime se ona ostvaruje
i konsoliduje: vojsku, ratnu opremu i sredstva za njeno
ja~anje. Usljed toga je zavladao na Zemlji od istoka do
zapada. Predale su mu se mnoge dràve, pokorili
brojni carevi, a sluìli ga ratni narodi, Arapi i nearapi.
Neki kaù da je nazvan Zul-Karnejn zato {to je vladao
krajnjim ta~kama, gdje sunce izlazi i gdje zalazi.
Uzvi{eni kaè: " I dali smo mu za sva{to
sredstvo", kao {to Uzvi{eni u vezi Belkisom, kaè:
"Njoj je svega i sva~ega dato", tj. ono {to je
potrebno vladarima. Tako je i sa Zul-Karnejnom.
Allah, d`.{., olak{ao mu je na~ine i puteve osvajanja
razli~itih podru~ja i prostora. Razbio je neprijatelje i
pot~inio careve na zemlji. Ponizio je mu{rike jer mu je
bilo dato i omogu}eno sve {to je bilo potrebno u tom
smislu. A Allah, d`.{., najbolje zna.

"I on po|e. /85/ Kada stigo{e do mjesta gdje
Sunce zalazi, na|e kao da zalazi u jedan izvor
mutni i na|e u blizini njegovoj jedan narod.
Rekosmo Mi: 'Ili }e{ da ih kazni{ ili }e{ sa
njima blago da postupi{?' /86/ 'Onoga ko
ostane mnogoboàc', re~e, 'kaznit }emo, a
poslije }e se svome Gospodaru vratiti, pa }e
ga i On te{kom mukom mu~iti' /87/ ' A
onome ko bude vjerovao i dobra djela ~inio
pripada nagrada najljep{a, i njemu }emo
izricati naredbe olak{anja.'" /88/
816

Mudàhid kaè: "I on po|e", zna~i, on se uputi
ka mjestu i putem izme|u istoka i zapada. Uzvi{eni
kaè:
"Kada stiè do mjesta gdje Sunce zalazi", tj.
i{ao je dok nije stigao do kraja dokle se Zemljom
moè putovati u pravcu zapada. Uzvi{eni kaè:
"na|e da zalaz u jedan mutan izvor", tj.
vidio je Sunce kako zalazi u veliko more, a to }e se
u~initi svakome ko do|e do obale mora a u stvarnosti
sunce je na nebu. Ono {to se prenosi od Tubbea u
vezi sa Zul-Karnejom i njegovim znanjem i slije|enjem
znanja su slijede}i stihovi: "Stigao je do Istoka i
Zapada ùde}i za sredstvom od Mudrog, Upu}iva~a,
pa je vidio zalazak Sunca kod njegovog zahodi{ta, u
izvoru blatnjavom, mutnom i crnom."
i
Ibn-Abbas ove je stihove ~uo od Ibn-Hadira, pa ga
je upitao: [ta zna~i? Odgovorio je da je to blato, a na
pitanje {ta je, odgovorio je da je to mulj, a {to je,
odgovorio je da je to crnina. Ibn-Abbas je naredio
slugi da zapi{e {ta je ~ovjek rekao
444
. Uzvi{eni kaè: "I
na|e u blizini njegovoj jedan narod", tj. jedan
od naroda. Spominje se da je to jedan veliki narod
Ademovih, a.s., potomaka. Uzvi{eni kaè:
"O Zul-Karnejne",rekosmo Mi, "ili }e{ da ih
kazni{ ili }e{ s njima lijepo da postupi{", tj.
Allah, d`.{., mu je dao vlast, upravu i pobjedu nad
njima, dav{i mu da bira ili da ih ubija i ka`njava ili da
im, ako ho}e, pra{ta i sa njima lijepo postupa.
Njegova pravednost i iman se mogu spoznati iz
njegovih rije~i: "Onome ko ostane silnik", tj. ko
ustraje u nevjerovanju i mnogobo{tvu u odnosu na
svog Gospodara, "njega }emo kazniti", bolnom
kaznom, koja }e ga svestrano obuhvatiti, a Allah,
d`.{., najbolje zna. Uzvi{eni kaè:
"A poslije }e se svome Gospodaru vratiti,
pa }e ga On te{kom mukom mu~iti", tj. èstoko,
te{ko, poniàvaju}e i bolno. Ovo je potvrda
proìvljavanja i adekvatnog nadokna|ivanja. Uzvi{eni
kaè: "A onome ko bude vjerovato", tj. ko Nas
bude slijedio u robovanju Jedinom Allahu, d`.{., ne
~ine}i Mu {irk, a ~emu ga Mi pozivamo, "pripada
mu nagrada najljep{a", tj. na budu}em svijetu kod
Allaha, d`.{.
"I njemu }emo izricati naredbe olak{anja.
Tj. govorit }emo mu lijep govor na ovom svijetu.

"I on po|e dalje. /89/ I kad do|e do mjesta
gdje Sunce izlaz , on na|e da ono izlazi iznad
jednog naroda kome Mi nismo dali da se od
njega bilo ~im zakloni. /90/ Tako to bi. A Mi
obuhvatamo znanjem sve {to je imao
on."/91/
i

444
More je plave boje koja naginje ka tamnoj, a rije u sebi nosi
znaenje tamne boje. Stoga ovo znai da je Zul-Karnejn naao da
Sunce zalazi u moru tamnoplave boje.

Uzvi{eni kaè da je Zul-Karnejn nastavio putovati i
da je proputovao od zapada gdje Sunce zalazi, sve do
istoka. Kada god bi pro{ao pored nekog naroda,
pobijedio bi ga i pokorio, pozvav{i ga vjerovanju u
Allaha, d`.{. Ako bi se pokorili - uredu, u suprotnom bi
ih ponizio, osramotio njihove prvake, preuzeo imetak
i natjerao na poslu{nost, mobili{u}i vojsku od njih u
borbi na granicama susjednih pokrajina.
"Kada stiè do mjesta gdje Sunce izlazi, on
na|e da ono izlazi iznad jednog naroda", tj.
zajednice naroda (ummeta), "kome Mi nismo dali
da se od njega bilo ~im zakloni", tj. nisu imali
zgrade da u njima stanuju, niti drve}a da u hladu
borave i da se za{tite od vreline Sunca. Seid Ibn-
Dùbejr kaè da su bili crveni i niski i da su stanovali u
pe}inama a hranili se ribom, dok Katade kaè da su to
crnci. Uzvi{eni kaè:
"Tako to bi. A Mi obuhvatamo znanjem sve
{to je imao on", tj. Nama je potpuno jasno njegovo
stanje, kao i stanje njegove vojske. Ni{ta Nam se
sakriti ne moè, ~ak i kada bi se narodi promijenili ili ih
zemlja progutala, jer Uzvi{eni kaè:
"Allahu nije ni{ta skriveno ni na Zemlji ni na
nebu."

"I on opet po|e. /92/ Kad stiè izme|u dvije
planine na|e ispred njih narod koji je jedva
govor razumijevao. /93/ 'O Zul-Karnejne',
reko{e oni, 'Jedùd` i Medùd` ~ine nered po
zemlji, pa ho}e{ li da ti sakupimo naknadu da
izme|u nas i njih podigne{ pregradu? /94/
'Bolje je ono {to mi je moj Gospodar dao', re~e
on. 'Nego, samo vi pomozite meni {to vi{e
moète, i ja }u izme|u vas i njih pregradu
podi}i. /95/ Donesite mi velike komade
gvo`|a.' I kad on izravna dvije strane brda,
re~e:' Pu{ite!.' A kad ga usija, re~e: 'Donesite
mi rastopljeni mjed da ga zalijem.'"/96/
,

817
Uzvi{eni kazuje o Zul-Karnejnu: "I on opet
po|e", idu}i od istoka, "dok ne stiè izme|u
dvije planine", koje su jedna drugoj nasuprot.
Izme|u njih se nalazi pe}ina iz koje izlaze Jedùd` i
Medùd` podru~je Turkmana, prave im nered,
uni{tavju usjeve i potomstvo. Jedùd` i Medùd` dio
su potomaka Ademovih, a.s., {to je potvr|eno
hadisima iz "Sahiha": /112/ "Uzvi{eni Allah }e re}i: "O
Ademe!" Adem }e odgovoriti: "Odazivam ti se na
sluènje." Allah, d`.{., re}i }e: "Ja }u proìviti
dèhenemsku skupinu." Adem }e re}i: "A {ta je to
dèhenemska skupina?" Odgovorit }e: "Od hiljade }e
999 u Dèhennem, a samo jedna osoba u Dènnet.
Tada }e mladi osijediti, a trudnice pobaciti svoje
plodove. Me|u vama }e biti dva naroda koja ne}e biti
poznata ni po ~emu osim po brojnosti, a to su
Jedùd` i Medùd`."
"Na|e ispred njih narod koji je jedva govor
razumijevao", tj. zbog nepoznavanja njihova jezika i
udaljenosti od svijeta.

" "O Zul-Karnejne , reko{e oni, "Jedùd` i
Medùd` ~ine nered po Zemlji, pa ho}e{ li da
ti skupimo naknadu." Htjeli su da mu izme|u sebe
sakupe imetak i da mu ga daruju, a da im on izme|u
njih i ta dva naroda podigne i sagradi zid. Zul-Karnejn
uz izvinjenje, odlu~nost, dobrotu i namjeru ~injenja
dobra, re~e: "Bolje je ono {to mi je moj
Gospodar dao", tj. ono {to je meni Allah, d`.{.,
darovao, a to je vlast i upravljanje, bolje je od onoga
{to ho}ete da mi sakupite. "Nego vi meni
pomozite {to vi{e moète", svojim radom i
sredstvima za gradnju,
"pa }u izme|u vas i njih pregradu podi}i.
Donesite mi velike komade gvo`|a." Rije~
mnoìna je od rije~i u zna~enju komada ~ija teìna
prelazi sirijski kintar (oko 50 kg).
"Dok ne izravna dvije strane brda", stavljaju}i
dio na dio dok ne nadvisi oba brda u visinu i {irinu.
Postoji razilaènje o njihovoj visini i {irini. "Re~e im:
'Pu{ite!'", tj. raspaljujte nad njim vatru dok se sav ne
uàri.
"Re~e: 'Donesite mi rastopljeni bakar da ga
zalijem.'" Ibn-Abbas kaè da je rastopljeni bakar i to
dokazuje rije~ima Uzvi{enog:
"I u~inili smo da mu iz izvora rastopljeni
bakar te~e", {to li~i na prugasti pla{t ~ija je jedna
pruga crna a druga crvena.

I tako oni nisu mogli ni da je pre|u niti su
mogli da je prokopaju. /97/ "Ovo je blagodat
Gospodara moga!", re~e on. " A kad se
prijetnja Gospodara moga ispuni, On }e je sa
zemljom sravniti, a prijetnja Gospodara moga
}e se sigurno ispuniti." /98/ I Mi }emo tada
ostaviti da se jedni od njih kao talasi sudaraju
s drugima. I puhnut }e se u rog, pa }emo ih
sve skupiti./99/

Allah, d`.{., obavje{tava da Jedùd` i Medùd`
nisu mogli da pre|u preko zida a nisu mogli ni da ga
ispod prokopaju. Obzirom da je prelazak lak{i od
prokopavanja, Uzvi{eni za to upotrebljava adekvatne
izraze, pa kaè:
"I nisu mogli ni da ga pre|u, niti su mogli
da ga prokopaju", {to je dokaz da ga nisu
prokopali, niti da su bilo {ta drugo uradili.
Uzvi{eni kaè: "Ovo je milost moga
Gospodara", tj. po{to ga je sagradio Zul-Karnejn je
rekao: "Ovo je milost moga Gospodara", tj.
prema svijetu, jer je postavio izme|u njih i Jedùdà i
Medùdà pregradu koja ih spre~ava u ~injenju {tete i
nereda na Zemlji.
"A kada se ispuni prijetnja moga
Gospodara", tj. kada se pribliì istinska prijetnja, "On
}e je sravniti", tj. sa zemljom poravnati. "A
prijetnja Gospodara moga }e se sigurno
ispuniti", tj. bez ikakve sumnje. Uzvi{eni kaè: "I Mi
}emo tada ostaviti da se jedni od njih", tj.
ljudi, onoga dana kada bude sravnjen ovaj zid, ikada
oni iza|u i pomije{aju se sa ljudima, pa im budu
uni{tavali imetak i stvari. Sve }e ovo biti prije
Kijametskog dana a nakon Dedàla, {to }e biti
poja{njeno uz rije~i Uzvi{enog:
"I kad se otvore Jedùd` i Medùd` i kad se
budu niz sve strane spu{tali. I pribliì se
istinita "I Mi }emo tada ostaviti da se jedni od
njih kao talasi sudaraju s drugima." Suddi kaè
da je to po~etak Kijameta. "I puhnut }e se u sur",
{to je sljede}e po redu. Sur je, kako stoji u hadisu, rog
u koji }e se puhnuti, a time je zaduèn Israfil, a.s. U
hadisu Ibn-Abbasa i Seida el-Hudrija kaè se da je
Poslanik rekao: /122/ "Kako da budem veseo a vlasnik
roga - trube, stavio je njegov pisak na usta i oslu{kuje
naredbu."Ashabi ga upita{e: "Pa {to da kaèmo?." -
"Recite!: 'Dovoljan nam je Allah i divan je On oslonac,
na Njega se oslanjamo', re~e Poslanik." Uzvi{eni kaè:
"Pa }emo ih sve sakupiti", tj. sve }emo ih dovesti
radi obra~una, {to je sli~no Njegovim, d`.{., rije~ima:
"Sve samo ih sakupili i nijednog nismo
izostavili."

818
"Toga dana }emo nevjernicima Dèhennem
jasno pokazati, /100/ onima ~ije su o~i bile
koprenom zastrte, od Moje Opomene i koji
nisu mogli da slu{aju. /101/ Zar nevjernici
misle da pored Mene za bogove mogu uzimati
robove Moje? Mi smo, doista, za prebivali{te
nevjernicima pripremili Dèhennem." /102/

Uzvi{eni obavje{tava {ta }e Kijametskog dana
uraditi sa nevjernicima. Jasno }e im pokazati
Dèhennem. Pokazat }e im i predstaviti strahote i
patnje u njemu prije njihovog ulazka, da bi im uve}ao
strah i brigu. U Muslimovom "Sahihu" od Ibn-
Mes'uda navodi se da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
"Dèhennem }e Kijametskog dana biti uvezan sa
70000 uzda, a uz svaku }e biti 70000 meleka."
Uzvi{eni kaè:
" ij Onima ~ e su o~i bile koprenom zastrte, od
Moje Opomene", tj. oni su se pravili slijepim gluhim
i zanemarili su prihvatanje Upute i slije|enje Istine,
kao {to Uzvi{eni kaè na drugom mjestu:
"Onome ko se bude slijepim pravio od
Opomene Svemilosnog, Mi }emo {ejtana
natovariti, pa }e mu on nerazdvojan drug
postati." U ovoj suri Uzvi{eni kaè:
"I koji nisu mogli da slu{aju, tj. nisu poimali
od Allaha Njegove naredbe i zabrane. Uzvi{eni dalje
kaè:
"Zar nevjernici misle da pored Mene za
bogove mogu uzimati robove Moje", tj. zar
vjeruju da im je to ispravno i korisno.
"A ne valja tako! Boànstva }e pore}i da su
im se klanjali, i bit }e im protivnici." Zato Allah,
d`.{., obavje{tava da im je na Kijametskom danu
pripremio Dèhennem za boravi{te.

Reci: "Ho}ete li da vas obavijestimo o najve}im
gubitnicima djela, /103/ ~iji }e trud u ìvotu
na ovom svijetu uzaludan biti, a koji }e misliti
da je dobro ono {to rade? 104/ To su oni koji
u dokaze Gospodara svoga ne budu vjerovali i
koji budu poricali da }e pred Njega iza}i;
zbog toga }e trud njihov uzaludan biti i na
Sudnjem im danu nikakva zna~enja ne}emo
dati. /105/ Njima }e kazna Dèhennem biti,
zato {to su nevjernici bili i {to su se dokaz ma
Mojim i poslanicima Mojim rugali."/106/
i

i

"Reci: 'Ho}ete li da vas obavijestimo o
najve}im gubitnicima'" a kaèmo ~ija djela ne}e
nikako dijela, tj. ho}ete li da vas obavijestimo o
onima ~ija }e djela biti upropa{tena, a zatim Uzvi{eni
obja{njava:
"Oni ~iji }e trud na Ovom svijetu uzaludan
biti." Oni }e raditi ni{tavna djela, mimo propisanog
zakona, kojima se ne}e biti zadovoljno i koja ne}e biti
prihva}ena,
"a oni }e misliti da je dobro ono {to rade", tj.
vjerovat }e da su u pravu i da je to prihvatljivo i
omiljeno, a oni zapravo grije{e i djela im se odbacuju.
Ovaj se ajet ne odnosi na jednu posebnu skupinu ve}
ima op}enito zna~enje i obuhvata sve Boìje robove
koji nisu na Putu Njegovog zadovoljstva a ra~unaju da
su u pravu i ra~unaju da }e im djela biti prihva}ena,
mada u stvari takvi grije{e a njihova se djela odbacuju.
Uzvi{eni kaè:
"I Mi }emo pristupiti djelima njihovim koja su
~inili i u prah i pepeo ih pretvoriti", pa
poja{njava: "To su oni koji u dokaze Gospodara
svoga ne budu vjerovali i koji budu poricali da
}e pred Njega iza}i." Oni su poricali Allahove ajete
na ovome svijetu i ~vrste dokaze Njegovog
vahdanijeta i istinitost Njegovih poslanika, a la`nim su
smatrali budu}i svijet.
"Njima na Kijametskom danu nikakva
zna~aja ne}emo dati", tj. ne}emo dati da im
tezulja ima teìnu, jer u njima nema nikakva hajra.
Buharija prenosi od Ebu-Hurejrea da je Poslanik,
s.a.v.s., rekao: /123/ "Do}i }e ~ovjek na Sudnjem
danu sa velikom tjelesnom teìnom, ali kod Allaha
ne}e teìti ni kao krilo mu{ice, pa ako ho}ete,
prou~ite:
"I Mi im na Sudnjem danu ne}emo nikakva
zna~aja dati." Uzvi{eni kaè:
"Njima }e kazna Dèhennem biti, zato {to
su nevjernici bili i {to su se dokaz ma Mojim i
poslanicima Mojim rugali", tj. Mi }emo ih ovako
kazniti zbog njihova nevjerovanja i ismijavanja
Allahovih ajeta i poslanika. Oni su ih ismijavali i
èstoko poricali.

"Onima koji budu vjerovali i dobra dje a ~inili -
dènetske ba{~e }e prebivali{te biti, /107/
vje~no }e u njima boraviti i ne}e poèljeti da
ih ne~im drugim zamijene."/108/
l

Uzvi{eni obavje{tava da Njegovi ~asni robovi, a to
su svi oni koji vjeruju u Allaha, d`.{., i Njegovog
Poslanika i koji iskreno vjeruje u sve {to su poslanici
donijeli, imaju kao nagradu Dènnet Firdevs. U
"Sahihima" nalazi se hadis: /124/ "Kada od Allaha
819
molite Dènnet, traìte Firdevs, jer je on najvi{i i
centar iz koga izviru dènetske rijeke." Uzvi{eni kaè:
"prebivali{te", tj. mjesto go{}enja,
"tamo }e vje~no boraviti", tj. tamo }e stanovati i
nikada ga ne}e napu{tati. "Ne}e poèl eti da to
ne~im drugim zamijene", tj. drugo ne}e odabrati,
niti drugo poèljeti mimo njega, kao {to pjesnik kaè:
"Nastanila je dubinu srca moga i ja ne èlim nikoga
mimo nje, niti za njenu ljubav zamjenu."
j

Iako boravak na jednom uobi~ajenom mjestu
ispuni du{u dosadom i zamorom, Allah, d`.{., nam
saop{tava da oni, bez obzira na trajnost i vje~nost u
kojoj borave, ne}e èljeti da do|e do promjene,
preseljavanja,odlazka, putovanja i zamjene.

Reci: "Kada bi more bilo mastilo da se ispi{u
rije~i Gospodara moga, more bi presahlo, ali
ne i rije~i Gospodara moga, pa i kad bismo ga
pro{irili morem poput njega. 109/

Uzvi{eni kaè: O Muhammede, reci: "Kada bi
morska voda bila tinta za pero kojim bi se ispisivale
Allahove, d`.{., rije~i, Njegove mudrosti i Njegovi
ajeti, koji Ga dokazuju, presahlo bi more prije nego bi
se takva knjiga ispisala, "pa i kad bismo ga
pro{irili morem poput njega", tj. kada bi dodali
jo{ jedno more i nastavili tako beskrajno dodavati,
nebi presahle Allahove, d`.{., rije~i, kako to Uzvi{eni
kaè na drugom mjestu:
"Da su sva stabla na Zemlji pisaljke a da se
u more, kad presahne ulije jo{ sedam mora,
ne bi se ispisale Allahove rije~i; Allah je
uistinu, silan i mudar." Na{ Gospodar je onakav
kako On kaè, a iznad je onoga {ta mi o Njemu
kaèmo.
,

"Reci: "Ja sam ~ovjek kao i vi, meni se
objavljuje da je va{ Bog - jedan Bog. Pa ko se
nada susretu s Gospodarom svojim, neka ~ini
dobra djela i neka u ibadetu Gospodaru
svome ne smatra Njemu ravnim
nikoga."/110/

Taberani biljeì od Amra ibn Kajsa el-Kufija da je
~uo Muaviju ibn Ebu-Sufjana da kaè: Ovaj je ajet
objavljen posljednji.
445
Uzvi{eni se obra}a svome
Poslaniku, s.a.v.s.: "Reci", tj. mnogobo{cima koji
polaguju tvoje poslanstvo, "Ja sam ~ovjek kao i vi",
tj. ko misli da sam laàc, neka saop{ti ne{to sli~no
ovome {to ja saop{tavam. Meni ne bi bile poznate
tajne iz pro{losti koje vam saop{tavam, a o ~emu ste
me pitali - druìna iz pe}ine i o Zul-Karnejnu, kako
ta~no odgovara istini, da me Allah, d`.{., nije o tome
obavijestio. Ja vam kaèm: "da je va{ Bog jedan
Bog", Koji nema rivala. "Pa ko se nada susretu s
Gospodarom svojim", tj. ko se nada Njegovoj
nagradi i lijepoj naknadi,

445
Mu'avija pod ovim misli da je ovo posljednji objavljeni ajet
iz sure "El - Kehf".
"neka ~ini dobra djela", adekvatna [erijatu, "i
neka u ibadetu Gospodaru svome, ne smatra
Njemu ravnim nikoga." Takav traì zadovoljstvo
jedino kod Allaha, d`.{., i ne ~ini Mu {irk. Dva su
uslova za prihvatanje u~injenih djela: potpuna
iskrenost prema Allahu, d`.{., i uskla|enost sa
[erijatom Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Ahmed biljeì
od Seida el-Hudrije da je rekao: /125/ "Naizmjeni~no
smo dolazili kod Boìjeg poslanika, pa smo spavali
kod njega. Nekad bi on imao potrebu ili bi mu iskrslo
ne{to pa bi nas probudio.Vremenom je broj onih koji
su dolazili i ~ekali porastao.Jednom smo razgovarali
pa je me|u nas iza{ao Poslanik i upitao: 'Kakvo je ovo
do{aptavanje?' Odgovorili smo: 'Molimo Allaha da
nam oprosti, Boìji poslani~e. Mi smo, naime,
raspravljali o Mesihu pa smo se u stavovima podijelili.'
On nam re~e: 'Ho}ete li da vam kaèm ne{to za {to se
ja vi{e bojim za vas od Mesiha?' 'Ho}emo!', odgovorili
smo, a on re~e: 'To je skriveni {irk, kad ~ovjek ustane
da klanja radi drugog ~ovjeka.'" Ahmed biljeÌ od Ebu-
Hurejrea, od Poslanika, s.a.v.s., koji saop{tava
Allahove, d`.{., rije~i: /126/ "Ja sam najbolji drug. Pa
ko uradi djelo nekom drugom mimo Mene, Ja ga se
odri~em, a to djelo je onome kome ga je namjenio."
Ahmed ga jedini ovako biljeì. Ahmed, tako|er, biljeì
od Mahmuda ibn Lebida da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
/127/ "Najvi{e zbog ~ega strahujem za vas je mali
{irk." Ashabi su upitali: "[ta je mali {irk, Allahov
poslani~e?" On odgovori: "To je rijaluk. Kada Allah
bude davao ljudima nadoknadu za u~injena djela na
Sudnjem danu, re}i }e: 'Idite onima kojima ste se na
dunjaluku svojim djelima pokazivali i vidite ho}e li
vam oni dati nagradu. bu-Ja'la biljeì od Ibn-
Mes'uda da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /128/ "Ko lijepo
klanja kada ga svijet gleda a ru`no klanja kada je sam,
to je omalovaàvanje svoga Stvoritelja Allaha, d`.{.

Kraj tefsira sure El-Kehf.
Allahu pripada pohvala i
dobro~instvo.

19 - Merjem / Merjema
823

19
MERJEM / MERJEMA

OBJAVLJENA U MEKI
*
, IMA 98 AJETA
**

Kaf-ha-ja-ajn-sad./1/ Ovo je Kaz vanje o
milosti Gospodara tvoga prema robu Njegovu
Zekerijjau /2/ kad je on Gospodara svoga tiho
zovnuo,/3/ i rekao: "Gospodaru moj, kosti su
mi oronule i glava osjedjela, a nikada nisam,
kad sam Ti, Gospodaru moj, molbu uputio,
nesretan ostao./4/ Bojim se ro|aka mojih po
krvi poslije mene, a èna mi je nerotkinja,
zato mi pokloni od Sebe sina, /5/ da naslijedi
mene i porodicu Jakubovu, i u~ini, Gospodaru
moj, da bude{ njime zadovoljan."/6/
i
,

l

[to se ti~e pojedina~nih harfova, govor o njima je
bio na po~etku sure "El-Bekare". Uzvi{eni kaè:
"Ovo je Kazivanje o milosti Gospodara
tvoga prema robu Njegovu Zekerijjau", a bio je
jedan od velikih poslanika Izrael}anima. U
Buharijinom Sahihu kaè se da je bio stolar koji je
ìvio od zarade svojih ruku. Uzvi{eni kaè:
"Kad je on Gospodara svoga tiho zovnuo",
tj. tiho je dovu ~inio jer je to draè Allahu, d`.{., Koji
zna pobo`no srce i ~uje tihi glas. Rekao je:
"Gospodaru moj, kosti su mi oronule", tj. slab
sam i ponestalo mi je snage,
"glava mi je osjedje a", tj. sijede mi se bjelasaju
umjesto crnih. Ovdje je cilj da se ukaè na slabost i
starost, i na njen i vidljivi i skriveni znak. Uzvi{eni kaè:

Muhammed ibn Ishak u svojoj Siri biljei hadis Ummi-Seleme,

a i Ahmed od Ibn-Mes'uda u kazivanju o Hidri iz Meke u Abesiniju,
da je Dafer ibn Ebu-Talib citirao poetak ove sure Negusu i
njegovim drugovima.
*
Objavljena nakon sure "Fatir."
**
Ajeti 58. i 171. medinski su.
"I nikada nisam, kad sam tiho, Gospodaru
moj, molbu uputio, nesretan ostao", tj. ja ne
znam da sam Ti ikada dovu uputio, a da mi se nisi
odazvao i kad god sam ne{to zatraìo Ti me nisi
odbio. Uzvi{eni kaè:
"Bojim se ro|aka svojih poslije mene", tj. bojim
se da rodbina moja prema narodu, nakon mene, lo{e
pona{a.
"a èna mi je nerotkinja, zato mi pokloni od
Sebe sina", tj. sina poslanika, da me naslijedi poslije
mene i vodi narod, na osnovu meni objavljenog
poslanstva.. "Da naslijedi mene i porodicu
Jakubovu", tj. neka i on bude poslanik kao {to su
njegovi preci bili poslanici. Neki su rekli da je on traìo
da ga sin naslijedi u imetku, {to je neispravno, jer su
poslanici uzvi{enog stupnja i poloàja da bi ùdili za
imetkom. On je u svom vremenu ìvio od stolarske
zarade i nije se bogatio kao ni ostali poslanici. Oni su,
zapravo, bili najmanje ovisni o ovom svijetu. To je
potvr|eno u Buharijinom i Muslimovom Sahihu
hadisom u vi{e verzija od Allahovog Poslanika koji
glasi: /129/Mi ne ostavljamo imetak u naslje|e, a {to
ostavimo to je sadaka. Ovo potpuno obja{njavaju
rije~i:
"Zato mi pokloni od Sebe sina da naslijedi
mene i porodicu Jakubovu", tj. u poslanstvu a ne
u imetku. Svi hadisi koji govore o naslje|ivanju imetka
u ovom smislu slabi su i nisu vjerodostojni, a Allah,
d`.{., najbolje zna. "U~ini Gospodaru moj, da
bude{ njime zadovoljan", tj. Ti i Tvoja stvorenja, da
Tebi bude drag i da ga omili{ kod Svojih stvorenja
njegovom vjerom i moralom.

O Zekerijja, javljamo ti radosnu vijest da }e ti
se dje~ak roditi, ime }e mu biti Jahja, nikome
prije njega to ime nismo htjeli dati."/7/

Uzvi{eni se odaziva molbi svoga roba Zekerijjaa,
pa mu kaè:
"O Zekerijja, javljamo ti radosnu vijest da
}e ti se dje~ak roditi, ime }e mu Jahja biti", kao
{to na drugom mjestu kaè:
"Tu Zekerijja zamoli Gospodara svoga:
'Gospodaru moj', re~e, 'podari mi od Sebe
~estita potomka, jer se Ti, uistinu, molbi
odaziva{.' I dok se on u hramu molio stoje}i,
meleki ga zovnu{e: 'Allah ti javlja radosnu
vijest; rodit }e ti se Jahja, koji }e u Allahovu
Knjigu vjerovati, i koji }e prvak biti, i ~edan, i
vjerovjesnik, potomak onih dobrih.'"
Uzvi{eni kaè: "Nikome prije njega to ime
nismo htjeli dati." Katade i drugi kaù da to zna~i
da tim imenom nije prije njega niko imenovan.
824
Mudàhid kaè da rije~, zna~i "sli~an", pozivaju}i se na
zna~enje ajeta:
"Pa Njemu ibadet ~ini i u tome budi ustrajan.
Zna{ li da ima neko Njemu sli~an?" Ibn-Abbas
kaè da prije njega nerotkinje nisu rodile nikog ko je
njemu sli~an.

"Gospodaru moj", re~e on, "kako }u imati sina
kad mi je èna nerotkinja, a ve} sam duboku
starost doìvio?"/8/ "Eto tako", re~e.
Gospodar tvoj je rekao: "To je meni lahko, i
tebe sam ranije stvorio, a nisi ni{ta bio./9/

Kada je udovoljeno njegovoj èlji i kada je
obradovan ro|enjem dje~aka, Zekerijja se iznenadio i
silno obradovao, pitaju}i se za na~in i put ra|anja od
ène nerotkinje, koja je takva ~itavog ìvota. On je,
usto, ve} ostario, kosti su mu oronule i nesposoban je
za bra~ni ìvot. Mudàhid kaè da rije~ zna~i
"otkazale mu kosti". Na njegovo ~u|enje melek
odgovara:Gospodar tvoj je rekao: 'To je meni
lahko'", tj. da stvorim dijete od tebe i od tvoje ène a
ne od nekoga drugog, Meni je to "lahko", tj. to je
lahko Allahu, d`.{. Podsje}a ga na ne{to jo{ ~udnije
od onoga {to on traì, pa mu kaè:
"I tebe sam ranije stvorio, a nisi ni{ta bio."
Na drugom mjestu Uzvi{eni kaè:
"Zar je to davno bilo kad ~ovjek nije bio
pomena vrijedan."

Gospodaru moj", re~e, "daj mi neki znak."
"Znak }e ti biti to {to tri no}i ne}e{ s ljudima
razgovarati, a zdrav }e{ biti." /10/ I on iza|e
iz hrama u narod svoj i znakom im dade na
znanje: "Hvalite Ga ujutro i nave~er."/11/

Uzvi{eni obavje{tava da je Zekerijja rekao:
"Gospodaru moj, daj mi neki znak", tj. naznaku
i dokaz da }e se ostvariti ono {to si mi obe}ao i da mi
se du{a raduje, a srce smiri na tom obe}anju. Sli~no je
traìo i Ibrahim, a.s.:
"Gospodaru moj, pokaì mi kako mrtve
oìvljuje{?" On re~e: "Zar ne vjeruje{?"
"Vjerujem", odgovori on, "ali bih da mi se srce
smiri." Uzvi{eni kaè: "Ajet ti je", tj. znak ti je, "to
{to ne}e{ tri no}i s ljudima razgovarati." Jezik
}e ti biti li{en govora tri no}i, iako si potpuno zdrav,
bez mahane i bolesti. Ibn-Abbas i drugi kaù da mu je
jezik bio blokiran, mada nije bio bolestan. Ibn-Zejd
ibn Eslem kaè da je mogao u~iti i tesbih ~initi, ali sa
svijetom je mogao komunicirati samo i{aretom.El-Avfi
prenosi od Ibn-Abbasa da rije~i zna~e "tri uzastopna
dana i no}i". Zejd ibn Eslem kaè da to nije bila
nijemost. U suri "Ali-Imran" Uzvi{eni kaè: "osim
i{aretom", tj. gestikulacijom. Uzvi{eni dalje kaè
446
:
"I on iza|e iz hrama u svoj narod", tj. iz
mjesta u kome je obradovan dje~akom, "i znakom
im dade na znanje", tj. brzom i neuo~ljivom
gestikulacijom.
"Hvalite Ga u utro i nave~er", tj. da mu se
pridruè u onome {to je njemu dodatno nare|eno u
ova tri dana, a to je zahvaljivanje Allahu, d`.{., na
posebnom povjerenju.
j

"O Jahja, prihvati Knjigu odlu~no!" - a
dadosmo mu mudrost jo{ dok je dje~ak
bio,/12/ i nje`nost i ~ednost, i bogobojazan je
bio,/13/ i roditeljima svojim bio je dobar, i
nije bio drzak i nepristojan./14/ I neka je mir
njemu na dan kada se rodio i na dan kada je
umro i na da kada bude iz mrtvih ustao!"/15/

Uzvi{eni je pou~io Jahjaa, a.s., Tevratu iz koga su
se u to vrijeme ljudi u~ili vjeri i po kome su sudili
tada{nji poslanici. Uzvi{eni kaè: "O Jahja, prihvati
Knjigu odlu~no", tj. u~i i nau~i Knjigu, tj. Tevrat,
marljivo, odlu~no i ulaù}i napor, mada je jo{ bio
mlad, kako Uzvi{eni kaè:
"A dadosmo mu mudrost jo{ dok je dje~ak
bio", tj. dali smo mu razumijevanje, znanje,
marljivost, odlu~nost u prihvatanju dobra i revnost u
tome jo{ u mladosti. Ma'mer kaè da su djeca

446
Mihrab znai mesdid, a ne znai udubljenje u damiji u
kojem klanja imam (kako se to danas zove), jer nije se to tako zvalo
za vrijeme Poslanika, s.a.v.s, i prvih generacija, nego poslije njih.
825
jednoga dana pozvala Jahjaa da se sa njima poigra i
zabavi pa im je rekao: "Mi nismo za zabavu stvoreni",
pa je Uzvi{eni zbog toga objavio:
"A dadosmo mu mudrost jo{ dok je dje~ak
bio." Uzvi{eni kaè: "I nje`nost", tj. dali smo mu
mudrost, nje`nost i ~ednost, odnosno, u~inili smo ga
nje`nim i ~ednim. Nje`nost je prijateljstvo i
nakolonost kroz ljubav. Uzvi{eni kaè: "I ~ednost"
{to je veznikom povezano sa nje`no{}u. êdnost je
~istota od prljav{tine, zla i grijeha. "I bogobojazan
je bio", tj. o~i{}en od grije{nih postupaka.
"I roditeljima svojima bio je dobar, i nije
bio drzak i nepristojan." Nakon {to je istakao
njegovu pokornost Allahu, d`.{., Uzvi{eni hvali
njegovo dobro~instvo prema roditeljima koje on
manifestuje i rije~ju i djelom, a zatim mu za njegovu
dobrotu daje adekvatnu nagradu, rekav{i:
"I neka je mir njemu na dan kada se rodio, na
dan kada je umro i na dan kada bude iz
mrtvih ustao", tj. bit }e siguran u ova tri stani{ta.
Sufjan ibn Ujejne kaè: Najusamljenije se ~ovjek osje}a
na tri mjesta, a kroz koje prolazi: kada se ra|a i kada
~ovjek spozna odakle je iza{ao, kada umire i kada
~ovjek ugleda nepoznate ljude i na Dan
proìvljavanja, kada se ~ovjek na|e u ogromnom
mno{tvu. Allah, d`.{., na ovim je stani{tima po~astio
posebnom sigurno{}u Jahjaa, sina Zekerijjaovog, a.s.,
rekav{i:
"I neka je mir njemu na dan kada se rodio i
na dan kada je umro i na dan kada bude iz
mrtvih ustao."

I spomeni u Knjizi Merjemu: kada se od
uku}ana svojih na isto~nu stranu
povukla,/16/ i od njih zaklon uzela, Mi smo k
njoj meleka Dìbrila poslali i on joj se pokazao
u liku savr{eno stvorena mu{karca./17/"
Utje~em se Svemilosnom od tebe, ako se
Njega boji{!", uzviknu ona./18/" A ja sam
upravo izaslanik Gospodara tvoga", re~e on,
"da ti poklonim dje~aka ~ista!"/19/" Kako }u
imati dje~aka?", re~e ona, "kad me ni jedan
mu{karac dodirnuo nije, a ja nisam bludnica.
/20/" To je tako", re~e on. Gospodar tvoj je
rekao: 'To je meni lahko', i zato da ga u~inimo
znamenjem ljudima i znakom milosti na{e.
Tako je unaprijed odre|eno."/21/

Nakon saop}enog kazivanja o Zekerijjau, a.s.,
kome je, uprkos njegovoj starosti i èninoj
nepolodnosti, dao blagoslovljenog, ~istog i ~ednog
sina, Uzvi{eni nastavlja izlaganje doga|aja o Merjemi
u kojoj stvara njenog sina Isaa, a.s., bez posredovanja
oca. Ove dvije pri~e podudarne su i sli~ne. Zbog toga
ih skupa spominje u suri "Ali Imran", u ovoj suri i suri
"El-Enbija", povezuju}i jednu sa drugom, zbog
sli~nosti zna~enja, da bi Svojim robovima pokazao
Svoju mo}, veli~inu Svoje vlasti i svemo}i. Uzvi{eni kaè:
"Spomeni u Knjizi Merjemu." Merjema je k}erka
Imranova iz porodice Davuda, a.s. Njena majka se
zavjetovala Allahu, d`.{., da }e je dati da sluì u
Kudusi-{erifu u cilju pribliàvanja Njemu
"I Gospodar njezin primi je lijepo i u~ini da
uzraste lijepo." Postala je jako zna~ajna li~nost kod
Izrael}ana, naj~uvenija pobo`na osoba posve}ena
Bogu, d`.{., ~edna i odgojena. Zekerijja je bio mu`
njene sestre. On je kod nje vidio pojavu vanrednih
kerameta i osvjedo~io se u njihovu istinitost, {to ga je
zapanjilo.

"Kad god bi joj Zekerijja u hram u{ao, kod
nje bi hrane na{ao. 'Odakle ti ovo, o
Merjema?', on bi upitao, a ona bi odgovorila:
'Od Allaha, Allah onoga koga On ho}e
opskrbljuje bez ra~una. Allah, d`.{., je htio, a
njemu pripada mudrost i vrhunski dokaz, da od nje
stvori svoga roba i poslanika Isaa, a.s., jednog od
peterice Ulul-Azm pejgambera.
"Ona se od uku}ana svojih na isto~nu stranu
povukla", tj. rastala se sa njima i oti{la na istok
prema Kudusi-{erifu. Uzvi{eni kaè: "I od njih
zaklon uzela", tj. zaklanjaju}i se od njih zastorom,
rastala se sa njima. "Mi smo k njoj na{eg Ruha
poslali", tj. meleka Dìbrila, a.s.
"...i on joj se prikaza u liku savr{eno
stvorena mu{karca", tj. u liku potpunog i
savr{enog insana.
"Utje~em se Svemilosnom od tebe, ako se
Njega boji{", tj. ako se Allaha boji{, ja te podsje}am
na Allaha i opominjem te na Njega. Propis je da se pri
odstranjivanju lo{eg ide ka lak{em. Kada joj se ukazao
melek u liku mu{karca na osamljenom mjestu,
prepla{ila se i pomislila da neko èli da je iskoristi.
Zato je povikala: "Utje~em se Svemilosnom od tebe,
ako se Njega boji{." Pla{ila ga je kaznom od Allaha,
d`.{.
"Ja sam upravo izaslanik Gospodara tvoga",
re~e on, "da ti poklonim dje~aka ~ista!", tj. ja
nisam ono {to si ti pomislila, ve} sam poslanik tvoga
Gospodara, da ti poklonim dje~aka ~ista!
"Kako }u imati dje~aka", re~e ona, "Kad me
nijedan mu{karac dodirnuo nije, a ja nisam
826
bludnica, tj. kako }u imati dje~aka a muà nemam i
razvrat mi je nezamisliv.
"Tako je to", re~e on, "Gospodar tvoj je
rekao: 'To je Meni lahko.'" Dìbril joj u odgovoru
saop}ava: Allah, d`.{., ve} je rekao da }e od tebe
stvoriti dje~aka bez oca i bez ~injenja bluda, jer On
sve moè. Uzvi{eni kaè:
"I zato da ga u~inimo znamenjem
ljudima", tj. da bude dokaz i znak Njegove svemo}i
ljudima. Adema je stvorio bez oca i majke, Havu od
mu{karca bez ène, a ostali svijet stvara od mu{ka i
ènska, osim Isaa, a.s. Njega je stvorio od ènska bez
mu{karca. Veli~anstvena je Njegova mo} i
bezgrani~na je Njegova vlast. Nema boga osim
Njega, ni gospodara izvan Njega. Uzvi{eni kaè:
"I znakom milosti Na{e", tj. bit }e poslanik koji
}e pozivati u ibadet Allahu, d`.{., i Njegovom tevhidu.
"Tako je unaprijed odre|eno", tj. tako mora biti.

"I ona zanese i bremenita se skloni daleko
negdje. /22/ I poro|ajni bolovi prisili{e je da
do|e do stabla jedne palme. 'Kamo sre}e da
sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav
pala!', povika ona."/23/

Uzvi{eni saop}tava da se Merjema, kada je ~ula
ono {to joj je Dìbril prenio od Allaha, d`.{., pokorila
Njegovoj odredbi. Dìbril je puhnuo u dèp njene
ko{ulje i taj se dah spu{tao dok se nije smjestio u
stidnicu, pa je ona tako boànskom odredbom
zatrudnjela. Kada je zatrudnjela, po~ela je izbjegavati
svijet, jer nije htjela da im i{ta kazuje, s obzirom na to
da joj ne bi vjerovali ma {ta da im saop}i. Zato je krila
svoju tajnu. Jedino se povjerila svojoj sestri, èni
Zekerijjaovoj, koja je bila zanijela Jahjaa, a.s. Kada je
Merjema u{la i stala pred nju, ova ju je zagrlila i rekla:
"Moè{ li shvatiti o Merjema, da sam ja trudna?"
Merjema joj odgovori: A zna{ li ti da sam i ja, tako|er,
trudna? Zatim joj je ispri~ala kako se to zbilo. Obje su
potjecale iz vjerni~ke porodice i porodice iskrenih.
Mufesiri se razilaze o duìni no{enja Isaa, a.s. Op}enito
je prihva}eno da ga je nosila devet mjeseci kao i ostale
ène svoju djecu. Muhammed ibn Ishak kaè: "Po{to je
zanijela i pro{lo izvjesno vrijeme, prestalo joj je krvarenje
i nastupile su joj trudni~ke promjene; mu~nina,razni
prohtjevi promjena boje lica, pa ~ak i zadebljanje
jezika." Ni jednu porodicu ne zadesi ono {to zadesi
porodicu Zekerijjaovu. Pri~a se ra{irila me|u
Izraeli}anima, pa su rekli: "Njen je prijatelj Jusuf stolar,
jer niko nije kod nje ulazio osim njega. Ona je napustila
svjetinu uzev{i jedan zastor i oti{la a da nikoga nije
vidjela niti je nju neko vidio." Uzvi{eni kaè:
"I poro|ajni bolovi je prisili{e da do|e do
stabla jedne palme", tj. natjera{e je i prisili{e da
do|e na mjesto do palme prema kome poùri. Koje je
to mjesto, postoje razna mi{ljenja. Ve}ina smatra da je
to Bejtullahma, mjesto udaljeno osam milja od
Kudusa, prema istoku. Ovo mi{ljenje je ra{ireno u
narodu i prenosi se iz generacije u generaciju. Kr{}ani
bez sumnje vjeruju da je to mjesto Bejtullahma.
Uzvi{eni saop}ava njene rije~i:
"'Kamo sre}e da sam ranije umrla i da sam
potpuno u zaborav pala!', poviknu ona." U
ovim rije~ima dokaz je da je dozvoljeno traìti smrt u
te{kim isku{enjima. Shvatila je da }e biti
uznemiravana i zlostavljana zbog ovog ra|anja, da
svijet ne}e vjerovati ~ija je to odredba; iako su je
poznavali kao pobo`nu, bogobojaznu i dobrostivu,
ipak }e pomisliti da je u~inila preljubu i da je
prostitutka, pa je zato poèljela da umre prije nego
{to do~eka porod i da bude neko nepoznat ko se ne
spominje. Poèljela je, dakle, da postane ne{to
zaboravljeno i ostavljeno i padne u potpuni zaborav.
Ranije smo naveli hadise o zabrani traènja smrti,
osim u te{kim i nesavladivim isku{enjima, kod
tuma~enja rije~I Uzvi{enog:
"Daj da umrem kao musliman i pridruì me
onima koji su dobri." (12:101)

I on je, niè nje, zovnu: "Ne àlosti se,
Gospodar tvoj dao je da niè tebe potok
pote~e./24/ Zatresi palmino stablo, posut }e
po tebi datule svjeè,/25/ pa jedi i pij i budi
vesela! A ako vidi{ ~ovjeka kakva, ti reci: "Ja
sam se zavjetovala Svemilosnom da }u {utjeti,
i danas ni s kim ne}u govoriti." /26/

Komentatori se razilaze u tuma~enju rije~i:
"I on je, niè nje, zovnu." Ibn-
Abbas, Seid ibn Dùbejr, Dahhak, Omer ibn
Mejmun, Suddi i Katade kaù da je to bio melek
Dìbril, i da ju je pozvao iz najnièg dijela doline, te
da Isa, a.s., nije progovorio dok ga majka nije donijela
me|u svijet. Mudàhid i Hasan kaù da ju je njen sin
pozvao. Ovo je jedan od dva rivajeta Seida ibn
Dùbejra. Ovom stavu daje prednost Ibn-Dèrir u
svome "Tefsiru", a Allah, d`.{., najbolje zna. Uzvi{eni
kaè:
"Ne àlosti se, Gospodar tvoj dao je da niè
tebe potok pote~e." Pozvao ju je rekav{i: Ne àlosti
827
se! Gospodar tvoj je niè tebe stvorio rijeku, pa je pij.
Rije~ zna~i "mala rijeka". Zatim joj kaè:
"Zatresi palmino stablo..." Kaù da je stablo bilo
suho i kada ga je potresla, popadale su po njoj svjeè
datule; Allah, d`.{., joj je time u~inio dobro dav{i joj i
hranu i pi}e.
Uzvi{eni kaè:
"Posut }e po tebi datule svjeè, pa jedi i pij i
budi vesela." tj. ugodno se osje}aj. Amr ibn
Mejmun kaè da porodiljama nije ni{ta bolje od
hurmi i svjeìh datula (tj.rutab) i to potkrepljuje
citiranjem ovog ajeta. Uzvi{eni kaè:
"A ako vidi{ kakva ~ovjeka", tj. ako bilo koga
vidi{,
"ti reci: 'Ja sam se zavjetovala Svemilosnom da
}u {utjeti i danas ni s kim ne}u govoriti.'"
Ovdje se pod rije~ju: (ti reci) podrazumjeva i{aret a ne
govor rije~ima, jer bi to u suprotnom proturje~ilo
izjavi: "I danas ni s kim ne}u govoriti." Enes
ibn Malik kaè da rije~i:
zna~e "da }u {utjeti", a u drugoj verziji "da }u postiti i
{utjeti." Prema njihovom tada{njem zakonu, dok su
postili, bilo im je zabranjeno i da jedu i da govore.

I do|e ona s njim narodu svome, nose}i ga. "O
Merjemo!", reko{e oni, "u~inila si ne{to
ne~uveno!/27/ Hej ti koja u ~ednosti li~i{
Harunu, otac ti nije bio nevaljao, a ni mati
tvoja nije bila nevaljalica." /28/ Ona im na
njega pokaza. "Kako da govorim o djetetu u
be{ici?", reko{e oni./29/ "Ja sam Allahov rob",
re~e on, "meni }e On Knjigu dati i
vjerovjesnikom me u~initi,/30/ i u~init }e me,
gdje god budem, blagoslovljenim, i naredit }e
mi da dok god sam ìv, namaz obavljam i
zekat udjeljujem,/31/ i da majci svojoj dobar
budem, a ne}e me u~initi silnikom,
nesretnikom. /32/ I neka je mir nada mnom
na dan kada sam se rodio i na dan kada
budem umro i na dan kad budem iz mrtvih
proìvljen."/33/

Uzvi{eni obavje{tava kako je Merjemi zabranio
razgovor sa bilo kim. Ona se dràla zabrane i u
potpunosti izvr{ila naredbu, pa je stoga Uzvi{eni
upotpunio Svoj dokaz. Novoro|en~e je odnijela svojoj
porodici. Kada su je ugledali njen slu~aj su smatrali
krupnim i osudili ga, rekav{i: "O sestro Harunova",
tj. o ti {to si sli~na Harunu u pobo`nosti, "otac ti nije
bio nevaljao, a ni mati tvoja nije bila
nevaljalica", tj. potje~e{ iz ~iste i lijepe ku}e, poznate
po dobroti, pobo`nosti i bogobojaznosti. Kako da
ovako ne{to od tebe pote~e? "I ona im na njega
pokaza", tj. upitajte ovo novoro|en~e neka vam ono
kaè.
"'Kako da govorimo djetetu u be{ici?',
reko{e", tj. kako }e govoriti dijete tek ro|eno i
stavljeno u be{iku? "On re~e", tj. tek ro|eni Isa, a.s.:
"Ja sam Allahov rob." Prvo {to je progovorio su
rije~i Uzvi{enog kojima {titi od nesavr{enstva i otklanja
svaku mogu}nost da On ima dijete, potvr|uju}i
robovanje Gospodaru svome, a zatim kaè:
"Meni }e On Knjigu dati i vjerovjesnikom
me u~initi", tj. dat }e mi Knjigu i poslanstvo. Dalje
kaè:
"U~init }e me, gdje god budem,
blagoslovljenim", tj. dat }e mi da dobru
podu~avam, da nare|ujem dobro i spre~avam zlo,
ma gdje da se na|em.
"...naredit }e mi da dok sam ìv namaz
obavljam i zekat udjeljujem." Ovdje je i{aret na
zna~aj i veli~inu ova dva vjerska temelja. Uzvi{eni
kaè: "I da majci svojoj dobar budem", tj. da joj
se ne suprotstavljam. Dobro~instvo majci spomenuto
je nakon pokornosti Gospodaru, jer Allah, d`.{., na
vi{e mjesta povezuje robovanje Njemu i poslu{nost
roditeljima, kao:
"Tvoj Gospodar zapovijeda da se samo Njemu
klanjate i da roditeljima dobro~instvo ~inite."
Uzvi{eni kaè:Ne}e me u~initi
silnikom,nesretnikom." Tj. ne}e mi dopustiti da se
oholim iznad robovanja i pokornosti Njemu i
poslu{nosti svojoj majci, pa da zbog toga budem
nesretnik.

"I neka je mir nada mnom na dan kada
sam se rodio i na dan kada budem umro i na
dana kada budem iz mrtvih proìvljen." Na
prvom mjestu isti~e svoje robovanje Allahu, d`.{., jer
je stvorenje kao i ostala stvorenja, koje ìvi i umire i
koji }e biti proìvljen kao i ostala stvorenja, neka mu je
najljep{i blagoslov od Allaha, d`.{., i naj~i{}i pozdrav.

828

To je Isa, sin Merjemin, to je prava istina o
njemu, onaj u koga oni sumnjaju./34/.
Nezamislivo je da Allah ima dijete, Uzvi{en je
On! Kad ne{to odredi, On za to rekne samo:
"Budi!" - i ono bude./35/ Allah je, u stinu, i
moj i va{ Gospodar, zato u ibadetu budite
samo Njemu To je Pravi put./36/ I sljedbenici
Knjige su se o njemu u mi{ljenju podvojili, pa
te{ko onima koji ne vjeruju kad budu na Danu
velikom prisutni."/37/
i
!

i

Allah, d`.{., govori svome Poslaniku Muhammedu,
s.a.v.s.: "Ovo {to smo ti ispri~ali o Isau, a.s., je:
"prava istina o njemu - ono u {to oni
sumnjaju", tj. podijelili su se na one {to la` slijede i
one {to istinu slijede, na one koji vjeruju i na one koji
ne vjeruju. Nakon {to je spomenuo da ga je stvorio
kao roba i poslanika, Uzvi{eni ~isti svoju Uzvi{enost,
rekav{i:
"Nezamislivo je da Allah ima dijete, Uzvi{en je
On", tj. od onoga {to mu pripisuju neznalice, silnici i
nepravedni, velikom Uzvi{eno{}u.
"Kad ne{to odredi, On za to rekne samo:
'Budi!' - i ono bude", tj. kad On ne{to ho}e, On
samo naredi i to postane onako kako On ho}e. Sli~ne
ovima su i ove rije~i Uzvi{enog:
"Isaov slu~aj u Allaha je isti kao i slu~aj
Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim
rekao: 'Budi!' - i on bi. Istina je od Gospodara
tvoga, zato ne sumnjaj." Uzvi{eni kaè:
"Allah je, u stinu, i moj i va{ Gospodar, zato u
ibadetu budite samo Njemu! To je Pravi put",
tj. to je ono {to je nare|eno Isau, a.s., dok je jo{ bio u
be{ici, da saop}i svome narodu, jer Allah, d`.{., je i
njegov i njihov Gospodar i oni moraju da mu ibadet
~ine.
"Pa Njemu ibadet ~inite! To je Pravi put", tj.
ovo {to sam vam donio od Allaha, d`.{., Pravi je put,
pa ko ovo slijedi, on je upu}en i pravo putuje, a ko sa
ovoga skrene, on je na stranputici i zalutao je.
Uzvi{eni kaè:
"Skupine su se o njemu u mi{ljenju
podijelile." Sljedbenici Knjige iznose razli~ite stavove
o Isau, a.s., nakon {to je do{lo obja{njenje njegovog
slu~aja da je on Allahov, d`.{., rob i poslanik, koji je
stvoren Allahovom rije~ju koju je dostavio Merjemi, i
ìvot, du{u (ruh) mu udahnuo. Jedna skupina je
ustrajna u tome, a to je ve}ina ìdova, neka je na njih
Boìje prokletstvo, da je on dijete ro|eno iz
prostitucije i da je njegov govor sihr. Drugi kaù da
nije Isa govorio iz be{ike nego Bog, tre}i kaù da je on
Boìji sin,~etvrti da je on jedan od trojice (Trojstvo)
itd. Oni koji kaù da je on Allahov, d`.{., rob i poslanik
ispravno su rukovo|eni vjernici i to je istinita rije~ o
Isau, a.s. Gore navedeno se prenosi od Amra ibn
Mejmuna, Ibn-Dùrejdà, Katadeta i mnogih drugih
u~enjaka iz prvih i kasnijih generacija. Uzvi{eni kaè:
"Pa te{ko onima koji ne vjeruju kada budu
na Danu velikom prisutni." Ovo je prijetnja i
najava èstoke kazne onome ko laè na Allaha, d`.{.,
izmi{lja i smatra da On ima dijete; Allah }e ga sa~ekati
do Sudnjeg dana i donijeti o~ito znanje i ubje|enje
protiv njega. On, d`.{., ne ùri sa ka`njavanjem
grje{nika, kako se to navodi u Buharijinom i
Muslimovom Sahihu: /130/ "Zaista, Allah dugo
ostavlja silnika u njegovom grijehu, ali kad ga uzme,
ne pu{ta ga vi{e." Poslanik, s.a.v.s., zatim je citirao:
"Eto, tako ka`njava Gospodar tvoj kad
Ka`njavanje Njegovo je zaista bolno i stra{no."
Na drugom mjestu kaè:
"A ti nikako ne misli da Allah ne motri na
ono {ta rade nevjernici! On im samo pu{ta do
Dana kada }e im o~i ostati otvorene"(14:42).
Zato u ovoj suri kaè:
"Pa te{ko onima koji ne vjeruju kad budu
na Danu velikom prisutni." To je Kijametski dan.
U sahih-hadisu,oko ~ega su su slo`ni svi hadiski
stru~njaci, od Ubade ibn Samita prenosi se da je
rekao: "Poslanik je rekao: /131/ 'Ko svjedo~i da nema
Boga osim Allaha, Jedinog, Koji nema druga, i ko
svjedo~i da je Muhammed Boìji rob i poslanik, da je
Isa Boìji rob i Njegov poslanik i da je stvoren rije~ju
koju je on dostavio Merjemi i ìvot (ruh) mu
udahnuo, da su Dènnet i Dèhennem istina, Allah }e
ga, bez obzira na njegova djela, uvesti u Dènnet."
(Osim ako ne bude radio ono zbog ~ega }e vje~no
ostati u Vatri).

Kako }e dobro ~uti i kako }e dobro vidjeti
onoga Dana kada Nam do|u! A nevjernici su
sada u o~itoj zabludi!/38/ I upozori ih Danom
tuge kada }e biti s polaganjem ra~una
zavr{eno, a oni su u nemaru i oni ne
vjeruju./39/Mi }emo Zemlju i one koji ìve na
njoj naslijediti i nama }e se oni vratiti."/40/

829
Uzvi{eni kaè da }e nevjernici na Sudnjem danu
sve dobro vidjeti i ~uti. Na drugom mjestu kaè:
"A da ti je vidjeti grje{nike kako }e,
oborenih glava, pred Gospodarom svojim re}i:
'Gospodaru na{, vidjeli smo i ~uli smo.'" To }e
oni re}i onda kada im to priznanje ne}e koristiti. Kada
bi ovo izrekli prije predstavljene kazne, bilo bi im od
koristi i bilo bi im spas od Allahovog, d`.{.,
ka`njavanja. Uzvi{eni kaè: "Kako }e dobro ~uti i
kako }e dobro vidjeti, na Dan kada Nam
do|u!", tj. na Sudnjem danu.
"A nevjernici su danas u o~itoj zabludi" tj.
na dunjaluku, jer ne ~uju, ne vide i ne razmi{ljaju.
Kada se od njih traì da idu Pravim putem, oni to
ne}e, ili da budu pokorni, oni to odbijaju i to im ne
koristi spominjati. Uzvi{eni kaè:
"I upozori ih Danom tuge", tj. opomeni
stvorenja Danom tuge, "kada }e biti s
polaganjem ra~una zavr{eno", tj. kada se
razdvoje dènetlije i dèhnemlije, pa se svako zaputi u
svoje vje~no boravi{te, "a oni su", tj. danas, na ovom
svijetu "u nemaru", bez obzira {to su opomenuti
Danom tuge i kajanja,
"oni ne vjeruju", tj. ne smatraju to istinom.
Ahmed prenosi od Ebu-Seida, koji kaè: Boìji Poslanik
rekao je: /132/ "Kada dènetlije u|u u Dènnet a
dèhenemlije u Dèhennem, donijet }e se smrt u
obliku crno-bijelog ovna i postaviti izme|u Dènneta i
Dèhennema. Dènetlije }e biti upitane: 'Znate li {ta
je ovo?' Pa`ljivo }e ga pregledati i posmatrati, pa }e
re}i: 'Ovo je smrt.' Zatim }e dèhenemlije biti upitane:
'Znate li {ta je ovo?' I oni }e ga pa`ljivo posmatrati i
pregledati, a zatim odgovoriti: 'Ovo je smrt'. Bit }e
nare|eno da se zakolje, nakon ~ega }e se re}i: 'O
dènetlije, vje~nost, a ne smrt! O dèhenemlije,
vje~nost, a ne smrt!" Poslanik, s.a.v.s., zatim je
prou~io:
"I upozori ih Danom tuge kada }e biti sa
polaganjem ra~una zavr{eno, a oni su u
nemaru i oni ne vjeruju." Odmahnuo je, zatim
rukom i rekao: 'Ljubitelji dunjaluka su u dunjalu~kom
gafletu.'" Ovako prenosi Ahmed, a zabiljeìli su ga
Buharija i Muslim u svojim Sahihima od A'me{a sa
sli~nim tekstom, kao i od Ibn-Omera. Uzvi{eni kaè:
"Mi }emo Zemlju i one koji ` ve na njoj
naslijediti i Nama }e se oni vratiti." Allah, d`.{.,
kaè da je On Taj Koji stvara, oblikuje i vlada, a da su
sva stvorenja ni{tavna, a On vje~an, neovisan i
uzvi{en. Niko, osim Njega, nema pravo vladati niti
~ime raspolagati. On je istinski nasljednik svega
stvorenog vje~no, nakon njih i njihov sudac. Nikome
ne}e u~initi nepravdu ni koliko teì krilo mu{ice ili
jedna trunka.

"Spomeni u Knjizi Ibrahima! On je bio
istinoljubiv, vjerovjesnik. /41/ Kada je rekao
ocu svome: 'O o~e moj, za{to oboàva{ onoga
koji niti ~uje niti vidi, niti ti moè od kakve
koristi biti? /42/ O o~e moj, meni dolazi
znanje, a ne tebi; zato mene slijedi, i ja }u te
na Pravi put uputiti./43/ O o~e moj, ne
pokoravaj se {ejtanu, {ejtan je Svemilosnom
uvijek neposlu{an;/44/ o o~e moj, bojim se da
te od Svemilosnog ne stigne kazna, pa da
bude{ {ejtanu drug.'"/45/

Uzvi{eni kaè svome poslaniku Muhammedu,
s.a.v.s.: "Spomeni u Knjizi, Ibrahima!", tj. podsjeti
svoj narod koji oboàva kipove, a pored toga
pozivaju se na to da su njegovi potomci i da su
njegove vjere, "da je on bio istinoljubiv,
vjerovjesnik." Iznesi im njegov slu~aj i dijalog sa
ocem, kako ga je odvra}ao od oboàvanja kipova.
Rekao mu je:
"O o~e moj, za{to oboàva{ onoga koji niti
vidi niti ~uje, niti ti moè od ikakve koristi
biti", ne moè ti donijeti korist, niti moè {tetu
ukloniti." "O~e moj, meni dolazi znanje, a ne
tebi", tj. iako potje~em iz tvoje ki~me i smatra{ me
manje vrijednim jer sam ti sin, znaj da mi se pojavilo
znanje od Allaha, d`.{., koje ti ne poznaje{ i koje se
tebi nije pojavilo i nije ti do{lo. "Zato mene slijedi, i
ja }u te na Pravi put uputiti", tj. Pravi put koji
vodi èljenom cilju i spa{avanju od uàsa. "O o~e
moj, ne pokoravaj se {ejtanu", tj. nemoj mu se
pokoravati oboàvanjem kipova, jer on na to poziva i
time je zadovoljan, kao {to Uzvi{eni kaè:
i
"O sinovi Ademovi, zar vam nisam naredio:
'Ne pokoravajte se {ejtanu, on vam je
neprijatelj otovoreni.'"
Uzvi{eni kaè: "[ejtan je Svemilosnom uvijek
neposlu{an." On je neposlu{an i ohol prema Allahu,
d`.{., pa ga je zato protjerao i udaljio. Nemoj ga
slijediti pa da i ti ne postane{ sli~an njemu.
"O o~e moj, bojim se da te od Svemilosnog
ne stigne kazna", tj. zbog {irka i kufra koje ti on
nare|uje,
"pa da bude{ {ejtanu drug", tj.da nema{
drugog prijatelja, pomaga~a i spasitelja osim Iblisa. Ni
on, ni bilo ko drugi, nema nikakve mo}i, pa ti
830
njegovo slije|enje moè samo kaznu natovariti.
Uzvi{eni kaè:
"Allaha nam, Mi smo i prije tebe narodima
poslanike slali, ali im je {ejtan lijepim
predstavljao postupke njihove i on je sada
drug njihov, njih ~eka patnja nesnosna."

Otac njegov je rekao: "Zar mrzi{ boànstva
moja, o Ibrahime? Ako se ne okani{, zbilja }u
te kamenjem potjerati, zato me za dugo
vremena napusti." /46/ "Mir tebi!", re~e
Ibrahim. Molit }u Gospodara svog da ti
oprosti, jer On je vrlo dobar prema meni. /47/
I napustit }u i vas i sve one kojima se mimo
Allaha klanjate, i Gospodara svoga }u moliti;
nadam se da ne}u biti nesretan u dovi
Gospodaru mome."/48/

Uzvi{eni saop}ava odgovor Ibrahimovog, a.s., oca,
nako {to ga je Ibrahim, a.s., pozvao na Pravi put.
Rekao je:
"Zar ti mrzi{ boànstva na{a, o Ibrahime?", tj.
ako ih ne}e{ oboàvati i sa njima zadovoljan biti, ne
smije{ ih vrije|ati jer }u te ukoriti i kazniti. Rekao mu
je: "Zbilja }u te kamenjem potjerati." Ibn-
-Abbas i drugi kaù da rije~i: "Zato me dugo
vremena napusti" zna~e napusti me zauvijek prije
nego te kaznim, sa ~ime se slaè i Ibn-
-Dèrir. U tom je trenutku Ibrahim, a.s., rekao svome
ocu: "Mir tebi!", {to Uzvi{eni navodi kao svojstvo
vjernika: "Kada ih neznalice oslove, odgovaraju:
'Mir vama!'" Zna~enje Ibrahimovih rije~i upu}enih
ocu: "Mir tebi!" je: [to se mene ti~e, sa moje strane ti
se zbog o~inskog hurmeta ne}e ni{ta lo{e desiti, "...i
ja }u moliti Gospodara svoga da ti oprosti", tj.
molit }u Ga da te uputi i da ti grijehe oprosti,

"jer je On vrlo dobar prema meni". Es-Suddi
kaè da rije~ zna~i onaj ko drì do sebe. Ibrahim,
a.s., dugo je vremena traìo oprost za svoga oca, ~ak i
nakon {to su on i njegov sin Ismail, a.s., sagradili
Mesdìdul-haram, rije~ima:
"Gospodaru na{, oprosti meni, i roditeljima
mojim i svim vjernicima - na Dan kada se
bude polagao ra~un!" Muslimani su u po~etku
islama traìli oprost za svoje bli`nje iz porodice koji su
bili mnogobo{ci, povode}i se za Ibrahimom, a.s., u
tom dok Allah, d`.{., nije objavio:
"Divan uzor za vas je Ibrahim i oni koji su
uz njega bili kad su narodu svome rekli: 'Mi s
vama nemamo ni{ta, a ni sa onima kojima se,
umjesto Allahu klanjate'" - pa do Njegovih rije~i:
"osim rije~i Ibrahimovih svome ocu: 'Ja }u se
moliti da ti oprosti, ali te ne mogu od Allaha
odbraniti.'" Tj. u ovim rije~ima on vam nije uzor, pa
se u njima ne ugledajte na njega. Uzvi{eni daje
saop}enje da je i Ibrahim, a.s., ostavio ovu praksu, pa
kaè:
"Vjerovjesniku i vjernicima nije dopu{teno
da mole oprost za mnogobo{ce, makar im bili
i rod najbliì, kad im je jasno da }e oni
stanovnici Dèhennema biti. A {to je Ibrahim
traìo oprost za svoga oca, bilo je samo zbog
obe}anja koje mu je dao. A ~im mu je bilo
jasno da je on Allahov neprijatelj, on ga se
odrekao. Ibrahim je, doista, bio pun saàljenja
i obazriv." Uzvi{eni kaè:
"I napustit }u vas i sve one kojima se, mimo
Allaha klanjate vi, i Gospodara svoga }u
moliti", tj. ja ostavljam i napu{tam vas i va{a
boànstva, koja, mimo Allaha, d`.{. oboàvate,
"i Gospodara svoga }u moliti", tj. ja samo njemu
robujem i ne ~inim Mu {irk."
"Nadam se da ne}u biti nesretan u klanjanju
Gospodaru mome." Ovdje rije~ zna~i nuàn
odgovor jer je on bez sumnje, prvak me|u
vjerovjesnicima nakon Muhammeda, s.a.v.s., ali se
ovako izrazio iz poniznosti prema Allahu, d`.{.

Po{to ih je napustio i one kojima su se, mimo
Allaha, klanjali, Mi mu Ishaka i Jakuba
darovasmo, i obojicu vjerovjesnicima
u~inismo, /49/i darovasmo im svako dobro i
u~inismo da budu hvaljeni i po dobru
spominjani./50/

Po{to je Ibrahim, a.s., napustio oca i svoj narod
radi Allaha, d`.{., data mu je hairlija nadokanda od
njih, jer je dobio potomke, sina Ishaka i unuka
Jakuba. Allah, d`.{., mu je dao potomke i u~inio ih
poslanicima , da mu budu radost u ìvotu! Dao mu
je sinove Ismaila i Ishaka, te unuka Jakuba. Zato
Uzvi{eni kaè:
"I sve ih vjerovjesnicima u~inismo." Uzvi{eni
kaè:
"I darovasmo im svako dobro i u~inismo da
budu hvaljeni i po dobru spominjani." Ibn-
831
Abbas kaè da ovo zna~i "lijepa pohvala", a Ibn-Dèrir
kaè da rije~, zna~i da ih sve vjere i njihovi pripadnici
hvale i po{tuju. Salat i selam na{em Poslaniku i svima
ostalima.

"I spomeni u Knjizi Musaa! On je bio odabran i
bio je poslanik, vjerovjesnik./51/ Mi smo ga s
desne strane Tura zovnuli i Sebi ga pribliìli
da ~uje rije~i Na{e,/52/ i darovali mu milo{}u
Na{om kao vjerovjesnika brata njegova
Haruna."/53/

Po{to je Uzvi{eni spomenuo Ibrahima-Halila
(Svoga prijatelja) i pohvalio ga, nastavlja sa
spominjanjem Musaa-Kelima (onoga s kim je
razgovarao), pa kaè:
"Spomeni u Knjizi Musaa! On je bio
odabran." Rije~ je sa fethom na lamu, tj. bio je
odabran, kao {to Uzvi{eni kaè: "Ja sam te odabrao
nad ostali svijet." Uzvi{eni kaè:
"I bio je poslanik, vjerovjesnik." Allah, d`.{.,
mu objedinjuje dva opisa; on je i poslanik ali i
vjerovjesnik i spada u Ulul-Azm poslanike.
"Mi smo ga sa desne strane Tura zovnuli",
tj. sa njegove desne strane u trenutku kada je do{ao
da uzme jednu èravicu iz vatre, Allah, d`.{.,
progovorio je i pozvao ga.
"I sebi ga pribliì da ~uje rije~i Na{e", tj.
primakli ga i govorili sa njim. Pozvali smo ga na Turi-
Sinau. "I darovali smo mu milo{}u Na{om kao
vjerovjesnika brata njegova Haruna." Odazvali
smo se njegovom traènju i zagovaranju u vezi sa
njegovim bratom, pa smo ga u~inili vjerovjesnikom.
Neko od prvih generacija - selefa rekao je:Niko na
ovom svijetu nije ~inio ve}e zagovorni{tvo kao {to je
Musa, a.s., ~inio za svoga brata Haruna kako bi bio
vjerovjesnik, pa je to i postao.

I spomeni u Knjizi Ismaila! On je ispunjavao
dato obe}anje i bio poslanik,
vjerovjesnik./54/ Nare|ivao je porodici svojoj
da namaz obavljaju, i da zekat udjeljuju, i
Gospodar njegov je bio njime
zadovoljan."/55/

Allah, d`.{., hvali Ismaila, a.s., zato {to ispunjava
dato obe}anje. On je sin Ibrahima, a.s., i predak
Arapa iz Hidàza. Ibn-Dèrir kaè za njega da nikada
nije ne{to obe}ao svome Gospodaru, a da to nije
ispunio, odnosno, nije se obavezao ni na jedan
ibadet, a da ga nije u potpunosti izvr{io. Ibn-Dèrir
prenosi od Sehla ibn Ukajla da je Ismail, a.s., zakazao
sastanak sa nekim ~ovjekom na nekom mjestu. On je
na to mjesto do{ao, a ~ovjek je zaboravio do}i. Ismail,
a.s., ostao je i preno}io na tom mjestu. Kada je
sutradan ~ovjek do{ao, upitao ga je: "Zar si ~itavo
vrijeme ovdje ~ekao?" "Da", odgovori Ismail, a.s.
ôvjek re~e: "Ja sam zaboravio do}i." Ismail, a.s., re~e
mu: "Ja se odavde ne bih pomjerio sve dok ti ne
do|e{." On je zato:
"onaj koji ispunjava dato obe}anje." Neki
kaù da je tako nazvan jer je rekao svome ocu:
"Vidjet }e{ da sam ja, ako Bog da, strpljiv",
pa je bio strpljiv. Uzvi{eni kaè: "I bio je poslanik,
vjerovjesnik." Ovdje je dokaz da je Ismail, a.s., po
po~asti iznad brata Jakuba, koji je opisan samo kao
vjerovjesnik, dok je Ismail opisan i kao poslanik i kao
vjerovjesnik. To potvr|uje i hadis u Muslimovom
"Sahihu" kad Poslanik, s.a.v.s., kaè: /133/ "Od
potomaka Ibrahimovih, Allah je odabrao Ismaila."
Ovo je dio hadisa. Uzvi{eni kaè:
"Nare|ivao je porodici svojoj da namaz
obavljaju i da zekat udjeljuju, i Gospodar
njegov je bio njima zadovoljan." Ovo je, tako|er,
ljepota, pohvalno svojstvo i ispravna karakteristika. On
je bio strpljiv i istrajan u pokornosti svome Gospodaru
i isto je traìo od svoje ~eljadi. Sli~no se objavljuje
na{em Poslaniku, s.a.v.s.:
"Naredi porodici svojoj da namaz obavlja i
istraj u tome." Slavljeni kaè:
"O vi koji vjerujete, sebe i svoje porodice
~uvajte od Vatre", tj. nare|ujte im dobro, a
spre~avajte ih u zlu i nemojte ih zanemariti pa da ih
na Sudnjem danu jede Vatra. Ebu-Hurejre prenosi da
je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /134/ "Allah se smilovao
~ovjeku koji no}u ustane pa klanja, probudi i svoju
ènu, pa ako ona odbije, on je po licu polije vodom.
Allah se smilovao èni koja no}u ustane i klanja,
probudi svoga muà, pa ako on odbije, ona ga po
832
licu polije vodom..." Ovaj hadis zabiljeìli su Ebu-
Davud i Ibn- Madè. Ebu-Seid i Ebu-Hurejre kaù da je
Poslanik, s.a.v.s., rekao: /135/ "Ako se ~ovjek probudi
no}u, a zatim probudi i svoju ènu i njih dvoje
klanjaju dva rekata, upisani su me|u one koji se Allaha
puno sje}aju." Ovaj hadis biljeè Ebu-Davud, Nesai, i
Ibn-Madè.

"I spomeni u Knjizi Idrisa! On je bio
istinoljubiv, vjerovjesnik. /56/ i Mi smo ga na
visoko mjesto digli."/57/

Uzvi{eni spominje Idrisa, a.s., hvale}i ga:
"On je bio istinoljubiv, vjerovjesnik", a zatim
kaè: "Mi samo ga na visoko mjesto digli." U
sahih-hadisu re~eno je da je Poslanik, s.a.v.s., pro{ao
pored njega u no}i Israa na ~etvrtom nebu.
Mudàhid kaè da je Idris, a.s., uzdignut i da nije
umro, kao {to je uzdignut Isa, a.s.. Uzdignut je na
~etvrto nebo. Ibn-Abbas za njega kaè da je bio kroja~
i da {iju}i nije zabo iglu dok ne kaè "Subhanellah!". I
zano}avao bi kada bi zano}avao, a na Zemlji ne bi bio
niko bolji po djelima od njega. Hasan kaè da rije~i: " I
Mi smo ga na visoko mjesto uzdigli" zna~e "u
Dènnet".

To su vjerovjesnici koje je Allah blagodatima
obasuo, potomci Ademovi i onih koje smo sa
Nuhom nosili, i potomci Ibrahimovi i Israilovi,
i onih koje smo uputili i odabrali. Kad bi im se
ajeti Svemilosnog u~ili, oni bi na sed`du
padali i plakali."/58/

j l

Ovi vjerovjesnici, ali i ne samo ovi koji su
spomenuti kao primjer, su, kaè Allah, d`.{.:
"To su vjerovjesnici koje je Allah blagodatima
obasuo, potomci Ademovi." Es-Suddi i Ibn-
-Dèrir kaù: "U potomke Ademove spada Idris,
potomak onih koji su bili na la|i sa Nuhom je
Ibrahim, u potomke Ibrahimove spadaju: Ishak, Jakub
i Ismail, u Israilove potomke: Musa, Harun, Zekerijja,
Jahja, i Isa, sin Merjemin, neka im je sa na{im
Poslanikom salavat i selam." Ibn-Dèrir kaè: Njihovi
su rodoslovi razli~iti, ali se svi sjedinjuju u Ademu, a.s.
Me|u njima ima onih koji ne vode porijeklo od
putnika sa Nuhove la|e. Takav je Idris, a.s., a on je bio
Nuhov djed. Ovo je sasvim o~ito i jasno. Da se u ajetu
misli na vjerovjesnike kao vrstu (grupaciju), dokaz su
rije~i Uzvi{enog u suri "El-En'am":
za narod njegov. Mi vi{e stepene dajemo
onima kojima Mi ho}emo. Gospodar tvoj je,
uistinu, mudar i sveznaju}i. I Mi mu
poklonismo Ishaka i Jakuba: i svakog
uputismo. A Nuha smo jo{ prije uputili - i od
potomaka njegovih Davuda, i Sulejmana, i
Ejjuba, i Jusufa, i Musaa, i Haruna - eto, tako
Mi nagra|u emo one koji dobra dje a ~ine - i
Zekerijjaa, i Jahjaa, i Isaa, i Ilijasa - svi oni su
bili dobri - i Ismaila, i El-Jesea, i Junusa i Luta -
i svima smo prednost nad svijetom ostalim
dali - i neke pretke njihove i potomke njihove
i bra}u njihovu - njih smo odabrali i na Pravi
put im ukazali." Sve do Njegovih rije~i: "Njih je
Allah uputio, zato slijedi njihov Pravi put."
U ovoj suri Uzvi{eni kaè:
Kad bi im se ajeti Svemilosnog u~ili, oni
bi na sed`du padali i plakali", tj. kada bi spoznali
sadràj Allahova, d`.{., govora, Njegove argumente,
neoborive tvrdnje i dokaze, padali bi na sed`du
svome Gospodaru, smjerno, pokorno i sa zahvalno{}u
na velikim blagodatima koje uìvaju. Rije~ mnoìna je
rije~i - "onaj koji pla~e". U~enjaci su slo`ni da je na
ovome mjestu propis u~initi sed`du, slijede}i
poslanike, koji su je ~inili. Sufjan Es-Sevri prenosi od
Ebu-Ma'mera, koji je rekao: Omer ibn Hatab prou~io
je suru "Merjem", u~inio sed`du i potom rekao: "Ovo
jeste sed`da, a gdje je pla~?"

"Njih smijeni{e nara{taji, koji namaz napusti{e
i za poùdama po|o{e; oni }e propast
susresti; /59/ ali oni koji su se pokajali, i
vjerovali, i dobro ~inili, njima se ne}e nikakva
nepravda u~initi, oni }e u Dènnet u}i."/60/

Po{to je Uzvi{eni spomenuo skupinu ~asnih, a to
su vjerovjesnici, a.s., i oni koji ih slijede drè}i se
granica i naredbi, koji izvr{avaju du`nosti (farzove) a
ostavljaju zabrane, On, d`.{., kaè:
"Njih smjeni{e nara{taji", tj. sljede}e
generacije, "koji namaz napusti{e." Po{to su
napustili namaz, napustili su i ostala zaduènja, jer je u
njemu temelj vjere i njena postojanost, a po{to on
spada u najbolja ljudska djela.
"A za poùdama po|o{e", tj. prihvati{e strasti,
zadovolji{e se dunjalu~kim ìvotom i njegovim
slastima i u njima na|o{e smiraj. Oni }e zlo pro}i i
stradati na Sudnjem danu. Postoji vi{e stavova o tome
833
{ta se misli pod ostavljanjem namaza. Neki kaù da je
to njegovo potpuno neklanjanje. Ovo kaù
Muhammed ibn El-Kurezi i Ibn-Zejd ibn Eslem, {to
Ibn-Dèrir smatra ispravnim. El-Evzai kaè da je ~uo
od Musaa ibn Sulejmana a on od Kasima ibn
Muhajmira, da rije~i:
"I njih smijeni{e nara{taji, koji namaz
napusti{e" zna~e, da su izostavljali pravo vrijeme za
namaz, jer je njegovo poptuno ostavljanje -
nevjerstvo. Veki' kaè da je re~eno Ibn-Mes'udu: Allah
na mnogo mjesta u Kur'anu spominje namaz, kao:
"Oni koji svoj namaz ne obavljaju kako treba,
Koji namaze svoje budu na vrijeme obavljali i
Svoje namaze budu ~uvali." Ibn-Mes'ud
odgovorio je da navedeni ajeti zna~e njihovo
pravovremeno izvr{avanje. Re~eno mu je: "Mi smo
mislili da se to odnosi na njihovo potpuno
izostavljanje." "Ne!", re~e on, jer je njihovo potpuno
napu{tanje nevjerstvo." Sli~no rezonuje Mesruk i
Omer ibn Abdul-Aziz, koji kaè: "Njihovo izostavljanje
ne zna~i njihovo napu{tanje, ve} ostavljanje njihovog
pravog vremena." Mudàhid kaè da rije~i Uzvi{enog:
I za poùdama po|o{e" zna~i da }e, kada nastupi
Potonji ~as i odu dobri sljedbenici Muhammeda, a.s.,
ljudi najahivati jedni na druge po putevima.
Mudàhid, Ukrime i Ata ibn Rebah kaù da su to
sljedbenici Muhammeda, s.a.v.s. Mudàhid kaè da
}e se jahati kao stoka i magarci po putevima, ne
boje}i se Allaha na nebu i ne stide}i se ljudi na Zemlji.
Ebu-E{heb el-Atardi kaè: "Allah je objavio Davud, a.s.:
'Upozori i opomeni svoje drugove neka ne slijede
strasti. Srca se vezuju za dunjalu~ke strasti, a vezivanje
za njih je zastiranje od Mene. Najmanje {to se desi
mome robu koji ih slijedi je spre~avanje da Mi bude
pokoran.'" Uzvi{eni kaè: "Oni }e propast
susresti", tj. propast Sufjan es-Sevri kaè da je Ibn-
Mes'ud rekao da je Gajj dolina u Dèhennemu velike
"Ali oni koji su se pokajali, i vjerovali, i dobro
~inili", tj. koji su po~eli klanjati i prestali da slijede
strasti, takvima }e Allah, d`.{., tevbu primiti, uljep{ati
njihov kraj i u~initi ih nasljednicima dènetskih
blagodati. Slavljeni zato kaè: "Oni }e u Dènnet
u}i, i nikakva im se nepravda ne}e u~initi", jer
/136/ "Tevba bri{e ono {to je prije bilo." U drugom
hadisu kaè se: /137/ "Onaj ko u~ini tevbu je kao onaj
ko nikako nema grijeha." Onima koji tevbu u~ine ne}e
biti umanjena djela koja budu ~inili, jer djela koja su
ranije u~inili ne}e stajati na suprot djelima koja su
uradili poslije, po{to bi im onda trud bio uzalud. On
ih zato osloba|a iz Svoje dobrote i daje im za{titu iz
Svoje plemenitosti i milosti. U ovom ajetu rije~ je o
izuzimanju: "Osim onih koji se pokaju", kao {to je
izuzimanje upotrijebljeno u suri "El- Furkan":

"Oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne
klanjaju, i koji, one koje je Allah zabranio, ne
ubijaju, osim kad pravda zahtijeva", do rije~i: "A
Allah pra{ta i milostiv je."

"U edenske vrtove koje je Svemi osni
robovima Svojim obe}ao zato {to su u njih
vjerovali, a nisu ih vidjeli, a obe}anje Njegovo
}e se, doista, ispuniti,/61/ u njima prazne
besjede ne}e slu{ati, ve} samo: 'Selam!' - i u
njima }e u utro i nave~er opskrbljeni biti./62/
Dat }emo da takav Dènnet naslijedi onaj od
robova Na{ih koji se bude grijeha klonio."/63/
l

j
j
j

To su dènetlije i onima koji su se pokajali od
grijeha, a nazivaju se Dènnatu-adn. Svemilosni ih kao
poloàje obe}ava Svojim robovima. Oni u njih vjeruju
iako su skriveni i nisu ih vidjeli. Oni su im nagrada za
~vrstinu njihovog imana i uvjerenja. Uzvi{eni kaè:
"A obe}anje Njegovo }e se, doista,
ispuniti." Ovo je garancija tvrdnje da }e On to
sigurno ostvariti i da }e oni na kraju u njih u}i, kao {to
"I Njegovo obe}anje }e se ispuniti": "U
njima prazne besjede ne}e slu{ati", tj. u tim
Dènnetima ne}e biti razgovora koji nema smisla, ve}
}e se govoriti:
"Mir!", kao {to Slavljeni kaè na drugom mjestu:
"U njima ne}e slu{ati prazne besjede ni
govor grije{ni, nego samo rije~i: 'Mir, mir!'"
Uzvi{eni kaè: "U njima }e u utro i nave~e
opskrbljeni biti", tj. jutrom i ve~eri, mada u
Dènnetu nema no}i i dana, ali }e dènetlije znati
njihovo smjenjivanje po promjeni sjaja svjetlosti,
spu{tanju zastira, zaklju~avanju vrata i njihovom
otvaranju i zatvaranju. Hasan, Katade i drugi kaù da
su u najve}em blagostanju bili oni Arapi koji su imali
{to da ru~aju i ve~eraju, pa je u Kur'anu objavljeno
ono {to njih ti{ti.
"U njima }e u utro i nave~er opskrbljeni
biti." Uzvi{eni kaè:
"Dat }emo da takav Dènnet naslijedi onaj
od robova Na{ih koji se budu grijeha klonio",
tj. Dènnet koga smo opisali ovim veli~anstvenim
opisom }e naslijediti Na{i bogobojazni robovi, koji su
bili pokorni Allahu, d`.{., i u sre}i i nesre}i i koji srd`bu
potiskuju i ljudima pra{taju. Na po~etku sure "El-
-Mu'minun" Uzvi{eni kaè:
"Ono {to èle - vjernici }e posti}i, oni koji
namaz svoj ponizno obavljaju", pa do rije~i:
"Oni su dostojni nasljednici, koji }e Dènnet-
-Firdevs naslijediti, oni }e u njemu vje~no
boraviti."
834

"A mi silazimo samo po naredbi Gospodara
tvoga. Njemu pripada ono {to je pred nama i
ono {to je za nama, {to je izme|u toga. A
Gospodar tvoj nije zaboravan./64/ On je
Gospodar nebesa i Zemlje i onoga {to je
izme|u njih, zato samo Njemu ibadet ~ini i u
tome budi ustrajan! Zna{ li da ima neko
Njemu sli~an?/65/

ij i i

Ahmed prenosi od Ibn-Abbasa da je Poslanik,
s.a.v.s., rekao Dìbrilu, a.s., /138/ "[ta te spre~ava da
nas ~e{}e posje}uje{?", pa je kaè Ibn Abbas,
objavljeno: " A Mi silazimo samo po nare|enju
Gospodara tvoga", pa do kraja ajeta. Jedini ga je
Buharija zabiljeìo ovako od Ebu-Neima, a on prenosi
od Omera ibn Zerra. Ibn-Ebu-Hatim i Ibn-Dèrir
prenose, tako|er, da je ovo bio odgovor
Muhammedu, s.a.v.s. Mudàhid kaè da je ovj ajet,
po zna~enju, kao i onaj u suri "Ed-Duha":
"Gospodar tvoj te n e napust o n
omrznuo." Isto ovo kaù Dahhak, Katade, Es-Sirij i
drugi, tj. da je ovaj ajet objavljen zbog Dìbrilovog
zastoja u dolaènju Poslaniku, s.a.v.s. Uzvi{eni kaè:
"Njemu pripada ono {to je pred nama i ono
{to je za nama.", tj. {ta }e se desiti u budu}nosti na
ahiretu i {ta se desilo u pro{losti, na dunjaluku, "i ono
izme|u toga", tj. izme|u dunjaluka i ahireta. Sli~no
obja{njenje prenosi se od Ibn-Abbasa, Seida ibn
Dùbejra, Dahhaka i drugih, a Ibn-Dèrir ga smatra
ispravnim, a Allah, d`.{., najbolje zna." "A Gospodar
tvoj nije zaboravan." Mudàhid i Es-Suddi kaù da
to zna~i: "Tvoj Gospodar ne zaboravlja tebe." Ve} smo
rekli da je ovaj ajet sli~an rije~ima Uzvi{enog:
"Tako Mi jutra i no}i kada se uti{a,
Gospodar tvoj te nije napustio ni omrznuo."
Ibn Ebu-Hatim prenosi kao merfu': /139/ "Ono {to je
Allah dozvolio u Svojoj Knjizi, to je halal, a {to je u njoj
zabranio, to je haram, a o ~emu je pre{utio, to se
pra{ta, pa molite od Allaha Njegov oprost, jer On,
zaista, ne zaboravlja." Zatim je citirao ovaj ajet:
"Gospodar tvoj nije zaboravan." Uzvi{eni
kaè: "On je Gospodar nebesa i Zemlje i onoga
{to je izme|u njih", tj. On je Stvoritelj, Upravlja~,
Sudija i Ravnatelj îju presudu niko ne pobija.
"Zato samo Njemu ibadet ~ini i u tome
budi ustrajan! Zna{ li da ima neko Njemu
sli~an?!" Alija ibn Ebu-Talha prenosi da je Ibn-Abbas
rekao: Poznaje{ li nekoga Gospodaru sli~nog ili
Njemu identi~nog? Ikrime kaè: "Niko nije nazvan
imenom 'Er-Rahman', osim Njega, Blagoslovljenog i
Uzvi{enog, nedosti`no je ime Njegovo".

ôvjek kaè: "Zar }u, kad umrem, zbilja biti
oìvljen?"/66/ A zar se ~ovjek ne sje}a da smo
ga jo{ prije stvorili, a da nije bilo ni{ta? /67/
Tako mi Gospodara tvoga, Mi }emo i njih i
{ejtane skupiti, zatim }emo ih dovesti da oko
Dèhennema na koljenima kle~e, /68/ a onda
}emo iz svake skupine izdvojiti one koji su
prema Svemilosnom najdrskiji bili, /69/ jer
Mi dobro znamo one koji su najvi{e zasluìli
da u njemu gore."/70/

Uzvi{eni kaè da se ~ovjek ~udi i isklju~uje
mogu}nost proìvljenja poslije smrti. Tako Uzvi{eni
veli:
"Ako se ~udi{, pa ~udo su rije~i njihove 'Zar
}emo, zaista, kad zemlja postanemo, biti
stvoreni ponovo?'" U ovoj suri Uzvi{eni kaè:
:
.
"ôvjek kaè: 'Zar }u kad umrem, zbilja biti
oìvljen?'" A zar se ~ovjek ne sje}a da smo ga jo{
prije stvorili, a da nije bio ni{ta? Uzvi{eni proìvljenje i
povratak dokazuje po~etkom i prvim stvaranjem, jer
On je stvorio ~ovjeka iz ni~ega, pa kako onda da ne
moè da ga ponovo stvori, kad je ~ovjek ve} ne{to
bio! Uzvi{eni zato kaè:
ponovo u~initi i to Mu je lak{e " U sahih-hadisu
stoji: /140/ "ôvjek Me laè, a nema na to pravo i
uznemirava Me, a nije u pravu. [to se ti~e laì na
Mene, to su njegove rije~i: 'Ne}e me oìviti kao {to
me je prvi put stvorio', a meni prvo stvaranje nije lak{e
od drugog. [to se ti~e uznemiravanja, to su njegove
rije~i, da ja imam dijete. A Ja sam Jedan, na Koga se
sve oslanja, Koji nije rodio niti je ro|en i Kome niko
nije ravan."
"I tako mi Gospodara tvoga, Mi }emo njih i
{ejtane sakupiti." Blagoslovljeni i Uzvi{eni
Gospodar zaklinje se Svojim Plemenitim Bi}em da }e
neizbje`no sakupiti njih i {ejtane koje su oboàvali
mimo Allaha, d`.{."
"Zatim }emo ih dovesti da oko
Dèhennema na koljenima kle~e", tj. sjede}i na
koljenima. Uzvi{eni kaè:
"Zatim }emo iz svake skupine izdvojiti
one", tj. iz svake zajednice,
835
"koji su prema Svemilosnom najdrskiji
bili", tj. izdvojit }emo iz pripadnika svake vjere
starje{ine i predvodnike u zlu, dok se ne popuni broj,
po~inju}i od najgorih pa naniè. Ovim su sli~ne rije~i
Uzvi{enog:
"A kada se svi u njemu sakupe, tada }e
obi~an puk re}i o glave{inama svojim:
'Gospodaru na{, ovi su nas u zaludu odveli,
zato im podaj dvostruku patnju u Vatri'", pa
do Njegovih rije~i: "za ono {to ste radili." Uzvi{eni
kaè: "Jer Mi dobro znamo one koji su zasluìli
najvi{e da u njemu gore", tj. Uzvi{eni najbolje zna
ko je zasluìo od robova da bude ba~en u Vatru i da u
njoj vje~no ostane, a ko zasluùje dvostruku kaznu,
kao {to Uzvi{eni kaè: " Za sve }e biti dvostruka,
ali vi ne znate."

I svaki od vas }e do njega sti}i! Gospodar
tvoj se sigurno tako obavezao! /71/ Zatim
}emo one koji su se grijeha klonili spasiti, a
nevjernike }emo da u njemu na koljenima
kle~e ostaviti./72/

Ahmed prenosi od Ebu-Sumijjeta, koji je rekao:
/141/ "Razi{li smo se u pitanju ulazka u Dèhennem.
Neki su rekli da vjernici ne}e u nj ulaziti, a drugi su reli
da }e svi u}i, pa }e Allah spasiti bogobojazne. Sreo
sam Dàbira ibn Abdullaha pa mu to ispri~ao a on mi
re~e: 'Svi }e u}i.' Sulejaman ibn Murre kaè: 'Svi }e u}i
u Dèhennem.' Stavio je , zatim, svoje prste na u{i i
rekao: 'Ogluho ako nisam ~uo Poslanika, s.a.v.s., da
kaè: 'I dobro~initelj i grje{nik }e u njeg u}i, ali }e on
vjernicima biti hladan i spas, kao {to je Vatra bila
hladna i spas Ibrahimu, ~ak }e i Vatra pucketati zbog
studeni: Allah }e zatim spasiti bogobojazne, a ostaviti
silnike da u njemu kle~e.'" Ahmed prenosi od
Abdullaha ibn Mes'uda da je za rije~i:
"I svaki od vas }e do njega sti}i!" Poslanik,
s.a.v.s., rekao je: /142/ "Svi }e ljudi u njega u}i, a
zatim }e iz njega biti va|eni prema svojim djelima."
Ovaj hadis zabiljeìo je Tirmizi. U Buharijinom i
Muslimovom "Sahihu" se preko Ebu-Hurejrea prenosi
da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /143/ "Ni jednom
muslimanu ne umre troje djece, pa se strpi, a da ga
ne}e zahvatiti (dèhenemska) vatra koliko je dovoljno
da se ispuni zakletva." Es-Suddi kazuje od Murreta, a
on od Ibn-Mes'uda, da rije~i:
"Gospodar se tvoj sigurno tako obavezao",
zna~e nu`no izvr{avanje zakletve, a Mudàhid i Ibn-
Dèrir kaù da rije~ zna~i "odredba". Uzvi{eni kaè:
"Zatim }emo one koji su se grijeha klonili spasiti", tj.
kada sva stvorenja do|u pred Allaha, d`.{., u|u u
Dèhennem i padnu u njega, nevjernici i grje{nici
prema teìni grijeha, Allah, d`.{., spasit }e
bogobojazne vjernike prema vrijednosti njihovih djela.
Prolaz preko Sirata i brzina prijelaza bit }e na osnovu
djela na dunjaluku. Zatim }e se zauzimati za
po~inioce velikih grijeha me|u vjernicima. [efaat }e
~initi meleki, poslanici i vjernici, pa }e biti spa{eno
mnogo stvorenja koje je Vatra ve} zahvatila, osim
njihovih lica, koja }e biti za{ti}ena, jer je to dio kojim
se ~inila sed`da. Svako }e iza}i iz Vatre na osnovu
koli~ine imana u srcu. Prvo }e iza}i oni koji su imali
imana onoliko koliko je teàk zlatnik, poslije njih oni sa
jo{ manje imana i tako redom do onih sa najsitnijim
dijelom imana. Na koncu }e Allah, d`.{., spasiti Vatre i
onoga koji je jedanput u ìvotu izgovorio: 'La ilahe
illallah', a nije uradio nikakvo drugo dobro djelo. U
Vatri }e vje~no ostati samo oni koji to zasluùju, kako
to obja{njavaju brojni vjerodostojni hadisi na{eg
Poslanika, s.a.v.s. Zato Uzvi{eni kaè:
"Zatim }emo one koji su se grijeha klonili
spasiti, a nevjernike }emo da u njemu na
koljenima kle~e ostaviti."

Kada su im se Na{i razgovijetni ajet u~ili, onda
su oni koji nisu vjerovali govorili onima koji su
vjerovali: "Koja je od ove dvije skupine boljih
nastambi i ljep{ih sastajali{ta?" /73/ A koliko
smo Mi prije njih naroda uni{tili koji su
blagom i izgledom bolji bili?!/74/

Uzvi{eni kaè da kada se nevjernicima ~itaju
Allahovi, d`.{., ajeti, kao jasna uputstva, oni od njih
odvra}aju i okre}u se na suprotnu stranu. Oholo se
obra}ju vjernicima, dokazuju}i da je la` koju slijede
ispravna jer su oni "boljih nastambi i ljep{ih
sastajali{ta", tj. jer oni imaju ljep{e stanove a njihova
sastajali{ta (klubovi) bolje su opremljena i vi{e
posje}ena. Pa kako da oni budu -tako oni rezonuju - u
zabludi, a oni koji se skrivaju u ku}i Erkama ibn Ebu-
Erkama i sli~nim ku}ama, da budu u pravu? Uzvi{eni
"Govore nevjernici o vjernicima: 'Da je
kakvo dobro, nas oni ne bi u tome pretekli.'"
Allah, d`.{., njih i njima sli~ne opovrgava:
"A koliko smo Mi prije njih naroda uni{tili", tj.
koliko je bilo nevjerni~kih zajednica koje smo zbog
nevjerovanja uni{tili.
"koji su blagom i izgledom bolji bili?!", tj. koji
su od ovih imali ve}e i ljep{e imetke, vi{e sredstava i
ljep{i izgled i pojavu. A'me{ kazuje od Ebu-Zabjana da
836
je Ibn-Abbas za rije~i: "boljih nastambi i ljep{ih
sastajali{ta" rekao: ''El-mekam' zna~i 'el-menzil', tj.
stan, 'en-nedijj' zna~i 'el-med`lis', tj. mjesto sastajanja,
'el-esas' zna~I 'el-meta', tj. imetak, uìci, a rije~ 'er-rij'
zna~i 'el-menzar', tj.'izgled'"

Reci: "Onome ko je u zabludi, neka Svemilosni
produì (zabludu)!" - Ali kad takvi doìve da
se opomene ostvare, bilo kazna, bilo Smak
svijeta, zbilja }e saznati ko je u gorem
poloàju i ko ima pobornika manje /75/

.

Reci, o Muhammede, onima {to {irk ~ine svome
Gospodaru i tvrde da su u pravu a da ste vi na
stranputici: "Ko bude u zabludi", od nas i vas,
"neka mu Svemilosni produì (zabludu)", tj.
neka ga Allah, d`.{., zadrì u onome u ~emu se nalazi
i nega ga ostavi u zabludi dok se ne sretne sa svojim
Gospodarom. "Bilo kazna" da ih zadesi bilo
"Smak svijeta" nenadano da do|e "tada }e
saznati"
"ko je u gorem poloàju i ko ima manje
pobornika", tj. ovo je adekvatan odgovor na ono
~ime su se hvalili (nastambe i sastajali{ta). Ovo je
prizivanje kletve mu{rika koji misle da su u pravu u
onome {to slijede. Allah, d`.{., na sli~an na~in
spominje ìdove u suri El-Bekara gdje oni tvrde da su
Allahovi, d`.{., prijatelji mimo ostalih ljude. Isto tako
spominje prokletstvo kr{}ana u suri "Ali-Imran", gdje
oni tvrde da je Isa, a.s., Boìji sin, slavljen je On i
uzvi{en iznad onoga {to Mu oni pripisuju. Svi oni su
odustali od me|usobnog prizivanja kletve jer su znali
da je Muhammed, s.a.v.s., na Istini, u suprotnom to
bi prihvatili:

Allah }e pove}ati uputu onima koji su na
Pravom putu! A dobra djela, koja vje~no
ostaju - od Gospodara tvoga bit }e bolje
nagra|ena i ljep{e uzvra~ena."/76/

Nakon {to je spomenuo produljenje i pove}anje
zablude onima koji su u zabludi, obavije{tava da }e
pove}ati uputu onima koji su na Pravom putu. Na
"A kad bude objavljena neka sura, ima ih
koji govore: 'Kome je od vas ona pove}ala
vjerovanje?'" Uzvi{eni kaè:
"A dobra djela koja vje~no ostaju."
Tuma~enje o ovome smo imali u suri "El-
Kehf" i pritom smo naveli hadise.
"Od Gospodara tvoga bit }e bolje
nagra|ena", tj. nadokna|ena, "i ljep{e
uzvra}ena", tj. bit }e bolja po svr{etku i po
posljedicama za oni koji su ih radili:

Zar nisi vidio onoga koji u dokaze Na{e ne
vjeruje i govori: "Zacijelo }e mi biti dato
bogatstvo i djeca!" /77/ Ili je on u gajb
prodro ili je od Svemilosnog obe}anje primio.
/78/ Nijedno! Mi }emo ono {to on govori
zapisati i patnju mu veoma produìti. /79/ a
ono o ~emu on govori - naslijediti i sam
samcat }e Nam se vratiti."/80/

Ahmed prenosi od Habbab ibn Erta, koji je rekao:
"Bio sam kova~ i bio mi je duàn As ibn Vail, pa sam
oti{ao do njega da mi vrati dug. On mi re~e: 'Ne}u ti
ga vratiti dok ne zanije~e{ Muhammeda.' Ja sam mu
rekao: 'Ja ga, tako mi Allaha ne}u zanijekati ni nakon
{to umre{ i bude{ ponovo proìvljen', na{to on
odgovori: 'Zaista }u ti, kada umrem i budem ponovo
proìvljen, vratiti dug, jer }u tamo imati puno imetka i
djece.' Allah, d`.{., nakon toga je objavio:

"Za nisi vidio onoga koji u dokaze na{e ne
vjeruje i govori: 'Zacijelo }e mi biti dato
bogatstvo i djeca'", pa do rije~i: "i sam samcat
}e nam se vratiti." Ovo su zabiljeìli autori "Sahiha" i
drugi. "Ili je on u gajb prodro." Ovo je
opovrgavanje govornika koji je rekao: "Bit }e mi
dato bogatstvo i djeca", tj. na Sudnjem danu. Da
li on to uistinu zna, pa se oholi i na to zaklinje? "Ili je
od Svemilosnog obe}anje primio", tj. ima li on
neko obe}anje od Allaha, d`.{., i garanciju da }e mu
biti dato? Ibn-Abbas rekao je: "Je li on izgovorio 'La
ilahe illallah', pa da se tome nada?" "Nijedno!" Ovo
je rije~ kojom se pobija prethodno i tvrdi naredno.
"Mi }emo ono {to on govori zapisati", tj. {to za
sebe traì i {to je sebi sa zadovoljstvom dosudio, kao i
njegovo nevjerovanje Allaha, d`.{. "Mi }emo mu
patnju veoma produìti", tj. na ahiretu zbog
takvih rije~i i njegovog nevjerovanja na dunjaluku. "a
ono o ~emu on govori, naslijediti ", tj. {to je
rekao o djeci i imetku, Mi }emo mu uskratiti, "i sam
samcat }e Nam se vratiti", tj. ni malo ni mnogo
ne}e sa sobom imati.
837

"I oni mimo Allaha prihvataju boànstva da
im budu snaga./81/ A ne valja tako!
Boànstva }e pore}i da su im se klanjali, i bit
}e im protivnici./82/ Zar ne vidi{ da Mi
{ejtane na nevjernike {aljemo da ih {to vi{e na
zlo navra~aju?/83/ Zato ne traì da {to prije
stradaju, Mi im polahko dane odbroja-
vamo."/84/

Uzvi{eni kaè da mu{rici, mimo Njega, kao
boànstva druge uzimaju, smatraju}i ih mo}nim pa
zato od njih pomo} traè. Allah, d`.{., odbacuje
njihove stavove pa kaè: "A nevalja tako!
Boànstva }e pore}i da su im se klanjali", tj. na
Sudnjem danu, "i bit }e im protivnici." Sve }e biti
suprotno od onoga kako su oni vjerovali. Oni }e im
postati najè{}i protivnici i najzagrièniji neprijatelji.
Okrenut }e se protiv njih, bit }e im neprijatelji i pore}i
ono {to im pripisuju, kao {to Uzvi{eni kaè:
Sudnjeg dana ne}e odazvati i koji su prema
pore}i }e da su im se klanjali." Uzvi{eni kaè:
"Zar ne vidi{ da Mi {ejtane na nevjernike
{aljemo , da ih {to vi{e na zlo navra}aju", tj.
pustili smo da ih vode u zabludu, da im to bude
kazna zato {to skre}u sa Puta istine. Sli~no ovome
Uzvi{eni kaè:
"Onome ko se bude slijepim pravio da ne bi
Svemilosnog veli~ao, Mi }emo {ejtana
natovariti, pa }e mu on nerazdvojni drug
postati." Uzvi{eni kaè: "Zato ne traì da {to
prije stradaju, Mi im polahko dane
odbrojavamo." O Muhammede, ne ùri sa tim da
ih kazna {to prije stigne, jer: "Mi njima dane
polahko odbrojavamo", tj. Mi njih ostavljamo do
trenutka odre|enog i preciziranog. Oni }e, bez
sumnje, dobiti zasluènu kaznu i opomenu, kao {to
Uzvi{eni kaè:
"Mi im ga dajemo samo zato da {to vi{e
ogreznu u gri ehu", ili: j
,
.
"Mi im dajemo da kratko uìvaju a onda
}emo ih natjerati u patnju neizdr`ljivu "

Onoga Dana kada bogobojazne , kao
uzvanike, pred Svemilosnim sakupimo,/85/ a
kad u Dèhennem èdne grje{nike potjeramo,
/86/ niko se ni za koga ne}e mo}i zauzimati,
osim onoga ko je obe}anje od Svemilosnog
uzeo!/87/

Uzvi{eni govori o svojim bliskim pobo`nim
robovima, koji su Ga se na dunjaluku bojali, koji su
slijedili Njegove poslanike i vjerovali kao istinito ono o
~emu su ih obavje{tavali, pokoravali im se u
nare|enjima a izbjegavali ono {to su im zabranjivali.
Allah, d`.{., sakupit }e ih na Sudnjem danu kao Svoje
uzvanike, koji }e Mu stizati na izvanrednim
svjetlosnim ahiretskim vozilima. "El-vefd" se kaè za
one koji stiù na jahalicama. Dolazit }e Mu kao
najhairnije zvanice u ku}u Njegove ~asti i
zadovoljstva. [to se grje{nih laòva ti~e, onih koji su
se suprotstavljali poslanicima, bit }e okrutno potjerani
u Vatru. zna~i "èdne." Ovo je tuma~enje Ibn-Abbasa,
Mudàhida, Hasana i drugih. Ovdje }e se re}i: " Ko je
boljih nastambi i ljep{ih sastajali{ta?" Ibn-Ebu-
Hatim prenosi od Ibn-Merzuka, u vezi sa rije~ima:
da }e se pred vjernikom kad bude izlazio iz svog
kabura pojaviti "Onoga dana kada bogobojazne
kao uzvanike pred Svemilosnim sakupimo" lik
najljep{eg izgleda i najugodnijeg mirisa, pa }e vjernik
upitati: "Ko si ti?" Lik }e odgovoriti: "A zar me ne
poznaje{?" Vjernik }e re}i: "Ne poznajem te, ali vidim
da ti je Allah dao ugodan miris i lijep izgled." Lik }e
re}i: "Ja sam tvoje dobro djelo koje je imalo ovu
ljepotu na dunjaluku i koje je sa tobom skupa
putovalo kroz dunjaluk, pa me zato uzmi i povedi" i
~ovjek }e ga povesti. Zato Uzvi{eni kaè:
"Onoga dana kada bogobojazne kao
uzvanike pred Svemilotsnim sakupimo".
Abdullah, sin imama Ahmeda u Musnedu svoga oca
od Nu'mana ibn Se'ida prenosi da je rekao: "Sjedili
smo sa Alijom, r.a., pa je on prou~io ajet:
"Onoga dana kada bogobojazne kao
uzvanike pred Svemilosnim sakupimo", i rekao:
'Oni, tako mi Allaha, ne}e stizati pje{ice, niti }e
delegacije biti na nogama, ve} na devama kakve
stvorenja nisu vidjela, sa zlatnim sedlima, koje }e oni
jahati dok ne stignu pred dènetska vrata.'" Ovako
prenose Ibn Ebu-Hatim, Ibn-Dèrir od Abdurrahmana
ibn Ishaka Medenije sa dodatkom: "sa sedlima od
zlata i uzdama od topaza." Ostalo je isto. Uzvi{eni
kaè:
"I kad u Dèhennem èdne grje{nike
potjeramo",
838
"niko se ni za koga ne}e mo}i zauzimati", tj.
oni ne}e imati nikoga da se za njih zauzima kao {to }e
se vjernici zauzimati jedni za druge. Uzvi{eni za
njih,kaè:
"Pa nemamo ni zagovornika ni prisna
prijatelja." Uzvi{eni kaè: "Osim onoga ko je
obe}anje od Svemilosnog uzeo." Ahd - preuzeta
obaveza su rije~i: Svjedo~enje da nema drugog Boga
osim Allaha, da sva mo} i snaga pripada Allahu i da se
ne moli nikome osim Njemu Uzvi{enom. Ibn Ebu-
Hatim prenosi od Esvada ibn Jezida da je rekao:
Abdullahu ibn Mes'udu je prou~en ajet:
"Osim onoga ko je obe}anje od
Svemilosnog uzeo", pa je rekao: 'ûvajete preuzete
obaveze od Allaha, jer }e Allah re}i na Sudnjem danu:
'Ko sa sobom ima preuzetu obavezu od Allaha, neka
ustane.' Prisutni su rekli: 'Pou~i nas, Ebu-
Abdurrahmane', a on re~e: Recite: 'Boè moj,
Stvoritelju nebesa i Zemlje, Poznavao~e vidljivog i
nevidljivog, ja Ti se povjeravam, jer ako me Ti
prepusti{ mome djelu, ono }e me pribliìti zlu a
udaljiti od dobra, i ja se samo Tvojom milo{}u
osiguravam, u~ini mi kod Sebe obe}anje koje }e{
ispuniti na Sudnjem danu, jer Ti ne odbija{ one koji te
zovu.'' Dok je izgovarao ove rije~i, Ibn-Mes'ud je bio
obuzet strahom, zastra{uju}eg stanja i izgleda, mole}i
se za pomo} i oprost."

Oni govore: "Svemilosni je uzeo dijete!" /88/
Vi, doista, ne{to krupno govorite! /89/
Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja
provali i planine zdrobe,/90/ {to
Svemilosnom pripisu u dijete! /91/ A
Svemilosnom ne treba to da uzima
dijete!/92/ Ta, svi }e oni, i oni na nebesima i
oni na Zemlji, do}i Svemilosnom kao
robovi./93/ On ih je sve obuhvatio i ta~no
izbrojio,/94/ i svi }e Mu na Sudnjem danu
do}i pojedina~no./95/

Nakon {to je u ovoj ~asnoj suri potvrdio Isaovo,
a.s., ropstvo i spomenuo njegovo stvaranje bez
posredovanja oca, Uzvi{eni pobija one koji smatraju
da On ima dijete, Uzvi{en je, daleko i îst od svega
toga. Slavljeni kaè:. "Oni govore: 'Svemilosni je
uzeo dijete. Vi, doista, ne{to'", svojim rije~ima
"krupno govorite", tj. ne{to krupno. Uzvi{eni kaè:
j
j
"Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja
provali i planine zdrobe, {to Svemilosnom
pripisu u dijete", tj. to samo {to se ne desi kada
nebesa, Zemlja i planine ~uju ovaj sramni govor; ljudi,
nebesa, Zemlja i planine stvorenja su koja su
utemeljena na tevhidu i koja slave i veli~aju Allaha,
d`.{. On nema boga osim Njega, On nema rivala i
Sebi sli~nog. Nema dijete niti supruge, a ni ravna sebi.
On je Jedini, na koga se sve oslanja. Nije rodio niti je
ro|en i niko Mu ravan nije. Ibn-Dèrir kaè da je Ibn-
Abbas rekao: "Od {irka strahuju nebesa, Zemlja,
planine i sva stvorenja, osim ljudi i dìna. Ona samo
{to ne propadnu u svom veli~anju Allaha, zbog
ljudskog {irka. Kao {to mu{riku uz njegov {irk ne
koristi dobro~instvo, mi se nadamo da }e Allah, d`.{.,
oprostiti grijehe onima koji su u Njega Jedinog
vjerovali." Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /145/ "Podsje}ajte
ljude na samrti na svjedo~enje da nema boga osim
Allaha, jer ko to izgovori u smrtnom ~asu, sigurno }e
u}i u Dènnet." Prisutni upita{e: "A {ta je sa onima koji
to izgovore dok su zdravi?" Poslanik, s.a.v.s.,
odgovori: "To je sigurnije za ulazak u Dènnet, to je
sigurnije!", a zatim nastavi: "Tako mi Onoga u îjoj je
ruci moja du{a, Da se sva nebesa i sve zemlje, ono {to
je u njima, izme|u njih i ispred njih stave na jedan tas
vage, a da je svjedo~enje da nema boga osim Allaha
stavi na drugi tas vage, svjedo~enje bi ih sve skupa
preteglo." Ovako biljeÌ Dèrir. Ed-Dahhak kaè da
rije~i: "a Zemlja provali" zna~e zbog srd`be
Uzvi{enog.
"I planine zdrobe" - Ibn-Abbas kaè da to zna~i
da se razru{e. Seid ibn Dùbejr kaè da rije~: zna~i da
se me|usobno porazbijaju jedna o drugu. Ahmed
prenosi od Ebu-Musa da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
/146/ "Niko ne osaburi na uznemiravanje vi{e od
Allaha, Koji ~uje da Mu {irk ~ine i pripisuju dijete. On
im opra{ta, odga|a kaznu i daje im opskrbu." Ovaj
hadis zabiljeìli su Buharija i Muslim. Uzvi{eni kaè: "A
Svemilosnom ne treba to da uzima dijete", tj.
ne dolikuje i ne prili~i Njegovoj uzvi{enosti i veli~ini,
jer On nema ravna Sebi me|u stvorenjima i ona su
sva Njegovi robovi. Zato Uzvi{eni kaè:
"Ta, svi }e oni, i na nebesima i na Zemlji,
do}i Svemilosnom kao robovi. On ih je sve
obuhvatio i ta~no izbrojio", tj. On zna njihov broj
od trenutka stvaranja do Sudnjeg dana.
"I svi }e Mu na Sudnjem danu do}i
pojedina~no", tj. ne}e imati pomaga~a ni za{titnika,
839
osim Jedinog Allaha, d`.{., Koji nema druga. On }e
svojim stvorenjima suditi kako ho}e, a On je Pravedni,
Koji nikome ne}e, ni za jednu trunku, neprevdu
u~initi.

"One koji su vjerovali i dobra djela ~inili
Svemilosni }e sigurno, voljenim u~initi. /96/
Mi smo Kur'an u~inili lahkim, na tvome jez ku,
da bi njime one koji se Allaha boje i grijeha
klone obradovao, a inadìje nepopustljive
opomenuo./97/. A koliko smo samo naroda
prije njih uni{tili! Da li ijednog od njih vidi{ i
da li i najslabiji glas njihov ~uje{? /98/
i

Uzvi{eni kaè da }e Svojim robovima vjernicima
koji rade dobra djela ukazati dobro~instvo. To su djela
sa kojima je Allah, d`.{., zadovoljan, i On }e, jer su se
dràli Muhammedovog, a.s., [erijata, u srcima Svojih
dobrih robova usaditi ljubav i milost prema njima.
Ovo je odredba koja }e se sigurno ostvariti i od koje
nema odstupanja. O tome postoje brojne predaje od
Poslanika, s.a.v.s. Ahmed prenosi od Ebu-
-Hurejrea da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /147/ "Zaista,
kada Allah zavoli jednog Svog roba, pozove Dìbrila i
rekne mu: 'O Dìbrile, Ja volim toga i toga pa ga i ti
voli.' Dìbril ga zavoli, a zatim pozove stanovnike
nebesa i kaè: 'Zaista Allah voli toga i toga, pa ga i vi
volite.' Zavole ga stanovnici nebesa, pa se ova rije~ o
njemu pro{iri na Zemlji. Zaista, kada Allah zamrzi
jednog Svog roba, pozove Dìbrila i rekne mu: 'O
Dìbrile, ja mrzim toga i toga, pa ga i ti mrzi.' Dìbril
ga zamrzi, a onda se pozovu stanovnici neba: 'Zaista
Allah mrzi toga i toga, pa ga i vi mrzite.' Oni ga
zamrze, a zatim se mr`nja prema njemu pro{iri na
Zemlji." Muslim ga rivajeti od Suhejla, a Ahmed i
Buharija od Ibn-Dùrejdà, on od Musa ibn Utbeta,
od Ebu-Hurejrea, a on od Poslanika, s.a.v.s. Ibn-Ebu-
Hatim prenosi od Ebu-Hurejrea da je Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: /148/ "Kada Allah zavoli jednog roba, pozove
Dìbrila: 'Ja sam zavolio toga, pa ga i ti voli.' Pa se to
proglasi na nebu, a zatim se ljubav prema njemu
spusti na stanovnike Zemlje", a to je zna~enje
Allahovih rije~i:
Svemilosni }e sigurno voljenim u~initi." Ovo
biljeì Muslim i Tirmizi, koji kaè da je hadis hasen-
sahih. Ibn-Ebu-Hatim kazuje od Hasana Basrije, r.a.,
da je rekao: "Neki je ~ovjek rekao: 'Ja }u robovati
Allahu, d`.{., da }e se o tome, zaista, pripovijedati.'
Niko ga za vrijeme namaskog vakta nije mogao vidjeti
da ne{to radi, osim da klanja. Prvi je ulazio u dàmiju,
a posljednji iz nje izlazio. Pro{lo je tako sedam mjeseci
a ljudi ga nisu po{tovali i kada bi prolazio pored njih,
govorili su: 'Pogledajte onog licemjera!' Po~eo je tada
da se preispituje i nakon izvjesnog vremena sam je
sebi rekao: 'Doista ja vidim da me ljudi spominju
samo po zlu. U~init }u da sva moja djela budu
posve}ena samo Allahu, d`.{.' On u svom ibadetu nije
ni{ta pove}avao niti mijenjao osim sr~anog nijeta.
Nakon izvjesnog vremena, kada bi prolazio pored tih
istih ljudi, oni su govorili: 'Zaista je Allah, d`.{., spustio
Svoju milost na tog ~ovjeka.' Hasan bi potom citirao:
Svemilosni }e sigurno voljenim u~initi." "
Uzvi{eni kaè:
"Mi smo ga u~inili lahkim", tj. Kur'an, "na
tvome jeziku", o Muhammede, a to je potpuni,
jasni i rje~iti arapski jezik
"da bogobojazne obraduje{", tj. one koji Allaha,
d`.{., dozivaju i Poslanika istinitim smatraju, "a da
inadìje nepopustljive opomene{", tj. da
opomene{ one koji zakre}u glave od Istine i slijede
neistinu i ne ustaju protiv zaslijepljenih pokvarenjaka.
Uzvi{eni kaè:
"A koliko smo samo naroda prije njih
uni{tili", tj. ummeta koji nisu vjerovali i koji su la`nim
smatrali Njegove poslanike,
"da li ijednog od njih vidi{ i da li i najslabiji
glas njihov ~uje{?", tj. da li ti nekoga od njih vidi{ i
~uje{ li im glas? Rije~ zna~i "skriveni glas".

Ovo je zavr{etak skra}enog tefsira
sure "Merjem".
Allahu, d`.{., pripada pohvala i
blagoslov.

840

20 - Taha / Taha
843

20
TAHA / TAHA
OBJAVLJENA U MEKI
*
, IMA 135 AJETA

Ta-ha. /1/ Ne objavljujemo Kur'an da se
mu~i{, /2/ ve} da bude pouka onome koji se
boji; /3/ objavljuje ga Stvoritelj Zemlje i
nebesa visokih, /4/ Svemilosni, Koji se nad
Ar{om uzvisio. /5/ Njegovo je {to je na
nebesima, i na zemlji, i {to je izme|u njih, i
{to je pod zemljom! /6/ Ako se ti glasno
moli{, pa, On zna i {to je tajno i {to je jo{
skrovitije. /7/ Allah, drugog boga osim Njega
nema, najljep{a imena ima./8/

O kur'anskim kraticama bilo je rije~i na po~etku
sure "El-Bekara", pa nema potrebe da to ponavljamo.
Uzvi{eni kaè:
"Ne objavljujemo Kur'an da se mu~i{."
Katade kaè: "Nije ga, tako mi Allaha, u~inio
naporom, ve} milo{}u, svjetlom i vodi~em u
Dènnet. "Ve} da bude pouka onom ko se
boji." Allah, d`.{., objavio je Svoju Knjigu i poslao
Poslanika kao Svoju milost robovima, da se pou~i
onaj ko je za pouku i da se ~ovjek okoristi onim {to
~uje iz Knjige, jer je ona pouka u kojoj je Allah, d`.{.,
objavio Svoje dozvole i zabrane. Uzvi{eni kaè:
"Objavljuje ga Stvoritelj Zemlje i nebesa
visokih", tj. ovaj Kur'an, {to ti je dat, Objava je od
Gospodara tvog, Gospodara svega, Svemo}nog
upravlja~a svega, Koji je stvorio Zemlju sa njenim
dolinama i vegetacijom i visoka nebesa uzdignutim i
draèsnim. Uzvi{eni kaè:

*
Objavljena nakon sure "Merjem."Ajeti 130. i 131. su
medinski.
"Svemilosni, Koji se nad Ar{om uzvisio." O
ovome je bilo rije~i u suri "El-A'raf" i nema potrebe da
to ponavljamo. Najispravniji i najsigurniji put u vezi sa
Allahovim atributima je put prvih generacija; on se drì
se ~vrsto Kur'ana i Sunneta i onoga {to je u njima o
ovome re~eno, bez postavljanja pitanja "Kako?",
izvitoperivanja (akomodiranja), poistovje}ivanja,
pore|enja ili li{avanja atributa. Uzvi{eni kaè:
"Njegovo je {to je na nebesima, i {to je na
zemlji, i {to je izme|u njih, i {to je pod
zemljom", tj. sve je pod Njegovom kontrolom,
upravom, htijenjem, voljom i mudro{}u. On je
Stvoritelj toga, Bog i Vladar svega. Nema boga mimo
Njega, ni gospodara osim Njega. Uzvi{eni kaè:
"Ako se ti glasno moli{, pa On zna i {to je
tajno i {to je skrovitije", tj. ovaj Kur'an objavljuje
Onaj Koji je stvorio Zemlju i visoka nebesa i Koji zna
tajne, pa i ono najskrivenije, kao {to Uzvi{eni na
drugom mjestu kaè:
"Objavljuje ga Onaj Kome su poznate tajne
nebesa i Zemlje; On mnogo pra{ta i milostiv
je." Alija ibn Ebu-Talha kaè da je Ibn-Abbas rekao: -
tajna je koju ~ovjek nosi u sebi, a - ono je {to ~ovjek
ne zna da }e uraditi prije nego to sazna, a Allah,
d`.{., najbolje zna. Uzvi{eni kaè:
"Allah, drugog boga osim Njega nema,
najljep{a imena ima", tj. Allah, d`.{., je Onaj Koji ti
objavljuje Kur'an, drugog boga osim Njega nema;
On ima najljep{a imena i najuzvi{enija svojstva. Pri
kraju sure "El-A'raf" naveli smo hadise koji govore o
ovoj temi. Allahu, d`.{., pripada pohvala i milost.

A da li je do tebe doprla vijest o Musau, /9/
kada je vatru ugledao, pa ~eljadi svojoj rekao:
"Ostanite vi tu, ja sam vatru vidio, mo`da }u
vam nekakvu glavnju donijeti ili }u pored
vatre na}i nekoga ko }e mi put pokazati."
/10/

Uzvi{eni nastavlja spominju}i doga|aje iz
Musaova, a.s., ìvota kako mu je Objavu dao i kako je
sa njim razgovarao nakon {to je on ispunio obe}anje
svom puncu oko ~uvanja stoke i sa svojom
porodicom i suprugom zaputio se u namjeri da odu
u Egipat. Zalutali su i izgubili se u pustinji, a bila je
hladna, jako tamna zimska no}, puna zvijeri. Po~eo je
kresati o kremen da raspali vatru, kako je to bilo
uobi~ajeno, ali nije uspijevao da ukre{e jer se iskre
20 - Taha / Taha
844
nisu pojavljivale. Dok je tako radio, najedanput je
ugledao sa desne strane Tura vatru, pa je obradovao
svoju ~eljad, rekav{i:
"Vidio sam vatru, mo`da }u vam nekakvu
glavnju donijeti", tj. plamen da posvijetli sebi i
svojoj porodici,
"ili }u pored vatre na}i nekoga ko }e mi
put pokazati", tj. na}i }u nekoga da mi pokaè
put. Ovo je dokaz da su bili izgubili put, jer kada je
ugledao vatru on je rekao: Ako ne na|em nikoga da
mi pokaè put, donijet }u vam vatru da naloìmo.

A kad do nje do|e, neko ga zovnu: "O Musa,
/11/ Ja sam, uistinu, Gospodar tvoj! Izuj, zato
obu}u svoju, ti si, doista, u blagoslovljenoj
dolini Tuva. /12/ Tebe sam izabrao, zato ono
{to ti se objavljuje slu{aj! /13/ Ja sam,
uistinu, Allah, drugog boga, osim Mene
nema; pa Meni ibadet ~ini i namaz obavljalj!
/14/ âs oìvljenja }e sigurno do}i, od
svakoga ga tajim, kad }e svaki ~ovjek prema
trudu svome nagra|en ili ka`njen biti. /15/ I
neka te zato nikako ne odvrati od vjerovanja
u njeg onaj koji u njega ne vjeru e i koji slijedi
strast svoju, pa da bude{ izgubljen."/16/

j
i

Uzvi{eni ka{e: "I kad do nje do|e", tj. vatre i
kad joj se prima~e, "bi pozvan", tj. pozvao ga je
Allaha d`.{.: "O Musa!" U drugom ajetu stoji:
"Neko ga zovnu s desne strane doline, iz
stabla, u blagoslovljenom kraju: 'O Musa, Ja
sam Allah.'" U ovoj suri Uzvi{eni kaè: "Ja sam,
uistinu, Gospodar tvoj", tj. Onaj Koji ti se obra}a,
"pa skin svoju obu}u", iz po{tovanja prema
blagoslovljenom mjestu, jer
"se nalazi{ u blagoslovljenoj dolini Tuva."
Ovo je ime doline. Uzvi{eni kaè:
"Ja sam te izabrao", kao {to na drugom mjestu
kaè: "Ja sam te odabrao nad ostale ljude", tj.
iznad ljudi njegova vremena, "zato ono {to ti se
objavljuje slu{aj!" "Ja sam, uistinu, Allah,
drugog boga, osim Mene, nema." Prva obaveza
onih na koje se odnose {erijatske obaveze je da znaju
da nema drugog boga osim Allaha, d`.{., Jedinog,
Koji druga nema. Uzvi{eni kaè: "pa Meni ibadet
~ini", tj. samo Meni ibadet ~ini i ne ~ini Mi {irk,
"i namaz obavljaj, da bih ti uvijek na umu
bio", tj. klanjaj, prilikom sje}anja na Mene. Potvrda
su ovome rije~i u dva najpoznatija Sahiha od Enesa,
r.a., koji kaè da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /149/ "Ko
prespava namaz ili ga zaboravi, otkup za njega je da
ga klanja kada ga se sjeti. Nema drugog otkupa za
namaz." Uzvi{eni kaè: "âs oìvljenja }e sigurno
do}i", tj. on }e sigurno nastupiti i sigurno biti.
Uzvi{eni kaè: "Od svakoga ga tajim", tj. sakrio
sam ga od svih stvorenja i nikoga nisam obavijestio o
momentu njegova nastupa. Skoro sam ga sakrio ~ak i
od Sebe.
447
Mudrost je u tome
"da svaki ~ovjek bude prema trudu svome
nagra|en ili ka`njen", tj. da dobije prema svome
radu. Uzvi{eni kaè:
"Neka te zato ne odvrati od vjerovanja u njeg
onaj koji u njega ne vjeruje." Ovo je obra}anje
punoljetnim i {erijatski obaveznim pojedincima da ne
slijede put onoga ko pori~e Sudanji dan, koji se drì
samo ovog svijeta i suprotstavlja se svome
Gospodaru. Ako prihvate njegove hirove, sigurno }e
nastradati.

"A {to ti je to u desnoj ruci, o Musa? /17/.
"Ovo je moj {tap", odgovori on, "kojim se
po{tapam i kojim li{}e ovcama svojim
skidam, a sluì mi i za druge potrebe." /18/
"Baci ga, o Musa!", re~e On. /19/ I on ga baci,
kad on, zmija koja hmili. /20/ "Uzmi je i ne
boj se!", re~e On, "Mi }emo je vratiti u ono {to
je prije bila."/21/

Ovo je kategori~an dokaz Musau, a.s., od Allaha,
d`.{., i velika mu'dìza, vanredna pojava i ljepota koja
dokazuje da sli~no nije u stanju u~initi niko osim
Allaha, d`.{., i da tako ne{to ne donosi niko osim
poslanog vjerovjesnika. Uzvi{eni kaè:

447
Ovo je konstrukcija kojom se izraava pojaano znaenje
prikrivanja Smaka svijeta i ovakve su konstrukcije poznate u jeziku
Arapa, a inae od Allaha nije sakrivena ni najsakrivenija stvar.
20 - Taha / Taha
845
"[ta ti je to u desnoj ruci, o Musa?" Na~in
postavljenog pitanja ukazuje na bliskost i to je upitno
a potvrdna konstrukcija.
"Ovo je moj {tap", odgovori on, "kojim se
po{tapam", tj. oslanjam se na njega pri putovanju,
"i li{}e ovcama svojim skidam", tj. nje`no tresem
drve}e njim, da bi sa njega palo li{}e kojim hranim
svoje stado, a zatim kaè: "A sluì mi i za druge
potrebe", tj. interese, koristi i potrebe osim
nabrojanih. Neki su poku{ali da nabroje te potrebe.
Me|utim, njihova kazivanja su israilijati u kojima se
spominje kako je Musa, a.s., {tapom ~inio razna
~uda. Da je to istina, Musa, a.s., bi znao za
mogu}nost njegovog pretvaranja u zmiju i ne bi u
strahu od zmije poku{ao da pobjegne. Uzvi{eni kaè:
"Baci ga, o Musa!", re~e On, i on ga baci,
kad on-zmija koja hmili", tj.postao je odmah
velika zmija koja se brzo kre}e poput ku}ne zmije,
koja je najbrà zmija, samo {to je ku}na malehna, a
ova je velika. Zmija je bila, dakle, jako velika i vrlo
brza, pa se Musa upla{io i po~eo da bjeì. Uzvi{eni
mu re~e:
"Uzmi je i ne boj se!, re~e On, "Mi }emo je
vratiti u ono {to je prije bila." Musa je poku{ao
da je uzme tako {to je kraj svoga ogrta~a stavio oko
ruke, ali mu Melek re~e: "O Musa, ako ti Allah ukloni
svoju za{titu, moè li ti ogrta~ i{ta pomo}i?" Musa
odgovori: "Ne, ali ja sam slabi}, od slabosti sam
stvoren", a zatim oslobodi svoju ruku i stavi je na usta
zmije. Tada se ~u kao {krgutanje kutnjaka i o~njaka.
Po{to je dohvati, a ono - njegov {tap, a njegova ruka
na mjestu za koje je drào svoj {tap kada se na njega
oslanjao, izme|u dva zupca (re`nja).Zato Uzvi{eni
kaè: "Mi }emo je vratiti u ono {to je prije
bila", tj. u stanje koje otprije poznaje{.

"I uvuci ruku pod pazuho svoje, ruka }e se
pojaviti bijela, ali ne bolesna; i eto, znamenje
drugo, /22/ da ti pokaèno neke od Na{ih
~uda. /23/ Idi Faraonu jer e u zlu svaku
mjeru prevr{io! /24/ "Gospodaru moj", re~e
Musa, "u~ini prostranim prsa moja, /25/ i
olak{aj zadatak moj: /26/ odrije{i uzao sa
jezika mog /27/ da bi razumjeli govor moj
/28/ i podaj mi za pomo}nika iz porodice
moje /29/ Haruna, brata mog; /30/ osnaì
me njime /31/ i u~ini drugom u zadatku
mome /32/ da bismo Te mnogo hvalili /33/ i
da bismo Te mnogo spominjali, /34/ Ti,
uistinu, zna{ za nas."/35/

Ovo je drugi dokaz Musau, a.s.,:
"I uvuci ruku pod pazuho svoje", tj. {aku pod
rame ispod mi{ice. Kada bi Musa, a.s., zavukao svoju
desnicu u dèp, a zatim je izvadio, ona bi blistala kao
da je komad mjeseca. Uzvi{eni kaè:
j
"Ruka }e se pojaviti bijela, ali ne bolesna",
tj. od gube ili neke druge bolesti ili neke deformacije.
Musa, a.s., tada je shvatio da je sreo svoga
Gospodara. Uzvi{eni kaè:
"Da ti pokaèmo neka od Na{ih velikih ~uda."
"Idi Faraonu jer je u zlu svaku mjeru
prevr{io", tj. idi Faraonu od koga si iz straha
pobjegao, pozovi ga da robuje Jedinom Allahu, Koji
druga nema, i naredi mu da lijepo postupa sa
sinovima Israilovim, da ih ne mu~i, jer je u tome
svaku mjeru prekora~io i ugnjetavao ih. Odao se
samo ovome svijetu, a zaboravio je svoga Uzvi{enog
Stvoritelja. Musa re~e:
"Gospodaru moj, u~ini prostranim moja
prsa i olak{aj zadatak moj." Ovo je dova
Musaova, a.s., njegovom Gospodarum, d`.{., u kojoj
traì da mu rasprostrani grudi za ono za {to ga {alje,
jer mu stavlja u zadatak ne{to veliko i daje mu vaàn
poloàj. [alje ga najve}em tada{njem vladaru na
Zemlji, koji je uz to najè{}i nevjernik, najvi{e ohol,
ima najve}u vojsku, najduè vlada, koji je najvi{e
zalutao i koji je najnepokorniji. On tvrdi da ne pozna
Allaha, d`.{., i da na prostoru na kome on vlada, ne
zna za drugog boga osim sebe. Osim toga, Musa,
a.s., cijelo je svoje djetinjstvo proveo u njegovom
domu, u njegovoj sobi i postelji.Poslije je ubio jednog
njegovog ~ovjeka i po{to se pobojao, bjeào je ~itavo
ovo vrijeme, a sada ga njegov Stvoritelj {alje upravo
njemu da ga opominje i poziva Allahu, d`.{., da
samo Njega oboàva, ne ~ine}i Mu {irk. Zbog toga
Musa, a.s., kaè: "Gospodaru moj, u~ini prostranim
moja prsa i olak{aj zadatak moj." Ako Ti ne bude{
moj pomaga~, saveznik, podr{ka i potpora, ja za to
ne}u imati snage.
"Odrije{i uzao sa jezika mog da bi
razumjeli govor moj." Kada mu je ponu|ena
hurma i èravica, on je uzeo èravicu i stavio je na
svoj jezik, pa je zbog toga pri govoru tepao. O
ovome }e biti rije~i kasnije. On nije traìo potpuno
izlije~enje od tepavosti, ve} samo odstranjivanje
nesposobnosti govora kako bi ga razumjeli onoliko
kolko je potrebno.Da je traìo potpuno
odstranjivanje tepavosti, nje bi nestalo, ali poslanici
traè samo onoliko koliko je potrebno. Allah, d`.{.,
20 - Taha / Taha
846
udovoljio je njegovoj dovi i ostranio deformaciju sa
njegovog jezika.
"I podaj mi za pomo}nika iz porodice moje
Haruna, brata mog." Ovo je Musaova, a.s., molba
Allahu, d`.{., da mu brata Haruna daruje za
pomo}nika. Es-Sevri kaè da je Ibn-Abbas rekao:
"Istog ~asa kada je Musa, a.s., zamolio da Harun
postane vjerovjesnik, on je to i postao." "Osnaì me
njime" Mudàhid kaè da zna~i "le|a" (potpora).
"i u~ini drugom u zadatku mome", tj. da se
dogovaram sa njim.
"...da bismo Te mnogo hvalili i da bismo
Te mnogo spominjali." Mudàhid kaè: "Niko se
ne ubraja u one koji se Allaha puno sje}aju Ko se ne
bude Allaha sje}ao i spominjao Ga stoje}i, sjede}i i
leè}i."
"Ti, uistinu, zna{ za nas", tj. o na{em izboru,
darivanju poslanstva nama i na{em upu}ivanju
Tvome neprijatelju Faraonu, pa smo ti na tome
zahvalni.

j

"Udovoljeno je molbi tvojoj. o Musa", re~e On,
/36/ a ukazali smo ti milost Svoju jo{
jednom, /37/ kada smo majku tvoju
nadahnuli onim {to se samo nadahnu}em
sti~e: /38/ 'Metni ga u sanduk i u ri eku baci,
rijeka }e ga na obalu izbaciti, pa }e ga i Moj i
njegov neprijatelj prihvatiti.' I na tebe sam
bacio ljubav od Mene i da raste{ pod okom
Mojim. /39/ Kada je sestra tvoja oti{la i
rekla: "Ho}ete li da vam ja pokaèm onu koja
}e se o njemu brinuti? Mi smo te majci tvojoj
povratili da se raduje i da vi{e ne tuguje. A ti
si ubio jednog ~ovjeka, pa smo te Mi brige
oslobodili i raznim nevoljama te isku{ali pa
spasili."/ /

Uzvi{eni kaè: "Udovoljeno je tvojoj molbi, o
Musa!" Ovo je udovoljavanje molbi Musaovoj, a.s.,
Allahovo, d`.{., u kojoj je molio da mu odrije{i uzao
sa jezika, a njegova brata Haruna da mu u~ini
pomo}nikom u njegovom zadatku i da ga kao
vjerovjesnika po{alje sa njim. Uzvi{eni podsje}a
Musaa, a.s., na blagodati kojima ga je ranije obasuo
kao {to je naredba njegovoj majci {ta da uradi da bi
ga za{titila od Faraona i njegove policije, s obzirom
da je ro|en u godini u kojoj su ubijali svu mu{ku
djecu me|u Izraeli}anima. Po{to bi ga nahranila,
stavila bi ga u jedan sanduk i spustila u rijeku Nil.
Sanduk je uètom privezala za svoju ku}u, ali kada je
jedne prilike oti{la da ga obi|e, uè se bilo odvezalo
a rijeka odnijela sanduk. Obuzela ju je briga i tuga
koju Allah, d`.{., spominje:
"I srce Musaove majke ostade prazno,
umalo da ga ne prokaza, da Mi srce njeno
nismo u~vrstili." Voda ga je odnijela do
Faraonovog doma.
"I na|o{e ga Faraonovi ljudi, da im
postane du{manin i jad", tj. da se ispuni Allahova,
d`.{., odredba, iako su ubijali mu{ku djecu da se
sa~uvaju od Musavog, a.s., dolaska. Ali, Allah, d`.{.,
dosudio je, a Njemu pripada apsolutna vlast i mo},
da odraste na Faraonovoj postelji, hrani se njegovom
hranom i pi}em, uz njegovu ljubav i ljubav njegove
ène. Zato Uzvi{eni kaè:
"Prihvatit }e ga Moj i njegov neprijatelj: I
na tebe sam bacio ljubav od Mene", tj. u~inio
sam da te voli i neprijatelj. "I da raste{ pod okom
Mojim", tj. Ja }u te paziti i dati da u carskom dvoru
ìvi{ i uìva{, i da se hrani{ carskom hranom dok ne
poraste{. Uzvi{eni kaè:
"Kada je sestra tvoja oti{la i rekla: 'Ho}ete
li da vam pokaèm onu koja }e se o njemu
brinuti?', Mi smo te majci tvojoj povratili da
se raduje i da vi{e ne tuguje." Kada se na{ao u
Faraonovoj porodici, poku{avali su da mu na|u
dojilju, ali on nije htio da doji, kako Uzvi{eni kaè:
"Mi smo mu ve} bili zabranili dojilje." Do{la
je njegova sestra i rekla: "Ho}ete li da vam pokaèm
porodicu koja }e vam se o njemu brinuti i koja }e mu
dobro èljeti?", tj. ho}ete li da vam dovedem onu
koja }e ga ubudu}e uz nadoknadu dojiti? Skupa su
oti{li do njegove majke i kada mu je ponudila svoja
prsa on ih je prihvatio. Silno su se obradovali. Dali su
joj nagradu {to ga hrani, pa joj je zbog njega dato da
na dunjaluku poìvi u sre}i, miru i po~astima, a na
ahiretu sa jo{ ve}im blagodetima i ljep{e. Zato se u
hadisu kaè: /150/ "Trudbenik koji u svom poslu
namjerava hajr sli~an je Musaovoj majci koja je dojila
svoga sina a za to primala pla}u." Uzvi{eni kaè:
"Mi smo te majci tvojoj povratili da se
raduje i da vi{e ne tuguje", tj. za tobom "a ti si
ubio jednog ~ovjeka", tj. Kopta, "pa smo te Mi
brige spasili." Bila je to briga zbog opasnosti koja
mu je prijetila usljed odluke Faraonovih podanika da
ga ubiju. Pobjegao je iz straha od njih i do{ao do
izvora Medjen, gdje mu je u vezi s tim dobri ~ovjek
rekao:
"Ne boj se, spasio si se od silni~kog
naroda." Uzvi{eni kaè: "I od raznih nevolja te
spasili." Nesai biljeì u "Tefsiru" iz svog "Sunena", da
20 - Taha / Taha
847
je u vezi sa rije~ima: "I od raznih nevolja te spasili"
Seid ibn Dùbejr pitao Abdullaha ibn Abbasa za
zna~enje rije~i. Rekao mu je: "Podsjeti me na to
po~etkom dana, jer o tome ima mnogo {ta da se
kaè." Kada je osvanuo novi dan, poranio je do Ibn-
Abbasa da mu ispuni dato obe}anje i ispri~a sve o
zna~enju rije~i
Ibn-Abbas ispri~ao je duga~ak hadisi-mevkuf ~iji je
samo mali dio merfu' . îni se da ga je ~uo od Ka'ba
el-Ahbara ili nekog drugog kao israilijate koje je
dozvoljeno prenositi. A Allah, d`.{., najbolje zna. Mi
smo odabrali su{tinu pri~e vode}i ra~una o njenoj
vezi sa odre|enim doga|ajem i saglasnosti sa onim
{to govori Kur'an, objavljen na{em poslaniku
Muhammedu, s.a.v.s. Iznosimo skra}enu verziju
zna~enja rije~i, koju, kao mevkuf, prenosi Ibn-Abbas,
r.a. "Allah, d`.{., ukazao je Svoju milost Musau, a.s.,
jo{ dok je bio zametak u utrobi svoje majke, u
trenutku njegove ljutnje, u spu{tanju mane i
prepelica Izraeli}anima, putem udaranja {tapa po
kamenu iz koga je poteklo dvanaest vrela tako da je
svako pleme znalo sa koga vrela }e piti vodu.Ovdje
prvo spominjemo: Faraon naredi da se ubija svako
novoro|en~e sinova Israilovih, tj. mu{ka djeca, a da
se ènska ostavljaju na ìvotu, da bi se tako sprije~ila
pojava onoga koji }e uni{titi Faraona i njegovu vlast.
Po{to su vidjeli da stari Izrael}ani umiru a mladi se
ubijaju, rekli su: 'Ubrzano nestaje mu{karaca
Izraeli}ana. Da bi vas {to duè sluìli i obavljali
poslove za vas, jedne godine ubijajte svu njihovu
novoro|enu mu{ku djecu a ostavljajte ènsku, a
sljede}e godine ne ubijajte nikoga.' Allah, d`.{., je
odredio da se Harun, a.s., rodi u godini u kojoj nije
vr{eno ubijanje, a Musa, a.s., u godini u kojoj je ono
vr{eno. Tuga i briga se naselila u srce njegove majke
jo{ dok je bio u njenom stomaku, ali je njega {titilo
ono za {to je namijenjen. Eto, to je el-futun , Ibn-
Dùbejre. Kada je rodila Musaa, Allah, d`.{.,
nadahnuo je njegovu majku da napravi sanduk, stavi
dijete u njega i baci ga u rijeku. Plutaju}i rijekom,
stigao je do Faraonovih dvora. Slu{kinje Faraonove
ène na{le su ga i donijele joj sanduk; kada ga je
otvorila, kad tamo - dje~a}i}. Jako se obradovala, a
Allah je dao da ga zavoli. Poku{ali su da mu na|u
dojilju, ali je dijete odbijalo da doji. Tada im je u{la
Musaova sestra, koja je kri{om pratila {ta }e se sa
njim desiti. Vidjela je da je dijete uneseno u Faraonov
dvor i da poku{avaju da mu na|u dojilju, ali u tome
ne uspijevaju. Rekla im je: 'Ho}ete li da vam ja
pokaèm porodicu koja }e vam se o njemu brinuti i
koja }e mu dobro èljeti?' Upitali su: 'Kako zna{ da }e
ga oni dobro paziti ili ti njega mo`da zna{?' I ovo
spada u el-futun, Ibn-Dùbejre! Ona je odgovorila:
Brinut }e se o njemu jer time èle da koriste vladaru!
Pustili su je i ona je oti{la svojoj majci da je obavijesti
{ta se desilo. Njegova majka do{la je u Faraonov
dvor. îm ga je stavila u svoje krilo, po~eo je da traì
njena prsa i po{to ih je osjetio, po~eo je da doji.
Radosna vijest javljena je Faraonovoj èni, koja je
ubrzo stigla i Musaovoj majci ukazala gostoprimstvo,
izraziv{i svoju èlju da ostane da ìvi i boravi na dvoru
uz dijete, uz izvinjenje {to }e ostaviti svoju ku}u. Tada
se Musaova majka sjetila Allahovog obe}anja u vezi
sa njenim sinom, pa je odbila prijedlog Faraonove
ène, jer je bila sigurna da Allah ispunjava svoje
obe}anje. Istoga dana vratila se ku}i sa svojim sinom.
Allah je dao da se lijepo razvija, ~uvaju}i ga za ono
{to mu je odredio. Po{to ga se jako zaèljela,
Faraonova èna je zatraìla, jednog dana, od
Musaove majke da joj ga donese. Kada ga je
donijela, obasula ju je mnogobrojnim poklonima.
Faraonova je èna unijela dijete u Faraonovu sobu da
ga i on po~asti i dariva, ali ga je Musa uhvatio za
bradu i povukao prema zemlji. Boìji du{mani koji su
zalutali s Pravog puta reko{e Faraonu: 'Zar ne vidi{ da
on misli da ti je nasljednik i da }e te nadma{iti i sru{iti
sa prijestola.' Faraon je tada naredio da do|u da ga
ubiju. Eto, i to je el-futun , Ibn-Dùbejre," re~e Ibn-
Abbas. "U tu situaciju se mije{a Faraonova èna koja
re~e: 'Pa ovo je dijete koje ne razmi{lja. Donesite dvije
èravice i dva dragulja i stavite ih pred njega. Ako
uzme dragulje, zna~i da razmi{lja, jer ko razmi{lja,
ne}e uzeti èravice a ostaviti dragulje.' Po{to su ih
stavili ispred njega, on je dohvatio èravicu, pa
Faraonova èna re~e: 'Eto, vidite li?' Tako ga je Allah
sa~uvao u trenutku ve} donesene odluke o
njegovom ubistvu. Po{to je odrastao, vidio je jedne
prilike da Kopt ho}e da ubije Izraeli}anina, koji od
Musaa zatraì pomo}. Musa udari Kopta i ubi ga.
Ovo nije znao niko osim Allaha, pa potom i
Izrael}anina. Po{to ubi ~ovjeka, Musa re~e: 'Ovo je
{ejtanovo djelo i on je neprijatelj koji otvoreno vodi u
zabludu.'
"Gospodaru moj", re~e, "ja sam sam sebi
zlo nanio, oprosti mi!" I On mu oprosti. On,
uistinu, pra{ta i On je milostiv. Sutradan je
Musa ponovo sreo istog Izrael}anina i vidio ga kako
se tu~e sa drugim Koptom. Ponovo Izraeli}anin
pozva Musaa u pomo}. Musa tada re~e Izrael}aninu:
'Ti si otvoreni zavodnik.' Izrael}anin vidje da se Musa
naljutio kao i prethodnog dana i poboja se da }e
njega ubiti, mada to Musa nije namjeravao, ve} je
namjeravao ponovo da ubije Kopta. U svom strahu
Izrael}anin re~e Musau: 'Ti ho}e{ da i mene ubije{
kao {to si ju~e ubio ~ovjeka.' Kada su se rastali,
prisutni Kopt ode i obavijesti Faraona o onome {to je
~uo od Izrael}anina. Faraon {alje katile da ga ubiju, ali
ga jedan njegov ~ovjek na vrijeme obavje{tava.... I
ovo je el-futun Ibn-Dùbejre." Spomenuo je, zatim,
njegovo stizanje u Medjen, spa{avanje od Faraona,
njegovu ènidbu sa jednom od dvije k}eri dobrog
~ovjeka
448
kod koga je boravio u Medjenu, njegovo
osmogodi{nje, odnosno desetogodi{nje slu`bovanje

448
Kae se da je taj "dobri ovjek" uajb, a.s., a Allah najbolje
zna.
20 - Taha / Taha
848
kod dobrog ~ovjeka gdje je ~uvao stoku. Po{to je
navr{io deset godina boravka, krenuo je sa svojom
porodicom i putuju}i tako, jednog trenutka im rekao:
"Vidio sam vatru." Oti{ao je da donese jednu glavnju
iz vatre, ali je bio pozvan sa desne strane doline u
blagoslovljenom mjestu iz jedog stabla: "Zaista sam
Ja Allah." Tu mu je Allah pokazao ~udo sa {tapom
(kako se on pretvara u zmiju), zatim ~udo sa rukom,
da bi mu, zatim, stavio u zadatak da ide Faraonu i
pozove ga Allahu, d`.{. Musa zamoli Allaha da mu
brata Haruna da kao pomo}nika. Spomenuo je
njegov odlazak Faraonu, bacanje {tapa, presijevanje
ruke, skupljanje ma|ioni~ara, njihovo bacanje
{tapova i uèta, Musaovo bacanje {tapa i njegovo
pretvaranje u veliku zmiju koja uni{tava njihove
{tapove i uèta, vjerovanje ma|ioni~ara u Allaha,
d`.{., Faraonovu srd`bu na njih, njihovo smaknu}e
zbog toga {to su povjerovali, dovu Faraonove ène
Allahu, koja je bila vjernica, da pomogne Musaa
protiv Faraona i njegovih pristalica, slanje poplave,
skakavaca, krpelja i krvi Faraonovom narodu kao
jasnih dokaza, ne bi li povjerovali. Ali im je to
pove}avalo nevjerovanje i oholost. Svaki put, kada je
Allah poslao neki dokaz, Faraon je traìo pomo} od
Musaa, daju}i garanciju da }e dozvoliti Izraeli}anima
da se odsele sa Musaom. Kada bi im kazna bila
uklonjena, on bi porekao ono {to je obe}ao i izigrao
svoju obavezu. Allah nare|uje Musau da sa narodom
napusti Egipat. Oni kre}u nave~er, a Faraon i njegova
vojska kre}u za njima odmah sljede}eg jutra. Musa
udara {tapom po moru kada je prethodnica
Faraonove vojske ve} sustizala za~elje Musaova
naroda. More se rastavilo kako je Allah odredio. Kada
su Musa i njegov narod pro{li kroz more, a Faraon i
njegova vojska prolazila kroz njega, more se na njih
obru{ilo kako je Allah odredio. Faraon i njegova
vojska se potopi{e, ali se Musaov narod i dalje pla{io i
sumnjao u Faraonove potapanje, pa ga je Allah
izbacio iz mora da se umire i da se vesele njegovom
stradanju i vide Allahov jasan i otvoreni dokaz. Pro{li
su pored naroda koji oboàva kipove pa su rekli:
"'O Musa, napravi i ti nama boànstvo kao
{to oni imaju bogove!', 'Vi ste, doista, narod
koji nema pameti', re~e on." Musa je postavio
svoga brata Haruna da ga mijenja u rukovo|enju
narodom, budu}i da je oti{ao Gospodaru na trideset
dana. On je prepostio svih trideset dana i no}i da bi
jo{, po boànskoj naredbi, dopunio deset dana, a
njegov narod ga je kroz to vrijeme, ~ekao. Na
stranputicu ih zavodi Samirija i oni po~inju oboàvati
tele ne obaziru}i se na Harunove opomene i njegovo
protivljenje. Jedna skupina je oboàvala tele, a drugi
su rekli: "Ovo je {ejtanski posao, tele nije na{ Bog i mi
ga ne vjerujemo." Kada se Musa vratio svome narodu
i zatekao ih u tom stanju, jako se naljutio i oàlostio.
Uhvatio je svoga brata za glavu i po~eo je tresti,
pobacav{i plo~e u srd`bi. Poslije se izvinjavao svome
bratu i traìo oprost za njega a zatim spalio tele i
njegov pepeo razbacao po moru, tako da su se
Izraeli}ani uvjerili da to nije Bog. Musa je poslije
molio Allaha da oprosti njegovom narodu zbog
onoga {to su u~inili, pa je Allah rekao da }e im
oprostiti pod uvjetom da svako ko sretne svoga oca,
sina ili brata da ga ubije sabljom, i tako su uradili sve
dok ne bi poubijano 70000 osoba. Nakon toga ih je
oslobodio ubijanja pa oprostio i ubicama i ubijenim.
Kada ga je srd`ba minula, Musa je sa njima krenuo
prema Kudusu, nose}i plo~e sa sobom. Naredio im je
da oslobode Kudus od onih koji su u njemu bili. Oni
mu odgovori{e da se tamo nalazi mo}an narod koga
oni ne mogu savladati: "Mi tamo ne}emo i}i dok se
oni tamo nalaze." Dvojica ljudi su rekla: "Oni, ta~no
je, izgledaju mo}ni, ali oni nemaju hrabra srca ni
odlu~nosti i ~im vi u|ete na vrata vi }ete ih
pobijediti." Ali, oni reko{e Musau: "Idite ti i tvoj
Gospodar, pa se borite, a mi }emo ovdje ~ekati."
Musa se rasrdi i pozva na njih prokletstvo. Zato im
Allah zabrani da u|u u Kudus sljede}ih ~etrdeset
godina i oni luta{e Zemljom bez sigurnosti. Allah im
poslije, kao za{titu posla bijeli oblak, spusti nanu i
prepelice, dade im kamen koga su sa sobom nosali, a
iz koga bi poteklo dvanaest vrela kada Musa po
njemu udari svojim {tapom. Svaka je skupina znala
svoje mjesto gdje }e piti, odnosno svako od dvanaest
plemena znalo je svoje vrelo gdje }e se napajati. Ovo
je tuma~enje rije~i Uzvi{enog: "I od raznih nevolja te
spasili", tj. spa{avali smo te i pomagali ti, kada god si
padao u nevolje. Izlazio si iz njih za{ti}en Allahovom
za{titom, okruèn Njegovom pa`njom i podr{kom.
Allahu, d`.{., pripada pohvala i milost.

,
"I ti si ostao godinama me|u stanovnicima
Medjena, zatim si, o Musa, u odre|eno
vrijeme do{ao, /40/ i Ja sam te za Sebe
izabrao. /41/ Idite ti i tvoj brat, sa dokazima
Mojim, i neka sam vam Ja uvijek na pameti.
/42/ Idite Faraonu on se, doista, osilio, /43/
pa mu blagim rije~ima govorite, ne bi li
razmislio ili se pobojao."/44/

Uzvi{eni govori Musau, a.s., kako je me|u
stanovnicima Medjena proveo jedno odre|eno
vrijeme, pobjegav{i od Faraona i njegove svite, gdje
je u tazbini ~uvao stoku. "Zatim si u odre|eno
20 - Taha / Taha
849
vrijeme do{ao", tj. na (zakazano) vrijeme. "Ja sam
te za Sebe izabrao", tj. kao poslanika po Svome
htijenju i èlji. Uzvi{eni kaè: "Idite ti i tvoj brat, sa
dokazima Mojim", tj. Mojim mu'dìzama, " I
nemojte malaksati u sje}anju na Mene!, tj. ne
dozvolite da posustate u zikrullahu, niti da klonete.
Zikrullah }e vam biti pomo} protiv Faraona i snaga
kojom }ete ga pobijediti, kako stoji u hadisu: /151/
"Zaista, Moj je rob svaki Moj rob koji Me spominje
kada se bori sa njemu ravnim po hrabrosti." Uzvi{eni
kaè:
"Pa mu blagim rije~ima govorite, ne bi li
razmislio ili se pobojao." U ovom je ajetu divna
pouka za na~in pozivanja u vjeru kroz nje`nost, kako
kaè Jezid er-Rika{i: O ti {to ljubav pokazuje{ prema
onome sa kim se bori{, kakav si tek prema onom
koga doziva{ i voli{?" Idite, dakle, Faraonu i podsjetite
ga na to da on ima Stvoritelja, i da }e Mu se vratiti i
da postoje Dènnet i Dèhennem. Sve mu to
saop}ite umiljatim, lahkim i blagim rije~ima, da na
du{ama ostave {to ja~i utisak i efekt, kako Uzvi{eni
kaè:
"Pozivaj na put Gospodara svoga mudro i
lijepim savjetom i sa njima raspravljaj na
najljep{i na~in." Uzvi{eni kaè:
"Ne bi li razmislio ili se pobojao", tj. ne bi li
napustio zabludu ili se pobojao svoga Gospodara.
Razmi{ljanje je izlaz iz opasnoti, a strah je
pokoravanje. Sve mu ovo saop}ite da bi imao dokaze
protiv sebe i opomenu prije ka`njavanja.

"Gospodaru na{", reko{e oni, "bojimo se da
nas odmah na muke ne stavi ili da svaku
mjeru zla ne prekora~i " /45/ "Ne bojte se!",
re~e On, "Ja sam sa vama, Ja sve ~ujem i
vidim. /46/ Idite k njemu i recite: "Mi smo
poslanici Gospodara tvoga, pusti sinove
Israilove da idu sa nama i nemoj ih mu~iti!
Donijeli smo ti dokaz od Gospodara tvoga,
nek ` vi u miru onaj koji Pravi put slijedi!
/47/ Nama se objavljuje da }e sigurno sti}i
kazna onoga koji ne povjeruje i ko glavu
okrene.'"/48/

Uzvi{eni obavje{tava da su Musa i Harun, a.s.,
traè}i Allahovu, d`.{., pomo}, rekli:
.
i
l

"Gospodaru na{, bojim se da nas odmah
na muke ne stavi ili da svaku mjeru z a ne
prekora~i", stavljaju}i na znanje da se oni pla{e da
}e ih {~epati kao neprijatelje. "Ne bojte se!", re~e
On, "Ja sam sa vama, Ja sve ~ujem i vidim", tj.
Meni nije skriveno ono {to sam vam naredio i znajte
da je njegov per~in u Mojoj ruci i on samo po Mom
dopu{tenju govori, di{e i radi, a nakon {to Ja
naredim. Ja sam sa vama Svojom pomo}i, za{titom i
potporom. Uzvi{eni kaè:
"Idite k njemu i recite: 'Mi smo poslanici
Gospodara tvoga.'" Ibn-
Abbas kaè da su pred Faraonovim vratima ostali
jedno izvjesno vrijeme dok im se nije dopustilo da
u|u, nakon te{ke procedure. Es-Suddi kaè da je
Musa, a.s., kada je stigao u Egipat, najprije posjetio
svoju majku i brata koji ga nisu prepoznali. Kada su
ga prepoznali, poèljeli su mu dobrodo{licu, a on
re~e: "Harune, moj Gospodar mi je naredio da odem
Faraonu i da ga pozovem na pokornost Allahu, a tebi
je naredio da mi pomogne{." Harun, a.s., mu
odgovori: "Uradi kako ti je naredio tvoj Gospodar."
Oti{li su no}u, pa je Musa, a.s., svojim {tapom
zalupao na vrata dvora. To je ~uo Faraon i upitao:
"Ko se to usu|uje da ne{to ovako opasno radi?!"
Straàri i portiri su ga obavijestili da se tamo nalazi
neki lud ~ovjek, koji za sebe tvrdi da je Boìji poslanik,
a on re~e: "Dovedite ga!"
"Njih dvojica reko{e: 'Mi smo poslanici
Gospodara tvoga, pusti sinove Israilove da
idu sa nama i nemoj ih mu~iti! Donijeli smo ti
dokaz od Gospodara tvoga, a neka ìvi u
miru onaj koji Pravi put slijedi'", tj. mi smo ti
donijeli ~udo od Gospodara tvoga, pa ìvi u miru ako
bude{ slijedio uputu.
"Nama se objavljuje da }e, sigurno, kazna
sti}i onoga ko ne povjeruje i glavu okrene", tj.
nas je Allah, d`.{., obavijestio kroz Objavu, koju nam
je za{tit }enu dostavio, da }e, sigurno, kazna sti}i one
koji ne vjeruju u Njegove dokaze i napuste
pokornost Njemu, kao {to Uzvi{eni kaè:
"Onda }e onome koji je obijestan bio, i ìvot
na ovom svijetu vi{e volio, Dèhennem
prebivali{te postati sigurno."

20 - Taha / Taha
850

"Pa ko je Gospodar va{, o Musa?", upita
Faraon. /49/ "Gospodar na{ je Onaj Koji je
svemu dao oblik a zatim ga uputio." /50/ "A
{to je sa narodima davna{njim?", upita on.
/51/ "Znanje o njima kod Gospodara je
moga, u Knjizi!, re~e Musa,Gospodaru
mome ni{ta skriveno nije i On ne
zaboravlja."/52/

Uzvi{eni obavje{tava kako je Faraon poricao
postojanje Boga, d`.{., Graditelja i Stvoritelja svemira,
njegovog Gospodara i Vladara.
"Pa ko je va{ Gospodar, o Musa?", tj. ko je
taj koji te je poslao? Ja ga ne poznajem, a nisam vas
ni u~io da osim mene ima neko drugo boànstvo.
"Gospodar na{ je Onaj Koji je svemu dao
oblik, a zatim ga uputio." Seid ibn Dùbejr kaè:
"Dao je svakom stvorenju ono {to mu je
potrebno.ôvjeku nije dao ono {to je dao
~etverono`noj ìvotinji, niti ~etverono`noj ìvotinji
ono {to je dao psu, a psu nije dao ono {to je dao
ovci. Svakome je dao ono {to mu je potrebno, i to
tako da sve {to je stvorio, stvorio je druga~ije." "'A
{to je sa narodima davna{njim?', upita on."
Kada ga je Musa, a.s., obavijestio da je njegov
Gospodar, Koji ga {alje - Stvoritelj, Koji daje opskrbu,
Koji sve odre|uje i upu}uje, Faraon je zatraìo
obja{njenje za pitanje pro{lih naroda, jer oni nisu
oboàvali Allaha, d`.{., pa {ta }e sa njima biti?
Musa, a.s., mu odgovori: "Iako nisu oboàvali
Allaha, njihova djela su kod Njega registrovana i
dobit }e nadoknadu prema Njegovoj Knjizi, a to
je Levhi-mahfuz i knjiga registrovanih djela.
"Gospodaru mome nije ni{ta skriveno i On
ni{ta ne zaboravlja", tj. ni{ta se od Njega ne moè
sakriti i ne promi~e Mu ni malo ni veliko, i On ni{ta
ne zaboravlja. On sve obuhvata svojim znanjem,
slavljen je On i uzvi{en, ~ist i visoko iznad svega.
Znanje stvorenja ima dva nedostatka, i to: prvo je
nemogu}nost sveobuhvatnog znanja, a drugo je
zaboravljanje onoga {to se nau~i; Allah, d`.{., ~ist je
od i jednog i drugog.

.
!
j
On je za vas Zemlju posteljom u~inio i po njoj
vam prolaze utro, i On spu{ta s neba ki{u!,
"Samo Mi dajemo da uz njenu pomo} u
parovima ni~e bilje raznovrsno. /53/ Jedite i
napasajte stoku svoju! To su dokazi za one
koji pameti imaju /54/ Od zemlje vas
stvaramo i u nju vas vra}amo i iz nje }emo
vas po drugi put izvesti. /55/ I Mi smo
Faraonu sve dokaze na{e pokazali, ali je on
ipak porekao i da povjeruje odbio."/56/

Ovo je upotpunjavanje odgovora koga je dao
Musa, a.s., u kome je opisao svoga Gospodara
Uzvi{enog, a na pitanje koje mu je postavio Faraon:
"Gospodar na{ je Onaj Koji je svemu dao
oblik a zatim ga uputio." U tom smislu nastavlja
odgovor pa kaè: "On je za vas Zemlju
posteljom u~inio", pa ste na njoj stabilni i sigurni,
na njoj boravite, spavate i po njenoj povr{ini
putujete.
"I po njoj vam je puteve utro", tj. dao vam je
puteve sa orijentirima po kojima putujete, kao {to na
drugom mjestu kaè:
"I po njima smo staze i bogaze stvorili da
bi oni kuda èle stizali." Uzvi{eni kaè:
"I On spu{ta s neba ki{u, "Samo Mi dajemo
da uz njenu pomo} u parovima ni~e bilje
raznovrsno", tj. razne vrste plodova i usjeva, te
proizvodi slatkog kiselog i gorkog okusa, razli~itih
vrsta. "Jedite i napasajte stoku svoju ", tj. jedite
razne vrste hrane a svoju stoku hranite zelenilom i
rastinjem. "To su dokazi", tj. tvrdnje, uvjerenja i
garancija, "onima koji pameti imaju", tj. onima
koji imaju zdrave, pravo orijentisane pameti u istini
da nema drugog boga osim Allaha i da osim Njega
nije niko Stvoritelj.
"Od zemlje vas stvaramo i u nju vas vra}amo i
iz nje }emo vas po drugi put izvesti", tj. va{
po~etak je od zemlje, jer je va{ otac Adem, a.s.,
stvoren od pra{ine, uzorka Zemlje, pa }ete se u nju
povratiti i postati zemlja nakon {to pomrete i iz nje
}emo vas ponovo izvesti, kao {to Uzvi{eni kaè na
drugom mjestu:
"Bit }e onoga Dana kada vas On pozove, i
odazvat }ete se, hvale}i ga, i pomislit }ete da
ste ostali samo malo vremena." U "Sunenu" se
navodi hadis: /152/ "Poslanik, s.a.v.s., prisustvovao je
dènazi, pa kada je umrli spu{ten u kabur, uzeo je
{aku zemlje, bacio je na kabur i rekao: "Od nje smo
vas stvorili." Uzeo je {aku zemlje i po drugi put i
baciv{i je na kabur, rekao: "U nju vas vra}amo", pa
je isto uradio i tre}i put, pa rekao: "Iz nje }emo vas
po drugi put izvesti." Uzvi{eni kaè:
"I Mi smo Faraonu sve dokaze Na{e
pokazali, ali je on ipak porekao i da povjeru e
odbio", tj. predo~eni su mu jasni dokazi, znakovi i
istine, ali ih je odbacio svojim nevjerstvom, inadom i
razvratom, kao {to Uzvi{eni kaè:
20 - Taha / Taha
851
"I oni ih, nepravedni i oholi, poreko{e,
mada su u sebi znali da su istinita."

"Zar si do{ao da nas pomo}u vrad`bine svoje
iz zemlje na{e izvede{, o Musa!", upitao je.
/57/ "I mi }emo tebi vrad`binu sli~nu ovoj
doista, pripremiti! Zakaì nam ro~i{te koga
}emo se i mi i ti pridràvati, onako kako
odgovara i nama i tebi!" /58/ "Neka ro~i{te
bude na dan gizde, re~e Musa, "i nek se
narod izjutra sakupi."/59/

Uzvi{eni obavje{tava da je Faraon, kada mu je
Musa, a.s., pokazao velika ~uda (bacanje {tapa i
njegovo pretvaranje u zmiju i stavljanje ruke pod
pazuho koja bi se potom pojavila bijela bez ikakva
nedostatka) rekao: Ovo je vrad`bina. Do{ao si da nas
sa njom op~ini{, ovlada{ narodom da bi te slijedio,
da nas broj~ano nadma{i{ da ne bismo mogli tobom
da upravljamo. Mi imamo magiju sli~nu tvojoj koju
nam pokazuje{.
"Zakaì nam ro~i{te koga }emo se i mi i ti
pridràvati", tj. dan u kome }emo se na
odre|enom mjestu iskupiti, gdje }emo i mi i ti do}i.
Musa, a.s., im re~e:
"Neka ro~i{te bude na dan gizde", tj. na dan
njihovog svetkovanja, dokolice i iskupljanja, da bi
svijet bio svjedok Allahove, d`.{., mo}i nad svim i
sva~im, te da se pred njima potvrde mu'dìze
poslanika koje uni{tavaju vrad`bine ~arobnjaka. Zato
Musa, a.s., kaè:
"I neka se narod izjutra sakupi", tj. da se sve
dobro vidi i bude jasno. Ovako rade poslanici. Svaka
njihova stvar je jasna i u njoj nema ni{ta sakriveno ili
nejasno. Ibn Abbas kaè da je dan gizde bio Jevmu-
a{ura. U istom takvom danu je Allah, d`.{., uni{tio
Faraona i njegovu vojsku kako je to potvr|eno sahih
hadisom.

I Faraon ode sakupi ~arobnjake svoje i poslije
do|e. /60/ "Te{ko vama!", re~e Musa. "Ne
iznosite la` o Allahu, pa da vas On kaznom
uni{ti, a sigurno ne}e uspjeti onaj koji laì
iznosi." /61/ I oni se, tiho {ap}u}i, stado{e o
svom poslu izme|u sebe raspravljati. /62/
"Ova dvojica su ~arobnjaci", reko{e jedni
drugima- "ho}e da vas vrad`binama svojim iz
zemlje va{e izvedu i da uni{te vjeru va{u
prelijepu: /63/ zato lukavstvo svoje pametno
pripremite, a onda u red stanite. Ko danas
pobijedi, sigurno }e posti}i {to èli."/64/
,
i

Uzvi{eni obavje{tava da je Faraon, nakon
utvr|ivanja mjesta i vremena sastanka, naredio da se
sakupe svi ~arobnjaci njegova carstva. U tom
vremenu ih je bilo mnogo i uìvali su veliki ugled.
Narod se iskupio odre|enog prazni~nog dana uz
prisustvo Faraona i najuglednijih dràvnih
funkcionera. Musa, a.s., je, oslanjaju}i se na svoj {tap,
stigao sa svojim bratom Harunom, a.s. Dok su
~arobnjaci stajali u redu, Faraon ih je bodrio i
podsticao, obe}avaju}i im velike darove ako pobijede
Musaa, a.s.
"Te{ko vama!", re~e Musa, "Ne iznosite laì
o Allahu", tj. ne varajte narod svojim djelima. Vi
pokazujete ne{to nestvarno kao da je stvarnost, a
znate da to nije tako i time laète na Allaha, d`.{.,
"pa da vas On kaznom uni{ti", tj. On }e vas
kazniti neminovnim uni{tenjem.
"A sigurno ne}e uspjeti onaj ko laì iznosi."
Oni se po~e{e me|usobno dogovarati, tj. nisu bili
slo`ni. Jedni su rekli: Ovo nisu rije~i ~arobnjaka, "pa
su tako tiho raspravljali", tj. vodili raspravu.
"'Ova dvojica su ~arobnjaci', reko{e jedni
drugima. Ovo je dijalekt nekih Arapa,me|utim
ima i onih koji ~itaju: I to je poznat dijalekat. Ovim se
èli ista~i kako su ~arobnjaci rekli za Musaa i Haruna,
a.s., da su njih dvojica u~eni ~arobnjaci koji
podu~avaju pravljenju ~arolija i da im je èlja da
pobijede kako bi zavladali svijetom. Zatim }e, kada ih
narod bude slijedio, poubijati Faraona i njegovu
vojsku a njih istjerati iz njihove zemlje
20 - Taha / Taha
852
"i uni{titi va{u vjeru prelijepu." Oni }e ovim
putem, pomo}u vrad`bine, preuzeti vo|stvo,
preoteti im vlast, dobra i svijet okrenuti protiv nas.
Oni }e sa Izrael}anima oteti njihovu imovinu a mi
}emo ostati bez vlasti i ugodna ìvota.

"Zato lukavstva svoja pametno pripremite,
a onda u red stanite", tj. stanite svi u jedan stroj i
bacite to {to vam je u rukama slo`no da zaslijepite
poglede i pobijedite njega i njegova brata.
"Ko danas pobijedi, sigurno }e posti}i {to
èli", tj. bilo mi bilo oni. Ako mi pobijedimo, primit
}emo darove na{eg velikog vladara, a ako pobijede
njih dva, zadobit }e veliko vo|stvo.

li

"O Musa", reko{e oni, "ho}e{ li ti ili }emo
najprije mi baciti?" /65/ "Bacite vi!", re~e on,
i odjednom mu se pri~ini da se konopi njihovi
i {tapovi njihovi, zbog vrad`bine njihove,
kre}u. /66/ I Musa u sebi osjeti zebnju. /67/
"Ne boj se!", rekosmo Mi, "ti }e{, doista,
pobijediti. /68/ Samo baci to {to ti je u
desnoj ruci, progutat }e ono {to su oni
napravili, jer je ono {to su oni napravili samo
varka ~arobnjaka, a ~arobnjak ne}e, ma gdje
do{ao, uspjeti." /69/ I ~arobnjaci se baci{e
cem na tle govore}i: "Mi vjerujemo u
Harunova i Musaova Gospodara!."/70/

Uzvi{eni obavje{tava da su ~arobnjaci prilikom
suo~enja sa Musaom, a.s., rekli:
"Ili }e{ ti", tj. prvi,
"ili }emo mi prvi baciti?", "Bacite vi", tj. prvi,
da vidimo va{e obmane i da se svijetu otkrije va{a la`.
"I odjednom mu se pri~ini da se konopi
njihovi i {tapovi njihovi, zbog vrad`bine
njihove, kre}u." Oni su ih premazali ìvom, zbog
koje se ~inilo da su u pokretu i da se ljuljaju i uvijaju.
To su samo trikovi, a mno{tvo njihovo je davalo
prizor doline napunjene zmijama koje gamiù jedna
preko druge. "I Musa u sebi osjeti zebnju", tj.
strah da u narodu ne do|e do smutnje.
"Ne boj se!", rekosmo Mi- "ti }e{, doista,
pobijediti! Samo baci to {to ti je u desnoj
ruci, progutat }e ono {to su oni napravili", tj.
trikove i obmane. Musaov {tap pretvorio se u
ogromnu, jezovitu zmiju sa nogama, vratom, glavom
i zubima, koja se okomila na uàd i {tapove i sve ih
uni{tila. ârobnjaci i narod taj su prizor u jasnom
danu otvoreno promatrali. Pojavilo se ~udo i jasan
dokaz. Istina je pobijedila a la`ne varke uni{tene.
Zato Uzvi{eni kaè:
"Ono {to su oni napravili samo je varka
~arobnjaka, a ~arobnjak ne}e, ma gdje do{ao,
uspjeti." Ibn-
Ebu-Hatim prenosi od Dùnduba ibn Abdullaha el-
Bedèlija da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /153/ "Ako ga
uhvatite", tj.~arobnjaka, "ubijte ga!", a zatim je
citirao: "A ~arobnjak ne}e, ma gdje do{ao,
uspjeti." Gdje god do|e nema mu sigurnosti.
Osnovu ovog hadisa prenosi Tirmizi kao merfui
mevkuf hadis. Kada su ~arobnjaci sve ovo vidjeli,
shvatili su, istinski, da ono {to je uradio Musa, a.s.,
nije ma|ioni~arski trik, ve} nesumnjiva istina, koju
moè dati samo Onaj Koji, kada ne~emu kaè:
"Budi!" ono bude. U tom trenutku pali su na sed`du
Allahu, d`.{., rekav{i: "Mi vjerujemo u Harunovog
i Musaovog Gospodara." Ibn-Abbas i Ubejd ibn
Umejr kaù: "Na po~etku dana bili su ~arobnjaci, a na
kraju dana postali su ~asni {ehidi." Ibn-Abbas kaè da
ih je bilo 70, a Seid ibn Dùbejr kaè da su vidjeli
svoje poloàje u Dènnetu dok su bili na sed`di. Ovo
isto kaù Ikrime i Kasim ibn Ebu-Bezzeh.

"Vi ste mu povjerovali", viknu Faraon- "prije
nego {to sam vam ja dopustio! On je u~itelj
va{, on vas je vrad`bini nau~io i ja }u vam,
zacijelo, unakrst ruke i noge va{e odsje}i i po
stablima palmi vas razapeti i sigurno }ete
znati ko je od nas u mu~enju stra{niji i
istrajniji." /71/ "Mi ne}emo tebe staviti iznad
jasnih dokaza koji su nam do{li, tako nam
Onoga Koji nas je stvorio", odgovori{e oni,
"pa ~ini {to ho}e{, to moè{ da u~ini{ samo u
ìvotu na ovom svijetu. /72/ Mi vjerujemo u
Gospodara na{eg da bi nam grijehe na{e
20 - Taha / Taha
853
oprostio i vrad`bine na koje si nas ti
primorao. A Allah je bolji i trajnije
nagra|uje."/73/

Uzvi{eni obavje{tava o Faraonovom nevjerovanju,
tvrdoglavosti i oholenju pred Istinom u trenutku kada
je vidio zadivljuju}e ~udo i veliki znak. Shvatio je koga
su ~arobnjaci pomogli kada su povjerovali pred
okupljenim narodom. Njegova oholost i umi{ljenost
bili su potpuno poraèni, a on je ~arobnjake bio
angaòvao da podignu njegov ugled i dominaciju.
Nekontrolirano je po~eo da vi~e i prijeti:
"Vi ste mu povjerovali prije nego {to sam
vam ja dopustio!", tj. ja vam tako ne{to nisam
naredio. Preneraèn je poku{ao da ih odvrati od
Istine, rekav{i: "On je u~itelj va{, on vas je
vrad`bini nau~io", tj. vi ste od Musaa preuzeli
vrad`binu, od njega ste je nau~ili, pa ste se udruìli
da me zajedni~ki porazite. Zato nastavlja sa
prijetnjama:
"Ja }u vam, zacijelo, unakrst ruke i noge
va{e odsje}i i po stablima palmi vas razapeti",
tj. unakazit }u vas, poubijati i javno izloìti. Ibn-Abbas
kaè da je on prvi koji je ovako ne{to uradio.
"I sigurno }ete saznati ko je od nas u
mu~enju stra{niji i istrajniji", tj. vi tvrdite da sam
ja u zabludi i da ste vi, Musa i njegov narod ~asniji.
Saznat }ete, zato, ko moè da ka`njava i ko je u tome
trajniji. Oni su na te njegove prijetnje, u ime Allaha,
d`.{., bili potpuno ravnodu{ni, pa su mu odgovorili:
"Mi ne}emo tebe staviti iznad jasnih
dokaza koji su nam do{li", tj. ne}emo tebe
odabrati, a odbaciti uputu i ~vrsto uvjerenje koje smo
dobili, "tako nam Onoga Koji nas je stvorio", tj.
tebi ne}emo dati prednost iznad na{eg Stvoritelja,
Koji nas je iz ni{ta stvorio. Njemu se pokoravamo i
Njemu robujemo a ne tebi jer On to zasluùje.
"Ti ~ini {to ho}e{", tj. radi {ta èli{, "jer to
moè{ da ~ini{ samo u ìvotu na ovom
svijetu", tj. tvoja vlast je na ovom svijetu, koji je
prolazan, a mi ve} ùdimo za vje~nim domom. "Mi
vjerujemo u Gospodara na{eg da bi nam
grijehe oprostio i" "vrad`bine na koje si nas ti
prisilio", da bi se pomo}u njih suprotstavio
Allahovim, d`.{., dokazima i mu'dìzi Njegova
vjerovjesnika.
"A Allah je bolji i trajnije nagra|u e", tj.
Allah, d`.{., nama je bolji od tebe i daje nagradu
trajniju od one koju si nam ti obe}ao. Tako je sve {to
je Faraon uradio s njima ustvari bila Allahova milost
koju im je ukazao. Ibn-Abbas i drugi kaù: "Osvanuli
su ~arobnjaci, a omrkli {ehidi."
j

Onoga koji pred Gospodara svoga kao
mu{rik do|e - ~eka Dèhennem; u njemu
ne}e ni umrijeti ni ìvjeti; /74/ a one koji
pred Njega do|u kao vjernici, a koji su dobra
dje a ~inili, njih sve ~ekaju visoki stepeni,
/75/ edenski vrtovi kroz koje }e rijeke te}i, u
njima }e oni vje~no ostati, i to }e biti nagrada
za one koji se budu od grijeha o~istili."/76/
l
i
l

Ovo je nastavak govora ~arobnjaka Faraonu gdje
ga opominju Allahovom odmazdom i Njegovom
trajnom kaznom, a poti~u ga ka vje~noj nagradi.
Rekli su mu: "Onoga koji pred Gospodara svoga
kao mu{rik izi|e", tj. sretne Ga na Sudnjem danu
kao mnogoboàc,
"~eka Dèhennem, u njemu ne}e ni
umrijeti ni ` vjeti." Sli~no ovome Uzvi{eni kaè:
"Oni ne}e biti na smrt osu|eni, i ne}e
umrijeti, i ne}e im se patnja u njemu ublaìti,
eto tako }emo svakog nevjernika kazniti."
Amhed prenosi od Ebu-Seida el-Hudrija da je
Poslanik, s.a.v.s., rekao: /154/ "[to se stanovnika
Dèhennema ti~e, oni u njemu ne}e umirati, a ne}e
ni ìvjeti. Me|utim, druge }e Vatra izgarati prema
teìni njihovih grijeha, i usmrtit }e ih, pa kada
postanu ugljenisani i bude dozvoljen {efa'at, bit }e
dovedeni u hrpama, jedni iza drugih, a zatim ba~eni
u dènetske rijeke. Re}i }e se: 'O dènetlije, poljevajte
ih!' Oni }e tada ponicati, bujaju}i kao {to nikne
sjemenka kada bude u nanosu bujice." Jedan od
prisutnih ashaba rekao je: "Poslanik, s.a.v.s., kao da je
bio u pustinji" (kako je to opisao). Ovako je hadis
zabiljeìo Muslim. Uzvi{eni kaè: "A one koji pred
Njega do|u kao vjernici,
"A one koji pred Njega do|u kao vjernici,
a koji su dobra dje a ~inili", tj. oni koji svoga
Gospodara sretnu, a bili su vjernici i rije~ima i
praksom,
"njih ~ekaju visoki stepeni", tj. Dènneti
visokih stupnjeva, sigurnih prostorija i udobnih
stanova. Ahmed prenosi od Ubadeta ibn Samita da
je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /155/ "Dènnet se sastoji
od stotinu stupnjeva ~ija je me|usobna razdaljina kao
razdaljina nebesa i Zemlje, a Firdevs je na najvi{em
stupnju. Iz njega izviru ~etiri rijeke, a Ar{ se nalazi
iznad njega. Kada molite Allaha, molite od Njega
Firdevs." Biljeì ga i Tirmizi. U dva najpoznatija
Sahiha naveden je hadis: /156/ "Zaista }e
20 - Taha / Taha
854
stanovnici visokih stupnjeva u Dènnetu jedni druge
posmatrati, kao {to vi gledate zvijezde koje nestaju u
nebeskom beskraju, a sve prema njihovim
me|usobnim odlikama." Prisutni upita{e: "Jesu li to,
Boìji Poslani~e, poloàji pejgambera?" - "Ne, ve} su
to poloàji onih koji vjeruju u Allaha, a poslanike
smatraju istinom", re~e Poslanik, s.a.v.s. U
"Sunenima" postoji dodatak ovom hadisu u kome se
kaè: " Zaista Ebu-Bekr i Omer su u toj skupini, pa
neka im je prijatno." Uzvi{eni kaè:
"Edenski vrtovi", tj. stani{ta , {to je u re~enici
(ajetu) bedel za
"Ispod kojih teku rijeke, u njima }e vje~no
ostati", tj. trajno boraviti. "To je nagrada za one
koji se budu od grijeha o~istili", tj. koji svoje
du{e o~iste od prljav{tine, pogani i mnogobo{tva, a
budu slijedili Poslanika, s.a.v.s.

"I Mi objavismo Musau: 'No}u izvedi robove
Moje i sa njima suhim putem kroz more
pro|i, ne strahuju}i da }e te oni sti}i i da }e{
se utopiti.'" /77/ A Faraon je za njima sa
vojskama svojim krenuo, pa ih je poklopilo
od mora ono {to ih je poklopilo; /78/ I
Faraon je narod svoj u zabludu doveo, a nije
na Put pravi izveo."/79/

Uzvi{eni obavje{tava da je Musau, a.s., naredio da
sa svojim narodom otputuje no}u jer je Faraon
zabranio da narod otputuje sa Musaom, a.s. Odveo
je sa sobom kompletan narod i to je Faraona èstoko
naljutilo. Naredio je da se sa svih strana sakupi vojska
i angaùje u traènju Izraeli}ana. Uskoro su ih na{li i
gotovo sustigli, a ovi su pomislili da im nema izlaza.
Musa, a.s., zastao je sa svojim narodom. Ispred njega
bilo je more, a iza njega Faraon sa vojskom. Tada mu
Allah, d`.{., objavljuje:
"I sa njima suhim putem kroz more pro|i,
ne strahuju}i da }e te oni sti}i i da }e{ se
utopiti." Musa, a.s., {tapom je svojim udario po
moru i ono se rastavi, i svaki bok njegov bija{e kao
veliko brdo. Izraeli}ani se nisu vi{e bojali da }e ih
Faraon sti}i ili da }e biti potopljeni u moru. Uzvi{eni
kaè:
"A Faraon je za njima sa vojskom svojom
krenuo, pa ih je poklopilo od mora ono {to
ih je poklopilo." Ovo smo ranije spominjali, {to je
ve} poznato: kako su Faraon i njegova vojska
potopljeni, kako su sa njim krenuli u more, kako ih je
vodio u zabludu, pa su se pogu{ili jer ih nije vodio
Pravim putem. Sli~no }e se desiti na Sudnjem danu.
On }e ih odvesti u Vatru, a uàsno je mjesto u koje }e
biti dovedeni.

"O sinovi Israilovi, Mi smo vas od neprijatelja
va{eg izbavili, i vama na desnoj strani Tura
rok zakazali, i manu i prepelice vam slali.
/80/ Jedite ukusna jela kojima vas
opskrbljujemo i ne budite u tome obijesni da
vas ne bi sna{la srd`ba Moja; a koga sna|e
srd`ba Moja - nastradao je. /81/ Ja }u
sigurno oprostiti onome ko se pokaje i
uzvjeruje i dobra dje a ~ini, i koji zatim na
Pravom putu istraje."/82/
l

Uzvi{eni spominje Svoje velike blagodati koje je
dao sinovima Israilovim i Svoju obilatu milost kada ih
je spasio od njihovog neprijatelja Faraona, kao i
njihovu radost zbog njegova stradanja. Oni su
posmatrali kako je Faraon skupa sa svojom vojskom
bio potopljen tako da se niko nije spasio, kao {to se
"A Faraonove ljude, na o~i va{e, potopili."
Buharija prenosi od Ibn-Abbasa da je Poslanik,
s.a.v.s., kada je stigao u Medinu, zatekao ìdove da
poste dan A{ure. Pitao ih je za razlog, pa su rekli:
"Ovo je dan u kome je Allah dao pobjedu Musau nad
Faraonom." Poslanik, s.a.v.s., re~e: /157/ "Mi smo
pre~i Musau, pa ga zato postite." I Muslim ga navodi
u svome "Sahihu". Nakon uni{tavanja Faraona,
Uzvi{eni odvodi Musaa i sinove Israilove na desnu
stranu brda Tur. To je mjesto u kome je Allah, d`.{.,
govorio Musau, a.s., gdje je Musa molio za Allahovo,
d`.{., vi|enje i gdje mu je Milostivi dao Tevrat. U
me|uvremenu sinovi su Israilovi po~eli oboàvati
tele, kako }emo to uskoro vidjeti kroz Allahovo, d`.{.,
kazivanje. Spomenuta mana slatko je koje im je sa
neba spu{tano, a prepelice su ptice koje su im
slijetale i koje su prema svojim potrebama jeli. Sve je
to izraz Allahove, d`.{., milosti i blagodati prema
njima. Zato Uzvi{eni kaè:
"Jedite ukusna jela kojima vas
opskrbljujemo i ne budite u tome obijesni da
20 - Taha / Taha
855
vas nebi sna{la srd`ba Moja", tj. ne
suprotstavljajte se mojoj naredbi pa da uzimate i ono
{to vam nije potrebno, jer }u se tada rasrditi na vas.
"...koga sna|e srd`ba Moja - nastradao je", tj.
nesretnik je.
Uzvi{eni kaè: "Ja }u sigurno oprostiti onome
ko se pokaje i uzvjeruje i dobra djela ~ini", tj.
svako ko se Meni pokaje, prihvatit }u njegovo
pokajanje bez obzira kakav grijeh imao. Rije~
Uzvi{enog: - "pokajati se" - zna~i napu{tanje onoga u
~emu se bilo, nevjerovanja, mnogobo{tva, grije{enja
ili dvoli~nja{tva, a rije~ "uzvjeruje", tj. svojim srcem,
i"radi dobra djela", tj. svojim organima. Rije~i:
"koji na Pravom putu istraje" zna~e ko putuje
putem sunneta i dèmata i drì se islama do svoje
smrti, vjeruju}i da }e za to biti nagra|en od Allaha,
d`.{.

"A za{to si prije naroda svoga poùrio, o
Musa? /83/ "Evo idu za mnom", odgovori on,
"a poùrio sam k Tebi, Gospodaru moj, da
bude{ zadovoljan." /84/ "Mi smo narod tvoj,
poslije tvog odlaska, u isku{enje stavili", re~e
On, "I njih je zaveo Samirija." /85/ I Musa se
narodu svome vrati srdit i àlostan. "O
narode moj", re~e, "zar vam Gospodar va{
nije dao lijepo obe}anje? Zar vam se vrijeme
oduljilo, ili ho}ete da vas stigne srd`ba
Gospodara va{eg, pa se zato niste dràli
obe}anja koje ste mi dali!." /86/ "Nismo od
svoje volje prekr{ili obe}anje koje smo ti
dali", odgovori{e. "Bili smo natovareni
teretima, nakitom narodnim, pa smo to
pobacali." A to isto uradio je i Samirija, /87/
pa im izlio tele koje je davalo glas kao da
mu~e, i oni su onda rekli: "Ovo je va{ bog i
Musaov bog", pa je on zaboravio." /88/ Zar
oni nisu vidjeli da im ono ni rije~i ne
nevolju otkloniti niti im moè ikakvu korist
pribaviti?"/89/

Nakon Faraonove propasti Musa, a.s., nastavlja
putovanje sa Izrael}anima.
"Pa su nai{li na narod koji se klanjao
kipovima svojim. "O Musa", reko{e, "napravi i
ti nama boga kao {to oni imaju bogove!", "Vi
ste, uistinu, narod koji nema pameti!", re~e
on. "Zaista }e biti poni{teno ono {to ovi
rade." Gospodar mu je odredio 30 pa dodao jo{
deset dana i no}i da ih uzastopno posti. On je poslije
toga brzopleto poùrio do Tura a svoga brata
postavio za zamjenika. Zato Uzvi{eni pita:

"A za{to si prije naroda svoga poùrio, o
Musa?", "Evo idu za mnom", tj. dolaze i uskoro
}e sti}i blizu Tura. "Poùrio sam k Tebi,
Gospodaru moj, da bude{ zadovoljan", tj. da se
pove}a Tvoje zadovoljstvo sa mnom.
"Mi smo narod tvoj poslije tvog odlazka u
isku{enje doveli", re~e On, " I njih je zaveo
Samirija." Uzvi{eni obavje{tava Musaa, a.s., {ta se
desilo nakon njegovog odlaska. Izraeli}ani su po~eli
da oboàvaju tele koje im je napravio izvjesni
Samirija. Uzvi{eni kaè:
"I Musa se narodu svome vrati srdit i
àlostan", tj. po{to ga je Uzvi{eni obavijestio {ta se
desilo, on se na njih rasrdio i razbjesnio. Dok je on u
njihovom interesu ~inio to {to je ~inio i dok je
primao Tevrat u kome je njihov zakon i njihova ~ast,
oni su po~eli da oboàvaju ne{to mimo Allaha, d`.{.
Zbog toga se on vratio neveseo, tuàn i srdit. Van
pameti je to {ta je uradio njegov narod. Pripisao je
druga Allahu, d`.{., Koji im je dao tolike blagodati i
toliko puta ih spasio. "O narode moj", re~e, "zar
vam Gospodar va{ nije dao lijepo obe}anje",
tj. preko mene i zar se niste osvjedo~ili da vam je
pomogao protiv va{eg neprijatelja i dao vam
pobjedu nad njim, kao i tolike druge blagodati. "Zar
vam se vrijeme oduljilo?", tj. zar ste zaboravili
Njegove pro{le blagodati i proteklo vrijeme.
"Ho}ete li da vas stigne srd`ba Gospodara
va{eg", tj. vi èlite da se to desi, "pa se zato niste
dràli obe}anja koje ste mi dali", "Oni reko{e:
"Mi nismo od svoje volje prekr{ili dato ti
obe}anje", tj. po svom slobodnom izboru.
"Bili smo natovareni teretima, nakitom
narodnim", ovim oni izraàvaju ustezanje od
zabranjenog nakita {to su ga pozajmili od Kopta
kada su napu{tali Egipat.
20 - Taha / Taha
856
"Pa smo to pobacali. "A to je isto uradio i
Samirija, pa im izlio tele koje je davalo glas
kao da mu~e." Ibn-Abbas kaè da je Harun, a.s.,
naredio da se sav nakit sakupi i pobaca u jednu jamu
sa vatrom i tako pretvori u jedinstvenu gromadu, pa
da Musa, kada se vrati, sa tim uradi {ta ho}e. Nai{ao
je Samirija i tamo bacio {aku zemlje koju je uzeo sa
traga Izaslanika, Dìbrila, koji je Izraeli}ane preveo
preko mora. Harun, a.s., mu u tom momentu re~e:
"Za{to ne baci{ to iz svoje ruke?" , a Samirija je cijelo
vrijeme drào zemlju u {aci, na {to mu on odgovori:
"Bacit }u ga pod uslovom da moli{ Allaha da od
ovoga stvori {to ja èlim." Dok je Harun, a.s., ~inio
dovu, Samirija je bacaju}i rekao: "Ho}u da postane
tele!", {to se i desilo. Postalo je {uplje tele, bez du{e i
glasa. Ibn-Abbas kaè: "Tako mi Allaha, ono uop}e
nije imalo glasa, ve} mu je vazduh sa stra`njeg dijela
prolazio i izlazio na usta {to je proizvodilo zvuk." "Oni
reko{e", tj. zalutali Izraeli}ani koji su stavljeni na
ku{nju i koji su oboàvali tele: "Ovo je va{ i
Musaov bog." Prihvatili su ga i zavoljeli iznad svega
drugog. "...pa je on zaboravio", tj. Samirija je
napustio i ostavio islam. Uzvi{eni ih opovrgava kore}i
ih i obja{njavaju}i im njihovu sramotu i maloumnost:
"Zar oni nisu vidjeli da im ono ni rije~i ne
nevolju otkloniti niti im ikakvu korist
pribaviti?", tj. zar ne vide da im tele ne odgovara
kada ga {to pitaju ili mu {to govore, ne moè im
na{tetiti, a ni koristiti, ni na ovom, a ni na drugom
svijetu. Ukratko re~eno, ove neznalice odrekle su se
nakita Kopta i pobacale ga, a on je svakako tu|i, ali
su po~eli oboàvati tele. Sustegli su se od
bezna~ajnog da bi potom uradili krupan grijeh.

A njima je Harun jo{ prije govorio: "O narode
moj, vi ste njime samo u isku{enje dovedeni;
Gospodar va{ je Svemilosni, zato slijedite
mene i slu{ajte nare|enje moje." /90/ "Mi
}emo mu se klanjati sve dok nam se ne vrati
Musa'" reko{e oni./91/

Uzvi{eni obavje{tava kako im je Harun, a.s.,
zabranjivao da oboàvaju tele, stavljaju}i im na
znanje da je to samo ku{nja, a da je njihov Gospodar
Svemilosni, Koji je sve stvorio.
"Zato slijedite mene i slu{ajte nare|enje
moje", tj. radite ono {to vam naredim a ostavite ono
{to vam zabranim.
"'Mi }emo mu se klanjati sve dok nam se
ne vrati Musa', odgovorili su oni", tj. mi ne}emo
napustiti njegovo oboàvanje dok ne ~ujemo {ta }e
nam Musa o tome re}i. Suprotstavili su se Harunu,
a.s., sa njim se sukobili i gotovo ga ubili.

"O Harune",, povika Musa- "[ta te je sprije~ilo,
kad si ih vidio da su zalutali, /92/ da za
mnom nisi po{ao? Za{to nisi nare|enje moje
poslu{ao?" /93/ "O sine moje majke", re~e
Harun - "ne hvataj me za bradu i za kosu
moju! Ja sam se pla{io da ti ne rekne{:
'Razdor si me|u sinovima Israilovim posijao i
nisi postupio onako kako sam ti rekao.'"/94/

Uzvi{eni obavje{tava da je Musa, a.s., kada se
vratio svome narodu i zatekao u {irku, bacio plo~e
koje je drào u ruci i jako se naljutio. Pograbio je
svoga brata za glavu i po~eo je tresti, prekoravaju}i
ga:
"[ta te je sprije~ilo, kada si ih vidio da su
zalutali, da za mnom nisi po{ao?", tj. da me
obavijesti{ o smutnji.
"Za{to nisi moje nare|enje poslu{ao?", tj.
ono koje sam ti dao, a to su rije~i:
"Zastupaj me u narodu mome i red pravi i
ne slijedi puteve onih koji su smutljivci."
"O sine moje majke", obra}a mu se nje`no
spominju}i majku. Oni su bra}a od istih roditelja,
spominjanje samo majke nje`nije je i ja~e izraàva
milost i naklonost, pa mu radi toga kaè:
"O sine moje majke, ne hvataj me za bradu
i za kosu moju." "Ja sam se pla{io..." Ovdje se
Harun, a.s., opravdava Musau, a.s., navode}i razlog
ka{njenja koji ga je omeo u dostavljanju vijesti o
onome {ta se u me|uvremenu desilo. Bojao sam se
da krenem za tobom i da te obavijestim, jer bi mi
rekao: Za{to si ih same ostavio,
"i razdor me|u sinovima Israilovim posijao
i nisi postupio onako kako sam ti rekao", tj.
nisi ispunio moje nare|enje, a ja sam te postavio da
me zastupa{ u mom narodu. Ibn-Abbas kaè da je
Harun, a.s., bio pun po{tovanja prema Musau, a.s., i
da mu je bio pokoran.

20 - Taha / Taha
857

"A {ta si ti to htio, o Samirija?", upita Musa.
/95/ "Ja sam vidio ono {to oni nisu vidjeli",
odgovori on, "pa sam {aku zemlje sa traga
Izaslanikova uzeo i to bacio, i, eto, tako mi
to uljep{a moja du{a." /96/ "E onda se gubi!",
re~e Musa, "~itavog svog ìvota }e{ govoriti:
'Nema doticanja!', a ~eka te jo{ i odre|eni âs
koji te ne}e mimoi}i. Pogledaj samo ovoga
tvog 'boga' kojem si se klanjao: mi }emo ga
sigurno spaliti i po moru mu prah rasuti.
/97/ Va{ bog je, Allah, drugog boga osim
Njega nema! On sve zna."/98/

Musa je upitao Samiriju: "A {ta si ti to hito, o
Samirija?", tj. {ta te navelo da to uradi{?
Muhammed ibn Ishak kaè da je Ibn-
Abbas rekao: "Samirija je potjecao iz naroda koji
oboàva kravu, pa je zajedno sa Izraeli}anima primio
islam, a njegovo pravo ime je Musa ibn Zufer."
"Rekao je", tj. Samirija,
"Vidio sam ono {to oni nisu vidjeli", tj. vidio
sam Dìbrila kada je do{ao da uni{ti Faraona,
"pa sam uzeo {aku zemlje sa traga
Izaslanikova", tj. sa traga njegovog konja. Ovako to
obja{njava ve}ina komentatora. "Pa sam to bacio."
Ibn-Ebu-
Hatim kaè da je Ikrime rekao: "Kada je Samirija
ugledao izaslanika, palo mu je na um: 'Ako uzme{
{aku zemlje sa traga onoga konja, zatim to baci{ i
rekne{: 'Budi!'", to }e i biti.' bacio je {aku zemlje i
rekao: 'Budi!', pa je postalo tele koje je davalo glas
kao da mu~e."
"I, eto, tako mi to uljep{a moja du{a", tj. to
mi je uljep{ala moja du{a i dopalo joj se. Musa, a.s.,
mu re~e:
"Gubi se! îtavog ìvota }e{ govoriti:
'Nema doticanja!'", tj. po{to si ti dotakao i uzeo
ono {to nisi smio, a to je zemlja sa traga Izaslanika,
na dunjaluku }e{ imati za kaznu da stalno ponavlja{:
"Nema doticanja!, tj. ne}e{ doticati ljude, a ni oni
tebe.
"A ~eka te jo{ i odre|eni âs", tj. Sudnji dan,
"koji te ne}e mimoi}i", tj. ne moè{ ga izbje}i.
"Pogledaj samo ovoga svoga 'boga'" "kome si
se klanjao", tj. kome si ibadet ~inio - to je samo
tele. "Mi }emo ga sigurno spaliti." Ibn-Abbas
kaè da ga je Musa, a.s., samljeo brusom i bacio u
vatru.
"I po moru mu prah rasuti", tj. sa obale mora.
"Va{ bog je - Allah, drugog boga, osim
Njega nema! On sve zna!" Musa, a.s., im je rekao:
"Ovo nije va{ bog, jer va{ Bog je Allah, d`.{., drugog
boga osim Njega nema. Niko ne zasluùje da mu se
robuje osim Njega, d`.{. Nema potrebe da se
nekome drugom ibadet ~ini osim Njemu. Sve o
Njemu ovisi i svi su Njegovi robovi."
"On sve zna", Rije~ je u akuzativu jer je u
re~enici temjiz" tj. On sve zna i Svojim znanjem sve
obuhvata, zna brojenost svega, nije Mu skrivena ni
jedna trunka. Ni jedan list ne otpadne a da On za
njega ne zna.

j
i
"I tako, eto, kazujemo ti neke vijesti o onome
{to je ve} pro{lo i dali smo ti od Nas
Opomenu. /99/ Ko se od nje okrene, na
Sudnjem danu }e doista te{ko breme
ponijeti; /100/ vje~no }e tako ostati, a jeziv
tovar }e im na Sudnjem danu biti."/101/

Uzvi{eni upotpunjuje svoje kazivanje o Musau,
a.s., svome poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., pa mu
kaè: "I tako, eto, kazujemo ti neke vijesti o
onome {to je ve} pro{lo", tj. kazujemo ti vijesti iz
pro{losti,
"I dali smo ti od Nas Opomenu, tj. Kur'an u
kome nema laì; sli~na knjiga nije data nijednom
poslaniku, potpunija, sadràjnija, sa vi{e informacija o
pro{losti i onome {ta se zbilo, o onome {to }e biti i
on je zadnja objava ljudima.
"Ko se od nje okrene", tj. ko Kur'an bude
poricao i ne bude ga slijedio i bude traìo drugu
uputu, "na Sudnjem danu }e doista te{ko
breme poni eti", tj. grijeh. Ovo se odnosi na
svakoga do koga do|e poruka Kur'ana. On mu je
opomena i poziv, pa ko ga prihvati, na Pravom je
putu, a ko ga napusti, zalutao je i nesretan na
dunjaluku, a Vatra mu je zagarantovana na ahiretu.
"...tako }e vje~no ostati", tj. ne moè se spasiti
od no{enja toga tereta. "A jez v }e im tovar na
20 - Taha / Taha
858
Sudnjem danu biti", tj. jeziv je tovar koji budu
nosili.

Na Dan kada }e se u rog puhnuti - Toga Dana
}emo nevjernike modre sakupiti, /102/ i
jedan drugom }e tiho govoriti: "Niste ostali
vi{e od deset dana." /103/ Mi dobro znamo o
~emu }e oni govoriti kad najrazboritiji
izme|u njih rekne: '"stali ste samo dan
jedan."/104/

Kada je Poslaniko, s.a.v.s., upitan za Sur (Rog),
odgovorio je: /158/: "To je rog u koji }e se puhnuti",
a Ebu Hurejre prenosi : /159/: "To je veliki rog ~iji je
opseg koliko nebesa i Zemlja, a Israfil je zaduèn da u
njega pu{e."
"Toga dana }emo nevjernike modre
sakupiti", tj. modrih o~iju zbog èstine uàsa. "I
jedan drugom }e tiho govoriti", tj. tajno {aptati,
"Niste ostali vi{e od deset dana", tj. na
dunjaluku.
"Mi dobro znamo o ~emu oni govore", tj.
dok {apu}u me|usobno,
"kad najrazboritiji izme|u njih rekne", tj.
onaj najpotpunije pameti me|u njima. "Ostali ste
samo jedan dan", jer }e na Sudnjem danu duìna
trajanja dunjaluka izgledati kratka kao jedan dan. Iako
se godine, vrijeme i stolje}a smjenjuju, dunjaluk }e
ipak izgledati kao jedan dan, kako Uzvi{eni kaè:
"A koliko ste godina na Zemlji proveli?"
"Proveli smo dan ili dio dana", odgovorit }e,
"pitaj one koji su brojali." "Pa da, kratko ste
proveli", re}i }e On, "da ste samo znali."

A pitaju te o planinama, pa ti reci: "Gospodar
moj }e ih u prah pretvoriti i zasuti, /105/ a
mjesta na kojima su bile ravnom ledinom
ostaviti, /106/ ni udubina ni uzvisina na
Zemlji ne}e{ vidjeti. /107/ Toga dana }e se
oni glasniku odazvati, od koga odstupanja
nema i pred Svemilosnim }e se glasovi sti{ati
i ti }e{ samo {apat ~uti."/108/

Uzvi{eni kaè: "A pitaju te o planinama", tj.
da li }e ostati ili }e ih nestati kada bude Smak svijeta?
"Pa ti reci: 'Gospodar moj }e ih u prah
pretvoriti i zasuti'", tj. uklonit }e ih sa njihovih
mjesta i zbrisati. "Ostavit }e je", tj. Zemlju,
"ravnom ledinom", tj. jednom ravnicom. Rije~
zna~i "zaravnjenom zemljom", a rije~ poja~ava i
isti~e isto zna~enje.
"Ni udubina ni uzvisina na Zemlji ne}e{
vidjeti", tj. na Zemlji ne}e{ vidjeti ni nizina ni
planina. Ovako tuma~i Ibn-Abbas i u~enjaci prvih
generacija.
"Toga dana }e se oni glasniku odazvati,
od koga odstupanja nema", tj. kada vide uàse
Sudnjeg dana, odazvat }e se pokorno glasniku i kada
ih pozove, oni }e mu ùrno i}i. Da su mu se odazvali
na dunjaluku, koristilo bi im, a ovo odazivanje im
ne}e koristiti, kao {to Uzvi{eni kaè:
"Ponizno }e se odazvati glasniku", ùre}i
mu, "od koga odstupanja nema", tj. ne mogu to
izbje}i.
"Glasovi }e se pred Svemilosnim sti{ati."
Ibn-Abbas kaè da }e se smiriti. "I ti }e{ samo
{apat ~uti", tj. tihi glas, a kora~at }e se smireno i
ponizno.

Toga dana }e biti od koristi zauzimanje
samo onoga kome Svemilosni dopusti i ~ijim
rije~ima je zadovoljan. /109/ On zna {ta su
radili i {ta ih ~eka, a oni znanjem ne mogu
Njega obuhvatiti. /110/ Lica }e se @ivom i
Vje~nom pokoriti, onaj koji Mu je druge
ravnim smatrao, svaku nadu }e izgubiti,
/111/ a onaj ko je dobra djela ~inio, a vjernik
je bio, ne}e se nepravde ni zakidanja nagrade
pla{iti."/112/
20 - Taha / Taha
859

Uzvi{eni kaè: "Toga dana", tj. Sudnjeg dana,
"}e biti od koristi zauzimanje", tj. kod Njega,
"samo za onoga kome Svemilosni dopusti
i ~ijim je rije~ima zadovoljan." Tako Uzvi{eni
kaè:
"Na dan kada Dìbril i meleki budu u
redove poredani, kad }e samo onaj kome
Svemilosni dozvoli govoriti, a istinu }e re}i."
Navodi se sahih-hadis Poslanika, s.a.v.s., a on je
predvodnik potomaka Ademovih a.s., i naj~asnije
Allahovo, d`.{., stvorenje /160/: "Do}i }u pod Ar{ i
pasti Allahu na sed`du. Bit }u do~ekan pohvalom
koju vam ne mogu re}i i dat }e mi to {to }e mi dati,
a zatim re}i: 'O Muhammede, podigni glavu, zamoli
- dat }e ti se, ~ini {efa'at - bit }e ti prihva}en. Bit }e mi
data jedna skupina i uvest }u je u Dènnet, pa }u se
ponovo vratiti." Ovo je, kaè ravija, ponovio ~etiri
puta, salavat i selam njemu i ostalim poslanicima.
Uzvi{eni kaè:
"On zna {ta su radili i {ta ih ~eka", tj. On
svojim znanjem obuhvata sve stvoreno, "a oni
znanjem ne mogu Njega obuhvatiti." Ovo je
sli~no Njegovim rije~ima:
"Oni znaju samo onoliko koliko On èli.
"Lica }e se @ivom i Vje~nom pokoriti", tj.
poniziti i pokoriti. Stvorenja }e se predati Silnom i
@ivom, Koji ne}e umrijeti, Vje~nom, Koji ne spava i
Koji sve uzdràva, i Njim i Njegovom pomo}u sve
biti{e.
"Onaj koji Mu je druge ravnim smatrao
svaku nadu }e izgubiti", tj. na Sudnjem danu.
Allah, d`.{., }e ispuniti sva~ije potraìvanje i dati mu
njegovo pravo, tako da }e ~ak i {ukava ovca uzeti
svoje potraìvanje od rogate. Sahih-hadis glasi: /161/
"ûvajte se nasilja, jer }e ono biti tama na Sudnjem
danu. Najve}e razo~arenje je sresti se sa Allahom
u~iniv{i mu {irk." Zaista je Allah rekao:
"Doista je {irk ogromno nasilje." Uzvi{eni
kaè:
"Onaj ko je dobra djela ~inio, a vjernik je
bio, ne}e se nepravde ni zakidanja nagrade
pla{iti." Nakon {to je Uzvi{eni spomenuo silnike i
prijetnju njima, On hvali bogobojazne i njihov status.
Ne}e im se u~initi nepravda a niti }e im se umanjiti
nagrada, tj. njihova se lo{a djela ne}e pove}ati, a ni
dobra umanjiti.

i
"I, eto, tako Mi Kur'an na arapskom jeziku
objavljujemo i u njemu prijetnje ponavljamo
da bi se oni grijeha klonili ili da bi ih na
poslu{nost pobudio. /113/ Neka je uzvi{en
Allah, Vladar Istiniti! I ne ùri s ~itanjem
Kur'ana prije nego {to ti se objavljivanje
njegovo ne zavr{i, i reci: "Gospodaru moj, Ti
znanje moje pove}aj!"/114/

Uzvi{eni kaè: S obzirom da }e Dan povratka i
nadoknade za dobro i zlo neminovno do}i, Mi Kur'an
objavljujemo kao radost i opomenu na jasnom i
~istom arapskom jeziku u kome nema zbrke niti
zamr{enosti, "i u njemu prijetnje ponavljamo
da bi se oni grijeha klonili", tj. da bi ostavili
grije{enje, zabranjeno i bestidno,
"ili da bi ih na poslu{nost pobudio", tj. na
pokornost i vr{enje dobrih djela. "Neka je uzvi{en
Allah, Vladar Istiniti!", tj. îst je i visoko iznad
svega Vladar Istiniti u svom obe}anju, prijetnji, slanju
poslanika, Dènnetu, Dèhennemu, a sve {to je od
Njega - istina je. Po svojoj pravdi, Allah, d`.{., ne}e
kazniti nikoga prije opomene, slanja poslanika i
mogu}nost pravdanja, tako da niko ne}e imati
primjedbe ni sumnje. Uzvi{eni kaè:
"I ne ùri s ~itanjem Kur'ana prije nego {to
ti se objavljivanje njegovo zavr{i", kao {to su
Njegove rije~i:
"Ne izgovaraj Kur'an jez kom svojim da bi
ga {to prije zapamtio. Mi smo du`ni da ga
saberemo da bi ga ti ~itao. A kada ga ~itamo,
ti prati ~itanje njegovo, a poslije, Mi smo
du`ni da ga objasnimo." U Ovoj suri Uzvi{eni
kaè: "I ne ùri sa ~itanjem Kur'ana prije nego
{to ti se objavljivanje njegovo zavr{i", tj. ti {uti,
pa kada ti melek zavr{i njegovo ~itanje, onda ti ~itaj.
"I reci: 'Gospodaru moj, Ti znanje moje
pove}aj!'", tj. Ti mi od Sebe pove}aj, dodaj i pro{iri
znanje. U hadisu se kaè: /162/ "Zaista je Allah
nastavljao i dodavao objavu svome Poslaniku tako da
je na dan njegove smrti ona bila najobimnija." Ibn-
Madè prenosi od Ebu-Hurejrea da je Poslanik,
s.a.v.s., rekao: /163/ "Boè moj, okoristi me onim
~emu me pou~i{, a pou~i me onome {to }e mi
koristiti i pove~aj mi znanje. Allah je hvaljen u svakom
stanju." Bezzar prenosi dodatak ovom hadisu: /164/
20 - Taha / Taha
860
"Traìm za{titu kod Allaha od stanja stanovnika
Vatre."

A Adema smo jo{ prije obavezali, pa on
zaboravi i ne na|osmo kod njega odlu~nosti!"
/115/ A kad smo melekima rekli: "Poklonite
se Ademu", svi su se oni poklonili, samo Iblis
nije htio. /116/ "O Ademe!", rekli smo, "ovo
je zaista neprijatelj tebi i tvojoj èni, zato
nikako ne dozvoli da on bude uzrok va{em
izlasku iz Dènneta, pa da se onda mu~i{.
/117/ U njemu ne}e{ ni ogladnjeti ni go biti,
/118/ u njemu ne}e{ ni oèdnjeti, ni ègu
osjetiti." /119/ Ali {ejtan mu po~e bajati i
govoriti: "O Ademe, ho}e{ li da ti pokaèm
drvo besmrtnosti i carstvo koje ne}e nestati?"
/120/ I njih dvoje pojedo{e s njega i ukaza{e
im se stidna mjesta njihova pa po~e{e po
njima li{}e dènetsko stavljati, tako Adem
nije Gospodara svoga poslu{ao i s puta je
skrenuo. /121/ Poslije ga je Gospodar njegov
izabranikom u~inio, pa mu oprostio i na Pravi
put ga uputio."/122/

Ibn Ebu-Hatim kaè da je Ibn-Abbas rekao:
"ôvjek je nazvan insanom jer se bio obavezao pa to
zaboravio."
449

Uzvi{eni kaè: "A kada smo melekima rekli:
'Poklonite se Ademu.'" Uzvi{eni spominje
vrijednost i plemenitost kojima je odlikovao Adema,
a.s., nad ostalim stvorenjima.
"Svi su se oni poklonili samo Iblis nije
htio", tj. odbio je i uzoholio se.
"O Ademe ", rekli smo, "Ovaj je, zaista,
neprijatelj tebi i tvojoj èni", tj. hazreti Havi,
!

449
Vjerovatno Ibn-Abbas smatra da je rije "insan" izvedena od
glagola "nesije".
"zato ne dozvoli da on bude uzrok va{em
izlasku iz Dènneta, pa da se onda mu~i{", tj.
pazi se da on ne bude uzrok tvoga izlaska iz
Dènneta, pa da se poslije mu~i{ oko opskrbe, a
ovdje ìvi{ rasko{no u zadovoljstvu bez obaveza i
naprezanja.
"U njemu ne}e{ ogladnjeti ni go biti".
Ovdje je Uzvi{eni sastavio glad i golotinju, jer je glad
unutarnje, a golotinja vanjsko poniènje.
"U njemu ne}e{ oèdnjeti, ni ègu
osjetiti." Ovo dvoje je tako|er, blisko, jer je è|
unutarnja, a èga vanjska vru}ina. Uzvi{eni kaè:
"Ali {ejtan mu po~e bajati i govoriti: 'O
Ademe, ho}e{ li da ti pokaèm drvo
besmrtnosti i carstvo koje ne}e nestati?'" Ovo
smo ranije spominjali:
"I zaklinja{e im se: 'Ja sam vam, zaista,
savjetnik iskreni!'" Rekli smo da im je Allah, d`.{.,
bio zabranio da se primi~u odre|enom drvetu u
Dènnetu, ali ih Iblis nije napu{tao dok ga nisu
okusili.
"I njih dvoje pojedo{e s njega i ukaza{e im
se stidna mjesta njihova", tj. njihova sramotna
mjesta, kao kazna zbog kr{enja Allahove, d`.{.,
naredbe i pokoravanja {ejtanovom nagovaranju.
"Pa po~e{e po njima li{}e dènetsko
stavljati", tj. trgati dènetsko li{}e i stavljati ga preko
svojih sramotnih mjesta.
"Tako Adem nije Gospodara svoga
poslu{ao i s Puta je skrenuo. Poslije ga je
Gospodar njegov izabranikom u~inio, pa mu
oprostio i na Pravi put ga uputio" ( tj.
Gospodar njegov ga je odabrao, a zatim njega i
njegovu ènu pou~io kako }e tevbu ~initi:
"Gospodaru na{", reko{e oni, "sami smo
sebi krivi, i ako nam Ti ne oprosti{ i ne
smiluje{ nam se, sigurno }emo biti
izgubljeni." To je ono {to je Adem, a.s., primio od
svog Gospodara, kako Uzvi{eni kaè:

"I Adem primi neke rije~i od Gospodara
svoga, pa mu On oprosti; On doista, prima
pokajanje, On je milostiv")
450
Buharija biljeì od
Ebu-Hurejrea da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /165/
"Raspravljao se Musa, a.s., sa Ademom, a.s., pa mu
je rekao: 'Ti si onaj {to je ljude izveo iz Dènneta, pa
se sada mu~e?' Adem, a.s., mu odgovori: 'O Musa, ti
si onaj {to te Allah odabrao, odlikovao poslanstvom i
u~inio svojim sagovornikom. Optuùje{ me za ono
{to je Allah propisao i odredio prije nego {to me je
stvorio.'" Poslanik, s.a.v.s., zatim, re~e: "Pa je
pobijedio Adem Musaa." Hadis je pored "Sahiha"
zabiljeèn i u "Musnedima".

450
Izme|u dvije zagrade je moj komentar, a ne Ibn-Kesirov.
20 - Taha / Taha
861

"Iz azite iz njega svi", re~e On, "jedni drugima
}ete neprijatelji biti! Od Mene }e vam uputa
dolaz ti, i onaj ko bude slijedio Uputu Moju
ne}e zalutati i ne}e nesre}an biti. /123/ A
onaj ko se okrene od Opomene Moje, taj }e
te{kim ìvotom ìvjeti i na Sudnjem danu
}emo ga slijepim oìviti." /124/ "Gospodaru
moj", re}i }e, "za{to si me slijepa oìvio kad
sam vid imao?" /125/ "Evo za{to", re}i }e On.
"Dokaz na{i su ti dolazili, ali si ih zaboravljao,
pa }e{ danas ti isto tako biti
zaboravljen."/126/
l

i
i
,

Uzvi{eni kaè Ademu, a.s., Havi i Iblisu: "Izlazite iz
njega svi, tj. iz Dènneta, o ~emu smo op{irno govorili
u komentaru sure "El-Bekara". "Jedni drugima }ete
neprijatelji biti!", tj. Adem, a.s., i njegovo
potomstvo sa jedne a Iblis i njegovo potomstvo, sa
druge strane.
"Od Mene }e vam Uputa dolaziti." Ebu-Alije
kaè da su to Vjerovjesnici, Poslanici i objave.
"Onaj ko bude slijedio uputu Moju, ne}e
zalutati i ne}e nesre}an biti." Ibn-Abbas kaè da
ne}e zalutati na dunjaluku i ne}e biti nesre}an na
ahiretu.
"Onaj ko se okrene od Opomene Moje",
tj. suprotno se pona{a od Naredbe Moje koju sam
objavio svome Poslaniku, s.a.v.s., i zaboravi je, a
prihvati ne{to drugo kao uputu,
"te{kim ìvotom }e ìvjeti", tj. na dunjaluku,
jer ne}e biti smiren i {irokogrudan. Grudi }e mu biti
stije{njenje u njegovoj zabludi. Dok bude koristio
dunjalu~ke blagodati, njegovo srce ne}e imati ~isto
uvjerenje i uputu. Trajno }e biti uzrujan, zbunjen i
sumnji~av, a poslije ga ~eka kazna u kaburu. Bezzar
biljeì od Ebu-Hurejrea da je Poslanik, s.a.v.s., za rije~i
Uzvi{enog: "Taj }e te{kim ìvotom ìvjeti",
rekao: /166/ "Teàk ìvot }e imati onaj za koga je
Allah rekao da }e na njega pustiti 99 zmija, koje }e
gristi njegovo meso do Sudnjeg dana."
"I na Sudnjem danu }emo ga slijepim
proìviti." Ikrime kaè: Slijepim za sve osim
Dèhennema. Mogu}e je da se ovdje misli
sakupljanje i oìvljavanje u Vatri slijepih o~iju i srca ,
jer Uzvi{eni kaè:
"Mi }emo ih, na Sudnjem danu, sakupiti,
licem zemlji okrenute slijepe, nijeme i gluhe;
boravi{te njihovo bit }e Dèhennem." Oni }e
tada upitati:
"Gospodaru moj, za{to si me slijepa oìvio
kad sam vid imao?", tj. na dunjaluku.
"Evo za{to", re}i }e On. "Dokazi na{i su ti
dolazili, ali si ih zaboravljao, pa }e{ danas ti
isto tako biti zaboravljen", tj. po{to si odbacio
Allahove, d`.{., ajete i prema njima se ponio kao da
te se ne ti~u, a bili su ti saop}eni, pa zaboravio i
zapostavio, i Mi }emo sada postupiti prema tebi kao
prema zaboravljenom.
"Sada }emo Mi njih zaboraviti, zato {to su
zaboravili da }e na ovaj Dan pred Nama
stajati." Naknada je prema vrsti djela. Ova se
prijetnja ne odnosi na one koji zaborave dijelove
Kur'anskog teksta, njegovo prou~avanje i primjenu.
Za zaboravljanje teksta Kur'ana druga~ija je prijetnja.
Ahmed biljeì od Sa'da ibn Ubade da je Poslanik,
s.a.v.s., rekao: /167/ "Ko u~i Kur'an pa ga zaboravi,
srest }e Allaha, d`.{, na Dan kad Ga sretne, bolestan
od lepre."

"I tako }emo Mi kazniti sve one koji se
pohotama previ{e odaju i u dokaze
Gospodara svoga ne vjeruju. A patnja na
onom svijetu bit }e, uistinu, bolnija i
vje~na."/127/

Uzvi{eni kaè da }e ovako kazniti one koji
pretjeraju i pori~u Allahove, d`.{., dokaze i na ovom i
na budu}em svijetu:
"Oni }e se u ìvotu na ovom svijetu mu~iti,
ali }e patnja na onom svijetu sigurno teà
biti, od Allaha ih niko ne}e odbraniti." Zato
Uzvi{eni kaè: "A patnja na onom svijetu bit }e,
uistinu, bolnija i vje~na", tj. bolnija od
dunjalu~ke i trajnija, jer }e u njoj vje~no ostati.
Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /168/ "Dunjalu~ka kazna
lak{a je od ahiretske." Ovo je rekao bra~nim
drugovima koji su na sebe prizvali Allahovo
proklestvo zbog toga {to je jedan od njih optuìo
drugog za preljubu.

20 - Taha / Taha
862

"Zar njima nije poznato koliko smo naroda
prije njih uni{tili, onih po ~ijim nastambama
oni hode! To su, zaista, dokazi za ljude
pametne. /128/ I da nije prije izre~ene rije~i
Gospodara tvoga, kazna bi ve} bila
neminovna. /129/ Zato otrpi njihove rije~i i
Gospodara svoga slavi, zahvaljuju}i Mu, prije
izlaska Sunca i prije zalaska njegova, i slavi
Ga u no}nim ~asovima, i na krajevima dana,
da bi bio zadovoljan."/130/

Uzvi{eni kaè: "Zar im nije poznato", tj. onima
{to pori~u to {to si im donio, o Muhammede, koliko
smo Mi nevjerni~kih naroda uni{tili prije njih, koji su
nestali pa im se ne zna ni porijeklo ni trag, a sami su
svjedoci njihovih ru{evina koje su naslijedili i po
kojima hodaju.
"To su, zaista, dokazi za ljude pametne", tj.
za one koji imaju zdrave pameti i ispravne rezone.
"I da nije ranije izre~ene rije~i Gospodara
tvoga, kazna bi ve} bila neminovna", tj. da nije
Allahove, d`.{., rije~i koje je ranije izrekao, a to je da
ne}e nikoga kazniti prije uspostavljanja dokaza protiv
njega, kazna bi im bila neminovna na ovom svijetu i
nenadno bi do{la. Ve} je odre|eno da budu ka`njeni
na ahiretu u ta~no odre|eno vrijeme. Zato Uzvi{eni
kaè svome Poslaniku, s.a.v.s., tje{e}i ga i hrabre}i:
"Zato otrpi njihove rije~i", tj. njihovo
poricanje,
" I Gospodara svoga slavi, zahvaljuju}i Mu,
prije izlaska Sunca", tj. obavljaj sabah-namaz,
"i prije zalaska njegova", tj. ak{am-namaz.
Dèrir ibn Abdullah el-Bedèli, kao sahih-biljeì:
"Sjedili smo kod Poslanika, s.a.v.s., pa je pogledao
mjesec u no}i kada je bio pun , a zatim rekao: /169/
'Zaista }ete vidjeti svoga Gospodara kao {to gledate
ovaj mjesec. Ne}e vas od vi|enja Njegovog ni{ta
zakloniti, pa ako moète da ne budete sprije~eni da
ne klanjate prije izlaska i zalaska Sunca, to ~inite."
Poslanik, s.a.v.s., citirao je gore navedeni ajet.
Uzv{eni kaè:
"I obavljaj ga u no}nim ~asovima", tj. no}ni
namaz, a neki smatraju da se odnosi na ak{am i
jaciju,
"I krajevima dana", tj. na po~etku i kraju no}i, "da
bi bio zadovoljan." Sli~ne su i rije~i Uzvi{enog:
"Gospodar tvoj }e tebi sigurno dati, pa }e{
zadovoljan biti." U "Sahihu" stoji: /170/ "Uzvi{eni
Allah }e re}i: 'O dènetlije!' Oni }e re}i: 'Odazivamo ti
se Gospodaru na{.' On }e upitati: 'Jeste li zadovoljni?'
Odgovorit }e: 'Kako da ne budemo zadovoljni kada
si nam dao ono {to nisi dao ni jednom svom
stvorenju.' On }e re}i: 'Dat }u vam vrednije od toga.'
'A {ta je to vrednije?', upitat }e oni. On }e re}i:
'Darovat }u vam Svoje zadovoljstvo, nakon ~ega se
na vas ne}u nikada srditi.'" U drugom hadisu stoji:
/171/ "'O dènetlije, vi kod Allaha imate jedno
obe}anje i On ho}e da vam ga ispuni.' Oni }e re}i:
'A {ta je to?' 'Zar nam nije prosvjetlio lice, u~inio
te{kim tezulje, za{titio nas od Vatre i uveo u
Dènnet.' Tada }e On ukloniti zastor i oni }e Ga
gledati. Tako mi Allaha, ni{ta im hairnije ne}e biti
dato od gledanja u Njega, a to je dodatna nagrada."

I nikako ne gledaj dugo ljepote ovoga svijeta
koje Mi kao uìtak raznim sortama
nevjernika pruàmo, da ih time na ku{nju
stavimo, a opskrba Gospodara tvoga bolja je i
vje~na. /131/ Naredi porodici svojoj da
obavljaju namaz i ustraj u tome! Mi ne
traìmo od tebe opskrbu, Mi tebe
opskrbljujemo! A samo one koji se budu
Allaha bojali i grijeha klonili ~eka lijep
svr{etak."/132/

Uzvi{eni kaè svom Poslaniku Muhammedu,
s.a.v.s.: Ti ne gledaj na one {to u rasko{i ìve i na
blagodati u kojima se nalaze. Sve su to prolazni ukrasi
kojima ih ku{amo. Malo je Mojih zahvalnih robova.
Ja sam tebi dao ne{to bolje. Kao {to Uzvi{eni kaè na
drugom mjestu:

"Mi smo ti objavili sedam ajeta, koji se
ponavljaju, i Kur'an veli~anstveni ti
objavljujemo. Ne pruàj pogled svoj na ono
{to Mi dajemo na uìvanje nekima od njih."
Sli~no je ono {to je Allah, d`.{., obe}ao Svome
Poslaniku na ahiretu, {to je bezgrani~no i
veli~anstveno i {to se ne moè opisati. Uzvi{eni kaè:
"A opskrba Gospodara tvoga bolja je i
vje~na." U sahih hadisu stoji da je: /172/ "U{ao
Omer ibn Hattab kod Poslanika, s.a.v.s., na ~ardak u
20 - Taha / Taha
863
momentu kada se Poslanik, s.a.v.s., bio odvojio od
svojih èna i zakleo na povla~enje od njih, i zatekao
ga oslonjenog na hasuri od palminog li{}a, gdje osim
obje{ene raspuknute posude nije bilo vi{e ni{ta.
Omer se rasplakao, pa ga Poslanik, s.a.v.s., upita:
'Za{to pla~e{ Omere?' On odgovori: 'Boìji Poslani~e,
Kisra i Kajsar imaju toliko toga, a ti si Allahovo
najodabranije stvorenje?' Poslanik, s.a.v.s., re~e: 'Zar ti
sumnja{ u mene, o Omere? To je narod kome je
Allah ubrzao ugodnosti dunjalu~kog ìvota.'"
Poslanik, s.a.v.s., od svih je ljudi najmanje koristio
dunjalu~ke blagodati, mada je za to imao
mogu}nosti. Kada bi mu do{la neka dunjalu~ka
dobra, dijelio ih je i desno i lijevo Boìjim robovima i
ni{ta sebi nije ostavljao za sutra. Uzvi{eni kaè:
"Naredi porodici svojoj da namaz
obavljaju i ustraj u tome", tj. spa{avaj ih od
Allahove, d`.{., kazne klanjanjem namaza i
ustrajavanju na tom putu, kao {to Uzvi{eni kaè:
"O vi koji vjerujete, sebe i svoje porodice
~uvajte od Vatre." Uzvi{eni kaè: "Mi ne
traìmo od tebe opskrbu, Mi tebe
opskrbljujemo", tj. ako bude{ klanjao, dolazit }e ti
opskrba odakle se ne nada{. Ibn-Ebu-Hatim prenosi
od Sabita koji kaè: "Kada bi Poslanika, s.a.v.s.,
zadesila oskudica, pozvao bi svoje uku}ane: /173/ 'O
~eljadi moja, klanjajte, klanjajte!'" Sabit kaè: "Kada bi
poslanike pogodilo ne{to, traìli su pomo} u
namazu." Tirmizi i Ibn-Madè prenosi od Ebu-
Hurejrea, koji kaè: "Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /174/
'Uzvi{eni Allah kaè: 'O ~ovje~e, posveti se robovanju
Meni, pa }u ti grudi napuniti bogatstvom i ukloniti
siroma{tvo, u protivnom, grudi }u ti ispuniti
zauzeto{}u i ne}u ti ukloniti siroma{tvo.''" Uzvi{eni
kaè: "A samo one koji se budu bojali i grijehe
klonili ~eka lijep svr{etak", tj. lijep zavr{etak na
ovom i budu}em svijetu, a to je Dènnet za
bogobojazne. U sahih-hadisu Poslanik, s.a.v.s., kaè:
/175/ "Sanjao sam da se nalazimo u ku}i Ukbeta ibn
Rafia i da su nam od Ibnu-Taba donesene svjeè
datule (rutab), pa sam shvatio da }emo uspjeti na
ovom svijetu i ostvariti pobjedu te da je na{a vjera
potpuna i uspje{na."

Mnogobo{ci govore: "Za{to nam ne donese
kakvo ~udo od Gospodara svoga?" A zar mi
ne dolazi obja{njenje o onome {to ima u
prija{njim listovima?" /133/ A da smo ih
kakvom kaznom prije njega uni{tili, sigurno
bi rekli: "Gospodaru na{, za{to nam nisi
poslanika poslao, pa bismo rije~i Tvoje
slijedili prije nego {to smo uni{teni i
osramo}eni postali." /134/ Reci: "Svako
o~ekuje, pa ~ekajte i vi, a sigurno }ete saznati
ko su bili sljedbenici prave vjere i ko je bio na
Pravom putu."/135/

Uzvi{eni obavje{tava da su nevjernici rekli:
"Za{to nam", tj. neka nam Muhammed donese
dokaz od svoga Gospodara ili znak kojim }e dokazati
svoju tvrdnju da je on Boìji poslanik. Uzvi{eni kaè:
"A zar mi ne dolazi obja{njenje u onome
{to ima u prija{njim listovima?", tj. zar oni ne
vide da Kur'an ~asni izvje{tava o proteklim
generacijama i {ta se u pro{losti desilo, mada je
poslanik nepismen, ne pi{e i ne ~ita, niti u~i od
sljedbenika Knjige. Zaista je Kur'an dominantan nad
ranijim Knjigama, potvr|uje sve {to je u njima
vjerodostojno, a uklanja la`, pogre{ke koje su u njih
uba~ene. U sahih-hadisu Poslanik, s.a.v.s., kaè:
/176/ "Svakom su poslaniku objavljivani ajeti u koje
su ljudi vjerovali, a meni je data Objava, koju je
objavio Allah, d`.{., i ja se nadam da }u na Sudnjem
danu imati najve}i broj sljedbenika." Ovdje je
Poslanik, s.a.v.s., spomenuo najve}i ajet (znak) koji
mu je dat, a to je Kur'an. Pored toga imao je brojne
mu'dìze o ~emu smo ve} govorili. Uzvi{eni kaè:
"A da smo ih kakvom kaznom prije njega
uni{tili, sigurno bi rekli: 'Gospodaru na{,
za{to nam nisi poslanika poslao', tj. da smo ih
uni{tili prije nego {to smo im ovog plemenitog
poslanika poslali i spustili ovaj uzvi{eni Kur'an, oni bi
rekli: 'Gospodaru na{, za{to nam nisi poslanika
poslao', tj. prije nego {to si nas uni{tio, da u njega
vjerujemo i da ga slijedimo, kao {to kaè: "Pa da
bismo rije~i Tvoje slijedili prije nego {to smo
ponièni i osramo}eni postali." Allah, d`.{.,
ovdje nagla{ava njihovu upornost i tvrdoglavost.
Uzvi{eni kaè:
"Makar im do{li svi dokazi, sve dok ne
doìve patnju nesnosnu." Zato Uzvi{eni kaè:
"Reci"", o Muhammede, onima koji te pori~u i
istrajavaju u kufru: "Svako o~ekuje ", tj. i mi i vi,
"pa ~ekajte i vi", tj. i{~ekujte i vi.
"Sigurno }ete saznati ko su pravi
sljedbenici vjere", tj. Pravog puta, "i ko je na
Pravom putu", tj. u istini i ispravno rukovo|en.
Uzvi{eni, tako|er, kaè:
"Vrlo brzo }e oni saznati ko je la`ljivac
oholi."

20 - Taha / Taha
864
Ovo je kraj skra}enog tefsira
sure "TA-HA".
Allahu, d`.{., pripada pohvala i
zahvala, i molimo Ga za pomo} i
uputu.

21 El -Enbija / Vjerovjesnici
867

21
EL - ENBIJA / VJEROVJESNICI
OBJAVLJENA U MEKI
*
, IMA 112 AJETA

Ljudima se bliì âs polaganja ra~una njihova,
a oni, bezbri`ni, ne mare za to. /1/ I ne do|e
im ni jedna nova opomena od Gospodara
nj hova kojoj se, slu{aju}i je, ne podsmjehuju
/2/ srca rasijanih. A mnogobo{ci govore
{apatom: "Da li je ovaj ne{to drugo do ~ovjek
kao i vi? Zar }ete slijediti vrad`binu, a vidite
da jest!" /3/ "Gospodar moj zna", re~e on, "{ta
se govori na nebu i na Zemlji; On sve ~uje i sve
zna!"/4/ Oni ~ak, govore: "To su samo
zbrkani snovi; on ga izmi{lja; on je pjesnik;
neka nam donese kakvo ~udo kao i prija{nji
poslanici!" /5/ Nijedan grad koji smo Mi prije
njih uni{tili nije u ~udo povjerovao, pa zar }e
ovi povjerovati?/6/
i

Ovdje Allah, d`.{., opominje blizinom âsa. Svijet
ga je zanemario, ne zna za njega, niti se za njega
priprema. Nesai prenosi od Ebu-Seida da je Poslanik,
s.a.v.s., za rije~i:
"a oni bezbri`ni, ne mare za to" rekao: /177/
"Na ovom svijetu."
Uzvi{eni kaè: "Ono {to je Allah odredio,
dogodit }e se; zato to ne poùrujte"/16:1/, i
kaè:
/54:1, 2/ "Bliì se âs i Mjesec se
raspolutio! A oni, uvijek kada vide ~udo,
okre}u glave i govore: 'ârolija neprestana!'"
Uzvi{eni, zatim, obavje{tava kako oni ne obra}aju
pa`nju na Objavu koju On {alje svome Poslaniku,
s.a.v.s., niti na rije~i upu}ene Kurej{ima i sli~nim
nevjernicima.

j
*
Objavljena nakon sure "Ibrahim".
Uzvi{eni kaè: "I ne do|e im ni jedna nova
opomena od Gospodara njihova", tj. nova
objava,
"a da se oni, slu{aju}i e, ne podsmjehuju."
Ibn-Abbas kaè: "[ta je vama? Pitate kitabije iz onoga
{to imaju, a oni su to preina~ili, izmijenili, dodali ili
skratili, a sami imate najnoviju Knjigu. Tako mi Allaha,
~itate je potpuno ~istu i nepatvorenu. Sli~no biljeì
Buharija. Uzvi{eni kaè: "A mnogobo{ci govore
{apatom", tj. me|usobno razgovaraju tihim glasom:
"Da li je ovaj ne{to drugo do ~ovjek kao i
vi?", tj. odbacuju Poslanika, s.a.v.s., i pori~u mu
poslanstvo, s obzirom da je on samo ~ovjek, pa
otkuda da on, mimo njih, dobije Objavu!? Zato kaù:
"Zar }ete slijediti vrad`binu, a vidite da
jest", tj. zar }ete je slijediti i biti kao oni {to slijede
obmanu, a znaju da je obmana. Allah, d`.{.,
odbacuje njihove laì i kaè:
"Gospodar moj zna", re~e on, "{ta se govori
na Nebu i na Zemlji", tj. Onome Koji to zna, nije
ni{ta skriveno i On zna tajne nebesa i Zemlje.
"On sve ~uje i sve zna", tj. On ~uje njihove
razgovore i zna njihova stanja. Ovo im je opomena i
prijetnja.
"Oni ~ak govore: To su samo zbrkani snovi;
on ga izmi{lja." Ovo je izvje{taj o tvrdoglavosti
nevjernika, njihovom otpadni{tvu i zbunjenosti u
opisivanju Kur'ana i njihovim zabludama. Jednom
kaù da je to ~arolija, drugi put da je pjesni{tvo, da bi
zatim rekli da su to snovi i na koncu da su njegove
izmi{ljotine. Uzvi{eni kaè:
"Vidi {ta o tebi oni govore, pa onda lutaju i
ne mogu da na|u Pravi put. /17:48/ " Uzvi{eni
kaè: "Neka nam donese kakvo ~udo kao i
prija{nji poslanici!", tj. kao {to je Salihova, a.s.,
deva ili ~uda Musaa, a.s., i Isaa, a.s. Uzvi{eni im
odgovara:
"A da ne {aljemo ~uda, zadràva Nas samo
to {to drevni narodi nisu u njih povjerovli.
/17:59/ " Uzvi{eni kaè:
"Ni jedan grad koji smo Mi prije njih uni{tili
nije u ~udo povjerovao, pa zar }e ovi
povjerovati", tj. kada god smo u neko naselje preko
poslanika poslali ~udo, njegovi stanovnici nisu u to
~udo povjerovali, pa zato ni ovi kojima smo tebe
poslali kao poslanika ne}e, kada vide ~udo, u njega
povjerovati. Oni su svjedoci jasnih ajeta i nepobitnih
dokaza koje donosi Boìji Poslanik, s.a.v.s., i oni su
o~itiji, jasniji i ~vr{}i od dokaza ranijih poslanika.
868

"I prije tebe smo samo ljude slali kojima smo
objavljivali, zato pitajte ljude od znanja ako
ne znate vi! /7/ Mi ih nismo stvorili kao tijela
koja ìve bez hrane, niti su oni besmrtni
bili./8/ Poslije smo im obe}anje ispunjavali, i
njih, i one koje smo htjeli, spasavali, a one koji
su opaki bili, uni{tavali."/9/

i

Uzvi{eni odgovara onima koji odbacuju
mogu}nost ljudske poslani~ke misije:
"I prije tebe smo samo ljude slali kojima
smo objavljivali", tj. svi poslanici koji su ti prethodili,
bili su ljudi i nijedan nije bio melek. Ovima su sli~ne
rije~i Uzvi{enog:
"A Mi smo i prije tebe samo ljude slali,
gra|ane kojima smo objave objavljivali.
/12:109/ " Zato Uzvi{eni kaè:
"Zato pitajte ljude od znanja, ako ne znate
vi", tj. pitajte u~enjake me|u ìdovima, kr{}anima i
drugima, jesu li poslanici koji su im dolazili bili ljudi ili
meleki! Ovo je izraz potpune blagodati prema
stvorenjima, da bi s lahko}om mogla primiti i
prihvatiti Objavu. Uzvi{eni kaè:
"Mi ih nismo stvorili kao tijela koja ` ve
bez hrane", tj. oni su stvorenja sa tijelom, ljudi koji
jedu, piju, kre}u se zara|uju, trguju i to im ne {teti niti
umanjuje njihovu vrijednost. Mu{rici su suprotno
smatrali, pa su zato govorili:
"[ta je ovom poslaniku, on hranu uzima i
po trgovima hoda; trebalo je da mu se jedan
melek po{alje da zajedno s njim opominje ili
da mu se spusti kakvo blago ili da ima vrt iz
kojeg bi se hranio. " /25:7, 8/
Uzvi{eni kaè: "Ni oni nisu besmrtni bili", tj. na
ovom svijetu, ve} su ìvjeli a zatim poumirali."
/21:34/ "Ni jedan ~ovjek prije tebe nije bio
besmrtan." Uzvi{eni kaè: "Poslije smo im
obe}anje ispunjavali", tj. da }e njihov Gospodar
uni{titi silnike, pa je Allah, d`.{., obistinio Svoju
prijetnju i to u~inio.
Uzvi{eni kaè: "Pa smo njih, i one koje smo
htjeli, spasavali", tj. vjernike koji su ih slijedili, "a
one koji su opaki bili - uni{tavali", tj. one koji su
nijekali ono {to su poslanici donosili.

"Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava
va{a, pa za{to se ne opametite? /10/ A koliko
je bilo nasilni~kih naselja koje smo Mi uni{tili i
poslije kojih smo druge narode podigli! /11/ I
~im bi silu na{u osjetili, kud koji bi se iz njih
razbjeàli./12/'Ne bjeìte, vratite se
uìvanjima va{im i domovima va{im, mo`da
}e vas neko {to upitati.' /13/ 'Te{ko nama',
oni bi govorili, 'mi smo, zaista, nasilnici bili.'
/14/ I kukali bi tako sve dok ih ne bismo
u~inili, kao ` to po`njeveno,
nepomi~nim"/15/
i
i
l
,

Uzvi{eni ukazuje na veli~inu Kur' ana i poti~e na
njegovo izru~ivanje: "Mi vam Knjigu objavljujemo
u kojoj je slava va{a." Ibn-Abbas kaè: "Va{a ~ast i
veli~ina."
"Pa za{to se ne opametite?", tj. ovo je
blagodat, pa je potpuno prihvatite, kao {to Uzvi{eni
kaè:
"Kur'an je, zaista, ~ast i tebi i narodu
tvome; odgovarat }ete vi",/43:44/ tj. on je tvoja
veli~ina, o Poslani~e, i veli~ina i ~ast tvoga naroda jer
je Kuran obljavljen na njihovom jeziku. Uzvi{eni kaè:
"A koliko je bilo nasilni~kih naselja koje
smo Mi uni{tili!", i kaè:
"I koliko smo naselja uni{tili, ~iji su ` telji
grije{ni bili, i ona su opustje a, samo su
ru{evine ostale." /22:45/
Uzvi{eni kaè:
"Poslije njih smo druge narode podigli", tj.
druge zajednice nakon njihovih, "i ~im bi silu Na{u
osjetili", tj. uvjerili se u neminovnost kazne koju bi im
njihov poslanik najavio,
"kud koji bi se iz njih razbjeàli", tj. pobjegli.
"Ne bjeìte vratite se uìvanjima va{im i
domovima va{im." Ovo je izvrgavanje njih
podsmijehu: vratite se da uìvate u svojim domovima,
a tih domova u kojima su se oholili nema vi{e.
"Mo`da }e vas neko {to upitati", tj. o zahvalnosti
na blagodatima u kojima ste bili.
"Te{ko nama", oni bi govorili, "mi smo,
zaista, naslnici bili", tj. priznat }e svoje grijehe
onda kada im to ne}e koristiti.
869
"I kukali bi tako sve dok ih ne bismo u~inili
kao ìto po`njeveno, nepomi~nim", tj. oni bi
stalno ponavljali priznanje svoga nevjerovanja, dok ih
ne pokosimo i dok im se pokreti i glasovi ne uko~e.

"Mi nismo stvorili nebo i Zemlju i ono {to je
izme|u njih, igraju}i se. /16/. Da smo htjeli
uzeti zabavu, uzeli bismo je od Nas, ali Mi to
ne ~inimo./17/ Nego istinom suzbijamo la`,
istina je ugu{i i laì nestane; a te{ko vama
zbog onoga {to o Njemu iznosite. /18/
Njegovo je ono {to je na nebesima i na Zemlji!
A oni koji su kod Njega ne zaziru da Mu budu
pokorni , i ne zamaraju se, /19/ hvale Ga
no}u i danju, ne malaksavaju." /20/

Uzvi{eni obavje{tava da je nebo i Zemlju stvorio s
istinom, odnosno s pravdom i pravi~nosti. Da kazni
grje{nike prema grijesima, a da dobro~initelje nagradi
dobro~instvom. On ih nije stvorio radi dokolice i
zabave, pa kaè:
"Mi nismo uzalud stvorili nebo i Zemlju i
ono {to je izme|u njih; tako misle nevjernici,
pa te{ko nevjernicima kad budu u vatri!"
/38:27/ Uzvi{eni kaè: "Da smo Mi htjeli uzeti
zabavu, uzeli bismo je od Nas." Rije~ (zabava)
zna~i èna u dijalektu stanovnika Jemena, a Ikrime i
Es-Suddi kaù da se pod zabavom misli na djecu, {to
je svakako neodvojivo jedno od drugog. Ibrahim en-
Nehai kaè da izraz "uzeli bismo, tj. hurije, Uzvi{en je
Allah i visoko iznad svega toga.
"Hvaljen neka je On i vrlo visoko iznad
onoga {to oni govore." /17:43/ Uzvi{eni kaè:
"A , Mi to ne ~ nimo " Katade, Suddi, Ibrahim en-
Nehai i Mugire ibn Muksim kaù da ovdje zna~i
(ne), tj.: "Mi to ne ~inimo, a Mudàhid kaè da
~estica u Kur' anu uvijek zna~i nijekanje. Uzvi{eni
kaè:
li i .
i

"Nego istinom suzbijamo la`", tj. objasnimo
istinu pa se la` izgubi. Zato Uzvi{eni kaè: "istina je
ugu{i i la` nestane", tj. ode i i{~ezne.
"Te{ko vama", tj. koji govorite da Allah, d`.{.,
ima dijete,
"zbog onoga {to o Njemu iznosite", tj. {to
govorite i ~ime Ga potvarate. Uzvi{eni, zatim,
obavje{tava kako Mu meleki ibadet ~ine i kako su Mu
dan-no} pokorni, pa kaè:
"Njegovo je ono {to je na nebesima i na
Zemlji! A oni koji su kod Njega", tj. meleki, "ne
zaziru da Mu budu pokorni", tj. ne odbacuju to,
kako Uzvi{eni, na drugom mjestu kaè:
"Mesihu ne}e biti zazorno da prizna da je
Allahov rob, pa ni melekima Njemu
najbliìm." /4:172/ Uzvi{eni kaè: "I ne
zamaraju se", tj. ne dosadi im niti ih zamara,
"hvale Ga no}u i danju, ne malaksavaju", tj.
oni neumorno rade i no}u i danju i pokorni su Mu u
svojim namjerama I djelima, kao {to Uzvi{eni kaè:
/66:6/ "Koji se onome {to im Allah
zapovjedi ne}e opirati, i koji }e ono {to im se
naredi izvr{iti."

"Zar }e kumiri koje oni od zemlje prave mrtve
oìviti? /21/ Da Zemljom i nebesima
upravljaju drugi bogovi, a ne Allah, poremetili
bi se. Pa neka je uzvi{en Allah, Gospodar Ar{a,
od onoga {to Mu pripisuju! /22/ On ne}e biti
pitan za ono {to radi, a oni }e biti pitani"
/23/.

Allah, d`.{., opovrgava one koji mimo Njega
vjeruju u druga boànstva, pa im kaè:
"Zar }e kumiri koje oni od zemlje prave
mrtve oìvjeti?", tj. zar da oni oìve mrtve i da iz
zemlje proìvljvaju? To oni ni{ta ne mogu. Pa kako da
Allaha, d`.{., porede i ne{to uz Njega oboàvaju?
"Da na njima ima drugih bogova", tj. na
nebesima i na Zemlji, "poremetili bi se." Sli~no
ovome Uzvi{eni kaè:
"Allah nije uzeo sebi sina, i s Njim nema
drugog boga! Ina~e, svaki bi bog, s onim {to
je stvorio, radio {to bi htio, i jedan drugog bi
pobje|ivao. Hvaljen neka je Allah, Koji je
daleko od onoga {to oni iznose."/23:91/ U
ovoj suri Uzvi{eni kaè:
"Pa neka je uzvi{en Allah, Gospodar Ar{a,
od onoga {to Mu pripisuju", tj. îst je, Slobodan i
vrlo visoko iznad onoga ~ime Ga potvaraju i {to na
Njega laù.
Uzvi{eni kaè: "On ne}e biti pitan za ono {to
radi, a oni }e biti pitani", tj. On je Sudac i nema
ko da Ga osporava, Mudri i o svemu obavije{teni je i
niko Mu u mudrosti ne li~i, a isto tako ni u znanju,
pravednosti i blagosti. (obzirom na to da su Njegove
osobine uzvi{ene i savr{ene, On ne}e biti pitan za ono
870
{ta ~ini, jer samo dobro ~ini. Zlo nije od Njega, niti ga
~ini, pa zato ne moè biti pitan za ne{to {to ne ~ini.
Allah, d`.{., pitat }e stvorenja za ono {to su ~inili, bilo
dobro ili zlo. Ovo je obja{njenje zna~enje Allahovih,
d`.{., rije~i:
"On ne}e biti pitan za ono {to radi, a oni
}e biti pitani." )
450

Zar da pored Njega oni uzimaju bogove?!
Reci: "Dajte va{ dokaz!" Ovo je pouka za moje
sljedbenike a bilo je Knjiga i za one koji su bili
prije mene. Me|utim, ve}ina njih ne zna
Istinu, pa se okre}u./24/ Prije tebe ni jednog
poslanika nismo poslali, a da mu nismo
objavili: "Nema boga osim Mene, zato Meni
ibadet ~inite /25/
,
!

Uzvi{eni kaè: "Zar da pored Njega oni
uzimaju bogove? Reci", tj. o Muhammede,
"Dajte va{ dokaz!", tj. dajte argument za ono {to
govorite.
"Ova Knjiga je pouka za moje sljedbenike",
tj. Kur'an, "a bilo je Knjiga i za one koji su bili
prije mene i nestali", tj. pro{lih Knjiga koje su se,
tako|er, suprotstavljale onome {to govorite i u {to
vjerujete. Svaka Knjiga, objavljena nekom od ranijih
poslanika, saop}avala je da nema boga osim Allaha,
d`.{., i pozivala na robovanje samo Njemu, a ne
nekom drugom. Cjelokupna narav to svjedo~i i
mnogobo{ci nemaju nikakva upori{ta. Njihovi su
dokazi ni{tavni kod Gospodara. On je na njih srdit i
bit }e èstoko ka`njeni.

Oni govore: Svemilosni je uzeo dijete!",
Uzvi{en neka je On! A meleki su samo robovi
po{tovani. /26/ Oni ne govore dok On ne
odobri i postupaju onako kao On naredi. /27/
On zna {ta su radili i {ta }e raditi, i oni }e se
samo za onoga kojim On bude zadovoljan
zauzimati, a oni i sami, iz straha prema
Njemu, strepe. /28/ A onoga od njih koji bi
rekao: "Ja sam, doista, pored Njega, bog!",
kaznili bismo Dèhennemom, jer Mi tako
ka`njavamo mnogobo{ce."/29/

450
Izmeu dvije zagrade moj je komentar, a ne Ibn-Kesirov.

Neki Arapi su rekli kako su meleki Allahove, d`.{.,
k}eri, pa Allah, d`.{., kaè:
"Hvaljen neka je On! A meleki su samo
robovi po{tovani", tj. oni su na visokim poloàjima
i trajno su Mu pokorni, bilo rije~ju bilo djelom.
"Oni ne govore dok On ne odobri i
postupaju onako kako On naredi", tj. meleki
ni{ta ne rade unaprijed, ve} samo ùre da urade ono
{to im On naredi. On ih obuhvata, pa Mu ni{ta
njihovo nije sakriveno.
"On zna {ta su uradili i {ta }e raditi."
Uzvi{eni kaè:
"Oni }e se samo za onoga kojim On bude
zadovoljan zauzimati." Ovim su sli~ne Njegove,
d`.{., rije~i:
/34:23/ "Kod Njega }e se mo}i zauzimati
za nekoga samo onaj kome On dopusti."
Uzvi{eni kaè:
"Oni i sami, iz straha prema Njemu,
strepe", tj. iz straha i bojazni.
"A onoga od njih koji bi rekao: "Ja sam,
doista, pored Njega, bog!", tj. ako bi neko tvrdio
za sebe da je bog uz Allaha, d`.{.,
"kaznili bismo Dèhennemom, jer Mi tako
ka`njavamo mnogobo{ce", tj. sve one koji bi
ne{to sli~no tvrdili. Ovo je uvjet, a nije obavezno da se
on desi. Sli~ne ovima su rije~i Uzvi{enog:
Reci: "Kad bi Svemilosni imao sina, ja bih
se prvi klanjao"/43:81/, i rije~i:
"Ako bude{ druge Allahu ravnim smatrao,
tvoja djela }e sigurno propasti, a ti }e{
izgubljen
biti."/39:65/

Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja
bili jedna cjelina, pa smo ih Mi raskomadali, i
871
da Mi od vode sve ìvo stvaramo? Pa zar ne}e
vjerovati? /30/ Mi smo po Zemlji nepomi~ne
planine razmjestili da ih ona ne potrese, i po
njima smo prolaze i staze u~inili da bi oni
kuda èle stizali. /31/ A nebo smo u~inili
svodom ~uvanim, a oni se od Njegovih
znakova okre}u /32/ I On je Taj Koji je
stvorio no} i dan, i Sunce i Mjesec, i svi oni u
svemiru plove."/33/
.

i

Allah, d`.{., kaè: "Zar ne zanju nevjernici", tj.
oni koji Mu pori~u boànska svojstva ili uz Njega
druge oboàvaju, zar oni ne znaju da je Allah, d`.{.,
uspostavio stvorenja i da je samo On Stvoritelj,
"da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina", tj.
da je sve to bilo jedna cjelina koju je izrastavljao i
na~inio sedam nebesa i sedam zemalja. Uzvi{eni kaè:
"I Mi smo od vode sve ` vo stvorili", tj. voda
je osnova svega {to je ìvo. Ahmed biljeì od Ebu-
Hurejrea, koji je rekao /178/: "Boìji Poslani~e, kada te
ugledam, moja du{a ugodno se osje}a a moje oko
uìva; obavijesti me o svemu!" Poslanik, s.av.s., re~e:
"Sve je stvoreno od vode." Rekao sam, veli Ebu-
Hurejre: "Podu~i me ne~emu {to }u raditi i {to }e me
u Dènnet uvesti, a Poslanik, s.a.v.s., mi re~e: "[iri
selam, hrani gladne, povezuj rodbinu i klanjaj no}u
dok svijet spava - u}i }e{ u Dènnet sa selamom."
Sened ovog hadisa je po kriteriju Buharije i Muslima,
osim {to je Ebu-
-Mejmune jedan od ravija Sunena, a njegovo pravo
ime je Selim. Tirmizi hadise ovog ravije ocjenjuje kao
sahih. "I zar ne}e vjerovati?", a svjedoci su da
stvorenja postoje i vide razne promjene i doga|aje
koji svjedo~e egzistenciju Graditelja, înioca i
Apsolutnog Raspore|iva~a Koji sve moè:
U svakoj stvari koju gledam nalazim dokaz
da je On jedan.
Sufjan Sevri prenosi od svoga oca, a on od Ikrime,
koji kaè: "Upitan je Ibn-Abbas da li je bila prije no} ili
dan?" pa je rekao: 'Kada su nebesa i Zemlja bili jedna
cjelina, me|u njima nije bilo ni{ta drugo do tama,
tako da se zna da no} prethodi danu.'"
Uzvi{eni kaè: "Mi smo po Zemlji nepomi~ne
planine razmjestili", tj. brda koja stabilizuju
Zemlju, u~vr{}uju je i daju joj teìnu, tako da se ne
ljulja i ne sudara , pa se moè na njoj bez posljedica
boraviti. Sva je pokrivena vodom osim njene
~etvrtine, koja je izloèna atmosferi i Suncu, da bi
njeni stanovnici bili svjedoci neba i Njegovih
nesumnjihvih znakova, mudrosti i dokaza. Uzvi{eni
kaè:
"I po njima prolaze i staze stvorili", tj.
klance (prolaze) da kroz njih putuju od oblasti do
oblasti i od podru~ja do podru~ja,
da bi oni kuda èle stizali
"A nebo smo u~inili svodom ~uvanim", tj.
stvorili smo svod iznad Zemlje u obliku kupole. Sli~no
"A za{to ne pogledaju nebo iznad sebe;
kako smo ga sazdali i ukrasili i kako u njemu
nema nereda",/50:6/ tj. ve} je osigurano i
za{ti}eno od nereda . Uzvi{eni kaè:
"A oni se od Njegovih znakova okre}u" tj.
ne razmi{ljaju o onome {to je Allah, d`.{., na njemu
stvorio, njegovom ogromnom prostranstvu i
nepojmljivoj visini, te o zvijezdama na njemu koje se
kre}u i staja}icama, niti razmi{ljaju o no}i i danu.
Uzvi{eni, zatim, ukazuje na neke svoje dokaze, pa
kaè:
"I On je Taj Koji je stvorio no} i dan", tj.
jedno je tama i mrak za po~inak, a drugo je svjetlost
za dru{tveni ìvot. Nekada prelazi u no}, a skrati dan,
a nekada obrnuto.
"i Sunce i Mjesec." Sunce ima svoju posebnu
svjetlost, putanju, vrijeme i kretanje, a Mjesec ima
svoju svjetlost, kretanje i mijene.
"Svi oni u svemiru plove", tj. kruè. Ibn-Abbas
kaè da kruè kao vreteno u krugu.

I Mi nismo ni jednom ~ovjeku prije tebe dali
vje~nost; ako ti umre{, zar }e oni dovijeka
ìvjeti? /34/ Svako ìvo bi}e smrt }e okusiti!
Mi vas stavljamo na ku{nju i u dobru i u zlu i
Nama }ete se vratiti."/35/

I j
i

Uzvi{eni kaè: " Mi nismo ni jednom ~ov eku
prije tebe dali", o Muhammede, "vje~nost",
tj. na ovom svijetu. Ovaj ajet dokazuje stav u~enjaka
koji su rekli da je Hidr, a.s., umro i da on danas nije
ìv, jer je i on samo ~ovjek, svejedno bio
bogougodnik, vjerovjesnik ili poslanik. Zato Uzvi{eni
kaè:
"I Mi nismo ni jednom ~ovjeku prije tebe
dali vje~nost."
Uzvi{eni kaè: "Ako ti umre{, zar }e oni
dovijeka ` vjeti?", tj. oni se nadaju da }e poslije
tebe ostati da ìve, a tako ne}e biti, nego }e svi
nestati, kao {to Uzvi{eni kaè:
"Svako ìvo bi}e smrt }e okusiti!" Uzvi{eni
kaè: "Mi vas stavljamo na ku{nju i u zlu i u
dobru", tj. provjeravamo vas i ispitujemo tako da
nekada vam dajemo nesre}e, a nekada blagodati, pa
posmatramo ko je zahvalan a ko nezahvalan, ko je
strpljiv a ko malodu{an,
451
ko je pokoran a ko

451
Ovo ne znai da Allah, d.., ne zna dok ne "posmatra i ne
provjeri" jer je On znao o Svojim robovima sve prije nego ih je
stvorio. Meutim, ova provjera stoga je da se protiv onoga ko ini zlo
872
nepokoran. Uzvi{eni kaè: "I Nama }ete se vratiti",
tj. da vam dajemo nadoknadu za va{a djela.

Kada te vide nevjernici, samo ti se rugaju: "Je
li to onaj koji va{e bogove huli?" A oni sami
ne vjeruju kad se spomene Svemilosni /36/
ôvjek je stvoren od ùrbe. Pokazat }u Ja
vama, doista, dokaze Svoje, zato Me ne
poùrujte." /37/

Uzvi{eni govori svome Poslaniku, s.a.v.s.:
"Kada te vide nevjernici", tj.me|u Kurej{ima, kao
{to je Ebu-Dèhl i njemu sli~ni,
"samo ti se rugaju", tj. ismijavaju se sa tobom i
omalovaàvaju te govore}i:
"Je li to onaj koji va{e bogove huli?", tj. je li to
onaj {to napada va{a boànstva i glupim smatra na{e
umove. Uzvi{eni kaè:
"A oni sami ne vjeruju kada se spomene
Svemilosni", tj. umjesto da vjeruju u Allaha, d`.{., i
ono {to je Poslanik, s.a.v.s., donio od Allaha, d`.{., oni
Poslanika ismijavaju, ne vjeruju u Onoga Ko ga {alje,
ne vjeruju u Njegovu za{titu, a zbog toga {to ne {tuje
njihova boànstva, oni ga smatraju zabludjelim. Allah,
d`.{., ih opovrgava rije~ima:
"A kad doìve patanju, saznat }emo ko je
dalje s Pravog puta bio skrenuo." /25:42/
Uzvi{eni kaè:
"ôvjek je stvoren od ùrbe", ili kao {to kaè:
"ôvjek je, doista, nagao. /17:11/ " Cilj
spominjanja ljudske ùrbe ovdje je u slijede}em:
Nakon {to je spomenuo one koji se ismijavaju sa
Poslanikom, s.a.v.s., u du{ama se javlja èlja da oni
budu brzo ka`njeni, pa kaè:
"ôvjek je stvoren od ùrbe", tj. Allah, d`.{.,
pu{ta silnika dok ga ne pograbi, ali ga poslije ne
pu{ta, prvo odga|a pa ubrza, i{~ekuje, ali poslije ne
odga|a, i zato kaè: "Pokazat }u Ja vama, doista,
dokaze Svoje", tj. Svoju kaznu, presudu i mo} nad
onima koji grije{e,
"zato Me ne poùrujte!"

uspostave dokazi, kao i za onoga ko ini dobro, te da budu uvjereni
da zlo zasluuje kaznu, a dobro nagradu.

Oni govore: "Kada }e ve} jednom ta prijetnja,
ako istinu govorite?" /38/ A da nevjernici
znaju da tada ne}e mo}i da otklone Vatru od
lica svojih i le|a svojih, i da im niko ne}e mo}i
pruìti pomo},/39/ nego da }e im nenadno
do}i i zaprepastiti ih i da je ne}e mo}i
odagnati i da im se ne}e vremena dati./40/

Uzvi{eni obavje{tava kako mnogobo{ci ubrzavaju
vlastitu kaznu svojim laìma, poricanjem,
tvrdoglavo{}u i odbacivanjem. Navodi njihove rije~i,
pa kaè:
"Oni govore: 'Kada }e ve} jednom ta
prijetnja, ako istinu govorite?'" Allah, d`.{., im
kaè:
"A da nevjernici znaju da tada ne}e mo}i
da otklone Vatru od lica svojih i le|a svojih", tj.
da su sigurni da }e se to desiti, oni je ne bi poùrivali.
Ali, njih }e Vatra obuhvatiti sa svih strana, kako
Uzvi{eni kaè:
"Nad njima }e biti naslage Vatre i ispod
njih naslage"/39:16/, " i niko im ne}e mo}i
pruìti pomo}", tj. ne}e imati pomaga~a. Uzvi{eni
kaè: "Nego }e im nenadno do}i", tj. Vatra }e im
do}i neo~ekivano, "i zaprepastiti ih", tj. zapanjiti ih,
pa }e joj se izgubljeni predati, ne znaju}i {ta ~ine.
"Ne}e je mo}i odagnati ", tj. ne}e imati tu
mogu}nost,
"i ne}e im se vremena dati", tj. da je odgode
ni za jedan tren.

I prije tebe su poslanike ruglu izvrgavali, pa je
one koji su im se rugali stiglo ba{ ono ~emu su
se rugali. /41/ Reci: "Ko }e vas umjesto
Svemilosnog no}u i danju {tititi? Niko!" Pa
ipak oni se od Opomene Gospodara svoga
okre}u. /42/ Zar }e ih njihova boànstva, a ne
Mi, odbraniti? Ta ona sama sebi ne mogu
pomo}i, i niko nevjernike od Na{e kazne ne
moè pod okrilje uzeti."/43/

Allah, d`.{., govori svome Poslaniku, tje{e}i ga
zbog uznemiravanja mu{rika koji ga ismijavaju i
pori~u:
"I prije tebe su poslanike ruglu izvrgavali,
pa je one koji su im se rugali stiglo ba{ ono
873
~emu su se rugali", tj. kazna u ~iji dolazak nisu
vjerovali, kao {to na drugom mjestu kaè:
"A poslanici su i prije tebe la`nim smatrani,
pa su trpjeli {to su ih u la` ugonili i mu~ili sve
dok im ne bi do{la pomo} Na{a, a niko ne
moè Allahove rije~i izmijeniti, i do tebe su
doprle o poslanicima neke vijesti." /6:34/
Slavljeni, zatim, spominje Svoje blagodati robovima,
Koji ih ~uva i danju i no}u i oni su pod Njegovom
pa`njom, jer On, d`.{., ne spava. Zato kaè:

"Reci: 'Ko }e vas umjesto Svemilosnog no}u
i danju za{tititi?'" Ovdje zna~i "umjesto". Tj. ko }e
vas umjesto Svemilosnog {tititi, odnosno ima li neko
drugi da vas {titi? Uzvi{eni kaè:
"Pa ipak oni se od Opomene Gospodara
svoga okre}u", tj. ne priznaju Allahove, d`.{.,
blagodati prema njima i suprotstavljaju se Njegovim
dokazima. Slavljeni, zatim kaè:
"Zar }e ih njihova boànstva, a ne Mi,
odbraniti?", tj. Uzvi{eni traì od njih obja{njenje za
njihovo poricanje i ruganje i pita ih da li oni imaju
boànstva koja }e ih mimo Njega sa~uvati i osigurati.
Nije onako kako oni misle i pretpostavljaju, jer: "ona
sama sebi ne mogu pomo}i", tj. ta njihova
boànstva nisu u mogu}nosti da sama sebi
pomognu. Uzvi{eni kaè: "I niko nevjernike od
Na{e kazne ne moè pod okrilje uzeti!", tj. niko
ih od Nas ne moè za{tititi niti im pomo}i.

Mi smo ovima, a i precima njihovim, dali da
uìvaju, tako da su im ìvoti postali dugi. A
zar oni ne vide da Mi u zemlju njihovu
dolazimo i da je s krajeva njezinih
umanjujemo, pa kako bi oni bili pobjednici?!
/44/ Reci: "Ja vas opominjem Objavom!", ali,
gluhi ne ~uju poz v kada se opominju. /45/ A
da ih samo da{ak kazne Gospodara tvoga
dotakne, sigurno bi povikali: "Te{ko nama,
doista smo sami sebi nepravdu u~inili!" /46/
Mi }emo na Sudnjem danu ispravne tezulje
postaviti, pa se nikome ne}e krivo u~initi: ako
ne{to bude te{ko koliko zrno goru{ice, Mi
}emo za to kazniti ili nagraditi. A dosta je to
{to }emo Mi ra~une ispitivati."/47/

Uzvi{eni obavje{tava da }e On mu{rike zaslijepiti i
pota}i na stranputicu i da }e im produìti ìvot u
uìcima, tako da u takav ìvot budu sigurni, a zatim ih
savjetuje, pa kaè:
i

i
"A zar oni ne vide da Mi u zemlju njihovu
dolazimo i da je s krajeva njezinih
umanjujemo", kao {to Uzvi{eni kaè:

"Neke gradove oko vas jo{ davno smo
uni{tili, a objasnili smo im bili na razne na~ine
dokaze, ne bi li se pokajali." /46:27/ Hasan
Basri kaè: Pod ovim se misli na dominaciju islama
nad nevjerstvom. Zna~enje ajeta je: Zar oni ne mogu
da shvate da Allah, d`.{., pomaè Svoje prijatelje
protiv Svojih neprijatelja, uni{tava nevjerni~ke narode
i naselja a spa{ava Svoje robove vjernike. Zato On,
d`.{., pita: "Pa kako bi oni bili pobjednici?", tj.
oni su pobije|eni, ponièni i prezreni. Uzvi{eni kaè:
"Reci: 'Ja vas opominjem Objavom'", tj. ono
~ime vas opominjem je Objava od Allaha, d`.{., ali
opomena kaznom ne koristi onome kome je Allah,
d`.{., oduzeo vid zbog okretanja od Njegovih dokaza.
Uzvi{eni kaè:
"Ali, gluhi ne ~uju poz v kada se opominju."
Uzvi{eni kaè:
"A da ih samo da{ak kazne Gospodara
tvoga dotakne, sigurno bi povikali: 'Te{ko
nama, doista smo sami sebi nepravdu
u~inili!'", tj. spoznali bi i priznali svoje grijehe onda
kada bi ih i najmanja kazna zadesila i priznali bi da su
na ovom svijetu sami sebi nepravdu u~inili. Uzvi{eni
kaè:
"Mi }emo na Sudnjem danu ispravne
tezulje postaviti, pa se nikome ne}e krivo
u~initi", tj. na Sudnjem danu }emo postaviti terezije
pravde. Vaga je jedna, ali je ovdje upotrijebljena
mnoìna da se ukaè na brojnost djela koja }e se
vagati. Uzvi{eni kaè:
"Nikome se ne}e krivo u~initi; ako ne{to
bude te{ko koliko zrno goru{ice, Mi }emo za
to kazniti ili nagraditi. A dosta je to {to }emo
Mi ra~une ispitivati", kao {to Uzvi{eni kaè:
"Gospodar tvoj ne}e nikome napravdu
u~initi" /18:49/, i kaè:
"Allah ne}e nikome ni trunke nepravde
u~initi. Dobro djelo On }e umnogostru~iti i jo{
od Sebe nagradu veliku dati." /4:40/ U
Buharijinom i Muslimovom Sahihu navodi se hadis,
a biljeì ga Ebu-Hurejre, u kome Poslanik, s.a.v.s.,
kaè: /179/" Imaju dvije izjave lahke za izgovaranje,
te{ke na vagi (nizanu), a omiljene i drage
874
Svemilosnom: 'Subhanellahi ve bi hamdihi
subhanellahil-azim.'" Ahmed prenosi od Abdulalha
ibn Amra ibn Asa, da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /180/
"Zaista }e se na Sudnejm danu izdvojiti jedan ~ovjek
od mojih sljedbenika i do}i pred ostala stvorenja, a
zatim donijeti, kao svjedo~anstvo, protiv sebe 99
registara, a veli~ina samo jednog od njih je dokle
pogled dopire. Bit }e upitan: 'Pori~e{ li ne{to od
ovoga {to je u registrima zabiljeèno i ~ine li ti kakvu
napravdu ~uvari ovih pismenih dokumenata?' ôvjek
}e odgovoriti: 'Ne, Gospodaru moj.' 'A ima{ li
opravdanje ili neko dobro djelo?' ôvjek }e se zbuniti i
re}i: 'Ne, Gospodaru moj.' Re}i }e: 'Naprotiv, ti kod
Nas ima{ jedno dobro djelo i danas ti se ne}e u~initi
nepravda.' Tada }e mu se pokazati listi} na kome pi{e:
'E{hedu en la ilahe illallah ve e{hedu enne
Muhammeden resulullah', i re}i se: Dodajte ga!
ôvjek }e re}i: 'Gospodaru moj, {to je ovaj listi} u
odnosu na ovolike registre?' Re}i }e: 'Tebi se, zaista,
ne}e nepravda u~initi.' Registri }e se staviti na jedan, a
onaj listi} na drugi tas vage, pa }e listi} pretegnuti i
biti teì od svih 99 registara', a potom re~e: 'Ni{ta nije
teè od Bismillahir-rahmanir-rahim.'" Biljeè ga Tirmizi
i Ibn-Madè od Lejsa ibn Sa'da, a Tirmizi kaè da je
ovaj hadis hasen-garib.

Mi smo Musau i Harunu dali Furkan, svjetlo i
opomenu za one koji se budu grijeha klonili,
/48/ za one koji se budu Gospodara svoga
bojali i kada ih niko ne vidi, i koji od âsa
oìvljavanja budu strepili. /49/ I ovo je
Opomena blagoslovljena koju objavljujemo,
pa zar da je vi pori~ete!?/50/

Ranije smo ukazali na to da Allah, d`.{., ~esto
spominje i povezuje Musaa i Muhammeda, s.a.v.s.,
kao i Knjige koje im je objavio. Tako Uzvi{eni kaè:
"Mi smo Musau i Harunu dali Furkan, tj.
Tevrat, u kome su dozvole i zabrane i Allahovo, d`.{.,
obja{njenje razlikovanja istine od laì, {to je
karakteristika svih nebeskih knjiga, a to donosi
svjetlost u srca, uputu, kajanje, strah i bojazan.
Uzvi{eni zato kaè:
"Tevrat, svjetlo i opomenu za one koji se
budu grijeha klonili", tj. opomenu i pouku. Allah,
d`.{., ih opisuje, pa kaè:
"...One koji se budu Gospodara svoga bojali
i kada ih niko ne vidi, i koji od âsa
oìvljavanja budu strepili." Sli~ne su i rije~i:
"Onima koji se Gospodara svoga boje i
kada ih niko ne vidi, oprost i nagrada velika."
/67:12/ Uzvi{eni, zatim kaè: " I ovo je Opomena
blagoslovljena koju objavljujemo", tj. Kur' an
~asni. La` mu je strana i nemogu}a i objava je od
Mudroga, hvale Dostojnoga. "Pa zar da ga vi
pori~ete", tj. zar }ete ga poricati, a on je tako jasan!?

Mi smo jo{ prije Ibrahimu razboritost dali i
dobro smo ga poznavali. /51/ Kad on ocu
svome i narodu svome re~e: "Kakvi su ovo
kumiri kojima se i dan i no} klanjate?", /52/
oni odgovori{e: "I na{i preci su im se klanjali."
/53/ "I vi ste, a i preci va{i, bili u o~itoj
zabludi", re~e. /54/. "Govori{ li ti to ozbiljno
ili se samo {ali{?", upita{e oni. /55/" Ne", re~e
"Gospodar va{ je Gospodar nebesa i Zemlje.
On je njih stvorio, i ja }u vam to
dokazati."/56/

Uzvi{eni obavje{tava da je Svome prijatelju
Ibrahimu, a.s., jo{ ranije, u njegovom djetinjstvu, dao
razboritost i nadahnuo ga Istinom te da mu je dao
jasne dokaze protiv njegovog naroda. Tako Uzvi{eni
kaè:
" To su dokazi Na{i koje dadosmo Ibrahimu
za narod njegov." /6:83/ O ovome postoje brojni
israilijjati koje su koristili mnogi komentatori, a ve}ina
ih potje~e od Izraeli}ana. Ono {to se u njima
podudara sa na{im vjerozakonom, mi prihvatamo, a
{to je suprotno, mi odbacujemo. Ono {to nije
podudarno sa [erijatom, a nije mu ni suprotno, mi ne
drìmo da je istina, niti da je la`, jer u ve}ini toga mi
nemamo koristi. Ako bude neke koristi, na nju }e
ukazati na{ savr{eni i sveobuhvatni [erijat. U ovom
"Tefsiru" smo ve}inu ovih pri~a odbacili jer smatramo
njihovo prepri~avanje obi~nim gubljenjem vremena.
U tim pri~ama navedene su mnoge laì koje u
njihovom narodu imaju pro|u, pa Izraeli}ani ne
razlikuju ispravno od pogre{nog, {to su utvrdili i na
{to su ukazali potpuno sigurni hafizi i imami ovog
na{eg ummeta. Uzvi{eni, dakle, obavje{tava da je
Ibrahimu, a.s., jo{ od ranije dao razboritost. On, d`.{.,
kaè:
"I dobro smo ga poznavali", tj. da je on toga
dostojan, a zatim kaè:
"Kad on ocu svome i narodu svome re~e:
'Kakvi su ovo kumiri kojim se i dan i no}

875
klanjate?'"
452
Razboritost koja mu je data u
mladosti ogleda se u tome {to je svoj narod kao
mladi} odvra}ao od oboàvanja kipova umjesto
Allaha, d`.{. Zna~enje rije~i: "Kakvi su ovo kumiri
kojima se klanjate" dato je u slijede}em doga|aju
koga prenosi Ibn-Ebu-Hatim od Asbega ibn Nebate
koji kaè: "Pro{ao je Alija pored ljudi koji su igrali {ah,
pa im rekao: 'Kakvi su ovo kumiri kojima se klanjate?
Da neko od vas uzme èravicu i drì je dok se ne
ugasi, bolje mu je nego da doti~e {ah.'" Uzvi{eni kaè:
"Oni govore: 'I na{i preci su im se klanjali'",
tj. oni nisu imali drugog dokaza osim da se pozovu na
svoje zalutale pretke. Zato Uzvi{eni kaè:
"I vi ste, a i preci va{i bili u o~itoj zabludi",
tj. izvan Pravog puta. Po{to je glupim u~inio njihove
umove, pretke nazvao zabludjelim i omalovaìo
njihova boànstva",
"oni reko{e Govori{ li ti to ozbiljeno ili se
samo {ali{?", tj. ono {to si rekao, je li to samo {ala i
zabava ili to ozbiljno misli{?
:
"Ne", re~e,"Gospodar va{ je Gospodar
nebesa i Zemlje, On je njih stvorio", tj. samo On
je Gospodar i ne treba oboàvati nikoga drugoga
osim Njega, On je Taj Koji je stvorio nebesa i Zemlju i
ono {to je izme|u njih, "i ja }u vam to dokazati",
tj. ja svjedo~im da nema boga osim Njega i ni
gospodara mimo Njega.

"Tako mi Allaha, ja }u, doista, va{im kumirima
napakostiti nakon {to se udaljite
okrenuti./57/ I porazbija ih on u komade,
osim onoga najve}eg, da bi se njemu obratili.
/58/ "Ko uradi ovo sa bogovima na{im?",
povika{e oni, "zaista je silnik." /59/ "ûli smo
jednog momka kako ih huli", reko{e, "ime mu
je Ibrahim." /60/. "Dovedite ga da ga ljudi
vide", reko{e, "da posvjedo~e." /61/ "Jesi li ti
uradio ovo sa bogovima na{im, o Ibrahime?"-
upita{e. /62/ To je u~inio ovaj najve}i od njih;
pitajte ih ako umiju da govore", re~e on."/63/

452
Rekao bih da je ovo dokaz da su kipovi koje oboavaju ustvari
likovi dobrih ljudi koje su oni u poetku napravili da bi ih podsjeali
na njih, kao to to rade agitatori oponaanja nevjernika u ovom
vremenu. Jer, mi smo poeli praviti skulpture naih heroja s
namjerom sjeanja na njih poslije njihove smrti, zatim je to prelo u
potovanje kako bi ivi oponaali ono to su radili mrtvi, a zatim se to
potovanje razvije u neto vie od toga. [ejtan potom uljepa ivima
velianje i obraanje mrtvima, a zatim upuivanje dove njima, ba
onako kako je bilo s likovima dobrih ljudi kao to su: Vudd, Jegus,
Suva', Jeuk i Nesr, koji su bili oboavani nakon nestanka nekoliko
generacija.
Ovako postaje jasna mudrost Mudrog Zakonodavca u vezi sa
zabranjivanjem pravljenja kipova i slika, kao i nadgrobnih spomenika
koji su vea smutnja od kipova.

Ibrahim, a.s., zakleo se da }e udesiti njihove
kipove, tj. da }e ih porazbijati, {to su ~uli neki
pripadnici njegova naroda. Kada su sutradan krenuli
na svoju svetkovinu, prolaze}i pored Ibrahima, a.s.,
upitali su: "Ibrahime, zar ne}e{ po}i sa nama?" "Ne
mogu, bolestan sam"; odgovorio je, obzirom da je
prethodnog dana obe}ao:
"Tako mi Allaha, ja }u, doista, va{im
kumirima napakostiti nakon {to se udaljite
okrenuti." Kada je ve}ina naroda oti{la da svetkuje,
on je poùrio do njihovih kipva i porazbijao ih. "u
komade, osim najve}eg"
"da bi mu se obratili", tj. da bi pomislili da je
on nasrnuo na ostale i porazbijao ih, jer nije podnosio
da se ovi mali kipovi oboàvaju zajedno sa Njim. Kada
su se vratili i vidjeli kako je Ibrahim, a.s., omalovaìo
njihova boànstva, a to dokazuje da su nedostojni
oboàvanja i maloumnost svojih oboàvatelja,
"rekli su: 'Ko uradi ovo sa bogovima na{im,
zaista je nasilnik'", tj. u onome {to je u~inio.
"ûli smo jednog momka kako ih huli",
reko{e, "ime mu je Ibrahim", tj. oni koji su ga
ju~er ~uli da o njima lo{e govori i da prijeti da }e ih
porazbijati, rekli su da je tome mladi}u ime Ibrahim.
Ibn-Ebu-Hatim prenosi od Ibn-Abbasa: "Allah, d`.{.,
sve je vjerovjesnike slao kao mladi}e, a ni u~enjak ne
postaje u~en osim kao mladi}", pa je citirao ovaj ajet:
"ûli smo jednog momka kako ih huli",
reko{e, "ime mu je Ibrahim." Uzvi{eni kaè:
"Dovedite ga da ga ljudi vide", tj. pred skup, a
to je upravo bio cilj Ibrahimov, a.s.: da im pred
skupom ukaè na njihovu veliku glupost i
maloumnost, s obzirom da kipove smatraju
bogovima, a oni eto nisu u stanju sami sebe da
za{tite. Po{to nisu bili u stanju sami sebi da pomognu,
kako onda o~ekivati i traìti od njih da pomognu
nekome drugom!
"Jesi li ti uradio ovo sa bogovima na{im, o
Ibrahime?"
"To je u~inio ovaj najve}i od njih", tj. onaj {to
ga je ostavio nerazlupana, "'pa ih upitajte ako
umiju da govore', re~e on." Ibrahim, a.s., èlio je
da ih potakne da spontano shvate da kipovi koji ne
govore, koji su bespomo}ni nisu u stanju da sebi
pomognu, pa kako onda da za{tite i pomognu
nekome drugom. U Buharijinom i Muslimovom
"Sahihu" se prenosi od Ebu Hurejrea da je Poslanik,
s.a.v.s., rekao: /181/ "Ibrahim nije istinu rekao tri puta:
dva puta radi Allaha i to:
876
"Ovo je u~inio ovaj najve}i od njih" i kada je
rekao: "Ja sam bolestan", a tre}i put kada je
putovao kroz zemlju jednog silnika, a sa njim je bila
Sara. Bili su odsjeli pa je neki ~ovjek oti{ao do onog
silnika i rekao mu: "Do{ao je jedan ~ovjek u tvoju
zemlju i sa njim èna prava ljepotica. Silnik je poslao
poruku da mu Ibrahim do|e i on je do{ao. Upitao ga
je: '[ta je tebi ona èna?' 'Sestra', odgovorio je
Ibrahim. Silnik naredi: 'Ti odlazi, a nju mi po{alji.'
Ibrahim se primakao Sari, pa joj rekao: 'Ovaj silnik me
pitao o tebi, pa sam mu rekao da si mi sestra. Nemoj
me izdati kod njega, jer ti si, zaista, moja sestra po
Allahovoj Knjizi. Osim nas dvoje na Zemlji nema vi{e
muslimana.' Kada ju je Ibrahim doveo, ustao je da
klanja namaz. Ona je uvedena kod silnika i ovaj, kada
ju je vidio, strasno ju je poèlio, pa je poku{ao da je
dohvati, ali je postao paralisan, pa je molio: 'îni dovu
Allahu da me spasi, ne}u ti ni{ta.' Ona je ~inila dovu, pa
je oslobo|en, ali ga je ponovo obuzela strast pa je
poku{ao ponovo da je dohvati, ali je ponovo bio
paralisan . To se ponovilo tri puta, pa je i tre}i put molio
za pomo} i ona je dovu ~inila, pa je spa{en. Pozvao je
najblièg slugu i rekao: 'Nisi mi doveo insana ve} si mi
doveo {ejtana. Vodi je i daj joj Hadèru.' Iza{la je vode}i
Hadèru sa sobom. Kada je Ibrahim primjetio da stiè,
okon~ao je namaz i upitao: '[ta bi sa tobom?' Ona
odgovori: 'Allah je osujetio silnika u namjeri, a meni
dao slu{kinju Hadèru'" Muhhamed ibn Sirin kaè da
bi Ebu-Hurejre, pri~aju}i ovaj hadis, obi~avo re}i: "To
je va{a majka, o sinovi nebeske vode."
453

I oni se pribra{e, pa sami sebi reko{e: "Vi ste,
zaista, nasilnici!" /64/ Zatim glave obori{e i
reko{e: "Ti zna{ da ovi ne govore!" /65/ "Pa
za{to se onda, umjesto Allahu, klanjate onima
koji vam ne mogu ni koristiti niti od vas
kakvu {tetu otkloniti?", upita on. /66/ "Te{ko
vama i onima kojima se, umjesto Allahu,
klanjate! Za{to se ne opametite?"/67/

453
Rekao bih da je u ovom hadisu, oko koga su saglasni Buharija i
Muslim, kategorian dokaz, izmeu ostalih dokaza, o neporonosti
supruga Allahovih poslanika u vezi sa bludom shodno neporonosti
poslanika, neka je na njih salavat i selam. Nemogue je da supruga
poslanika uini zinaluk bilo svojom voljom ili ne, jer Allah, d..,
njeno srce oisti od toga i ne dozvoli joj to kako bi se sauvala
neporonost poslanika i kako se njihove iste porodice ne bi okaljale
prljavtinom i sramotom to bi bila prepreka njihovoj misiji pozivanja
Allahovoj vjeri. ak i kad neki od silnika pokua da neku od supruga
prisili na blud, Allah, d.., preuzme njenu zatitu i sprijei nasilnika
da je dotakne, kao to je bilo sa Sarom, koju je Allah, d.., zatitio
Svojom milou, dobrotom i snagom od nasilnika, a Allahovu snagu
niko ne moe pobijediti, ni na nebu, ni na Zemlji, i On je svemogu i
iznad Svojih robova.

Uzvi{eni obavje{tava da se narod Ibrahimov, a.s.,
"pribrao", kore}i sam sebe, jer vi{e nije ~uvao
boànstva, nakon njegovih rije~i i prigovora da
njihova boànstva ne posjeduju nikakvu mo}. Rekli su:
"Vi ste, zaista, nasilnici", tj. zanemarili ste njihovo
~uvanje.
"Zatim glave obori{e", tj. za{utje{e i zbuni{e se,
jer nisu mogli da odgovore na Ibrahimove, a.s., rije~i:
"Pitajte ih ako umiju da govore." Ali, kako da ih
pitaju, kad su i sami uvjereni u njihovu beìvotnost!
Reko{e: "Ta ti zna{ da ovi ne govore." U tom
trenutku, po{to su to priznali, Ibrahim, a.s., re~e:
"Pa za{to se onda, umjesto Allahu klanjate
onima koji vam ne mogu ni koristiti niti od
vas kakvu {tetu otkoniti", pa ih po~e prekoravati
rekav{i:
"Te{ko vama i onima kojima se, umjesto
Allahu, klanjate! Za{to se ne opametite?", tj.
kako ne shvatate u kakvoj ste zabludi i kolikom
nevjerstvu?! Donio im je tako dokaz i potpuno ih
porazio. Zato Uzvi{eni kaè:
za narod njegov." /6:83/

"Spalite ga i bogove va{e pomozite , ako
ho}ete to da u~inite!," povika{e: /68/ 'O
vatro!', rekosmo Mi, "postani hladna, i spas
Ibrahimu! /69/ "I htjedo{e mu spletku
skovati, ali ih Mi u~inismo gubitnicima
najve}im!" /70/

Upravo tako, ko god nema siguran argument, on
poseè za silom. To je isto uradio Ibrahimov, a.s.,
narod. Po{to nisu imali adekvatan odgovor
"Rekli su: 'Spalite ga i bogove va{e
pomozite ako ho}ete to da u~inite!'" Sakupili su
veliku gomilu drva i raspalili vatru sa velikim
buktinjama i visokim plamenom, tako da joj sli~na nije
ranije pripremljena. Ibrahima, a.s., postavili su na
spravu za bacanje kamena, a tu ideju im je dao jedan
~ovjek kome je Allah, d`.{., dao da propadne u
zemlju. Kada su Ibrahima, a.s., bacili u vatru, on je
rekao:
"Dovoljan mi je Allah, i divan je On oslonac i
pomaga~." Ovo je ovako zabiljeìo Buharija od Ibn-
Abbasa, koji je rekao:
rije~i su koje je izgovorio Ibrahim a.s., u trenutku
kada je ba~en u vatru i koje je izgovorio Muhammed,
s.a.v.s., kada je re~eno:
877
"Neprijatelji se okupljaju zbog vas, treba
da ih se pri~uvate to im je u~vrstilo
vjerovanje, pa su rekli: 'Dovoljan nam je Allah,
i divan je On pomaga~./3:173/ '" Hafiz Ebu-Ja' la
prenosi od Ebu-Hurejrea da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
/183/ "Kada je Ibrahim ba~en u vatru, on je rekao:
,
j, i i Boè mo T si jedin na nebu, a ja sam jedini
na Zemlji koji te oboàva.'" Seid ibn Dùbejr
prenosi od Ibn-Abbasa, koji je rekao: "Kada je Ibrahim
ba~en u vatru, melek zaduèn za ki{u je rekao: 'Da se
ho}e narediti ki{a, pa da je po{aljem?', ali je Allahova
naredba bila brà jer je Allah, d`.{., rekao:
"O vatro, budi hladna i spas Ibrahimu!" Ibn-
Abbas kaè: "Da Allah nije rekao "i spas", Ibrahim bi
stradao od njene hladno}e." Ibn Ebu-Hatim prenosi
od {ti}enice El-Fakiha ibn El-Mugire El-Mahzumije,
koja je rekla: "U{la sam kod h. Ai{e i u njenoj sobi
vidjela {tap, pa sam je upitala: 'Majko pravovjernih,
{ta radi{ sa ovim kopljem?' Odgovorila je: 'Ubijamo
gu{tere, jer je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /184/ 'Kada je
Ibrahim ba~en u vatru, sve zemaljske ìvotinje
nastojale su da ugase vatru, a samo je gu{ter nastojao
da je raspaljuje prema Ibrahimu, pa je Poslanik,
s.a.v.s., naredio njegovo ubijanje.'"
Uzvi{eni kaè: "I oni htjedo{e mu spletku
skovati, ali ih Mi u~inismo gubitnicima
najve}im!", tj. bili su poraèni jer su htjeli da postave
zamku Boìjem poslaniku, ali je njima Allah, d`.{.,
postavio zamku a njega za{titio od vatre, pa su oni
tako bili pobije|eni.

I spasismo i njega i Luta u zemlju koju smo za
ljude blagoslovili, /71/ i poklonismo mu
Ishaka, i Jakuba kao unuka, i sve u~inismo
dobrim, /72/ i u~inismo ih vo|ama da
upu}uju prema zapovijedi Na{oj, i objavismo
im da ~ine dobra dje a, i da namaz obavljaju,
i da zekat udjeljuju, i samo su Nama u
ibadetu bili. /73/ I Lutu mudrost i znanje
dadosmo i iz grada ga, u kome su stanovnici
njegovi odvratne stvari ~inili, izbavismo, to,
uistinu, bija{e narod razvratan i zao /74/ i u
milost Na{u ga uvedosmo; on je doista, od
onih dobrih./75/

Allah, d`.{., obavje{tava da je Ibrahima, a.s., spasio
od vatre u koju ga je njegov narod bio bacio, a zatim
ga izveo izme|u njih i uputio prema podru~ju [ama,
u blagoslovljenu zemlju. Ina~e je Ibrahim, a.s., ìvio u
Iraku, pa je njega i njegova brati}a Luta, a.s., Allah,
d`.{., uputio prema [amu, za koji se kaè da je
najpodesniji za hid`ru. Njegov sastavni dio je
Palestina, zemlja okupljanja i proìvljavanja, u koju }e
si}i Isa, a.s., i u kojoj }e ubiti Dedàla. Ibrahim, a.s.,
oènio je Saru i sa njom krenuo iz svoje zemlje."
"prema zemlji koju smo za ljude
blagoslovili."
Uzvi{eni kaè: "I poklonili mu Ishaka, i Jakuba
kao unuka." Ibn-Abbas i drugi kaù da rije~ zna~i
sinovog sina i da je Jakub sin Ishakov, a.s.
Uzvi{eni kaè:
"I Mi ga obradovasmo Ishakom, a poslije
Ishaka Jakubom." /11:71/
Uzvi{eni kaè: "I sve u~inismo dobrim", tj. da
svi budu dobri. "U~inismo ih vo|ama", tj. da
budu uzori,
"i upu}uju prema zapovjedi Na{oj", tj. da
pozivaju Allahu, d`.{., po Njegovoj odredbi.
Uzvi{eni kaè:
"I objavismo im da ~ine dobra djela, i da
namaz obavljaju, i zekat udjeljuju, i samo su
Nama u ibadetu bili", tj. da i sami rade ono {to
svijetu nare|uju. Uzvi{eni, zatim, skre}e pozornost na
Luta, a.s., sina Haruna ibn Azera, koji je sa Ibrahimom,
a.s., vjerovao i bio mu sljedbenik i koji je sa njim
hid`ru u~inio.
Uzvi{eni kaè:
"I Lut mu jedini povjerova! A Ibrahim re~e:
'Ja se selim onamo kuda mi je moj Gospodar
naredio.' /29:26/ " Allah, d`.{., dao mu je mudrost,
znanje, slao mu objavu i u~inio ga vjerovjesnikom.
Poslao ga je u Sodomu da njene stanovnike odvra}a
od poganih djela, ali su mu se suprotstavili i porekli
mu poslanstvo, pa ih je Allah, d`.{., uni{tio i naselje
razorio. Uzvi{eni kaè:
"Mi ga, iz grada u kome su stanovnici njegovi
odvratne stvari ~inili, izbavismo, to, uistinu,
bija{e narod razvratan i zao, i u milost Na{u
ga uvedosmo; on je doista od onih dobrih."

l

"I spomeni Nuha - kad u davno vrijeme zavapi,
pa Mu se odazvasmo, i njega i njegovu
porodicu od jada velikog spasismo, /76/ i od
878
naroda ga, koji je smatrao neistinitim dokaze
Na{e, za{titismo. To bijahu opaki ljudi, pa ih
sve potopismo."/77/
Uzvi{eni obavje{tava da se odazvao Svome narodu
i poslaniku Nuhu, a.s., koji je traìo kaznu za svoj
narod:
"Gospodaru moj, ne ostavi na Zemlji ni jednog
nevjernika, jer, ako ih ostavi{, oni }e robove
Tvoje u zabludu zavoditi i samo }e grje{nike i
nevjernike ra|ati." /71:26, 27/
Uzvi{eni kaè:
"I spomeni Nuha kad u davno vrijeme
zavapi, pa Mu se odazvasmo, i njega i
porodicu njegovu spasismo", tj. one koji su sa
njim vjerovali, "od jada velikog", tj. te{kog stanja,
utjeravanja u la` i uznemiravanja. On je sa njima
proveo 950, gotovo hiljadu godina, pozivaju}i ih
Allahu, d`.{., ali mu se mali broj odazvao. Stalno su
ga uznemiravali. Prolazile su generacije jedna za
drugom, a stanje se nije mijenjalo. "I od naroda ga
za{titismo", tj. Mi smo ga spasili i izbavili ga od
naroda njegova kao pobjednika,
"koji su smatrali neistinitim dokaze Na{e.
To bijahu opaki ljudi pa ih sve potopismo."
Niko od njih nije ostao na Zemlji, kako je to i traìo
njihov poslanik, a.s.

"I spomeni Davuda i Sulejmana, kada su sudili
o usjevu {to su ga no}u ovce ne~ije opasle, i
Mi smo bili svjedoci su|enju njihovu/78/. i
u~inismo da Sulejman pronikne u to, a obojici
smo mudrost i znanje dali. I pot~inismo
planine i ptice da s Davudom Allaha hvale: to
smo Mi bili kadri u~initi. /79/ I nau~ismo ga
da izra|uje pancire za vas da vas {tite u borbi
sa neprijateljem, pa za{to niste zahvalni?"
/80/ A Sulejmanu vjetar jaki pot~inismo, po
zapovjedi njegovoj je puhao prema zemlji
koju smo blagoslovili; a Mi sve dobro znamo,
/81/ i {ejtane neke da zbog njega rone, a
radili su i poslove druge i nad njima smo Mi
bdjeli."/82/

,
j ij l
.

Rije~ zna~i "napasanje", ali isklju~ivo no}u.
Spomenuti usjev je gro`|e (vinograd) ~iji su grozdovi
lijepo izgledali. Ibn-Dèrir prenosi od Ibn-Mes'uda da
u vezi s rije~ima Uzvi{enog:
"I Davuda i Sulejmana, kada su sudili o
us evu {to su ga no}u ovce ne~ e opas e" kaè:
"Vinograd ~iji su grozdovi porasli pa uni{teni bili."
Davud je presudio da ovce pripadnu vlasniku
vinograda dok je Sulejman, a.s., zastupao druga~ije
mi{ljenje. Vinograd treba predati vlasniku stoke i on
}e voditi brigu o njemu sve dok ga ne dovede u
prvobitno stanje. Stoku treba predati vlasniku tog
vinograda i on }e se njome koristiti dok vinograd ne
bude vra}en u prvobitno stanje, a onda }e i vinograd
i stoka biti predani svojim vlasnicima, na {to upu}uju
rije~i Uzvi{enog: "i u~inismo da Sulejman
pronikne u to." Tako je Allah, ne kore}i Davuda,
pohvalio Sulejmana, kako to re~e Hasan el-
-Basri. Odgovaraju}i Ejas bin Muaviji, koji je traìo
odgovor i koji je pla~u}i do{ao Hasan Basriji, upitao
ga je: "[ta te je uplakalo?" Odgovorio je: "Do mene je
doprlo da }e ~ovjek koji nakon uloènog truda
presudi i pogrije{i u Dèhennem. Onaj koga
nadvladaju strasti, tako|er }e u Dèhenem, dok }e
~ovjek koji nakon uloènog truda pogodi biti
dènetlija." Hasan Basrija na to je odgovorio: "U
Allahovom prezentovanju vijesti o Davudu i
Sulejmanu, neka je na njih spas, i poslanicima je
osuda suprotstavljenosti govora tih ljudi rije~ima
poslanika." Uzvi{eni kaè:
"i Davuda i Sulejmana, kada su sudili o usjevu
{to su ga no}u ovce ne~ije opasle, i Mi smo bili
svjedoci su|enju njihovu " "Ne pokudiv{i Davuda,
Allah je pohvalio Sulejmana", kaè Hasan Basri
nastavljaju}i: "Allah je odista sudijama stavio u
obavezu tri stvari: da rije~i Allahove ne prodaju u
bescjenje, da kod su|enja ne slijede strasti i da se
zbog Allaha nikoga ne boje", a zatim je prou~io:
"O Davude, Mi smo Te namjesnikom na
Zemlji u~inili, zato sudi ljudima po pravdi i ne
povodi se za stra{}u, da te ne odvede sa
Allahova puta." /38:26/
Uzvi{eni kaè: "Zato se, kad budete sudili, ne
bojte ljudi, ve} se bojte Mene." /5:44/
Uzvi{eni kaè: "Ne zamjenjujte rije~i Moje za
ne{to {to malo vrijedi." /5:44/ Ja velim: Svi Boìji
poslanici neka je na njih spas, nepogre{ivi su, a od
Uzvi{enog Allaha imaju podr{ku, i u tome nema
nikakvog razilaènja me|u pravom ulemom, kako
selefijama tako i onima koji su do{li iza njih. [to se ti~e
drugih, mimo Boìjih poslanika, u Buharijinom
"Sahihu" preneseno je od Amr bin Asa da je rekao:
"Boìji Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /185/ 'Kada sudija
uloì sav trud, pa pravilno presudi, ima dvije nagrade.
Me|utim, kad uloÌ sav trud, pa pogrije{i, ima jednu
879
nagradu.'" Ovaj hadis zapravo je odgovor na Ijasovo
pogre{no shvatanje koje se sastoji u tome da }e kadija
kada id`tihadi pa pogrije{i u dèhenem, a Allah
najbolje zna. U "Sunenima" stoji: 186 "Imaju tri vrste
sudaca: jedan }e u Dènnet, a dvojica u Dèhennem.
ôvjek koji zna istinu i sudi po njoj }e u Dènnet, a
onaj koji ljudima sudi ne poznavaju}i stvari }e u
Dèhennem, a ~ovjek koji zna istinu, a sudi suprotno
istini }e isto tako u Dèhennem."
Rije~i Uzvi{enog:
"I pot~inismo planine i ptice da s Davudom
Allaha hvale..." I to zbog lijepog Davudovog glasa
kojim je u~io Zebur. Kada bi zau~io njime, ptice bi u
zraku zastale i pratile Davuda. Zbog toga kada bi
Boìji Poslanik, s.a.v.s., pro{ao pored Ebu-Musa el-
E{arija dok bi on no}u u~io Kur'an - a glas mu je bio
tako lijep - Boìji Poslanik bi stao, odslu{ao njegovo
u~enje pa rekao: /187/ "Ovome je data jedna od frula
Davudove porodice (tj. lijep glas). "Ebu-Musa el-E{ari
bi rekao: "Da sam znao, Boìji Poslani~e, da }e{ slu{ati,
tebi bi u~enje jo{ vi{e uljep{ao."
Rije~i Uzvi{enog:
"I nau~ismo ga da izra|uje pancire za vas da
vas {tite u borbi s neprijateljem." Zna~i izrada
oklopa, kako to Uzvi{eni veli:
"U~inili da mu mekano gvo`|e bude. Pravi
{iroke pancire i ~estito ih pleti." /34:10-11/
Zbog toga Uzvi{eni veli: "Da vas {tite u borbi s
neprijateljem."
Zna~i u bici. "Pa za{to niste zahvalni?" Tj. Allah
vas je obasuo blagodatima time {to je Svoga roba
Davuda nadahnuo i samo zbog vas ga tome podu~io.
Rije~i Uzvi{enog: "A Sulejmanu vjetar jaki
poslu{nim u~inismo." Tj. Sulejmanu sna`ni vjetar
u~inismo.
"Po zapovijedi njegovoj puhao je prema
Zemlji koju smo blagoslovili." Tj. po zemlji Siriji.
"A mi sve dobro znamo." Sulejman, a.s., imao
je drveni }ilim na koga bi stavljeno sve {to mu je bilo
potrebno za dràvne poslove, a koga je nosio vjetar
gdje je htio, a kome su hlad pravile ptice, ~uvaju}i ga
od ège; i spu{tao bi se i iskrcavao svoj teret i svitu.
"I Mi smo dali da mu sluè: 'Vjetar, koji je
prema zapovijedi Njegovoj blago puhao
onamo kuda je On htio.'" Uzvi{eni veli: "A
Sulejmanu vjetar, ujutro je prevaljivao
rastojanje od mjesec dana, a nave~er
rastojanje od mjesec dana." Govor Uzvi{enog:

,
"...i {ejtane neke da zbog njega rone", tj. u
vodi vade}i bisere i dragulje i tome sli~no. "A radili
su i poslove druge." Izgradnju i ronjenje.
"I nad njima smo Mi bdjeli", tj. Allah ga je
~uvao da mu ni jedan {ejtan ne u~ini ne{to lo{e. Sve
je bilo pot~injeno Sulejmanu, a.s., i pod njegovom
upravom i niko se ne bi osmjelio da mu se pribliì. On
je Allahovim izunom njima upravljao, koga je htio -
osloba|ao je, a koga je htio - li{avao je slobode.

I Ejubu se, kada je Gospodaru svome
zavapio: "Mene je nevolja sna{la, A Ti si od
milostivih najmilostiviji'", /83/ odazvasmo i
nevolju mu koja ga je morila otklonismo i
vratismo mu, milo{}u Na{om, porodicu
njegovu i uz njih jo{ toliko, i da bude pouka
onima koji su Nama pokorni. /84/
,

Uzvi{eni spominje Ejuba, a.s., i isku{enja koja su ga
zadesila u imetku, tijelu i djeci. Imao je dosta jaha}ih
ìvotinja, usjeva, djece i ugodnih lijepih ku}a. U
svemu nabrojanom isku{avan je i sve je izgubio. Tijelo
mu je bilo obolilo od elefantijazisa (lepre), izuzev srca i
jezika kojima je veli~ao Uzvi{enog Allaha. Boìji
Poslanik, s.a.v.s., kazao je: /188/ "Najgora isku{enja
od ljudi imat }e Boìji poslanici, zatim dobri ljudi, pa
najuzoritiji." Boìji poslanik Ejub, a.s., bio je oli~enje
sabura, i on se navodi kao primjer strpljenja. Jezid bin
Mejsere kazao je:" Kada je Allah stavio Ejuba, a.s., na
ku{nju gubljenjem porodice, imovine i djece ne
ostaviv{i ni{ta {to bi pomena dostojno bilo, Ejub, a.s.,
rekao je: - Gospodaru svih gospodara, Tebe Koji si mi
dobro u~inio - hvalim. Dao si mi bogatstvo, porod,
tako da je moje srce potpuno bilo obuhva}eno time.
Sve si to od mene uzeo i srce mi o~istio. Izme|u
mene i Tebe nema nikakvih prepreka. Kada bi moj
neprijatelj Iblis znao {ta si u~inio, pozavidio bi mi."
Ibn Ebi-Hatim prenosi od Abdullahh bin Ubej bin
Umejra: Ejub, a.s., imao je dva brata koji su jednog
dana do{li, ne mogav{i da mu se pribliè, zbog toga
{to je Ejub a.s., zaudarao. Po~eli su izdaleka, pa je
jedan drugom kazao: "Da je Allah Ejubu namijenio
dobro, ne bi ga ovim isku{avao." Njihove rije~i su jako
uznemirile Ejuba, a.s., tako kako nikada nije bio
uznemiren. Rekao je: "Ja Rabbi, ako Ti zna{ da nikada
nisam proveo no} sit, a da sam znao da neko ima
gladan, potvrdi mi to." S neba je to potvr|eno i
njegova dva brata su to ~ula. Zatim je kazao: "Ja Rabi,
ako Ti zna{ da nikada nisam imao dvije ko{ulje, a da
sam znao da ima neko go, potvrdi mi." Potvr|eno je s
nebesa, a njegova dvojica bra}e su to ~ula. Padnuv{i
ni~ice na sed`du kazao je: "Moj Allahu! Tako mi Tvoje
mo}i, ne}u podi}i glavu dok ovo od mene ne
otkloni{." I nije digao glavu sve dok to od njega nije
bilo otklonjeno.
454

Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ibn-Abbasa koji kaè:
Allah je Ejuba, a.s., zaodjenuo dènetskim ogrta~em,
pa se Ejub malo udaljio i sjeo u stranu. Do{la je

454
Ja sam rekao: "Na to kazuju rijei Uzvienog: 'I nevolju mu, koja
ga je morila otklonismo.'"
880
njegova èna i ne poznav{i ga upitala: "Gdje je oti{ao
ovaj bolesnik koji bija{e ovdje, mo`da su ga psi ili pak
vuci raznijeli?" S njim je tako razgovarala a onda on
re~e:. "Te{ko Tebi, ja sam Ejub." "Boìji robe ismijava{
se sa mnom", re~e ona. "Te{ko Tebi, ja sam Ejub,
Allah mi je povratio tijelo."
Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ebu-Hurejrea da je Boìji
Poslanik, s.a.v.s., rekao: /189/ "Po{to je Allah, d`.{.,
izlije~io Ejuba, sru~io je na njega zlatne skakavce koje
je Ejub uzeo i stavljao u svoju odje}u. Re~eno mu je:
"O Ejube, zar se nisi zasitio?" On je odgovorio:
"Gospodaru, a ko se moè zasititi Tvojom milo{}u."
Tekst hadisa nalazi se kod Buharije i Muslima o ~emu
}e biti govora na drugom mjestu. Govor Uzvi{enog:
"...i vratismo mu milo{}u Na{om, porodicu
njegovu i uz njih jo{ toliko." Mudàhid je rekao
da mu je re~eno: "O Ejube, tvoja porodica je zbog
tebe u Dènnetu, i ako ti ho}e{, vratit }emo te njima.
Ako pak ho}e{, zbog tebe }emo ih ostaviti u
dènnetu, a tebi }emo njih onoliko koliko ih je bilo
nadoknaditi? Odgovorio je: "Ne, ostavite ih u
Dènnetu." Zbog njega su ostavljeni i u Dènnetu, a
na dunjaluku mu je nadokna|en isti broj ~eljadi.
,
Govor Uzvi{enog: "I da bude pouka", tj. to smo
u~inili kao milost Allahovu prema Ejubu. "...onima
koji su Nama pokorni." U strpljivosti Ejuba smo
u~inili uzorom da oni koji su izloèni isku{enjima ne
pomisle da im to ~inimo da bi ih ponizili i da zbog
strpljivosti spram Allahovih odre|enja ne bi
prebacivali Ejubu, a.s. U tome {to Allah Svoje robove
stavlja na muke i isku{enja, univerzalna je mudrost.

"I spomeni Ismaila, i Idrisa, i Zulkifla, a svi su
oni bili strpljivi." /85/ "I uvedosmo ih u milost
Na{u, oni doista bijahu dobri." /86/

Ismail je sin Ibrahima. Neka je na obojicu spas.
Naprijed, u suri "Merjem" bilo je govora o njemu, a
tako|er i o Idrisu, a.s. Me|utim, {to se ti~e Zulkifla, iz
konteksta je o~ito da je on kompariran, uporedo
pomenut kao poslanik sa ostalim poslanicima. Drugi
kaù da je on bio dobar ~ovjek, pravedan vladar i
pravedan sudac. Na ovakvim razmi{ljanjima se
zaustavio Ibn- Dèrir, a Allah najbolje zna.

"I spomeni Zunnuna, kada srdit ode i pomisli
da ga ne}emo usmrtiti, pa poslije u tminama
zavapi. 'Nema boga osim Tebe, Uzvi{en neka
si! Ja sam, zaista, bio od onih koji su nasilje
u~inili!'" /87/ "Pa mu se odazvasmo i tegobe
ga spasimo; eto tako Mi spa{avamo vjernike."
/88/

Ovaj slu~aj pominje se u suri "Es- Saffat" i u suri
"Nun". Junusa, sina Metta (Mateja), Allah je poslao
stanovnicima njegova grada Nineve, a to je jedno
mjesto u Mosulu (Irak). Pozivao ih je da vjeruju u
Allaha, a oni su odbili, ko~operiv{i se u svom
nevjerovanju. Ljute}i se na njih, oti{ao je od njih,
obe}av{i da }e ih sti}i kazna nakon tri stvari. Po{to se
njegova prijetnja obistinila, bili su uvjereni da poslanik
ne zaobilazi istinu. Sa svojom djecom, stokom izi{li su
u pustinju i razdvojili majke od djece. Nakon toga su
se skru{eno molili Uzvi{enom Allahu. Deve i njihova
mladun~ad su njakala, krave i telad ri~ali, ovce i
jagnjad blejale, pa je Allah od njih otklonio kaznu.
Uzvi{eni Allah kazao je:
" Za{to nije bilo nijednog grada koji je
povjerovao i kome je vjerovanje njegovo
koristilo, osim naroda Junusova, kome smo,
kada je povjerovao, sramnu patnju u ìvotu
na ovome svijetu otklonili i ìvot mu jo{
izvjesno vrijeme produìli?" /10:98/
[to se ti~e Junusa, a.s., on je oti{ao i zajedno sa
narodom se ukrcao u la|u i isplovio sa njima. Bojali su
se da se ne utope, pa su izglasali da se ~ovjeka na
koga izborom padne kocka trebaju osloboditi.
Kocka je pala na Junusa, a.s., pa su odbili da on
bude taj. Stvar su ponovili i kocka je ponovo pala na
Junus, a.s., pa su i to odbili. I tre}i su put ponovili, pa
je opet kocka pala na njega. Uzvi{eni Allah rekao je:
"I baci kocku, i
kocka na njega pade" /37:141/, tj. izbor je pao
na njega, pa je Junus, a.s., ustao, skinuo odje}u i bacio
se u more. Ibn-Mes'ud kaè: "Allah je poslao ribu iz
zelenog mora koja je prekrstarila mora da bi do{la i
progutala Junusa, a.s., kada se bacio iz la|e. Allah je
nadahnuo ribu da mu ne jede meso i da mu kosti ne
drobi, i da joj Junus nije opskrba, kao i da }e njena
utroba za njega biti zatvor. Govor Uzvi{enog:

"I spomeni Zunnuna, kada srdit ode i pomisli
da ga ne}emo usmrtiti", tj. Zunnun vlasnik ribe,
to je Junus, a.s., koji je oti{ao ljut od svog naroda

881
napustiv{i ih zbog toga {to mu vjerovali nisu. Ukrcao
se na la|u i po{to je kocka pala na njega bacio se u
more, pa ga je riba progutala. Mi{ljenja je bio da ga
Uzvi{eni Allah u utrobi ribe ne}e stijesniti. A ovo
mi{ljenje o Allahu je lijepo, a to je da mu sigurno ne}e
odrediti smrt i da }e ga iz utrobe ribe izbaviti. Kao da
je to shvatio u zna~enju Boìje odredbe, jer Arapi kaù
da glagoli imaju isto zna~enje. Jedan
pjesnik veli:
Nema povratka vremenu koje je pro{lo, Uzvi{en
si, a ono {to odredi{ - tako i bude.
A kaè Uzvi{eni:
"I vode su sastale kako je odre|eno bilo", tj.
kako je presuda pala. /54:12/.
Govor Uzvi{enog: "Pa poslije u tminama
zavapi." Ibn-Mes'ud kaè da je tmina utroba ribe,
morska tmina i no}na tmina, {to tako|er prenose i
Ibn-Abbas i drugi. Riba ga je odnijela prevaljuju}i
mora dok nije do{la do najniìh morskih predjela gdje
je Junus ~uo {um, pa }e u sebi re}i: "[ta je ovo?"
Premda je u utrobi bio, Allah mu je objavio da je to
tespih koji ~ine morske ìvotinje. Tada je izgovorio:
"Nema Boga
osim Tebe, Uzvi{en neka si! Ja sam, zaista, bio
od onih koji su nasilje u~inili!" Tespih Junusa,
a.s., ~uli su meleki, pa su povikali: "Gospodaru na{, mi
glas slaba{an u zemlji neznanoj ~ujemo." "To je moj
rob Junus, pogrije{io je prema meni, pa sam
ga u more u utrobu ribe smjestio." Meleki su
rekli: "Je li to onaj dobri ~ovijek od kojeg Ti je svakog
dana i no}i stizalo dobro djelo? "Jeste", bio je
odgovor Uzvi{enog. Zatim su se meleki zauzeli za
Junusa, a.s., pa je Allah naredio da ga riba izbaci na
obalu, kako to Uzvi{eni veli: a bio je bolan."
455

Govor Uzvi{enog:
"...odazvasmo se i tegobe ga spasismo",
tj. izbavismo ga iz utrobe ribe i tmina.
"Eto tako Mi
spa{avamo vjernike", tj. kada u pote{ko}i mole
ovom dovom i kada Nam se obrate, a pogotovo
prilikom belaja i neda}a. Podsticanje na u~enje ove
dove prenesena je od Muhammeda, a.s.
Imam Ahmed prenosi od Sa'da bin Vekkasa nakon
{to je spomenuo {to se desilo izme|u njega i Osman
bin Affana..., da prenosi od Poslanika, a.s., koji je
rekao /190/ ...obra}anje Zunnuna kada je u utrobi
ribe bio:

"Nema Boga osim Tebe, hvaljen
neka si, a ja sam se, zaista, ogrije{io prema
sebi." Ovom dovom nikad se muslilman ne}e svome
Gospodaru obratiti za ne{to da mu dova ne}e biti
usli{ena. Hadis prenose Tirmizi i Nesai.

455
Rekao bih da je ovo to prenosimo izvedeno iz hadisa u kojem
ima jedna anonimna osoba (medhul). Hadis je merfu' i prenosi ga
Muhammed bin Ishak od Ebu-Hurejrea, a dehalet (anonimnost) u
tome je to Muhammed bin Ishak prenosi od onoga ko mu je priao
ali on tu osobu nije imenovao, a ta osoba prenosi od Abdulla bin
Rafia, a ovaj od Ebu - Hurejrea, sve do Allahovog Poslanika.
Premda je ova dova specifi~no dova Junusa, a.s.,
ona je op}enito i dova svih vjernika i ona je ujedno
Allahov {art onome ko se njome Allahu obra}a, {to se
da zaklju~iti iz hadisa kojeg prenosi Ibn-Dèrir od Sa'd
bin Ebi-Vekasa, pa sve do Boìjeg Poslanika, a u kojem
stoji: /191/ "Najuzvi{enije Allahovo ime kojim kada se
ne{to moli bude usli{eno, i kojim kada se ne{to traì
bude ispunjeno, dova je Junusa bin Mateja ..."

"I (spomeni) Zekerijjaa, kada pozva
Gospodara svoga: 'Gospodaru moj, ne
ostavljaj me sama, a Ti si Najbolji Nasljednik!'
Pa smo mu se odazvali i poklonili mu Jahjaa i
izlije~ili mu ènu." /89/. "Oni su se trudili da
{to vi{e dobra u~ine i molili su Nam se u nadi i
strahu, i bili su prema Nama ponizni." /90/.

Uzvi{eni govori o Svom robu i Svom Poslaniku
Zekerijjau. Traìo je da mu Allah podari dijete koje }e
poslije njega poslanikom biti. Kazivanje je op{irnije
prezentovano na po~etku sure "Merjem", a tako|er i
suri "Ali-Imran" nego {to je to ovdje:
"Kada pozva Gospodara svoga", tj. kriju}i od
naroda svoga:
"Gospodaru moj, ne ostavljaj me sama", tj.
nemam djeteta niti nasljednika koji }e me poslije smrti
u narodu naslijediti. "A Ti si Najbolji Nasljednik!
Ova Zekerijjaova dova i pohvala Allahu, d`.{., u skladu
je s onim {to traì.
Govor Uzvi{enog:
"Pa smo mu se odazvali i poklonili mu
Jahjaa i izlije~ili mu ènu", tj. èna mu je
nerotkinja bila, pa je dijete rodila.
"Oni su se trudili da {to vi{e dobra u~ine."
Tj. rade}i djela koja predstavljaju pokornost Allahu,
d`.{., i koja Mu pribliàvaju. "I molili su Nam se u
nadi i strahu", tj. nadaju}i se Boìjoj nagradi, a
boje}i se i strahuju}i od Njegove kazne.
456

"I bili su prema Nama ponizni." Skru{enost je
strah neophodan srcu i koji srce nikada ne napu{ta.
Kaè se: "ponizni", tj. skru{eni, ponizni vjernici, oni
koji vjeruju {to je Allah objavio, a sve ovo su sinonimi
ispravni i pribli`nog su zna~enja.

456
Ja sam konstatovao: "Zbog toga je dova: 'Ja Rabbi, Gospodaru,
nisam Te oboavao iz straha od Dehennema, niti iz enje za
Dennetom', zabluda."
882

"A i onu koja je sa~uvala djevi~anstvo svoje, u
nju ìvot udahnusmo, i nju i sina njezina
znamenjem svjetovima u~inismo." /91/.

Ovako Uzvi{eni navodi slu~aj Merjeme i njenog
sina Isa, a.s., identificiraju}i ga i porede}i sa slu~ajem
Zekerijjaa i njegovog sina Jahjaa, a.s. Navodi slu~aj
Zekerijjaa, a.s., pitaju}i kako da starac i starica rode
dijete, te spominju}i ~udniji slu~aj Merjeme, a to je
dolazak na svijet djeteta bez oca - mu{karca.
Uzvi{eni veli: "A i onu koja je sa~uvala
djevi~anstvo svoje", tj. od prljav{tine kako to
Uzvi{eni veli u suri "Et-Tahrim":
"Merjemu, k}er Imranovu, koja je nevinost
svoju sa~uvala, a mi smo udahli u nju ìvot."
/66:12/ "I nju i sina njezina znamenjem
svjetovima u~inismo", tj. dokaz da Uzvi{eni Allah
svime gospodari i da stvara {to èli. Kada ne{to zaèli,
samo kaè: "Budi!", i ono biva, shodno rije~ima
Uzvi{enog "I zato da ga u~inimo znamenjem
ljudima." /19:21/ "Svjetovima", tj. dìnima i
ljudima.

"Doista, ova va{a vjera - jedna je vjera, a Ja
sam - va{ Gospodar, pa Meni robujete!" /92/
"I oni su se izme|u sebe u vjeri podvojili, a svi
}e se Nama vratiti." /93/ "Ko bude dobra djela
~inio i uz to vjernik bio, trud mu ne}e li{en
nagrade ostati, jer smo ga sigurno Mi
pribiljeìli."/94/

"Doista, ova va{a vjera - jedna je vjera."
Rije~i su: ~estica "inne" "ismu inne, a rije~ je haberu
inne". Ovaj va{ [erijat kojeg sam vam objasnio jedan
je {erijat.
Rije~i Uzvi{enog: "Jedna je Prava vjera", objekat
su stanja zbog ~ega Uzvi{eni veli:
"A Ja sam va{ Gospodar, pa Meni robujte."
"O poslanici, dozvoljenim i lijepim jelima se
hranite i dobra djela ~inite, jer Ja dobro znam
{to vi radite. Ova va{a vjera, jedna je, a Ja sam
Gospodar va{, pa Me se bojte!" /23:51, 52/
Boìji Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /192/ "Mi, skupina
poslanika, djeca smo jednog oca, vjera nam je jedna."
To zna~i da je cilj oboàvanje samo Jednog Allaha,
Koji sudruga nema, a uz razli~ite vjerozakone
Njegovih poslanika.
"I oni su se izme|u sebe u vjeri podvojili."
Tj. spram poslanika narodi su se razli~ito pona{ali, od
onih koji vjeruju do onih koji negiraju, zbog ~ega
Uzvi{eni veli: "A svi }e se Nama vratiti." Tj. na
Danu sudnjem svako prema djelu svome, bilo ono
dobro ili lo{e, zbog ~ega Uzvi{eni veli:
"Ko bude dobra djela ~inio i uz to vjernik
bio", tj. srce mu je vjeru prihvatilo a djelo Mu dobro
"Trud mu ne}e li{en nagrade ostati". Sli~ne su i
rije~i Uzvi{enog: "Mi doista ne}emo dopustiti da
propadne nagrada onome koji je dobra djela
~inio." Tj. nepravda mu ni koliko trun ne}e biti
u~injena, zbog ~ega Uzvi{eni veli: "Jer smo mu
sigurno Mi pribiljeìli." Tj. sva njegova djela }e
upisana biti i ni{ta od djela mu izgubljeno ne}e biti.

"A dopu{teno nije da se stanovnici bilo
kojeg naselja koje smo Mi uni{tili vrate!" /95/.
"I kad se otvore Je'dùd` i Me'dùd` i kad se
ljudi budu niz sve strmine ùrno spu{tali."
/96/. "i pribliì se Istinita prijetnja, tada }e se
pogledi nevjernika uko~iti. 'Te{ko nama, mi
smo prema ovome ravnodu{ni bili, mi smo
sami sebi nepravdu u~inili!'" /97/.

Uzvi{eni veli: "A dopu{teno nije da se
stanovnici bilo kojeg naselja." Ibn-Abbas veli da
to zna~i: da je nu`no tj., da je odre|eno da stanovnici
bilo kojeg naselja, koji su stradali, biti na ovaj svijet
vra}eni prije Dana sudnjeg. Ovako su ovo protuma~ili
Ibn-Abbas, Ebu-Dàfer el-Bakir, Katade i drugi.
Rije~i Uzvi{enog:
"I kada se otvore Je'dùd` i Me'dùd`", a oni
su loze Nuha, a.s., ta~nije potomci Jafisa, oca
Turkmena.
"I kad se ljudi budu niz sve strmine ùrno
spu{tali", tj. ka fesadu ùrno hitali. Rije~ "hadeb"
zna~i "uzvisina". Ovo je njihovo svojstvo u stanju u
kojem budu uzlazili je njihovog izlaska, a onaj koji
slu{a ove rije~i zami{lja prizor kao da je o~evidac
svega toga.
"I niko te ne}e obavijestiti kao Onaj Koji
zna." /35:14/ Ovo je znanje Sveznaju}eg Koji zna
{to je bilo i {to }e biti, Onoga Koji zna gajb nebesa i
Zemlje, i nema drugog boga osim Njega.
Imam Ahmed prenosi od Nuvvas bin Semana el-
-Kilabija da je rekao: /193/ "Jednog jutra u osvit zore
Boìji Poslanik, s.a.v.s., govorio je o Dedàlu.
883
Govore}i, spu{tao je i dizao glas tako da smo pomislili
da je Dedàl u prikrajku palmovika. Rekao je: 'Ja za vas
strahujem mimo Dedàla. Ako se pojavi, a ja budem
me|u vama, ja }u ga bez vas pobiti dokazima. A ako
se pojavi, a ja ne budem me|u vama, svaki ~ovjek }e
biti sebi branilac. A Allah je Branitelj i Zastupnik
svakog muslimana poslije Mene. Dedàl je mladi}
}orav, kratke kovrdàve kose. Pojavit }e se na putu
izme|u Sirije i Iraka. Odvra}at }e od Pravog puta
desno i lijevo. O Boìji robovi, budite ~vrsti.' Upitali
smo: 'Boìji Poslani~e koliko }e ostati na Zemlji?'
Odgovorio je: 'êtrdeset dana, dan kao godina, dan
kao mjesec, dan kao sedmica, a ostali dani trajat }e
koliko i va{i dani.' Upitali smo: 'O Boìji Poslani~e, taj
dan {to traje kao godinu, da li nam je dovoljan u tom
danu namaz jednog dana i no}i?' 'Ne, nego mu
odredite vrijeme.' Upitali smo: 'O Boìji Poslani~e,
kojom brzinom }e se kretati po Zemlji?' Odgovorio je:
'Poput ki{e koju vjetar nosi. On }e do}i jednoj grupi
ljudi, pa }e ih pozvati, a oni }e mu se odazvati.
Naredit }e nebu i ono }e ki{u liti i Zemlji, koja }e
biljem obrasti. Ispred njih }e prolaziti njihova stoka
visokih grba, vitkih strukova i nabreklih vimena. I do}i
}e grupi ljudi i pozvati ih. Oni }e odbiti njegov poziv.
Slijedit }e ga njihovi imeci, osvanut }e gla|u
pogo|eni, ni{ta im od imetaka njihovih ne}e ostati.
Dedàl }e pro}i pored ru{evine, pa }e joj re}i: 'Izbaci
svoje zakopano blago!', pa }e ga to blago slijediti
poput p~ela kada slijede matice. Naredit }e da se
dovede ~ovjek i da se ubije. Udarit }e ga sabljom i
raspolutit }e ga na dva dijela. Zatim }e ga pozvati i on
}e mu do}i. Dok oni budu u takvom stanju u tom }e
Uzvi{eni Allah poslati Isaa, sina Merjeminog, i on }e
sti}i kod bijele munare isto~no od Damaska, umotan
u dvije obojene haljine, s rukama naslonjenim na krila
dvaju meleka. Slijedit }e Dedàla, sti}e ga i ubit }e ga
kod isto~nih vrata Ludda. Dok oni budu u takvom
stanju Uzvi{eni Allah }e objaviti Isau, sinu
Merjeminom, neka je na njega spas: 'Izveo sam Ja
Robove moje protiv kojih se ne}e{ mo}I boriti, pa
skloni ti moje robove na Tur!' Pa }e Uzvi{eni Allah
poslati Je'dùdà i Me'dùdà, kako to On kaè: 'I kad
se ljudi budu niz sve strmine ùrno spu{tali.' /21:96/
Isa, a.s., i njegovi ashabi }e se obratiti Uzvi{enom
Allahu, pa }e Allah na njihove vratove crve poslati, te
}e rastrgani osvanuti poput jedne du{e usmr}ene. Isa,
a.s., i njegovi ashabi }e se spustiti sa brda, a na Zemlji
ne}e na}i ni jednu ku}u koju nije ispunio njihov
smrad,
457
zadah njihovih le{eva. Isa, a.s., i njegovi
ashabi }e se obratiti Uzvi{enom Allahu pa }e im Allah
poslati ptice poput devinih vratova koje }e ih nositi i
baciti tamo gdje to bude Allahova volja.'"
Ibn-Dèrir prenosi od Ka'ba i drugih, a koji kaè:
/194/ "Ptice }e ih baciti u Mehil." Ibn-Dàbir kaè: "Ja
sam upitao: "O Ebu-Jezide, gdje je Mehil?" Odgovorio
je: "Tamo gdje Sunce izlazi." Kazao je: "Allah }e poslati
ki{u koje }e padati ~etrdeset dana, od koje ne}e ostati
ku}e, kako one zidane od blata tako i one pravljene
od kostrijeti. Sparat }e Zemlju, tako da }e Zemlja
ostati poput ogledala, gola ledina. Zemlji }e biti
re~eno: 'Neka tvoji plodovi isklijaju i neka se bereket
tvoj pove}a.' Tada }e skupine ljudi jesti {ipak, traè}i
hlad pod njegovom korom. Mlijeko }e biti
blagoslovljeno tako da }e deva muzara biti dovoljna
za veliku skupinu ljudi, krava muzara bit }e dovoljna
za ogranak plemena, a ovca muzara za jednu
porodicu. Dok oni budu u takvom stanju, Allah }e
poslati prijatan vjetar koji }e uzeti ispod pazuha i
izvaditi du{u svakom muslimanu - ili je rekao vjerniku:
'Najgori ljudi ostat }e javno op}iti poput magaraca i
nad njima }e nastupiti sudnji ~as.'" Hadis navodi
Muslim dok ga Buharija ne prenosi. Hadis uz ostale
autore "Sunena" prenosi Muslim preko Abdurahmana
bin Jezida bin Dàbira. Tirmizi za ovaj hadis kaè da je
hasen sahih.

457
"Ez-zuhm" zadah je neistoe i zadah debelog mesa koje se
raspada.
U hadisu je potvr|eno /195/ da }e Isa, sin
Merjemin, hodo~astiti drevni hram. Imam Ahmed
kaè, prenose}i od Ebu-Seida, koji kaè da je Boìji
Poslanik rekao: /196/ "Kaba }e sigurno biti
hodo~a{}ena i kod nje }e biti objavljana umra i poslije
pojave Je'dùdà i Me'dùdà." Hadis prenosi samo
Buharija.
Govor Uzvi{enog: "I pribliì se Istinita
prijetnja." Tj. Dan proìvljavanja kada se ovakva
stanja i potresi dogode pribliìt }e se i nastupiti Dan
sudnji. Nevjernici }e re}i: "Ovo je dan te{ki", zbog
~ega Uzvi{eni veli:
"Tada }e se pogledi nevjernika uko~iti", tj.
od strahote silnih doga|aja koje budu vidjeli:
"Te{ko nama, mi smo prema ovome
ravnodu{ni bili", tj. na dunjaluku "Mi smo sami
sebi nepravdu u~inili." Priznat }e sebi u~injenu
nepravdu, premda im to priznanje ne}e koristiti.

"I vi, i oni kojima se, pored Allaha, klanjate,
bit }ete gorivo u Dèhennemu, a u nj }ete
doista u}i. /98/ Da su oni bogovi, ne bi u nj
u{li, i svi }e u njemu vje~no boraviti." /99/ "U
njemu }e prigu{eno uzdisati, u njemu ni{ta
radosno ne}e ~uti." /100/ "A oni kojima smo
jo{ prije lijepu nagradu obe}ali, oni }e od

884
njega daleko biti." /101/ "Huku njegovu ne}e
~uti, i vje~no }e u onom {to im budu du{e
èljele uìvati" /102/ "ne}e ih brinuti najve}i
uàs, nego }e ih meleki do~ekati: 'Evo, ovo je
va{ Dan, vama obe}an!'" /103/

Uzvi{eni govori obra}aju}i se Mekelijama
mu{ricima plemena Kurej{ i onima koji se u
oboàvanju kipova pribliè njihovoj vjeri:
"I vi, i oni kojima se, pored Allaha,
klanjate, bit }ete gorivo u Dèhennemu." Tj.
ono {to }e gorjeti u Dèhennemu. Govor Uzvi{enog:
"A u njeg }ete doista u}i." Rije~ zna~i "u}i }ete".
"Da su oni bogovi, ne bi u njeg u{li." Tj. da
su kipovi uistinu boànstva, sa svojim oboàvateljima
u Vatru ne bi u{li.

"I svi }e u njemu vje~no boraviti", tj. svi }e u
Dèhennemu zanavjek ostati:
"I u njemu prigu{eno uzdisati, u njemu
ni{ta radosno ne}e ~uti", kako to Uzvi{eni veli:
"U njemu }e te{ko izdisati i uzdisati."
/11:106/ Rije~ (zefir) je "izdisanje" a ({ehik)
"udisanje".
Govor Uzvi{enog: "A oni kojima smo jo{ prije
lijepu nagradu obe}ali", tj. milost i sre}u "...oni
}e od njega daleko biti", tj. od Dèhenema, a to
zbog toga {to su u Allaha i Poslanika vjerovali, te zbog
dobrih djela koja su na dunjaluku radili, kako to
Uzvi{eni veli:
"Zar nagrada za dobro u~injeno djelo
moè biti ne{to drugo do dobro?" /55:60/ Tj.
kao {to su dobra djela na dunjaluku ~inili, Allah }e
njima lijepu nagradu na ahiretu dati i od kazne ih
spasiti.
Uzvi{eni veli: "Huku njegovu ne}e ~uti." Tj.
njegovo paljenje tjelesa. Govor Uzvi{enog:
"I vje~no }e u onom {to im budu du{e
èljele uìvati." Od neprijatnosti i nevolja }e
po{te|eni biti. A sve {to èle i {to im je milo bit }e im
priu{teno.
To su Allahovi miljenici, koji }e sirat-}upriju takvim
hodom koji je od munje brì pro}i, dok }e nevjernici
na njoj kle~e}i ostati. Ono {to je spomenuto u ajetu
broj 98, u to ne spadaju oni koji su oboàvani a nisu
bili zadovoljni time, kao {to su meleki, Uzeir, Isa,
Merjem i drugi koji su oboàvani, a nisu bili zadovoljni
time i od toga su traìli za{titu od Allaha, d`.{.
Govor Uzvi{enog: "Ne}e ih brinuti najve}i
uàsi." O ovome je re~eno dosta toga, a re~eno je da
}e to biti kada Vatra dèhenemska poklopi njegove
stanovnike.
"Nego }e ih meleki do~ekivati:
"Evo ovo je va{ Dan, vama obe}an'" tj. po
Danu njima obe}anom meleki }e ih vije{}u
obradovati.
"Evo, ovo je va{ Dan, vama obe}an." Tj.
i{~ekujte ono {to }e vas sretnim u~initi.

"Onoga Dana, kad smotamo nebesa kao {to se
smota list papira za pisanje, onako kako smo
prvi put iz ni{ta stvorili, tako }emo ponovo iz
ni{ta stvoriti, to je obe}anje Na{e, Mi smo
doista kadri to u~initi."/104/.

Uzvi{eni veli da je ovo to {to }e se na Danu
sudnjem dogoditi: "Onoga Dana, kad smotamo
nebesa kao {to se smota list papira za
pisanje", shodno rije~ima Uzvi{enog:
"Oni ne veli~aju Allaha onako kako Ga treba
veli~ati, a ~itava Zemlja na Sudnjem danu u
{aci }e Njegovoj biti, a nebesa }e u desnici
Njegovoj smotana ostati. Hvaljen neka je On i
vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju
ravnim." /39: 67/
Buharija, Allah mu se smilovao, prenosi od Ibn-
-Omera, a ovaj od Boìjeg Poslanika, s.a.v.s., koji je
rekao: /197/ "Odista }e na Danu sudnjem sve zemlje i
nebesa u Allahovoj desnici biti." Hadis na ovaj na~in
prenosi samo Buharija, Allah mu se smilovao.
Prenose}i od Ibn-Abbasa, Ibn Ebi-Hatem kaè: "Allah
}e sedam nebesa i sva ìva stvorenja na njima
smotati, kao i sedam zemalja i sva ìva stvorenja koja
su na njima. Svojom desnicom to sve }e u~initi. To }e
u Njegovoj ruci biti kao zrno goru{ice.
Govor Uzvi{enog: "Kao {to se smota list
papira za pisanje." Ibn-Abbas rekao je: "Sidìl" (list)
u osnovi je "stranica". Takvo mi{ljenje zastupa i Ali bin
Talha, a od Talhe to mi{ljenje prenosi Avff. O tome
tekstualno govori i Mudàhid, Katade i drugi, a za to
mi{ljenje se opredijelio i Ibn-
-Dèrir, jer je ono op}e priznato u jeziku. Shodno
tome ono zna~i: "Onoga Dana, kad smotamo nebesa
kao {to se smota list papira preko onoga {to je
napisano", jer rije~ "knjiga" ovdje je u zna~enju "ono
{to je napisano", a prijedlog "li" u zna~enju je "ala"
shodno rije~ima Uzvi{enog:
"I njih dvojica poslu{a{e i kad ga On ~elom
prema Zemlji poloì." /38:103/ Tj. doslovno: "na
~elo", tj. ~elom, a za ovo u arapskom jeziku ima jo{
primjera, a Allah najbolje zna.
tako }emo ponovo iz ni{ta stvoriti, to je
obe}anje Na{e, Mi smo doista kadri da to
u~inimo."
Ovto zna~i da }e se to neizostavno dogoditi. To je
Dan kada }e Allah sva stvorenja povratiti i iznova ih
stvoriti kao {to ih je prvi put stvorio, i On je kadar da
ih iznova stvori. To }e se nu`no desiti, jer, kratko
kazano, obe}anje Uzvi{enog Allaha je ne{to {to se ne
mijenja i {to ne moè biti druga~ije. On je to u stanju i
zbog toga Uzvi{eni kaè: "Mi smo doista kadri to
885
u~initi." Imam Ahmed od Ibn-
-Abbasa prenosi: /198/ "Izme|u nas ustao je Boìji
Poslanik, s.a.v.s., propovijedaju}i: 'Pred Uzvi{enim
Allahom vi }ete biti okupljeni - goli, bosi, i
neosune}eni. 'Onako kako smo prvi put iz ni{ta
stvorili tako }emo ponovo iz ni{ta stvoriti - to
je obe}anje Na{e, Mi smo doista kadri to
u~initi.'" Hadis navode Buharija i Muslim u svojim
"Sahihima" prema rije~ima ['ubeta.

"Mi smo u Zeburu, poslije Opomene, napisali
da }e Zemlju Moji ~estiti robovi naslijediti."
105. "U ovom je doista obavje{tenje za ljude
koji budu Allahu robovali", /106./ "a Tebe
smo samo kao milost svjetovima poslali."
/107/

Uzvi{eni obavje{tava o sre}i koju je predodredio za
Svoje dobre robove i na ovom i na budu}em svijetu,
te Zemlju, koju im je u naslijedstvo dao, shodno
Allahovim rije~ima:
"Allah obe}ava da }e oni me|u vama koji
budu vjerovali i dobra dje a ~inili sigurno
postavio namjesnicima one prije njih i da }e
On èli." /24:55/ Nadalje, Uzvi{eni govori da je ovo
zapisano u Knjigama i da }e se to neizostavno desiti,
zbog ~ega Allah veli:
l

,
"Mi smo u Zeburu, poslije Opomene,
napisali." Pod pojmom "Zebur" misli se na Knjige
koje su objavljene poslanicima, a "Zebur" je tako|er
ime knjige koja je objavljena Davudu, a.s., Pod
pojmom "Zikr" ovdje se misli na Glavnu Knjigu
(Ummul-kitab) u kojoj je Allah propisao {ta }e se desiti
sve do Sudnjeg dana. Zna~i da je Uzvi{eni Allah
propisao u Tavratu, Indìlu i Kur'anu, te u suhufima
koji su objavljeni svim Boìjim poslanicima nakon
Majke Knjiga (Ummul-kitab)
"...da }e Zemlju Moji ~estiti robovi
naslijediti" iz svih naroda koji su u Uzvi{enog Allaha
vjerovali. Allah je njima zagarantovao sre}u, slavu,
vladavinu, trijumf i da pravi~no i istinski narodima na
Zemlji upravljaju na ovom svijetu. [to se ti~e ahireta,
dat }e im da Zemlju zamijene Dènnetom i onome
{to je u Dènnetu, a {to oko vidjelo nije, uho ~ulo, te
{to ~ovjeku pored postoje}ih blagodati uop}e ne
moè na um pasti.
Govor Uzvi{enog: "u ovome je doista
obavje{tenje za ljude koji budu Allahu
robovali." Tj. u Kur'anu je pouka od koristi, a ona je
dostatna narodu koji Allaha oboàva na na~in kako im
je On to propisao. Oni su ti ~ija je pokornost prema
Allahu prevladala u odnosu na pokornost prema
{ejtanu i strastima. Rije~i Uzvi{enog: "A tebe smo
samo kao milost svjetovima poslali." Uzvi{eni
isti~e da je Muhameda, s.a.v.s., milo{}u svjetovima
u~inio, tj. da ga je poslao svima njima iz Milosti, pa
onaj koji ovu Milost prihvata i na toj blagodati
zahvalan bude, na oba }e svijeta sretan biti.
Ko tu Milost odbije, na oba svijeta propao je, kako
to Uzvi{eni veli.
"Zar ne vidi{ one koji su umjesto zahvalnosti
Allahu na blagodatima, nezahvalno{}u
uzvratili i narod svoj u Ku}u propasti doveli, u
Dèhennem, u kome }e gorjeti a uàsno je on
prebivali{te." /14:28, 29/
U svom "Sahihu" Muslim od Ebu-Hurejrea prenosi:
/199/ "Re~eno je: "O Boìji Poslani~e, prokuni mu{rike
na {to je on odgovorio: 'Nisam poslan da proklinjem,
nego sam poslan milosti radi.'" Imam Ahmed prenosi
od Selmana, koji kaè da je Boìji Poslanik dràv{i
govor kazao: /200/ "Kojeg god ~ovjeka da sam
izgrdio u svojoj srd`bi ili ga, pak, kaznio, pa ja sam
samo ~ovjek od Ademovih potomaka, rasrdim se kao
{to se i vi rasrdite. Allah me je poslao kao milost
svjetovima i na Danu sudnjem }u od Allaha traìti
milost." Koja je to milost koja bi trebala doprijeti do
onoga koji je nije~e? Odgovor koji prenosi Ebu-Dàfer
bin Dèrir od Ibn-Abbasa povodom rije~i Uzvi{enog:
"A tebe smo samo kao milost svjetovima
poslali", Onome koji u Allaha i Sudnji dan vjeruje,
njemu je milost i na ovom i na budu}em svijetu
propisana, a onaj ko u Allaha i Poslanika ne vjeruje,
netragom }e od poniènja i stradanja, koja ranije
narode zadesi{e, nestati.

"Reci: 'Meni se objavljuje da je va{ Bog - Jedan
Bog, pa samo Njemu budite predani!'" /108/
"A ako se oni okrenu, ti reci: 'Ja sam vas sve,
bez razlike, opomenuo, a ne znam da li je
blizu ili daleko Ono ~ime vam se prijeti'"; 109.
"On zna glasno izgovorene rije~i, zna i ono {to
krijete", /110/ "a ja ne znam da nije to vama
isku{enje i pruànje uìvanja jo{ za izvjesno
vrijeme." /111/"Gospodaru moj, presudi
onako kako su zasluìli!", re~e on, "A
Gospodar na{ Svemilosni jeste Onaj kod
,
886
Kojega treba traìti pomo} protiv onoga {to
vi iznosite." /112/

Uzvi{eni svom Poslaniku, neka je na njega salavat i
mir, nare|uje da mu{ricima dostavi:
"Meni se objavljuje da je va{ Bog - Jedan Bog,
pa samo Njemu budite predani." Tj. budite oni
koji }e to slijediti, predani i Njemu pokorni biti.

"A ako se oni okrenu", tj. ono ~emu si ih zvao
napuste, "Ti reci: 'Ja sam vas sve, bez razlike,
opomenuo.'" Tj. podu~avao sam vas da }u ja s va{e
strane biti isku{avan kao i vi s moje strane, da sam ja
~ist od vas kao i vi od mene, shodno rije~ima
Uzvi{enog:
"I ako te oni budu u la` utjerivali, ti reci: 'Meni
- moja, a vama - va{a djela. Vi ne}ete
odgovarati za ono {to ja radim, a ja ne}u
odgovarati za ono {to vi radite.'" /10:41/
"îm primijeti{ vjerolomstvo nekog plemena, i
ti njemu isto tako otkaì ugovor." /8:58/ Tj.
neka i ti zna{, a i oni, podjednako o otkazivanju
ugovora, {to je slu~aj i u ovom ajetu:
"I ako oni le|a okrenu, ti reci: 'Ja sam vas sve,
bez razlike, opomenuo.'" Tj. zar vas nisam
podu~io da ja ne}u odgovarati za ono {to vi uradite,
niti vi za ono {to ja uradim, jer sam to znao.
"A ne znam da li je blizu ili daleko Ono
~ime vam se prijeti." Tj. to }e se neminovno
dogoditi, a koliko je to blizu ili daleko, ja to ne znam.
"On zna glasno izgovorene rije~i, zna i ono
{to krijete." Tj. On zna sve stvari iz gajba i zna ono
{to Njegovi robovi javno iznose, kao i ono {to kriju,
bilo to malo ili veliko, Allah }e ih adekvatno nagraditi.
Rije~i Uzvi{enog:
"A ja ne znam da nije to vama isku{enje, i
pruànje uìvanja jo{ za izvjesno vrijeme." Ibn-
Dèrir rekao je: "Mo`da je odlaganje, udaljavanje toga
od vas samo vama isku{enje i uìvanje do roka
odre|enog."
"Gospodaru moj, presudi onako kako su
zasluìli", re~e on, "a Gospodar na{ Svemilosni
jeste Onaj od Kojega treba traìti pomo}
protiv onoga {to vi iznosite." Tj. postavi granicu
izme|u nas i naroda koji nije~e Istinu, a Allah je Taj od
Kojeg vi pomo}i trebate traìti, zbog onog {to
govorite i laì koje iznosite pripisuju}i Mu druga, te
stga {to druga boànstva oboàvate mimo Allaha.
Nema boga osim Allaha, niti gospodara mimo Njega.

Ovo je kraj tuma~enja sure
"EL - ENBIJA' ", "VJEROVJESNICI".
Neka je na njih spas, a Allahu pripada
hvala i zahvala.

22 El-Had / Had
889

22
EL - HAD@ / HAD@
OBJAVLJENA U MEDINI
*
, IMA 78 AJETA
**

"O ljudi, Gospodara svoga se bojte! Zaista je
potres Smaka svijeta stvar velika!" /1/ "Na
Dan kada ga vidite vi, svaka dojilja }e ono {to
doji zaboraviti, a svaka trudnica }e svoj plod
pobaciti i ti }e{ vidjeti ljude pijane, a oni ne}e
pijani biti, nego }e kazna Allahova èstoka
biti!" /2/

Uzvi{eni stavlja u zada}u svojim robovima da
prema Njemu budu bogobojazni i obavje{tava ih o
strahotama Sudnjeg dana, njegovim potresima i
stanjima. Mufesiri se razilaze po pitanju potresa kada
Smak svijeta nastupi - ho}e li potres nastupiti nakon
{to svijet ustane iz svojih kaburova na dan njihovog
proìvljenja na mjestu proìvljenja ili }e Smak biti prije
nego {to ljudi ustanu iz svojih kaburova. Oni koji kaù
da }e se potres desiti na kraju egzistiranja dunjaluka i
po~etku Smaka svijeta zastupaju mi{ljenje koje se
prenosi od Alkame Ubeid bin Umejra i Amira e{-
[a'bija. O tome Ibn-Dèrir navodi hadis
458
od Ebu-
Hurejrea koji seè sve do Poslanika. Sadrìna tog
hadisa je da }e se potop desiti prije Dana proìvljenja,
a u hadisu stoji /201/ "...A umrli o tome ne}e ni{ta
znati." Cilj hadisa je da uputi na to da }e se potres
desiti prije Smaka svijeta i da je zbog blizine Smaka
svijeta pridodat Smaku svijeta kao {to se kaè:
"Predznaci Sudnjeg dana" i sli~no, a Allah najbolje zna.
Drugi kaù da }e se ta strahota, jeza i potres desiti na
Danu proìvljenja i to na mjestu proìvljena nakon
ustajnja iz kabura. Za takvo mi{ljenje opredijelio se
Ibn-Dèrir. Kao dokaz za svoje mi{ljenje on navodi i
hadis koji prenose imam Ahmed, Tirmizi, koji ga
smatra vjerodostojnim i Ibn Ebi-Hatim od Umrana bin
el-Husajna. Od tih je hadisa i onaj kojeg, tuma~e}i
ovaj ajet prenose Buharija od Ebu-Seida koji kaè da je
Boìji Poslanik, s.a.v.s., rekao: /202/ "Allah }e na Dan
proìvljenja re}i: 'O Ademe!', a on }e odgovoriti:
'Odazivam Ti se Gospodaru i pokoravam Ti se!', pa }e
glasno kazano biti: 'Allah ti nare|uje da od potomstva
izdvoji{ izaslanstvo za Dèhennem!' '[ta je to
izaslanstvo za Dèhenem?', upitao je Adem, a.s. 'Od
svake hiljade' - mislim da je rekao - kaè prenosilac
'999 ljudi i tada }e trudnica svoj plod pobaciti, a dijete
}e osjediti.'"

*
Objavljena nakon sure "En-Nur".
**
Ajeti 52 - 55 objavljeni su izmeu Meke i Medine.
458
Ja sam dodao: "To je hadis u kome imaju dvije nepoznate osobe i
nije vjerodostojan." A Allah najbolje zna.
"I ti }e{ vidjeti ljude pijane, a oni ne}e
pijani biti, nego }e kazna Allahova èstoka
biti!" To je ashabima te{ko palo tako da im se izraz
lica promjenio. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: "Od
Je'dùdà i Me'dùdà devetsto devedeset i devet, a
od vas jedan. Vi ste u odnosu na sav svijet k'o crna
dlaka na bijelom volu ili, pak, k'o bijela dlaka na
crnom volu. Nadam se da }ete vi ~initi ~etvrtinu
stanovnika Dènneta." Mi smo uzviknuli: "Allah je
najve}i!", a Poslanik je rekao: "Tre}inu stanovnika
Dènneta!" Mi smo ponovo rekli: "Allah je najve}i!", a
on je rekao: "Polovinu stanovnika Dènneta." Mi smo
opet rekli: "Allah je najve}i!"
Hadis tako|er prenose Buharija i na drugim
mjestima, a prenose ga i Muslim i Nesaija.
Imam Ahmed prenosi od Ai{e, a ona od Boìjeg
Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: /203/ "Pred Allahom
}ete na Danu proìvljenja biti sakupljeni -
neosune}eni, goli i bosi." Ai{a je kazala: "O Boìji
Poslani~e, ho}e li ljudi ili ène gledati jedni u druge?"
Odgovorio je: "O Ai{a, stvar }e biti mnogo teà da bi
ih to moglo zanimati." Hadis prenose Buharija i
Muslim, a hadisa koji govore o strahotama na Danu
proìvljenja ima jako mnogo i o njima }e biti govora
na drugom mjestu. Uzvi{eni kaè:
"Zaista je potres Smaka svijeta stvar
velika." Tj. krupna stvar, veliki slu~aj, uàsna neda}a i
stra{an i jezovit doga|aj. Potres, stres (zilzal) je strah,
jeza i panika koji }e zahvatiti du{e, kako to Uzvi{eni
veli:
"Tada su vjernici bili u isku{enje stavljeni i
ne moè biti vi{e uznemireni." /33:11/ Zatim
Uzvi{eni veli:
"Na Dan kada ga vidite vi." Ovo je vrsta
zamjenice koja ukazuje na va`nost, a zbog ~ega
obja{njavaju}i je veli: "Svaka dojilja }e ono {to
doji zaboraviti." To je zbog strahota koje }e vidjeti,
i od najdraèg stvorenja }e odvra}ena biti. Ono je njoj
najdraè i ona najvi{e za njim ùdi i u periodu dojenja
najvi{e brine o njemu, zbog ~ega Uzvi{eni veli: , a nije
rekao (bez okruglog "ta" za ènski rod jer je to
dojilja koja ne ozna~ava dojilju u momentu dojenja)"
ono {to doji." Tj. odbijanje njenog dojen~eta od
dojenja. Govor Uzvi{enog:
22 El-Had / Had
890
"A svaka trudnica }e svoj plod pobaciti." Tj.
prije nego {to se ispuni devet mjeseci, zbog strahote.
"I ti }e{ vidjeti ljude pijane." Tj. od strahote
stanja u koje su zapali, razum im }e biti smeten, a
pamet }e i{~eznuti. Ko ih bude vidio mislit }e da su
pijani.
"A oni ne}e pijani biti, nego }e kazna
Allahova èstoka biti!

"Ima ljudi koji se bez ikakva znanja prepiru o
Allahu i koji slijede svakog {ejtana
prkosnoga." /3/ "Za njega je ve} odre|eno da
}e svakog onog ko ga uzme za za{titnika na
stranputicu zavesti i u patnju ga ognjenu
dovesti." /4/

Onoga koji proìvljenje nije~e i ono {to je
objavljeno poslanicima sljede}i svakog {ejtana
prkosnog, bilo od ljudi ili, pak, dìna, Uzvi{eni
otvoreno kori.
To je stanje onih koji slijede novotorije i onih koji
su u zabludi, koji se slijede}i neistinu suprotstavljaju
Istini, napu{taju}i ono {to je Allah dostavio Svome
Poslaniku. Oni novotarije, naga|anja i strasti slijede,
zbog ~ega o njima Uzvi{eni veli:
"Ima ljudi koji se bez ikakva znanja prepiru
o Allahu." Tj. pravog znanja. "I koji slijede
svakog {ejtana prkosnoga. Za njega je ve}
odre|eno." Tj. kaderom (odre|enjem) propisano.

"Da }e svakoga onog koga uzme za
za{titnika." Tj. opona{a i slijedi ga.
"Na stranputicu zavesti i u patnju ga
ognjenu dovesti." Tj. na dunjaluku ga u zabludu
odvodi, a na ahiretu }e ga u patnju bolnu, ognjenu i
nesnosnu gurnuti. Prenose}i od Ebu-Malika, Es-Suddi
rekao je: "Ovaj je ajet objavljen zbog Nadr bin El-
Harisa", a to mi{ljenje zastupa i Ibn-Dùrejd`.
Prenose}i od Ebu-Kja'ba el-Mekija, Ibn Ebi-Hatim kaè:
"Jedan od kurej{kih pokvarenjaka priupitao je:
'Obavijesti nas o va{em Gospodaru: je li On od zlata,
srebra ili bakra?' Nebo je sna`no zatutnjalo. Pa mu je
razbijena lobanja od glave koja je pala pred njega."
Mudàhid kaè da je do{ao ìdov i upitao: "O
Muhammede, obavijesti me o svom Bogu, od koje
stvari je On - biljura ili safira?" Pa je udario grom i
usmrtio ga tada.

"O ljudi! Ako ste u sumnji spram proìvljenja -
pa Mi vas stvaramo od zemlje, zatim od kapi
sjemena, potom od ugru{ka, zatim od grude
mesa, oblikovanog i neoblikovanog, da bismo
vama objasnili! A u matericama zadràvamo
{ta ho}emo, do roka odre|enog, zatim ~inimo
da se kao dojen~ad ra|ate i da poslije do
muèvnog doba uzrastete; jedni od vas umiru
a drugi duboku starost doìvljavaju, da ne
zna, nakon {to je znao, ni{ta. I ti vidi{ zemlju
kako je zamrla, ali kad na nju ki{u spustimo,
ona ustrep}e i uzbuja, i iz nje iznikne
svakovrsno bilje prekrasno." /5/ "To je zato
{to je On, Allah, zaista, Istina i {to je On kadar
da mrtve oìvi, i {to On sve moè", /6/ "i {to
}e âs oìvljenja, u to nema sumnje, do}i i {to
}e Allah one u grobovima oìviti." /7/
,

Nakon {to Uzvi{eni pominje onoga koji se
suprotstavlja proìvljenju, nije~e onaj svijet, navodi
dokaze Svoje mo}i u pogledu proìvljenja koje ljudi
vide kod po~etka stvaranja nekog bi}a (~ovjeka), pa
kaè:
"O ljudi! Ako ste u sumnji spram..." tj. u
skepsi, "proìvljenja...", tj. budu}eg svijeta,
proìvljenja du{a i tjelesa "pa, Mi vas stvaramo od
zemlje." Tj. osnova onoga od ~ega vas On stvara je
zemlja, i On je od zemlje stvorio Adema, a.s."
"Zatim od kapi sjemena." Tj. potomstvo od
sperme stvori, od vode neznatne.
"Potom od ugru{ka, zatim od grude
mesa." Kada se kap sjemena ustabili u materici ène i
tako ostane 40 dana, dodaju}i tome ono {to kapi
sjemena bude pridodato, tada se uz Allahov dozvolu
pretvori u crveni ugru{ak i u tom stanju ostane 40
dana, nakon toga se mijenja i postaje gruda mesa bez
oblika, crta i linija. Zatim se u oblikovanju i formiranju
linija, crta, od ugru{ka uobli~e glava, ruke, prsa,
stomak, bedra, dvije noge, te ostali organi. Nekad
22 El-Had / Had
891
èna pobaci ugru{ak prije formiranja i oblikovanja, a
ponekad ga pobaci nakon {to postane oblikovan, o
~emu Uzvi{eni kaè:
"Zatim od grude mesa, oblikovanog i
neoblikovanog", tj. onako kako ga vidite:
"...da bismo vama objasnili. A u
matericama zadràvamo {ta ho}emo, do roka
odre|enog." Tj. ponekad se ugru{ak ustabili u
materici, a da ga èna ne pobaci ili abortira. Za rije~i
Uzvi{enog: "...oblikovanog i neoblikovanog",
Mudàhid kaè: "To je embrion koji se pobaci bio on
oblikovan ili ne." A kada u materici proboravi 40 dana,
to je onda gruda mesa kojoj Uzvi{eni Allah {alje
meleka koji joj du{u udahne i odredi joj shodno
Allahovoj volji ljepotu, ru`no}u, mu{ki ili ènski spol.
Propi{e joj nafaku, rok ìvota, te ho}e li biti sretna ili
nesretna.
U "Sahihima" Buharije i Muslima potvr|eno je
predanje koje se prenosi od Ibn-Mes'uda, koji kaè:
"Pri~ao nam je Boìji Poslanik, s.a.v.s., a on je iskren i
drugi mu vjeruju, pa je rekao: /204/ 'Stvaranje svakog
od vas obuhvata period od 40 no}i provedenih u
utrobi majke. Zatim nakon 40 dana nastaje ugru{ak,
zatim poslije 40 dana nastaje gruda mesa. Allah mu
tada {alje meleka propisuju}i mu ~etiri stvari: nafaku,
djela, rok ìvota, te ho}e li biti sretan ili nesretan.
Nakon toga udahne mu du{u.'"
Govor Uzvi{enog: "Zatim ~inimo da se kao
dojen~ad ra|ate." Dijete je tjelesno i intelektualno
nejako, pa mu Allah malo po malo snagu daje, a
roditelji blago i ljubazno danono}no nad njim bdiju.
Zbog toga Uzvi{eni veli: "I da poslije do
muèvnog doba uzrastete." Tj. mladost se
upotpuni lijepom pojavom i izgledom.
"Jedni od vas umiru." Tj. u snazi i mladosti. "A
drugi duboku starost doìvljavaju." Tj.
oronulost, matuhluk, slaboumnost, senilnost, zbog
~ega Uzvi{eni veli:
...da ne zna, nakon {to je znao, ni{ta."
Onako kako to Uzvi{eni kaè:
"Allah je Taj Koji vas nejakim stvara i onda
vam, poslije nejakosti, snagu daje, a poslije
snage iznemoglost i sijede vlasi; On stvara {to
ho}e. On sve zna i sve moè." /30:54/

i
Govor Uzvi{enog: "I ti vidi{ zemlju kako je
zamrla." Ovo je drugi dokaz mo}i Uzvi{enog da
umrle oìvljava, kao {to to ~ini i sa zamrlom i
neplodnom zemljom.
"Ali kad na nju ki{u spustimo, ona ustrep}e
i ona uzbuja, i iz nje iznikne svakovrsno bilje
prekrasno." Tj. kad Allah na nju ki{u spusti, pove}a
se vlaga, podstakne bilje i iz zemlje izniknu razne
vrste, sorte i plodovi, te raznorazni usjevi i bilje, zbog
~ega Uzvi{eni veli: "To je zato {to je On, Allah,
zaista Istina." Tj. stvara, ravna i ~ini {to Mu je volja.
"I {to je On kadar da mrtve oìvljava." Tj.
kao {to je zamrlu zemlju oìvio i dao da iz nje izniknu
pomenute vrste.
"I {to On sve moè." Shodno rije~ima
Uzvi{enog:
"...i zaista On moè, kada ne{to ho}e, samo
zato rekne: 'Budi!', i ono bude." /36:82/
Govor Uzvi{enog: "I {to }e âs oìvljenja, u to
nema sumnje, do}i." Tj. desit }e se i u to nema
nikakve sumnje niti prepirke. "I {to }e Allah one u
grobovima oìviti." Tj. povratit }e ih nakon {to su
u grobovima svojim istruhli bili i iz ni{tavila }e ih u
ìvot povratiti. Kako to On veli:
"I Nama navodi primjer, a zaboravlja kako
je stvoren, i govori: 'Ko }e oìviti kosti kad
budu trule?' Reci: 'O` vit }e ih Onaj Koji ih je
prvi put stvorio, On dobro zna sve {to je
stvorio.'" /36:78, 79/ Ajeta o ovoj temi odista ima
mnogo.
Prenosi imam Ahmed od Lekit bin Amira da je
rekao: /205/ "Ho}e li svaki od nas na Danu sudnjemu
vidjeti svog Uzvi{enog Gospodara? I {ta je znak za to
u Njegovim stvorenjima?" Boìji Poslanik, s.a.v.s.,
priupitao je: "Zar svaki od vas ne gleda u mjesec
posvetiv{i se samo mjesecu?" Rekli smo: 'Da', na {to je
Poslanik rekao: 'Allah je najuzvi{eniji!' Upitao sam:
'Boìji Poslani~e, kako }e Allah mrtve oìviti? [ta je
znamenje toga u Njegovim stvorenjima?' Poslanik
ponovo priupita: 'Zar nisi pro{ao dolinom koja je
uni{tena postav{i tako neplodna?' Odgovorio sam:
''Da.' 'Zatim si njome pro{ao kada je uzbujala
zelenilom.' Opet sam odgovorio potvrdno. 'Eto, tako
Allah oìvljava mrtve i to je znamenje u Njegovim
stvorenjima.'" Hadis prenose Ebu-Davud i Ibn-Madè.
Ibn Ebi-Hatim, prenose}i od Muaza bin Dèbela,
kaè: "Ko spozna da je Allah Su{ta Istina, da }e biti
Sudnji dan, u koji nema sumnji i da }e Allah ono {to je
u kaburovima oìviti, taj }e u}i u Dènnet."

"Ima ljudi koji se o Allahu prepiru bez ikakva
znanja i bez ikakve upute i bez Knjige
svjetilje", /8/ "hode}i nadmeno da bi s
Allahova Puta odvra}ali, njih na ovom svijetu
~eka poniènje, a na onom svijetu dat }emo
im da iskuse patnju u Ognju." /9/ "Eto, to je
zbog dje a ruku tvojih, jer Allah nije
nepravedan prema robovima Svojim." /10/
l

Po{to Uzvi{eni navodi stanje zabludjelih, neznalica,
onih koji opona{aju druge, rije~ima:
22 El-Had / Had
892
"Ima ljudi koji se bez ikakva znanja prepiru
o Allahu i koji slijede svakog {ejtana
prkosnoga", u ovom slu~aju On spominje i one koji
u zabludu pozivaju, a to su predvodnici kufra i
novotarija, pa kaè:

"Ima ljudi koji se o Allahu prepiru bez
ikakva znanja i bez ikakve upute, i bez Knjige
svjetilje." Tj. bez ispravnog razbora, jasne tradicije,
nego po naho|enju i hiru.
Govor Uzvi{enog: "Hode}i nadmeno." Tj.
naginju}i svoj vrat, okre}u}i se od Istine u koju se
poziva i ohole}i se, shodno rije~ima Uzvi{enog:
"A kad im se rekne do|ite, Allahov Poslanik }e
moliti da vam se oprosti, oni glavama svojim
tresu i vidi{ ih kako nadmeno odbijaju."
/63:5/ Govor Uzvi{enog:
"Da bi s Allahova Puta odvra}ali." Tj. da ih s
Puta Allahova odvra}a. Zatim Uzvi{eni veli: "Njih na
ovom svijetu ~eka poniènje." Zbog oholog
odnosa spram ajeta Allahovih prezir }e ih na
dunjaluku sti}i.
"A na onom svijetu dat }emo im da iskuse
patnju u Ognju."
"Eto, to je zbog djela ruku tvojih." Tj. bit }e
mu kazano: Ovo je zbog pogrda i ismijavanja.
"Jer Allah nije nepravedan prema robovima
Svojim." Tj. to {to }e na Danu sudnjem okusiti
patnju u Ognju nije nepravda, naprotiv, to je pravda
Uzvi{enog Allaha, i naknada za ono {to je ~inio, kao
{to je kufr, inad i oholost. A Allah je uzvi{en od
nepravde, jer je Allah nepravdu Sebi zabranio.

"Ima svijeta koji Allahu robuje povr{no: ako
ga zadesi dobro, smiri se, a ako ga zadesi
isku{enje, vrati se svom nevjerovanju, pa tako
izgubi i onaj svijet. To je, u stinu, o~iti
gubitak." /11/ "On se, pored Allaha, klanja
onome koji od njega ne moè nikakvu {tetu
otkloniti niti mu moè bilo kakvu korist
pribaviti; to je zaista velika zabluda"; /12/
"klanja se onome ~ije }e mu klanjanje prije
nauditi nego od koristi biti; takav je, doista,
lo{ za{titnik i zao drug!" /13/
i

"Ima svijeta koji Allahu robuje povr{no: ako
ga zadesi dobro, smiri se..." Buharija kaè da bi
neki ljudi, kada bi se vra}ali u Medinu, a ène bi im
rodile dje~aka, a kobile se o`drijebile, rekli: "Ovo je
prava vjera." Ako im, pak, ène ne bi rodile, niti kobile
o`drijebile, onda bi rekli: "Ovo je lo{a vjera." Govore}i
o rije~ima Uzvi{enog:
"Vrati se svome nevjerovanju." Mudàhid
kaè: "Odmetne se kao nevjernik", a govor Uzvi{enog:
"pa tako izgubi i ovaj i onaj svijet", tj.na
dunjaluku ni{ta nije postigao, a na ahiretu }e zbog
nijekanja Uzvi{enog Allaha doìvjeti veliku nesre}u i
poniènje. Zbog toga Uzvi{eni veli:
"To je, uistinu, o~it gubitak." Tj. ogromna
{teta i posao sa gubitkom. Govor Uzvi{enog:
"Klanja se onome ~ije }e mu klanjanje prije
nauditi nego od koristi biti." Tj. na ovome
svijetu prije ahireta vi{e }e imati {tete nego koristi, s
tim {to }e mu {teta na ahiretu biti izvjesnija i obistinit
}e se. Rije~i Uzvi{enog:
"A takav je, doista, lo{ za{titnik i zao
drug." Mudàhid kaè da je to idol, tj. lo{ li je taj
kojeg, mimo Allaha, gospodarom, pomaga~em i
za{titnikom priziva.
"I zao drug." Onaj s kim se druì i sara|uje.

"Allah }e one koji vjeruju i ~ine dobra dje a,
zaista, uvesti u dènetske ba{~e, kroz koje }e
rijeke te}i. Allah radi ono {to ho}e!" /14/
l

Nakon spomena zabludjelih nesretnika, Uzvi{eni
spominje ~estite sretnike i to one koji srcem vjeruju a
svoj iman djelima potvr|uju, praktikuju}i sve vrste
pobo`nih djela. Oni su se ru`nih djela klonili, zbog
~ega im je Allah u nasljedstvo prebivali{ta visokih
deredà ostavio. Navode}i da je prve u zabludi ostavio
a druge na Pravi put izveo Uzvi{eni kaè:
"Allah radi ono {to ho}e."

"Onaj ko misli da Poslaniku Allah ne}e pomo}i
ni na ovom ni na onom svijetu, neka rastegne
uè do tavanice i neka razmisli da li }e njegov
postupak, ako se objesi, otkloniti ono zbog
~ega se on ljuti." /15/ "I tako, eto, Mi ga u
vidu jasnih ajeta objavljujemo, a Allah }e
onome kome On ho}e na Pravi put ukazati."
/16/

22 El-Had / Had
893

Ibn-Abbas i njegovi ashabi kazali su: "Onaj ko misli
da Allah ne}e pomo}i Muhammeda, s.a.v.s., na
ovome svijetu i ahiretu "Neka rastegne uè". Rije~
zna~i: "uè", "do tavanice" Tj. do tavanice svoje
ku}e.
"Ako se objesi", tj. neka se uètom zadavi. Ovaj
govor se doima kao ironija, sarkazam, u zna~enju: ko
misli da Allah Muhammeda, njegovu vjeru i Kur'an
ne}e pomo}i, neka ide i neka se ubije. Pa Allah }e mu
(Muhammedu) odista neizostavnu pomo} pruìti.
Uzvi{eni veli:
"Mi }emo doista pomo}i poslanike Na{e i
vjernike u ìvotu na ovom svijetu, a i na Dan
kad se dignu svjedoci." /40:51/ Zbog toga je
Uzvi{eni kazao:
"I neka razmisli da li }e njegov postupak
otkloniti ono zbog ~ega se on ljuti." Ata' al-
Horosani rekao je: "Neka razmisli ho}e li time izlije~iti -
a u slu~aju Muhammeda, s.a.v.s. - ljutnju smje{tenu u
prsima svojim, rije~i Uzvi{enog: "I tako, eto, Mi ga
objavljujemo" tj. Kur'an.
"u vidu jasnih ajeta." o~itih i oni su Allahov
dokaz ljudima. "A Allah }e onome kome on ho}e
na Pravi put ukazati." Allah upu}uje koga ho}e, a
u zabludi ostavlja koga ho}e. On posjeduje
kompletnu mudrost i definitivan dokaz. U Njegovoj
odredbi promjene nema i On ra~une brzo svi|a.

"Allah }e na Sudnjem danu odvojiti vjernike
od jevreja, Sabijaca, kr{}ana, poklonika Vatre
i mnogoboàca. Allah je, zaista, o svemu
obavije{ten." /17/

Uzvi{eni kazuje o privrènicima razli~itih vjera: neki
od njih su vjernici, neki nevjernici, te da }e im Uzvi{eni
Allah na Danu sudnjem pravi~no presuditi. Onoga koji
u Allaha bude vjerovao, u Dènnet }e uvesti, a onoga
koji ga je nijekao - u Dèhennem. Allah je doista
svjedok onoga {to oni rade, {ta govore, njihovih tajni,
pa i onoga {to je od toga skrivenije.

"Zar ne vidi{ da Allahu sed`du ~ine i oni na
nebesima i oni na Zemlji, a i Sunce i Mjesec, i
zvijezde i planine i drve}e, i ` votinje i
mnogi ljudi, a mnogi i kaznu zasluù u A
koga Allah ponizi, niko ga ne moè
po{tovanim u~initi; Allah ono {to ho}e radi."
/18/
,
, , i ,
j .
l
i

Uzvi{eni isti~e da je jedino On, Koji sudruga nema,
dostojan oboàvanja, te da Mu zbog Njegove
uzvi{enosti sve ~ini sed`du milom ili silom.
Svaka stvar Mu sed`du ~ini na specifi~an na~in.
Uzvi{eni veli:
"Zar ne vidi{ da Allahu sed`du ~ine i oni na
nebesima i oni na Zemlji." Tj. meleki u nebeskim
prostranstvima i ìva bi}a i ìvotinje na svim stranama,
te ljudi i dìni, ìvotinje i ptice. Govor Uzvi{enog:
"A i Sunce, i Mjesec, i zvijezde." Uzvi{eni
obja{njava da oni ~ine sed`du svome Stvoritelju i da
su Mu pot~injeni i podre|eni i navodi ova stvorenja
jer su ~esto oboàvana:
"Ne padajte icem na tle ni pred Suncem ni
pred Mjesecom, ve} padajte l cem na tlo pred
Allahom, Koji ih je stvorio." /41:37/ U
"Sahihima" Buharije i Muslima prenosi se od Ibn-Zerra
neka je Allah sa njim zadovoljan, da je rekao: "Obratio
mi se Boìji Poslanik, s.a.v.s., rije~ima: /206/ 'Zna{ li
kamo ide ovo Sunce?' Odgovorio sam: 'Allah i Njegov
Poslanik znaju.' 'Ono ide ispod Ar{a i ~ini sed`du.
Zatim traì da mu se naredi, pa skoro }e mu se re}i:
'Idi odakle si i do{lo.'"
Govor Uzvi{enog: "I planine i drve}a." Njihovo
padanje na sed`du je kretanje njihovih sjenki s desna i
s lijeva. Govor Uzvi{enog: "I ìvotinje," tj. kompletan
ìvotinjski svijet. U hadisu koji se prenosi od imami
Ahmeda stoji da je Boìji Poslanik, s.a.v.s., zabranio da
se le|a ìvotinja koriste kao minberi (mjesta odakle se
govori/. Mnogo je jaha}ih ìvotinja koje su mo`da
bolje ili, pak, vi{e ~ine zikr Uzvi{enom Allahu od oni
koji ih ja{u.
"I mnogi ljudi" tj. mnogi Allahu ~ine sed`du
dobrovoljno, po slobodnom izboru, predaju}i se tako.
"A mnogi i kaznu zasluùju" tj. oni koji zanije~u,
odbiju i uzohole se.
"A koga Allah ponizi, niko ga ne moè
po{tovanim u~initi; Allah ono {to ho}e radi."
Kazao je Ibn Ebi-Hatim, prenose}i od Dà'fera bin
Muhammeda, ovaj od svog oca, a on od hazreti Alije,
kojem je re~eno: "Ovdje ima ~ovjek koji govori o
volji." Alija mu se obratio rije~ima: "Boìji robe, je li te
Allah stvorio onako kako je On htio ili kako si ti htio?"
Odgovorio je: "Onako kako je Allah htio." "Bolest ti
daje kad On ho}e ili kad ti ho}e{?" Odgovorio je: "Kad
Allah ho}e." "Daje ti da ozdravi{ kad On ho}e ili kad ti
ho}e{?" "Kada On ho}e", glasio je odgovor. "Usmr}uje
te kad ti ho}e{ ili kad On ho}e?" Odgovorio je: "Kad
On ho}e." Hazreti Alija }e na to re}i: "Tako mi Allaha,
da si rekao druga~ije po glavi bi te sabljom udario."
22 El-Had / Had
894
Od Ebu-Hurejrea prenosi se da je Boìji Poslanik,
s.a.v.s., kazao: /207/ "Kad ~ovjek prou~i ajet koji
zahtijeva sed`du, {ejtan se povu~e pla~u}i." I kaè:
"Te{ko meni! ôvjeku je nare|eno da u~ini sed`du, pa
ju je u~inio, i zato }e imati Dènnet. Meni je nare|eno
da u~inim sed`du, pa sam odbio, i zato }u imati
Dèhennem."
Hadis prenosi Muslim. Imam Ahmed prenosi od
Ukbe bin Amira, koji je rekao: /208/ "Rekao sam: 'O
Boìji Poslani~e, je li suri 'Had`' zbog dvije sed`de,
data prednost u odnosu na ostale kur'anske sure?'
Odgovorio je: 'Da. Ko zbog njih ne}e ni~ice pasti na
zemlju, neka ih ne u~i.'" Iako se u hadisu pominje Ibn-
-Lehi'a, on upotrijebljava sintagmu koja ukazuje da je
on hadis ~uo od svog predhodnika (u senedu), a usto
hadis ima potvrdu ({ahid) u drugim hadisima koji
jedni druge podupiru.

"Ova dva protivni~ka tabora spore se oko
Gospodara svoga; onima koji ne budu
vjerovali bit }e odijela od Vatre skrojena, a
klju~ala voda bit }e na glave njihove lijevana";
/19/ "od nje }e se istopiti ono {to je u
trbusima njihovim, i koà", /20/ "a
gvozdenim maljevima bit }e mla}eni" /21/
"kad god poku{aju da zbog te{kog jada iz nje
iza|u, b t }e u nju vra}eni 'Iskusite patnju u
uàsnoj Vatri!'" /22/
i :
i i .

U "Sahihima" Buharije i Muslima potvr|eno je, a
preneseno od Ebu-Zerra da se on kleo da je ovaj ajet
"Ova dva protivni~ka tabora spore se oko
Gospodara svoga" objavljen zbog Hamze i njegova
dva druga i Utbe i njegova dva druga koji su iza{li na
dvoboj na Bedru. Ovo donosi Buharija kod tuma~enja
ovog ajeta. Zatim Buharija prenosi od Alije, r.a., da je
rekao: "Ja }u prvi na Sudnjem danu kleknuti pred
Allahom Svemilosnim radi spora." Kaj ibn Ubad kaè
da je ajet objavljen zbog dvoboja Alije, Hamze i
Ubejde protiv [ejbe bin Rebija, Udbe bin Rebija i
Vahida bin Udbea. Hadis prenosi samo Buharija.
Nema nikakve zapreke da ovo bude op}enitog
karaktera. Stav Mudàhida i A'taa sljede}i je: dvije
skupine o kojima se govori su vjernici i nevjernici. Stav
Mudàhida i A'taa obuhvata sva mi{ljenja i u njemu je
inkorporiran i Bedr i drugi slu~ajevi. Vjernici odista èle
da Allahova vjera trijumfuje, dok nevjernici èle da
ugase svjetlo imana, poraze Istinu i uspostave neistinu.
Za ovakvo mi{ljenje opredijelio se Ibn-Dèrir, a ono je
u osnovi dobro. U vezi s tim Uzvi{eni kaè:
"Onima koji ne budu vjerovali bit }e odijela
od Vatre skrojena." Tj. odjevni predmeti }e im od
Vatre biti sa~injeni.
"A klju~ala voda bit }e na glave njihove
lijevana; od nje }e se istopiti ono {to je u
trbusima njihovim i koà." Ibn-Dèrir prenosi od
Ebu-Hurejrea da je Boìji Poslanik, s.a.v.s., rekao: /209/
"Odista }e im voda klju~ala na glave biti lijevana, pa
}e im u lobanje prodirati sve dok do udubljenja ne
dopre, sastrugav{i ono {to u udubljenjima glava bude,
tako da kad do stopala stigne samo }e topljevina biti.
Zatim }e biti vra}eni u prvobitno stanje." Hadis
prenosi Tirmizi i smatra ga ispravnim i vjerodostojnim,
a u ovoj verziji hadis prenosi i Ibn Ebi-Hatim.
Govor Uzvi{enog: "A gvozdenim maljevima
bit }e mla}eni." Ibn-Abbas je rekao: "Njima }e biti
udarani tako da }e svaki organ doìvjeti promjenu, pa
}e propast prizivati."
Govor Uzvi{enog:
"Kad god poku{aju da zbog te{kog jada iz
nje za|u, b t }e u nju vra}eni " Plamen Vatre }e
ih podizati, a njen kukasti {tap }e ih vra}ati. Govor
Uzvi{enog: "Iskusite patnju u uàsnoj Vatri", je
poput rije~i Uzvi{enog:
"I bit }e im re~eno: 'Trpite kaznu u Vatri
koju ste poricali.'" /32:20/ Zna~enje tih rije~i je da
}e kaznom biti ponièni, kako rije~ju, tako i djelom.

"A one koji budu vjerovali i dobra dje a ~inili -
Allah }e sigurno uvesti u dènetske ba{~e,
kroz koje }e rijeke te}i, u njima }e se
narukvicama od zlata i biserom kititi, a odje}a
}e im svilena biti." /23/ "I napu}eni su da
govore lijepe rije~i i napu}eni su na Put Onoga
Koji je hvale dostojan." /24/
l
l

Nakon {to je Uzvi{eni naprijed govorio o stanju
dèhenemlija - da nas Allah sa~uva stanja u kojem se
oni nalaze stanovnike Dènneta spominje rije~ima:
"A one koji budu vjerovali i dobra dje a ~inili -
Allah }e sigurno uvesti u dènetske ba{~e,
kroz koje }e rijeke te}i" tj. preljevat }e se
dènetskim predjelima, krajevima, ispod drve}a i
dvoraca, a dènetlije }e ih usmjeravati kuda htjednu.
"U njemu }e se kititi" nakitom,
"narukvicama od zlata i bisera", tj. na
rukama njihovim, kako je to kazao Boìji Poslanik,
s.a.v.s., u vjerodostojnom hadisu: /210/ "Vjerniku }e
nakit dopirati dokle je abdest dosezao." Govor
Uzvi{enog:
22 El-Had / Had
895
"A odje}a }e im svilena biti" nasuprot odje}e
stanovnika Dèhennema, koja }e za njih izri~ito
skrojena biti, odje}a vjernika }e, kako to Uzvi{eni kaè
od kadife i lijepe svile biti:
"Na njima }e biti odijela od tkane zelene svile,
i od te{ke svile." /76:21/ U sahihu stoji: /211/ "Ne
obla~ite i ne nosite na dunjaluku svilu i brokat, jer onaj
ko ih bude nosio na dunjaluku ne}e ih nositi na
ahiretu."

Govor Uzvi{enog:
"I napu}eni su da govore lijepe rije~i i
napu}eni su na Put Onoga Koji je hvale
dostojan", poput je Allahovih rije~i:
"I meleki }e im ulaziti na vrata svaka: Mir
najljep{e prebivali{te." /13:23, 24/ Oni su na
lijepo mjesto upu}eni, mjesto na kojem ni{ta drugo
osim lijepa govora ne}e ~uti:

"Nevjernicima i onima koji odvra}aju od
Allahova Puta i Mesdìd-Harama - a Mi smo
ga namijenili svim ljudima, kako za
mje{tanina tako i za do{ljaka - i onome ko u
njemu bilo kakvo nasilje u~ini, dat }emo da
patnju nesnosnu iskusi." /25/

Uzvi{eni nevjernike kori zato {to oni vjernike
odvra}aju da dolaze âsnom hramu i da svoje obrede
u njemu izvr{avaju, zato {to nevjernici tvrde da su oni
~uvari Hrama:
"A oni nisu njegovi ~uvari. ûvari njegovi
treba da budu samo oni koji se Allaha boje." /
8:34/
U ovome leì dokaz da je ovaj ajet medinski.
Govor Uzvi{enog:
"Nevjernicima i onima koji odvra}aju od
Allahova Puta i Mesdìd-Harama", tj. pored toga
{to ne vjeruju, oni vjernike od Allahova Puta odvra}aju
i od ~asnog hrama, za kojim ùde, tj. one koji na
njega polaù najvi{e prava. Govor Uzvi{enog:
"A Mi smo ga namijenili svim ljudima, kako
za mje{tanina tako i za do{ljaka", tj. spre~avaju
ljude da do|u âsnom hramu, a Allah ga je po
vjerozakonu namijenio svima. U njemu nema razlike
izme|u mje{tanina i onoga koji je daleko od njega.
Odatle je i jednakost ljudi u pogledu posjeda i stanova
u Meki.
Kad je u pitanju da li je dozvoljeno vlasni{tvo u
Meki, naslje|ivanje i izdavanje pod zakup, postoje
razli~ita mi{ljenja. [afija smatra da je sve to
dozvoljeno, a kao dokaz navodi hadis kojeg prenosi
Zuhri od Usame bin Zejda, koji je rekao: /212/ "O
Boìji Poslani~e, ho}e{ li sutra odsjesti u svojoj ku}i u
Meki?" Upitao je: "Je li nam Ukajl ostavio kakav
posjed?" Zatim je konstatovao: "Nevjernik ne
naslje|uje muslimana niti musliman nevjernika!" Ovaj
hadis naveden je kod Buharije i Muslima. Potvr|eno je
da je Omer bin Hattab kupio u Meki ku}u od Safvana
bin Umejje za ~etiri hiljade dirhema i pretvorio je u
zatvor. Ishak bin Rahovejh smatra da se posjedi i
stanovi u Meki ne mogu naslje|ivati niti izdavati pod
zakup, a ovo je stav jedne grupe selefija, a to
potvr|uju onim {to prenosi Ibn-Madè od Alkame bin
Nadla, koji je kazao: "Umro je Boìji Poslanik, s.a.v.s.,
Ebu-Bekr i Omer, a ono {to se nazivalo 'posjedom u
Meki' bilo je samo ono {to je napu{teno. Onaj kome
je bilo potrebno stanovao je, a imu}ni su ustupali da
se stanuje." Imam Ahmed zastupao je srednje
mi{ljenje; objediniv{i sve dokaze rekao je: "Dozvoljeno
je posjedovati i naslje|ivati, ali ne davati pod zakup."
Govor Uzvi{enog:
"I onome ko u njemu bilo kakvo nasilje
u~ini, dat }emo da patnju nesnosnu iskusi", tj.
dat }emo mu da okusi bolnu patnju, i to onaj ko u
Haremu u~ini ne{to odvratno, s predumi{ljajem.
Mudàhid kaè: "Ko u Haremu u~ini ne{to lo{e - a ovo
se specifi~no odnosi na âsni harem - bit }e za to
ka`njen. Ukoliko pokaè odlu~nost da to u~ini, pa
makar to i ne u~inio bit }e zato ka`njen. Kona~no,
ukoliko ~ovjek u Haremu u~ini ne{to {to je op}enito
lo{e, bit }e ka`njen srazmjerno tom ~inu.
Ukoliko to uradi u Haremu, kazna }e biti ve}a
zbog stepena svetosti koju Harem ima kod Allaha.
Tako }e se postupiti od najmanjeg do najve}eg
grijeha, a sve je to sadràno u okviru rije~i Uzvi{enog:
"Kakvo nasilje", pa makar se radilo o grdnji sluge i
onoga {to je ve}e od toga kao {to je gomilanje hrane
s ciljem prodaje u vremenu oskudice (pa do ubistva,
pripisivanju Allahu druga, otpadni{tva od vjere. Sve je
to nasilje. Lo{e djelo u~injeno u Haremu nije isto kao
lo{e djelo u~injeno na nekom drugom mjestu. Za
takvo djelo Uzvi{eni }e kazniti onako kako dolikuje,
dostojno svetosti Harema.)
459

"I kada smo kao pribjeì{te Ibrahimu pokazali
mjesto gdje je Kaba, rekli smo: 'Ne smatraj
Nama nikoga ravnim, i o~isti Kabu Moju za
one koji }e je obilaz ti, koji }e stajati i koji }e i

459
Ono to se nalazi izmeu dvije zagrade moje su rijei.
22 El-Had / Had
896
na ruku'u i sed`di biti.'" /26/ "'I oglasi ljudima
had`' - i dolaz t }e ti pje{ke i na svakoj kamili
iznurenoj koje dolaze sa dalekog puta." /27/
i

Ovo je zamjerka, prijekor onim Kurej{ima koji su
oboàvali ne{to drugo mimo Allaha i druga Mu
pripisivali u predjelu koji je od prvog dana zasnovan
na monoteizmu - tevhidu, ~injenju ibadeta samo
Allahu i nepripisivanju Mu druga. Uzvi{eni je kazao:
"I kada smo kao pribjeì{te Ibrahimu
pokazali mjesto gdje je Hram, rekli smo" tj.
uputili smo ga na to mjesto, predali mu ga, dav{i mu
dozvolu za gradnju Hrama. Mnogi koji kaù da je
Ibrahim, a.s., prvi koji je sagradio Kabu i da prije
Ibrahima, a.s., nije bilo Kabe, uzimaju kao dokaz {to je
to potvr|eno u "Sahihima" Buharije i Muslima, a {to
se prenosi od Ebu-Zerra: /113/ "Upitao sam: 'O Boìji
Poslani~e, koji je mesdìd prvi sagra|en?' Odgovorio
je: 'Mesdìdul-haram.' 'Koji je sagra|en poslije?',
upitao sam. 'Mesdìd u Jerusalemu?' 'Koliko je
vremena proteklo od gradnje jednog do drugog?'
Odgovorio je: 'êtrdeset godina!'"
Ranije smo pominjali vjerodostojna predanja o
gradnji Kabe, zbog ~ega ovdje nema potrebe da se to
ponavlja. Ovdje Uzvi{eni kaè: "Ne smatraj Nama
nikoga ravnim" tj. Kabu sagradi samo u Moje ime.
"I o~isti Kabu Moju." Katade i Mud`hid kazali su:
"Od {irka, pripisivanja druga Allahu."
"Za one koji }e je obilaziti, koji }e stajati i
koji }e na ruku'u i sed`di biti", tj. u~ini Kabu
~istom za one koji samo Allaha oboàvaju, naro~ito je
pripremi za one koji Mu druga ne pripisuju. Tavaf oko
Kabe poznata je stvar i to je najspecifi~niji ibadet koji
se ne ~ini nigdje izuzev kod Kabe. "Koji }e stajati",
tj. u namazu, zbog ~ega je Uzvi{eni rekao:
"I koji }e na ruku'u i sed`di biti." Tavaf je
kompariran sa namazom, jer su oboje usko vezani za
Kabu. Tavaf je kruènje oko Kabe; u namazu se okre}e
ka Kabi.
Govor Uzvi{enog: "I oglasi ljudima had`" tj.
obznani ljudima, pozivaju}i ih na had`, Kabi, za ~iju
gradnju smo ti naredbu izdali. Navodi se da je
Ibrahim, a.s., rekao: "Gospodaru, kako da obavijestim
ljude kad moj glas ne}e sti}i do njih?" "Ti pozovi, a na
Nama je dostava." Ibrahim je stao na svoj "mekam
(Mekamu-Ibrahim), a neki, pak, kaù da je stao na
Hid`r, drugi na brdo Saffa, a tre}i na Ebu-Kubejs, i
povikao je: "O ljudi, va{ Gospodar je odredio Ku}u
(Kabu), pa had` kod nje obavljajte!" Kaè se da su se
brda snizila, poravnila, da bi glas dopro po cijeloj
zemlji. ûlo je sve {to je u matericama i u ki~mama. I
sve {to je glas ~ulo, i drvo, i kamen, i zemlja, i svako
kome je do Sudnjeg dana odre|eno da }e had`
obaviti, odazvalo se rije~ima: "Lebbejke Allahumme
lebbejk!" Ovo je sadràj onoga {to se prenosi od Ibn-
Abbasa, Mudàhida, Ikrime, Seid bin Dùbejra i
odre|enog broja selefija, a Allah najbolje zna.
Govor Uzvi{enog: "Dolazit }e ti pje{ke i na
svakoj kamili iznurenoj."
Ulema koja smatra da je had` pje{ice za onoga koji
je u stanju bolji od hadà na prijevoznom sredstvu kao
dokaz uzima ba{ ovaj ajet. Me|utim, ve}ina je na
stanovi{tu da je had` ja{u}i bolji, slijede}i Boìjeg
Poslanika, s.a.v.s., jer je on, neka je na njega spas, na
had` i u najboljoj snazi i{ao ja{u}i. Govor Uzvi{enog:
"Koje dolaze s dalekog puta." Rije~ ozna~ava
put, a "daleko, udaljenog". I ovaj je ajet poput rije~i
Uzvi{enog izvje{}e o Ibrahimu, a.s., kada u dovi svojoj
re~e:
"Zato u~ini da srca nekih ljudi ~eznu za
njima." /14:37/ Nema ni jednog pripadnika islama
koji ne ~ezne za tavafom - obilaskom oko Kabe - da
vidi Kabu, a ljudi iz svih podru~ja i sa svih strana svijeta
streme ka Kabi.

"Da bi svjedoci bili koristi svojih i da bi ime
Allahovo spominjali u danima poznatim zato
{to ih je oskrbio ìvotinjama doma}im. Jedite
meso njihovo, a nahranite i siromaha
ubogog!" /28/ "Zatim, neka sa sebe
prljav{tinu uklone, neka svoje zavjete ispune i
neka oko Kabe drevne obilaze." /29/

j

Ibn-Abbas o dijelu ajeta "Da bi svjedoci bili
koristi svojih" kaè: "Koristi ovog i budu}eg svijeta.
Ahiretska korist je zadovoljstvo Uzvi{enog Allaha. [to
se ti~e ovosvjetske koristi, to je ono {to imaju od
ìvotinja, kurbana i trgovine." Isto tako kaè El-
Mudàhid, kao i drugi, a to je da se misli na
dunjalu~ke i ahiretske koristi kao {to kaè Uzvi{eni:
"Ne pripisu e vam se u grijeh ako od
Gospodara svog molite da vam pomogne da
ne{to steknete." /2:198/ Govor Uzvi{enog:
"I da bi ime Allahovo spominjali u danima
poznatim zato {to ih je opskrbio ìvotinjama
doma}im." Od Ibn-Abbasa, r.a., prenosi se da se
pod "odre|enim danima", misli na deset dana, zul-
-hidèta. Buharija ovo prenosi kao muallek hadis uz
upotrebu sintagme preno{enja hadisa u aktivu. Sli~an
hadis se prenosi od Ebu-Musaa el-E{arija, Mudàhida,
Ata'a i drugih. Buharija prenosi od Ibn-Abbasa, a ovaj
od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji je rekao: /214/
"Nema djela u~injenog u odre|enim danima koje bi
bilo bolje od ovih dana." Upitali su: "Niti borba na
Boìjem putu?" Odgovorio je: "Niti dìhad na
Allahovom putu izuzev ~ovjeka koji izi|e izlaù}i svoj
22 El-Had / Had
897
ìvot i imetak opasnosti i na kraju `rtvuje oboje." Hadis
prenose imam Ahmed, Ebu-Davud i Tirmizi, a na
sli~an na~in hadis prenosi i Ibn-Madè.
Prenosi Imam Ahmed od Ibn-Omera, koji kaè da
je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao /215/ "Nema
uzvi{enijeg dana kod Allaha niti Mu ima draèg djela
u danima od ovih deset dana, zato u njima donosite
{to vi{e tekbire, {to vi{e ponavljajte rije~i: 'Nema boga
osim Allaha', i zahvaljujte Allahu." Buharija kaè da su
Ibn-Omer i Ebu-Hurejre u tih deset dana izlazili u
~ar{iju, donosili tekbire, a ljudi bi za njima ponavljali
donose}i tekbire.
Prenosi Ahmed od Dàbira kao merfu - predanje
/216/ da je to broj deset kojim se Allah kune u Svom
govoru:
"Tako mi zore i deset no}i." /89:1, 2/ U
Muslimovom "Sahihu" prenosi se od Ebu-Katadeta da
je rekao: "Boìji Poslanik, s.a.v.s., upitan je za post na
Dan Arefata, pa je odgovorio /217/ da je Allah uzeo u
obavezu da }e za post na Dan Arefata oprostiti grijehe
iz pro{le i teku}e godine." Obuhva}en je time i prvi
dan Kurban-
-bajrama, odnosno Veliki had`, a u hadisu se navodi
da je kod Allaha najpriznatiji dan Velikog hadà.
Jednom rije~ju, za ovih deset dana kaè se da su
najbolji dani u godini, o ~emu govori i hadis, a mnogi
su tim danima dali prednost u odnosu na posljednjih
deset dana ramazana. Neki daju prednost posljednjoj
dekadi mjeseca ramazana zato {to je u njoj Lejletul-
kadr, dok drugi zastupaju druga~ije mi{ljenje, pa kaù
da je ovih deset dana bolje u smislu dana, dok su no}i
posljednje dekate ramazana bolje. Na ovaj na~in
isprepletena je sveobuhvatnost dokaza, a Allah
najbolje zna.
Preovla|uju}e mi{ljenje (koje je autenti~no prema
Ibn-Abbasu), a prema rije~ima Ibn-Omera je da su
"poznati dani" i "odre|eni dani" ~etiri dana. "Poznati
dani" su: prvi dan Kurban-bajrama i dva koja ga
slijede, a "odre|eni dani" su tri dana koja slijede poslije
prvog dana Kurban-bajrama. Ovaj sened je ispravan i
seè do Ibn-Omera, a takav stav podupire i govor
Uzvi{enog:
"...zato {to ih je opskrbio ìvotinjama
doma}im". Zna~i, Allah se spominje kad se kurban
kolje. Ko u "poznate dane" ubraja Dan Arefata, prvi
dan Kurban-bajrama i dan koji slijedi poslije njega
zastupa slabije mi{ljenje, a Allah najbolje zna.
Govor uzvi{enog:
"Zato {to ih je opskrbio ìvotinjama
doma}im", tj. devama, kravama, sitnom stokom,
kako je to Uzvi{eni obrazloìo u suri "El-Enam":
"I to osam jedinki u parovima." /6:143/
Govor Uzvi{enog:
"Jedite meso njihovo, a nahranite i
siromaha ubogog." Jesti kurbansko meso
dopu{teno je i smatra se poèljnim, kao {to je
potvr|eno da je Boìji Poslanik, s.a.v.s., po{to je zaklao
svoj kurban naredio da se od svakog kurbana skuha
jedan dio, je jeo kurbansko meso i posrkao supu od
masnog mesa. Prenosi se od Malika da je rekao da je
Boìji Poslanik, s.a.v.s., volio da jede meso svog
kurbana, shodno rije~ima Uzvi{enog:
"Jedite meso njihovo." Sufjan es-Sevri prenosi od
Mensura, a ovaj od Ibrahima, koji o dijelu kur'anskog
ajeta: "jedite meso njihovo" kaè da mu{rici nisu
jeli meso od svojih `rtava. Muslimanima je to u~injeno
olak{icom, pa su jeli oni koji su htjeli, a nisu jeli oni koji
nisu htjeli. Na sli~an na~in prenosi se i od Mudàhida i
Ata'a (shodno izboru). Kurban se dijeli na tri dijela.
Jedna tre}ina pripada onome ko kolje, tre}ina se dijeli
kao hedija, a tre}ina se dijeli na sadaku, shodno
rije~ima Uzvi{enog:
"Jedite a i nahranite onoga koji ne prosi,
a i onoga koji prosi" /22:36/ O tome }e, ako Bog
da, biti govora. Govor Uzvi{enog: "za siromaha
ubogog." To je onaj koji je primoran, kojeg je pritisla
oskudica, siroma{ak koji je skroman i koji ne pruà
ruku. Govor Uzvi{enog: "Zatim, neka sa sebe
prljav{tinu uklone." (Rije~ "et-tefes" zna~i "skidanje
ihrama, brijanje glave i obla~enje odijela, te kra}enje
nokata i kose" i tome sli~no.
,
"Neka svoje zavjete ispune." Mudàhid kaè,
tj. zavjet Hadù i kurbanom. Bilo kakav zavjet koji je
~ovjek dao, a odnosi se, zna~i, na had`.
Tj. obavezni tavaf, a to je tavaful-ifada. Tako je
radio Boìji Poslanik, s.a.v.s., kada bi se prvi dan
Kurban bajrama vra}ao na Minu. Po~eo bi bacanjem
na dèmre, bacio bi na njega sedam kamen~i}a.
Zatim bi zaklao svoj kurban i obrijao glavu. Nakon
toga bi obavio tavaful-ifadu. Obaveza je da tavaf bude
iza Hid`ra (Polukruga), jer je on osnova Kabe, koju je
sagradio Ibrahim, a.s., premda Kurej{i nisu izgradili
Kabu na toj osnovi jer su bili u materijalnoj oskudici.
Zbog toga je Boìji Poslanik, s.a.v.s., tavaf ~inio iza
Hid`ra govore}i da je to sastavni dio Kabe. Nije
dodirivao dva sirijska ugla Kabe jer nisu sagra|ena na
drvenim temeljima koje je sagradio Ibrahim, a.s., a
sama Kaba opisana je kao drevna gra|evina, jer je to
prvi hram sagra|en za ljude.

"To je tako! A ko po{tuje Allahove svetinje, to
mu je dobro kod Gospodara njegova - a
dozvoljena vam je stoka, osim one o kojoj vam
je re~eno - pa klonite se prljav{tine kumira i
klonite se la`na govora!" /30/ "Iskazuju}i
Allahu ~istu predanost, a nesmatraju}i
nikoga Njemu ravnim! A onaj ko bude
22 El-Had / Had
898
smatrao da ima Allahu ravan - bit }e kao onaj
koji je s neba pao i koga su ptice razgrabile, ili
kao onaj kojeg je vjetar u daleki predio
odnio." /31/

Uzvi{eni veli: "Ovo je to {to smo naredili od
pokornosti u izvr{avanju propisa i obilna nagrada koja
}e za to uslijediti."
"A ko po{tuje Allahove svetinje", tj. ko se
kloni grije{enja i onoga {to je On zabranio i ko smatra
~injenje grijeha velikim ~inom
"to mu je dobro kod Gospodara
njegova", tj. za to }e imati veliku nagradu i ogroman
sevap. Kao {to za ~in pokornosti slijedi veliki sevap
(nagrada), tako|er za napu{tanje onoga {to je
zabranjeno i slijedi velika nagrada. Govor Uzvi{enog:
"...a dozvoljena vam je stoka, osim one o
kojoj vam je re~eno", tj. u~inili smo vam
dozvoljenim sve vrste ìvotinja, a Allah nije propisao ni
"behiru", ni "saibu", ni "vasilu", a ni "hama."
460

Govor Uzvi{enog: "osim one o kojoj vam je
re~eno", tj. strvine, krvi, svinjskog mesa i onoga {to je
zaklano u ne~ije drugo ime mimo Allaha.
"...klonite se prljav{tine kumira i klonite se
la`na govora!" Prijedlog "min" {to zna~i "od" ovdje
je upotrijebljen da ozna~i vrstu, tj. klonite se prljav{tine
koja se kumirima zove. Pripisivanje Allahu druga
uspore|eno je sa la`nim govorom, shodno rije~ima
Uzvi{enog.
"Reci: 'Gospodar moj zabranjuje razvrat, i
javni i potajni, i grijehe, i neopravdanu
primjenu sile, i da Allahu smatrate ravnim one
za koje On nikakav dokaz objavio nije, i da o
Allahu govorite ono {to ne znate'" /7:33/, u {to
svakako spada i la`no svjedo~enje. U "Sahihima"
Buharije i Muslima od Ebu-Bekreta prenosi se da je
Boìji Poslanik, s.a.v.s., rekao /218/ "Ho}ete li da vas
obavijestim koji je najve}i grijeh?" Rekli smo: "Da,
Boìji Poslani~e." "Pripisivanje Bogu sudruga i
neposlu{nost roditeljima." Boìji Poslanik, s.a.v.s., je
bio naslonjen, pa je sjeo izgovaraju}i: "Laàn govor i
la`no svjedo~enje." To je neprestano ponavljao dok
nismo kazali: "Kamo sre}e da u{uti." Imam Ahmed
prenosi od Hurejma bin Fatika el-Esedija, koji je rekao.
"Boìji Poslanik, s.a.v.s., klanjao je sabah namaz. Po{to
je zavr{io s namazom ustao je i rekao: 'La`no
svjedo~enje izjedna~eno je sa pripisivanjem
Uzvi{enom Allahu sudruga', nakon ~ega je prou~io
ovaj ajet:
'Pa klonite se prljav{tine kumira i klonite se
la`nog govora', iskazuju}i Allahu ~istu
predanost, a ne smatraju}i nikoga Njemu
ravnim."
Govor Uzvi{enog: "Budite iskreno Allahu
odani", tj. oni koji mu iskreno vjeru ispovijedaju,
prihvataju}i Istinu a klone}i se neistine. Nakon toga
Uzvi{eni kaè:

460
O ovome pogledati komentar 103. ajeta sure "El-Maida".
"A onaj ko bude smatrao da Allahu ima iko
ravan - bit }e kao onaj koji je s neba pao."
Onome koji Allahu pripisuje druga navodi se primjer
njegove zablude, propasti i udaljenosti od Pravoga
puta, kao primjer onoga koji s nebesa pada. "...i
koga su ptice razgrabile", tj. rastrgle ga ptice u
zraku.
"Ili kao onaj kojeg je vjetar u daleki predio
odnio", tj. dalek, pogibeljan za onoga koga tamo
odnesu. O tome u hadisu koji se prenosi od Bera'a
stoji: /219/ "Kada meleki usmrte nevjernika, s
njegovom du{om se na nebo uzdignu; nebeska vrata
njegovoj du{i ne}e biti otvorena, nego }e mu,
naprotiv, du{a odatle biti odba~ena. Nakon toga
Boìji Poslanik, s.a.v.s., u~io je pomenuti kur'anski
ajet." Ovaj hadis je s raznim putevima predaje
pomenut prilikom komentarisanja sure "Ibrahim".

"Tako je to! Pa ko po{tiva Allahove propise -
znak je bogobojaznosti srca." /32/ "Vi imate u
njima koristi do odre|enog roka, a poslije
njihovo mjesto je kraj Kabe drevne." /33/

Uzvi{eni kaè: "Tako je to! Pa ko po{tiva
Allahove propise", tj. Njegove zapovijedi, "znak je
bogobojaznosti srca." U Allahove propise spadaju:
kamile, kurbani i `rtvene ìvotinje (budn).
Muhammed bin Ebi-Musa rekao je: "U Allahove
propise spada: stajanje na Arefatu, Muzdelifi,
dèmreta, bacanje kamen~i}a, brijanje kose i `rtvena
ìvotinja." Ibn-Omer kaè da su to najuzvi{eniji propisi
koji se odnose na Kabu. Po{to je prijevoz `rtve i
kurbana, te klanje istog sastavni dio Allahovih propisa,
onda je neophodno da prema kurbanu pokaèmo
po{tovanje, a u to spada: traìti da se kurban dobro
hrani i da se prema njemu lijepo postupa. Ibn Ebi-
Hatim prenose}i od Ibn-Abbasa o ajetu
"Tako je to! Pa ko po{tiva Allahove
propise", kaè: "Dobro gojiti, lijepo postupati, i
pokazati po{tovanje." Ebu-Umame prenosi od Sehla:
"Gojili smo kurbane u Medini, a i drugi muslimani su
to ~inili." Hadis prenose Buharija. Od hazreti Alije,
neka je Allah zadovoljan sa njim, prenosi se da je
rekao: /220/ "Boìji Poslanik, s.a.v.s., nam je stavio u
zada}u da dobro pregledamo o~i i u{i i da za kurbane
ne uzimamo slijede}e ìvotinje: "mukabelu",
"mudabiru", niti "{erkau", niti "harkau". Hadis prenose
Imam Ahmed i autori "Sunena", a Tirmizi ga smatra
ispravnim. "Mukabela" je ona `rtvena ìvotinja kojoj je
uho odsje~eno u stra`njem dijelu. "[erkaa" je ukoliko
joj je uho odsje~eno uzdu`no. Ovo su kazali, odnosno
ovo su stavovi i rije~i [afije i Asmeija. "Harkaa" je
22 El-Had / Had
899
`rtvena ìvotinja ~ije je uho probu{eno ukrug, a Allah
najbolje zna.
Autori "Sunena", Ahmed i Tirmizi prenose od
hazreti Alije, neka je Allah zadovoljan sa njim, da je
rekao: /221/ " Boìji Poslanik, s.a.v.s., zabranio nam je
da kao `rtve prinosimo ìvotinje slomljenog roga i
odsje~enog uha." Seid bin Musejjb rekao je: "Slomljen
zna~i pola ili vi{e", tj. slomljeno je pola ili vi{e roga.
Od Bera'a se prenosi da rekao je /222/ "êtvero ne
moè biti kurban: }orava ìvotinja ~ija je }oravost
o~ita, bolesna ~ija je bolest vidljiva, {epava ~ija je
{epavost o~ita i ona koja je slomljene noge a koja
nema izgleda da preboli." Hadis prenosi Imam Ahmed
i autori "Sunena", a Tirmizi ga smatra ispravnim.
Pomenuti nedostaci umanjuju koli~inu mesa zbog
slabosti te ìvotinje i nemogu}nosti da provede sve
vrijeme na ispa{i, jer ostale ovce prije nje do|u na
ispa{u. Ebu-Davud prenosi od Utbea bin Ibn es-
Selemija da je Boìji Poslanik, s.a.v.s., zabranio
"musfiru", "musta'salu", "bahkau", "mu{eiu" i "kesiru."
"Musfira" je mr{ava ìvotinja ili ovca kojoj je iz korijena
izva|eno uho. "Mustasala" je ìvotinja slomljenog
roga. "Bahkaa" je ìvotinja }orava. "Mu{i'a" je ovca
koja neprestano kaska za stadom, jer zbog svoje
slabosti nije u stanju slijediti stado. "Kesira" je {epava
ìvotinja. Sve ove mahane zapreka su za kurban.
Ukoliko je mahana nastupila neo~ekivano, nakon {to
je ìvotinja bila odre|ena za kurban, onda ne {teti.
Imam Ahmed prenosi od Ebu-Seida koji kaè: /75/
"Kupio sam ovna da ga zakoljem za kurban. Natr~ao
je vuk i otkinuo mu komad sa stra`njeg dijela. Pitao
sam Boìjeg Poslanika, s.a.v.s., o tome, a on rekao je:
'Zakolji ga kao kurban.'" S tim u vezi u hadisu stoji:
/223/ "Boìji Poslanik, s.a.v.s., nam je naredio da
dobro pregledamo o~i i u{i, tj. da kurban, ìvotinja
koja se `rtvuje, bude dobra, da odgovara i da bude
debela." Govor Uzvi{enog: "Vi imate u njima
koristi." Tj. od ìvotinja vi imate koristi, od njihovog
mlijeka, vune, krzna i ja{ete ih do roka odre|enog,
kako je to potvr|eno u "Sahihima" Buharije i Muslima.
Preneseno je od Enesa /224/ da je Boìji Poslanik,
s.a.v.s., vidio ~ovjeka kako goni ìvotinju za kurban
(devu), pa mu je rekao da je uzja{e. 'Ona je `rtvena',
dodao je ~ovjek. Po drugi ili tre}i put Boìji Poslanik
rekao je: 'Uzja{i je, te{ko tebi.'" U predanju koje biljeì
Muslim od Dàbira, a ovaj od Boìjeg Poslanika,
s.a.v.s., koji rekao je: /225/ "Uzja{i je na na~in koji je
dozvoljen, ako bude nu`da."
Govor Uzvi{enog: "A poslije, njihovo mjesto je
kraj Kabe drevne." Tj. mjesto kurbana i njihov kraj
je pored Ku}e drevne, tj. Kabe, kako to Uzvi{eni veli:
"...da jednu doma}u ìvotinju kao kurban
za kolje kod Kabe." /5:95/

"Svakoj vjerskoj zajednici propisali smo klanje
kurbana da bi spominjali Allahovo ime
prilikom klanja stoke koju im On daje. Va{
Bog je jedan Bog, zato se samo Njemu iskreno
predajte! A radosnom vije{}u obraduj
ponizne", /34/ "~ija srca, kad se Allah
spomene strah obuzme, i one koji strpljivo
podnose nevolje koje ih zadese, i one koji
namaz obavljaju i koji, od onoga {to im Mi
dajemo, udjeljuju." /35/
,

Uzvi{eni isti~e da je klanje kurbana i pu{tanje krvi u
Allahovo ime propisano svim narodima.
"Svakoj vjerskoj zajednici propisali smo
klanje kurbana, da bi spominjali Allahovo ime
prilikom klanja stoke koju im On daje." U
"Sahihima" Buharije i Muslima potvr|eno je od Enesa,
koji rekao je: /226/ "Boìjem Poslaniku, s.a.v.s.,
dovedena su dva debela rogata ovna. Zahvalio je
Allahu, donio tekbir, staviv{i svoju nogu na njihove
obraze." Imam Ahmed prenosi od Zeida bin Erkama,
koji rekao je: /227/ "Upitao sam: 'O Boìji Poslani~e,
{to su ovi kurbani?' 'To je sunnet va{eg oca Ibrahima.'
'[ta mi imamo od toga?' Odgovorio je: 'Za svaku
dlaku sevap - nagradu.' '[ta je sa vunom?' 'Za svaku
dlaku od vune sevap.'" Hadis prenosi Ibn-Madè.
Govor Uzvi{enog: "Va{ Bog je jedan Bog, zato
se samo Njemu iskreno predajte", tj. va{e
boànstvo je jedno, iako su se vjerozakoni poslanika
razlikovali, jedni druge derogirali, svi su se pozivali na
oboàvanje samo jednog Allaha, Koji nema sudruga.
"Prije tebe ni jednog poslanika nismo
poslali a da mu nismo objavili: 'Nema boga
osim Mene, zato Meni ibadet ~inite!'" /21:25/
U vezi s tim se veli: "Zato se Njemu iskreno
predajte", tj. Njegovoj odredbi i propisu se pokorite,
"a radosnom vije{}u obraduj ponizne."
Najbolje {to tuma~i ovu rije~ su rije~i Uzvi{enog:
"îja srca, kad se Allah spomene, strah
obuzme", tj. njihova srca strahuju od Allaha. "I one
koji strpljivo podnose nevolje koje ih zadese",
tj. pote{ko}e "i one koji namaz obavljaju", tj. na
propisan na~in namaz klanjaju u pogledu vremena i
namaskih ruknova.
"i koji, od onoga {to im Mi dajemo,
udjeljuju", tj. od onoga {to im je Allah darovao,
lijepe opskrbe, dijele svojim uku}anima, rodbini,
22 El-Had / Had
900
siromasima, bijednicima, ~ine}i dobro~instva
stvorenjima, a usto paze}i na Allahove granice i
zabrane. Sve ovo skupa tuma~enje je "poniznih", a
ovo nabrojano njihova su svojstva. Gospodaru, u~ini
da budemo od njih!

"A kamile smo vam u~inili jednim od
Allahovih obreda hadà i vi u njima imate
dobro, zato spominjite Allahovo ime kada
budu za klanje pripremljene, a kad padnu na
zemlju, jedite ih, a nahranite i onoga koji ne
prosi, a i onog koji prosi tako smo vam ih
pot~inili da biste zahvalni bili." /36/

Uzvi{eni Svojim robovima tekstualno govori o
`rtvenim ìvotinjama koje je za njih stvorio, u~iniv{i ih
tako jednim od Allahovih obreda hadà, a koji su ono
{to je najvrijednije {to se moè Allahu darivati, kako to
Uzvi{eni veli:
"Ne omalovaàvajte Allahove odredbe
hadà, ni sveti mjesec, ni kurbane, naro~ito
one ogrlicama obiljeène, ni one ljude koji su
krenuli ka âsnoj Kabe." /5:2/ [to se ti~e `rtvene
ìvotinje (budn), Ata kaè da se pod tim misli na kravu
i devu. Prema tome postoje dva razli~ita stava.
Ispravniji je stav da se tu misli na kravu i devu, kako to
autenti~no prenosi hadis koji biljeì Muslim prema
predanju Dàbira bin Abdullaha, koji kaè: /228/:
"Naredio nam je Boìji Poslanik, s.a.v.s., da se u
kurbanima udruìmo: kod deve sedmerica i kod krave
sedmerica." Govor Uzvi{enog:

"...i vi u njima imate dobro", tj. nagradu na
svijetu budu}em. Prenosi se od Sulejman bin Jezida el-
Kja'bija, a on prenosi od Hi{ama bin Urveta, a on od
svog oca, a on od hazreti Ai{e da je Boìji Poslanik,
s.a.v.s., rekao: /229/ "Nema ljudskog djela u~injenog
u danima Kurban-bajrama koje je draè Allahu, d`.{.,
od prolijevanja krvi kurbana. Kurban }e na Sudnjem
danu do}i sa svojim rogovima, papcima i sa svojim
runom. Allah prima krv kurbana prije nego ta krv
padne na zemlju. Zato lijepo postupajte s
kurbanom..." Hadis prenose Ibn-Madè i Tirmizi, a
Tirmizi ga smatra dobrim hadisom. Od Ibn- Abbasa se
prenosi da je Boìji Poslanik, s.a.v.s., rekao: /230/ "Ni u
{ta novac nisi bolje uloìo i investirao od onoga {to se
zakolje u danima Kurban-bajrama." Hadis prenosi
Darekutni u svom "Sunenu".
Govor Uzvi{enog: "Zato spominjite Allahovo
ime kada budu za klanje pripremljene." Prenosi
se od Mutaliba bin Abdullaha, a on prenosi od
Hantaba, a ovaj od Dàbira bin Abdullaha, koji rekao
je: "Klanjao sam sa Boìjim Poslanikom, s.a.v.s.,
Kurban-bajram. Kada je zavr{io, doveo je ovna, zaklao
ga izgovaraju}i rije~i: /231/ 'U ime Allaha, Allah je
najve}i, Boè, ovo je od mene i od onih sljedbenika
mog ummeta koji nisu zaklali kurban.'" Rije~ "savaf"
zna~i "ona koja stoji na tri noge", podavijene (svezane)
lijeve noge. Boìji Poslanik bi u~io: "U ime Allaha, Allah
je najve}i, nema boga osim Allaha, Boè, ovo je od
Tebe Tebi." Hadis navodi Ibn-Abbas, a isto tako i
Mudàhid i Ibn Ebi-
Talha, i El-Avfi od njega. A u dva "Sahiha" /232/
"prenosi se od Ibn-Omera da je do{ao kod nekog
~ovjeka koji je tjerao `rtvenu ìvotinju (devu) da
klekne da bi je zaklao. Ibn-Omer mu re~e: 'Uspravi je
da stoji i sveì, jer je to sunnet Muhammeda, s.a.v.s.'"
Rije~i Uzvi{enog: zna~e: kada padne na zemlju i
umre jer nije dozvoljeno meso od deve prije nego ona
umre i prestanu svi njeni pokreti. U merfu'-hadisu
stoji: /233/ "Nemojte ubrzavati sa izlaskom du{a
(usmr}avanjem)!" Prenosi se da je Omer bin el-Hattab
rekao ovo, a to podupire hadis i Muslimovom
"Sahihu", a prenosilac tog hadisa je [eddad bin Evs,
koji kaè: /234/ "Allah je propisao dobro~instvo u
svemu; pa kada ubijate, lijepo ubijajte i kada koljete,
lijepo koljite. I neka svako od vas nao{tri svoj no` i
neka tamo ne mu~i `rtvu (kurban). Od Ebu-Vahida el-
Lejsija prenosi se da je rekao: "Rekao je Poslanik, a.s.:
'Meso koje je odsje~eno od ìvotinje prije nego {to je
potpuno umrla, strv je.'" Hadis biljeè Ahmed, Ebu-
Davud i Tirmizi, koji ga smatra vjerodostojnim.
Govor Uzvi{enog: "Jedite ih, a nahranite i
onoga koji ne prosi, a i onog koji prosi." Neke
selefije za govor Uzvi{enog: "Jedite ih" kaù da
naredba ovdje zna~i dozvoljenost (mubah), dok Malik
kaè da je to mustehab (poèljno). Oko toga {to se
misli pod terminima "onoga koji ne prosi" i "onoga
koji prosi" razi{li su se. Ibn-Abbas kaè: "Onaj koji ne
prosi je u svojoj ku}i i on je zadovoljan onim {to mu
udijeli{." "Onaj koji prosi naspram je tebe, tj. svratio je
do tebe da mu dadne{ mesa, ali ne i{}e." Ovaj ajet
uzima za dokaz ona ulema koja smatra da kurban
treba podijeliti na tri dijela: jedna tre}ina }e pripasti
vlasniku, drugu tre}inu }e podijeliti, a tre}u }e dati
sirotinji.
U sahih-hadisu stoji da se Boìji Poslanik, s.a.v.s.,
obratio ljudima rije~ima: /236/ "Bio sam vam zabranio
da pohranjujete kurbansko meso preko tri dana, pa
jedite i ostavljajte koliko ho}ete."
U drugom hadisu stoji: /237/ "Jedite, pohranjujte i
dijelite kao sadaku." [to se ti~e koè, u Ahmedovom
"Musnedu", preneseno od Nu'mana, u hadisu o
kurbanu stoji: /238/ "Jedite kurbansko meso, dijelite
ga kao sadaku, a kurbansku koù nemojte prodavati,
nego je nastojte iskoristiti."
Prvo vrijeme klanja kurbana nastupa kada iza|e
sunce prvog dana Bajrama i pro|e onoliko vremena
koliko se moè klanjati Bajram-namaz i prou~iti hutbe.
Od Bera'a bin Aziba prenosi se da je Boìji Poslanik,
22 El-Had / Had
901
s.a.v.s., rekao: /239/ "Ono ~ime }emo prvo zapo~eti
ovaj na{ dana{nji dan je namaz, klanjat }emo, zatim
}emo se vratiti i zaklati kurbane. Ko tako uradi
postupio je po na{em sunnetu. Ko zakolje prije
namaza, to je obi~no meso koje je podario
uku}anima, a sa kurbanom nema ni{ta." Hadis
prenose Buharija i Muslim. U Muslimovom "Sahihu"
stoji: /240/ "Ne koljite kurban prije nego ga imam
zakolje."
Govor Uzvi{enog:
"Tako smo vam ih pot~inili da biste
zahvalni bili." Uzvi{eni isti~e, zbog ovoga
"pot~inili smo vam ih", tj. u~inili ih vama
pokornim, u~inili smo vam ih poslu{nim. Ako poèlite
da ih ja{ete, da ih muzete ili, pak, poèlite da ih
zakoljete kako to Uzvi{eni kaè:
"Kako oni ne vide da Mi, od onog {to su
Na{e ruke uradile, samo zbog njih stoku
stvaramo i da oni njome raspolaù kao
vlasnici..." - do rije~i Njegovih - "...pa za{to nisu
zahvalni."

Uzvi{eni kazuje da vam je klanje `rtvenih ìvotinja,
kurbana, propisao da biste prilikom njihovog klanja
Njegovo ime spominjali. On je Onaj Koji stvara, Koji
opskrbljuje, a do Njega ne}e doprijeti niti njihovo
meso niti krv njihova, jer je On od svega neovisan. U
dàhilijetu kada bi prinosili `rtve svojim boànstvima,
kod njih bi ostavljali meso `rtava, pr{}u}i boànstvo
krvlju `rtve. Uzvi{eni veli:
"Do Allaha ne}e doprijeti meso njihovo i
krv njihova, ali }e mu sti}i iskreno u~injena
dobra djela va{a", tj. to }e primiti i za to nagraditi,
kako to stoji u "Sahihu": /241/ "Allah ne gleda ni
izgled (likove) ni va{e imetke, nego gleda u va{a srca i
va{a djela." Allah ne}e ni{ta ni od koga primiti osim
od onoga koji je u svom djelu usmjerenom ka
Allahovom zadovoljstvu iskren. Govor Uzvi{enog:
"Tako vam ih je pot~inio", tj. zbog toga vam je u
pokor `rtvene ìvotinje stavio "da biste Allaha
veli~ali, zato {to vas je uputio", tj. da priznajete
Njegovu uzvi{enost i veli~inu, kao {to vas je uputio
Svojoj vjeri i [erijatu i onome {to voli i ~ime je
zadovoljan, a zabranio vam je ono {to ne voli i {to ne
èli da ~inite. Govor Uzvi{enog:
"...i obraduj one koji dobra djela ~ine", tj.
obraduj, o Muhammede, one ~ija su djela dobra, one
koji izvr{avaju Allahove propise i slijede ono {to im je
On stavio u zada}u, te one koji su u poslanike
povjerovali i u ono {to su im dostavili, i u ono sa ~ime
su od Uzvi{enog Allaha do{li.
U vezi sa pitanjem obveznosti klanja kurbana
postoje razli~iti stavovi. Neki klanje kurbana smatraju
obaveznim, kao {to je to Ebu-Hanifa, dok Malik i Sevri
smatraju da je kurban obaveza za onoga koji
posjeduje nisab. Ebu-Hanifa jo{ uslovljava boravak,
stalnu nastanjenost. Svoje stavove potkrepljuje
hadisom kojeg prenosi Ahmed, ali ga ne smatra
ispravnim.
461
U hadisu ima ne~eg neobi~nog. [afija i
Ahmed kaù da je zaklan kurban mustehab prema
sadrìni hadisa: /242/ "U imetku nema duga izuzev
zekata." Ranije je bilo govora da je Boìji Poslanik,
s.a.v.s., klao kurban za svoj ummet, ~ime je obaveza
klanja kurbana sa njih bila spala. Ebu-Sariha kaè: "Bio
sam kom{ija Ebu-Bekra i Omera i oni nisu klali kurban
boje}i se da ih ljudi ne bi opona{ali, prihvataju}i to
kao obavezu." Kurban je dovoljan za vlasnika i
uku}ane.
Kod ve}ine kao kurban dovoljno je mladun~e od
deve, krave, koze, ili janje od ovce (dèze'un).
Mladun~e od deve treba imati pet godina i da je za{lo
u {estu, od krave dvije godine i da je za{lo u tre}u, od
koze dvije godine. [to se ti~e janjeta, kaè se da treba
imati godinu dana, neki kaù deset mjeseci, neki
osam, neki {est mjeseci (ovo je najmanje {to je
kazano). Ono {to je mla|e od {est mjeseci zove se
"hamelun." Razlika izme|u njega i mladun~eta ovce
(dèze'un) jeste {to je kod prvog dlaka na le|ima
uspravna, a kod drugog nje`na, razdijeljena na dvije
strane, a Allah najbolje zna.

"Allah, doista, {titi vjernike, Allah sigurno ne
voli nijednog izdajnika, nezahvalnika." /38/

Uzvi{eni isti~e da On {titi Svoje robove koji se na
Njega oslanjaju, koji se Njemu obra}aju, te da ih On
Svojom podr{kom i pomo}i ~uva od zla opakih i
spletki ne~asnih, kako to Uzvi{eni veli:
"...zar Allah Sam nije dovoljan robu Svome."
"Allah sigurno ne voli nijednog izdajnika,
nezahvalnika", tj. ne voli onoga koga karakterizira
pronevjera ugovora, saveza, pronevjera obe}anja, te
nevjerovanje, koje je u osnovi poricanje i nijekanje
blagodati.

461
Ja sam dodao: Hadis se prenosi od Ebu-Hurejrea i see sve do
Poslanika, s.a.v.s.: "Ko bude imao mogunosti pa ne zakolje kurban,
neka se ne pribliava naim damijama." Ibn-
-Kesir smatra da u hadisu ima nekakve manjkavosti. Ja dodajem da
moda ta manjkavost proistjee iz razumijevanja hadisa da je klanje
prije bajram-namaza, premda je namaz prije klanja. "Zato se
Gospodaru svome moli i kurban kolji." Imam Ahmed hadis ne smatra
ispravnim.
22 El-Had / Had
902

"Dopu{ta se odbrana onima koje drugi
napadnu zato {to im se nasilje ~ini - a Allah
je, doista, kadar da ih pomogne." /39/
"Onima koji su ni krivi ni du`ni iz zavi~aja
svoga prognani samo zato {to su govorili:
'Gospodar na{ je Allah!'' A da Allah ne suzbije
neke ljude drugima, do temelja bi bili
poru{eni manastiri, i crkve, i havre, a i
dàmije, u kojima se mnogo spominje
Allahovo ime A Allah }e sigurno pomo}i one
koji Njega pomaù - ta Allah je, zaista, mo}an
i silan." /40/
,
.
,
i

l
,
,

Rekao je Ibn-Dèrir, prenose}i od Ibn-Abbasa, koji
kaè: "Kada je Boìji Poslanik, s.a.v.s., protjeran iz
Meke, Ebu-Bekr rekao je: 'Protjerali su svog poslanika,
mi smo Allahovi i Njemu se vra}amo. Oni }e
propasti.'" Ibn-Abbas kaè da je Uzvi{eni potom
objavio:
napadnu zato {to im se nasilje ~ini - a Allah
je, doista, kadar da ih pomogne." Ebu-Bekr je,
neka je Allah zadovoljan sa njim, na to rekao: "Znao
sam da }e biti borbe, sukoba." To prenosi Ahmed i
dodaje da je Ibn-Abbas rekao da je to prvi objavljeni
ajet koji govori o borbi. To predanje prenosi i Tirmizi i
smatra ga pouzdanim. Ovo upu}uje na to da je to
medinska sura, odnosno da se radi o medinskoj suri.
Govor Uzvi{enog:
"...a Allah je, doista, kadar da ih pomogne",
tj. u stanju je da Svoje robove vjernike pomogne i bez
borbe, ali èli da Mu se pokoravaju}i uloè svoj trud,
"Kada se u borbi s nevjernicima sretnete,
po {ijama ih udarajte, sve dok ih ne oslabite, a
onda ih ve` te, i poslije, ili ih velikodu{no
suànjstva oslobodite, ili otkupninu
zahtijevajte, sve dok borba ne prestane. Tako
u~inite. Da Allah ho}e, on bi im se osvetio, ali
on èli da vas isku{a jedne pomo}u drugih. On
ne}e poni{titi dje a onih koji na Allahovu putu
poginu i On }e ih sigurno uputiti i prilike
njihove pobolj{ati, i u Dènnet ih uvesti, o
kome ih je ve} upoznao." /47:4-6/ Uzvi{eni veli:
"Mi }emo vas provjeravati sve dok ne
ukaèmo na borce i postojane me|u vama, a i
vijesti o vama provjeravat }emo." /42:31/ O
ovoj temi ima dosta ajeta. Ibn-Abbas govore}i o
kuranskom ajetu:
"a Allah je, doista, kadar da ih pomogne",
kaè: "To je i u~inio. Uzvi{eni je propisao dìhad u
najprikladnijem vremenu, jer dok su muslimani bili u
Meki, mu{rika je bilo mnogo vi{e. Da je muslimanima
nare|eno da se bore sa mu{ricima u vremenu kad je
broj muslimana bio manji od deset, muslimana bi
nestalo." /243/ "Po{to su u no}i na Akabi stanovnici
Medine kojih je bilo 80 i ne{to dali prisegu Boìjem
Poslaniku, s.a.v.s., rekli su: 'O Boìji Poslani~e, zar
ne}emo ustati protiv stanovnika ove doline (Mine) u
no}ima boravka na Mini i pobiti ih?' Boìji Poslanik,
s.a.v.s., odgovorio je: 'Jo{ mi to nije nare|eno.'" Po{to
su mu{rici mu~ili, a onda iz svoje sredine i protjerivali
Boìjeg Poslanika, s.a.v.s., smi{ljaju}i da ga ubiju,
progone}i ashabe na sve strane, jedna grupa
muslimana }e u~initi hid`ru u Abesiniju, a druga u
Medinu. Kada su se Muhadìri u~vrstili u Medini
pruàju}i Boìjem Poslaniku za{titu, Medina }e za njih
postati prijestolnicom islama i uto~i{tem u kojem su
na{li za{titu. Allah je propisao borbu protiv
neprijatelja, a ovaj ajet je bio prvo {to je objavljeno o
dìhadu, o kojem Uzvi{eni kaè:
napadnu zato {to im se nasilje ~ini, a Allah je,
doista, kadar da im pomogne."
Govor Uzvi{enog: "Onima koji su ni krivi ni
du`ni iz zavi~aja svoga prognani", tj.
Muhammed, s.a.v.s., i njegovi drugovi bespravno su
iz Meke protjerani,
"samo zato {to su govorili: 'Gospodar na{ je
Allah!'", tj. ni{ta lo{e prema svojim sunarodnjacima
nisu imali, a njihov grijeh je samo to {to su vjerovali u
jednog Boga i Njega oboàvali, ne pripisuju}i Mu
druga. Vjerovanje u jednog Boga kod mu{rika najve}i
je grijeh, kako to kaè Uzvi{eni u slu~aju Ashabul-
Uhduda:
"...a svetili su im se samo zato {to su u Allaha,
Silnoga i Hvale Dostojnog, vjerovali." /85:8/
Zatim Uzvi{eni veli:
"...a da Allah ne suzbije neke ljude
drugima", tj. da Allah jedan narod ne odbaci od
drugog i da ne sprije~i neprijatelje jednih prema
drugima, Zemljom bi zavladao nered, a ja~i bi uni{tili
slabije;
"do temelja bi bili poru{eni manastiri, i crkve
i havre, a i dàmije, u kojima se mnogo
spominje Allahovo ime", tj. bili bi poru{eni
manastiri, koji pripadaju kalu|erima, crkve kr{}ana,
havre ìdova (havre su ìdovske crkve), dàmije
muslimanima, u kojima se najvi{e spominje Allahovo
ime. Neka ulema kaè da je ovo postepeno prelaènje
od manjeg ka ve}em, dok nije na kraju do{lo do
dàmija, koje su podsje}anje Allahovim robovima ~ije
su nakane ispravne.
Govor Uzvi{enog: "A Allah }e sigurno pomo}i
one koji Njega pomaù", istovjetan je Allahovim
rije~ima:
"O vjernici, ako Allaha pomognete, i On }e
vama pomo}i i korake va{e u~vrstiti. A onima
koji ne vjeruju - propast njima! On ne}e djela
njihova prihvatiti." /47:7, 8/
22 El-Had / Had
903
U govoru Uzvi{enog: "Ta Allah je, zaista
mo}an i silan", Allah Sebe opisuje atributima snage i
mo}i. Svojom mo}i sve je stvorio i uredio, a
zahvaljuju}i Njegovoj mo}i i ~asti niko Ga nije u stanju
pobijediti. Koga Silni i Mo}ni Allah pomogne - taj je
pomognut. A kome htjedne napakostiti - taj }e biti
poraèn. Uzvi{eni veli:
"Allah je zapisao: Ja i poslanici Moji
sigurno }emo pobijediti. Allah je, zaista,
silan i mo}an." /58:21/

"One koji }e, ako im damo vlast na Zemlji,
namaz obavljati i zekat udjeljivati i koji }e
traìti da se ~ine dobra djela, a odvra}ati od
nevaljalih - a Allahu se na kraju sve vra}a."
/41/

Ebu-Alije kaè da se to odnosi na ashabe, tj. da su
oni o kojima se radi, zapravo ashabi Boìjeg Poslanika,
s.a.v.s. Ibn Ebi-Hatim prenosi od Osman bin Affana,
neka je Allah zadovoljan sa njim, koji kaè: "Na nas se
odnosi, odnosno zbog nas je objavljen ajet:
"one koji }e, ako im damo vlast na
Zemlji..." Protjerani smo iz na{ih domova ni krivi ni
du`ni samo zato {to smo govorili da je Allah na{
Gospodar. Nakon {to nam je data vlast na Zemlji,
obavljali smo namaz, davali zekat, nare|ivali dobro, a
spre~avali zlo, a kona~an ishod pripada Allahu, kako u
odnosu na mene tako i u odnosu na ashabe."
Es-Sabah bin Suvade el-Kindi rekao je: "ûo sam
Omera bin Abdul-Aziza kako drì govor citiraju}i ajet:
'one koji }e, ako im damo vlast na Zemlji' kaè:
'Ajet se ne odnosi samo na valiju, onoga koji upravlja,
nego i na upravitelja i na pot~injenog. Ho}ete li da vas
obavijestim {ta je od toga va{e u odnosu na valiju, a
{ta valije u odnosu na vas? Valija je prema vama
duàn da vam sudi po Allahovim zakonima i da uzima
od jednih prava drugih i da ih vrati vlasnicima. I da vas
upu}uje na najispravniji put koliko god je to u
njegovoj mo}i, a na vama je potputna pokornost bez
ikakvog zakidanja, bez ikakvog prisiljavanja ~ija su
tajna i javna strana jednake.' Zejd bin Eslem rekao je:
"...a Allahu se na kraju sve vra}a." Govore}i o
ovom ajetu Eslem rekao je da je kod Allaha nagrada za
ono {to su u~inili.

"A to {to te oni smatraju la`nim, pa i prije
njih su narod Njihov, i Ad, i Semud poslanike
smatrali la`nim." /42/ i narod Ibrahimov, i
narod Lutov", /43/ "i stanovnici Medjena; a
la`nim je smatran i Musa, i Ja sam
nevjernicima vremena davao, zatim sam ih
ka`njavao, i kakva je bila kazna Moja!" /44/ "I
koliko smo naselja uni{tili, ~iji su ` telji
grije{ni bili, i ona su opustje a, samo su
ru{evine ostale! I koliko bunareva ima
zapu{tenih i koliko visokih pala~a ima
praznih!" /45/ "Za{to oni po svijetu ne putuju
pa da srca njihova shvate ono {to treba da
shvate, i da u{i njihove ~uju ono {to treba da
~uju; ali o~i nisu slijepe, ve} srca u grudima."
/46/
i
l

,
i
Umiruju}i Svog poslanika Muhammeda, s.a.v.s.,
zbog laì onih iz njegovog naroda koji su mu
proturje~ili, Uzvi{eni kaè:
"A to {to te oni smatraju la`nim" - do - "a
la`nim je smatran i Musa", tj. premda su do{li sa
znakovima o~itim, jasnim dokazima,
"Ja sam nevjernicima vremena davao", tj.
odlagao sam im,
"zatim sam ih ka`njavao, i kakva je samo
bila kazna Moja", tj. kako sam ih ka`njavao i kakve
su prema njima bile Moje sankcije!
Neke selefije navode da je izme|u Faraonovih rije~i
kojim se obra}ao svome narodu: "Ja sam va{ vrhovni
gospodar" i Allahove kazne kojom ga je uni{tio pro{lo
~etrdeset godina. U "Sahihima" Buharije i Muslima
prenosi se od Ebu-Musaa, a ovaj prenosi od Boìjeg
Poslanika, s.a.v.s., koji rekao je: /224/ "Allah odista
silniku daje vremena dok ga ne kazni, a kada ga kazni
vi{e ga ne pu{ta." A zatim je prou~io:
"Eto, tako Gospodar tvoj kad ka`njava sela i
gradove koji su nasilje ~inili. Ka`njavanje
Njegovo je zaista bolno i stra{no." /11:102/
Zatim Uzvi{eni veli: "i koliko smo naselja uni{tili",
tj. koliko naselja sam Ja uni{tio, "~iji su ` telji
grje{ni bili", tj. la`nima su poslanike smatrali.
"...i ona su opustjela, samo su ru{evine
ostale", tj. domovi tih naselja su poru{eni, a mjesta
civilizacije pretrpjela velike gubitke,
22 El-Had / Had
904
"i koliko bunareva ima zapu{tenih", tj.
nakon gu`ve onih koji su na vodu dolazili i s njih se
vi{e ne poji " i koliko visokih pala~a ima
praznih", tj. visokih, utvr|enih, nedostupnih, ~iji
stanovnici nisu bili po{te|eni Allahove nesre}e, kako
to Uzvi{eni veli:
"ma gdje bili, sti}i }e vas smrt, pa kad bili i
u visokim kulama." /4:78/
Govor Uzvi{enog: "Za{to oni po svijetu ne
putuju", tj. mislima i tijelima svojim kako bi vidjeli
tragove, ostatke onih koji su nestali, {ta se s njima
desilo i kakva se osveta i kazna sru~ila na njihove
domove,
"pa da srca njihova shvate ono {to treba da
shvate i da u{i njihove ~uju ono {to treba da
~uju", tj. da pomo}u toga odnosno na osnovu toga
izvuku pouku.
"Ali, i o~i nisu slijepe, ve} srca u grudima",
tj. nije slijep onaj koji ne vidi, nego je slijep onaj koji
ne razumije i ne shvata. Najljep{e je o tome kazao
Ebu-Muhammed Abdullah bin Muhammed bin Hajan
al-Endelusi al-[enterini, koji je umro 517. god.: "Onaj
ko slu{a zov nesre}e, dozivaju ga dva donosioca vijesti
o smrti: starost i oronulost. Ako ne ~uje{ opomenu, pa
u {to gleda{!? U svojoj glavi dva osvje{}iva~a ima{:
sluh i vid. Gluh i slijep je samo onaj koga ni dva
upu}iva~a ne upute: oko i tradicije. Ni{ta vje~no nije,
niti vrijeme, niti svijet ovaj, niti kosmos najvi{i, niti
svjetionika dva: Sunce i Mjesec. Dunjaluk }e sigurno
napustiti dva stanovnika njegova, makar se i nerado sa
njim rastajali: neprosvije}eni i civilizovani."

"Oni od tebe traè da ih kazna {to prije
stigne i Allah }e ispuniti prijetnju Svoju, a
samo jedan dan u Gospodara tvoga traje
koliko hiljadu godina po va{em ra~unanju."
/47/ "I koliko je bilo naselja ~iji su ìtelji bili
nepravedni kojima sam Ja kaznu odlagao, da
bih, najzad, kaznio! A Meni se sve vra}a." /48/
,

Uzvi{eni se obra}a Svom Poslaniku, s.a.v.s., "Oni
od tebe traè da ih kazna {to prije stigne", tj.
nevjernici koji u la` ugone i demantuju, kako to
Uzvi{eni veli:
"...i govore: Gospodaru na{, poùri i kazni
nas, prije Dana u kojem }e se ra~un polagati."
"...a samo jedan dan u Gospodara tvoga
traje koliko hiljadu godina po va{em
ra~unanju", tj. Uzvi{eni Allah ne poùruje doga|aje.
Hiljadu godina kod Njegovih stvorenja u odnosu na
Njegovu odredbu je kao jedan dan. On je kadar da
kazni, a ako ne{to odloì, pa ni jedna stvar Mu ne}e
proma}i. Zato poslije tog ajeta Allah kaè:
"...i koliko je bilo naselja ~iji su ìtelji bili
nepravedni kojim sam Ja kaznu odlagao, da bi
ih, najzad, kaznio. A Meni se sve vra}a." Ibn
Ebi-Hatim prenosi od Ebu-Hurejrea da je Boìji
Poslanik, s.a.v.s., rekao: /245/ "Siroma{ni muslimani
u}i }e Dènnet prije bogata{a na pola dana, a to je
pet stotina godina." Ibn Ebi-Hatim kaè, prenose}i od
Ibn-Abbasa koji o kur'anskom ajetu:
"a samo jedan dan Gospodara tvoga traje
koliko hiljadu godina po va{em ra~unanju"
kaè da se pod tim danom misli na dane u kojima je
Allah stvorio nebesa i Zemlju.

"Reci: 'O ljudi, ja sam samo opominja~ jasni!'",
/49/ "One koji budu vjerovali i dobra djela
~inili, ~eka opro{taj i opskrba plemenita";
/50/ "a oni koji se budu trudili da dokaze
Na{e poreknu, odvra}aju}i od njih, bit }e
stanovnici u Dèhennemu." /51/

Po{to su nevjernici traìli od Boìjeg Poslanika,
s.a.v.s., da se realizuje kazna, poùruju}i ga da ih
kazna {to prije stigne, Uzvi{eni se obra}a Svom
Poslaniku rije~ima:
"Reci: 'O, ljudi, ja sam samo opominja~
jasni!'", tj. ja sam va{ poslanik, opominjem vas,
odvra}am od stra{ne kazne, i to je stvar koja pripada
Uzvi{enom Allahu. Ja nad tim nemam nikakvu
nadle`nost, ako bude htio, kaznu }e vam ubrzati, ili,
pak, odloìti.
"One koji budu vjerovali i dobra djela
~inili", tj. ~ija srca vjeruju i ~ija djela to potvr|uju, tj.
djelima to potvr|uju,
"~eka opro{taj i opskrba plemenita", tj. oprost
za lo{a djela koja su ranije po~inili i lijepa nagrada za
malo dobrih djela, a opskrba plemenita nije ni{ta
drugo do Dènnet.
Govor Uzvi{enog: "A oni koji se budu trudili
da dokaze Na{e poreknu, odvra}aju}i od njih",
tj. oni koji ljude budu odvra}ali da slijede Poslanika,
s.a.v.s.,
"bit }e stanovnici u Dèhennemu", a to je
bolna i uàrena Vatra, ~ija kazna je stra{na - sa~uvaj
nas Boè od takve Vatre. Uzvi{eni veli:
"One koji nisu vjerovali i koji su od
Allahova puta odvra}ali, Mi }emo dvostrukom
kaznom kazniti, zato {to su pravili smutnju."
/16:88/

22 El-Had / Had
905

"Prije tebe, Mi ni jednog poslanika i
vjerovjesnika nismo poslali, a da {ejtan nije,
kad bi on {to kazivao, u kazivanje njegovo
ne{to ubacio. Allah bi ono {to bi {ejtan ubacio
uklonio, a zatim bi rije~i Svoje u~vrstio - Allah
sve zna i mudar je", /52/ "da bi ono {to je
{ejtan ubacio u~inio isku{enjem za one ~ija su
srca bolesna i za one ~ija su svirepa - a
nevjernici su, zaista, u beskrajnoj neslozi",
/54/ "i da bi oni koji su znanjem obdareni
spoznali da je Kur'an Istina od Gospodara
tvoga, pa u nj povjerovali i da mu srca njihova
budu sklona. A Allah }e vjernike, doista, na
Pravi put izvesti." /54/

Mnogi mufesiri ovdje navode doga|aj zvani
"Kissatul-garanik" i povratak mnogih muhadìra koji su
u~inili Hid`ru u Abesiniju vo|eni mi{lju da su mu{rici
plemena Kurej{ primili islam. Me|utim, sve predaje
imaju status "mursela" (tj. predaje koja dopire do
druge generacije). Ja ne vidim da sa stanovi{ta
ispravnosti mogu biti hadisi odnosno svrstani u
kategoriju hadisa u kojima je naveden cijeli niz
prenosilaca sve do Muhammeda, s.a.v.s., a Allah
najbolje zna. (Pogledaj fusnotu!)
"La`na pri~a" glasi ovako: "Objavljena je sura 'En-
-Ned`m', pa ju je Poslanik, a.s., prou~io mu{ricima, a
kada je stigao do rije~i Uzvi{enog: '[ta velite za Lata i
Uzzaa i za Menat, tre}u, drugorazrednu, zar vama
mu{ko, a Njemu ènsko?!', {ejtan je na jezik Poslanika
stavio rije~i: 'Zaista su ona (boànstva) 'Garanik';
Uzvi{eni i njegov {efaat je ono ~emu se nada.' Ove
rije~i doprle su do srca svih mu{rika u Meki i njihovi
jezici ponavljali su ih i rekli su: 'Zaista se Muhammed
vratio svojoj prvotnoj vjeri i vjeri svog naroda.' Kada je
Poslanik stigao do kraja sure 'En-Ned`m', u~inio je
sed`du i u~inili su sed`du svi prisutni, i muslimani i
mu{rici. Oba tabora su se za~udila, a muslimani nisu
~uli to {to je {ejtan '{apnuo' Poslaniku, a.s. Taj doga|aj
pro~uo se me|u ljudima, a {ejtan ga je pro{irio sve
dok se to nije pro~ulo me|u muslimanima koji su se
bili iselili u Abesiniju. Oni su me|u sobom govorili da
su mu{rici u Meki primili islam pa su se, {to su brè
mogli, vratili u Meku. A Allah je uklonio ono {to je
{ejtan ubacio, a zatim je Svoje rije~i u~vrstio i sa~uvao
od izmi{ljotine Svoga Poslanika:
462

"Prije tebe Mi nijednog poslanika i
vjerovjesnika nismo poslali, a da {ejtan nije
kad bi on {to kazivao u kazivanje njegovo
ne{to ubacio. Allah bi ono {to bi {ejtan ubacio
uklonio, a zatim bi rije~i svoje u~vrstio - Allah
sve zna i mudar je. Da bi ono {to je {ejtan
ubacio u~inio isku{enjem za one ~ija su srca
bolesna, i za one ~ija su svirepa - a nevjernici
su, zaista, u beskrajnoj neslozi."

Po{to je Allah pojasnio Svoje odre|enje i o~istio
Poslanika od {ejtanska govora , mu{rici su se ponovo
vratili svojim zabludama i neprijateljstvu spram
muslimana, koje je sada bilo ja~e." Velim (Ibn-Kesir) da
ovaj slu~aj spominje u "Siri", na sli~an na~in, i
Muhammed bin Ishak. Sve te predaje ne seù do
Poslanika i isprekidane su, a Allah najbolje zna. Slu~aj
navodi i El-Begavi postavljaju}i pitanje kako se ne{to
ovako moglo uop}e desiti uz zagarantovanu

462
Ja sam rekao: "Kisatul-garanik" neto je najopasnije to su
smislili heretici... udarajui na Allahovu jednou i Kur'an kako bi
odvratili muslimane od njihove prave vjere, a Allah uva Svoju vjeru,
pomae je, pa makar to nevjernicima bilo i nepravo. Mada je taj
sluaj smiljena la i apokrifan, on je i nitavan, deplasiran iz
nekoliko razloga:
(1) oprenost i nepogreivost, koja je svojstvena svim poslanicima,
jer bi tada postojala inae nepostojea mogunost dominacije ejtana
nad Poslanikom, s.a.v.s., u neem najuzvienijem, u emu je
nepogreivost nuna, a to je vahj (objava Kur'ana), te oprenost
rijeima Uzvienog: "Mi, uistinu, Kur'an objavljujemo i, zaista, emo
nad njim bdjeti" (15:9), te rijeima Uzvienog: "Ti nee imati
nikakve vlasti nad robovima Mojim, osim nad onima koji te budu
slijedili, od onih zalutalih." (15:42)
(2) Kontekst sure "Nedm" i neprijemljivost tog konteksta na sluaj
"Garanik", jer Allah, d.., u suri osuuje, kori Lata, Uzaa, Menata i
treeg, najmanje cijenjenog, rijeima:
"To su samo imena koja ste im vi i preci vai nadjenuli, Allah o njima
nikakav dokaz nije poslao." (53:23) Kako da o njima kae da su to
uzviene lijepe, mlade osobe, u iji se efaat ovjek uzda!!!? , hvalei
njihova boanstva kako to oni tvrde pa da ih zatim osuuje rijeima:
"ta kaete o Latu i Uzau i Menatu, treoj najmanje cijenjenjoj? Zar
su za vas sinovi, a za Njega keri? To bi tada bila podjela
nepravedna. To su samo imena koja ste im vi i preci vai nadjenuli.
Allah o njima nikakav dokaz nije poslao." (15:19-23)
Je li razumno, ima li logike da Allah hvali boanstvo kojim Mu
nevjernici pripisuju druga, a zatim to isto boanstvo Allah kori i
osuuje. Boe sauvaj da tako neto bude objavljeno ili da njegov
Poslanik o Allahu kae neto to Allah nije rekao! Ovako neto
ovjek ne moe uope rei niti tako neto razum moe prihvatiti.
(3) Rije "garanik" ... ne navodi se u poeziji arapskih pjesnika, ni u
njihovim govorima, koji bi opisali njihova boanstva, niti se, pak,
susree u njihovom govornom jeziku. Nazivi "gatnuk" i "garnik"
navode se kao imena za crnu i bijelu vodenu pticu, te kao ime za
lijepog bjeloputog mladia. 'Nita od toga', kako kae ejh
Muhammed Abduhu, 'ne odgovara i ne podudara se sa znaenjem
boanstva ili pak opisom boanstva kod Arapa.'
(4) Poslanik koji je poslan da porui opaka i lana boanstva i da
poziva Allaha, Koji sudruga nema, Poslanik koji nije govorio lai ni
u dahilijetu - predislamskom periodu, to je znano i njegovim
suvremenicima, onaj koji na ljude nije lagao, pa kako da na Allaha
kae neto to On nije rekao. Sluaj "Garanik" nema nikakve osnove.
To je reija koju je smislila grupa koja nastoji islamu napraviti
podvalu (pogledaj knjigu Muhammeda Husejn Hejkela: "Hajatu
Muhammedi, s.a.v.s.") Ko eli iru naunu informaciju, neka
konsultuje knjigu: "Nasbul medanik li nesfi kisatil garanik" od
naeg uenog brata ejha Muhammeda Nasiruddin al-Albanija, da mu
Allah produi ivot i da mu daruje svoju nagradu.
22 El-Had / Had
906
nepogre{ivost, od Allaha koju je Uzvi{eni dao Svom
Poslaniku, s.a.v.s. Zatim prenosi odgovore ljudi od
kojih je najzanimljiviji taj da je to {ejtan ubacio u u{i
mu{rika, a oni su povjerovali da potje~e od Poslanika,
s.a.v.s., a ustvari nije tako. To je u~inio {ejtan, a ne
Muhammed, s.a.v.s., a Allah najbolje zna.
I tako su odgovori apologeti~ara bili razni. To je
pod pretpostavkom da je taj slu~aj istinit!!! Me|utim,
doga|aj nije istinit!
Govor Uzvi{enog:
"...a da {ejtan nije, kad bi on {to kazivao, u
kazivanje njegovo ne{to ubacio." Ovdje Allah
tje{i Svog Poslanika, s.a.v.s., u smislu neka te to ne
uznemirava i neka kod tebe ne stvara sumnju...
Poslanicima i vjerovjesnicima prije tebe su se doga|ale
sli~ne stvari.
463

"Allah bi ono {to bi {ejtan ubacio uklonio."
Ibn-Abbas kaè: "To {to bi {ejtan ubacio Uzvi{eni Allah
bi to otklonio."
" a zatim bi rije~i Svoje u~vrstio - Allah sve
zna", tj. stvari i doga|aje koji }e se desiti i od Njega
ni{ta skriveno nije, "i mudar je", tj. u Svom
odre|enju, stvaranju i odredbi. Njemu pripada
savr{ena mudrost i sna`na argumentacija. Zbog toga
Uzvi{eni veli:
"Da bi ono {to je {ejtan ubacio u~inio
isku{enjem za one ~ija su srca bolesna", tj.
sumnjom, {irkom, poput mu{rika, "i za one ~ija su
svirepa." Mukatil bin Hajjan kaè da su to su ìdovi.
"A nevjernici su zaista u beskrajnoj neslozi", tj.
u zabludi, proturje~nosti i protivljenju koje je daleko
od Istine i Spoznaje.

"Da bi oni koji su znanjem obdareni
spoznali da je Kur'an Istina od Gospodara
tvoga, pa u njeg povjerovali." Tj. da bi oni koji
vjeruju spoznali Allaha i Njegova Poslanika i
zahvaljuju}i Njemu bili u stanju razlikovati Istinu od
neistine. To {to smo ti objavili Istina je od Gospodara
tvoga, koju je po Svom znanju objavio, {tite}i je i
~uvaju}i je da se s njom ne bi pomije{alo ne{to {to
nije Istina, " pa u nj povjerovali", tj. Kur'an smatraju
Istinom i njemu se pokoravaju.

463
Ja sam rekao: "U pogledu znaenja da je svaki vjerovjesnik prije
tebe elio to to i ti eli da tvoj narod vjeruje i da prihvati vjeru.
Obraali su se svome narodu onako kako se i ti obraa,
predoavajui razliite razloge naputka, a ejtan je ubacio to to je
ubacio... Uz to to si im ti govorio, govorio im je i ejtan neto drugo,
uvjeravajui ih da je to tvoj govor, a oni znali nita drugo osim da je
to tvoj govor. S tobom su se slagali, ali ne u sutini s onim to ti
kae, nego s onim to su uli od ejtana, istovremeno vjerujui da je
to tvoj govor. Ti si mislio da je njihova saglasnost identina onome
to si ti govorio. Tvoje kazivanje je proisteklo zbog oitosti njihove
upute, kao to je njihovo injenje sedde koje su uinili na kraju
prouene sure "En-Nedm", jer ti nisi znao to je ejtan ubacio u
njihove ui. Uzvieni Allah motri nad Istinom, koja je trijumfovala
nad onim to je ejtan ubacio otklonivi tu neistinu, uvrstivi Svoje
rijei koje ti je objavio da ih dostavi u potpunosti onako kako su
objavljene. Allah zna i ono to e se desiti i od Njega nita nije
skriveno. U Svom odreenju, stvaranju i naredbama On je mudar.
Njemu pripada potpuna mudrost, i konana argumentacija. Hvaljeni
Allah objanjava zbog ega je tako odredio, neka je uzviena
Njegova mudrost, pa kae: "da bi ono to je ejtan ubacio uinio
iskuenjem za one ija su srca bolesna i za one ija su svirepa", tj.
muricima kojima je njihov poslanik klasificirao naine upute, pa
opet nisu bili na Pravom putu. Allah ih je nasamario poveavajui im
zabludu kao kaznu zbog njihovog nevjerovanja i tvrdoglavosti na
nain kako to Uzvieni veli: "...a onome koji tvrdii i osjea se
neovisnim i ono najljepe smatra lanim, njemu emo Dehennem
pripremiti." (92:8-10) to se tie vjernika koji su prihvatili ono to je
najljepe, njima e Allah Dennet pripremiti, iman e im poveati, ka
Istini ih uputiti i uiniti ih sretnim i na ovom i na buduem svijetu.
"I da mu srca njihova budu sklona", tj.
pot~injena i ponizna.
"Allah }e vjernike, doista, na Pravi put
izvesti." Na dunjaluku }e ih ka Istini voditi, ~ine}i da
se neistini suprotstavljaju, a na ahiretu }e ih uvesti u
Dènnet, a udaljiti od Dèhennema.

"A nevjernici ne}e prestati da u nj sumnjaju,
sve dok im iznenada smrt ne do|e ili dok ne
osjete patnju na onom svijetu." /55/ "Tog
dana vlast }e samo Allah imati, On }e im
suditi. A vjernici i oni koji su dobra djela ~inili
bit }e u dènetskim ba{~ama uìvanja", /56/
"a nevjernici i oni koji su ajete Na{e poricali,
oni }e patnju sramotnu imati." /57/

Uzvi{eni kazuje da su oni nevjernici koji }e
neprestano sumnjati u Kur'an,
"sve dok im iznenada smrt ne do|e", tj. dok
ih iznenada blagostanje njihovo ne zaslijepi. U govoru
Uzvi{enog:
"ili dok ne osjete patnju na ovom svijetu",
tj. na Danu sudnjem, koji nema no}i, o ~emu Uzvi{eni
veli:
"Tog dana vlast }e samo Allah imati. On }e
im suditi." Sli~ne su rije~i Uzvi{enog: "Vladara
Dana sudnjeg." /1:3/ Govor Uzvi{enog:
"Vjernici i oni koji su dobra dje a ~inili", tj.
njihova srca vjerovala su i postupali su shodno znanju
svome.
l

"A nevjernici i oni koji su ajete Na{e
poricali", tj. njihova srca su nijekala Istinu, smatrala je
la`nom, suprotstavljala su se poslanicima i sa njihovim
sljedbenicima i pona{ali se oholo. "Oni }e patnju
sramotnu imati", tj. kao naknadu, zato {to su se
oholo dràli spram Istine, shodno rije~ima Uzvi{enog:
"Oni koji iz oholosti ne}e da Mi robuju - u}i }e,
sigurno, u Dèhennem, ponièni", tj. prezreni.
22 El-Had / Had
907

"Allah }e, zaista, lijepo nagraditi one koji su
svoj rodni kraj napustili da bi se na Allahovu
putu borili, pa zatim poginuli ili umrli - jer
Allah najbolje nagra|u e " /58/ "On }e ih u
mjesto kojim }e oni biti zadovoljni, doista,
uvesti! - A Allah sve zna i blag je." /59/ "Eto
tako! A onome ko istom mjerom uzvrati za
u~injeno zlo, i kome opet nepravda bude
u~injena, Allah }e, sigurno, pomo}i - Allah je
Onaj Koji grijehe poni{tava i Koji ih pra{ta."
/60/
j .
j

Uzvi{eni kazuje o onome koji u~ini hid`ru na
Allahovom putu, èle}i Njegovo zadovoljstvo i
nagradu, koji u ime Allaha i Njegovog Poslanika
naputi svoje mjesto boravka da bi pomogao vjeru
Allahovu, a zatim u borbi bude ubijen ili pak umre
prirodnom smr}u, taj je stekao, kako to Uzvi{eni veli,
veliku nagradu:
"A onome ko napusti svoj rodni kraj radi
Allah i Poslanika Njegova, pa ga stigne smrt,
nagrada od Allaha njemu je sigurna." /4:100/
Govor Uzvi{enog: "Allah }e njih zaista lijepo
nagraditi" daju}i im iz Svog izobilja i opskrbe u
Dènnetu ono sa ~ime }e biti zadovoljni.
"Jer Allah najbolje nagra|u e, On }e ih u
mjesto kojim }e oni biti zadovoljni doista
uvesti" tj. Dènnet kako to Uzvi{eni veli:
"I ako bude jedan od onih koji su Allahu
bliski - udobnost i opskrba lijepa i dènetske
blagodeti njemu." /56:88-89/ Uzvi{eni govori da
je takav stekao rahatluk, opskrbu i dènetske ba{~e
kako to ovdje Uzvi{eni re~e: "Allah }e njih zaista
lijepo nagraditi", a zatim veli:
"On }e ih u mjesto kojim }e oni biti
zadovoljni odista uvesti!" A Allah sve zna. Za
onoga koji u~ini hid`ru i koji se bori na Njegovom
putu i koji to zasluùje "i blag je", tj. milostiv je i
grijehe im opra{ta i iskupljuje grijehe od njih zato {to
se na Allaha oslanjaju.
Ibn Ebi-Hatim kaè, prenose}i od Ebu-Kubejla i
Rebie bin Sejf al-Mearifija, koji kaù: "Bili smo na
Rodosu, a sa nama je bio Fedalet bin Ubejd al-Ensari,
ashab Boìjeg Poslanika, s.a.v.s. Pro{ao je pored dvije
dènaze od kojih je jedna bila ubijena, a druga umrla
osoba prirodnom smr}u. Ljudi su se nadnosili nad
onim koji je bio ubijen na Allahovom putu, a Fedalet
bin Ubejd }e re}i: '[ta je to, vidim ljudi naginju jednoj
dènazi, a zapostavljaju drugu?' Odgovorili su: 'Ovaj je
ubijen na Allahovom putu', a Fedalet }e re}i: 'Tako mi
Allaha, ja bih bio presretan da budem proìvljen iz
bilo kojeg od ova dva kabura.'" Poslu{ajte Allahov
govor:
"One koji su svoj rodni kraj napustili da bi
se na Allahovu putu borili, pa zatim poginuli
ili umrli." U~io je ajet sve dok nije do{ao do kraja.
"Eto tako! A onome ko istom mjerom
uzvrati za u~injeno zlo..." Ajet je objavljen u
povodu jedne izvidnice sastavljene od ashaba koji su
sreli grupu mu{rika za vrijeme mjeseca muharrema.
Muslimani su poku{ali odvratiti mu{rike od borbe u
"svetom mjesecu", ali su to oni odbili i napali
muslimane, a oni su im uzvratili i Allah im je
pomogao. "Allah je Onaj Koji grijehe poni{tava
i Koji ih pra{ta."

"Eto tako! A Allah smjenjuje no} danom, a dan
no}u, i Allah je Onaj Koji sve ~uje i sve vidi."
/61/ "To je zato {to je Allah - Istina, a oni
kojima se oni, pored Allaha, klanjaju - la`, i
zato {to je Allah Uzvi{en i Veliki." /62/

Uzvi{eni upozorava da je On Stvoritelj, suveren u
stvaranju onoga {to èli, u smislu da smjenjuje no}
danom, dan no}u, izvodi jedno iz drugog, drugo iz
prvog. Ponekad no} produì, a dan skrati, kao {to je
to zimi, a ponekad odulji, a no} opet skrati, kao {to je
to u ljetnom periodu.
Govor Uzvi{enog: "A Allah je Onaj Koji sve
~uje i vidi", tj. Onaj Koji ~uje govor Svojih robova,
Onaj Koji ih vidi, i nijedno njihovo stanje nije Mu
skriveno. Nakon obja{njenja da je On u Svom
bitisanju neprikosnoven, Onaj Koji sudi i ~iju presudu
niko ne moè pobiti, Uzvi{eni veli:
"To je zato {to je Allah Istina", tj. Gospodar
Jedini dostojan oboàvanja.
"A oni kojima se oni, pored Allaha klanjaju
- la`", tj. sve {to je predmet oboàvanja mimo Allaha
la` je, jer ne moè donijeti niti {tetu niti korist.
22 El-Had / Had
908
Govor Uzvi{enog: "I zato {to je Allah Uzvi{en i
Velik", kako to Hvaljeni veli:
"On je Svevi{nji, Veli~anstveni." /2:255/
Uzvi{eni veli: "On je Veli~anstveni i Uzvi{eni."
/13:9/ Svaka stvar je pod Njegovom upravom. On je
Veli~anstven i nema veli~anstvenijeg od Njega,
Svevi{nji je i nema svevi{nijeg od Njega, Velik i nema
ve}eg od Njega. Uzvi{eni je od grijeha ~ist i daleko je
od onoga {to preko svake mjere govore silnici i oni
koji napadaju.

"Zar ne vidi{ da Allah s neba spu{ta ki{u od
koje zemlja zazeleni? - Allah je zaista dobar i
sveznaju}i." /63/ "Njegovo je ono {to je na
nebesima i ono {to je na Zemlji? Allah, doista
nije ni o kome zavisan, i On je jedini hvale
dostojan!" /64/ "Zar ne vidi{ da je Allah sve
{to je na Zemlji vama podredio, pa i la|e koje,
voljom Njegovom, morem plove? On drì ono
{to je na nebu da ne bi palo na Zemlju, osim
ako On to dopusti. - Allah je, uistinu, prema
ljudima blag i milostiv." /65/ "On vam daje
ìvot i zatim }e vam ga oduzeti i poslije vas
opet oìviti, ~ovjek je, zaista, nezahvalan!"
/66/

l
l

,

To {to neplodnu zemlju On ki{om sa neba oblije,
tako|er je dokaz mo}i Njegove
"...od koje zemlja zazeleni", poput rije~i
Uzvi{enog:
"Ali kad na nju ki{u spustimo, ona ustrep}e
i uzbuja" /22:5/, tj. nakon {to je bila neplodna,
plodnom postaje. "Allah je zaista dobar i
sveznaju}i", tj. sve {to je na Zemlji poznaje i od
zrnevlja, makar bilo i najsitnije, i ni{ta Mu skriveno
nije. On daje da do svakog tog zrna dospije njegovo
sledovanje vode i daje da time nikne, kako to kaè
Lukman, a.s.:
"O sinko moj, dobro ili z o, te{ko koliko
zrno goru{ice, bilo u stijeni ili na nebesima, ili
u zemlji, Allah }e na vidje o iznijeti, jer Allah
zna najskrivenije stvari, On je sveznaju}i."
"Njegovo je ono {to je na nebesima i ono
{to je na Zemlji", tj. sve {to je na nebesima i na
Zemlji samo Njemu pripada, i On sudruga nema.
"Allah, doista, nije ni o kome zavisan, i On
je jedini hvale dostojan", tj. od svega drugog
neovisan, Onaj Koji je u svakoj situaciji dostojan hvale
Svojih robova.
Govor Uzvi{enog:
"Zar ne vidi{ da vam je Allah sve {to je na
Zemlji vam podario", tj. ìvotinje, anorganske
materije i usjeve.
"Pa i la|e koje, voljom Njegovom, morem
plove", tj. Njegovim rukovo|enjem, blago{}u plove
pu~inom, kako bi do{lo do trgova~ke razmjene i
razmjene potrep{tina me|u gradovima.
"On drì ono {to je na nebu da ne bi palo na
Zemlju, osim ako On to dopusti", tj. da ho}e
nebesima bi dopustio da padnu na Zemlju i da uni{te
ono {to je na njoj. Me|utim, Uzvi{eni Allah iz Svoje
milosti, blagosti i mo}i drì i ono {to je na nebu, da ne
bi palo na Zemlju. Zbog toga Hvaljeni veli:
"Allah je, uistinu, prema ljudima blag i
milostiv", tj. uprkos nevjerovanju njihovom, kako to
Uzvi{eni veli:
zulumu njihovu ali Gospodar tvoj doista i
strahovito ka`njava." /13:6/
Govor Uzvi{enog:
"On vam daje ìvot i zatim }e vam ga
oduzeti, i poslije vas opet oìviti, a ~ovjek je,
zaista, nezahvalan", tj. kako da Allahu druga
pripisujete i uz Njega ne{to drugo oboàvate! A On je
neovisan od stvorenja i od bilo kakvih potrep{tina.
"On vam daje ìvot", tj. stvorio vas je iz ni~ega:
"Zatim }e vam ga oduzeti i poslije vas opet
oìviti", tj. oìvit }e vas na Danu sudnjem, ali je
odista ~ovjek na Allahovim blagodatima nezahvalan i
pori~e ih.

"Svakoj vjerskoj zajednici propisali smo
vjerozakon prema kome je trebalo da se
vlada, i ne dozvoli, nikako, da se s tobom o
tome raspravlja. Ti pozivaj svome Gospodaru,
22 El-Had / Had
909
jer ti si, uistinu, na Pravom putu." /67/ "A ako
se oni budu s tobom prepirali, reci: 'Allah
dobro zna ono {to vi radite!'" /68/ "Allah }e
vam na Sudnjem danu presuditi o onome u
~emu se razilazite." /69/

Rije~ u osnovi zna~i mjesto koje je ~ovjek uobi~ajio
posje}ivati bilo radi dobra ili, pak, zla. Zbog toga su
obredi hadà tako nazvani, jer su ljudi posje}ivali ta
mjesta.
Govor Uzvi{enog: "Svakoj vjerskoj zajednici
propisali smo vjerozakon prema kome je
trebalo da se vlada", tj. put kojeg su trebali slijediti,
a li~na zamjenica se odnosi na mu{rike koji su imali
svoja mjesta za obrede i ideologije. Oni su to ~inili
protivno Allahovoj volji i odredbi
"i ne dozvoli, nikako, da se s tobom o
tome raspravlja", tj. neka njihove te`nje i postupci
na tebe ne ostave traga i neka te ne odvrate do Istine
koju ti zastupa{. Zbog toga Uzvi{eni veli:
"Ti pozivaj svome Gospodaru, jer ti si,
uistinu, na Pravom putu", tj. jasnom Pravom
putu, koji cilju vodi, a {to je identi~no govoru
Uzvi{enog:
"I neka te oni nikako ne odvrate od Allahovih
rije~i, kada ti se objave, i poz vaj Gospodaru
svome." /28:87/ Govor Uzvi{enog:
i
j
"A ako se oni budu s tobom prepirali, reci:
'Allah dobro zna ono {to vi radite'", identi~an je
rije~ima Uzvi{enog:
"I ako te oni budu u la` utjerivali, ti reci:
'Meni moja, a vama va{a djela, vi ne}ete
odgovarati za ono {to je radim, a je ne}u
odgovarati za ono {to vi radite.'" /10:41/
Govor Uzvi{enog: "Allah dobro zna {to vi
radite", jaka je prijetnja i obe}anje ~vrsto shodno
rije~ima Uzvi{enog:
"On dobro zna {ta o Kur'anu govorite, On
je dovoljan svjedok i meni i vama." /46:8/ O
"Allah }e vam na Sudnjem danu presuditi o
onome u ~emu se razilazite." Ova konstatacija je
poput rije~i Allahovih:

"Zato ti pozivaj i budi istrajan, onako kako
ti se nare|uje, a ne povodi se za prohtjevima
njihovim, i reci: 'Ja vjeru em u sve Knjige koje
je Allah objavio.'" /42:15/

"Zar ne zna{ da je Allahu poznato sve {to je na
nebu i na Zemlji? To je sve u Knjizi, to je,
uistinu, Allahu lahko!" /70/

Uzvi{eni govori da On o Svojim stvorenjima
posjeduje savr{eno znanje i da ono obuhvata sve {to
je na nebesima i na Zemlji. Njegovo znanje na
nebesima i na Zemlji ne izmi~e ni jedan trun, pa mu
ni{ta manje niti ve}e od toga. Uzvi{eni je o svim
stvorenjim imao znanje prije nego {to su ta stvorenja
postala, a tako je upisano u Njegovoj Knjizi, u "Levhi-
-mahfuzu", {to je potvr|eno i u Muslimovom "Sahihu"
od Abdullaha bin Amra, koji je prenio da je Boìji
Poslanik, s.a.v.s., rekao: /246/ "Allah je odista odredio
odredbe stvorenjima prije stvaranja nebesa i Zemlje za
50 hiljada godina, kada je njegov prijesto jo{ bio na
vodi."/ U "Sunenima", prema hadisu kojeg prenosi
skupina ashaba, stoji da je Boìji Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: /247/ "Prvo {to je Allah stvorio je pero, rekav{i
mu da pi{e. '[ta da pi{em?', upitalo je pero. 'Pi{i ono
{to }e biti!', pa je pero biljeìlo ono {to }e biti do
Sudnjeg dana." To je zapravo govor Uzvi{enog
Poslaniku Njegovom, s.a.v.s.
"Zar ne zna{ da je Allahu poznato sve {to je
na nebu i na Zemlji!?" Ovo je samo potvrda da je
Uzvi{eni savr{eno dobro znao i prije toga {ta }e oni
u~initi. Prije stvaranja znao je da }e ne{to biti po svom
izboru pokorno, a da }e ne{to drugo po svom izboru
biti opet nepokorno. To je kod Allaha zapisano i o
svakoj stvari On znanje posjeduje bez ikakve te{ko}e, i
to je Njemu lahko. O tome Uzvi{eni veli:

i "To je sve u Knjizi, to je, u stinu, Allahu
lahko."

"Mnogobo{ci se, pored Allaha, klanjaju onima
za koje im On nije poslao nikakav dokaz, i o
njima sami ni{ta ne znaju. A mnogobo{cima
ne}e niko pomo}i." /71/ "A kad im se Na{i
jasni ajeti kazuju, ti primje}uje{ veliko
negodovanje na licima onih {to ne vjeruju,
koji umalo da ne nasrnu na one koji im rije~i
Na{e kazuju. Reci: 'Ho}ete li da vam kaèm {to
22 El-Had / Had
910
}e vam biti mrè od toga? - Vatra kojom Allah
nevjernicima prijeti, a grozno }e ona
prebivali{te biti.'" /72/

Uzvi{eni iznosi kazivanje o mu{ricima, koji mimo
Allaha oboàvaju one za koje im On nije poslao
nikakav dokaz, odnosno znak, argument. Govor
Uzvi{enog:
"Mnogobo{ci se, pored Allaha, klanjaju onima
za koje im On nije poslao dokaz", poput je rije~i
Njegovih:
"A onaj koji se, pored Allaha, moli drugom
bogu, bez ikakva dokaza o njemu, pred
Gospodarom svojim }e ra~un polagati, i
nevjernici ono {to èle ne}e posti}i." /23:117/
Govor Uzvi{enog: "I o njima sami ni{ta ne znaju."
Ono {to oboàvaju preuzeli su od svojih predaka, bez
ikakva dokaza i argumenta, jer im je to {ejtan
uljep{avao. Zbog toga im se Uzvi{eni prijete}i obra}a:
"A mnogobo{cima ne}e niko pomo}i", tj. spasiti
ih od Allaha, od kazne koja na njih bude sru~ena,
zatim Uzvi{eni veli:
"A kad im se na{i jasni ajeti kazuju", tj. kad
im se navode kur'anski ajeti koji upu}uju na to da
nema drugog boga osim Allaha i da su poslanici
njegovi Su{ta Istina,
"koji umalo da nasrnu na one koji im rije~i
Na{e kazuju", tj. koji umalo da ne {~epaju one koji ih
na Istinu podsje}aju. "Reci", o Muhammede, ovima:
"Ho}ete li da vam kaèm {to }e vam biti mrè
od toga? - Vatra kojom Allah nevjernicima
prijeti", tj. Dèhennem i dèhenemska patnja i
kazna, koja je gora i stra{nija od onoga ~ime ste vi
svojim rukama i jezicima pla{ili i bi~evali miljenike
Allahove, one koji su na Zemlji vjerovali. Ahiretska
patnja zbog toga {to niste vjerovali i {to ste Allahove
miljenike tla~ili, bit }e ve}a od zla koje se vi njima
nanijeli. Govor Uzvi{enog: "Grozno }e ona
prebivali{te biti", tj. uàsan je Dèhennem kao
boravi{te, mjesto povratka i prebivali{te.

"O ljudi, evo jednog primjera, pa ga
poslu{ajte: 'Oni kojima se vi, pored Allaha.
klanjate, ne mogu nikako ni mu{icu stvoriti,
makar se radi nje sakupili. A ako bi im mu{ica
ne{to ugrabila, oni to ne bi mogli od nje
izbaviti, nejak je i onaj koji tra` i ono {to se
traì!'" /73/ "Oni ne poznaju Allaha kako
treba, a Allah je, uistinu, mo}an i silan." /74/
i

Uzvi{eni upozorava na niskost i prezrenost kipova,
te da su oni koji ih oboàvaju ograni~ene pameti.
"O ljudi, evo jednog primjera", tj. primjera
kojeg ne odobravaju oni koji nisu spoznali Allaha i koji
Mu ~ine {irk. "pa ga poslu{ajte", tj. po~ujte i
shvatite:
"Oni kojima se vi, pored Allaha, klanjate, ne
mogu nikako ni mu{icu stvoriti, makar se radi
nje sakupili", tj. makar se i okupili da mu{icu stvore
ne bi to bili u stanju. Buharija i Muslim navode preko
Amareta, a ovaj od Ebu-Zerre, a on od Ebu-Hurejrea
da je Allahov Poslanik rekao: /248/ "Uzvi{eni Allah
rekao je: 'Ko moè u~initi ve}e nasilje od onoga ko
naumi stvoriti ne{to poput onoga {to sam Ja stvorio.
Pa neka stvore zrno kukuruza, pa neka stvore zrno
je~ma.'"
Uzvi{eni veli: "A ako bi im mu{ica ne{to
ugrabila, oni to ne bi mogli od nje izbaviti", tj.
oni su nemo}ni da stvore jednu mu{icu, nemo}ni su
da joj se suprotstave, a bolje re~eno - ne mogu joj se
osvetiti uzimaju}i od nje ne{to {to je vrijedno i ukoliko
bi i èljela da to vrati ne bi bila u stanju da to u~ini, a
mu{ica je najslabije i najbezna~ajnije Allahovo
stvorenje.
464
"Oni ne poznaju Allaha kako treba", tj. ne
znaju Allahovu veli~inu i mo}, kada oboàvaju neko
drugo boànstvo mimo Allaha, koje nije u stanju da se
suprotstavi ni mu{ici, ili da pak, izbavi ono {to je njega
ugrabljeno. "A Allah je, uistinu, mo}an i silan."

464
Rekao sam: "Allah je znao da e Njegovi robovi otkriti siuna
stvorenja - mikrobe, a "muica" je, moe biti, naziv vrste tih mikroba,
koji se mogu vidjeti samo pomou mikroskopa koji uveava na
hiljade puta i koji napadaju tijelo onoga koji je oboavan mimo
Allaha. To lano boanstvo ne moe sebe odbraniti od mikroba,
izuzev ako je to volja Uzvienog Allaha. Oni napadaju tijelo, a on
nije u stanju da se od njih odbrani. Oni koji oboavaju lano
boanstvo, zasigurno znaju da je njihovo boanstvo na najniem
stupnju nemoi... Isto tako znaju i svjesni su da je to boanstvo
podreeno Uzvienom Allahu. Ali uz sve to... ovim lanim
boanstvima preostaju takvi koji svojom pokornou grijee prema
Uzvienom Allahu zato to ta boanstva prizivaju i u dobru i u zlu, te
im pripisuju svojstva koja dolikuju samo Allahu. Sve to ine traei
pomoi od njih. U raznoraznim obredima se okreu prema njima,
svejedno bila ta boanstva iva ili mrtva. Gospodaru na, ne dopusti
srcima naim da skrenu, kad si nam ve na Pravi put ukazao!
22 El-Had / Had
911
Onaj kad ne~emu kaè - budi - i ono bude. On je od
svega ja~i i mo}niji, sve nadma{uje, pot~injava i
pokorava. Njegovoj veli~ini i mo}i protivljenja i
suprotstavljanja nema, On je jedan i Svemogu} je.

"Allah odabire poslanike me|u melekima i
ljudima - Allah sve ~uje i sve vidi." /75/ "On
zna {ta su uradili i {ta }e uraditi. A Allahu se
sve vra}a." /76/

-
,

Uzvi{eni isti~e da on izme|u meleka poslanike
odabire. Shodno Svojoj volji, po Svom odre|enju i
Sebi svojstven na~in. I izme|u ljudi bira poslanike, da
bi Poslanicu njegovu dostavili. "Allah sve ~uje i sve
vidi", tj. ~uje govor Svojih robova, vidi i zna ko od
njih to zasluùje, kako to Allah re~e: "a Allah dobro
zna kome }e povjeriti poslanstvo svoje"
/6:124/, te govor Uzvi{enog:
"On zna {ta su uradili i {ta }e uraditi. A
Allahu se sve vra}a." Tj. On zna {ta }e u~initi
Njegovi poslanici sa onim sa ~ime ih je poslao, a od
onoga {to oni ~ine Njemu ni{ta skriveno nije, kako to
On veli:
"On tajne zna i On tajne Svoje ne otkriva
nikome osim onome koga On za poslanika
odabere, sve do - On zna broj svega {to
postoji." /72:26-28/ Kako je hvaljen onaj ko ima
kontrolu nad njima i koji nad njima bdije i koji je
svjedokom onoga {to im je kazano.
"O poslani~e kazuj ono {to ti se objavljuje
od Gospodara tvoga. Ako ne u~ini{ onda nisi
dostavio Poslanicu Njegovu - a Allah }e te od
ljudi {tititi." /5:67/

"O vjernici, namaz obavljajte i Gospodaru
svome ibadet ~inite, i dobra djela ~inite da
biste postigli ono {to èlite." /77/. "I borite se,
Allaha radi, onako kako se treba boriti! On je
vas izabrao i u vjeri vam nije ni{ta te{ko
propisao, u vjeri pretka va{eg Ibrahima. Allah
vas je odavno muslimanima nazvao, i u ovom
Kur'anu, da bi Poslanik bio svjedok protiv vas,
i da biste vi bili svjedoci protiv ostalih ljudi.
Zato, namaz obavljajte i zekat dajite i u
Allaha se pouzdajte On je Gospodar va{, i to
kakav Gospodar i kakav za{titnik!" /78/

.

Imami su se - Allah im se smilovao - razi{li po
pitanju propisanosti ove druge sed`de u suri "El-
-Had`", a ta~nije je da je ona propisana na osnovu
hadisa Ukbeta bin Amira, koji od Boìjeg Poslanika,
s.a.v.s., prenosi sljede}e: /249/ "Sura 'Had`'
odlikovana je sa dvije sed`de, pa onaj koji ne}e u~initi
te dvije sed`de, neka je ne u~i." Govor Uzvi{enog:
"I borite se, Allaha radi, onako kako se
treba boriti", tj. svojim govorom, imecima i
ìvotima.
Govor Uzvi{enog: "On vas je izabrao", tj. u
odnosu na ostale narode Allah vas je odabrao,
odlikovao vas, dao vam prednost i po~astio vas
naj~asnijim poslanikom i najsvr{enijim vjerozakonom,
"i u vjeri vam ni{ta te{ko nije propisao", tj.
nije vam stavio u zada}u ono {to bi vam bilo te{ko a
da vam nije dao nekakvu lak{u mogu}nost i izlaz.
Namaz, koji je najvi{i postulat islama nakon kelimei-
{ehadeta, klanja se i kompletan i skra}eno, sastavljeno
idu}i pje{ice, ja{u}i, okrenut ili neokrenut prema Kibli,
stoje}i, leè}i i na druge olak{avaju}e na~ine. Kad su u
pitanju ostali farzovi i obaveze, o tome Boìji Poslanik,
s.a.v.s., rekao je: /250/ "Poslan sam pravom vjerom
koja je tolerantna i popustljiva." Kada je poslao Muaza
i Ebu-
Musaa u Jemen, Boìji Poslanik, s.a.v.s., im rekao je
/251/ "Lijepo postupajte i nemojte izazivati odbojnost,
olak{avajte, a ne oteàvajte!"
Zbog toga Ibn-Abbas o rije~ima Uzvi{enog:
"I u vjeri vam ni{ta te{ko nije propisano" kaè:
"Zna~i: 'od neprijatnosti, uznemiravanja.'"
Govor Uzvi{enog: "...u vjeri pretka va{eg
Ibrahima." Zna~enje ovog ajeta je poput rije~i
Uzvi{enog:
"Reci: 'Mene je Gospodar moj na Pravi put
pravovjernika'", /6:161/ i govor Njegov:
Allah vas je odavno muslimanima nazvao,
tj. Allah Uzvi{eni vas je nazvao muslimanima od ranije,
u prethodnim Knjigama "a i u ovom Kur'anu."
Nesaija prenosi od Harisa el-E{arijja da je Allahov
Poslanik s.a.v.s. rekao: /252/ "Ko se bude dozivao na
predislamski (dàhilijetski) na~in, bit }e od onih koji }e
kle~ati u Dèhennemu." Jedan ~ovjek je upitao:
"Allahov Poslani~e, i ako bude klanjao i postio?"
Odgovorio je: "I ako bude klanjao i postio. Vi se
dozivajte onako kako vas je Allah imenovao:
muslimanima, pravovjernima, Allahovim robovima!"
"...da bi Poslanik bio svjedok protiv vas, i
da biste vi bili svjedoci protiv ostalih ljudi. Tj.
22 El-Had / Had
912
On vas je u~inio pravednom i odabranom zajednicom
koja je poznata po svojoj pravednosti me|u drugim
zajednicama da biste vi bili na Sudnjem danu
"svjedoci protiv ostalih ljudi, jer }e tada sve
zajednice priznati njeno preimu}stvo i prednost nad
svakom drugom zajednicom, pa }e zbog ovoga biti
primljeno njihovo svjedo~enje protiv njih na Sudnjem
danu o tome da su im poslanici dostavili Poslanicu
njihova Gospodara, a Poslanik }e svjedo~iti protiv ove
zajednice da joj je to dostavio. O ovome je bilo
govora kod rije~i Uzvi{enog u suri "El-
-Bekara", /2:143/: "I tako smo od vas stvorili
pravednu zajednicu, {to ne treba dodatno
obja{njavati. Allah Uzvi{eni kaè:
"Zato, namaz obvaljajte i zekat dajite, tj.
primite ovu veliku blagodat, zahvaljuju}i se na njoj,
tako {to }ete se oduìti za Allahovo pravo prema
vama, izvr{avaju}i ono {to vam je u~inio obaveznim, a
od ~ega je najva`nije obavljanje namaza i davanje
zekata. Allah Uzvi{eni kaè: "...i u Allaha se
pouzdajte, tj. traìte pomo} od Njega, pribjeì{te i
potporu. "On je Gospodar va{, tj. va{ ~uvar i va{
pomaga~ protiv va{ih neprijatelja,
"i to kakav Gospodar i kakav za{titinik!, tj.
divan li je pomaga~ i za{titinik od neprijatelja!

Zavr{etak saètka tuma~enja sure
"El-Had`".
Allahu pripada pohvala i zahvala na
svemu {to nam je dao.

23 - El-Muminun / Vjernici 915

23
EL - MU'MINUN / VJERNICI
OBJAVLJENA U MEKI
*
, IMA 118 AJETA

"Uspjeli su vjernici", /1/ "oni koji su u svojim
namazima skru{eni", /2/ "i koji se okre}u od
besmislica", /3/ "i koji zekat udjeljuju", /4/ "i
koji stidna mjesta svoja ~uvaju", /5/ "osim od
èna svojih ili onih koje su u posjedu njihovu,
oni, doista, prijekor ne zasluù u"; /6/ "a oni
koji i pored toga traè, oni u zlu sasvim
pretjeruju"; /7/ "i koji o povjerenim im
amanetima i obavezama svojim brigu brinu",
/8/ "i koji namaze svoje na vrijeme obavljaju",
/9/ "oni su dostojni nasljednici", /10/ "koji }e
Dènnet naslijediti, oni }e u njemu vje~no
boraviti."/11/

j

Imam Ahmed prenosi od Umer ibn el-Hattaba da
je rekao /253/: "Prilikom spu{tanja Objave Allahovom
Poslaniku, s.a.v.s., ~ulo se, kod njegova lica, ne{to
poput zujanja p~ela. Tako, jedne prilike ostali smo
neko vrijeme, pa se on okrenuo Kibli, podigao svoje
ruke i u~io: Allahu moj, pove}aj nam, a ne okrnji
nas, ukaì nam po~ast, a ne ponizi nas, daj nam, a ne
uskrati nam, daj prednost nama, a ne daji je nad
nama, budi zadovoljan nama i u~ini nas
zadovoljnim!, a zatim rekao je: Allah mi je objavio
deset ajeta koje ako neko primjeni - u}i }e u Dènnet,
zatim je prou~io: "Uspjeli su vjernici", dok nije
zavr{io deset.
465

*
Objavljena nakon sure "El-Enbija".
Nesai prenosi u svome "Tefsiru" od Jezida ibn
Babinusa da rekao je/254/: "Upitali smo Ai{u, Majku
pravovjernih: 'Kakve je }udi i morala bio Allahov
Poslanik, s.a.v.s.?' Odgovorila je: 'Kur'an je bio njegov
moral.' Onda je prou~ila: "Uspjeli su vjernici", dok
nije stigla do:
i koji namaze svoje na vrijeme obavljaju",
pa je zaklju~ila: "Ovakva je bila }ud Allahova
Poslanika, s.a.v.s."
Allah Uzvi{eni kaè: "Uspjeli su vjernici", tj.
domo}i }e se Dènneta oni koji imaju ove osobine:
"oni koji su u svojim namazima skru{eni", tj.
poniznih srdaca, obaraju}i svoje poglede i spu{taju}i
tako da im o~i ne prelaze mjesta njihova obavaljanja
namaza. Poniznost i skru{enost u namazu postignut
}e Onaj Koji svoje srce usredsrijedi na njega i samo se
njemu posveti, daju}i mu prednost nad ne~im
drugim, i tada }e mu on biti odmor i radost, kao {to
je rekao Vjerovjesnik, s.a.v.s., u hadisu kojeg su
prenijeli imam Ahmed i Nesai od Enesa, a on od
Allahova Poslanika, s.a.v.s. /255/: "Omiljen mi je miris
i ène, a radost moga oka je u namazu."
Imam Ahmed prenio je od Muhammeda ibn
Hanefijja da rekao je /257/: "Oti{ao sam sa babom
kod na{eg zeta koji je bio ensarija. Nastupilo je
namasko vrijeme, pa je on pozvao: Djevoj~ice,
donesi mi vodu za abdeset da bih klanjao, pa da se
(tako) odmorim! Primijetio nas je da smo mu mi na
to negodovali, pa rekao je: ûo sam Allahova
Poslanika, s.a.v.s., da kaè: Bilale, ustani i okrijepi nas
namazom!"
Allah Uzvi{eni kaè: "...i koji se okre}u od
besmislica", tj. od laì i neistine, a to podrazumijeva
idolopoklonstvo, neposlu{nosti spram Stvoritelja i sve
rije~i i djela od kojih nema nikakve koristi. Allah
Uzvi{eni kaè:
"...i koji zekat udjeljuju", tj. zekat na imetke,
prije nego je propisan nisab, jer je ajet mekanski, a
osnov zekat je bio obavezuju}i i u Meki. Allah Uzvi{eni
kaè u suri "El-Enam": "...i podajte na dan ètve
i berbe ono na {to drugi pravo imaju." /7:141/
Me|utim zekat sa nisabom i specifi~nim mjerama
propisan je u Medini. Ima mi{ljenje da je to zekat
(~i{}enje) du{e od idolopklonstva i prljav{tine, kao {to
"...uspjet }e samo onaj ko je o~isti, a bit }e
izgubljen onaj ko je na stranputicu odvodi!",
/91:15/ a potpuni vjernik je Onaj Koji o~isti svoju
du{u materijalno i moralno. Allah Uzvi{eni kaè:
"...i koji stidna mjesta svoja ~uvaju, osim
od èna svojih ili onih koje su u posjedu
njihovu, oni, doista, prijekor ne zasluùju; a
oni koji i pored toga traè, oni u zlu sasvim
pretjeruju", tj. oni koji ~uvaju svoja stidna mjesta od

465
U lancu prenoenja ovog hadisa je i Junus ibn Selim za kojeg
Tirmizija kae: "Mi ga ne poznajemo."
onoga {to je zabranjeno, tj. prostitucije i
homoseksualizma i ne pribliàvaju se osim svojim
ènama i svojim posteljama. Onaj ko prihvati ono {to
mu je Allah dozvolio nema nikakva prijekora niti
grijeha, a oni koji traè ne{to pored (svojih) èna i
robinja pretjeruju.
[afija, Allah mu se smilovao, uzima ovaj ajet kao
argument za zabranu masturbacije rukom. Allah
Uzvi{eni kaè:
"i koji o povjerenim im amanetima i
obavezama svojim brigu brinu", tj. kada im se
povjeri ne pronevjere, ve} ih predaju onima kojima
pripadaju, a kada se na ne{to obaveù ili ne{to
ugovore to ispune; ne kao licemjeri koji su opisani
njegovim, s.a.v.s., rije~ima /257/: "Munafik (licemjer)
ima tri obilje`ja: kada govori laè, kada obe}a ne
ispuni i kada mu se povjeri pronevjeri."
"i koji namaze svoje na vrijeme obavljaju", tj.
redovno ih obavljaju u njihovim vaktovima, kao {to
kaè Ibn-
Mesud /258/: "Upitao sam Allahova Poslanika,
s.a.v.s.: Allahov Poslani~e, koje je djelo najvrednije?
Odgovorio je: Namaz u njegovu vremenu. Upitao
sam: A koje zatim? Odgovrio je: Dobro~instvo
roditeljima. Upitao sam: A koje zatim? Odgovorio
je: Borba na Allahovom putu.'" Prenose ga Buharija i
Muslim. Allah Uzvi{eni po~eo je nabrajati ove
pohvalne osobine sa namazom, a i zavr{io ih je sa
namazom ukazuju}i kako je namaz najvredniji. Nakon
{to ih je Uzvi{eni okarakterisao kao one koji
prakticiraju ove pohvalne osobine On, neka je
Slavljen, kaè:
"oni su dostojni nasljednici, koji }e Dènnet
naslijediti, oni }e u njemu vje~no boraviti..."
Utvr|eno je kod Buharije i Muslima da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao /259/: "Kada traìte od Allaha
Dènnet, traìte Firdevs, jer je on najuzvi{eniji i on je
centralni Dènnet, iz njega izviru dènetske rijeke, a
iznad njega je Ar{ (prijesto) Milostivog Allaha."
Zabiljeìo je Ibn Ebi-Hatim od Ebu-Hurejrea, r.a.,
da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Svako od vas
ima dva odredi{ta: jedno u Dènnetu, jedno u Vatri.
Ako umre pa u|e u Vatru, stanovnici Dènneta
naslijede njegov poloàj u Dènetu." Zato su rije~i
Uzvi{enoga: "oni su dostojni nasljednici", po{to
}e vjernici naslijediti poloàje nevjernika, jer su oni
stvoreni poradi robovanja isklju~ivo Uzvi{enom
Allahu, Koji nema sudruga, a vjernici nakon {to su
izvr{ili ibadet (robovanje) koje im je bilo obaveza, a
oni (nevjernici) napustili ono {to im je bilo nare|eno
radi ~ega su i stvoreni, ovi (vjernici) dobili su njihov
udio koji bi oni imali, da su bili pokorni svome
Uzvi{enom Gospodaru. Jo{ sadràjnija je predaja u
Muslimovom "Sahihu" od Ebu-Burde, od Ebu-Musaa,
od njegovog babe, od Vjerovjesnika, s.a.v.s., koji
rekao je /261/: "Pojavit }e se na Sudnjem danu neki
muslimani sa grijesima veli~ine brda, pa }e im ih Allah
oprostiti i staviti ih na jevreje i kr{}ane." U drugoj
Muslimovoj predaji je zabiljeèno da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Kada bude Sudnji dan, Allah
}e predati svakom muslimanu jednog jevreja ili
kr{}anina, pa }e se re}i: Ovaj je tvoj otkup od
Vatre." Omer ibn Abdul-Aziz traìo je od Ebu-Burde
da se zakune tri puta Allahom, osim Kojeg nema
nikakva boga, da mu je to njegov babo ispri~ao od
Allahova Poslanika, s.a.v.s., pa je to ovaj i u~inio.

"Mi smo, zaista, ~ovjeka od uzorka zemlje
stvorili", /12/ "zatim ga kao kap sjemena na
sigurno mjesto stavili", /13/ "pa onda kap
sjemena ugru{kom u~inili, zatim od ugru{ka
grudu mesa stvorili, pa od grude mesa kosti
napravili, a onda kosti mesom zaodjenuli, i
poslije ga, kao drugo stvorenje, oìvljujemo,
pa neka je uzvi{en Allah, Najljep{i Stvoritelj!"
/14/ "Vi }ete, poslije toga, pomrijeti", /15/
"zatim }ete, na onom svijetu, oìvljeni biti."
/16/

Uzvi{eni obavje{tva o po~etku stvaranja ~ovjeka
od ekstrakta zemlje, a to je Adem, a.s., kojega je Allah
stvorio od ilova~e, od blata suhog i crnog. Prenosi
imam Ahmed od Ebu-Musaa da je Vjerovjesnik,
s.a.v.s., rekao /263/: "Allah je stvorio Adema od {ake
zemlje koju je pokupio sa cijele Zemlje, pa su se sinovi
Ademovi pojavili shodno zemlji: Neki me|u njima su
crveni, neki crni, a neki izme|u toga, a i lo{i i dobri i
izme|u toga." Prenose ga sli~no i Ebu-Davud i Tirmizi
lancima preno{enja preko Avfa el-E'arabijja, a Tirmizi
ga ocjenjuje kao hasen-sahih.
"zatim ga kao kap sjemena stavili",
zamjenica ga odnosi se na ljudski rod, kao {to kaè
Uzvi{eni:
"Koji je prvog ~ovjeka stvorio od ilova~e - a
potomstvo njegovo stvara od kapi hude
teku}ine", tj. od slabe teku}ine... Allah Uzvi{eni kaè:
"pa onda kap sjemena ugru{kom u~inili", tj.
pretvorili smo kap sjemena - vode koja se izbacuje i
koja izlazi iz ki~me ~ovjeka, a to su njegova le|a i iz
grudi ène, a to su kosti njenih prsa od klju~ne kosti
do pupka - pa postane crveni ugru{ak duguljastog
oblika, a to je krv.
"zatim od ugru{ka grudu mesa stvorili", a to
je komad mesa bez nekog oblika i ograni~enja,"pa
od grude mesa kosti napravili", dali smo joj oblik
glave, ruku i nogu sa kostima, ìvcima i venama, "a
onda kosti mesom zaodjenuli", tj. postavili smo
na to ono {to }e ga pokriti, povezati i oja~ati,
"i poslije ga, kao drugo stvorenje,
oìvljujemo", tj. udahnemo du{u u njega, pa se
po~ne micati i postaje drugo stvorenje koje ~uje, vidi,
opaà, pokre}e se i mi~e. Prenosi imam Ahmed od
Abdullaha ibn Mes'uda, r.a., da rekao je /264/:
"Pri~ao nam je Allahov Poslanik, s.a.v.s., a on samo
Istinu govori es-sadikul-masduk: Stvaranje nekoga
od vas sabira se u utrobi njegove majke ~etrdeset
dana kao kap sjemena, zatim kao ugru{ak isto toliko,
zatim kao gruda mesa isto toliko, a zatim mu se
po{alje melek, pa mu se udahne du{a i odrede ~etiri
stvari: njegova nafaka, njegov ìvotni vijek, njegov
posao i da li je nesretan ili sretan. Tako mi Onoga
osim Kojeg nema apsolutno nikakva i nijednog boga,
neko }e od vas raditi posao stanovnika Dènneta tako
da }e izme|u njega i Dènneta biti samo jedan ar{in,
ali }e ga presti}i ono {to mu je zapisano u Knjizi, pa }e
zavr{iti sa poslom stanovnika Vatre i u nju }e u}i. Tako
}e neko od vas raditi posao stanovnika Vatre tako da
}e izme|u njega i Vatre biti samo jedan ar{in, ali }e ga
presti}i ono {to mu je zapisano u Knjizi, pa }e zavr{iti
sa poslom stanovnika Dènneta i u njega }e u}i.."
Zabiljeìli su ga i Buharija i Muslim u svojim sahihima.
Allah Uzvi{eni kaè: "pa neka je Uzvi{en Allah,
Najljep{i Stvoritelj!", jer se spomenula Njegova
mo} i prefinjenost u stvaranju ove kapi sjemena iz
jedne faze u drugu, iz jednog oblika u drugi sve dok
se ne oblikuje kao skladan i savr{eno stvoren ~ovjek.
Allah Uzvi{eni rekao je:
"pa neka je uzvi{en Allah, Najljep{i
Stvoritelj!" Allah Uzvi{eni kaè:
"Vi }ete, poslije toga, pomrijeti", zna~i
poslije ovog prvog stvaranja iz ni~ega (Adem) dospjet
}ete do smrti
"zatim }ete, na onom svijetu, oìvljeni biti"
zna~i na Dan povratka i dolaska du{a u tijela, pa }e
biti svedeni ra~uni sa stvorenjima i svako }e biti
ispla}en za ono {to je radio, ako je dobro dobrim, a
ako je zlo zlim.

"Mi smo sedam nebesa iznad vas stvorili, i Mi
bdijemo nad onim {to smo stvorili." /17/

Nakon {to je Uzvi{eni spomenuo stvaranje
~ovjeka, povezao je to sa stvaranjem sedam nebesa.
Uzvi{eni, ~esto, spominje stvaranje sedam nebesa sa
stvaranjem ~ovjeka, kao {to kaè Uzvi{eni:
"Stvaranje nebesa i Zemlje sigurno je ve}e
nego stvaranje roda ljudskog." (11:57) Allah
Uzvi{eni kaè:
sedam nebesa. Ovo je kao {to kaè Uzvi{eni:
stvorio; Njegovo nare|enje na sve se njih
odnosi, a nek znate da je Allah kadar sve i da
Allah znanjem Svojim sve obuhvata!" (65:16),
a tako je i ovdje rekao:
"Mi smo sedam nebesa iznad vas stvorili, i Mi
bdijemo nad onim {to smo stvorili", tj. zna {ta
ulazi u Zemlju, {ta izlazi iz nje, {ta se spu{ta s neba, {ta
se diè u nebo i On je s vama gdje god vi bili. Allah
vidi ono {to vi radite. Njemu nije jedno nebo zastor
od drugog, niti jedna zemlja od druge, niti ima ijedna
planina a da On ne zna {ta je u njenom bespu}u, niti
ima ijedno more a da On ne zna {ta je na njegovu
dnu. On ta~no brojem zna {ta ima na planinama, na
breùljcima, u pje{~arama, u morima, u pustinjama i
na stablima
"i ni jedan list ne opadne, a da On za nj ne
zna; i nema zrna u tminama Zemlje niti i~eg
svjeèg niti i~eg suhog, ni~eg {to nije u jasnoj
Knjizi." (6:59)

"Mi s neba s mjerom ki{u spu{tamo, i u zemlji
je zadràvamo - a kadri smo i da je odvedemo
- /18/ i pomo}u nje ba{~e za vas podièmo od
palmi i loze vinove - u njima mnogo vo}a
imate i vi ga jedete - /19/ i drvo koje na
Sinajskoj gori raste, koje zejtin daje, i za~in je
onima koji jedu. /20/ i stoka vam je pouka:
Mi vam dajemo da pijete ono {to se nalazi u
utrobama njezinim, i vi od nje mnogo koristi
imate i vi se njome hranite /21/ i na njima, i
na la|ama se vozite." /22/

,

,

Uzvi{eni spominje Svoje blagodati prema svojim
robovima koje se ne mogu prebrojati kao {to je
spu{tanje ki{e sa neba sa mjerom, tj. prema potrebi,
ne previ{e, pa da na{teti zemlji i ìvotu, niti malo, pa
da ne bude dovoljno usjevima, ve} prema potrebnoj
koli~ini za napajanje, pijenje i kori{}enje.
Allah Uzvi{eni kaè: "...i u zemlji je
zadràvamo", tj. ~inimo da se ki{a zadràva u zemlji,
a njoj dajemo sposobnost da je apsorbuje i da se
23 - El-Muminun / Vjernici

918
, i

njome hrani zrnevlje i ko{pice koje su u njoj. Allah
Uzvi{eni kaè: ...a kadri smo i da je odvedemo",
tj. da ho}emo da ne pada, to bi smo i u~inili, a da
ho}emo {tetu i neprijatnost, Mi bi smo je od vas
odbili prema slanim povr{inama i pustinjama, i to
bismo u~inili, a da ho}emo da je u~inimo slanom, pa
da se ne moè koristiti za pi}e i napajanje, to bismo i
u~inili, ili da ho}emo da se ne spu{ta do zemlje, to bi
smo i u~inili, ili da se izgubi tako duboko da ne
moète do nje do}i i okoristiti se njome, to bismo i
u~inili. Me|utim, zahvaljuju}i Njegovoj dobroti, neka
je Uzvi{en, On nju spu{ta kao pitku i slatku,
zadràvaju}i je i provode}i je kroz zemlju. Vi njome
napajete, nju pijete, njome se kupate i ~istite, pa
Njemu pripada zahvala na blagodatima koje nam je
dao.
"...i pomo}u nje ba{~e za vas podièmo od
palmi i loze vinove." Na ovo su se bili priviknuli
stanovnici Hidàza. "...u njima mnogo vo}a
imate", tj. od svih plodova "i vi ga jedete."
Allah Uzvi{eni kaè: "...i drvo koje na Sinajskoj
gori raste", tj. na planini na kojoj je Allah govorio
Musau, a.s., a drvo je maslina, "koje zejtin daje", tj.
ulje "i za~in je onima koji jedu", tj. za~in i ulje
kojim se koriste, kao {to prenosi imam Ahmed od
Ebu-Usejda, ~ije je ime Malik ibn Rebia es-Saidi el-
Ensari, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao
/265/: "Jedite ulje i maìte se njime, jer je ono od
blagoslovljenog drveta."
"I stoka vam je pouka: Mi vam dajemo da
pijete ono {to se nalazi u utrobama njezinim, i
vi od nje mnogo koristi imate i vi se njome
hranite i na njima, i na la|ama se voz te."
Allah Uzvi{eni spominje koristi koje je dao Svojim
stvorenjima u stoci, od pijenja njena mlijeka, jedenja
njena mesa, obla~enja njene vune, kostrijeti i dlake,
pa sve do jahanja na njenim le|ima i no{enja te{kog
tereta u udaljene zemlje, kao {to kaè Uzvi{eni:
"...a nosi vam terete u mjesta u koja bez
velike muke ne biste stigli - Gospodar va{ je,
uistinu, blag i milostiv..." (16:7) (Kao {to je
nabrojao Svojim robovima stoku koju im je stvorio i
koja ih nosi u daleke zemlje na kopnu, tako je
spomenuo Svoju blagost i milost prema njima {to im
je olak{ao putovanja na morskim la|ama koje ih,
tako|er, nose, po pu~ini mora, do udaljenih
zemalja.)
466

466
Kaem: "Takoer, je omoguio i olakao Svojim robovima
putovanje po zraku u vazdunim laama (avionima), koji za nekoliko
sati prelijeu velika rastojanja, a i to je Njegovo darivanje i
plemenitost."

"Mi smo poslali Nuha narodu njegovu i on je
govorio: O narode moj, samo Allahu ibadet
~inite, vi drugog boga osim Njega nemate; zar
se ne bojite? /23/ Ali su glave{ine naroda
njegova, koje nisu vjerovale, govorile: Ovo je
~ovjek kao i vi, samo ho}e da je od vas
ugledniji. Da je Allah htio, meleke bi poslao;
ovako ne{to nismo ~uli od na{ih predaka
davnih, /24/ on je lud ~ovjek, pa pustite ga
neko vrijeme! /25/"
,
j i,

Uzvi{eni obavje{tava o Nuhu, a.s., kad ga je poslao
njegovu narodu da ga opomene Allahovom kaznom,
Njegovom velikom strogo{}u i osvetom onima koji
poistovjete nekoga ili ne{to sa Njim i koji poreknu
Njegove poslanike
"...i on je govorio: O narode moj, samo
Allahu ibadet ~inite, vi drugog boga osim
Njega nemate; zar se ne bojite?", zar se ne bojite
Allaha zbog va{eg poistovje}ivanja drugih sa Njim, pa
su prvaci njegova naroda odgovorili:
"Ovo je ~ov ek kao i v samo ho}e da je od
vas ugledniji", tj. da se izdigne iznad vas
zagovaranjem vjerovjesni{tva, a on je ~ovjek poput
vas, pa kako da se njemu objavi pored vas.
"Da je Allah htio, meleke bi poslao", tj. da je
htio da po{alje vjerovjesnika, poslao bi meleka
"ovako ne{to nismo ~uli", tj. o slanju ~ovjeka
"od na{ih predaka davnih, on je lud ~ovjek", tj.
lu|ak koji smatra da ga je Allah odlikovao
vjerovjesni{tvom, "pa pustite ga neko vrijeme!"
strpite se dok ne umre, pa }e te se razrahatiti.


"'Gospodaru moj', re~e on, 'pomozi mi, oni me
u la` utjeruju!' /26/ Pa mu objavismo Mi:
'La|u pred o~ima Na{im i po objavi Na{oj
pravi, pa kad zapovijed Na{a do|e i voda na
povr{inu zemlje izbije, ti u nju ukrcaj od svake
vrste po dvoje, mu`jaka i ènku, i porodicu
svoju ali ne i one od njih za koje Rije~
prethodila je, i ne obra}aj Mi se za nevjernike,
jer }e, doista, biti potopljeni. /27/ Pa kad se
smjesti{ u la|u, ti i oni koji su uz tebe - reci:
'Hvala Allahu, Koji nas je spasio naroda koji ne
vjeru e ' /28/ i reci: 'Gospodaru moj, iskrcaj
me na blagoslovljeno mjesto, Ti to najbolje
umije{!' /29/ U tome su, zaista, pouke, a Mi
smo, doista, stavljali na ku{nju." /30/
,

j !

Nuh je zatraìo pomo} od svoga Uzvi{enog
Gospodara, kao {to kaè Uzvi{eni: "I on je
Gospodara svoga zamolio: 'Ja sam pobije|en,
Ti se osveti!'" (54:10), a ovdje rekao je:
"Gospodaru moj, pomozi mi, oni me u la`
utjeruju!" Kada mu je Uzvi{eni naredio da sagradi i
uredi la|u i da na nju ukrca od svega po dvoje, tj.
mu{ko i ènsko od svake vrste ìvotinja, biljaka,
plodova i drugog, i da na nju ukrca svoju porodicu,
"ali ne i one od njih za koje Rije~ prethodila
je", tj. one koji nisu vjerovali sa njim od njegove
porodice, kao njegov sin i njegova èna, a oni koji su
sa njim uzvjerovali oni su njegova porodica.
"...i ne obra}aj Mi se za nevjernike, jer }e,
doista, biti potopljeni", tj. neka te ne obuzima
samilost prema tvome narodu koji nije povjerovao
nakon {to mu je dostavljeno, jer Ja sam odredio da }e
biti potopljeni zbog nevjerovanja i bezbo`ni{tva u
kojemu su. Kazivanje o ovome op{irno je predhodilo
u suri "Hud", pa nema potrebe za njegovim
ponavljanjem ovdje. Allah Uzvi{eni kaè:
"Pa kad se smjesti{ u la|u, ti i oni koji su uz
tebe - reci: 'Hvala Allahu, Koji nas je spasio
naroda koji ne vjeruje!'", kao {to su rije~i
Uzvi{enog:
"...i da reknete: 'Hvaljen neka je Onaj Koji je
dao da nam one sluè, mi to sami ne bismo
mogli posti}i, i mi }emo se sigurno Gospodaru
svome vratiti!" (43:13-14)
"I reci: 'Gospodaru moj, iskrcaj me na
blagoslovljeno mjesto, Ti to najbolje umije{!'",
tj. kao {to je Uzvi{eni ukazao milost njemu i narodu
njegovu spasiv{i ga od potopa, i on se je zahvalio
Allahu {to ih je spasio od naroda nevjerni~kog kojeg
je potopio, tako ga Allah Uzvi{eni podu~ava da se
moli:
"I reci: 'Gospodaru moj, iskrcaj me na
blagoslovljeno mjesto, Ti to najbolje umije{!'"
Allah Uzvi{eni kaè: "U tome su, zaista,
pouke", tj. u ovome ~inu spa{avanja vjernika a
upropa{tavanja nevjernika - pouke su, tj. dokazi i jasni
argumenti o istinosti vjerovjesnika glede onoga sa
~ime su do{li od Allaha Uzvi{enog, i da On, Uzvi{eni,
radi {to ho}e, da nad svim ima mo} i da sve poznaje.
Allah Uzvi{eni kaè: "a Mi smo, doista, stavljali na
ku{nju", tj. isku{avali smo robove slanjem poslanika.

"Poslije njih smo druga pokoljenja stvarali,
/31/ i jednog izme|u njih bismo im kao
poslanika poslali: samo Allahu ibadet ~inite, vi
drugog boga osim Njega nemate; zar se ne
bojite? /32/ Ali bi glave{ine naroda njegova,
koji nisu vjerovali, koji su poricali da }e na
onom svijetu biti oìvljeni i kojima smo dali
da u ìvotu na ovom svijetu rasko{no ìve,
govorili: 'On je ~ovjek kao i vi; jede ono {to i vi
jedete, i pije ono {to i vi pijete; /33/ i ako se
budete pokoravali ~ovjeku kao {to ste vi,
sigurno }ete biti izgubljeni. /34/ Zar vama on
da prijeti da }ete, po{to pomrete i zemlja i
kosti postanete, doista, oìvljeni biti? /35/
Daleko je, daleko ono ~ime vam se prijeti!
/36/ Postoji samo ìvot na ovom svijetu, mi
ìvimo i umiremo, a oìvljeni ne}emo biti.
/37/ On je ~ovjek koji o Allahu iznosi la` , i mi
mu ne vjerujemo.' /38/ 'Gospodaru moj'
zamolio bi on, 'pomozi mi, oni me u la`
utjeruju!' /39/ 'Uskoro }e se oni pokajati!',
odgovorio bi On. /40/ i zasluèno bi ih
pogodio stra{an glas, i Mi bismo ih kao {to je
nanos rije~ni u~inili, stradao bi narod
nasilni~ki!" /41/

i

Uzvi{eni obavje{tava da je On poslije Nuhovog
naroda stvorio druga pokoljenja. Po jednom mi{ljenju
to je bio narod Ada, koji se pojavio poslije njih. Ima
mi{ljenje da je to narod Semud, zbog rije~i Uzvi{enog:
"I zasluèno bi ih pogodio stra{an glas."
Uzvi{eni im je poslao poslanika, jednog od njih, koji ih
je pozvao u monoteizam, ali su ga oni u la` utjerali,
jer je bio ~ovjek kao i oni sami. Negirali su i ahiret i
tjelesno proìvljenje, govore}i:
"Zar vama on da prijeti da }ete, po{to
pomrete i zemlja i kosti postanete, doista,
oìvljeni biti? Daleko je, daleko ono ~ime vam
se prijeti!", tj. to je vrlo daleko.
"On je ~ovjek koji o Allahu iznosi la` ", tj. u
onome s ~ime vam dolazi u pogledu poslanstva,
opominjanja i nagovje{taja povratka,
i
"'i mi mu ne vjerujemo.' 'Gospodaru moj',
zamolio bi on, 'pomozi mi, oni me u la`
utjeruju!', tj. zatraìo je poslanik pomo} svoga
Gospodara protiv njih. "Uskoro }e se oni
pokajati!", odgovorio bi On, tj. zbog svoga
poricanja tebe. "I zasluèno bi ih pogodio
stra{an glas", tj. zasluìli su to od Allaha zato {to su
nisu vjerovali i {to su bili nepokorni. Jasno je da se na
njih sru~io stra{ni glas i vjetar, leden, silovit i hladan "i
Mi bismo ih kao {to je nanos rije~ni u~inili", tj.
povaljane i sru{ene kao nanos bujice,
"stradao bi narod nasilni~ki!", tj. oni osobno
zbog svoga nevjerovanja i poricanja njihova
poslanika, pa neka se pripaze oni kojima je objavljen
ovaj Kur'an i koji su ga ~uli da ne poreknu svoga
Poslanika da im se ne bi desilo ono {to se je desilo
onima, i neka se podsjete, pa }e im opomena koristiti.

"A zatim bismo, poslije njih, druga pokoljenja
stvarali, /42/ nijedan narod ne moè ni
ubrzati ni usporiti vrijeme propasti svoje,
/43/ i poslanike, jedne za drugim slali. Kad
god bi jednom narodu do{ao njegov poslanik,
u la` bi ga utjerivali, i Mi smo ih zato jedne
drugima smjenjivali, i samo u pri~ama o njima
spomen sa~uvali, daleko bili ljudi koji nisu
vjerovali!" /44/

"A zatim bismo, poslije njih, druga
pokoljenja stvarali", tj. narode i stvorenja.
"nijedan narod ne moè ni ubrzati ni
usporiti vrijeme propasti svoje", tj. bit }e ka`njen
prema odredbi Uzvi{enog i Njegovu znanju, potomci
nakon predaka. "i poslanike, jedne za drugim
slali", tj. uzastopno.
"Kad god bi jednom narodu do{ao njegov
poslanik, u la` bi ga utjerivali", tj. njih ve}ina,
kao {to kaù rije~i Uzvi{enog:
"O kako su ljudi jadni! Nijedan poslanik im
nije do{ao a da mu se nisu narugali." (36:30)
Allah Uzvi{eni kaè: "i Mi smo ih zato jedne
drugima smjenjivali", tj. uni{tavali (jedne poslije
drugih) "i samo u pri~ama o njima spomen
sa~uvali", tj. kao pri~e i pouku ljudima, kao {to kaè
Uzvi{eni:
"i Mi u~inismo da se o njima samo pri~a, a
njih kud koje raselismo..." (34:19)

"Poslije smo poslali Musaa i brata mu Haruna
sa znamenjima Na{im i dokazom o~iglednim
/45/ Faraonu i glave{inama njegovim, ali su
se oni uzoholili, bili su to ljudi nadmeni. /46/
Zar da povjerujemo dvojici ljudi koji su isti
kao i mi, a narod njihov je roblje na{e? -
govorili su, /47/ i njih dvojicu su la`ljivcima
proglasili, pa su zato uni{teni bili. /48/ Musau
smo onda Knjigu dali da bi sinovi israilovi
Pravim putem i{li. /49/"

Uzvi{eni Allah obavje{tava da je poslao Svoga
poslanika Musaa i njegova brata Haruna, a.s., Faraonu
i njegovu narodu, sa o~itim ajetima i neoborivim
dokazima, ali su se oni uzoholili i odbili da ih slijede,
jer su njih dvojica bili ljudi. Takvo {to su govorili i
narodi prije njih, pa su im srca sli~na. Allah je uni{tio
Faraona i njegove glave{ine i sve ih potopio u
jednome danu, a Musau je objavio Tevrat u kojemu
su Njegovi propisi, naredbe i zabrane. Nakon {to je
Allah objavio Tevrat, nije uni{tio ni jedan narod
kompletno, ve} je nare|ivao vjernicima borbu protiv
nevjernika, kao {to kaè Uzvi{eni:
drevne narode uni{tili, da bude svjetlo
ljudima i upustvo i milost - da bi sebi do{li."
(28:43)

"I sina Merjemina i majku njegovu smo
znakom u~inili. Mi smo njih na jednoj uzvi{ici
sa teku}om vodom nastanili." /50/

Uzvi{eni obavje{tava o Svome robu i poslaniku
Isau, sin Merjeminom, a.s., da je On njih dvoje u~inio
znakom ljudima, tj. nepobitnim dokazom Njegove
mo}i spram onoga {to On èli. Tako je stvorio Adema
bez babe i bez majke, Havvu je stvorio od mu{karca
bez ène, Isaa je stvorio od ène bez mu{karca, a sve
ostale ljude je stvorio od mu{karca i ène. Allah
Uzvi{eni kaè:
"Mi smo njih na jednoj uzvi{ici sa teku}om
vodom nastanili." Rije~ zna~i mjesto koje je malo
izdignuto iznad zemlje sa najljep{im biljkama
(rastinjem), a rije~ ozna~ava teku}u vodu. Postoji vi{e
razli~itih mi{ljenja o lokaciji ovoga mjesta, me|utim
najvjerovanije je to Bejtul-makdis (Jerusalem), a Allah
najbolje zna.

O poslanici, dozvoljenim i lijepim jelima se
hranite i dobra djela ~inite, jer Ja dobro znam
{to vi radite! /51/ Ova va{a vjera - jedna je
vjera, a Ja sam Gospodar va{, pa Me se bojte!
/52/ A oni su se u pitanjima vjere svoje
podijelili na skupine svaka stranka radosna
onim {to ispovijeda, /53/ zato ostavi ove u
zabludi njihovoj jo{ neko vrijeme! /54/ Misle
li oni - kad ih imetkom i sinovima pomaèmo
- /55/ da ùrimo da im neko dobro u~inimo?
Nikako, ali oni ne opaàju. /56/
,

Uzvi{eni nare|uje Svojim robovima, poslanicima,
neka je na sve njih blagoslov (salavat) i selam, da jedu
ono {to je dozvoljeno i da ~ine dobra djela, ukazuju}i
na to da je dozvoljeno (halal) potpora dobrom djelu,
pa su to poslanici, a.s., na najpotpuniji na~in ispunili.
Neka ih Allah u ime Njegovih robova nagradi
najboljom nagradom. Hasan el-Basri o rije~ima
Uzvi{enog:
"O poslanici, dozvoljenim i lijepim jelima se
hranite i dobra djela ~inite" kaè: "Uistinu, Allah
vam nije naredio da jedete va{a ùta, crvena, slatka ili
kisela, ve} rekao je: 'Uzmite ono {to je dozvoljeno
(halal) od toga.'" U vjerodostojnom hadisu kaè se
/266/: "Davud je jeo ono {to je rukom svojom
stekao." U vjerodostojnom hadisu tako|er se kaè
/267/: "Nije bio ni jedan vjerovjesnik a da nije ~uvao
ovce." Upitali su: "I ti, Allahov Poslani~e?" Odgovorio
je: "Da, ja sam ih ~uvao za nekoliko dijelova dirhema
stanovnicima Meke."
Potvr|eno je u Muslimovom "Sahihu" od Ebu-
Hurejrea, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
"O ljudi, Allah je lijep i voli ljepotu. Naredio je
vjernicima ono {to je naredio poslanicima rekav{i:
'O poslanici, dozvoljenim i lijepim jelima se
hranite i dobra djela ~inite.' (2:172)
'O vjernici, jedite ukusna jela koja smo vam
podarili.' Zatim je spomenuo ~ovjeka 'koji dugo
putuje, pa mu se kosa ra{~upa i on se upra{i, a hrana,
pi}e i odje}a mu je haram i hrani se haramom. Pruà
svoje ruke nebu: 'Gospodaru, Gospodaru!', pa kako
da mu se odazove!?" Prenosi ga imam Ahmed i ovo je
njegov tekst.
Allah Uzvi{eni kaè: "Ova va{a vjera - jedna je
vjera", tj. va{a vjera, o poslanici, jedna je vjera i vi ste
jedan narod. Ona je poziv na robovanje samo Allahu,
bez ikakva sudruga. Zato Uzvi{eni kaè: "a Ja sam
Gospodar va{, pa Me se bojte!" Zna~i da je cilj
robovanje samo Allahu, bez ikakva sudruga, kroz
raznovrsne zakone ({erijate) objavljene poslanicima.
Rije~i Uzvi{enog: "jedna je prava vjera" izraène su
u akuzativu stanja.
Allah Uzvi{eni kaè: "A oni su se u pitanjima
vjere svoje podijelili na skupine", tj. narode
kojima su poslani vjerovjesnici.
"svaka stranka radosna onim {to
ispovijeda", tj. zbog zablude u kojoj je, jer oni misle
da su napu}eni. Zbog toga je zastra{uju}i i prijete}i
rekao: "...zato ostavi ove u zabludi njihovoj", tj.
u njihovom grje{enju i zablu|enosti "jo{ neko
vrijeme!", tj. do vremena njihove propasti, kao {to
kaè Uzvi{eni:
"...zato nevjerenicima jo{ vremena dadni,
jo{ koji trenutak ih ostavi." (86:17) Allah
Uzvi{eni kaè:
pomaèmo - da ùrimo da im neko dobro
u~inimo? Nikako, ali oni ne opaàju." tj. da li
misle ovi zavedeni da je na{e darivanje njima zbog
njihove po~asti kod nas? Ne, nikako. Upropa{}ena je
njihova nada, i to je samo postepeno pribliàvanje
patnji i davanje vremena.
Zbog ovoga Uzvi{eni je rekao: "Nikako, ali oni
ne opaàju", kao {to kaè Uzvi{eni,
"...Mi }emo im postepeno odakle se i ne
nadaju patnju pribliàvati i vremena im
davati" (68:44, 45), i kao {to rekao je:
"Ni bogastva va{a ni djeca va{a ne}e vas
u~initi Nama bliskim; samo one koji budu
vjerovali i dobra djela ~inili..." (34:37)


"Oni koji iz bojazni prema Gospodaru svome
strahuju, /57/ i oni koji u dokaze Gospodara
svoga vjeruju, /58/ i oni koji druge Gospodaru
svome ravnim ne smatraju, /59/ i oni koji od
onoga {to im se daje udjeljuju, i ~ija su srca
puna straha zato {to }e se vratiti svome
Gospodaru - /60/ oni hitaju da ~ine dobra
dje a, i u njima druge preti~u." /61/ l

"Oni koji iz bojazni prema Gospodaru svome
strahuju", tj. boje se Allaha i pored dobro~instva
koje su ~inili, vjerovanja i dobrih djela i strahuju od
Njegove kazne. Hasan el-Basri kaè: "Mumin
sjedinjuje dobro~instvo i bojazan, a licemjer zlodjela i
nadu."
"...i oni koji u dokaze Gospodara svoga
vjeruju", tj. potvr|uju istinitost njihovu, pa su
uvjereni da sve {to je bilo s Allahovom je odredbom i
predodre|enjem, da naredbe koje je uzakonio, On
voli i zadovoljan je njima, a zabrane su ono {to On
odbija i prezire. Pa ako je dobro - to je Istina.
Allah Uzvi{eni kaè: "i oni koji druge
Gospodaru svome ravnim ne smatraju", tj. ne
oboàvaju pored Njega drugoga u bilo kojem vidu
ibadeta i znaju da niko ne treba da bude oboàvan
osim Njega.
"...i oni koji od onoga {to im se daje udjeljuju,
i ~ija su srca puna straha zato {to }e se vratiti
svome Gospodaru", tj. udjeljuju strahuju}i da od
njih ne}e biti primljeno iz bojazni da su to udjelili bez
traènih uvjeta. Ovo je iz predostro`nosti i
rezervisanosti, kao {to je prenio imam Ahmed od Ai{e
da je upitala /269/: "Allahov Poslani~e, 'oni koji od
onoga {to im se daje udjeljuju, i ~ija su srca
puna straha' da li je to Onaj Koji krade, blud ~ini i
pije alkohol, a boji se Allaha Uzvi{enog?" Odgovorio
je: "Ne, k}erko Ebu-Bekrova, ne k}erko Siddikova
(Iskrenoga), ve} je to Onaj Koji klanja, posti i daje
zekat, a boji se Allaha Uzvi{enog."
"...oni hitaju da ~ine dobra djela, i u njima
druge preti~u", pa ih je On u~inio onima koji su
druge pretekli. Molimo Allaha Uzvi{enog da nas u~ini
od njih, a i druge muslimane!

"Mi nikoga ne optere}ujemo preko njegovih
mogu}nosti; u Nas je Knjiga koja istinu govori,
i nikome se nepravda ne}e u~initi. /62/ Ali,
srca njihova su u nemaru prema ovom, a
pored toga i ru`na djela stalno ~ine. /63/ A
kad smo na muke stavili one me|u njima koji
su rasko{nim ìvotom ìvjeli, oni su odmah
zapomagali. /64/ Sada ne zapomaìte, Mi
vam ne}emo pomo} ukazati, /65/ vama su
ajeti Moji kazivani, ali ste vi uzmicali; /66/
di~e}i se Haremom i sijele}i, vi ste ru`ne rije~i
govorili." /67/

Uzvi{eni obavje{tava o Svojoj pravednosti u
onome {to je uzakonio Svojim robovima na Ovom
svijetu, i da On nikoga ne zaduùje onim {to on ne
moè, a na Sudnjem danu svest }e ra~un sa njima, iz
Knjige u retke napisane, glede djela koja im je
propisao, i u njoj ne}e ni{ta propu{teno biti. Zbog
ovoga Uzvi{eni kaè: "u Nas je Knjiga koja Istinu
govori", tj. Knjiga djela,
"i nikome se nepravda ne}e u~initi", tj. ni{ta
im se ne}e umanjiti od dobra, a {to se ti~e lo{ih djela,
On }e pre}i preko njih i oprostiti mnogim Svojim
robovima, vjernicima. Zatim kritikuje kurej{ijske
mnogobo{ce "Ali, srca njihova su u nemaru," u
nemaru
"prema ovome", tj. Kuranu. Allah Uzvi{eni
kaè:
"...a pored toga i ru`na djela stalno ~ine", tj.
oni imaju i neka ru`na djela pored njihovog
mnogobo{tva, da bi se na njima ostvarila rije~ kazne.
"A kad smo na muke stavili one me|u
njima koji su rasko{nim ìvotom ìvjeli, oni su
odmah zapomagali", tj. kad bi onima koji su u
izobilju i rasko{i ìvjeli (a to su oni koji su uìvali na
ovom svijetu) do{la Allahova kazna, oni bi vikali i
traìli pomo}.
"Sada ne zapomaìte, Mi vam ne}emo
pomo} ukazati", tj. niko vas ne}e za{titi od Nas;
svejedno traìli vi pomo} ili {utjeli, kazna je
neminovna. Zatim spominje njihov najve}i grijeh, pa
kaè, neka je Uzvi{en:
"vama su ajeti Moji kazivani, ali ste vi
uzmicali", tj. kada ste pozivani, odbijali ste, a kada je
od vas traèno, ustezali ste se, kao {to kaè Uzvi{eni:
"To vam je zato {to niste vjerovali kad se
poz valo Allahu Jedinom, a vjerovali ste ako
Mu se neko drugi smatrao jednakim! Odluka
pripada jedino Allahu, Uzvi{enom i Velikom."
(40:12)
i
"di~e}i se Haremom i sijele}i, vi ste ru`ne
rije~i govorili", tj. di~e}i se odràvanjem Harema i
zato {to su oni njegovi dostojnici, sijelili su uz Njega i
spominjali su Kur an nepristojnim govorom kao da
je on magija, da je poezija, da je vra~anje, kao {to su i
spominjali Vjerovjesnika, Muhammeda, s.a.v.s.,
nepristojnim govorom kao da je on pjesnik, ili
ma|ioni~ar, ili laàc, ili lud. Sve je to ni{tavno. Istina je
da je on Allahov rob i Njegov poslanik kojem je Allah
dao pobjedu nad njima i koji ih je prognao iz Harema
omalovaène i poniène. Mnogobo{ci odràvaju
Harem samo ovim pokvarenim govorom, a ovo, bez
ikakve sumnje, nije odràvanje, ve} je ru{enje i
njegovo zapostavljanje. Da Allah Uzvi{eni sa~uva

"Za{to oni o Kur anu ne razmisle? Zar im
dolazi ne{to {to nije dolazilo njihovim
precima davnim? /68/ ili oni ne poznaju
Poslanika svoga, pa ga zato pori~u? /69/ ili
govore: Ludilo je pri njemu Me|utim, on im
Istinu donosi, ali ve}ina njih prezire Istinu.
/70/ Da se Allah za prohtjevima njihovim
povodi, sigurno bi nestalo poretka na
nebesima i Zemlji i u onom {to je na njima; Mi
smo im dali Kuran, slavu njihovu ali oni za
slavu svoju ne haju. /71/ ili od njih traì{
nagradu? Ta nagrada Gospodara tvoga bolja
je, On najbolje nagra|u e /72/ Ti njih poziva{
na Pravi put, /73/ ali oni koji u onaj svijet
ne}e da vjeruju s Pravog puta, doista, skre}u.
/74/ i kad bismo im se smilovali i nevolje ih
oslobodili, opet bi oni u zabludi svojoj
jednako lutali." /75/

Uzvi{eni kritikuje mnogoboà~ko nerazumijeva -
nje Kur'ana, nerazmi{ljanje o njemu i njihovo
okretanje od njega, usprkos {to su darovani Knjigom
od koje Allah nije poptuniju i ~asniju objavio Svojim
poslanicima, pa je bilo za o~ekivati da }e ovi prihvatiti
blagodat koju im je Allah darivao, zahvaljuju}i se na
njoj, razumijevaju}i je i postupaju}i uvijek prema
njenim zahtjevima, kao {to su to uradili plemeniti
me|u njima, koji su primili islam i slijedili Allahova
Poslanika, s.a.v.s., a on je bio zadovoljan njima.
"Za{to oni o Kuranu ne razmisle?" Tada bi, tako
mi Allaha, na{li u Kuranu zabranu grje{enja, ako bi o
njemu razmislili, ali su ga ostavili i stradali. Zatim Allah
kritikuje nevjernike Kurej{a: "Ili oni ne poznaju
Poslanika svoga, pa ga zato pori~u?" - zar oni
ne poznaju Muhammeda i njegovu istinoljubivost i
povjerljivost i zar mu to nisu svjedo~ili i u periodu
dàhilijjeta (poganstva) i kada je nastupio period
islama?
Allah Uzvi{eni kaè: "Kako govore: 'Dìni su u
njemu!'" Govori o rije~ima idolopoklonika o
Vjerovjesniku, s.a.v.s., da je on izmislio Kur'an, ili da je
poludio od dìna, a svjesni su ni{tavnosti onoga {to
govore. Allah je uputio izazov stanovnicima Zemlje da
donesu ne{to sli~no Kuranu, ako mogu, a ne}e
mo}i, nikad za nikad. Zbog ovoga je Uzvi{eni rekao:
"Me|utim, on im Istinu donosi, ali ve}ina
njih prezire Istinu." Katade rekao je:
"Spomenuto nam je /270/ da je Vjerovjesnik,
s.a.v.s., sreo nekoga ~ovjeka i rekao mu: 'Primi islam.'
ôvjek je odgovorio: 'Poziva{ me ne~emu {to ja ne
volim.' 'Makar i ne volio', re~e Vjerovjesnik, s.a.v.s."
Ovo je mursel-hadis.
!
,
j .
i
"Da se Allah za prohtjevima njihovim povodi,
sigurno bi nestalo poretka na nebesima i
Zemlji i u onom {to je na njima", tj. da se Allah
odazove prohtjevima i èljama koje su u njima i
uzakoni stvari prema tome, sigurno bi nestalo poretka
na nebesima i Zemlji i u onom {to je na njima zbog
nesre|enosti i razli~itosti njihovih èlja, kao {to je o
njima rekao kroz njihov govor:
"Trebalo je da ovaj Kur'an bude objavljen
nekom uglednom ~ovjeku iz jednog od ova
dva grada!" (43:31) On - Uzvi{eni je Savr{en u
svim Svojim osobinama,rije~ima, postupcima, u
Svome zakonu i odredbi, neka je Uzvi{en i Nedostiàn
- Uzvi{eni je zbog ovoga rekao:
"Mi smo im dali..., slavu njihovu", tj. Kuran,
"ali oni za slavu svoju ne haju."
Allah Uzvi{eni kaè: "Ili od njih tra` {
nagradu?", tj. pla}u i honorar.
"Ta nagrada Gospodara tvoga bolja je", kao
{to su rije~i Uzvi{enoga:
"Za ovo od vas ne traìm nikakvu nagradu,
mene }e Gospodar svjetova nagraditi."
(26:109)
"Ti njih poziva{ na Pravi put, ali oni koji u
onaj svijet ne}e da vjeruju s Pravog puta,
doista, skre}u", tj. odstupaju i zastranjuju ga.
"I kad bismo im se smilovali i nevolje ih
oslobodili, opet bi oni u zabludi svojoj
jednako lutali." Uzvi{eni govori o surovosti u
njihovom nevjerovanju, tvrdoglavosti i oponiranju,
"Da Allah zna da od njih moè biti kakva
dobra, u~inio bi da ~uju, a da je u~inio i da
~uju, oni bi se opet okrenuli, jer oni i ina~e
glave okre}u." (8:23) Ovo je iz pozicije znanja
Uzvi{enog o onome {to ne}e biti, da se desilo kako bi
bilo.

Mi smo ih na muke stavljali, ali se oni
Gospodaru nisu pokorili, niti su molitve
upu}ivali, /76/ tek kad im kapiju te{ke patnje
otvorimo, oni }e nadu izgubiti i u o~ajanje
zapasti. /77/ On vam daje sluh, i vid, i pameti;
a kako malo vi zahvaljujete! /78/ On vas na
Zemlji stvara, i pred Njim }ete se sakupiti,
/79/ On ìvot i smrt daje i samo od Njega
zavisi izmjena no}i i dana, pa za{to ne
shvatite? /80/ Ali, oni govore kao {to su
govorili oni prije njih. /81/ Govorili su: "Zar
kad pomremo i kad prah i kosti postanemo,
zar }emo, zaista, biti oìvljeni? /82/ i nama i
jo{ davno precima na{im time se prijetilo, ali,
to su samo izmi{ljotine naroda drevnih." /83/

Allah Uzvi{eni kaè: "Mi smo ih na muke
stavljali", tj. isku{ali smo ih nevoljama i
pote{ko}ama:
"ali se oni Gospodaru nisu pokorili, niti su
molitve upu}ivali", tj. nije ih to odvratilo od
nevjerovanja i suprotstavljanja u kome su bili, ve} su
ustrajali u svome zastranjivanju i zabludi, a nisu se
povinovali i ponizno dove upu}ivali Allahu
Uzvi{enom, kao {to kaè Uzvi{eni: "Trebalo je da su
poslu{ni postali kad bi im kazna Na{a do{la!
Ali, srca njihova ostajala su tvrda." (6:43) Ibn
Ebi-Hatem prenosi od Ibn-Abbasa da rekao je /271/:
"Ebu-Sufjan je do{ao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i
rekao: 'Muhammede, kunem te Allahom i
rodbinskom vezom, mi smo jeli ilhiz (jelo od
kostrijeti i krvi, jer su jedno vrijeme bili u izolaciji)'", pa
je Uzvi{eni objavio:

"Mi smo ih na muke stavljali, ali se oni nisu
pokorili." Osnova ovog hadisa je kod Buharije i
Muslima /272/, da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., prokleo
Kurej{e kad su se usprotivili, pa je u~io: "Allahu moj,
pomozi me protiv njih sa sedam gladnih godina kao
{to je bilo sedam gladnih godina u vrijeme Jusufa!"
"...tek kad im kapiju te{ke patnje otvorimo,
oni }e nadu izgubiti i u o~ajanje zapasti", tj.
kad im do|e Allahova naredba o iznenadnom
nastupu Sudnjeg dana, pa ih zadesi Allahova kazna
kojoj se nisu nadali, bit }e li{eni svakog dobra i izgubit
}e nadu u bilo kakav rahatluk. Zatim Uzvi{eni
spominje Svoje blagodati prema Svojim robovima, da
im je dao sluh, vid i srca, koja predstavljaju
razumijevanje i shvatanje pomo}u kojih se dosje}aju
stvari i uzimaju pouku iz znakova Univerzuma, koji
ukazuju na jedno}u (vahdanijjet) Uzvi{enog i da On
~ini i odabira {to ho}e.
Allah Uzvi{eni kaè: "...a kako malo vi
zahvaljujete!", tj. kako je mala va{a zahvalnost
Allahu na blagodatima koje vam je darivao, kao {to
kaè Uzvi{eni:
vjernici." (12:103) Zatim Uzvi{eni govori o Svojoj
ogromnoj svemo}i i neoborivoj snazi u Njegovu
stvaranju ovih bi}a me|u kojima su i ljudska stvorenja
koja je Allah stvorio na svim kontinetima Zemlje,
razli~itih rasa, jezika i osobina, a zatim }e na Sudnjem
danu sakupiti prve i posljednje u odre|eno vrijeme,
jednog odre|enog dana, povra}aju}i ih i proìvljuju}i
ih kao {to ih je prvi put stvorio. Zbog Ovoga Uzvi{eni
kaè:
"On ìvot i smrt daje i samo od Njega zavisi
izmjena no}i i dana, pa za{to ne shvatite?", tj.
zar nemate nekakve umove koji bi vas uputili na
Silnog i Sveznaju}eg, Kojem je sve pot~injeno. Zatim
govori o negatorima proìvljenja koji nali~e
poricateljima koji su bili prije njih:
"Ali, oni govore kao {to su govorili oni prije
njih. Govorili su: 'Zar kad pomremo i kad prah
i kosti postanemo, zar }emo, zaista, biti
oìvljeni?'" Zna~i da oni isklju~uju mogu}nost da se
to desi nakon {to oni istruhnu.
"I nama i jo{ davno precima na{im time se
prijetilo, ali, to su samo izmi{ljotine naroda
drevnih." Misle da je povratak apsolutno nemogu} i
da o njemu govori samo onaj ko je to nau~io iz Knjiga
prija{njih naroda i njihovog razilaènja. Ovo je s
njihove strane negiranje i poricanje Proìvljenja. Ovo
je poput rije~i Uzvi{enoga o njima:
"Kako ~ovjek ne vidi da ga Mi od kapi
sjemena stvaramo, i opet je otvoreni
protivnik, i Nama navodi primjer, a zaboravlja
kako je stvoren, i govori: 'Ko }e oìviti kosti
kada budu truhle?' Reci: 'O` vit }e ih Onaj Koji
ih je prvi put stvorio; On dobro zna sve {to je
stvorio.'" (36:77-79)
i

"Upitaj: 'îja je Zemlja i sve ono {to je na njoj,
znate li?' /84/ 'Allahova!', odgovorit }e, a ti
reci: 'Pa za{to onda ne do|ete sebi?'/85/
Upitaj: 'Ko je Gospodar sedam nebesa i ko je
Gospodar Ar{a veli~anstvenog?' /86/'Allah!',
odgovori}e, a ti reci: 'Pa za{to se onda ne
bojite?' /87/ Upitaj: 'U ~ijoj je ruci vlast nad
svim, a On uzima u za{titu, i od koga niko ne
moè za{ti}en biti, znate li?' /88/ 'To je
Allahovo!', odgovorit }e, a ti reci: 'Pa za{to
onda dopu{tate da budete zavedeni?' /89/
Da, Mi im istinu donosimo, a oni su , zaista,
la`ljivci"/90/

Uzvi{eni Allah potvr|uje Svoju jedno}u i to da
samo Njemu pripada stvaranje, upravljanje i vladanje,
da bi ukazao da je On Bog, osim Kojeg, aposlutno
nema nikakva i nijednog boga, pa da je potrebno
samo Njemu robovati, bez pridodavanja ikakva Mu
sudruga. Zbog ovoga On je rekao Svome Poslaniku,
s.a.v.s., da kaè mnogobo{cima koji oboàvaju
drugoga uporedo sa Njime, a Njemu priznaju
gosopodarstvo (rububijjet) i da Mu u tome nema
nikakva sudruga, da su oni mnogobo`ci samo u
pogledu Njegove boànstvenosti (ilahijjet), jer
oboàvaju drugoga uporedu sa Njim, pored njihova
priznanja da su oni koje oboàvaju Njegovi robovi koji
pored Njega ni{ta ne posjeduju. [tavi{e, smatraju da
}e ih oni koje oboàju jo{ vi{e pribliìti Allahu, kako je
o tome obavijestio Uzvi{eni.
"Upitaj: 'îja je Zemlja i sve ono {to je na
njoj, znate li?'", tj. ko je nju stvorio i ono {to je na
njoj i sva druga stvorenja "'Allahova!', odgovorit
}e", tj. priznat }e da sve stvoreno pripada Allahu,
"a ti reci: 'Pa za{to onda ne do|ete sebi?'" i
ne shvatite da je potrebno robovati Stvoritelju,
Opskrbitelju i nikome drugom.
"Upitaj: 'Ko je Gospodar sedam nebesa i ko
je Gospodar Ar{a veli~anstvenog?'", tj. ko je
Stvoritelj visokog svijeta i ko je Gospodar Ar{a
veli~anstvenog. Ar{ je "krov" svega stvorenog, kako je
navedeno u hadisu kojeg prenosi Ebu-Davud od
Allahova Poslanika, s.a.v.s. /273/: "...Allah je uzvi{eniji i
od toga. Njegov Ar{ je iznad sedam nebesa ovako..." i
tada je pokazao rukom prema kupoli. Drugi hadis
glasi /274/: "Sedam nebesa i sedam zemalja sa onim
{to je me|u njima i u njima prema Kursijju je kao
jedna halka ba~ena u neku pustinju, a Kursijj sa onim
{to je u njemu u odnosu na Ar{ je kao ta halka u toj
pustinji." A "veli~anstvenog" zna~i velikog. Allah
Uzvi{eni kaè:
"'Allah!', odgovorit }e, a ti reci: 'Pa za{to
se onda ne bojite?'", ako priznajete da je On
Gospodar sedam nebesa i Gospodar Ar{a
veli~anstvenog. Zar ne strahujete od Njegove kazne
zbog toga {to Mu pripisujete sudruga? Allah Uzvi{eni
kaè:
"Upitaj: 'U ~ijoj je ruci vlast nad svim'", tj. u
Njegovoj je ruci,
"a On uzima u za{titu, i od koga niko ne
moè za{ti}en biti - znate li?" Kod Arapa je bio
obi~aj da ako neki prvak me|u njima uzme u za{titu
nekoga, on nije kr{io garanciju njegove za{tite, niti je
bilo dozvoljno nekome nièm po rangu od njega da
mu pruì za{titu kako ne bi okrnjio njegovo pravo
davanja za{tite.
Zato Uzvi{eni kaè: "a On uzima u za{titu, i od
koga niko ne moè za{ti}en biti", tj. On je
Najve}i Prvak od Kojeg nema ve}eg i Njemu pripada
stvaranje svih stvari i njihovo ure|enje. Niko Njegov
sud ne moè osporiti i On je Onaj Koji se ne moè
sprije~iti i Kojem se ne moè suprotstaviti. [to On
ho}e - bude, a {to On ne}e - ne bude. Allah Uzvi{eni
kaè: "'To je Allahovo!', odgovorit }e", tj. priznat
}e da je On Najve}i Prvak, koji nema sudruga, Koji
daje za{titu i od Koga niko za{ti}en ne moè biti.
"...a ti reci: 'Pa za{to onda dopu{tate da
budete zavedeni?'", tj. kako gubite razum u va{em
robovanju drugom uporedo sa Njim, pored va{eg
priznavanja svih Njegovih uzvi{enih osobina
Zatim Allah Uzvi{eni kaè: "Da, Mi im Istinu
donosimo" To je obavijest o tome da nema nikakav
i nijedan bog osim Allah i uspostavili smo za to
neosporive dokaze,
"a oni su , zaista, la`ljivci", tj. u svome robovanju
drugima uporedo sa Allahom, a za {to nemaju
nikakva argumenta, kao {to kaè Uzvi{eni na kraju ove
sure /117 ajet/:
"A Onaj Koji se, pored Allaha, moli drugom
nevjernici se ne}e spasiti." Mnogobo{ci nisu
mnogobo{ci zbog argumenta i dokaza, ve} je to
samo slije|enje svojih predaka, neznalica, kao {to o
njima Allah kaè:
"Zatekli smo pretke na{e kako ispovijedaju
vjeru i mi ih slijedimo u stopu." (43:23)

"Allah nije uzeo Sebi sina, i s Njim nema
je stvorio - radio {to bi htio, i jedan drugog bi
pobje|ivao. Uzvi{en neka je Allah Koji je
daleko od onoga {to oni iznose; /91/ Koji zna
i nevidljivi i vidljivi svijet, i On je vrlo visoko
iznad onih koje Njemu ravnim smatraju!"
/92/

Allah Uzvi{eni progla{ava Sebe ~istim od toga da
ima dijete i sau~esnika u Gospodarstvu i Robovanju
Njemu, pa, neka je Uzvi{en, kaè:
"Allah nije uzeo Sebi sina, i s Njim nema
je stvorio, radio {to bi htio, i jedan drugog bi
pobje|ivao", tj. ako bi se pretpostavila vi{ebrojnost
bogova, svaki bog bi se izdvojio sa onim {to je stvorio,
pa ne bi postojao sklad u egzistenciji. Me|utim,
vidljivo je da je egzistencija savr{eno ure|ena. Zatim
bi svaki nastojao da pobijedi drugoga i da mu se
suprotstavi, pa bi jedan drugog i pobje|ivali.
"Uzvi{en neka je Allah, Koji je daleko od
onoga {to oni iznose", tj. iznad onoga kako Ga
opisuju neumjereni nepravednici (sa djetetom ili
sudrugom), On je vrlo visoko, On
"Koji zna i nevidljivi i vidljivi svijet, i On je
vrlo visoko iznad onih koje Njemu ravnim
smatraju!", tj. ~ist je, slavljen i uzvi{en od onoga {to
o njemu iznose nepravedni i oni koji pori~u.

"Reci: 'Gospodaru moj, ako ho}e{ da mi
pokaè{ ono ~ime se njima prijeti, /93/ onda
me, Gospodaru moj, ne ostavi s narodom
nasilni~kim!' /94/ A Mi , zaista, moèmo da ti
pokaèmo ono ~ime im prijetimo. /95/ Ti
lijepim z o uzvrati, Mi dobro znamo {ta oni
iznose, /96/ i reci: 'Tebi se ja, Gospodaru moj,
obra}am za za{titu od privi|enja {ejtanskih,
/97/ i Tebi se, Gospodaru moj, obra}am da
me od njihova prisustva za{titi{!'" /98/

Allah nare|uje Svome Vjerovjesniku, s.a.v.s., da u~i
ovu dovu prilikom nastupanja kazni:
"Gospodaru moj, ako ho}e{ da mi pokaè{
ono ~ime se njima prijeti", tj. ako ih kazni{, a ja to
doìvim, ne svrstaj me me|u njih, kako je navedeno u
hadisu kojeg su prenijeli Ahmed i Tirmizija, koji ga
smatra vjerodostojnim /275/: "Kada èli{ da isku{a{
jedan narod, usmrti me Sebi neisku{ana."
l
l
"A Mi , zaista, moèmo da ti pokaèmo ono
~ime im prijetimo", tj. da ho}emo, Mi bi smo ti
pokazali kazne koje }e ih pogoditi. Zatim Uzvi{eni
kaè upu}uju}i na najbolji lijek koji koristi prilikom
druènja sa svijetom, a to je da se ~ini dobro onome
ko ~ini zlo, da bi se dobila njegova naklonost pa da se
njegovo neprijateljstvo preobrazi u prijateljstvo. Tako
Uzvi{eni kaè: "Ti lijepim z o uzvrati." Ovo je
sli~no drugim rije~ima Uzvi{enog:
"...zlo dobrim uzvrati, pa }e ti du{manin tvoj
odjednom prisni prijatelj postati." (41:34)
"i reci: 'Tebi se ja, Gospodaru moj, obra}am
za za{titu od privi|enja {ejtanskih'", nakon {to
mu je naredio da ljudima lijepim uzvra}a, nare|uje
mu da traì od Njega, Uzvi{enog, za{titu od {ejtana,
jer sa njima ne koristi ni jedno sredstvo i nijedna
metoda koja je lijepa jer {ejtani su, op}epoznato,
neposlu{ni, pa njihove spletke moè samo Allah
Uzvi{eni sprije~iti. Ve} smo ranije kod tuma~enja
"istiaze" naveli da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., u~io
dovu /276/: "Traìm za{titu kod Allaha, Koji sve ~uje i
zna od prokletog {ejtana, od njegovog davljenja,
njegove oholosti i njegove poezije."
Allah Uzvi{eni kaè: "i Tebi se, Gospodaru moj,
obra}am da me od njihova prisustva za{titi{!",
tj. u ne~emu vezanom za mene. Zbog ovog
nare|eno je da se Allah spomene na po~etku svih
poslova, stoga da bi se otjerao {ejtan od jela, bra~nog
intimnog odnosa, klanja ìvotinja i drugih stvari i
poslova. Poradi ovoga i Ebu-Davud prenosi da je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., u~io dovu /277/: "Allahu
moj, od Tebe traìm za{titu od davljenja, od potopa i
traìm od Tebe za{titu od toga da me {ejtan zavede i
izbezumi prilikom smrti."

"Kad nekom od njih smrt do|e, on uzvikne:
'Gospodaru moj, povrati me /99/ da uradim
kakvo dobro u onome {to sam ostavio!' -
Nikada! To su rije~i koje }e on uzalud govoriti
- pred njima }e prepreka biti sve do Dana
kada }e oìvljeni biti." /100/

Allah Uzvi{eni govori o stanju nevjernika i onih koji
su zanemarili imperativ Allaha Uzvi{enog, na
smrtnom ~asu, o njihovim rije~ima tom prilikom i
traènja povratka na Ovaj svijet kako bi popravili ono
{to su upropastili za svog ìvota. Zbog ovoga kaè:
"'Gospodaru moj, povrati me da uradim
kakvo dobro u onome {to sam ostavio!' -
Nikada!", kao {to kaè Uzvi{eni:
"êkaju li oni da se obistine prijetnje
njene? Onoga dana kad se obistine , re}i }e
oni koji su na njih prije zaboravili: Istinu su
poslanici na{eg Gospodara donosili! Da nam je
zagovornika kakva, pa da se za nas zauzme ili
da nam je da budemo vra}eni, pa da
postupimo druga~ije nego {to smo postupili!'"
(7:53) Oni }e na vi{e mjesta traìti povratak: na
smrtnom ~asu, na Dan proìvljenja, na Dan smotre
pred Uzvi{enim, kad budu izloèni Vatri u grozotama
dèhenemske kazne, kako o tome govore kur'anski
ajeti.

Me|utim, Allah Uzvi{eni kaè:
"Nikada! To su rije~i koje }e on uzalud
govoriti." ~estica je odbijanja i spre~avanja, tj.
ne}emo se odazvati njegovom traènju, niti }emo ga
prihvatiti. O rije~ima Uzvi{enog: "Nikada! To su
rije~i koje }e on uzalud govoriti" El-Ala ibn
Zijad govorio je: "Uistinu, neko od vas }e primorati
sebe, kada mu do|e smrt, da traì oprosta od svoga
Gospodara, pa }e mu oprostit. Zato neka bude
pokoran Allahu Uzvi{enom dok je jo{ ìv." Katade
rekao je: "Tako mi Allaha, jedina }e mu èlja biti da se
vrati kako bi bio u pokornosti Allahu, pa razmislite o
èlji nemarnog nevjerenika i radite po toj èlji, a nema
nikakve snage, ni mo}i bez Allaha."
Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ai{e, r.a., da je rekla:
"Te{ko se grje{nicima me|u stanovnicima grobova (tj.
koji su ve} mrtvi). Ulazit }e u njihove grobove crne
zmije ili tamnozelene; jedna zmija }e ga ujedati niz
glavu, a jedna uz noge dok se ne sretnu na njegovoj
sredini. To je kazna o kojoj govori Allah Uzvi{eni:
"'pred njima }e prepreka biti sve do Dana
kada }e oìvljeni biti.'" Mudàhid kaè: "Prepreka
/berzah/ koja razdvaja ovaj i vje~ni svijet." U rije~ima
Uzvi{enog:
"pred njima }e prepreka biti sve do dana
kada }e oìvljeni biti" prijetnja je zagrobnom
kaznom zalimima koji su na smrtnom ~asu, kao {to se
kaè: "Pred njima je Dèhennem" (45:10), i kao
{to kaè Uzvi{eni:
"njega }e te{ka patnja ~ekati." (14:17) Allah
Uzvi{eni kaè: "do Dana kada }e oìvljeni biti", tj.
kazna mu ne}e prestajati do Dana proìvljenja, kao
{to je navedeno u hadisu /278/: "Neprestano }e
ostati u kazni na njoj...", u zemlji (u kaburu).
467

"Pa kad se u Rog puhne, tada rodbinskih veza
me|u njima ne}e biti i jedni druge ne}e ni{ta
pitati. /101/ Oni ~ija dobra djela budu te{ka,
oni }e se spasiti, /102/ a oni ~ija dobra djela
budu lahka, oni }e posve izgubljeni biti, u
Dèhennemu }e vje~no boraviti, /103/ Vatra
}e im lica pr` ti i iske{enih zuba }e u njemu
biti." /104/
i

Uzvi{eni obavje{tava da kada se puhne u Rog
poradi proìvljenja iz grobova:
"tada rodbinskih veza me|u njima ne}e
biti i jedni druge ne}e ni{ta pitati", tj. ne}e
koristiti rodbinske veze tada, tako da ne}e gledati
babo svoje dijete, a vidjet }e ga, i makar na njemu bili
grijesi koje }e te{ko nositi na svojim le|ima, i makar
mu je to dijete bilo na ovom svijetu najdraè od svih
ljudi, ne}e mu se ni okrenuti, niti ponijeti njegova
tereta teìne krila jedne mu{ice, kao {to kaè Uzvi{eni:
"na Dan kada }e ~ovjek od brata svoga
pobje}i i od majke svoje i od oca svoga i od
druge svoje i sinova svojih, toga Dana }e svaki
~ovjek samo o sebi brinuti." (80:34-37) Ibn-
Mesud, r.a., kaè: "Kada bude Sudnji dan, Allah }e
sakupiti prija{nje i kasnije generacije, zatim }e jedan
glasnik pozvati: 'Ko ima neku nepravdu da mu je
u~injena neka do|e i preuzme svoje pravo!', pa }e se
~ovjek radovat da imadne neko pravo kod svog oca,
djeteta ili ène, pa makar bilo i malo. Potvrda toga su
"Pa kad se u Rog puhne, tada rodbinskih
veza me|u njima ne}e biti i jedni druge ne}e
ni{ta pitati." Ovo je prenio Ibn Ebi-Hatim. Imam
Ahmed prenosi od Ebu-Seida el-Hudrijje /279/:

467
Kaem: "Pored toga to se iz rijei Uzvienog:
'pred njima e prepreka biti sve do Dana kada e oivljeni biti',
razumije da je ispred nevjernika ili grjenika zagrobna kazna, takoer
se razumije da je berzah, zbog svog znaenja prepreke koja razdvaja
ovaj i vjeni svijeta, ujedno i prepreka izmeu stanovnika ovoga
svijeta i stanovnika grobova i nije mogue da se meusobno sretnu
sve do Sudnjeg dana, u smislu da nema nikakva povratka mrtvim na
ovaj svijet. Ako se ovo razumije iz govora Allaha Uzvienog, otpada
mogunost da neko od mrtvih pomogne nekome ko mu zatrai pomo
od stanovnika ovoga svijeta, kao to to zagovaraju maioniari i
praznovjerci, jer je traenje pomoi od nekoga drugog pored Allaha
Uzvienog viebotvo, da Allah sauva! Dakle, povrat je nemogu,
po tekstu ovog ajeta.
"ûo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., da kaè sa
ovoga minbera: '[ta je nekim ljudima da govore da
krvno srodstvo Allahova Poslanika, s.a.v.s., ne}e
koristiti njegovu narodu? Svakako da }e koristiti. Tako
mi Allaha, moje krvno srodstvo proteè se i na ovaj i
na vje~ni svijet i ja }u vam, uistinu, o ljudi, biti prete~a
kada do|ete na Sudnji dan. Neki ~e ~ovjek re}i:
'Allahov Poslani~e, ja sam taj i taj', a ja }u im re}i: [to
se ti~e rodbinske veze, meni je poznata, me|utim vi
ste poslije mene uveli novotarije i odstupili ste
unazad.'"
"Oni ~ija dobra djela budu te{ka", tj. ~ija
dobra djela prevagnu lo{a, pa makar samo za jedno,
smatra Ibn-
-Abbas, "oni }e se spasiti", tj. uspjet }e da se rije{e
Vatre i da u|u u Dènnet,
"a oni ~ija dobra dje a budu lahka", tj. ~ija lo{a
djela prevagnu dobra djela, "oni }e posve
izgubljeni biti", tj. propast }e, nastradati i vratiti se
kao gubitnici. "u Dèhennemu }e vje~no
boraviti", tj. stalno, bez mogu}nosi da odu. "vatra
}e im lica pr` ti", kao {to kaè Uzvi{eni:
l
i
i
"A da nevjernici znaju da tada ne}e mo}i da
otklone Vatru od lica svojih i le|a svojih."
(21:39) Ibn-Merdevejh prenosi od Ebu ed-Derdaa,
r.a. /280/: da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., o rije~ima
Uzvi{enog:
"vatra }e im lica pr` ti" rekao: "Tako }e ih
prìti da }e im se meso istopiti na njihovim petama."
Allah Uzvi{eni kaè: "i iske{enih zuba }e u
njemu biti." Imam Ahmed prenosi preko Ebu-Seida
el-Hudrijja /281/: da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "i
iske{enih zuba }e u njemu biti, pe}i }e ga
Vatra, pa }e mu se gornja usna posuvratiti (skupiti) do
pola glave, a donja usna }e mu omlohaviti sve do
pupka.

"Zar vam ajeti Moji nisu kazivani, a vi ste ih
poricali? /105/ 'Gospodaru na{', re}i }e, 'na{i
prohtjevi bili su od nas ja~i, te smo postali
narod zalutali.' /106/ 'Gospodaru na{, izbavi
nas iz nje ako bismo ponovo z o radili, sami
bismo sebi nepravdu u~inili.'" /107/
; l
l

Ovo je prijekor od Allaha nevjernicima i
grje{nicima, pa Uzvi{eni kaè:
"Zar vam ajeti Moji nisu kazivani, a vi ste ih
poricali?", tj. Ja sam vam poslao poslanike, objavio
vam Knjige, odstranio vam sumnje i nije vam ostao
nijedan argument da budete nevjernici, kao {to kaè
Uzvi{eni: "...da ljudi poslije poslanika nebi
nikakva opravdanja pred Allahom imali."
(4:165) Zato oni kaù:
"Gospodaru na{, na{i prohtjevi bili su od
nas ja~i, te smo postali narod zalutali", tj.
donesen nam je dokaz, me|utim, mi smo bili bjedniji
od tog da mu se pokorimo i da ga slijedimo, pa smo
zalutali u odnosu na njega i uskratili smo ga sebi
Zatim kaù:
"Gospodaru na{, izbavi nas iz nje; ako
bismo ponovo z o radili, sami bismo sebi
nepravdu u~inili", tj. povrati nas na dunjaluk, jer
ako bismo se povratili onom {to smo prije radili sami
bismo sebi nepravdu u~inili i kaznu zasluìli, kao {to
kaè Uzvi{eni:
"...mi priznajemo grijehe na{e, pa ima li
ikakva na~ina da se izi|e? " - do rije~i Uzvi{enog-
"...Odluka pripada jedino Allahu, Uzvi{enom i
Velikom" (40:11,12), tj. nema nikava puta ni
na~ina de se iza|e, jer ste vi Allahu druge smatrali
jednakim, dok su ga vjernici smatrali Jednim i Jedinim.

"'Ostanite u njoj prezreni i ni{ta Mi ne
govorite!', re}i }e On. /108/ Kad su neki
robovi Moji govorili: 'Gospodaru na{, mi
vjerujemo, zato nam oprosti i smiluj nam se,
jer Ti si najmilostiviji!', /109/ vi ste im se
toliko rugali da ste zbog toga na Mene
zaboravljali i uvijek ste ih ismijavali. /110/
Njih sam Ja danas nagradio za ono {to su
trpjeli, oni su, doista, uspjeli." /111/

Ovo je odgovor Allaha Uzvi{enog nevjernicima
kada budu traìli da iza|u iz Vatre i da se vrate na ovaj
svijet. Uzvi{eni kaè: "Ostanite u njoj prezreni", tj.
boravite u njoj prezreni, omalovaèni i ponièni, "i
ni{ta Mi ne govorite!", tj. ne traìte ponovo, jer za
vas nema nikakva odgovora kod Mene. Abdullah ibn
Amr kaè: "Tako mi Allaha, poslije toga ne}e niko vi{e
rije~i progovoriti. Ostat }e samo uzdisanje i hroptanje
u dèhenemskoj Vatri, pa }e im glasovi biti sli~ni
magare}im: na po~etku uzdisanje, a na kraju
hroptanje." Prenosi ga Ibn Ebi-Hatim, a tako|er je
prenio od Abdulla ibn Mesuda o rije~ima
Uzvi{eneog: "Ostanite u njoj prezreni i ni{ta Mi
ne govorite!" da je On rekao: "...Kada to On kaè,
nad njima }e se zatvoriti Vatra i niko od njih ne}e
izi}i." Zatim Uzvi{eni govori, podsje}aju}i ih na
njihove grijehe na ovom svijetu i to kako su se
ismijavali sa Njegovim robovima, vjernicima i
Njegovim {ti}enicima (evlijama), pa kaè Uzvi{eni:
"Kad su neki robovi Moji govorili: 'Gospodaru
na{, mi vjerujemo, zato nam oprosti i smiluj
nam se, jer Ti si najmilostiviji!', vi ste im se
toliko rugali", tj. rugali ste im se zbog njihovih dova
Meni i njihovog obra}anja Meni:

j ;
"da ste zbog toga na Mene zaboravljali", tj.
ponijela vas je mr`nja prema njima da zaboravite
odnos prema Meni,
"i uvijek ste ih ismijavali", tj. zbog njihovih
postupaka i njihovog ibadeta, kao {to kaè Uzvi{eni:
"Grije{nici se smiju onima koji vjeru u kada
pored njih prolaze, jedni drugima namiguju"
(83:29,30), tj. kude ih ismijavaju}i se, zatim Uzvi{eni
obavje{tava kako }e nagraditi Svoje {ti}enike i Svoje
dobre robove, pa kaè:
"Njih sam Ja danas nagradio za ono {to su
trpjeli, oni su, doista, uspjeli", tj. nagradio sam ih
Dènnetom i spasio od Vatre zato {to su trpjeli va{e
uvrede i va{e ismijavanje sa njima.

"'A koliko ste godina na Zemlji proveli?',
upitat }e On. /112/ Proveli smo dan ili samo
dio dana', odgovorit }e 'pitaj one koji su
brojali.' /113/ 'Pa da, kratko ste proveli', re}i
}e On, 'da ste samo znali!' /114/ 'Zar ste
mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se
ne}ete povratiti?' /115/ i neka je Uzvi{en
Allah, Vladar Istiniti, nema drugog boga osim
Njega, Gospodara Ar{a veli~anstvenog!" /116/

Uzvi{eni upozorava ove na pokornost prema
Allahu Uzvi{enom, koju su oni upropasatili u svom
kratkom ìvotu na ovom svijetu, kao i robovanje
Njemu Jedinom, Koji nema sudruga. A da su se
strpjeli za vrijeme kratkog dunjalu~kog ìvota, uspjeli
bi kao {to su uspjeli Njegovi bogobojazni {ti}enici.
"A koliko ste godina na Zemlji proveli?,
upitat }e On", tj. koliko je trajao va{ boravak na
dunjaluku?
"Proveli smo dan ili samo dio dana,
odgovorit }e, pitaj one koji su brojali", tj. koji su
ra~unali.
"Pa da, kratko ste proveli, re}i }e On", tj.
jedan kratak period kako god se ra~unalo, "da ste
samo znali!" ne biste dali prednost prolaznom nad
vje~nim i ne biste postupali ovako ru`no i ne biste
zasluìli Allahov prijezir za taj kratki period. Prenosi Ibn
Ebi-Hatim od Ejfa ibn Abdul-Kilaijja da je govorio
ljudima: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je /282/:
'Kada Allah stanovnike Dènneta uvede u Dènnet, a
stanovnike Dèhennema u Dèhennem, upitat }e: 'O
stanovnici Dènneta, koliko ste godina proveli na
Zemlji?' Odgovorit }e: 'Proveli smo dan ili samo dio
dana.' On }e re}i: 'Uistinu, divno je to {to ste
isposlovali za dan ili samo dio dana Moju milost, Moje
zadovoljstvo i Moj Dènnet. Boravite u njemu vje~no i
zauvijek.' Zatim }e upitati: 'O stanovnici Vatre, koliko
ste godina proveli na Zemlji?' Odgovorit }e: 'Proveli
smo dan ili samo dio dana.' On }e re}i: 'Uistinu, ru`no
je to {to ste isposlovali za dan ili samo dio dana Moju
Vatru i Moj prijezir. Boravite u njoj vje~no i zauvijek.'"
"Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili",
tj. da li ste mislili da ste stvoreni uzalud, bez ikakva
cilja, neke namjere sa vama i Na{e mudrosti. Postoji
mi{ljenje o komentaru ovog ajeta, koje kaè "radi
zabave", pa da se igrate i zabavljate, kao {to su
stvorene ìvotinje, pa nemaju nikakve nagrade, niti
kazne, ve} smo vas Mi stvorili radi robovanja i
uspostavljanja Allahovih imperativa, Slavljen i Uzvi{en
je On.
"i da Nam se ne}ete povratiti?", tj. da se
ne}ete povratiti na Vje~ni svijet, kao {to kaè Uzvi{eni:
"Zar ~ovjek misli da }e sam sebi prepu{ten
biti, da ne}e odgovarati?" (75:36), tj. misli li da
}e biti zanemaren i zaboravljen.
Prenosi Ebu-Nuajm od Ibrahima ibn el-Harisa
/283/: "Poslao nas je Allahov Poslanik, s.a.v.s., na
jedan vojni pohod i naredio nam da u~imo kad
omr~emo i kad osvi}emo:
'Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i
da Nam se ne}ete povratiti?', pa smo mi to u~ili,
plijen osvojili i zdravi i ~itavi se vratili."

"I neka je Uzvi{en Allah, Vladar Istiniti", tj.
Svet je On i îst od toga da stvori ne{to uzalud i radi
igre, jer je On Vladar, Istiniti i daleko od igre i zabave.
"...nema drugog boga osim Njega,
Gospodara Ar{a veli~anstvenog!" spominje Ar{,
jer je on svod svega stvorenog i opisuje se rije~ju
"kerim", tj. lijepog izgleda i blistavog oblika.
Ibn Ebi-Hatim prenosi od Abdullaha ibn Abbasa da
je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao/284/: "Sigurnost
moga ummeta od potopa, kada se ukrcaju na la|u, je
da u~i: 'S imenom Allaha, Vladara Istinitog.' Oni ne
veli~aju Allaha onako kako Ga treba veli~ati; a ~itava
Zemlja }e na Sudnjem danu u {aci Njegovoj biti, a
nebesa }e u Njegovoj desnici smotana ostati. Hvaljen
neka je On i vrlo visoko iznad onih koje Njemu
smatraju ravnim! S imenom Allaha, neka plovi i neka
pristane! Gospodar moj, uistinu, pra{ta i Milostiv je."

nevjernici se ne}e spasiti. /117/ i reci:
'Gospodaru moj, oprosti i smiluj se, Ti si
Samilosnik Najbolji!'" /118/

Allah prijeti onome ko veè za Njega drugoga i
robuje uporedo sa Njim drugome, obavje{tavaju}i da
onaj ko to ~ini nema nikava dokaza za svoje rije~i, pa
Uzvi{eni kaè:
bogu, bez ikakva dokaza o njemu..." Ovo je
parenteti~na (uba~ena) re~enica, a apodoza je u
rije~ima Uzvi{enog: "pred Gospodarom svojim }e
ra~un polagati", tj. Allah }e mu to obra~unati.
Zatim kaè:
"i nevjernici se ne}e spasiti", tj. kod Njega na
Sudnjem danu ne}e imati nikava uspjeha, niti spasa.
Katade kaè /285/: "Spomenuto nam je da je
Vjerovjesnik, s.a.v.s., upitao nekog ~ovjeka: '[ta
oboàva{?' Odgovorio je: 'Oboàvam Allaha i toga i
toga', dok nije nabrojao neke kipove, pa je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., upitao: 'Koji od njih ti kad te ne{to
pogodi, pa ga pozove{, to otkloni?' Odgovorio je:
'Allah, Slavljeni i Uzvi{eni.' Zatim ga je upitao: 'Koji od
njih ti kad ima{ neku potrebu, pa ga pozove{, to da i
ispuni?' Odgovorio je: 'Allah, Slavljeni i Uzvi{eni.'
Zatim rekao je: 'Pa {ta te onda navodi da oboàva{
ove uporedo sa Njim ili ti misli{ da Njega moè{
nadvladati?' Odgovorio je: 'Ja samo èlim da Mu
budem zahvalan robuju}i i ovima uporedo sa Njim.'
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Vi znate, a oni ne
znaju. Ovaj ~ovjek, nakon {to je primio islam, izjavio
je: 'Sreo sam ~ovjeka koji me je pobijedio u prepirci.'"
Ovo je mursel-predanje, ovim lancem preno{enja.
Me|utim prenosi ga Ebu-Isa et-Tirmizi u svome
"Dàmiu" kao musned-hadis od 'Imrana ibn el-
Husajna, a ovaj od njegovog babe dok on od
Allahova Poslanika, s.a.v.s.
"I reci: Gospodaru moj, oprosti i smiluj se,
Ti si Samilosnik najbolji!" Ovo je napu}ivanje od
Allaha Uzvi{enog da se u~i ova dova, jer rije~ ima
op}enito zna~enje brisanja grijeha i njihovog
pokrivanja, zanemarivanja kod ljudi, a "milost" zna~i
da mu da pravilnost i uputu u rije~ima i djelima.

Kraj saètka tuma~enja
sure Mu'minun.
Allahu pripada pohvala i zahvalnost
na dobru.
24 - En-Nur / Svjetlost 933

24
EN - NUR / SVJETLOST
OBJAVLJENA U MEDINI
*
, IMA 64 AJETA

"Objavljujemo ovu suru i njezine propise
~inimo obaveznim! U njoj objavljujemo jasne
dokaze da biste pouku primili. /1/ B udnicu i
bludnika izbi~ujte sa stotinu udara bi~a,
svakog od njih, i neka vas pri vr{enju
Allahovih propisa ne obuzima prema njima
nikakvo saàljenje, ako u Allaha i u onaj svijet
vjeru ete i neka ka`njavanju njihovu jedna
skupina vjernika prisustvuje!" /2/
l
j ,

Allah Uzvi{eni kaè: "Objavljujemo ovu suru",
tj. ovu suru objavljujemo. Time je skrenuta pozornost
na nju. Ova pozornost ne isklju~uje druge sure. "...i
njezine propise ~inimo obaveznim!", tj.
obja{njavamo {ta je dozvoljeno, {ta nije dozvoljeno,
{ta je nare|eno, a {ta zabranjeno i {erijatske sankcije.
"U njoj objavljujemo jasne dokaze", tj.
poja{njene i o~igledne
"da biste pouku primili." Zatim Uzvi{eni kaè:
"Bludnicu i bludnika izbi~ujte sa stotinu
udara bi~a, svakog od njih", zna~i da je u ovome
~asnome ajetu propis o {erijatskoj kazni (hadd) za
bludnika. U~eni su to detaljno razradili, a postoji i
neslaganje me|u njima: ako je bludnik neoènjen,
kazna mu je sto udara bi~a, kao {to je ajetu, i progon
iz svoga grada za jednu godinu, prema ve}ini
u~enjaka, za razliku od Ebu-Hanife, Allah mu se
smilovao, kod kojeg je progon, prepu{ten vladaru
(imamu). Me|utim, argument ve}ine je predanje
utvr|eno u "Sahihu" Buharije i Muslima od Ebu-
Hurejrea i Zejda ibn Halida el-Dùhenijja o dvojici
beduina koja su do{la Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.,
pa je jedan upitao /286/: "Allahov Poslani~e, ovaj moj
sin bio je u najmu kod ovoga, pa je u~inio blud sa
njegovom ènom. Ja sam svoga sina iskupio od njega
za stotinu ovaca i janje. Pitao sam u~ene, pa su mi
rekli da moj sin zasluùje kaznu stotinu udara bi~em i
jednu godinu progona, a èna ovoga kamenovanje?"
Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovorio je: "Tako mi
Onoga u îjoj je ruci moj ìvot, ja }u vam, uistinu,
presuditi prema Knjizi Allaha Uzvi{enog. Janje i bravi
trebaju da ti se vrate, a tvoj sin treba da dobije sto
udara bi~a i da bude prognan jednu godinu. "Urani,
Unejse," Poslanik re~e ~ovjeku iz Benu Eslema, "èni
ovog, pa ako ona prizna grijeh kamenuj je!" On je
poranio do nje, a ona je priznala, pa ju je kamenovao.
Ovdje su dokazi za progon bludnika, pored sto udara
bi~em, ako je neoènjen. A, ako je bio oènjen i ìvio
u valjanom braku, a uz to je slobodan, punoljetan i
pametan, bit }e kamenovan, kao {to prenosi Malik,
Allah mu se smilovao, od Omera ibn el-Hattaba /287/
da je ustao, zahvalio se Allahu i donio pohvalu na
Njega, a zatim rekao: "Ljudi, uistinu, je Allah Uzvi{eni
poslao Muhammeda, s.a.v.s., sa Istinom i objavio mu
Knjigu. Me|u onim {to mu je objavio bio je i ajet o
kamenovanju. Mi smo ga u~ili i zapamtili. Allahov
Poslanik, s.a.v.s., izvr{avao je ovu {erijatsku kaznu, a i
mi poslije njega. Bojim se da potraje vrijeme, pa da
neko kaè: Ne nalazimo ajet o kamenovanju u
Allahovoj Knjizi', tako dolaze}i u zabludu zbog
ostavljanja jednog propisa kojeg je Allah objavio. Po
Allahovoj Knjizi kamenovanje je Istina spram onoga
ko u~ini blud, ako je oènjen ili udata, samo ako se to
dokaè, ili se ustanovi trudno}a, ili do|e do
priznanja." Zabiljeìli su ga op{irno Buharija i Muslim
od Malika, a mi smo ovdje odabrali toliko da
potvrdimo na{u namjeru.

*
Objavljena nakon sure "El - Har".
Prenosi hafiz Ebu Jala el-Mevsuli od Kesira ibn es-
Salta /288/: "Bili smo kod Mervana,a me|u nama je
bio i Zejd koji re~e: 'Mi smo u~ili: 'Starca i staricu, ako
u~ine blud, kamenujte, obavezno!' Mervan upita: 'Zar
ga nisi napisao u Mushafu?', a on odgovori:
'Spomenuli smo to kad je me|u nama bio Omer ibn
el-Hattab.' On rekao je: 'Ja }u vam dati zadovoljavaju}i
odgovor u vezi s tim', a mi smo pitali: 'A kako to?'
Odgovorio je: 'Do{ao je neki ~ovjek Allahovom
Poslaniku, s.a.v.s., i spomenuo neke stvari, a izme|u
ostalog i kamenovanje, rekav{i: Allahov Poslani~e,
izdiktiraj mi ajet o kamenovanju.' Odgovorio je: 'Ne
mogu sada.'" Ovo ili sli~no tome prenio je i Nesai, a
mi smo zabiljeìli brojne lance preno{enja koji se
me|usobno osnaùju i ukazuju da je ajet o
kamenovanju bio zapisan, pa je dokinuto njegovo
~itanje, a njegov je propis ostao vaè}i. Allah najbolje
zna.
Prenesen je propis sastavljanja, za oènjenog
bludnika, sto udara bi~a prema ajetu i kamenovanja
prema Sunnetu i to iz predaja autora ~etiri "Sunena" i
Muslima od Ubade ibn es-Samita, koji kaè da je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Uzmite i nau~ite od
mene; Allah je za njih u~inio izlaz: neudata sa
neoènjenim sto udara bi~a i izgnanstvo do jedne
godine, a udata sa oènjenim sto udara bi~em i
24 - En-Nur / Svjetlost

934
j "

kamenovanje." Me|utim, Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
naredio je da se kamenuje èna sa kojom je najamnik
po~ino blud, a kamenovao je i Maiza i ènu iz
plemena Gamid i od njega, s.a.v.s., nije preneseno da
ih je bi~evao prije kamenovanja.
468

Navedeni su vjerodostojni hadisi koji se
me|usobno osnaùju i koji su preneseni vi{ebrojnim
lancima preno{enja i tekstova o ograni~avanju na
njihovo kamenovanje i u njima nije spomenuto
bi~evanje.
"i neka vas pri vr{enju Allahovih propisa ne
obuzima prema njima nikakvo saàljenje", tj. u
Allahovom propisu, tj. ne imajte saàljenja prema
njima kada je u pitanju Allahov zakon, tj. saàljenja
koje }e navesti sudiju da ostavi izvr{enje kazne. U
hadisu se kaè /290/: "[erijatska kazna koja se izvr{ava
na Zemlji bolja je za njene stanovnike od toga da im
ki{a pada ~etrdeset jutara. Ibn Ebi-Hatim prenosi od
Ubejdullaha ibn Abdullaha ibn Omera da je Ibn-
Omerova slu{kinja po~inila blud, pa ju je on izbi~evao
po nogama. Nafi kaè: "Mislim da rekao je: 'I po
le|ima." Rekao je Abdullah: "Citirao sam:
'i neka vas pri vr{enju Allahovih propisa ne
obuzima prema njima nikakvo saàljenje.'"
Odgovorio je Ibn-
-Omer: "Sin~i}u, vidi{, mene je obuzelo saàljenje
prema njoj. Allah mi nije naredio da je ubijem, niti da
je bi~ujem po glavi, a nju je boljelo kad sam je
bi~evao." Allah Uzvi{eni kaè :
"ako u Allaha i u onaj svijet vjeru ete , tj.
u~inite to i izvr{ite kazne nad onim ko je u~inio blud i
jako ga udarite, ali ne èstoko i previ{e, kako bi se
povratio i on i Onaj Koji radi isto to. Allah Uzvi{eni
kaè:
"i neka ka`njavanju njihovu jedna skupina
vjernika prisustvuje!" zna~i javno i u prisutvu ljudi.
To je efikasnije u njihovom sprije~avanju i djelotvornije
za njihov povrat, jer je u tome prijekor i ljaga ako su
ljudi prisutni. Ima mi{ljenje da to nije radi javnog
sramo}enja, ve} da bi se Allahu dova upu}ivala da
njima dvoma oprosti i smiluje se.
469

468
Kaem:"Moda je spajanje bievanja i kamenovanja za oenjenog
dokinuto, za to kao argument stoji da ga on, s.a.v.s., nije primijenio,
s obzirom da su njegove rijei: Allah je za njih uinio izlaz
izgovorene kad je kazna za bludnicu bila zadravanje u kuama dok
ih Allah ne usmrti ili im ne nae neki izlaz prema 15. ajetu sure En-
Nisa (ene). Pa je oito da je hadis prethodio njegovoj primjeni
kamenovanja glede ene sa kojom je blud uino namjesnik i glede
Maiza i ene iz plemena Gamid, a prema njegovim rijeima
upuenim Unejsu: Porani do ene ovoga, pa ako prizna onda je
kamenuj. Zbog svega ovoga mogue je, ak vjerovatno, da je hadis o
spajanju bievanja i kamenovanja oenjenog dokinut. Zato to zastupa
i veina uleme, meu njima Ebu-Hanife, Malik i afija, Allah im se
smilovao, dok Ahmed zastupa spajanja prema prethodnom hadisu o
spajanju.
469
Kaem: "A da je i radi opomene i primanja pouke, jer izvrenje
kazne najbolje sprijeava grjeenje, a i objelodanjuje Allahov propis i
osnauje Njegov zakon i sljedbenike.

"Bludnik ne op}i osim sa bludnicom ili
mnogobo{kinjom, a bludnica, s njom ne op}i
osim bludnik ili mnogoboàc, a to je
zabranjeno vjernicima." /3/

Ovo je obavijest od Allaha Uzvi{enog da bludnik
op}i samo sa bludnicom ili mnogobo{kinjom, tj. da
}e mu se u njegovoj nakani povinovati samo grje{na
bludnica ili mnogobo{kinja, koja ne vjeruje da je to
zabranjeno, a isto tako:
"a bludnica, s njom ne op}i osim bludnik ili
mnogoboàc", tj. bludnik, koji je grje{an zbog
svoga bluda, ili mnogoboàc, koji ne vjeruje u
njegovu zabranu. Sufajan Es-Sevri prenosi od Ibn-
Abbasa, r.a., da je o rije~ima Uzvi{enog:
mnogobo{kinjom" rekao: "Ovo se ne odnosi na
brak ve} na spolni odnos, tj. sa njom }e blud u~initi
samo bludnik ili mnogoboàc." Ovo predanje od
njega je vjerodostojnao, a tako se prenosi i od jedne
grupe tabiina.
Allah Uzvi{eni kaè: "a to je zabranjeno
vjernicima", tj. da to rade (tj. blud) i da se ène
bludnicama ili da se po{tene ène udaju za grje{nike i
nemoralne ljude. Ovaj ajet je u kontekstu rije~i
Uzvi{enog :
"kada su ~edne i kada javno ne ~ine blud i
kada tajno ne ìve s ljubavnicima." (4:25) i
Njegovih rije~i:

i "s namjerom da se nj ma oènite, a ne da s
njima blud ~inite i da ih za prile`nice
uzimate." (5:5) Zbog ovoga kod Ahmeda nije
valjan bra~ni ugovor krjeposnog ~ovjeka sa
nemoralnom ènom sve dok je ona takva i dok se od
nje ne zatraì da se pokaje, pa ako to u~ini bra~ni
ugovor je valjan, a u suprotnom nije. Tako|er, nije
dozvoljena udaja po{tene ène za pokvarena i
nemoralna ~ovjeka sve dok se ispravno ne pokaje,
zbog rije~i Uzvi{enog:
"a to je zabranjeno vjernicima." Imam
Ahmed prenosi od Abdullaha ibn Amra /291/ da je
neki ~ovjek pravovjernik traìo dozvolu od Allahova
Poslanika, s.a.v.s., za neku ènu koja se zvala Ummi-
Mehzul, a koja se odavala nemoralu, njemu je za brak
uvjetovala da }e da ga izdràva. On je zatraìo
dozvolu od Allahova Poslanika, s.a.v.s., ili mu je ne{to
spomenuo o njoj, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., je
prou~io:
mnogobo{kinjom, a bludnica, s njom ne op}i
osim bludnik ili mnogoboàc, to je
zabranjeno vjernicima." Prenose ga i Tirmizi i
Nesai, a Tirmizi ga ocjenju kao hasen-garib, a
zabiljeìo ga je i Ebu-Davud.
Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ebu-Hurejrea, r.a., da je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /292/ "Neka bi~evani
bludnik èni samo istu kao {to je i on."
Imam Ahmed prenosi od Abdullaha ibn Omera da
je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao /293/: "Trojici je
Allah zabranio Dènnet: ustrajnom alkoholi~aru,
neposlu{niku svojim roditeljima i onome ko
dozvoljava nemoral u svojoj porodici."
Me|utim, ako do|e do pokajanja, tada je udaja ili
ènidba valjana, kao {to je prenio imam Ebu-
Muhammed ibn Ebi-Hatim, Allah mu se smilovao, od
[u'be, oslobo|enog roba Ibn-Abbasa, r.a., da je ~uo
Ibn-Abbasa kako je nekom ~ovjeku koji ga je pitao
/294/: "Odlazio sam jednoj èni i radio sa njom ono
{to mi je zabranio Allah. Ali me je Allah Uzvi{eni
darovao pokajanjem od toga i ja sam èlio da je
oènim. Me|utim, neki ljudi su kazali da se bludnik
moè oèniti samo bludnicom ili mnogobo{kinjom?"
Odgovorio: "Ne odnosi se to na to. Oèni je, a {to
bude grijeha neka je na meni."

"One koji okrive po{tene ène, a ne dokaù to
s ~etiri svjedoka, sa osamdeset udara bi~a
izbi~ujte i nikada vi{e svjedo~enje njihovo ne
primajte; to su ne~asni ljudi, /4/ osim onih
koji se poslije toga pokaju i poprave jer i
Allah pra{ta i Milostiv je!"/5/
,

U ovome ajetu ~asnom je obja{njenje propisa o
bi~evanju potvoritelja po{tene ène, koja je slobodna,
punoljetna i moralna. Tako|er se i potvoritelj nekoga
~ovjeka bi~uje i nema nikakva spora me|u ulemom o
tome. Ako bi potvoritelj donio dokaz za valjanost
onoga {to rekao je, bio bi oslobo|en kazne. Zbog
toga Uzvi{eni kaè:
"...a ne dokaù to s ~etiri svjedoka, sa
osamdeset udara bi~a izbi~ujte i nikada vi{e
svjedo~enje njihovo ne primajte; to su ne~asni
ljudi." Za potvoritelja, ako ne donese dokaz o
ispravnosti onoga {to rekao je, nu`no slijede tri
propisa: jedan je da se izbi~uje sa osamdeset udaraca,
drugi da mu vi{e nikada svjedo~enje ne bude
primljeno i tre}e da }e biti ne~astan, {erijatski
neispravan, i kod Allaha,a i kod ljudi.
"osim onih koji se poslije toga pokaju i
poprave." Ulema se razilazi po pitanju ovog
izuzimanja: da li se ono odnosi samo na zadnju
re~enicu, pa da pokajanje skida sa njega ne~asnost, a
da mu se i dalje, trajno, ne prima svjedo~enje iako se
pokajao ili se vra}a na obje re~enice:drugu i tre}u. [to
se ti~e bi~evanja ono je pro{lo i zavr{ilo se, svejedno
pokajao se ili ustrajao i za njega, poslije toga, nema
tretmana (va`nosti), i tu nema razlike u stavovima.
Tako trojica imama smatraju da }e mu se primati
svjedo~enje ako se pokaje i da tada prestaje njegovo
tretiranje kao fasika. To je ustvrdio Seid ibn el-
Musejjeb, prvak tabiina, a i jedna grupa od prvih
generacija, tako|er. Imam Ebu-Hanife smatra da se
izuzimanje odnosi samo na zadnju re~enicu, pa da
ne~asnost (fisk) nestaje sa pokajanjem, ali da mu se
svjedo~enje nikada ne prima. Me|u onima koji to
zastupaju, od prvih generacija, su El-Kadi [urejh,
Ibrahim en-Nehai, Seid ibn Dùbejr i drugi. E{-[abi
i Dahhak kaù: "Ne prima mu se svjedo~enje, makar
se i pokajao.Jedino ako bi priznao za sebe da je iznio
potvoru, tada bi mu se primilo svjedo~enje, a Allah
najbolje zna."
470

"A oni koji okrive svoje ène, a ne budu imali
drugih svjedoka, nego su samo oni svjedoci,
potvrdit }e svoje svjedo~enje zakletvom
Allahom, i to ~etiri puta da, zaista, govore
Istinu, /6/ a peti put da ga pogodi Allahovo
prokletstvo, ako laè! /7/ A ona }e kazne biti
po{te|ena ako se ~etiri puta Allahom zakune
da on, doista, laè, /8/ a peti put da je stigne
Allahova srd`ba, ako on govori Istinu! /9/ A
da nije Allahove dobrote prema vama i milosti
Njegove i da Allah ne prima pokajanje i da
Mudar nije./10/"

470
Kaem: "Kako izgleda, a Allah najbolje zna, da je zakljuak
veine o primanju njegovog svjedoenja, bez ikakve sumnje, blie
ispravnom nego miljenje Ebu-Hanife da mu se nikada ne primi
svjedoenje, jer je izuzimanje navedeno openito, a specificiranje
zahtijeva neki dokaz.
Zatim, rijei Uzvienoga: " jer i Allah prata i Milostiv je!" ne bi
imale nikakvo znaenje. Gdje je oprost i milost ako se njegovo
svjedoenje nikada vie ne prima?! Kako da prizna sebi potvoru kad
nije potvorio i nije lagao i kad je sami in vidio oima, pa kako da
sumnjii samog sebe za potvoru, a nije izmislio. tavie, ako bi
priznao za sebe potvoru, tada bi slagao na samog sebe, jer je on pravo
vidio, ali je pogrjeio to je to obznanio, pa zato ne treba da iznosi
svoje svjedoenje, priije nego to uini troje prije njega. Uprotivnom,
bievanje mu je kazna zbog njegova previda i to je pravedno.

U ovome je ~asnom ajetu olak{anje za bra~ne
drugove i mogu}nost izlaza kada neko od njih potvori
svoju ènu, a to mu bude te{ko dokazati, tako da se
uzajamno prokletu, kako je naredio Allah Uzvi{eni.
Sudija }e od njega zatraìti da se zakune ~etiri puta
Allahom, u zamjenu za ~etiri svjedoka, da Istinu
govori, tj. u njegovoj optu`bi nje za blud
"a peti put da ga pogodi Allahovo
prokletstvo, ako laè!" Tada se ona rastavlja od
njega ovim zaklinjanjem, po [afiji i jednoj brojnoj
grupi u~enjaka, i zauvijek mu je zabranjena. On }e joj
dati mehr i nad njom }e biti izvr{ena kazna za blud.
Kazne }e biti po{te|ena samo ako pristane na
proklinjanje, pa se ~etiri puta zakune Allahom da on
laè okrivljuju}i je
"a peti put da je stigne Allahova srd`ba,
ako on govori Istinu!" Zbog ovoga Uzvi{eni kaè:
"A ona }e kazne biti po{te|ena" zna~i
"hadda",
"ako se ~etiri puta Allahom zakune da on,
doista, laè, a peti put da je stigne Allahova
srd`ba, ako on govori Istinu!" Ako se na nju
(ènu) odnosi srd`ba, mu{karac u ve}ini slu~ajeva
ne}e preuzeti na se javnu sramotu svoje porodice i
njeno okrivljavanje za blud, osim ako je to stvarno
istinito i opravdano, a ona zna istinitost onoga za {to
je on okrivljuje, pa je zato peti puta za nju da zazove
Allahovu srd`bu ne sebe. Onaj na koga je Allah
rasr|en (el-magdubu alejhi) zna Istinu, ali odstupa od
nje. Zatim Uzvi{eni spominje Svoju blagost prema
Njegovim stvorenjima i Njegovu dobrotu prema
njima {to im je uzakonio olak{anje i izlaz iz vrlo te{ke i
mu~ne situacije, pa kaè Uzvi{eni:
"A da nije Allahove dobrote prema vama i
milosti Njegove", tj. mnogi bi vam va{i slu~ajevi bili
te{ki
"i da Allah ne prima pokajanje", tj. od
robova Svojih, makar to bilo i poslije te{kih zakletvi, "i
da Mudar nije" u onome {to je uzakonio, naredio i
zabranio. Navode se hadisi koji govore o nu`nosti
postupanja po ovome ajetu, povodu njegova
objavljivanja i sahabije o kojem je objavljen. Ograni~it
}emo se na predaje Buharije i Muslima od Seid ibn
Dùbejra, od Ibn-Abbasa, kao i na ono {to prenosi
Buhari od Ibn-Abbasa i Nesai u Tefsiru iz hadisa
Abdul-Melika ibn Ebi-Sulejmana. Imam Ahmed
prenosi od Seid ibn Dùbejra /295/: "Upitan sam da
li }e se razvesti oni koji se me|usobno prokletu, u
vrijeme vladavine Ibn-Ez-Zubejra, pa nisam znao {ta
da kaèm. Ustao sam sa svoga mjesta do mjesta gdje
je boravio Omerov sin. Upitao sam: O Ebu Abdur-
Rahman, da li }e se razvesti oni koji se me|usobno
prokletu? Odgovorio je: 'Subhanallahi, prvi koji je za
to pitao bio je taj i taj.' On je postavio pitanje: 'Allahov
Poslani~e, {ta ti misli{ ako bi ~ovjek vidio svoju ènu u
nemoralu, pa ako to kaè, kazat }e ne{to veliko, a ako
pre{uti, pre{utit }e tako ne{to?' Poslanik je za{utio i
nije mu odgovorio. Nakon toga mu je do{ao i rekao:
'Isku{an sam onim o ~emu sam te pitao.' Tada je
Uzvi{eni objavio:
"A oni koji okrive svoje ène" sve do "da je
stigne Allahova srd`ba, ako on govori Istinu!",
pa je po~eo prvo sa ~ovjekom, savjetuju}i ga,
opominju}i i rekav{i mu da je ovosvjetska kazna lak{a
od onosvjetske. ôvjek rekao je: 'Onoga mi Koji te je
poslao sa Istinom, ja ne laèm!' Zatim je ponovio èni,
savjetuju}i je, opominju}i i rekav{i joj da je ovosvjetska
kazna lak{a od onosvjetske. @ena je rekla: !Onoga mi
Koji te je poslao sa Istinom, ja ne laèm!' Tada je
po~eo sa ~ovjekom koji se ~etiri puta zakleo Allahom
da Istinu govori i peti put da je na njega Allahovo
prokletstvo ako laè. Zatim je ponovio sa ènom, pa
se je ona ~etiri puta zaklela Allahom da on laè i peti
put da je na nju Allahova srd`ba ako on Istinu govori i
onda ih je rastavio..." Prenosi ga Nesai, Buhari i
Muslim iz hadisa Seid ibn Dùbejra od Ibn-Abbasa.
Buhari prenosi od Ibn-Abbasa /296/ da je Hilal ibn
Umejje optuìo svoju ènu kod Vjerovjesnika, s.a.v.s.,
da je u~inila blud sa [urejk ibn Semhom, pa je
Vjerovjesnik, s.a.v.s., odgovorio: "Dokaz ili kazna po
tvojim le|ima!", a on rekao je: "Allahov Poslani~e,
kada neko od nas vidi na svojoj èni nekog ~ovjeka,
ho}e li i}i traìti dokaz (svjedoka)?" Vjerovjesnik,
s.a.v.s., po~eo je ponavljati: "Dokaz ili kazna po tvojim
le|ima!" Hilal re~e: "Tako mi Onog Koji te posla sa
Istinom, ja Istinu govorim, a Allah }e objaviti ono {to
}e skinuti odgovrnost sa mene", pa je si{ao Dìbril i
objavio mu:
"A oni koji okrive svoje ène" u~e}i dok nije
stigao do:
"...ako on govori Istinu" tako da je
Vjerovjesnik, s.a.v.s., prestao insistirati. Poslao je po
oboje, pa je do{ao Hilal i zakleo se, a Vjerovjesnik,
s.a.v.s., rekao je: "Allah zna da jedno od vas dvoje
laè, pa ho}e li se jedno od vas pokajati?" Zatim je
ona ustala i zaklela se. Kada je bila na petoj zakletvi,
zaustavili su je i rekli: "Ona je obavezuju}a." Ibn-Abbas
kaè: "Oklijevala je i ustuknula tako da smo pomislili
da }e se povratiti, a zatim je rekla: Ne}u osramotiti
svoj narod u ostatku dana. i nastavila je."
Vjerovjesnik, s.a.v.s., re~e: "Posmatrajte je, pa ako rodi
dijete crnih o~iju, debele stra`njice i oblih nogu to je
dijete [urejk ibn Semha." I takvog je i rodila, pa je
Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Da nije onoga {to je
propisano u Allahovoj Knjizi, ja bih se s njom
druga~ije obra~unao." Ovako ga prenosi samo Buhari,
a prenosi ga i druga~ije od Ibn-Abbasa, a i od drugih.

"Zbilja, oni koji su iznijeli potvoru jesu jedna
skupina izme|u vas!* Vi ne smatrajte to
nekim zlom po vas; ne, to je dobro po vas.
Svaki od njih bit }e ka`njen prema grijehu
koji je zasluìo, a onoga od njih koji je to
najvi{e ~inio ~eka patnja velika." /11/
,

Ovih deset ajeta obajavljeno je o Ai{i, Majci
pravovjernih, r.a., radi koje, a i radi Svoga
Vjerovjesnika, s.a.v.s., Allah je Uzvi{eni "briàn", kada
su je licemjeri koji su iznosili potvore i klevete optuìli,
iznose}i pravu la` i izmi{ljotinu, pa je Allah objavio
njezinu nevinost, {tite}i ~ast Poslanika, s.a.v.s. Allah
uzvi{eni kaè:
"Zbilja, oni koji su do{li s potvorom..." U
ovom prokletstvu je prednja~io Abdullah ibn Ubejj ibn
Selul, vo|a munafika. On je povezivao potvoru,
istraìvao i podsticao sve dok to nije prodrlo u svijest
nekih muslimana koji su o tome govorili, a neki drugi
su to smatrali ~ak i mogu}im. Tako je stanje ostalo
jedan mjesec, pribli`no, dok nije si{la objava iz
Kurana. To je op{irno obja{njeno u vjerodostojnim
hadisima.
Imam Ahmed prenosi od Ez-Zuhrija, koji kaè:
Obavijestio me je Seid ibn el-Musejjeba, Urve ibn ez-
Zubejra, Alkame ibn Vekkasa i Ubejdullah ibn
Abdullah ibn Utbe ibn Mesud koji prenose od Ai{e,
ène Vjerovjesnika, s.a.v.s., kada su o njoj potvoritelji
rekli ono {to su rekli, pa ju je Allah Uzvi{eni oslobodio
toga. Svaki od njih (kaè Ez-Zuhrijj) ispri~ao mi je
jedan dio onoga {to je ona rekla. Neki su zapamtili
vi{e od drugog {to povr|uje njegovo kazivanje, a ja
sam zapamtio od svakoga zna~enje hadisa kojeg mi je
ispri~ao od h. Ai{e. Jedni dijelovi njihovog kazivanja
potvr|uju druge. Dakle, spominju, da je h. Ai{a, èna
Vjerovjesnika, s.a.v.s., rekla /297/: "Allahov Poslanik,
s.a.v.s., kada bi odlazio na neko putovanje bacao bi
kocku me|u svojim ènama, pa ~ija bi kocka iza{la nju
bi Allahov Poslanik, s.a.v.s., poveo sa sobom. Tako je
bacio kocku me|u nama za jedan vojni pohod na koji
je krenuo, pa je kocka pala na mene i ja sam krenula
sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., To je bilo poslije
propisivanja no{enja hidàba. Ja sam no{ena u mojoj
nosiljci i u njoj sam boravila. Zadràli smo se dok
Allahov Poslanik, s.a.v.s. nije okon~ao i zaklju~io taj
vojni pohod. Pribliìli smo se Medini. Najavljen je
polazak, a ja sam ustala kada je on najavljen i pro{la
vojsku. Kad sam obavila svoju potrebu, krenula sam
prema svojoj jahlici. Me|utim, dotaknuv{i prsa vidjela
sam da mi je pukla ogrlica od {koljki iz Zafara, pa sam
se vratila traè}i svoju ogrlicu. Potraga za njom me je
sadràla, a osobe koje su me prenosile su krenule
ponijev{i moju nosljku na devu koju sam ja jahala. Oni
su mislili da sam ja u njoj. @ene su tada bile lahke, ne
te{ke i ne debele, jer su samo malo jele, pa tako da
ljudima nije bila sporna lahko}a nosiljke kada su je
podigli i ponijeli, a i ja sam bila vrlo mlada. Oni su
uputili devu i oti{li, a ja sam na{la svoju ogrlicu, nakon
{to je vojska ve} bila produìla. Stigla sam na njihovo
mjesto, a tamo niti je ko dozivao, niti se ko odazivao.
Ja sam se uputila na mjesto gdje sam i bila, misle}i da
}e ljudi primijetiti da su me izgubili, pa da }e se vratiti
radi mene. Dok sam tako sjedila na svome mjestu,
savladao me je san i ja sam zaspala. Safvan ibn el-
Muattal es-Sulemi ez-Zekvani zaostao je za vojskom,
pa je po~eo putovati po~etkom no}i tako da je
osvanuo stigav{i do mene. Vidio je priliku ~ovjeka koji
spava, pa mi je do{ao i prepoznao me kad me je
ugledao, a on me je vidio i prije objave propisa o
hidàbu. Probudile su me njegove rije~i: "Mi smo
Allahovi i mi }emo se Njemu vratiti!", koje je izgovorio
kad me je poznao. Spustila sam na lice svoj pokriva~ i
tako mi Allaha niti mi je {ta rekao, niti sam od njega
~ula ijednu rije~ osim {to rekao je:"Mi smo Allahovi i
mi }emo se Njemu vratiti!",kada je natjerao svoju
devu da klekne. Stao je na njenu prednju nogu pa
sam je ja uzjahala i po~eo me je voditi na devi sve dok
nismo stigli vojsku nakon {to su odsjeli zbog vru}ine
po~etkom podneva, pa je propao zbog mene ko je
propao. Onaj koji je prednja~io u tome bio je
Abdullah ibn Ubejj ibn Selul. Stigli smo u Medinu, a ja
sam bolovala mjesec dana po dolasku u nju. Ljudi su
se prepustili onome {to su iznosili potvoritelji, a ja
nisam od tog ni{ta znala. Jedino {to me je zbunjivalo,
u mojoj bolesti, da nisam vidjela pa`nju od Allahovog
Poslanika, s.a.v.s., koju bi mi, ina~e, posve}ivao kad
sam bila bolesna. Allahov Poslanik, s.a.v.s., bi samo
ulazio i pitao: 'Kako je ova va{a mala?', i to me je
zbunjivalo. Nisam znala za zlo dok nisam iza{la kad
sam se malo pridigla. Sa mnom je iza{la Ummu-
Mistah prema na{em nu`niku, a izlazile smo samo od
no}i do no}i. To je bilo prije negoli smo napravili
zahode blizu na{ih ku}a, a mi smo u tome bili kao
pravi Arapi, nu`du smo vr{ili napolju, a smetalo nam
je da napravimo zahode u svojim ku}ama. Tako sam
ja iza{la sa Ummu-Mistah koja je bila k}erka Ebu-
Rehma ibn el-Muttaliba ibn Abdi-Menafa. Njena
majka bila je k}erka Sahr ibn Amira, tetka Ebu-
Bekrova, a njezin sin je bio Mistah ibn Usase ibn Ubad
ibn Abdul-Muttalib. Kad smo zavr{ile, uputile smo se,
ja i k}erka Ebu-Rehmova, majka Mistahova, prema
mojoj ku}i. Ummu-Mistah ~ula je pri~u o potvori dok
je bila u nu`niku, pa re~e: 'Propade Mistah!' Rekla sam
joj: 'Ru`no je to {to re~e, da grdi{ ~ovjeka koji je
u~esnik Bedra?' Ona re~e: 'Zar ti ne ~u {ta on re~e?'
Upitah: 'A {ta je rekao?' Ona mi re~e kakva je potvora
izne{ena, a ja se jo{ vi{e razboli. Kad sam se vratila
ku}i, do|e Allahov Poslanik, s.a.v.s., nazva selam i
re~e: 'Kako je ova va{a mala?' Upitah ga: 'Da li }e{ mi
dozvoliti da odem svojim roditeljima?', jer ja sam
èljela da se uvjerim u to pri~anje od svojih roditelja.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., mi je dozvolio i ja sam oti{la
svojim roditeljima. Pitala sam majku: 'Majko, za{to to
ljudi pri~aju?' Odgovorila je: 'K}erkice, ne uzimaj to
ozbiljno, jer rijetko je kad, tako mi Allaha bila, neka
lijepa èna kod ~ovjeka koji je voli, a koja ima
suparnice, a da nisu one na nju mnogo govorile.'
Rekla sam: 'Subhanallahi, ljudi ne{to pri~aju o tome.'
Po~ela sam plakati te no}i, suze mi se nisu su{ile, niti
sam oka zatvorila da zaspim. Osvanula sam pla~u}i.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., pozva Alijju ibn Ebi Taliba i
Usamu ibn Zejda, kad mu Objava nije ve} dugo
do{la, pitaju}i ih i traè}i od njih savjeta o rastavi svoje
ène. Usama je preporu~io Allahovom Poslaniku,
s.a.v.s., ono {to je znao o nevinosti njegove porodice i
njegovoj ljubavi prema njima. Usame rekao je:
'Allahov Poslani~e, o tvojoj porodici mi znamo samo
dobro.' Alijja rekao je: 'Allahov Poslani~e, Allah nije
strog prema tebi. @ena pored nje ima mnogo, a ako
upita{ njezinu slu`kinju kazat }e ti Istinu.' Allahov
Poslanik, s.a.v.s., pozvao je Beriru i upitao je: 'Berira,
jesi li vidjela ne{to sumnjivo kod Ai{e?' Berira mu je
odgovorila: 'Tako mi Onoga Koji te je poslao sa
Istinom, nikad nisam vidjela od nje ne{to {to bih
prezirala, osim {to je ona vrlo mlada pa ponekad zaspi
i zaboravi na ku}no tijesto, pa do|e pitoma ìvotinjica
i pojede ga.' Allahov Poslanik, s.a.v.s., ustao je odmah
i traìo opravdanje zbog onoga {to je naumio sa
Abdullahom ibn Ubej ibn Selulom. Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao je sa minbera: 'O skupino muslimana,
ko }e me opravdati i pomo}i protiv ~ovjeka koji me je
uznemirio oko moje ène. Tako mi Allaha, ja o svojoj
porodici znam samo dobro. Oni spominju ~ovjeka o
kojem ja znam samo dobro i koji nije ulazio mojoj
porodici osim sa mnom.' Ustao je Sad ibn Mu'az,
ensarija, r.a., i rekao: 'Ja te opravdavam i pomo}i }u ti
protiv njega, Allahov Poslani~e. Ako je iz plemena Evs,
mi }emo mu posje}i vrat, a ako je od na{e bra}e
plemena Hazred`, naredit }e{ nam i mi }emo to
sprovesti.' Zatim je ustao Sa'd ibn Ubade, prvak
Hazredà. Bio je dobar ~ovjek, ali ga je ponio
{ovinizam, pa re~e Sa'd ibn Muazu: 'Laè{, tako mi
Allaha, niti }e{ ga ubiti, niti to moè{ u~initi. Da je on
iz tvoje skupine, ti ne bi volio da on bude ubijen.'
Ustao je Usejd ibn Hudajr, koji je bio amidì} Sa'd ibn
Mu'aza i rekao Sa'd ibn Ubadi: 'Ti laè{, mi }emo ga,
tako mi Allaha, sigurno ubiti. Ti si munafik i brani{
munafika.' Ustali su jedni protiv drugih, Evs i Hazred`
tako da su naumili da se potuku, a Allahov Poslanik,
s.a.v.s., bio je na minberu neprestano ih smirivao sve
dok nisu za{utjeli i Allahov je Poslanik, s.a.v.s., u{utio.
Ja sam i taj dan plakala, suze mi se nisu su{ile, niti sam
oka zatvorila da zaspim. Roditelji su mislili da }e mi
pla~ istrgati jetru. Dok su oni sjedili kod mene, a ja
plakala, jedna ensarijka je zatraìla dozvolu da u|e. Ja
sam joj dozvolila, a ona je sjela i plakala sa mnom.
Dok smo tako bile, u|e nam Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
nazva selam i sjede, a nije sjedio kod mene od kada se
to pri~alo. Od tada je pro{ao jedan mjesec, a da ni{ta
nije objavljeno o mom slu~aju. Allahov Poslanik,
s.a.v.s., prou~io je kelimei-{ehadet kad je sjeo i rekao
je: 'Ai{a, ~uo sam o tebi tako i tako. Ako si nevina,
Allah }e te osloboditi, a ako si po~inila neki grijeh,
zatraì oprosta od Allaha i pokaj Mu se, jer rob ako
prizna grijeh i pokaje se Allah mu i oprosti.' Nakon {to
je Allahov Poslanik, s.a.v.s., zavr{io svoje rije~i, suze su
mi prestale, tako da nisam vi{e ni jednu osjetila. Rekla
sam svome babi: 'Odgovori Allahovom Poslaniku,
s.a.v.s., za mene.' Rekao je: 'Allaha mi, ja ne znam {ta
da kaèm Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.' Onda sam
rekla svojoj majci: 'Mati, odgovori Allahovom
Poslaniku, s.a.v.s., za mene.' Rekla je: 'Allaha mi, ja ne
znam {ta da kaèm Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.' Ja
sam rekla: 'Ja sam djevojka, mladih godina i ne u~im
mnogo iz Kur'ana, ali sigurno znam da ste vi ~uli ovo
pri~anje tako da vam je to ostalo u du{ama i da ste u
to povjerovali. Ako bih vam rekla da sam nedu`na, a
Allah zna da sam nedu`na, ne biste mi povjerovali.
Ako bih priznala ne{to za{to Allah zna da sam
nedu`na, vi biste mi povjerovali. Ja ne nalazim drugog
primjera za sebe i za vas osim Jusufovih rije~i:
'i ja se ne}u jadati, od Allaha ja tra` m
pomo} protiv onoga {to vi iznosite.'' (12:18)
Zatim sam se okrenula i oti{la da legnem. Bila sam
sigurna da sam nedu`na i da }e mi to Allah potvrditi,
ali, Allaha mi, nisam mislila da }e biti u pogledu mene
biti objavljen kur'anski tekst, jer moj slu~aj za mene
nije bio vrijedan toga da Allah o njemu govori kroz
kur'anski tekst. Me|utim, nadala sam se da }e Allahov
Poslanik, s.a.v.s., usnuti neki san kojim }e me Allah
osloboditi. I, tako mi Allaha, Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
nije ustao sa svoga mjesta niti je iko iz ku}e iza{ao dok
Allah nije objavio Svome Vjerovjesniku. Uzelo ga je
stanje koje mu se javljalo prilikom objavljivanja tako
da su sa njega lijevale kapi znoja veli~ine bisera, a bio
je zimski dan, zbog teìne objavljenog mu Govora.
Kako se smirio Allahov Poslanik, s.a.v.s., po~eo se
smijati i prvo {to rekao je bilo je: 'Ai{a, budi sretna,
Allah Uzvi{eni te je oslobodio.' Majka mi re~e: 'Ustani
prema njemu.' Rekla sam: 'Allaha mi, ne}u mu ustati i
ja sam zahvalna jedino Allahu, Koji je objavio moju
nevinost.' Allah Uzvi{eni je objavio:
i
"Zbilja, oni koji su iznijeli potvoru, jesu
jedna skupina izme|u vas" te svih deset ajeta.
Nakon {to je Allah objavio ovo o mojoj nedu`nosti,
Ebu-Bekr, r.a., rekao je: 'Allaha mi, ne}u mu nikad
ni{ta dati zbog onoga {to rekao je o Ai{i!', a on je
Mistahu ibn Usasi pomogao zbog rodbinskih veza i
zbog njegova siroma{tva, pa je Uzvi{eni objavio:
"Neka se ~estiti i imu}ni me|u vama ne
zaklinju da vi{e ne}e pomagati ro|ake do
Njegovih rije~i: "Zar vama ne bi bilo drago da i
vama Allah oprosti? A Allah pra{ta i Milostiv
je." Ebu-Bekr re~e: 'Svakako, Allaha mi, ja èlim da mi
Allah oprosti', pa je povratio uobi~ajno davanje
Mistahu i rekao: 'Allaha mi, ne}u mu to nikada
uskratiti!' Allahov Poslanik, s.a.v.s., pitao je i Zejnebu
bint Dàh{, jednu od svojih èna, o meni. Odgovorila
je: 'Allahov Poslani~e, ~uvam svoj sluh i svoj vid i tako
mi Allaha znam samo dobro.' Ona je jedina od èna
Allahovog Poslanika, s.a.v.s., nastojala da me
nadma{i, ali ju je Allah sa~uvao zbog pobo`nosti, a
njezina sestra Hamna bint Dàh{ ju je hu{kala, pa je
propala zajedno sa onima koji su propali." Hadis
biljeè Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ez-
Zuhrija.
Imam Ahmed prenosi od Ai{e da je rekla /298/:
"Nakon {to je objavljeno moje opravdanje, Allahov
Poslanik, s.a.v.s., ustao je na minber i to spomenuo,
pru~iv{i iz Kur'ana o tome. Nakon {to je si{ao naredio
je da se nad dvojicom ljudi i jednom ènom izvr{i
kazna, {to je i u u~injeno." Prenose ga autori
"Sunena", a Tirmizija ga ocjenjuje kao hasen-hadis.
Ebu-Davud zabiljeìo je njihova imena: Hassan ibn
Sabit, Mistah ibn Usase i Hamna bint Dàh{.
Allah Uzvi{eni kaè: "Zbilja, oni koji su iznijeli
potvoru jesu", tj. la`, potvoru i izmi{ljotinu
"skupina", tj. jedna skupina me|u vama "Vi ne
smatrajte to nekim zlom po vas", tj. porodico
Ebu-Bekrova
"to je dobro po vas", tj. i na ovom i na
vje~nom svijetu, lijep spomen na ovom svijetu, a
visoki poloàji na vje~nom i ukazivanje po~asti vama
zbog pa`nje Allaha Uzvi{enog prema Ai{i, Majci
pravovjernih, r.a., s obzirom da je Allah objavio
njezinu nevinost u ~asnom Kur'anu, kojem:
" la` jo{ je strana, bilo s koje strane, on je
Objava od Mudrog i hvale dostojnoga."
(41:42) Zbog ovoga je Ibn-Abbas, kad joj je u{ao
dok je bila na smrtnom ~asu, rekao: "Budi sretna, jer ti
si èna Allahova Poslanika, s.a.v.s., a on te je volio i
samo je tebe kao djevojku oènio. Tvoja neporo~nost
je obznanjena sa Neba." Od Muhammeda ibn
Abdullaha ibn Dàh{a prenosi se: "Hvalisale su se Ai{a
i Zejneba, neka je Allah zadovoljan sa njima. Zejneba
je govorila: 'Moja udaja je obznanjena sa Neba. Ai{a je
govorila: 'Moje opravdanje je obznanjeno sa Neba.'"
"Svaki od njih bit }e ka`njen prema grijehu
koji je zasluìo", tj. svako ko je govorkao ovom
slu~aju i optuìvao Majku pravovojernih, Ai{u, r.a., za
nemoral imat }e veliki udio u kazni "a onoga od
njih koji je to najvi{e ~inio" po jednom mi{ljenju -
onoga koji je to po~eo, a po jednom onoga - koji je to
povezivao, prepri~avao i {irio
"~eka patnja velika", tj. za to, a cilja se time na
Abdullaha ibn Ebi Selula, Allah ga unakazio i prokleo.

"Za{to, ~im ste to ~uli, nisu vjernici i vjernice
jedni o drugima dobro pomislili i rekli:Ovo je
o~ita potvora! /12/ Za{to nisu ~etvericu
svjedoka doveli? A po{to svjedoke nisu doveli,
oni su onda kod Allaha la`ljivci." /13/

Ovo je odgojna mjera za vjernike od strane Allaha
Uzvi{enog, kroz kazivanje o Ai{i, r.a., kada su se
upustili u taj ru`ni govor, pa Uzvi{eni kaè: "Za{to",
tj. za{to nisu "~im ste to ~uli", tj. potvoru "vjernici
i vjernice jedni o drugima dobro pomislili", tj.
prosudili prema sebi, pa ako njima samima nije bio
doli~an, onda je Majka pravovjernih pre~a da bude
~ista od njega. Ovo je objavljeno o Ebu-Ejjubu,
ensariji, i njegovoj èni, Allah bio njima zadovoljan.
Ebu-Ejjubu je rekla njegova èna: "Zar nisi ~uo {ta ljudi
pri~aju o Ai{i, r.a.?" Odgovorio je: "Da, i to je la`. Da li
bi ti to uradila, o Ummi-Ejjub?" Rekla je: "Ne, Allaha
mi, ne bih to uradila." Ebu-Ejjub re~e: "Pa, Ai{a je,
Allaha mi, bolja od tebe." Zato se rije~i Uzvi{enoga:

"Za{to, ~im ste to ~uli, nisu vjernici i vjernice
jedni o drugima dobro pomislili i rekli: 'Ovo je
o~ita potvora'" odnose na ono {to su rekli Ebu-Ejjub
i njegova èna.
Allah Uzvi{eni kaè: "Za{to", tj. za{to nisu
"doveli", tj. za ono {to su rekli
"~etvericu svjedoka" koji }e posvjedo~iti
istinitost onoga {to su iznijeli
"A po{to svjedoke nisu doveli, oni su onda
kod Allaha la`ljivci.", tj. po Allahovom sudu
la`ljivci su i grje{nici.

milosti Njegove i na ovom i na onom svijetu,
ve} bi vas stigla te{ka kazna zbog onoga u {to
ste se upustili /14/ kad ste to jez cima svojim
prepri~avati stali i kad ste na sva usta govorili
ono o ~emu niste ni{ta znali, vi ste to sitnicom
smatrali, ali je ono Allahu krupno." /15/
i

milosti Njegove i na ovom i na onom svijetu"
o, vi koji ste se upustili u slu~aj h. Ai{e, tako da vam je
primio pokajanje i povrat Njemu nas ovom svijetu i da
}e vam oprostiti na onom svijetu zbog va{eg
vjerovanja i da samo nije Allahove dobrote u ovom
va{em pokajanju i njegovom primanju
"ve} bi vas zbog onoga u {to ste se upustili"
vezano za slu~aj potvore
"stigla te{ka kazna." Ovo je kod onih koji imaju
vjerovanje (iman) zbog kojeg Allah prima pokajanje,
kao {to su Mistah, Hassan i Hamna. Me|utim, {to se
ti~e munafika koji su se u to upustili, kao Abdullah ibn
Ubej ibn Selul i njemu sli~ni, na njih se nije mislilo
ovim ajetom, jer oni nemaju vjerovanja niti dobrih
djela koji bi odgovarali ovoj Allahovoj dobroti prema
pokajanicima.
Zatim Uzvi{eni kaè: "kad ste to jezicima svojim
prepri~avati stali", tj. prenositi jedni od drugih. U
Buharijinom "Sahihu" zabiljeèno je od h. Ai{e da je
"kad ste svojim jezicima ustrajavali u
izmi{ljanju" i da je govorila da je to od: izmisliti
jezikom neku la` na kojoj istrajava njen iznosilac. Arapi
kaù:
kada je neko ustrajan u potvaranju. Me|utim na~in
~itanja (kiret):
"kad ste to prepri~avati stali..." poznatiji je i
njega zastupa ve}ina u~enjaka (dùmhur), ali i drugi
je prenesen od Majke pravovjernih, h. Ai{e. Ibn Ebi-
Hatim prenosi od Ibn-Omera da je h. Ai{a u~ila:
"kad ste svojim jezicima ustrajavali u
izmi{ljanju " Ibn Ebi-Melika kaè: "Ona je u~enija
od drugih o tome."
.

"i kad ste na sva usta govorili ono o ~emu
niste ni{ta znali", tj. govorili ste ono {to niste znali.
"vi ste to sitnicom smatrali, ali je ono Allahu
krupno", tj. dràli ste da je to neka sitnica, a da i nije
u pitanju èna Vjerovjesnika, s.a.v.s., ne bi bila sitnica,
a kako je tek kad je upitanju èna Vjerovjesnika,
nepismenog, pe~ata vjerovjesnika i prvaka poslanika!
Kod Allaha je veliko da se kaè ne{to èni Njegova
Vjerovjesnika i Poslanika, jer je Allah Slavljeni i Uzvi{eni
srdit, te zbog ovoga On, Slavljeni i Uzvi{eni, ne moè
nikada i nikako takvo {to odrediti èni nekog od
vjerovjesnika, to nije bilo nikada kako }e biti sa prvom
me|u ènama Vjerovjesnika. Zato Uzvi{eni kaè:
"vi ste to sitnicom smatrali, ali je ono
Allahu krupno." Kod Buharija i u Muslimu nalazi se
hadis /299/: "ôvjek rekne rije~ ne znaju}i koliku je
Allahovu srd`bu izazvala i koja ga odnese u Vatru
ve}eg raspona od me|uprostora Neba i Zemlje." U
jednom predanju dodaje se: "ne pridavaju}i joj
va`nost."

"Za{to niste, ~im ste to ~uli, rekli: Ne doliku e
nam da o tome govorimo, Uzvi{en neka si Ti!
To je velika potvora! /16/ Allah vam nare|uje
da vi{e nikad tako ne{to ne ponovite, ako ste
vjernici, /17/ i Allah vam propise obja{njava;
a Allah sve zna i Mudar je." /18/
j

Ovo je druga odgojna mjera koja nare|uje lijepo
mi{ljenje prilikom spomena rije~i kojih nisu dostojni
vjernici, pa je najpre~e da se o njima promisli dobro, a
ako i osjeti ne{to u du{i ne smije se to iznositi zbog
njegovih, s.a.v.s, rije~i /300/: "Allah Uzvi{eni opra{ta
mome ummetu ono {to im du{e govore, ako to ne
kaù ili ne u~ine." Naveli su ga Buharija i Muslim.
"Za{to niste, ~im ste to ~uli, rekli: 'Ne
dolikuje nam da o tome govorimo.'" Nije nam
potrebno da izustimo ovakav govor, niti da ga ikome
spominjemo. "Uzvi{en neka si Ti! To je velika
potvora!", tj. slavljen je Allah i vrlo visoko iznad toga
da se kaè ovako ne{to protiv ène Njegova Poslanika
i prijatelja.
Zatim Uzvi{eni kaè: "Allah vam nare|uje da
vi{e nikad tako ne{to ne ponovite", tj. Allah vam
prijeti i upozorava vas da vam se ne desi ne{to sli~no
u budu}nosti. Zato rekao je: "ako ste vjernici", tj.
ako vjerujete u Allaha i Njegov zakon i ako po{tujete i
uvaàvate Njegova Poslanika, s.a.v.s. Me|utim, kad je
u pitanju nevjernik, na njega se odnosi neki drugi sud.
"...i Allah vam propise obja{njava", tj.
obja{njava vam {erijatske propise i predodre|ene
mudrosti, "a Allah sve zna i Mudar je", tj. zna ono
{to je korisno i dobro za Njegove robove i Mudar je u
Svome zakonu i Svojoj odredbi.

"One koji vole da se o vjernicima {ire bestidne
glasine, ~eka te{ka kazna i na ovom i na onom
svijetu; Allah sve zna, a vi ne znate. /19/"

Ovo je tre}a odgojna mjera za onoga ko ~uje neki
ruàn govor da ga ne {iri i ne obzanjuje, pa Uzvi{eni
kaè:
"One koji vole da se o vjernicima {ire
bestidne glasine ~eka te{ka kazna", tj. one koji
su odabrali izno{enje na vidjelo ru`nog govora o
njima
"~eka te{ka kazna i na ovom svijetu", tj.
putem {erijatske sankcije (hadda), a na vje~nom
svijetu kazna, "Allah sve zna, a vi ne znate", tj.
prepustite Njemu takve stvari, ispravni }ete biti. Imam
Ahmed prenosi od Sevbana da je Vjerovjesnik, s.a.v.s.,
rekao /301/: "Nemojte uznemiravati Allahove robove.
Nemojte ih grditi i ruìti. Nemojte traìti njihove
mahane i sramote, jer ko bude traìo sramotu svoga
brata muslimana i Allah }e njemu traìti, tako da }e
ga osramotiti u njegovoj vlastitoj ku}i."

milosti Njegove i da Allah nije Blag i Milostiv...
/20/ O vjernici, ne idite {ejtanovim stopama!
Onoga ko bude i{ao {ejtanovim stopama, on
}e na razvrat i odvratna djela navoditi. A da
nije Allahove dobrote prema vama i milosti
Njegove, nijedan se od vas ne bi nikad od
grijeha o~istio; ali Allah ~isti onoga koga On
ho}e. Allah sve ~uje i sve zna." /21/

milosti Njegove i da Allah nije B ag i
Milostiv...", da Allah nije primio va{e pokajanje i va{
povratak Njemu na ovom svijetu bila bi druga~ija
situacija, ali Allah Uzvi{eni je Blag prema Svojim
robovima, pa je jednima oprostio, a druge je o~istio
{erijatskom kaznom koja je nad njima provedena.
l
"O vjernici, ne idite {ejtanovim stopama!",
tj. njegovim putevima, slijede}i ono {to on nare|uje.
"Onoga ko bude i{ao {ejtanovim stopama,
on }e na razvrat i odvratna djela navoditi."
Ovo je zastra{ivanje i upozorenje izraèno krajne
rje~ito i lijepo: "{ejtanovim stopama", pa je svaka
neposlu{nost i grijeh hodanje {ejtanskim stopama.
milosti Njegove, nijedan se od vas ne bi nikad
od grijeha o~istio", tj. da vas nije On darovao
pokajanjem i o~istio va{e du{e od njihova vi{ebo{tva,
niko ne bi sebi mogao priu{titi nikakvu ~istotu niti
dobro "ali Allah ~isti onoga koga On ho}e" od
Svojih stvorenja, a i ostavlja u zabludi koga ho}e,
bacaju}i ga na strati{ta zablude i stranputice. Allah
Uzvi{eni kaè: "Allah sve ~uje", tj. govore Svojih
robova, "i sve zna", ko zasluùje i ko je dostojan
me|u njima upute, a ko zablude.

"Neka se ~estiti i imu}ni me|u vama ne
zaklinju da vi{e ne}e pomagati ro|ake i
siromahe, i one koji su na Allahovu putu rodni
kraj svoj napustili; neka pre|u preko toga i
nek pra{taju! Zar vama ne bi bilo drago da i
vama Allah oprosti? A Allah pra{ta i Milostiv
je." /22/

Allah Uzvi{eni kaè: "Neka se ne zaklinju", tj.
neka se ne kunu "~estiti me|u vama", tj. oni koji
daju milostinju
"i imu}ni", tj. bogati
"da vi{e ne}e pomagati ro|ake i siromahe, i
one koji su na Allahovu putu rodni kraj svoj
napustili", tj. ne zaklinjite se da ne}ete odràvati
rodbinske veze sa siroma{nim i onim koji su se iselili.
Ovo je vrhunac ljubaznosti i milosti prema rodbini i
zato Uzvi{eni kaè:
"neka pre|u preko toga i nek pra{taju!", tj.
predhodnu zlo}u i uznemiravanja. Ovo je Njegova
blagost, plemenitost i dobrota prema Njegovim
stvorenjima pored nepravde koju sami sebi ~ine, a ovi
su ajeti objavljeni u vezi sa Siddikom, r.a., kad se
zakleo da ne}e vi{e nikada u~initi neku korist Mistahu
ibn Usasi, nakon {to je govorio o Ai{i sva{ta, kako je
ranije navedeno u hadisu. Nakon {to je obznanjena
~istota i nevinost h. Ai{e, Majke pravovjernih, nakon
{to su se du{e vjernika popravile i ustabilile, nakon {to
je Allah oprostio vjernicima koji su o tome govorili i
nakon {to je izvr{ena kazna nad nekim, Slavljeni i
Uzvi{eni, Kojem pripada dobrota i darivanje, po~inje
da ulijeva samilost Siddiku prema njegovu ro|aku i
teti}u Mistahu ibn Usasi, koji je bio jako siroma{an i
od imetka je imao samo ono {to bi mu davao Ebu-
Bekr, r.a., a bio je i muhadìr. Pokliznuo se, ali i
pokajao i nad njim je radi nje izvr{ena kazna, a h. Ebu-
Bekr je i bio poznat po dobro~instvu i pomaganju
ro|aka i stranaca i kad je ~uo rije~i Uzvi{enog:
"Zar vama ne bi bilo drago da i vama Allah
oprosti?", Siddik rekao je: "Svakako da bismo voljeli
da nam oprosti{, na{ Gospodaru." Zatim je prema
Mistahu obnovio svoje dobro~instvo i rekao: "Allaha
mi,ne}u mu ga nikad uskratiti." Zato je Ebu-Bekr i bio
Siddik, jako iskren i istinoljubiv, neka je Allah
zadovoljan njime i njegovom k}erkom (koja je
nedu`na i ~ista i ~ija je nevinost i ~istota potvr|ena i
koja je èna naja~asnijeg stvorenja na nebesima i na
Zemlji. Allah ju je sa~uvao kao i druge njegove,
s.a.v.s., ène od bluda, a tako|er i ène i majke drugih
vjerovjesnika i poslanika i ovo spada u potpunost
njihove bezgrje{nosti, neka je na njih blagoslov i
spas.)
471

"Oni koji obijede ~estite, bezazlene vjernice,
neka budu prokleti i na ovom i na onom
svijetu; njih ~eka patnja nesnosna /23/ na
Dan kada protiv njih budu svjedo~ili jez ci
njihovi, i ruke njihove i noge njihove za ono
{to su radili. /24/ Tog Dana Allah }e ih kazniti
kaznom koju su zasluìli i oni }e saznati da je
Allah, doista, o~igledna Istina." /25/
i
,

i ,

Ovo je prijetnja od Allaha onima koji obijede
~estite i bezazlene ène, naj~e{}e vjernice. Majke
pravovjernih pre~e su da se ovo odnosi na njih od
svake ~estite ène, pogotovu ona koja je bila
povodom objavljivanja, a to je Ai{a, k}i Siddikova,
neka je Allah zadovoljan njima. Sva ulema je
apsolutno saglasna da je nevjernik onaj ko je bude
grdio poslije ovoga i bude je optuìvao za ono za{to
je bila optuèna nakon ovog {to je navedeno u ajetu,
jer oponira Kuranu. A takav sud se odnosi i na ostale
majke pravovjernih.
Allah Uzvi{eni kaè: "neka budu prokleti i na
ovom i na onom svijetu" Uzvi{eni kaè:
"Oni koji Allaha i Poslanika Njegova budu
vrije|ali." (33:57) Ima mi{ljenje da je ovaj ajet
objavljen samo o Ai{i, r.a. Ispravno je da on, iako
objavljen samo o h. Ai{i, ima op}evaè}u normu i
odnosi se na zabranu potvaranja svake ~estite i
bezazlene vjernice, a u ajetu nije propis specificiran
samo za nju,ve} je ona samo povod objavljivanja
pored drugih, a propis se odnosi i na nju i na druge.
Op}enitost propisa osnaùje i predanje Ibn Ebi-
Hatima od Ebu-Hurejrea da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao /302/: "ûvajte se sedam ubita~nih
grijeha." Neko je upitao: "Koji su to, Allahov
Poslani~e?" Odgovorio je: "Pore|enje nekoga sa
Allahom, magija (sihr), ubiti nekoga bespravno,
uzimati kamatu, tro{iti imetak jetima, pobje}i na dan
boja i potvoriti ~estite i bezazlene vjernice." Prenijeli su
ga i Buharija i Muslim od Sulejmana ibn Bilala. Hafiz
Ebul-Kasim et-Taberani prenosi od Huzejfe da je
Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao /303/: "Potvora po{tene
ène ru{i dobra djela u~injena za sto godina."
"...na Dan kada protiv njih budu svjedo~ili
jez ci njihovi, i ruke njihove i noge njihove za
ono {to su radili." Prenosi Ibn Ebi-Hatim od Ibn-
-Abbasa da je rekao: "Kada mnogobo{ci vide da }e u
Dènnet u}i samo oni koji su klanjali re}i }e: Do|ite
da zanije~emo da mi nismo klanjali, pa }e to
zanijekati, ali njihova usta }e se zape~atiti a njihove
ruke i njihove noge }e svjedo~iti, tako da ne}e mo}i
od Allaha sakriti nijednu rije~. "Ibn Ebi-Hatim prenosi,
a tako|er i Ibn-Dèrir, od Ebu-Seida da je
Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao /304/: "Kada bude Sudnji
dan, nevjernik }e se poznati po svojim djelima, ali }e
on negirati i prepirati se. Re}i }e se: 'Ovo su tvoje
kom{ije koje svjedo~e protiv tebe.' Re}i }e: 'Oni laù.'
Pa }e se re}i: 'Tvoja porodica i tvoja rodbina.' On }e
re}i: 'I oni laù.' Zatim }e se re}i: 'Zakletite se!', pa }e
ih Allah u~initi nijemim, a protiv njih }e svjedo~iti ruke
njihove i jezici njihovi, a zatim }e ih On uvesti u
Vatru." A u Muslimovom i Nesaijinom predanju /305/
se kaè: "...pa }e mu zape~atiti usta, a njegovim
udovima }e se re}i: 'Govorite!', pa }e govoriti o
njegovim djelima. Zatim }e mu biti pu{teno da
govori, pa }e re}i: 'Daleko, daleko bilo, ja sam se za
vas zauzimao...'"

471
Ovaj tekst izmeu zagrada moje su rijei.
Allah Uzvi{eni kaè: "Tog Dana Allah }e ih u
potpunosti kazniti kaznom koju su zasluìli."
Ibn-Abbas kaè da: zna~i "njihovim ra~unom".
472

"i oni }e saznati da je Allah, doista, oli~ena
Istina", tj. da je Njegovo obe}anje, Njegova prijetnja
i Njegovo svo|enje ra~una pravedno, bez imalo
nepravde.

"Nevaljale ène su za nevaljale mu{karce, a
nevaljali mu{karci za nevaljale ène; ~estite
ène su za ~estite mu{karce, a ~estiti mu{karci
za ~estite ène. Oni nemaju ni{ta s tim {to o
njima govore; njih ~eka oprost i veliko obilje."
/26/

Po Ibn-Abbasu i jednoj grupi tabiina ovaj ajet
objavljen je o h. Ai{i i onima koji su iznosili potvoru, a
zna~enje je da je ruàn govor prikladniji pokvarnim
ljudima, a da je lijep govor prikladniji dobrim ljudima,
pa je ono {to su pripisali potvoritelji h.Ai{i prikladnije
da se odnosi na njih same, a ona je dostojnija od njih
glede nevinosti i ~istote. Zbog ovoga Uzvi{eni kaè:
"Oni nemaju ni{ta s tim {to o njima govore",
tj. nemogu}e je da je Allah u~inio Ai{u ènom
Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., a da ona nije krjeposna i
~ista, jer je on krjeposniji i ~istiji od svakog krjeposnog
~ovjeka, a da je ona bila pokvarenica ne bi ga bila

472
Zato je "Jewmud-din", tj. Dan obrauna.
dostojna ni po vjerozakonu, niti po odredbi i zato
Uzvi{eni nagla{ava:
"Oni nemaju ni{ta sa tim {to o njima
govore", tj. daleko su oni od onoga {to iznose
potvoritelji i neprijetelji
"njih ~eka oprost", tj. zbog laì koja je na njih
iznesena "i veliko obilje", tj. kod Allaha u
dènnetima naslade i u tome je obe}anje da }e èna
Allahova Poslanika, s.a.v.s., biti u Dènnetu.

"O vjernici, u tu|e ku}e ne ulazite dok
dopu{tenje ne zatraìte i dok uku}ane ne
poselamite; to vam je bolje, da biste se
opomenuli! /27/ A ako u njima nikoga ne
na|ete, ne ulazite u njih dok vam se ne
dopusti; a ako vam se rekne: 'Vratite se!', vi se
vratite to je vama naj~ednije, a Allah zna ono
{to radite. /28/ Nije vam grijeh da ulazite u
nenastanjene zgrade, u kojima se nalaze
stvari va{e a Allah zna ono {to javno
pokazujete i ono {to krijete." /29/
,

Ovo su {erijatske odgojne mjere kojima Allah
odgaja Svoje robove, vjernike, i to o traènju dozvole,
nare|uju}i im da ne ulaze u tu|e ku}e dok
dopu{tenje ne dobiju, tj. prije ulaska, a poslije selam
nazovu. Potrebno je tri puta dopu{tenje zatraìti, pa
ako mu se dopusti, a u protivnom }e se vratiti, kako je
utvr|eno u sahih-hadisu /306/ da se Ebu-Musa, kad je
traìo dopu{tenje kod Omera tri puta, pa mu nije
dopu{teno, vratio. Zatim je Omer rekao: "Kao da sam
~uo glas Abdullaha ibn Kajsa da traì dopu{tenje?
Dozvolite mu da u|e." Traìli su ga i na{li, a on je ve}
bio oti{ao, pa kad se nakon toga vratio, Omer ga
upita: "[ta te je vratilo?" On odgovori "Traìo sam
dopu{tenje tri puta, ali mi nije odgovoreno, a ja sam
~uo Vjerovjesnika, s.a.v.s., da kaè: 'Kada neko od vas
traì dopu{tenje da u|e, pa mu se ne dopusti, neka se
vrati.'" Omer re~e: "Ili }e{ mi donijeti dokaz za to ili }u
te jako istu}i." On je oti{ao do skupine ensarija i
spomenuo im {ta rekao je Omer. Odgovorili su mu:
"To ti moè posvjedo~iti samo najmla|i me|u nama,
pa je sa njim oti{ao Ebu-
Se'id el-Hudri i obavijestio Omera o tome. Omer
rekao je: "Omelo me je trgovanje na pijaci da ne
~ujem ovaj hadis od Poslanika."
Imam Ahmed prenosi od Enesa ili nekoga drugog
/307/ da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., traìo dopu{tenje
Sa'd ibn Ubade govore}i: "Es-selamu alejke ve
rahmetullahi (Selam i Allahov rahmet na tebe)!" Sa'd
je odgovorio: "Ve alejkes-selamu ve rahmetullahi
(Neka je i na tebe selam i Allahov rahmet)!"
Vjerovjesnik, s.a.v.s., nije ga ~uo tako da je tri puta
nazivao selam, a i Sa'd mu je tri puta odgovarao, ali
ga on nije ~uo, pa se Vjerovjesnik, s.a.v.s., povratio.
Sa'd ga je sustigao i rekao: "Allahov Poslani~e, pre~i si
mi i od babe i od majke. Nisi ni jednom nazvao selam
a da ja nisam ~uo. Ja sam ti odgovarao, ali ne da me
~uje{, po{to sam èlio da {to vi{e primim tvojih
selama radi bereketa." Zatim ga je uveo u ku}u, gdje
mu je primaknuo gro`|ice koje je Allahov Vjerovjesnik
jeo. Kad je zavr{io prou~io mu je dovu: "Dobri jeli
va{u hranu, meleki na vas blagoslov (salavate)
donosili i posta~i se kod vas iftarivali." Ebu-Davud
kaè: "Kazivao nam je Osman ibn Ebu-[ejbe, svojim
lancem prenosilaca koji seè do Huzejla, koji rekao je
/308/: "Do{ao je neki ~ovjek." Osman kaè: "Sa'd." "i
zaustavio se na vratima Vjerovjesnika, s.a.v.s., da traì
dopu{tenje.Stao je na vrata." Osman kaè: "prema
vratima.", pa mu je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao:
"Ovako trebaju da budu vrata, od tebe", ili rekao je,
"jer je traènje dopu{tenja samo isklju~ivo radi
gledanja..." Iz ovoga se razaznaje da Onaj Koji traì
dopu{tenje od stanara ne treba da stoji licem
nasapram vrata, ve} treba du mu vrata budu sa desne
ili lijeve strane.
Kod Buharije i Muslima je zabiljeèno od Allahova
Poslanika, s.a.v.s., da rekao je /309/: "Kad bi ti neki
~ovjek virio bez dopu{tenja, pa ti baci{ na njega
kamen~i} i izbije{ mu oko, ne bi imao nikakva
grijeha." Jedna grupa muhaddisa prenosi od Dàbira
da rekao je /310/: "Oti{ao sam Vjerovjesniku, s.a.v.s.,
zbog duga koji je imao moj babo, pa sam pokucao na
vrata. On je upitao: 'Ko je?' Odgovorio sam: 'Ja.' On
ponovi: 'Ja, ja!!!', kao da mu to nije bilo drago." Nije
mu bio drag takav odgovor, jer nije postignut cilj od
traènja dopu{tenja, a to je predstavljanje i
upoznavanje, jer svako za sebe kaè ja, pa se ne zna
ko kuca osim ako se jasno kaè ime tako da se moè
dobiti dopu{tenje. Ebu-Davud prenosi od Ribiijja da
rekao je /311/: "Do{ao je neki ~ovjek iz plemena
Benu-Amir i traìo dopu{tenje od Allahova Poslanika,
s.a.v.s., koji je bio u svojo ku}i, rekav{i: 'Da li da
u|em?' Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je svome slugi:
'Iza|i pred ovoga i pou~i ga kako se traì dopu{tenje.
Reci mu da kaè: 'Es-selamu alejkum, da li da u|em?'
To je ~ovjek ~uo, pa je odmah rekao: 'Es-selamu
aljekum, da li da u|em?' Pa mu je Vjerovjesnik,
s.a.v.s., dozvolio i u{ao je."
Dopu{tenje je obavezno traìti i od majki i sestara.
Prenosi E{a's od Adijj ibn Sabita da je jedna ensarijka
rekla: "Allahov Poslani~e, ja budem u svojoj ku}i u
stanju u kojem ne bih voljela da me vidi iko, niti babo,
niti dijete, a jedan ~ovjek iz moje porodice neprestano
mi ulazi, a ja sam u takvom stanju." Tada je
objavljeno:
"dok dopu{tenje ne zatraìte i dok
uku}ane ne poselamite." To je traènje
dopu{tenja tri puta, pa kome se od njih ne dopusti
neka se vrati. Prvi put da ga ~uje ako ima neko ìv,
drugi put da se pripreme i tre}i put da dopuste ili
odbiju. Nikad se ne zadràji na vratima onog ko ti nije
dopustio, jer ljudi imaju svoje potrebe i poslove, a
Allah je pre~i kad je u pitanju isprika.
Allah Uzvi{eni kaè: " to vam je bolje", zna~i
traènje dopu{tenja vam je bolje u smislu da je to
obostrano dobro i za onoga koji traì dopu{tenje i za
porodicu u ku}i "da biste opomenuli se!" Allah
Uzvi{eni kaè:
"A ako u njima nikoga ne na|ete, ne
ulazite u njih dok vam se ne dopusti", jer, u
suprotnom, to je raspolaganje tu|om imovinom bez
dopu{tenja vlasnika. Ako ho}e, dopustit }e, a ako
ho}e, ne}e dopustiti.
"a ako vam se rekne: 'Vratite se!', vi se
vratite, bolje vam je", tj. kad vas vrate s vrata prije
dopu{tenja ili poslije njega "vi se vratite to je
vama naj~ednije", tj. naj~istije
,

"...a Allah zna ono {to radite." Katade kaè da
je neki muhadìr rekao: "Cijelog svog ìvota traìm
ovaj ajet, ali nisam do~ekao da zatraìm dopu{tenje
nekom od svoje bra}e, a da mi on kaè: 'Vrati se!', a ja
sretan i zadovoljan."
"Nije vam grijeh da ulazite u nenastanjene
zgrade." A ovaj ~asni ajet specifi~nijeg je zna~enja od
onog prije njega, jer dopu{ta mogu}nost ulaska u
ku}e u kojima nema nikoga, ako ~ovjek ima svoje
stvari u njima i bez dopu{tenja, kao {to je ku}a
pripremljena za goste, kad mu se dopusti prvi put
sasvim je dovoljno. Neki drugi kaù: "To su trgova~ke
ku}e, kao hanovi, karavansaraji, konaci ku}e u Meki i
drugo." Ovo drugo odabira Ibn-Dèrir i prenosi ga od
jedne svoje grupe, ali je prvo mi{ljenje o~itije, a Allah
najbolje zna. Ima mi{ljenje da su to {atori od kostrijeti.

"Reci vjernicima neka obore poglede svoje i
neka ~uvaju stidna mjesta svoja; to im je
naj~ednije, jer Allah, u stinu, zna ono {to oni
rade. /30/"
i

Ovo je imperativ Allaha Uzvi{enog vjernicima da
obore poglede svoje od onoga {to je Allah zabranio
tako da oni ne zgledaju, osim ako pogled padne
iznenada. Ako se to desi neka brzo okrene svoj
pogled, kao {to je prenio Muslim u svome "Sahihu"
od Dèrira ibn Abda el-Bedèlija, r.a., koji kaè /313/:
"Pitao sam Vjerovjesnika, s.a.v.s., o iznenadnom
pogledu, pa mi je naredio da okrenem svoj pogled."
Tako ga prenose i imam Ahmed, Ebu-Davud, Tirmizi i
Nesai, a Tirmizi ga ocjenjuje kao hasen-sahih. Ebu
Davud prenosi od Burejde da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao Aliji /314/: "Ne bacaj pogled za
pogledom, ima{ pravo na prvi, ali ne i na drugi." U
"Sahihu" od Ebu-Sei'da prenosi se da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao /315/: "ûvajte se zadràvanja
i sjedenja po putevima." Rekli su: "Allahov Poslani~e,
mi se moramo zadràvati radi razgovora." Allahov
Poslanik, s.a.v.s., re~e: "Ako ve} odbijate, onda dajte
putu njegovo pravo." Upita{e: "[ta je njegovo pravo,
Allahov Poslani~e?" On odgovori: "Obaranje pogleda,
suzdràvanje od uznemiravanja, uzvra}anje selama,
nare|ivanje dobra i spre~avanje zla."
Neko od prvih generacija rekao je: "Pogled je
otrovna strijela za srce i zato je Allah naredio da se
~uvaju stidna mjesta, kao {to je naredio da se ~uvaju
pogledi koji su povodi tome." Uzvi{eni kaè:
"Reci vjernicima neka obore poglede svoje i
neka ~uvaju stidna mjesta svoja." ûvanje
stidnog mjesta nekad se ogleda kroz njegovo
spre~avanje od bluda, kao {to kaè Uzvi{eni:
"i koji stidna mjesta svoja ~uvaju" (23:5), a
nekada kroz ~uvanje od gledanja u njeg, kao {to je
re~eno u hadisu u Ahmedovom "Musnedu" i u
"Sunenima" /316/: "ûvaj svoje stidno mjesto (avret)
osim od svoje ène ili robinje."
"...to im je naj~ednije", tj. naj~istije za njihova
srca i njihovu vjeru, kao {to je re~eno: "Ko sa~uva
pogled Allah }e mu darovati svjetlo u njegovoj
pronicljivosti (besiretu)."
"...jer Allah, uistinu, zna ono {to oni rade."
Sahih-hadis kojeg prenosi Ebu-Hurejre glasi /317/:
"ôvjeku je propisan udio u bludu kojeg ne moè
nikao izbje}i: blud o~iju je gledanje, blud jezika je
govor, blud u{iju je slu{anje, blud ruku je diranje, blud
nogu jesu koraci, a du{a (nefs) èli i hlepi dok stidno
mjesto to potvr|uje ili negira."


"A reci vjernicama neka obore poglede svoje i
neka ~uvaju stidna mjesta svoja; i neka ne
pokazuju ukrase svoje osim onoga {to je
ionako spolja{nje, i neka vela svoja spuste na
grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju
drugima, to mogu samo muèvima svojim, ili
o~evima svojim, ili o~evima muèva svojih, ili
sinovima svojim, ili sinovima muèva svojih, ili
bra}i svojoj, ili sinovima bra}e svoje ili
sinovima sestara svojih, ili prijateljicama
svojim, ili robinjama svojim, ili mu{karcima
kojima nisu potrebne ène, ili djeci koja jo{ ne
znaju koja su stidna mjesta èna; i neka ne
udaraju nogama svojim da bi se ~uo zveket
nakita njihova koji pokrivaju. I svi se Allahu
pokajte, o vjernici, da biste postigli ono {to
èlite " /31/

,

.
,

Ovo je imperativ od Allaha Uzvi{enog ènama,
vjernicama, zbog Njegove brige zbog njihovih
muèva i njihovog razlikovanja od èna
predislamskog perioda i postupaka mnogobo{kinja.
Povod objavljivanja ovog ajeta kako navodi Mukatil
ibn Hajjan - a Allah najbolje zna - je da je Dàbir ibn
Abdullah el-Ensarijj kazivao kako je Esma bint Mersed
bila u svom boravi{tu u plemenu Benu Harisa, pa su
po~ele da joj ulaze neodjevene ène tako da su im se
pokazale halhale na nogama, prsa i pramenovi kose.
Esma je rekla: "Kako je ovo ru`no!", pa je Uzvi{eni
objavio:
"A reci vjernicama neka obore poglede
svoje", tj. od gledanja u tu|e ljude koje im je Allah
zabranio. Zbog ovoga neka ulema smatra da nije,
uop}e, dozvoljeno èni da gleda strance i nepoznate
ljude i to argumentuju predanjem Ebu-Davuda i
Tirmizija /318/ od Ummi-Seleme da su ona i
Mejmuna bile kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kad
im je do{ao Ibn Ebi-Mektum i u{ao, a to nakon {to
nam je bilo nare|eno da se pokrivamo, pa je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Sklonite se od njega!" Rekla
sam: "Allahov Poslani~e, zar on nije slijep, niti nas vidi
, niti nas raspoznaje?" Allahov Poslanik, s.a.v.s., re~e:
"Zar ste vas dvije slijepe, zar vi ne vidite?" Tirmizi ga
ocjenjuje kao hadis hasen, sahih.
Druga ulema smatra da im je dozvoljeno gledati
strance, ali bez ikakve strasti ili pohote, kao {to je
utvr|eno u sahih-hadisu /319/ da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., gledao Abesince koji su se igrali svojim
kopljima, na bajramu u dàmiji, a Ai{a, Majka
pravovjernih, posmatrala ih je iza njega dok ju je on
pokrivao od njih, sve dok joj nije dosadilo, pa se
okrenula. Allah Uzvi{eni kaè:
"...i neka ~uvaju stidna mjesta svoja" u
odnosu na razvratne stvari, kao {to su blud i ono {to
se podvodi pod njega, kao {to je gledanje ili ne{to
drugo. Allah Uzvi{eni kaè:
"i neka ne pokazuju ukrase svoje osim
onoga {to je ionako spolja{nje" po jednom
mi{ljenju, da ne pokazuje ni{ta od ukrasa strancima,
osim onoga {to je nemogu}e sakriti, kao ogrta~
/mantil/ koji prekriva odje}u i najdonji dijelovi odje}e.
Od Ibn-Abbasa se prenosi da je o rije~ima Uzvi{enog:
"i neka ne pokazuju ukrase svoje osim
onoga {to je ionako spolja{nje", rekao: "Njeno
lice, {ake i prsten." Sli~no se prenosi od Ibn-Omera,
Ataa i drugih tabiina. Malik kaè da se:
"osim onoga {to je i onako spolja{nje"
odnosi na prsten i halhale. Vjerovatno da je Ibn-Abbas
i oni koji ga slijede u tome pod licem i {akama mislio
na tuma~enje onoga {to je ionako spolja{nje. Ovo je
poznato kod ve}ine (dùmhur) a k tome se dodaje i
hadis kojeg prenosi Ebu-Davud u svome "Sunenu"
preko Halid ibn Durejaka od Ai{e, r.a., da je Esma, k}i
Ebu-Bekrova u{la kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., u
prozirnoj odje}i, pa se okrenuo od nje i rekao /320/:
"Esma, nije dobro, da se èni kada po~ne dobijati
mjese~nicu (hajd), vidi ne{to osim ovog" i pokazao je
na svoje lice i svoje {ake. Me|utim Ebu-Davud i Ebu-
Hatim er-Razi ga ocjenjuju kao mursel-hadis, jer Halid
ibn Durejk nije ~uo od Ai{e, r.a. Allah Uzvi{eni kaè:
"i neka vela svoja spuste na grudi svoje", tj.
na gornje dijelove prsa i sama prsa, da bi se
razlikovale od obilje`ja èna predislamskog perioda
koje su bile otkrivenih prsa, vratova i pramenova kose,
pa je Allah naredio vjernicama da pokriju svoju
vanj{tinu, kao {to kaè Uzvi{eni:
"O vjerovjesni~e reci ènama svojim, i
k}erima svojim, i ènama vjernika neka spuste
haljine svoje niza se. Tako }e se najlak{e
prepoznati pa ne}e napastovane biti."
Rije~: mnoìna je od rije~i: (veo, koprena,
pokriva~), a to je ono ~ime se pokriva preko glave i
{to ljudi nazivaju: u istom zna~enju vela i pokriva~a.
Buharija prenosi da je Ai{a, r.a., rekla: "Allah se
smilovao prvim ènama muhadìrkama koje su, kad
je Allah objavio:
"i neka vela svoja spuste na grudi svoje",
pocijepale svoje haljine i njima pokrile glave."
Allah Uzvi{eni kaè: "neka ukrase svoje ne
pokazuju drugima, to mogu samo muèvima
svojim", tj. svojim supru`nicima.
"ili o~evima svojim, ili o~evima muèva
svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muèva
svojih, ili bra}i svojoj, ili sinovima bra}e svoje,
ili sinovima sestara svojih." Svi ovi su zabranjeni
èni i ona moè da im pokaè svoje ukrase, me|utim
bez pokazivanja draì. Ibnul-Munzir prenosi da je
Ikrima, nakon {to je prou~io ovaj ajet, rekao: "Nisu
spomenuti amidà i dajdà, jer oni mogu opisati
djevojku svojim sinovima (koji joj nisu mahremi), pa
èna ne skida mahramu pred amidòm i dajdòm. A
{to se ti~e muà, to i jeste sve zbog njega da bi mu se
ona dotjerala i uljep{ala kako to ne moè biti u
dru{tvu drugih.

Allah Uzvi{eni kaè: "ili prijateljicama svojim"
zna~i da, tako|er, moè pokazati svoje ukrase ènama
muslimankama, za razliku od èna {ti}enika islamske
dràve (nemuslimana), kako ih ove ne bi opisivale
svojim muèvima. To je, iako je zabranjeno svim
ènama, izraènije prema nemuslimankama, jer ih
ni{ta u tome ne spre~ava za razliku od muslimanke,
koja zna da je to strogo zabranjeno (haram), pa to i
izbjegava. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je /321/:
"Nek se ne zanima èna drugom ènom, opisuju}i je
svome muù kao da gleda u nju." Prenose ga Buharija
i Muslim od Ibn-Mes'uda. Ebu-Seid prenosi u svome
"Sunenu" da je Omer ibn el-Hattab pisao Ebu-Ubejdi:
"ûo sam da neke ène muslimanke ulaze u
javana kupatila sa ènama mnogoboàca. To je samo
do tebe. @eni koja vjeruje u Allaha i Sudnji dan nije
dopu{teno da joj stidno mjesto (avret) vidi èna koja
ne pripada njezinoj zajednici."
Mudàhid je o rije~ima Uzvi{enog: "ili
prijateljicama svojim" rekao: "Svojim prijateljicama
muslimankama, mnogobo{kinje ne mogu biti njene
prijateljice i muslimanka se ne moè pokazivati pred
mnogobo{kinjom." [to se pak ti~e predanja koje je
zabiljeìo Ibn Ebi-Hatim od Ataa, koji rekao je: "Kada
su drugovi Allahova Poslanika, s.a.v.s., stigli u Bejtul-
Makdis /Jerusalem/ babice njihovih èna bile su
jevrejke i kr{}anke", ona se odnosi na mogu}nost
prilikom nu`de.
Allah Uzvi{eni kaè: "ili robinjama svojim." Ibn-
Dèrir kaè da su to ène mnogoboàca, pa joj je
dozvoljeno da joj pokaè svoje ukrase, makar bila i
mnogobo{kinja, jer je to njezina robinja. Ve}ina
smatra: "âk je dozvoljeno da pokaè i svome robu i
svojoj robinji." To dokazuju hadisom kojeg prenosi
Ebu-Davud od Enesa /322/ da je Vjerovjesnik, s.a.v.s.,
oti{ao sa jednim robom Fatimi i poklonio joj ga. Na
Fatimi je bila odje}a s kojom kad bi pokrila glavu, ne
bi stizala do nogu, a kad bi pokrila noge, ne bi stizala
do glave. Nakon {to je Vjerovjesnik, s.a.v.s., vidio {ta
je zatekao re~e: "Ni{ta ti to ne smeta, samo je tvoj
babo i tvoj dje~ak."
473

"ili mu{karcima kojima nisu potrebne ène"
kao sluge i pratoci koji nisu fizi~ki dostatni a nemaju
interesa za ènama niti im one pobu|uju strasti. Ibn-
Abbas kaè: "To je ravnodu{an ~ovjek koji nema
nikave pohote. "Imam Ahmed prenosi od Ummi-
Seleme da je rekla /323/ da je kod nje u{ao Allahov
Poslanik, s.a.v.s., a kod nje je bio hemofrodit
(dvopolac) i njen brat Abdullah ibn Ebi-Seleme.
Hemofrodit je govorio: "Abdullahu, ako vam Allah
dadne sutra da zauzmete Taif, uzmi Gilanovu k}erku,
jer ona prilazi sa ~etiri, a odlazi sa osam."
474
Allahov
Poslanik, s.a.v.s., ~uo ga je pa rekao je Ummi-Selemi:
"Neka ti ovaj ne ulazi!" Prenose ga i Buharija i Muslim.
"ili djeci koja jo{ ne znaju koja su stidna
mjesta èna" {to zna~i zbog njihove mladosti ne
razumiju {ta su stidna mjesta èna i njihove na~ine
umiljavanja govora, uvijanja u hodu, njihove pokrete i
mirovanja, jer dijete kad je malo to ne shvata, pa ni{ta
ne smeta da ulazi kod èna. Me|utim ako je
adolescent, tako da to zna, shvata i razlikuje manje
lijepu od lijepe, nije mu dopu{teno da ulazi kod èna.
Utvr|eno je kod Buharije i Muslima da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao /324/: "ûvajte se ulaska
ènama." Neko je upitao: "Allahov Poslani~e, {ta misli{
o ulasku djevera?" Odgovori: "Djever je smrt!"
Allah Uzvi{eni kaè: "i neka ne udaraju
nogama svojim." @ena u predislamskom periodu
koja je bila debelih nogu, pa joj nisu zbog toga dok je
i{la putem zveketali halhali, udarala je nogom po
zemlji, pa bi ljudi ~uli njihov zveket. Allah je zabranio
ènama vjernicama takav postupak. Tako|er, u ovu
zabranu ulazi ono od njenih ukrasa pokriveno, pa ona
u~ini neki pokret da bi istakla to {to je sakriveno. U to
spada i da se ona namiri{e i uljep{a prilikom izlaska iz
ku}e, tako da ljudi osjete njen miris. Prenosi Tirmizi od
Ebu-Musaa da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao /325/:
"Svako oko blud ~ini, a èna koja se namiri{e, pa
pro|e pored skupa ona je takva i takva", zna~i
bludnica.
"I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste
postigli ono {to èlite", tj. okitite se ovim
osobinama i ovim ~asnim pona{anjem koje vam On
nare|uje, a ostavite osobine i ru`ne navike na kojim je
po~ivao predislamski period, jer sva je sre}a u
izvr{avanju onog {to je naredio Allah i Njegov
Poslanik i u ostavljanju onog {to je zabranio Allah i
Njegov Poslanik; Allah Uzvi{eni je Onaj od Kojeg se
pomo} traì.

473
On je bio maloljetan. Ona ga je odgojila i oslobodila kad je
porastao, kako je naveo hafiz Ibn-Asakir.
474
Misli se na slojeve sala na njenom stomaku, a kojih ima etiri.
Meutim, kada se okrene leima onda to izgleda kao osam slojeva,
po etiri na svakom boku.

"Udavajte neudate i ènite neoènjene, i
~estite robove i robinje svoje; ako su
siroma{ni, Allah }e im iz obilja Svoga dati.
Allah je neizmjerno dobar i sve zna. /32/ I
neka se suzdrè oni koji nemaju mogu}nosti
da se oène dok im Allah iz obilja Svoga ne
pomogne! A s onima u posjedu va{em koji
èle da se otkupe, ako su u stanju da to u~ine,
o otkupu se dogovorite. I dajte im ne{to od
imetka koji je Allah vama dao. I ne nagonite
robinje svoje da se bludom bave - ako one èle
da budu ~estite - da biste stekli prolazna
dobra ovoga svijeta; a ako ih neko na to
prisili, Allah }e im, zato {to su bile primorane
oprostiti i prema njima milostiv biti. /33/ Mi
vam objavljujemo jasne ajete i primjere iz
` vota onih koji su prije vas bili i nestali i
pouku onima koji se budu Allaha bojali." /34/
,
,
i

Ovi ~asni i istiniti ajeti sadrè skup jasnih propisa i
neopozivih naredbi. Rije~i Uzvi{enoga:
"Udavajte neudate i ènite neoènjene" i
do kraja, naredba su za ènidbu i udaju. Jedna grupa
uleme smatra da je to stroga du`nost onome ko ima
mogu}nosti za to. To argumentuju jasnim
Poslanikovim, s.a.v.s., hadisom /326/: "Skupino
mladi}a, ko od vas ima mogu}nosti neka se èni, jer
se tako bolje obara pogled i ~uva stidno mjesto, a ko
ne moè neka posti i to mu je lijek." Prenose ga
Buharija i Muslim. U "Sunenima" na vi{e je na~ina
preneseno da je Allahov Poslanik s.a.v.s rekao /327/:
"@enite se rotkinjama imat }ete mnogo potomstva,
jer }u se ja vama ponosti pred drugim zajednicama
na Sudnjem danu." U jednom predanju se dodaje:
"~ak i sa nedono{~etom."
Rije~: mnoìna je od: i zna~i "èna koja nema
muà" i "~ovjek koji nema ène", svejedno da li se
ènio ili udavala, a zatim se rastavio ili rastavila. El-
-Dèvheri to prenosi od lingvista. Tako se kaè
neoènjen ~ovjek i neudata èna.
"ako su siroma{ni, Allah }e im iz obilja Svoga
dati." Ibn-Abbas kaè: "Allah ih podsti~e na ènidbu i
udaju i nare|uje to i slobodnim i robovima,
obe}avaju}i za to obilje. El-Lejs prenosi od Ebu-
Hurejrea da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao /328/:
"Trojica imaju pravo prema Allahu da im pomogne:
onaj ko se èni radi neporo~nosti, onaj ko èli da se
otkupi i borac na Allahovm putu."
Uzvi{eni kaè:

"...neka se suzdrè oni koji nemaju
mogu}nosti da se oène, dok im Allah iz obilja
Svoga ne pomogne!" Ovo je imperativ od
Uzvi{enog Allaha onome ko nema mogu}nosti za
ènidbu ili udaju da se suzdrì od zabranjenog, kao
{to rekao je, s.a.v.s., u prethodnom hadisu: "Skupino
mladi}a..."
"A s onima u posjedu va{em koji èle da se
otkupe, ako su u stanju da to u~ine, o otkupu
se dogovorite." Ovo je imperativ od Allaha
Uzvi{enog robovlasnicima kad im zatraè njihovi
robovi da se otkupe, da se s njima dogovore pod
uvjetom da rob ima mogu}nost i zaradu kako bi
mogao isplatiti njegovu gospodaru imetak koji mu je
obe}ao vratiti. Mnoga ulema smatra de je ovo samo
upustvo i da je poèljno tako postupiti (mustehabb),
a ne kona~na i obavezuju}a naredba, ve} gospodar
moè da bira da se dogovori sa robom, ako ho}e, ili
ako ne}e, da se ne dogovori. Buharija prenosi od
Revhaa on od Ibn-Dùrejdà da je upitao Ataa: "Je li
mi obavezno, ako ja znam da on ima odre|eni
imetak, da ga oslobodim?" Odgovorio je: "Smatram
da ti je to stroga du`nost." A Amr ibn Dinar kaè:
"Upitao sam Ataa: 'Da li to prenosi{ od nekog?'
Odgovorio je: 'Ne', zatim me je obavijestio da je
njemu prenio Musa ibn Enes da je Sirin traìo od
Enesa da se otkupi, jer je ve} bio bogat, ali je Enes
odbio. Oti{ao je Omeru, r.a., koji mu rekao je da
prihvati njegov otkup, ali je on odbio, pa ga je Omer,
r.a., udario svojim {tapom kazav{i:
"ako su u stanju da to u~ine, o otkupu se
dogovorite", pa se dogovorio sa njim oko otkupa.
Ovako ga je spomenuo Buharija kao muallak-hadis.
Prenosi se od Dahhaka da je to strogo nare|enje.
[afija je kasnije, po svom novom mi{ljenju (mezheb-
dèdid), smatrao da nije stroga du`nost, a i kod
Malika nije stroga du`nost. Ibn-Dèrir odabira
mi{ljenje o obaveznosti zbog jasno}e ajeta.
Allah Uzvi{eni kaè: "ako su u stanju da to
u~ine." Ebu-Davud prenosi u "Merasilu" od Jahjaa ibn
Kesir da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., citirao: "ako su u
stanju da to u~ine, o otkupu se dogovorite", a
zatim rekao: "Ako znate da znaju neki zanat koji
mogu obavljati, ne pu{tajte ih da budu na teretu
ljudima."
Allah Uzvi{eni kaè: "I dajte im ne{to od
imetka koji je Allah vama dao", tj. ostavite i
njima jedan dio od otkupnine. Drugi misle da je to
dio koji im je propisao Allah iz imetka na koji se daje
zekat. Odabira ga i Ibn-Dèrir, a Ibn-Abbas kaè:
"Allah nare|uje vjernicima da pomognu robovima,
zna~i da im pomognu u vlastitom osloba|anju, tako
{to }e ih osloboditi pla}anja otkupnine." Ibn Ebi-
Hatim prenosi od Alije ibn Ebi-Taliba da rekao je:
"...jedne ~etvrtine otkupnine." Preneseno je kao
merfu-predanje, ali je izvjesnije da je to mevkuf-
predanje vezano za Alijju, r.a., kao {to ga je prenio od
njega i Ebu Abdur-Rahman es-Sulemi.
Allah Uzvi{eni kaè: "I ne nagonite robinje
svoje da se bludom bave." Ljudi koji bi imali
robinju, u predislamskom periodu, pu{tali su je da se
bavi prostitucijom, odrediv{i joj procenat koji je
redovno uzimao od nje. Nakon {to je do{ao islam,
Allah je to zabranio vjernicima. Povod njegova
objavljivanja, kako to navode mnogi mufessiri prvih i
kasnijih generacija, vezan je za Abdullaha ibn Ebi-
Selula, koji je imao robinje koje je prisiljavao da se
prostitui{u, traè}i od njih prihod, ali i njihovu djecu i
upravljanje s njegove strane, kako je on smatrao.
Predaje o tome me|usobno su isprepletene i
povezane.
Allah Uzvi{eni kaè: "ako one èle da budu
~estite." To ne zna~i da ih je dozvoljeno prisiljivati
ako one i ne èle biti ~estite. Allah Uzvi{eni kaè: "da
biste stekli prolazna dobra ovoga svijeta", tj.
njihove prihode, njihove vjen~ane darove (mehr),
njihovu djecu. Allahov Poslanik, s.a.v.s., zabranio je
zaradu od pu{tanja krvi, mehr prostitutke i napojnicu
vra~ara. U predanju /329/ se kaè: "Mehr prostitutke
zabranjen je, zarada onoga koji pu{ta krv je
zabranjena i cijena psa (po kojoj se proda) je
zabranjena." Allah Uzvi{eni kaè:
"...a ako ih neko na to prisili, Allah }e im,
zato {to su bile primorane, oprostiti i prema
njima milostiv biti." Ako vi to uradite, Allah }e
njima oprostiti i milostiv biti, a njihov grijeh ide na
onoga ko ih je primorao. Tako smatra Ibn-Abbas i
grupa tabiina. U merfu hadisu Allahov Poslanik,
s.a.v.s., kaè /330/: "Mom ummetu opro{tena je
gre{ka zaborava i ono na {to su primorani."
Nakon {to je Slavljeni i Uzvi{eni analizirao i
objasnio ove propise kaè:
Mi vam objavljujemo jasne ajete " Zna~i -
Kur'an, u kome su jasni i protuma~eni ajeti, "i
primjere iz ` vota onih koji su prije vas bili i
nestali", tj. vijest o prija{njim zajednicama i o onom
{to ih je pogodilo zbog njihova oponiranja
imperativima Allaha Uzvi{enog, kao {to kaè Uzvi{eni:
.
i
"i u~inismo ih primjerom i poukom
narodima kasnijim" (42:56), tj. zaprekom za
~injenje grijeha i zabranjenih stvari. "i pouku onima
koji se budu Allaha bojali", tj. onome koji se bude
bojao Allaha i strahovao od Njega. Alija ibn Ebi-Talib,
r.a., u svom opisu Kurana kaè: "U njemu je sud o
onome {to je me|u vama, vijest o onome {to je bilo
prije vas i navije{}e onoga {to }e biti poslije vas. On je
jasni govor, a ne lakrdija i onog ko ga ostavi iz
oholosti, Allah }e uni{titi, a onog ko traì uputu u
ne~emu drugom, Allah }e ostaviti u zabludi."

"Allah je svjetlost nebesa i Zemlje! Primjer
svjetlosti Njegove je udub na u zidu u kojoj e
svjetiljka, svjetiljka je u kandilju, a kandilj je
kao zvijezda blistava koja se uìè
blagoslovljenim drvetom maslinovim, ni
isto~nim ni zapadnim, ~ije ulje gotovo da sija
kad ga Vatra i ne dotakne; sama svjetlost nad
svjetlo{}u! Allah vodi ka svjetlosti Svojoj
onoga koga On ho}e. Allah navodi primjere
ljudima, Allah sve dobro zna. /35/"
i j

Alija ibn Ebi-Talha prenosi da je Ibn-Abbas o
rije~ima Uzvi{enog: "Allah je svjetlost nebesa i
Zemlje!" rekao: "Upu}iva~ stanovnika nebesa i
Zemlje." Ibni-Dèrir prenosi od Enes ibn Malika da
rekao je: "Allah kaè: 'Moje svjetlo je uputa.'" Ovo
mi{ljenje odabira Ibn-Dèrir. "Primjer svjetlosti
Njegove", tj. primjer upute Njegove vjernik je u ~ija
prsa je Allah, d`.{., stavio iman (vjerovanje) i Kur'an.
Ubejj ibn Ka'b ~itao je:
"Primjer svjetlosti onoga koji vjeruje u
Njega." To je vjernik u ~ija prsa je Allah, d`.{., stavio
iman (vjerovanje) i Kur'an. Ovako su prenijeli Seid
ibn Dùbejr i Kajs ibn Sad, od Ibn-Abbasa da je i on
tako ~itao: "Primjer svjetlosti onoga koji vjeruje
u Njega." Neki ~itaju:
"Allah je Osvjetljitelj nebesa i Zemlje!" Od
Dahhaka se prenosi da je u~io: "Allah je osvijetlio
nebesa i Zemlju!" Buharija i Muslim prenose od
Ibn-Abbasa, r.a., /331/ da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
kada je ustajao no}u, u~io sljede}u dovu: "Allahu moj,
Tebi pripada slava i hvala, Ti si svjetlost nebesa i
Zemlje i onoga {to je u njima.
475
Tebi pripada slava i

475
Kaem: "Ovo je argument da se rijeima Uzvienog:
'Allah je svjetlost nebesa i Zemlje!' mislilo: 'Upuiva njihovih
stanovnika', s obzirom da ova svjetlost nije svjetlost Njegovog bia,
koja je Njegov atribut, ve je to samo svjetlo upute koje On ubacuje u
srca vjernika. Takoer i prethodni kiraeti (naini itanja/uenja
Kurana) svjedoe o ovome: 'Allah je Osvjetljitelj nebesa i Zemlje!' i
'Allah je osvjetlio nebesa i Zemlju!' Pogotovu rijei Uzvienog na
kraju ovog ajeta: 'Allah vodi ka svjetlosti Svojoj onoga koga On
hvala, Ti odràva{ nebesa i Zemlju i ono {to je u
njima."
Allah Uzvi{eni kaè: "Primjer svjetlosti
Njegove." O ovoj zamjenici (Njegove) postoje dva
mi{ljenja: prvo, da se ona vra}a na Allaha Uzvi{enog,
tj. primjer Njegove upute u srcu vjernika, (zastupa ga
Ibn-Abbas); drugo, da se zamjenica vra}a na vjernika
na kojeg ukazuje kontekst. Kao da je re~eno: "Primjer
svjetlosti vjernika koja je u njegovu srcu je udubina u
zidu", pa je upore|eno srce vjernika, uputa koja mu je
priro|ena i Kur'an, koji je podudaran sa onim {to je
vjerniku priro|eno, kao {to kaè Uzvi{eni:
"Zar je Onaj Koji èli samo ovaj svijet kao
onaj kome je jasno ko je Gospodar njegov, na
{to se nadovezuje Kuran kao svjedok Njegov."
(11:17) Tako je upore|eno srce vjernika u njegovoj
osobnoj ~istoti sa staklenom, prozirnom i tvarnom
(juveliranom) svjetiljkom, a Kur'an i [erijat, po kojem
se on ravna sa izvrsnim, ~istim, svijetlim i jednako
kvalitetnim uljem bez zamu}enosti i promijenjenosti.
Allah Uzvi{eni kaè: "...je udubina u zidu." Ibn-
Abbas i grupa tabiina kaù: "To je mjesto fitilja u
svjetiljci." Ovo je op}epoznato i zbog ovoga Uzvi{eni
poslije kaè: "u kojoj je svjetiljka", a to je svjetlost
koja je u udubini. Ubejj ibn Kab kaè: "Svjetiljka je
svjetlost koja predstavlja Kur'an i vjerovanje koje je u
njegovim prsima."
"...svjetiljka je u kandilju", tj. ~istom,
staklenom kandilju koji daje svjetlost, a to je primjer
vjernikovog srca.
"...a kandilj je kao zvijezda blistava", tj. kao
da je ona zvijezda od ogromnog bisera koji svijetli i
pokazuje.
"...koja se uìè blagoslovljenim drvetom",
tj. uzima ulje iz blagoslovljenog, maslinovog, drveta.
"maslinovim" je apozicija. "ni isto~nim ni
zapadnim", tj. nije u isto~nim predjelima, pa Sunce
ne stiè do njega s po~etka dana, niti u zapadnim pa
da mu sjena nestane prije zalaska Sunca, ve} je ono
na jednom sredi{njem mjestu gdje ga Sunce obasjava
s po~etka dana do kraja. Stoga je njegovo ulje ~isto,
jednako kvalitetno i svijetlo i to je naj~i{}e ulje koje
moè biti. Sli~no tome rekli su Ibn Abbas, Ikrime,
Mud`dàhid, Seid ibn Dùbejr i Es-Suddi. Postoji
stav da se mislilo da sredi{nja stabla koja nisu ni na
istoku ni na zapadu, a postoje i druga mi{ljenja...
Me|utim najprikladnije od ovih mi{ljenja je prvo, a to
je da je to stablo na povr{ini Zemlje na jednom
prostranom, uo~ljivom i vidljivom mjestu izloènom
Suncu koje ga obasjava od po~etka do kraja dana da
bi bilo ~i{}e i finije ulje, kao {to ih je vi{e reklo u
onome {to je navedeno.
Zato Uzvi{eni kaè:
"~ije ulje gotovo da sija kad ga Vatra i ne
dotakne", zna~i zbog odsjaja blistavosti samog ulja.

hoe.' Jasna je iz prethodnog ispravnost miljenja onog ko tumai da
Allah osvjetljava Svojom uputom, a Allah upuuje na ono to je
tano."
Allah Uzvi{eni kaè: "sama svjetlost nad
svjetlo{}u!" Ibn-Abbas kaè da se time mislilo na
vjerovanje roba (~ovjeka) i njegova djela, a tako|er i
na svjetlo Kur'ana i svjetlo imana (vjerovanja) kada se
udruè, pa nijedno ne moè biti bez svoga druga.
Allah Uzvi{eni kaè: "Allah vodi ka svjetlosti
Svojoj onoga koga On ho}e", tj. Allah upu}uje
Svojoj svjetlosti onoga koga On odabere, kao {to je
navedeno u hadisu koji je prenio Ahmed od
Abdullaha ibn Amra, a ovaj je ~uo Allahovog
Poslanika, s.a.v.s., da kaè /332/: "Zaista je Allah
Uzvi{eni stvorio Svoja stvorenja u tmini, zatim je, tada,
prosuo Svoju svjetlost na njih. Onaj koga je pogodilo,
tada, ne{to od Njegove svjetlosti upu}en je, a onaj
koga je proma{ilo, zalutao je. Zato kaèm: 'Osu{ila su
se pera na znanju Allaha Uzvi{enog.'"
"Allah navodi primjere ljudima, Allah sve
dobro zna." Nakon {to je Uzvi{eni spomenuo ovo
kao primjer svjetla kojeg je On darovao vjerni~kom
srcu, zavr{io je ajet Svojim rije~ima:
"Allah navodi primjere ljudima, Allah sve
dobro zna", tj. On dobro zna onoga ko je zasluìo i
ko je dostojan upute, za razliku od onoga ko je
zasluìo da bude u zabludi.
Imam Ahmed prenosi od Ebu-Seida el-Hudrijja
da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao /333/: "êtiri su
vrste srca: bistro u kojem svjetiljka sija, za~ahureno
srce pri~vr{}eno za svoj omota~, izvra}eno srce i
spljo{teno srce. [to se ti~e bistrog srca, to je srce
vjernika, a njegova svjetiljka je njegovo svjetlo. [to se
ti~e za~ahurenog srca, to je srce nevjernika. [to se ti~e
izvra}enog srca, to je srce licemjera koji je spoznao, a
potom zanegirao. [to se ti~e spljo{tenog srca, to je
srce u kojem je vjerovanje i licemjerstvo. Primjer
vjerovanja u njemu je kao primjer povr}a kojeg
natapa ukusna voda, a primjer licemjerstva u njemu je
kao primjer ~ira kojeg natapa krv i gnoj, pa koja
teku}ina prevlada to mu dominira." Lanac njegova
preno{enja je dobar, iako ga muhaddisi nisu naveli.

"U dàmijama, koje se voljom Njegovom
podiù i u kojima se spominje Njegovo ime -
hvale Njega, ujutro i nave~er /36/ l udi koje
kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha
spominju i koji namaz obavljaju i zekat
j
udjeljuju, i koji strepe od Dana u kome }e srca
i pogledi biti uznemireni, /37/ da bi ih Allah
lijepom nagradom za dje a njihova nagradio i
da bi im od dobrote Svoje i vi{e dao. A Allah
daje kome ho}e, bez ra~una." /38/
l

Nakon {to je Allah Uzvi{eni naveo primjer
vjerni~kog srca i uporedio uputu i znanje koje je u
njemu sa svjetiljkom u ~istoj staklenki koja se àri od
ukusnog ulja, a to je primjer kandilja, spominje
njezino mjesto, a to su dàmije, koje su Allahu
Uzvi{enom najmilija mjesta na Zemlji, jer su to ku}e u
kojima se Njemu robuje i gdje se samo On oboàva,
pa Uzvi{eni kaè: "U dàmijama, koje se voljom
Njegovom podiù", tj. ~ije je odràvanje i ~i{}enje
od prljav{tine i svega onoga {to im ne dolikuje
naredio Allah, kao {to prenosi Alija ibn Ebi-Talha od
Ibn-Abbasa da rekao je: "Allah Uzvi{eni i Slavljeni
zabranio je besposlicu u njima." To je rekla i jedna
grupa uleme - mufessira.
Kod Buharije i u Muslimu zabiljeèno je od vladara
pravovjernih Osamana ibn Affana, r.a., da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao /334/: "Ko, radi Allaha, sagradi
dàmiju, traè}i time Allahovo lice (ved`h) Allah }e
mu istu sagraditi u Dènnetu."
Od Ai{e, r.a., prenosi se da je rekla /335/: "Naredio
nam je Allahov Poslanik, s.a.v.s., izgradnju dàmija u
ku}ama te da se ~iste i uljep{avaju."
476
Buharija
prenosi od Omer ibn el-Hattaba da rekao je: "Sagradi
ljudima ono {to }e ih zakloniti , a pazi se da ne oboji{
u crveno ili ùto pa da to odvrati pa`nju ludima.
477

Enes, r.a., prenosi: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaè:
/336/ 'Sudnji dan ne}e nastupiti sve dok se ljudi ne
budu me|usobno mjerili i natjecali po ljepoti u
dàmijama.'" Ovaj hadis prenosi Ahmed, sljedbenici
"Sunena" i Tirmizi, a Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /337/ "Ako vidite
nekoga da prodaje ili kupuje u dàmiji, recite mu da
Allah, d`.{., ne}e njegovu trgovinu u~initi
profitabilnom, a ako vidite da neko traì izgubljenu
stvar u dàmiji, recite mu: 'Allah ti je ne}e vratiti.'"
Kod Buharije i Muslima u "Sahihu" iznosi se da je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /338/ "Vrijednost
namaza koji ~ovjek obavi u dèmaatu se
umnogostru~ava u odnosu na vrijednost namaza koji
obavi u ku}i ili u svojoj radnji i to za 25 puta." To je
zbog toga {to ~ovjek koji uzme abdest na propisani
na~in, a zatim krene u dàmiju isklju~ivo sa ciljem da
obavi namaz, ne moè napraviti ni jedan korak a da

476
Prenose ga Ahmed i autori "Sunena" izuzev Nesai, a Ahmed i
Ebu-Davud imaju slino predanje od Sumure ibn Dunduba. A kada
je u pitanju izgradnja damija u kuama, ona je specifina samo za
ene, jer je za enu namaz u njenoj kui bolji od namaza u
damijama, a kada je u pitanju ienje i dotjerivanja, poznato je da
se to openito odnosi na sve damije.
477
Rekao sam da je ovo baza i velianstveni temelj u pogledu
izgradnje damija i dokaz da iste ne treba ukraavati, kamo sree da
prihvatimo ovaj savjet... Meutim, mi se natjeemo u ukraavanju,
imitirajui tako ukraavanje crkvi, pa nema preinake, a niti snage
osim kako to Allah hoe.
mu ne}e biti upisana nagrada i izbrisana jedna gre{ka
i jedan grijeh. A kada obavi namaz meleci se i dalje
mole za njega sve dok se on nalazi na mjestu
obavljanja namaza i govore: "Boè, blagoslovi ga,
Boè, smiluj mu se." I on je neprestano u namazu sve
dok ~eka drugi namaz. Isto tako ra~una mu se da
klanja kada ~eka po~etak namaza.
U "Sunenima" se kaè: /339/ "Obraduj one koji
odlaze u dàmiju potpunim svjetlom, umjesto
tamom, na Sudnjem danu."
Muslim svojim lancem preno{enja hadisa, prenosi
od Ebi-Humejda ili je od Ebu-Usejda i kaè: "Allahov
Poslanik, s.a.v.s., kaè: /340/ 'Kada neko od vas do|e
u dàmiju neka kaè: 'Boè, otvori mi vrata Svoje
milosti', a kada iza|e iz dàmije neka kaè: 'Boè,
molim Te, daj mi jo{ vi{e od Tvoje dobrote.'"
Uzvi{eni kaè: "...u kojima se spominje
Njegovo ime", tj. u~i se Njegov Kitab, kao {to kaè
Ibn-Abbas.
Pa Uzvi{eni dalje veli: "hvale Njega ujutro", tj. u
ranim jutarnjim i u kasnim ve~ernjim ~asovima. Rije~
"asal" mnoìna je od rije~i "esil" {to zna~i predve~erje,
a to je kraj dana. Ibn-Abbas kaè da svako veli~anje i
slavljenje (tesbih) Allaha, d`.{., u Kuranu predstavlja
molitvu (salat).
Onaj ko je u~io "fethu" na slovu "ba" u rije~i stoje
na rije~ima Uzvi{enog Allaha, d`.{., "i nave~er" i to je
potpuno i ispravno stajanje i prekidanje u u~enju,
Zatim po~inje rije~ima Uzvi{enog Allaha, d`.{., "ljudi"
kao da je ta rije~ obja{njenje izba~enog subjekta (fail) i
kao da je re~eno: 'Ko to Njega slavi u ovim ve~ernjim
satima?' Odgovara se: 'Ljudi.'
Me|utim, onaj ko to u~i sa kesrom na~inio ga je
glagolom ~iji je subjekat "ljudi". A ina~e, nije ispravno
stati pri u~enju osim na subjektu, jer samo on daje
potpuno zna~enje govoru.
Uzvi{eni kaè: "ljudi" i time obavje{tava o
njihovim uzvi{enim te`njama, aspiracijama, njihovim
namjerama i ~vrstoj rije{enosti, ~ime su oni, ustvari,
postali graditelji dàmija, koje su, ustvari, Boìje ku}e
na Zemlji, domovi oboàvanja Njega, zahvale Njemu,
vjerovanja u Njegovu jedno}u i Njegovu ~istotu, kao
{to Uzvi{eni kaè:
"Ima vjernika koji ispunjavaju zavjet dat
Allahu..." (33:23) A {to se ti~e èna i njihovog
namaza, bolje im je da ga obavljaju u ku}i. Imam
Ahmed od Ummi-Humejd ène Ebu-Humejde es-
Saidija, preko njenog muà prenosi da je do{la
Boìjem Poslaniku, a.s., i kazala mu: /341/ "O Boìji
Poslani~e, èlim da obavljam namaz sa tobom." A on
re~e: "Ve} znam da vi{e voli{ obavljati namaz sa
mnom, me|utim, bolje ti je da klanja{ u svojoj sobi
nego da klanja{ u svojoj ku}i, a namaz koji obavi{ u
svojoj ku}i vredniji ti je od namaza koji obavlja{ u
svom domu, a namaz koji obavlja{ u svom domu je
bolji nego da ga obavlja{ u dàmiji tvoga naroda, a
namaz koji obavlja{ u dàmiji svoga naroda vrijedniji ti
je od namaza koji bi obavila u mojoj dàmiji", pa re~e:
"Naredio sam te su joj sagradili dàmiju u krajnjem
dijelu njene ku}e i ona je u njoj klanjala, tako mi
Allaha, sve dok se nije 'susrela' sa Uzvi{enim Allahom,
d`.{."
Dozvolio joj je da prisustvuje dèmatu u
dàmijama pod uslovom da nikoga od ljudi ne
uznemirava pokazivanjem svojih ukrasa niti lijepim
mirisom kao {to se u Buharijinom i Muslimovom
"Sahihu" prenosi od Abdulahha bin Omera, koji kaè
da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /342/ "Ne
spre~avajte Boìjim robinjama Boìje ku}e - dàmije".
A Ahmed i Ebu-Davud biljeè: /343/ "Njihove ku}e
bolje su za njih". A u rivajetu se kaè: "Neka izlaze iz
dàmija tako da neprimijetno izmaknu", tj. ne smije se
osjetiti njihov miris. U "Sahih" zbirkama navodi se da
je Ai{a, r.a., rekla: /344/ "Da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., do~ekao to {to su uvele nove ène, zabranio
bi im da ulaze u dàmije kao {to su Benu-Israilci
zabranili svojim ènama".
Uzvi{eni kaè:
"ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju da
Allaha spominju", kao {to Uzvi{eni kaè:
"O vjernici, neka vas imanja va{a i djeca va{a
ne zabave od sje}anja na Allaha" (53:9), u
zna~enju rije~i Uzvi{enog Allaha, d`.{.
"koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha
spominju i koji namaz obavljaju i zekat
udjeljuju", tj. pot~injavaju svoje èlje i svoje ljubavi
Njegovoj pokornosti volji i ljubavi. Hu{ejm prenosi od
[ejbanija i kaè da je pri~ao sa Ibn-
-Mes'udom, koji kaè da je vidio gra|ane u vrijeme
poziva na propisanu molitvu da su ostavili svoju
prodaju i oti{li da klanjaju namaz, pa Abdulah ibn
Mes'ud kaè: "To su oni koje je Uzvi{eni Allah, d`.{.,
pomenuo u svome Kitabu:
"ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju
da Allaha spominju.'", Ibn-Abbas kaè uz ovo "od
propisanog namaza", a isto to kaè i Muekatil bin
Hajjan "da vode ra~una o namaskim vremenima".
Uzvi{eni kaè:
"i koji strepe od Dana u kome }e srca i pogledi
biti uznemireni", tj. Sudnjeg dana na kome }e srca
zastrepiti i pogledi biti uznemireni, tj. od èstine
straha i veli~ine muka, kao {to Uzvi{eni kaè:
"i upozori ih na bliski Sudnji dan..." (40:18)
Uzvi{eni tako|er veli:
"On im samo pu{ta do Dana kada }e im o~i
ostati otvorene." (14:42)
"mi se Gospodara na{eg bojimo, onoga
Dana kada }e lica smrknuta i namrgo|ena
biti, i njih }e Allah strahote toga Dana
sa~uvati i blaènstvo i radost im darovati, i
Dènnetom i svilom ih za ono {to su trpjeli
nagraditi." (76:10-12)
Uzvi{eni ovdje kaè: "da bi ih Allah lijepom
nagradom za djela njihova nagradio", tj. da bi
primio od njih njihova dobra djela i poni{tio njihova
lo{a djela, kao {to Uzvi{eni kaè:
"i da bi im od dobrote Svoje i vi{e dao", tj.
da bi primio od njih njihova dobra djela i vi{estruko ih
za njih nagradio, kao {to Uzvi{eni kaè:

"Ko uradi dobro djelo, bit }e
deseterostruko nagra|en." Uzvi{eni veli: "A
Allah }e onome kome ho}e dati i vi{e", te zbog
toga ovdje veli:
"a Allah daje kome ho}e, bez ra~una."

"A djela nevjernika su kao privi|enje u ravnici
u kojoj èdan vidi vodu, ali kad do tog mjesta
do|e, ni{ta ne na|e - a zate}i }e kod njega
Allaha i On }e mu potpuno isplatiti ra~un
njegov, jer Allah veoma brzo obra~unava",
(39) "ili su kao tmine nad dubokim morem
koje prekrivaju talasi sve jedan za drugim,
iznad kojih su oblaci, sve tmine jedne iznad
drugih, prst se pred okom ne vidi - a onaj
kome Allah ne da svjetlo ne}e svjetla ni
imati." (40)

Ovo su dva primjera koja je Uzvi{eni Allah, d`.{.,
naveo za dvije vrste nevjernika kao {to je naveo
primjere za dvije vrste munafika - licemjera, na
po~etku sure "El Bekare. Ta dva primjera su: primjer
vezan za vatru i vodu.
478
Tako|er je naveo primjere
onih kada im je u srcima u~vstio uputu i znanje kao
{to su u suri "Er-Ra'd" primjeri vatre i vode, o kojima
smo govorili na mjestu predvi|enom za to u ovom
Tefsiru. Po{to ih Allah, d`.{., ovdje ponovo navodi,
Allahu pripada svaka hvala i veli~ina, kazat }emo {to
se ti~e prvog od ova dva primjera
479
on se odnosi na
nevjernike koji su pozivali u svoje nevjerstvo i koji su
ra~unali da od toga ne{to imaju, me|utim, nisu imali
od toga ni{ta. Njihov primjer je kao varka
(fatamorgana) koja se vidi u udubljenjima Zemlje iz
daljine, kao da je more sa ogromnom vodenom
masom. Rije~ "el-kiatu" je mnoìna od rije~i "kaun" {to
zna~i "nizija", "dno", "zaravan", "ponor", kao {to je
rije~ "dàrun" i "dìretun" - "kom{ija". "el-kau" tako|er
ima jo{ mnoìna kao {to je rije~ "el-kian", sli~no kao
{to je "dàrun", mnoìna "dìran". To je ustvari,
ravnasta, ra{irena i razastrta zemlja u kojoj se vidi

478
Ajeti od 13-20. u suri "El-Bekare".
479
U ajetu broj 17 u suri "Er-Rad".
"serab" - varka, fatamorgana koja se obi~no javlja u
drugoj polovini dana.
A {to se ti~e rije~i "el-al", ona tako|er zna~i
nemogu}nost pravog vi|enja, varku. Ovaj fenomen
obi~no se javlja u prvom dijelu dana, a manifestuje se
tako {to se vidi voda izme|u neba i zemlje. Pa kada
doìvi pojavu "serab" Onaj Koji treba vodu, misli da je
to voda i ustremljuje se da je se napije, a kada joj se
pribliì "ni{ta ne na|e." Isto tako je sa nevjernikom
koji ra~una da je uradio neki dobar posao i da je time
stekao ne{to, ali kada Allah, d`.{., ispuni Svoje
obe}anje na Sunjem danu i pozove ga na obra~un i
razgovor o njegovim djelima, ne}e na}i uop}e ni{ta
{to }e mu biti primljeno, bilo zbog neiskrenosti, bilo
zbog neslije|enja propisa [erijata kao {to Uzvi{eni
kaè:
"I Mi }emo pristupiti djelima njihovim koja
su u~inili u prah i pepeo ih pretvoriti" (25:23),
pa ovdje kaè:
"a zate}i }e kod njega Allaha, i On }e mu
potpuno isplatiti ra~un njegov, jer Allah
veoma brzo obra~unava." Ovak prenose Ubej bin
K'ab, Ibn Abbas i drugi. A u dva "Sahiha" kaè se da }e
jevreji na Sudnjem danu biti upitani: /345/ "[ta ste
oboàvali?" A oni }e odgovoriti: "Oboàvali smo
'Uzejra, sina Allahovog", pa }e im se re}i: "Lagali ste
kada ste smatrali da Allah ima dijete, {ta èlite sada?",
pa }e re}i: "O Gospodaru, oèdnjeli smo, pa nas
napoj." Re}i }e im se: "Zar ne vidite?" Pa }e im se
predstaviti Vatra kao da je krdo stoke koja se
me|usobno gloè pa }e oni nagrnuti u tu gomilu u
kojoj }e se potpuno iznuriti i popadati. Ovo je primjer
vi{estrukih neznalica. A {to se ti~e obi~nih neznalica,
to su oni nepromi{ljeni brbljivci, koji opona{aju druge
i koji se priklanjaju nevjerstvu, koji su gluhi i nijemi,
koji ne promi{ljaju. Njihov primjer je kao primjer onih,
kako kaè Uzvi{eni:
"ili su kao tmine nad dubokim morem."
"...koje prekrivaju talasi sve jedan za drugim,
iznad kojih su oblaci, sve tmine jedne iznad
drugih, prst se pred okom ne vidi", tj. ne moè
se ni vidjeti od guste tmine. Ovo je primjer tipa - srca
obi~nog nevjernika, neznalice, koji opona{a druge,
koji ne zna stanje onoga ko ga vodi, a niti shvata gdje
ide nego, kao {to je re~eno u primjeru o neznalici
kada bude upitan: "Gdje ide{?" On }e re}i: "Sa njima."
A kada bude upitan: "A gdje oni idu?", re}i }e: "Ne
znam kuda oni idu."
Ibn-Abbas, r.a., kaè u pogledu ajeta:
"koje prekrivaju talasi" da to zna~i "takvim
zastorom kojim je zape~a}eno srce i sluh i vid", kao
{to Uzvi{eni kaè:
"Allah je zape~atio srca njihova i u{i njihove, a
pred o~ima njihovim je koprena." (2:7)

l l
Uzvi{eni veli: "a onaj kome Allah ne da svjetlo
ne}e svjetla ni imati", tj. koga Allah ne uputi, on je
propali neznalica, prevarant, nitkov, nevjernik, kao {to
Uzvi{eni veli:
"Koga Al ah u zab udu stavi, niko ga ne
moè na Pravi put uputiti." (7:186) A u pogledu
onoga {to je Uzvi{eni rekao o vjernicima:
"Allah vodi ka svjetlosti Svojoj onoga koga
On ho}e." (24:35) Molimo Uzvi{enog Allaha, d`.{.,
da prosvijetli na{a srca nurom, da osvijetli na{u vjeru
nurom, da nas osvijetli i s desna i s lijeva, sa svih
strana i da nam uzvisi na{e svjetlo.

"Zar ne zna{ da Allaha hvale svi koji su na
nebesima i na Zemlji, a i ptice {irenjem krila
svojih; svi znaju kako }e Mu se moliti i kako
}e ga hvaliti. A Allah dobro zna ono {to oni
rade." /41/ "Samo je Allahova vlast i na
nebesima i na Zemlji, i Allahu se sve vra}a."
/42/

Uzvi{eni obavje{tava da Njega slavi sve {to je na
nebesima i na Zemlji, tj. meleki, ljudi, dìni, ìvotinje
pa ~ak i neorganske stvari, kao {to Uzvi{eni veli:
"Njega veli~aju sedmera nebesa, i Zemlja, i
oni na njima." (17:44) Pa Uzvi{eni kaè: "a i
ptice {irenjem krila svojih", tj. u stanju letenja
slave svoga Gospodara, oboàvaju Ga zahvaljuju}i Mu
{to ih je nadahnuo i uputio Sebi, a On zna {ta one
~ine, te zbog toga Uzvi{eni kaè:
"svi znaju kako }e Mu se moliti i kako }e Ga
hvaliti", tj. svakog od njih On je uputio i ukazao mu
njegov pravac i hod kojim }e i}i u svom oboàvanju
Allaha Uzvi{enog. Zatim obavje{tava da je o svemu
tome On potpuno upoznat i da Mu ni{ta ne moè
ostati skriveno, te zbog toga Uzvi{eni veli: "A Allah
dobro zna ono {to oni rade."
Zatim Uzvi{eni obavje{tava da samo Njemu
pripada sva vlast na nebesima i na Zemlji, On je
Vladalac Koji upravlja, Jedini On je Bog Koji se
oboàva a Kome nije potrebno to oboàvanje a niti
ko moè slijediti Njegovu vladavinu: "i Allahu se sve
vra}a", tj. na Sudnjem danu, pa On na njemu sudi
kako On ho}e,
"da bi, prema onome kako su radili, kaznio
one koji rade zlo." (53:31) Stvaralac i Vladalac,
samo Njemu pripada vlast na dunjaluku i samo
Njemu pripada hvala i na ovom i na budu}em svijetu.


"Zar ne vidi{ da Allah razgoni oblake, a onda
ih spaja i jedne nad drugima gomila, pa ti
vidi{ ki{u kako iz njih pada: On s neba, iz
oblaka veli~ine brda, spu{ta grad, pa njime
koga ho}e pogodi, a koga ho}e po{tedi -
blijesak munje Njegove gotovo da oduzima
vid." /43/ "On ~ini da no} i dan naizmjenice
nastupaju i u tome je , doista, pouka za one
koji pamet imaju " /44/ .

Uzvi{eni obavje{tava da On Svojom mo}i upravlja
oblacima u po~etku kada ih za~ne, kada su oni jo{
slabi, On ih razgoni "a onda ih spaja", tj. sakuplja: "i
jedne nad drugima gomila", tj. umnoàva ih
zgu{njavanjem "pa vidi{ ki{u", tj. vodu koja pada
"kako iz njih pada", tj. iz me|uprostora oblaka.
Uzvi{eni kaè: "On s neba, iz oblaka veli~ine
brda, spu{ta grad", tj. u~inio je ovdje da brda budu
isto {to su i oblaci, te Uzvi{eni veli:
"pa njime koga ho}e pogodi, a koga ho}e
po{tedi", tj. ono {to spu{ta sa nebesa dvije su vrste:
ki{a i grad (led), pa Uzvi{eni kaè: "pa njime koga
ho}e pogodi" iz milosti prema njima
"a koga ho}e po{tedi", tj. otklanja od njih oblake
preobilne ki{e. Najvjerojatnije je da se rije~ima
Uzvi{enog "pa njime pogodi" èljelo re}i "gradom
kao odmazdom prema onome kome ho}e", kao {to
je rasipanje njihovih plodova sjetve i uni{tenja ètve
njihove i drve}a, a On tako|er po{tedi koga ho}e iz
milosti Svoje prema njima.
Uzvi{eni veli: "blijesak munje Njegove gotovo
da oduzme vid", tj. od siline munje skoro da se
oduzme vid, pa Uzvi{eni veli:
"On ~ini da no} i dan naizmjenice
nastupaju", tj. On upravlja njima, pa duìnom
jednog skra}uje drugo dok ne postanu izjedna~eni,
zatim i od jednog i drugog produùje ono {to je bilo
kratko a skra}uje ono {to je bilo dugo, Allah, samo je
On upravlja~ u tome, Svojom odredbom i Svojom
mo}i, veli~inom i Svojim znanjem
"i u
tome je, doista, pouka za one koji pameti
imaju", tj. pokazatelj Njegove uzvi{enosti:

"U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni
no}i i dana su,zaista, znamenja za razumom
obdarene", (3:190) i drugi ajeti

"Allah sve ìvotinje stvara od vode, neke od
njih na trbuhu puze, neke idu na dvije noge, a
neka, opet hode na ~etiri; Allah stvara {to
ho}e, jer Allah sve moè." /45/

Allah, d`.{., Pominje Svoju potpunu mo} i Svoju
veli~anstvenu vlast u Svom stvaranju razli~itih vrsta
stvorenja, razli~itih oblika i boja, razli~itih na~ina
kretanja i prebivanja, sve iz jedne te iste vode. Neke
od njih puze na trbuhu kao {to je zmija i sli~ne njoj
"neke idu na dvije noge" kao {to je ~ovijek i
ptica
"a neka, opet, hode na ~etiri" kao {to je stoka
i druge ìvotinje, te zbog toga Uzvi{eni kaè: "Allah
stvara {to ho}e", tj. Svojom mo}i, jer ono {to On
ho}e - to bude, a ono {to ne}e - to ne bude, te zbog
toga Uzvi{eni veli: "jer Allah sve moè."

"Mi objavljujemo ajete jasne; a Allah ukazu e
na Pravi put onome kome On ho}e." /46/
j

Uzvi{eni potvr|uje da je On objavio ovaj Kur'an
kao odredbu, mudrosti i kao potpuno jasne i mudre
primjere i da On vodi ka njihovom razumijevanju i
promi{ljanju, i to one koji pameti, o{troumnosti i
razboritosti imaju. Zbog toga Uzvi{eni veli:
"a Allah ukazuje na Pravi put onome kome
On ho}e."

"A licemjeri govore: 'Mi vjerujemo u Allaha i
Poslanika i pokoravamo se' - zatim nekih od
njih glave okre}u; nisu oni vjernici." /47/ "Kad
budu pozvani Allahu i Poslaniku Njegovu da
im On presudi, nekih od njih odjednom le|a
okrenu"; /48/ "samo ako znaju da je pravda
na njihovoj strani, dolaze mu poslu{no" /49/
"Da li su im srca bolesna, ili sumnjaju, ili
strahuju da }e Allah i Poslanik Njegov prema
njima nepravedno postupit? Nijedno, nego
èle da drugima nepravdu u~ine." /50/ "Kad
se vjernici Allahu i Poslaniku Njegovu pozovu,
da im On presudi, samo reknu: 'Slu{amo i
pokoravamo se!' - oni }e uspjeti." /51/ "Oni
koji se Allahu i Poslaniku Njegovu budu
pokoravali, koji se Allaha budu bojali i koji od
Njega budu strahovali - oni }e uspjeti!" /52/

Uzvi{eni obavje{tava o svojstvima munafika, tj.
licemjera koji se javno pokazuju suprotno onome {to
skrivaju. Oni govore svojim jezicima:
"mi vjeru emo u Allaha i Poslanika i
pokoravamo se" - zatim neki od njih glave
okre}u", tj. postupaju suprotno onome {to govore, a
govore ono {to ne rade, te zbog toga Uzvi{eni kaè:
oni nisu vjernici." Uzvi{eni tako|er kaè:
j
"kad budu pozvani Allahu i Poslaniku
Njegovu da im On presudi", tj. kada se zatraì od
njih da slijede Uputu onako kako ju je objavio Allah,
d`.{., Svome Poslaniku, suprotstavljaju se pozivu i
slije|enju njega i ohole se. Zato u ovom pogledu
"Zar ne vidi{ one koji tvrde da vjeruju u
ono {to se objavljuje tebi i u ono {to je
objavljeno prije tebe" (4:60) - i tako dalje ajet -
"vidi{ licemjere kako se od tebe savim
okre}u." (4:61) Semure prenosi merfu-hadis: /346/
"Ko bude pozvan vladaru (da mu sudi) pa se ne
odazove, on je silnik koji nema prava", a Uzvi{eni
kaè:
"samo ako znaju da je pravda na njihovoj
strani, dolaze mu poslu{no", tj. ako presuda bude
u njihovu korist, a ne protiv njih, dolaze poslu{no i
pokorno a to je zna~enje rije~i Uzvi{enog Allaha
"poslu{no", a ako presuda bude protiv njih,
suprotstavljaju joj se i pozivaju na neistinu, i vi{e vole
da poslu{aju nekog drugog nego Poslanika, s.a.v.s.,
kako bi osigurali pro|u svojim laìma i poslu{nost
onima koji u po~etku nisu vjerovali da je to Istina,
nego da se ono slaè sa njihovim te`njama, te se
zbog toga, ukoliko se njihove namjere izjalove, okre}u
se od njih drugom, te zato Uzvi{eni veli:
"Da li su im srca bolesna" zna~i ne}e izi}i iz
njih ono {to oni ho}e a da u njihovim srcima nije
bolest kojoj su oni privrèni ili su njihova srca izloèna
sumnji u vjeru ili se pla{e da }e Allah i Njegov Poslanik
nepravedno postupiti prema njima u vladanju. Kako
god bilo, to je tvrdoglavo nevjerstvo, a Allah njih
potpuno poznaje, zna ono ~emu oni teè i naginju sa
ovakvim svojstvima.
Uzvi{eni kaè: "Nijedno, nego èle da
drugima nepravdu u~ine", tj. oni su nasilnici a
Allah, d`.{., i Njegov Poslanik neovisni su od onoga
{to oni misle. Zatim Uzvi{eni obavje{tava o svojstvima
mumina, onih koji se odazivaju Allahu i Njegovu
Poslaniku, onih koji ne teè drugoj vjeri i ne èle je, ne
èle ni{ta osim Allahovog Kitaba i sunneta Njegovog
Poslanika, s.a.v.s., pa Uzvi{eni veli:
"Kad se vjernici Allahu i Poslaniku Njegovu
pozovu, da im On presudi, samo reknu:
'Slu{amo i pokoravamo se!'", tj. poslu{no i
pokornose pona{aju, te ih je Allah, d`.{., opisao kao
one koji su uspjeli, pa Uzvi{eni kaè:
"Oni }e uspjeti."
Katade veli: "Spomenuto nam je da je Ebu Ed-
Darda' rekao: 'Nema islama osim sa pokorno{}u
Allahu, a nema dobra osim u dèmaatu,
480
a
savjetovanje (nasihat) je samo na Allahu, Njegovom
Poslaniku, halifu i vjernicima uop}e.' Uzvi{eni kaè:
"Oni koji se Allahu i Poslaniku Njegovu
budu pokoravali." Katade kaè pokoravajte se
Allahu i Njegovu Poslaniku i onome {to su naredili, a
ostavite i okanite se onoga {to su zabranili. Pla{ite se
Allaha za pro{le grijehe, a bojte se za budu}e. Uzvi{eni
kaè: "oni }e posti}i ono {to budu èljeli" {to
zna~i da su oni koji su postigli svako dobro, koji su
sigurni od svakog zla i na dunjaluku i na ahiretu.

Licemjeri se zaklinju Allahom, najteòm
zakletvom, da }e sigurno i}i u boj ako im ti
naredi{. Reci: "Ne zaklinjite se! Pokornost -
zna se {ta je!, Allah dobro zna ono {to vi
radite." /53/ Reci: "Pokoravajte se Allahu i
pokoravajte se Poslaniku!" A ako se okrenete,
on je duàn da radi ono {to se njemu
nare|uje, a vi ste du`ni ono {to se vama
nare|uje, pa ako mu budete poslu{ni, bit }ete
na Pravom putu - a Poslanik je jedino duàn
da jasno obznani. /54/

480
Rekao sam: "Njegove rijei: 'nema dobra osim u demaatu.' Ovo
je granica i okvir demaata odnosno zajednice koja se temelji na
Istini, a to je ona koja je sukladna Kitabu i sunnetu, pojavno i
sutinski, teoretski i praktino, a ne samo zajednica. To je dokaz
dobra pa makar i samo jedna jedinka u drutvu bila ta koja se
pridrava propisa Kitaba i sunneta, to je zajednica koja odgovara
rijeima Uzvienog: "Zaista je Ibrahim bio ummet..." pa makar mu
protivrjeili svi ljudi.
Uzvi{eni obavje{tava o licemjerima koji su se bili
zakleli Poslaniku, s.a.v.s., da }e, ako im se naredi da i}i
u boj, i}i u borbu, pa Uzvi{eni Allah, d`.{., kaè:
"Reci: 'Ne zaklinjite se!'", tj. nema potrebe da
se kunete. Uzvi{eni kaè: "Pokornost - zna se {ta
je!", tj. va{a pokornost je poznata jer je ne slijedi i ne
prati djelo. To su samo prazne rije~i, va{e zaklinjanje je
la`no kao {to Uzvi{eni kaè:
"oni vam se zaklinju zato da biste bili
zadovoljni njima." (9:96)
Uzvi{eni veli: "zaklanjaju se iza zakletvi
svojih" (57:16), kao i:
"Allah dobro zna ono {to vi radite", tj. On je
vrlo dobro upoznat o onome kome se vi pokoravate a
kome se suprostavljate pa nema koristi od va{eg
javnog pokazivanja pokornosti, a niti od onoga {to
tajite a {to je suprotno od onog {to pokazujete. Allah ,
zaista, ne}e osigurati pro|u toj prevari jer On je
potpuno upoznat o svim tajnama Svojih robova i
onda kad ih javno pokazuju kao suprotne. Zatim
Uzvi{eni Allah, d`.{., veli:
"Reci: "Pokoravajte se Allahu i pokoravajte
se Poslaniku", tj. slijedite Kitab i sunnet.

Uzvi{eni veli: "A ako se okrenete", tj. ako
napustite ono sa ~ime vam je do{ao Poslanik,
"on je duàn da radi ono {to se njemu
nare|uje", tj. da dostavi Objavu
"A vi ste du`ni da radite ono {to se vama
nare|uje", tj. da to prihvatite i sprovedete u praksi
"pa ako mu budete poslu{ni, bit }ete na
Pravom putu", a to zbog toga jer on poziva Pravom
putu. Uzvi{eni veli:
"a Poslanik je jedino duàn da jasno
obznani" u smislu rije~i Uzvi{enog: "tvoje je da
ra~una." (13:40), a tako|er Uzvi{eni kaè:
"Ti pou~avaj - tvoje je da pou~ava{" "ti
vlasti nad njima nema{!" (88:21,22)

"Allah obe}ava da }e one me|u vama koji
budu vjerovali i dobra dje a ~inili sigurno
postavio namjesnicima one prije njih, i da }e
On èli, i da }e im sigurno strah sigurno{}u
zamijeniti; oni }e samo Meni ibadet ~initi, i
ne}e druge Meni ravnim smatrati. A oni koji i
poslije toga budu nezahvalni - oni su pravi
grje{nici." /55/

Ovo je obe}anje od Uzvi{enog Allaha i Njegovog
Poslanika, s.a.v.s., da }e u~initi da umet zavlada
ljudima i da }e njime popraviti red na Zemlji, da }e im
pot~initi ljude, da }e im zamijeniti strah sigurno{}u i
vla{}u, a {to je Uzvi{eni - Njemu slava, hvala i svako
dobro~instvo pripada - ve} u~inio, te je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., osvojio Meku, Hajber, Bahrejn i cijeli
Arapski poluotok i cijeli Jemen. Uzeo je dìziju od
oboàvalaca vatre u mjestu Hed`r, zatim od nekih
krajeva u Siriji i njenoj okolici, zatim od Heraklija i El-
Mukavkasa, te kraljeva Omana i negusa - kralja
Abesinije, ~iji je vladar nakon Nedà{a postao
musliman - kralj Ashama, Allah mu se smilovao i
milostiv mu bio.
Zatim je na vlast do{ao Ebu-Bekr es-Siddik pa je
objedinio te razbacane krajeve nakon smrti
Alejhiselama. Arapski poluotok u~inio je podlo`nim,
zatim je osvojio jedan dio Perzije pod komandom
Halida ibn Velida i osvojio je Basru i Damask, te
Havran, pod komandom Ebi-Ubejde. Zatim je osvojio
Misir - Egipat, pod komandom vojskovo|e Amr ibn
Asa - Allah bio zadovoljan sa svima. Allah, d`.{., je
nadahnuo Ebu-Bekra es-Siddika da za halifu odredi
Omera el-Faruka, koji je nakon njega izdao naredbu,
te je u njegovo doba potpuno osvojena Sirija, Egipat i
ve}ina pokrajina Perzije i porazio je Kisru i protjerao ga
u zadnju pokrajinu njegovog carstva, pa je car
pobjegao u Konstantinopol, a sav njihov imetak
potro{io je na Boìjem putu.
Zatim se dràva za vrijeme Osmana pro{irila na
Daleki istok i zapad zemlje, te je osvojen Maroko na
Mediteranskom moru, a na istoku zemlje Irak,
Horasan i Ahvaz. Muslimani su izvojevali izuzetno
zna~ajnu pobjedu nad Turcima, te je Allah, d`.{.,
ponizio njihovog kralja (Hakan), a u vezi s ovim i u
sahih-hadisu iznosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao:
/347/ "Allah, d`.{, mi je poravnao Zemlju tako da
sam vidio njene istoke i njene zapade. Moj }e ummet
zaposjesti zemlju koja je meni pokazana", pa evo nas,
mi raspolaèmo i posjedujemo ono {to nam je Allah i
Njegov Poslanik obe}ao. A Istinu rekao je Allah i
Njegov Poslanik, molimo Uzvi{enog Allaha da u~vrsti
na{u vjeru u Njega i Njegovog Poslanika, s.a.v.s., da
Mu budemo zahvalni na na~in na koji je On
zadovoljan sa nama.
481

l

481
Rekao sam: "Da... Ovo je bilo onda kada su se muslimani drali
Kitaba i sunneta. Uzvieni Allah im je osvojio zemlju i pokorio im
robove. Ali, naalost, mi, dananji muslimani, usprkos tome to se
nae zemlje proteu na istok i zapad i usprkos naem broju mi smo u
svim naim zemljama potinjeni na direktan ili indikretan nain
nevjernicima, pa ak su i idovi, prokletstvo na njih okupirali Kuds i
osnovali i utemeljili svoju dravu na tlu Palestine, zavladali su i
okupirali dijelovima Egipta, Jordana i Sirije, a sve to jer smo mi
muslimani samo po imenu?!!! Sudimo, ali ne po onome kako nam je
Allah, d.., objavio, ne slijedimo Kitab a ni sunnet otvoreno i javno
se suprotstavljamo Allahu, krimo Allahove obaveze i Njegovu
El Berra' bin Azib kaè: "Kada je obavljen ajet:
... 'Alah obe}ava da }e one me|u vama
koji budu vjerovali i dobra djela ~inili...' bili smo
veoma zapla{eni, tj. bili su upla{eni toliko da su i
ve~eri i jutra do~ekivali sa oru`jem u ruci.
"Jedan od ashaba upitao je: /348/ 'O Boìji
Poslani~e: Ima li kraja ovome, dokle }emo se pla{iti
ovako? Ho}e li nam do}i dan u kome }emo biti
sigurni i u kome }emo mo}i odloìti oru`je', a Bo`ji
Poslanik, s.a.v.s., re~e: 'Samo strpljivo{}u moète do}i
do toga, ne}ete to posti}i sve dok neko izme|u vas
ne bude sjedio u velikom dru{tvu u kome ne}e biti
ni{ta èljezno'", pa je Uzvi{eni objavio ovaj plemeniti
ajet:
... "Allah obe}ava da }e one me|u vama
koji budu vjerovali i dobra djela ~inili ..." kao
{to Uzvi{eni kaè:
"i sjetite se kad vas je bilo malo, kad ste na
Zemlji bili potla~eni - bojali ste se da vas ljudi
ne pohvataju, pa vam je On skloni{te dao i
Svojom pomo}i vas pomogao i plijenom vas
opskrbio da biste bili zahvalni." (8:26)
Uzvi{eni kaè: "i da }e im zacijelo vjeru
njihovu u~vrstiti, onu koju im On èli." Ahmed
prenosi od Ebi bin K'aba, pa kaè: "Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao je: /349/ 'Obraduj ovaj ummet visokim
poloàjem i ugledom, vjerom i pobjedom, ~vrstinom
na Zemlji, pa ko je radio djela ahireta za dunjaluk, na
ahiretu ne}e imati u njima nikakva udjela.'"
Uzvi{eni veli: "oni }e samo Meni ibadet ~initi,
i ne}e druge Meni ravnim smatrati", obja{njava
ga kako je naveden u Sahih-zbirkama hadisom koga
prenosi Katade od Enesa da je Muaz ibn Dèbel
pri~ao, pa kaè: /350/ "Jahao sam na magarcu i
slijedio Allahovog Poslanika tako da izme|u mene i
njega nije bilo drugih putnika, pa me on zovnu i re~e:
'O Muaze!', a ja rekoh: 'Odazivam ti se, o Allahov
Poslani~e, i pokoravam ti se.' Zatim je pro{lo ne{to
vremena, a on me ponovo zovnu: 'O Muaz ibn
D`'ebele!' Odgovorio sam: 'Odazivam ti se, o Boìji
Poslani~e, i pokoravam ti se.', zatim je ponovo pro{lo
ne{to vremena a on ponovo pozva: 'O Muaz Ibn
Dèbele!', a ja opet rekoh: 'Odazivam ti se, o Bo`ji
Poslani~e, i pokoravam ti se.' a on re~e: 'Zna{ li koje
pravo ima Allah nad svojim robovima?' Odgovorih:
'Allah i Njegov Poslanik to najbolje znaju', a on tada
re~e: 'Allahovo pravo nad Njegovim robovima je da
samo Njega oboàvaju i da Mu nikoga i ni{ta ne
pridruùju.' To re~e, a zatim je opet pro{lo ne{to
vremena i tek onda me zovnu: 'O Muaz Ibn Dèbele!'
Ja ponovo rekoh: 'Odazivam ti se, "mo}i
suprotstaviti Njemu o Boìji Poslani~e, i
pokoravam ti se.', a on tada re~e: 'Zna{ li koje pravo
pripada Allahovim robovima kod Allaha, d`.{., ako
ovako budu radili?' Odgovorih: 'Rekao sam, Allah i
Njegov Poslanik to najbolje znaju', a on re~e: 'Pravo
robova kod Allaha, d`.{., je da ih ne kazni kad budu
proìvljeni.'

oporuku. Zbog toga nas Allah, d.., kua glau, strahom i
ponienjem, a sve to stoga jer smo to zaradili svojim rukama i jer smo
odustali od mnogo ega. Uukoliko elimo da se vratmo naoj svijetloj
prolosti, prvo se trebamo vratiti Allahovom, d.., Zakonu i
Njegovoj ispravnoj vjeri, Pravom putu.
Uzvi{eni kaè: "A oni koji i poslije toga budu
nezahvalni - oni su pravi grje{nici", tj. onaj ko
odustane od pokornosti Meni nakon toga, odustao je
od naredbe svoga Gospodara, a to }e mu biti
dovoljno veliki grijeh.
Ashabi su, Allah bio zadovoljan njima, bili
najispravniji ljudi nakon Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u
pogledu pridràvanja naredbi Uzvi{enog Allaha, d`.{.,
i pokornosti Njemu. Njegove pobjede bile su u skladu
sa njihovim djelima, a kad su se ljudi, nakon ashaba,
manje i nedovoljno pridràvali propisa i odredbi opala
je i njihova trijumfalnost, shodno njihovim djelima. U
dva "Sahiha" navodi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: /351/ "Neprestano }e dio moga ummeta
vidno i jasno biti na Istini, ne}e im mo}i na{tetiti oni
koji ih poniàvaju a niti oni koji im se suprotstavljaju,
sve do Sudnjeg dana", a prema jednom predanju:
"sve dok ne do|e Allahova odredba, a oni jo{ uvijek
budu pri tome." Prema drugom predanju: "sve dok se
ne budu borili sa Dedàlom", a prema tre}om
predanju: "Sve dok im ne do|e Isa, a.s., sin Merjemin,
a oni se uporno budu pridràvali Istine." Sve ove
predaje ispravne su i me|usobno se ne
suprotstavljaju.

"A vi namaz obavljate i zekat dajite i
Poslaniku poslu{ni budite da bi vam se
ukazala milost." /56/ "Nikako ne misli da }e se
nevjernici mo}i suprotstaviti Njemu na Zemlji;
njihovo boravi{te bit }e Vatra, a ona je, zaista,
grozno prebivali{te." /57/

Uzvi{eni, Njemu slava, nare|uje Svojim robovima
da obavljaju namaz samo Njemu, Jedinom, i da daju
zekat na propisani na~in i za Allahovo zadovoljstvo a
to predstavlja dobro~instvo prema njihovim slabim i
siroma{nim stvorenjima koji slijede Put koji im je
postavio Allahov Poslanik, s.a.v.s., i koji napu{taju ono
{to ih odvra}a od njega teè}i Allahovom, d`.{.,
zadovoljstvu i Njegovoj milosti.
Uzvi{eni kaè: "Nikako ne misli", tj. ne misli, o
Muhammede, da "}e nevjernici", tj. oni koji ti se
suprotstavljaju i koji te nije~u
na Zemlji", tj. ne}e se oduprijeti Allahu, d`.{., nego
je Allah, d`.{., Mo}an i kaznit }e ih najè{}om
kaznom, te zbog toga kaè: "njihovo boravi{te", tj.
na ahiretu "bit }e Vatra, a ona je, zaista, grozno
prebivali{te", tj. grozno li je to uto~i{te, uto~i{te
nevjernika, grozna li je ta odluka i okrilje.

"O vjernici, neka od vas u tri slu~aja zatraè
dopu{tenje da vam u|u oni koji su u posjedu
va{em i oni koji jo{ nisu spolno zreli: prije
jutarnjeg namaza i kada u podne odloìte
odje}u svoju i poslije obavljanja no}nog
namaza. To su tri doba kada niste obu~eni, a
u drugo doba nije ni vama ni njima grijeh, ta
vi jedni drugima morate u aziti. Tako vam
Allah obja{njava propise A Allah sve zna i
Mudar je." /58/ "A kad djeca va{a dostignu
spolnu zrelost, neka onda uvijek traè
dopu{tenje oni stariji od njih; tako vam Allah
obja{njava propise Svoje! A Allah sve zna i
Mudar je." /59/ "A starim ènama koje ne
ùde vi{e za udajom nije grijeh da odloè
ogrta~e svoje, ali ne pokazuju}i ona mjesta na
kojima se ukrasi nose; a bolje im je da budu
krjeposne Allah sve ~uje i sve zna." /60/
,
l
!
.

Ovi plemeniti kur'anski ajeti obuhva}aju traènje
dozvole od svojih bli`njih, jednih od drugih. Ono {to
je izneseno na po~etku sureta jeste traènje dozvole
stranaca, jednih od drugih. Allah, d`.{., naredio je
vjernicima da od njih dozvolu traè njihove sluge i oni
koji su u njihovoj vlasti i emanetu, te njihova djeca
koja nisu jo{ dostigla spolnu zrelost i to u tri slu~aja:
(prvi) prije namaza
482
, u ranim jutarnjim ~asovima, jer
ljudi u to vrijeme obi~no spavaju u svojim posteljama.
"i kada u podne odloìte odje}u svoju", tj. u
popodnevnim ~asovima odmora, jer ~ovjek obi~no
skida i odlaè odje}u u takvom slu~aju bivaju}i sa
svojom ènom (drugi). "i poslije obavljanja
no}nog namaza", jer je to vrijeme spavanja pa je
nare|eno slugama i djeci da ne ulaze u prostorije u
ovakvim slu~ajevima boje}i se da ~ovjek ne bude sa
svojom suprugom u spolnom odnosu ili stanju
sli~nom tome (tre}i slu~aj). Zbog toga Uzvi{eni veli:

482
Rekao sam: "Vrijeme sabahske molitve. El-gadat vrijeme je
izmeu zore i izlaza sunca, a ovdje se eljelo rei da se ne ulazi prije
sabahske molitve.
"To su tri doba kada niste obu~eni, a u
drugo doba nije ni vama ni njima grijeh", tj.
ako bi se na{li u gore spomenutom stanju van
pomenutih trenutaka, nije vam grijeh ako to budete
~inili, a ni njima ako budu èljele, jer im je On
dozvolio da stupe u spolne odnose i jer oni u
obavljanju svakodnevnih poslova kruè oko vas i
sli~no tome. Onima koji kruè oprostit }e se ono {to
se ne}e oprostiti onima koji ne kruè. Iako je ovaj ajet
bio vrlo precizan, postupanje ljudi po njemu je bilo
vrlo malo, a Abdullah bin Abbas im to nije
odobravao. Ebu-Davud prenosi od Abdulaha bin
Jezida da je ~uo Ibn-Abbasa da govori: "Ve}ina ljudi
ne vjeruje u ajet o traènju dozvole, a ja nare|ujem
svojoj slu{kinji da traì dozvolu od mene." E{-['abi
kaè: "Nije dokinuto, a dokaz da taj ajet nije dokinut
'tako vam Allah obja{njava propise Svoje a
Allah sve zna i Mudar je.' " Zatim Uzvi{eni kaè:
"A kada djeca va{a dostignu spolnu zrelost,
neka onda uvijek traè dopu{tenje za ulazak
kao {to su traìli dopu{tenje oni stariji od
njih." Kada djeca dostignu spolnu zrelost, du`na su i
obavezna da traè dopu{tenje za ulazak u svim
stanjima i vremenima, pa i onda kada niste u
pomenuta tri stanja i vremena. Uzvi{eni kaè:
"Kao {to su traìli dopu{tenje stariji od
njih"; to zna~i kao {to su traìli dok su bili djeca, prije
nego su dostigli spolnu zrelost. A kada dostignu
spolnu zrelost uvijek su obavezni da traè dozvolu za
ulazak. Uzvi{eni kaè:
"a starim ènama", tj. onima kojima su prestali
menstrualni procesi i koje vi{e ne mogu ra|ati, "koje
vi{e ne ùde za udajom", tj. kojima nije stalo do
ukra{avanja i ki}enja kako bi se udale,
"nije im grijeh da odloè ogrta~e svoje, ali ne
pokazuju}i ona mjesta na kojima se ukrasi
nose", tj. nisu obavezne da se skrivaju u ogrta~e, kao
{to su to obavezne druge ène, tj. da stavljaju i nose
duge haljine i ogrta~e, ali ne treba da pokazuju mjesta
na kojima se nose ukrasi, kao {to Uzvi{eni kaè:
"a bolje im je da budu krjeposne", tj. ako
budu nosile odje}u i pokrivale mjesta koja se
pokrivaju, iako im je dozvoljeno da ne nose, bolje im
je i vrednije da to rade,
"a Allah sve ~uje i zna."

"Nije grijeh slijepcu, niti je grijeh hromu niti
je grijeh bolesnu, a niti vama samima da
jedete u ku}ama va{im, ili u ku}ama o~eva
va{ih, ili u ku}ama matera va{ih ili u ku}ama
bra}e va{e, ili u ku}ama sestara va{ih, ili u
ku}ama stri~eva va{ih, ili u ku}ama tetaka
va{ih po ocu, ili u ku}ama daidà va{ih, ili u
ku}ama tetaka va{ih po materi, ili onih ~iji su
klju~evi u vas ili u prijatelja va{eg; nije vam
grijeh da jedete zajedni~ki ili pojedina~no. A
kad ulazite u ku}e, vi uku}ane njene
pozdravite pozdravom od Allaha propisanim,
blagoslovljenim i uljudnim. Tako vam Allah
obja{njava propise, da biste se opametili!"
/61/
,

Ono {to se èljelo re}i ovdje je: ljudi su se
ustru~avali da jedu sa slijepcem jer on ne vidi hranu i
ljepote koje se nalaze u njoj, a mo`da su prethodnici
njihovi tako postupali. Tako|er su isto smatrali i u
pogledu hromog, jer on ne moè sjediti pa njegovo
mjesto ostaje upra`njeno, tako|er bolesnik ne
ispunjava uvjete u pogledu ishrane kao drugi, te su
oni smatrali mrskim i odvratnim da jedu sa njima kako
ne bi prema njima u~inili nepravdu, te im je Allah,
d`.{., objavio ovaj ajet dozvoljavaju}i im to. Tako|er
~ovjek moè da ulazi u ku}u svoga oca, ili svoje sestre,
ili svoga sina te da ga èna posluì hranom. Ne}e jesti
ukoliko doma}in nije prisutan, te stoga Uzvi{eni kaè
u ovom ajetu
"nije grijeh slijepcu ..."
Uzvi{eni kaè: "a ni vama samima da jedete u
ku}ama va{im." Ovo je spomenuto ovako jer treba
da bude pokazatelj da se prema drugom bude
ljubazan i da bi se izjedna~ilo ono {to se kasnije
navodi u propisu a to obuhvata ku}e sinova jer se ovo
ne odnosi na njih. Ovo tako|er ukazuje na to da onaj
ko preseli zna~i da je imetak njegovog djetete u
osnovi imetak njegovog oca. U "Sunenima" i u
drugim izvorima navodi se da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: /352/ "Ti i tvoj imetak pripadate tvome
ocu"
Uzvi{eni kaè: "ili u ku}ama o~eva va{ih, ili u
ku}ama matera va{ih" i tako dalje, kako Allah
kaè u ajetu
" ili u onih ~iji su klju~evi u vas." Ovo je jasno
samo po sebi. Ukazuje na obavezu me|usobnog
pomaganja bli`njih kao {to je naro~ito istaknuto u
mezhebima Ebu-Hanife i Ahmeda. A rije~ima
"ili u onih ~iji su klju~evi u vas" misli se na
sluge mu{karce, robove i dvorske nadzornike te
upravitelje; ne treba da odbijete da jedete hranu ako
vas pozovu sa namjerom da u~ine dobro~instvo. Ai{a,
r.a., u pogledu ovoga kaè: "Muslimani su obi~avali
da ostavljaju svoje klju~eve povjerenicima koji su im
osiguravali hranu koja im je bila potrebna u vrijeme
kada su oni bili odsutni, a njihovi povjerenici su se
ustru~avali i reagovali jer im dozvola za to nije davana
dragovoljno pa je Allah, d`.{., objavio: "ili u onih ~iji
su klju~evi u vas", a tako|er Uzvi{eni kaè: "ili u
prijatelja va{eg", tj. u ku}ama va{ih prijatelja i
drugova nije vam grijeh da jedete kod njih ako znate
da im to ne}e umanjiti i oteàti im i u koliko oni to ne
osje}aju mrskim. Uzvi{eni kaè:
"nije vam grijeh da jedete zajedni~ki ili
pojedina~no." Osje}ali su tjeskobu i neprijatnost i
sustezali su se da jedu hranu onda kada bi se neko
na{ao kod njih, pa im je to Allah, d`.{., dozvolio
rekav{i:
"nije vam grijeh da jedete zajedni~ki ili
pojedina~no." Ovo je dozvola Uzvi{enog Allaha da
~ovjek moè jesti sam, a i u dru{tvu. Ukoliko jede u
dru{tvu to je beri}etnije.
Uzvi{eni veli: "a kad ulazite u ku}e vi uku}ane
njene pozdravite", zna~i: pozdravljajte jedni druge
me|usobno. Dàbir ibn Abdullah kaè: "Kada u|ete
kod svojih uku}ana, pozdravite ih od Allaha
propisanim, blagoslovljenim i uljudnim pozdravom."
A Ebu Ez-Zubejr kaè: "Svi treba da otpozdrave.
Mudàhid kaè: "Kada u|e{ u dàmiju, reci selam
i pozdrav na Allahovog Poslanika, a kada u|e{ kod
uku}ana, isto tako ih pozdravi, a ako u|e{ u ku}u a u
njoj nema niko, reci: 'Selam i pozdrav na nas i na sve
dobre Alahove robove!'" Katade kaè: "Kada u|e{ kod
svojih uku}ana, pozdravi ih, a kada u|e{ u ku}u u
kojoj nema nikog, reci: 'Selam i pozdrav na nas i na
Allahove dobre robove', jer je tako on naredio i pri~ao
nam je da mu meleki otpozdravljaju. Hafiz Ebu-Bekr
el-Bezzar prenosi od Enesa i kaè: /335/ "Allahov
Poslanik, s.a.v.s., oporu~io je pet stvari, rekav{i: "O
Enese, kad uzima{ abdest, uzimaj ga propisno i
potpuno, Allah }e ti produìti ìvot; lijepo pozdravi
koga sretne{ od moga ummeta, Allah }e ti umnoìti
dobra djela; a kada ulazi{ - zna~i u svoju ku}u -
pozdravi svoje uku}ane, Allah }e ti umnoìti i uve}ati
dobro u tvojoj ku}i; klanjaj Kurban-bajram namaz jer
to je namaz onih koji se kaju i vra}aju a bili su prije
tebe. O Enese, smiluj se nemo}nom i mladom, po{tuj
i uvaàvaj starijeg - bit }e{ jedan od mojih pratilaca na
Sudnjem danu!" Uzvi{eni kaè:
"Tako vam Allah obja{njava propise da
biste se opametili"; ovo je upozorenje Uzvi{enog
Allaha Svojim robovima i djelotvorno obja{njenje
njima ajeta kako bi se prema njima pona{ali i
upravljali i kako bi ih shvatili, ne bi li se opametili.
,

"Pravi vjernici samo su oni koji u Allaha i
Njegova Poslanika vjeruju, a koji se, kad su s
njima na kakvom odgovornom sastanku, ne
udaljuju dok od njega dopu{tenje ne dobiju.
Oni koji od tebe traè dopu{tenje u Allaha i
Poslanika Njegova, doista, vjeruju. I kad oni
zatraè dopu{tenje od tebe zbog kakva posla
svoga, dopusti kome ho}e{ od njih, i zamoli
Allaha da im oprosti jer Allah pra{ta i On je
Milostiv." /62/
,

I ovo je tako|er primjer lijepog odgoja i uljudnosti
kojima Allah, d`.{., upu}uje Svoje robove koji vjeruju u
Njega. Kao {to im je naredio da traè dopu{tenje pri
ulasku i dolasku, tako|er im je naredio da traè
dopu{tenje za izlazak i pri odlasku, naro~ito ako se
radi ostvari koja je od zajedni~kog interesa, kao kada
se sastaju sa Resulullahom, neka je salavat i selam na
njega. Zatim je Uzvi{eni Allah, d`.{., naredio
Poslaniku, s.a.v.s., da mu ako neko od njih zatraì
dopu{tenje, dozvoli ukoliko to èli, zbog toga
Uzvi{eni, a slava Njemu, kaè:
"dopusti kome ho}e{ od njih, i zamoli
Allaha da im oprosti."
Ebu-Davud prenosi od Ebu-Hurejrea i kaè:
"Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /354/ 'Kad neko
od vas do|e na neko mjesto neka nazove selam, a i
kada èli da ustane neka nazove selam, jer prvi selam
nije ni{ta va`niji od drugog.'" Ovako prenose En-Nesai
i Et-Tirmizi i kaù da ovaj hadis spada u kategoriju
hasen-hadisa.

"Ne ~inite dozivanje Poslanika me|u vama kao
dozivanje koje vi jedni drugima upu}ujete;
Allah sigurno zna one me|u vama koji se
kradom izvla~e. Neka se pripaze oni koji
postupaju suprotno nare|enju Njegovu, da ih
isku{enje kakvo ne stigne ili da ih patnja
bolna ne sna|e." /63/

Ibn-Abbas prenosi: "Bili su uobi~ajili govoriti: 'O
Muhamede, o Ebul-Kasime!', pa im je Uzvi{eni Allah,
d`.{., to zabranio veli~aju}i Svoga Poslanika, s.a.v.s., i
kaè: 'Govorite: 'O nebijjalah, o Resulullah''", kao {to
Uzvi{eni kaè:

"O vjernici, ne diìte glasove svoje iznad
Vjerovjesnikova glasa i ne razgovarajte s njim
glasno, kao {to glasno jedan s drugim
razgovaraate, da ne bi bila poni{tena va{a
dje a, a da vi i ne primijetite." (49:2) - pa dalje
Uzvi{eni nastavlja govor - "Ve}ina onih koji te
doz vaju ispred soba nije dovoljno pametna"
(49:4) "A da su se oni strpjeli dok im ti sam
iza|e{, bilo bi im bolje" (49:5). Sve ovo se odnosi
na lijepo pona{anje pri komuniciranju s Allahovim
Poslanikom, s.a.v.s., u razgovoru i govoru s njim, u
njegovom prisustvu, kao {to im je nare|eno da daju
sadaku prije nego {to po~nu upu}ivati dove za
ispunjenje èlja.
l
i
Uzvi{eni kaè: "Allah sigurno zna one me|u
vama koji se kradom izvla~e". Mukatil bin Hajjan
kaè da su to munafici, dvoli~njaci, kojima je te{ko
pala hutba koju su slu{ali u petak za vrijeme dùma-
namaza, pa su se kradom izvla~ili izme|u nekih
ashaba Allahovog Poslanika, s.a.v.s., dok nisu iza{li iz
dàmije, a nije dobro za ~ovjeka da izlazi iz dàmije
bez dozvole Allahovog Poslanika sa dùma-namaza
nakon {to Poslanik po~ne hutbu.
Uzvi{eni kaè: "Neka se pripaze oni koji
postupaju suprotno nare|enju Njegovu", tj.
nare|enju Allahovog Poslanika, s.a.v.s., njegovog
na~ina, njegovog sunneta i njegovog [erijata. Treba
da se va{e rije~i i va{a djela mjere prema rije~ima i
djelima njegovim, pa ako se budu slagali to }e mu biti
prihva}eno, a ko suprotno postupi to }e se negativno
odraziti na njegove rije~i i njegova djela, bez obzira ko
to bio. Sli~no kao {to je navedeno u dva "Sahiha" te
drugim zbirkama, gdje se iznosi da je Allahov Poslanik
rekao: /355/ "Ko uradi neki posao a nije sukladan
'na{oj stvari', to mu se odbacuje", tj. neka se obavezno
zabrine i zapla{i, tajno i javno, onaj koji postupi
suprotno sunnetu Allahovog Poslanika, s.a.v.s.,
"da ih isku{enje kakvo ne stigne", tj. u
njihovim nevjerni~kim srcima, ili dvoli~nja~kim, ili
kakvim novotarijskim,
"ili da ih patnja bolna ne sna|e", tj. na
dunjaluku, ubistvom, ili kakvim {eriatskim sankcijama,
ili zatvorom i sli~no tome. U tom smislu imam Ahmed
prenosi od Ebu-Hurejrea i kaè: "Allahov Poslanik,
s.a.v.s., kaè: /356/ 'Moj primjer i primjer vas je kao
primjer ~ovjeka koji je naloìo vatru pa kada je ona
osvjetlila njegovu okolinu, po~eli su se skupljati
leptirovi, ova slaba{na stvorenja i padati u Vatru dok
nisu svi u nju upali. On ih je spre~avao, ali nije uspio
da ih sprije~i. Tako je primjer mene i vas. Ja sam taj
koji vas odvra}a od Vatre, daleko od nas bila, ali vi me
savladavate i ulazite u nju.'" Ovaj hadis biljeè Buharija
i Muslim kao predaju Abdur-Rezzaka.

"Allahovo je sve {to je na nebesima i na
Zemlji, On sigurno zna kakvi ste vi, i On }e ih
obavijestiti o svemu {to su uradili na Dan kad
se budu Njemu vratili. A Allah sve dobro zna!"
/64/

Uzvi{eni obavje{tava da je On Posjednik nebesa i
Zemlje, On zna sve {to je tajno i vidljivo, On zna {ta
rade Njegovi robovi i tajno i javno pa kaè:
"On sigurno zna kakvi ste vi". A rije~ "kad"
potvr|uje ono {to je apsolutno sigurno i {to je
Istina
483
, kao {to je ranije rekao:
"Allah sigurno zna one me|u vama koji se
kradom izvla~e" (24:63) a Uzvi{eni tako|er kaè:
"Vidimo Mi kako sa ùdnjom baca{ pogled
..." (2:144), kao {to Uzvi{eni kaè: "On sigurno
zna kakvi ste vi", tj. On zna ono {to vi njemu
pokazujete, ni{ta, pa ni koliko atom, Njemu ne
izmi~e, kao {to Uzvi{eni kaè:
"U Njega su klju~evi svih tajni, samo ih On
zna, i On jedini zna {ta je na kopnu i {ta je u
moru, i nijedan list ne otpadne, a da On za nj
ne zna; i nema zrna u tminama Zemlje niti
i~eg svjeèg niti i~eg suhog, ni~eg {to nije u
jasnoj Knjizi" (6:59), a ajeti i hadisi u pogledu ove
problematike su mnogobrojni.
Uzvi{eni veli: "na Dan kad se budu Njemu
vratili", tj. na Dan kada }e se sva stvorenja vratiti
Allahu, d`.{., a to je Sudnji dan
"i On }e ih obavijestiti o svemu {to su
radili", tj. obavijestit }e ih o svemu onome {to su
u~inili na dunjaluku, bilo to veliko ili neznatno, malo,
"... govorit }e: 'Kakva je ovo knjiga, ni mali
ni veliki grijeh nije propustila, sve je
nabrojala!' i na}i }e upisano ono {to su radili.
Gospodar tvoj ne}e nikome nepravdu u~initi."
(18:49), te zbog toga ovdje Uzvi{eni kaè:

483
Rekao sam: svaka rjeca (kad) kad se upotrijebi uz glagol u
sadanjem vremenu, a znaenje glagola se odnosi na Boije Bie,
onda glagol oznaava ono to je apsolutno sigurno, za razliku od
situacije ako se znaenje glagola odnosi na stvorenja, onda on znai
"umanjivanje", kao to je to poznato iz sintaksiko-gramatikih
pravila arapskog jezika.
"i On }e ih obavijestiti o svemu {to su radili
na Dan kad se budu Njemu vratili. A Allah sve
dobro zna".

Kraj skra}enog tuma~enja poglavlja
'En-Nur' - 'Svjetlost'

Molimo Uzvi{enog Allaha da ovo upi{e u na{a
dobra djela.
Njemu pripada hvala i veli~ina.
Molimo Uzvi{enog Allaha, d`.{., da nam sve u~ini
onim ~ime je On zadovoljan, Njemu slava, da
odstrani od nas pogre{ke i zablude, Allah je Jedini Koji
uspjeva i na po~etku i na kraju, hvala pripada
Gospodaru svjetova.


25 - El - Furkan / Furkan
965

25
EL - FURKAN / FURKAN
OBJAVLJENA U MEKI
*
, IMA 77 AJETA
**

,
"Neka je Uzvi{en Onaj Koji robu Svome
objavljuje Kur'an da bi svjetovima bio
opomena", /1/ "Onaj Kome pripada vlast na
nebesima i na Zemlji, Koji nema djeteta, Koji
u vlasti nema ortaka i Koji je sve stvorio i
kako treba uredio!"/2/

Sam Uzvi{eni, d`.{., izraàva plemenitu zahvalu na
objavljivanju Kur'ana Svome plemenitom Poslaniku na
velikom Kur'anu kao {to Uzvi{eni kaè:
"Uzvi{en neka je Allah Koji Svome robu
objavljuje Knjigu i nije je dao iskrivljenu,
nego ispravnu, da te{kom kaznom, koju }e On
dati opomene, a da vjernike koji ~ine dobra
djela obraduje" (18:1, 2), pa ovdje kaè: "Neka je
Uzvi{en." To je na oblik (tefaul) i zna~i trajni, ustrajni
i neprekidni bereket.
"Onaj Koji robu Svome objavljuje Kur'an."
Glagol ozna~ava ponavljanje i umnoàvanje. Ranije
Knjige bile su objavljene odjedanput. Kur'an je
objavljivan, ajet po ajet, propis za propisom, sura po
sura, {to je ja~e po dostavi, i vi{e pa`nje posvje}uje
onome kome se objavljuje, kao {to Uzvi{eni kaè u
ovom suretu:
j

"Oni koji ne vjeru u govore: 'Trebalo je da
mu Kur'an bude objavljen ~itav, i to
odjednom!' A tako se objavljuje da bismo time
srce tvoje u~vrstili, i Mi ga sve ajet po ajet
objavljujemo. Oni ti ne}e nijedan prigovor
postaviti, a da ti Mi ne}emo dati odgovor i
najljep{e obja{njenje navesti." (25:32,33), te je
zbog toga ovdje Kur'an nazvao Furkanom, onim koji
rastavlja Istinu od neistine, jer on , zaista, rastavlja
Istinu od neistine, Uputu od zablude, zavedenost od
razboritosti, dozvoljeno od nedozvoljenog.

*
Objavljena nakon sure "Jasin".
**
Ajeti 68 - 70. objavljeni su u Medini.
Uzvi{eni kaè: "robu Svome"; ovo je svojstvo
hvale, priznanja i ugleda jer se pridodaje robovanju
Njemu (Allahu), kao {to Uzvi{eni kaè: "Uzvi{en
neka je Onaj Koji je u jednom ~asu no}i
preveo" (17:1), Uzvi{eni veli:
"da bi svjetovima bio opomena", kao {to kaè
Allahov Poslanik, s.a.v.s.: /357/ "Meni je dato pet
stvari koje nisu date nijednom poslaniku prije mene.
Jedna od njih je ta da su raniji poslanici bili poslani
svaki svome narodu, a ja sam poslan svim ljudima
uop{te"
Uzvi{eni veli:
"Onaj Kome pripada vlast na nebesima i
na Zemlji, Koji nema djeteta, Koji u vlasti
nema ortaka", tj. On je Vlasnik nebesa i Zemlje,
îst od djeteta i sudruga, partnera, zatim obavje{tava
da je On Uzvi{eni :
"i Koji je sve stvorio i kako treba uredio", tj.
svaka stvar bez obzira koja, bez izuzetka, stvorena je i
Njemu podre|ena. On je Stvoritelj svih stvari, svega i
njihov Gospodar, njihov Posjednik, njihov Bog, sve je
podre|eno i nalazi se pod Njegovom vla{}u,
Njegovom upravom, pot~injenosti Njemu, Njegovim
ure|enjem i odre|enjem.

"A oni su uzeli mimo Njega boànstva koja
ni{ta ne stvaraju, a koja su sama stvorena,
koja nisu u stanju da od sebe neku {tetu
otklone ni da sebi kakvu korist pribave i koja
nemaju mo}i da ìvot oduzmu, da ìvot daju i
da oìve."/3/

Uzvi{eni obavje{tava o velikom neznanju mu{rika,
koji sebi uzimaju druge "bogove" umjesto Allaha,
Stvoritelja svih stvari, te uz Njega oboàvaju one koji
ne mogu stvoriti ~ak ni krilce komarca, ve} su i njihovi
"bogovi" stvorenja koja sebi ne mogu priu{titi nikakve
ni {tete ni koristi, pa kako onda da to mogu priu{titi
svojim oboàvateljima.
"Nemaju mo}i da ìvot oduzmu, da ìvot
daju i da oìve", tj. nemaju oni nikakve mo}i ni
udjela u tome, naprotiv, svi }e se sigurno vratiti
Uzvi{enom Allahu, Njemu Jedinom, Koji ìvot daje,
oìvljava i usmr}uje. On je Onaj Kome }e se sva
stvorenja vratiti na Sudnjem danu, od prvog do
posljednjeg
stvoriti i oìviti jednog ~ovjeka." (31:28) On je
Onaj Koji je jedini bog, i nema gospodara mimo
Njega; nema potrebe niti svrhe oboàvati bilo koga
osim Njega, jer, On je Allah - Jedan, Allah je uto~i{te
svakom, nije rodio i ro|en nije i niko Mu ravan nije.
966

"Oni koji ne vjeruju govore: 'Ovo nije ni{ta
drugo do velika la` koju on izmi{lja, a u tome
mu i drugi ljudi pomaù' - i ~ine nepravdu i
potvoru, /4/ i govore: 'To su izmi{ljotine
naroda drevnih, koje je on prepisao, pa mu se
~itaju jutrom i ve~erom.' /5/ Reci: 'Objavljuje
ga Onaj Kome su poznate tajne nebesa i
Zemlje; On mnogo pra{ta i Milostiv je.'" /6/

Uzvi{eni obavje{tava o bezvrijednosti i
ograni~enosti nevjerni~kih umova, posebno kada
govore o Kur'anu: "Ovo nije ni{ta drugo do
velika la`", tj. rije~ la` i izmi{ljotina "koju on
izmi{lja", u ~emu Poslaniku, s.a.v.s., pomaù
"a u tome mu i drugi ljudi pomaù - i ~ine
nepravdu i potvoru", tj. govore raznovrsne laì i
znaju da sve {to o njemu govore laù,
"i govore: 'To su izmi{ljotine naroda
drevnih, koje je on prepisao'", tj. umnoìo,
prenio, prepisao,
"pa mu se ~itaju jutrom i ve~erom", tj. da
mu ih u~e ujutro i nave~er. Ovo je govor iz o~aja i
maloumnosti jer svi znaju da Poslanik, s.a.v.s., nije
uop}e znao pisati, a tako|er svi znaju da je on uvijek
bio potpuno iskren i povjerljiv i da je uvijek bio daleko
od bilo kakvih prljavih, prezrenih, niskih i poro~nih
stvorenja. [tavi{e, oni su ga prozvali "El-Emin", tj.
"povjerljivi" kada su upoznali njegovu iskrenost i
njegovu dobrotu. Uprkos tome, kada ga je Allah,
d`.{., po~astio Objavom i Poslanstvom, po~eli su ga
potvarati i pripisivati mu izmi{ljotine i zaprepa{teno
ga napadati njima, te su jednom govorili da je on
vra~, drugi put pjesnik, zatim su ga jo{ è{}e napadali
govore}i da je lud i potpuni laàc, pa mu je Allah,
d`.{., naredio i objavio:
"Reci: 'Objavljuje ga Onaj Kome su poznate
tajne nebesa i Zemlje'", tj. objavljuje Kur'an koji,
izme|u ostalog, obuhvata i vijesti o onima koji su bili
prije kao i o onima koji }e tek do}i, istinito i ta~no,
potpuno, onako kako se i dogodilo, pa Uzvi{eni veli:
"Onaj Kome su poznate tajne", tj. Allah, d`.{.,
Koji zna sve tajne nebesa i uop}e sve tajne tako kao
da su one potpuno vidljive i otvorene. Zato Uzvi{eni
kaè:
"On mnogo pra{ta i Milostiv je!" pozivaju}i
ih da se pokaju i vrate, obavje{tavaju}i ih istovremeno
da je Njegova milost sveobuhvatna, a Njegova
blagost bezgrani~na za one koji se pokaju i vrate Mu
se. Tako Uzvi{eni kaè:
"Za{to se oni ne pokaju Allahu i ne zamole
oprost od Njega, ta Allah pra{ta i Milostiv je."
(5:74) Hasan el-Basri kaè: Pogledajte u veli~inu ove
milosti i dare`ljivosti; oni ubijaju Njegove dobre ljude,
poslanike, a On ih poziva pokajanju i milosti.

"I oni govore: '[ta je ovom 'poslaniku', on
hranu jede i po trgovima hoda; za{to mu nije
poslan jedan melek da zajedno s njim bude
opominja~, /7/ ili da mu se spusti kakvo
blago ili da ima vrt iz kojeg bi se hranio? I
nevjernici jo{ govore: 'Vi samo za~arana
~ovjeka slijedite! /8/ Vidi {ta o tebi oni
govore, pa onda lutaju i Pravi put ne mogu da
na|u. /9/ neka je uzvi{en Onaj Koji ti, ako
ho}e, moè dati bolje od toga: vrtove kroz
koje teku rijeke i dvorove. /10/ Oni, ~ak, i âs
oìvljenja pori~u, a Mi smo za one koji âs
oìvljenja pori~u pripremili Vatru razbuktalu.
/11/ Kada ih vidi iz daljine, ~ut }e kako
gnjevna klju~a i od bijesa hu~i, /12/ a kad
budu ba~eni u nju, u tjesnac, vezanih ruku,
propast }e tamo prizivati. /13/ Ne prizivajte
danas jednu propast, nego prizivajte mnoge
propasti!" /14/

Uzvi{eni obavje{tava o upornosti nevjernika,
njihovoj tvrdoglavosti i negiranju Istine bez razloga i
dokaza za ono {to rade. Naprotiv oni sve vi{e i vi{e
govore: "[ta je ovom 'poslaniku', on hranu
jede", zna~i jede hranu kao {to i mi jedemo i treba je
isto kao {to je i mi trebamo "i po trgovima hoda",
tj. traè}i zaradu i trgovinu
"Za{to mu nije poslan jedan melek da zajedno
s njim bude opominja~", tj. za{to mu nije poslan
967
melek od Allaha, d`.{., koji }e biti svjedok njegove
iskrenosti i onoga ~emu on poziva, sli~no kao {to je
govorio Faraon:
"Za{to mu nisu stavljene narukvice od z ata ili
za{to zajedno s njima nisu do{li meleki?!"
(43:53). Tako su isto govorili oni ~ija su srca sli~na
njihovim, pa kaù: "ili da mu se spusti kakvo
blago" koje }e mu koristiti,
l

"ili da ima vrt iz kojeg bi se hranio" i koji bi se
kretao sa njim kada hoda. Ovo je Allahu
lahko,me|utim,u izostavljanju toga je velika Njegova
mudrost i neoboriv argumenat protiv nevjernika.
"I nevjernici jo{ govore: 'Vi samo za~arana
~ovjeka slijedite!'", tj. napadaju te da laè{, govore
da si ti za~arani vra~, lud, laàc i pjesnik, a sve je to la`
i neIstina koja je suprotna njegovom ìvotopisu, neka
je salavat i spas na njega, te Uzvi{eni u ovom pogledu
veli: "pa onda lutaju" sa Puta upute "i Pravi put
ne mogu da na|u." Tako se de{ava sa svakim onim
koji napusti Put Istine i Upute, takav luta gdje god da
se okrene.
"Neka je Uzvi{en Onaj Koji ti, ako ho}e,
moè dati bolje od toga." Sufjan es-Sevri prenosi
od Hajsema: /358/ "Boìjem Poslaniku, s.a.v.s., re~eno
je: 'Ako èli{, dat }emo ti sve riznice na Zemlji i
klju~eve od njih koje nismo dali nijednom poslaniku
prije tebe, a niti }emo tako ikome dati poslije tebe, a
da ti to ne}e nimalo umanjiti ono {to ti ve} ima{ kod
Allaha, d`.{.' pa rekao je: 'Objedinite mi to na ahiretu',
a Uzvi{eni Allah, d`.{., mu je tada objavio:
"Neka je Uzvi{en Onaj Koji ti, ako ho}e, moè
dati bolje od toga: vrtove kroz koje rijeke
teku i dvorove." Uzvi{eni kaè:
"Oni, ~ak, i âs proìvljenja pori~u", tj. toliko
su tvrdoglavi da ne traè Uputu, jer oni ne vjeruju u
proìvljenje, te zbog toga Uzvi{eni Allah, d`.{., kaè:
"a Mi smo za one koji âs oìvljenja pori~u
pripremili Vatru razbuktalu." Uzvi{eni kaè:
"Kada ih vidi", tj. Dèhennem, "iz daljine" zna~i
na mah{eru - mjestu zbora,
"~ut }e kako gnjevna klju~a i od bijesa
hu~i", razjarena na njih, kao {to Uzvi{eni veli:
"Kad budu u nj ba~eni, pucketanje njegovo
}e ~uti, i on }e klju~ati, gotovo da se od bijesa
raspadne" (67:7,8), tj. gotovo da se od bijesa
raspadne na onog ko ne vjeruje u Allaha, d`.{. Ibn
Ebi-Hatim prenosi od Halida bin Durejka, koji se
svojim isnadom prenosi od jednog od ashaba
Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa kaè da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: /359/ "Ko o meni kaè ne{to
{to ja nisam rekao, ili ko bude nazivan (pripisivan) po
nekom drugom mimo roditelja, ili se bude pripisivao
mimo svoga gospodara koji ga je oslobodio, neka
sebi pripremi mjesto u Vatri - Dèhennemu", a prema
jednom drugom rivajetu: "Neka pripremi sebi mjesto
izme|u dva 'oka' u Dèhennemu". Upita{e ga: "O
Boìji Poslani~e, zar imaju dva oka u Dèhennemu?"
A on odgovori: "Zar niste ~uli rije~i Uzvi{enog Allaha:
'kada ih vidi iz daljine...'"
Uzvi{eni kaè: "a kada budu ba~eni u nju, u
tjesnac, vezanih ruku." Abdullah bin Vehb bin
Jahja bin Ebi-Usejd prenosi merfu-hadis u kome se
kaè: /360/ "Upitan je o Boìjim rije~ima:
'a kada budu ba~eni u nju, u tjesnac,
vezanih ruku', pa je on rekao: 'Tako mi Onoga u
îjoj je ruci moja du{a, bit }e nasilu primorani u Vatru
kao {to se nasilu ekser ukucava u zid.'" Uzvi{eni kaè:
"vezanih ruku", tj. stra{no suèni i sku~eni,
"propast }e tamo prizivati", tj. kukat }e àlovito i
beznadno.
"Ne prizivajte danas jednu propast..." Ibn-
Abbas kaè: "Tj. ne prizivajte danas jednu kuknjavu i
propast, nego prizivajte mnoge propasti i mnoge
kazne ", a Ed-Dahhak kaè: "Rije~ 'subur' je 'propast', a
najo~itije je da rije~ 'subur' objedinjuje u sebi sve
sinonime nesre}e: propast, uni{tenje, kuknjavu i àl,
jadikovanje i razaranje."

"Reci: 'Da li je bolje to ili vje~ni Dènnet, koji
je obe}an onima koji se Allaha budu bojali. On
}e im nagrada i prebivali{te biti. /15/ U
njemu }e sve {to zaèle imati vje~no; to je
obe}anje Gospodara tvoga - obavezno i
traèno.'" /16/

Uzvi{eni kaè: "O Muhammede, reci im: 'Ovo je
onaj koga je Allah, d`.{., opisao u stanju nesretnika u
Dèhennemu i oni koji su ba~eni u njega.'" Da li je
ovo bolje ili je bolji vje~ni Dènnet, koga je Allah,
d`.{., obe}ao Svojim robovima koji ga se istinski boje,
robovima kojima ga je pripremio i u~inio ga da im on
bude nagrada i sudbina za njihovu pokornost Njemu
na dunjaluku i koga je u~inio njihovim prebivali{tem.
"u njemu }e dovijeka sve {to zaèle imati";
od raznovrsnih ljepota koje oko do sada nije vidjelo, a
niti uho ~ulo, i koje ~ovjek nije mogao zamisliti i koji
ne}e prestati i nestati. Ovo je ono {to je Allah, d`.{.,
obe}ao onima koji su Mu zahvalni na onome {to im
je On dao te na dobru koje im je u~inio.
"to je obe}anje Gospodara tvoga - obavezno i
traèno", tj. to je ~vrsto obe}anje koje }e se sigurno
obistiniti.
968

"A na Dan kada ih On sakupi, a i one kojima
su se pored Allaha klanjali, te upita: 'Jeste li vi
ove robove Moje u zabludu zaveli, ili su oni
sami s Pravog puta zalutali?', /17/ oni }e re}i:
'Uzvi{en

nek si Ti, nezamislivo je da smo mi
pored Tebe ikakve za{titnike uzimali, nego, Ti
si ovima i precima njihovim dao da uìvaju, pa
su zaboravili da Te se sje}aju oni su propast
zasluìli!' /18/ 'Oni }e pore}i to {to vi
govorite, a vi ne}ete biti u mogu}nosti da
mu~enje otklonite niti da pomo} na|ete. A
onome od vas koji je Njemu druge smatrao
ravnim dat }emo da patnju veliku iskusi."
/19/

;

Uzvi{eni obavje{tava o onome {to }e se dogoditi
na Sudnjem danu, o grdnji nevjernika zbog onoga {to
su oni oboàvali druge osim Allaha, meleke i sli~ne
njima pa Uzvi{eni kaè:
"A na Dan kada ih On sakupi, a i one
kojima su se pored Allaha klanjali, te upita:
'Jeste li vi ove robove Moje u zabludu zaveli, ili
su oni sami s Pravog puta zalutali?'", tj. jeste li vi
njih pozivali da vas oboàvaju umjesto Mene, ili su vas
oni oboàvali sami, bez va{eg poziva. Kao {to Uzvi{eni
kaè:
"A kada Allah rekne: 'O Isa, sine Merjemin,
jesi li ti govorio ljudima: 'Prihvatite mene i
majku moju kao dva boga uz Allaha!'', on }e
re}i: 'Uzvi{en neka si Ti! Meni nije prili~no da
govorim ono {to nemam pravo. Ako sam ja to
govorio, Ti ve} to zna{; Ti zna{ {ta ja znam, a
je skriveno zna{.' 'Ja sam im samo govorio ono
{to si mi Ti naredio:" (5:116, 117)
Zbog toga Uzvi{eni kaè, obavje{tavaju}i o onome
{to }e odgovoriti oboàvani na Sudnjem danu:
"oni }e re}i: 'Uzvi{en nek si Ti! Nezamislivo
je da smo mi pored Tebe ikakve za{titnike
uzimali'", tj. ne prili~i stvorenjima da oboàvaju bilo
koga drugog osim Tebe, ni nama ni njima, mi ih
nismo zvali tome nego su to oni sami u~inili, da im mi
nismo naredili, a i bez toga da smo bili zadovoljni
time; mi se odri~emo njih i njihovog oboàvanja.
Ovim se moè protuma~iti ajet ako se rije~ "nettehim"
~ita sa "fethom" na "nunu". U slu~aju da se ~ita sa
"dammom" na slovu "nun", a "fethom" na slovu "ha",
onda to zna~i: "Nije niko imao potrebe da nas
oboàva. Mi smo robovi Tvoji, potrebni Tebi", a to je
zna~enje blizu prvog zna~enja,
"...nego, Ti si ovima i precima njihovim dao
da uìvaju", tj. dao si im da dugo ìve tako da su
zaboravili ono {to si im Ti objavio, Knjige u kojima si
pozivao da samo Tebe, Jednoga, Koji nema{ sudruga,
oboàvaju.
"...oni su propast zasluìli!" Ibn-Abbas kaè
da rije~ zna~i "propali". Uzvi{eni kaè: "pa su
porekli to {to vi govorite", tj. otkrili su va{u la` oni
koje ste oboàvali mimo Allaha i za koje ste smatrali
da su vam za{titnici i da }e vas oni pribliìti Allahu, na
visok stepen kod Njega, kao {to Uzvi{eni kaè:
pore}i }e da su im se klanjali." (46:5, 6)
Uzvi{eni tako|er veli: "a vi ne}ete biti u
mogu}nosti da mu~enje otklonite niti da
pomo} na|ete", tj. ne}ete biti u stanju otkloniti
kaznu od njih a niti }e oni sami sebi mo}i pomo}i. "A
onome od vas koji je Njemu druge smatrao
ravnim", tj. koji je Allahu pripisivao druga
"dat }emo da patnju veliku iskusi."

"Mi prije tebe nismo poslali nijednog
poslanika koji nije jeo i po trgovima hodao.
Mi ~inimo da jedni druge u isku{enje
dovodite, pa izdrìte! A Gospodar tvoj vidi
sve." /20/

Obavje{tavaju}i o Svojim ranijim poslanicima
Uzvi{eni Allah, d`.{., kaè da su oni jeli hranu, da su
hodali po trgovinama u cilju stjecanja zarade, a u
tome za njih nema nikakve {tete jer ih je Uzvi{eni
Allah, d`.{., opskrbio potpunim svojstvima, izvrsnim i
vrijednim aktivnostima, ~udima i mudìzama, {to je
jasan dokaz onima koji imaju zdrav razum da su ih oni
pozivali Istini i da ih je Allah, d`.{., u~inio ba{ zato
ljudima koji jedu i piju.
Uzvi{eni kaè: "Mi ~inimo da jedni druge u
isku{enje dovodite, pa izdr` te"", tj. Mi smo vas
u~inili da jedni druge dovodite u ku{nju da bismo
znali ko je pokoran a ko je grje{nik. Zbog toga Allah,
d`.{., kaè: "pa izdrìte! A Gospodar tvoj vidi
i
969
sve", tj. vidi ko zasluùje da mu se objavljuje, kao {to
Uzvi{eni kaè:
"A Allah dobro zna kome }e povjeriti
poslanstvo Svoje" (6:124) i ko zasluùje da ga
Allah, d`.{., uputi onim ~ime ga je poslao njima ako
to ne zasluùje.
U Muslimovom "Sahihu" 'Ijad bin Hamad prenosi
da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /361/ "Uzvi{eni
Allah, d`.{., kaè: 'Ja }u te stavljati na ku{nju, a i
tobom }u na ku{nju stavljati (druge ).'"

"I govore oni koji se ne nadaju susretu sa
Nama: 'Za{to nam se ne po{alju meleki ili
za{to Gospodara svoga ne vidimo?' Oni su,
zaista, u du{ama svojim oholi, a u
nepravi~nosti su sve granice pre{li.'/21/
Onoga Dana kad ugledaju meleke, ne}e biti
tada radosti zlo~incima. I govorit }e (meleki):
'Vama je potpuno zabranjem Dènnet.' /22/ I
Mi }emo pristupiti djelima njihovim koja su
u~inili, u prah i pepeo ih pretvoriti. /23/
Stanovnici Dènneta }e toga dana najbolje
/24/

Uzvi{eni obavje{tava o zaokupljenosti nevjernika
njihovim nevjerstvom i njihovoj svojeglavosti kada
govore: "Za{to nam se ne po{alju meleki" li~no i
javno, pa da nas obavijeste da je Muhamed Allahov
Poslanik, i kaè:
"ili dok Allaha i meleke kao jamce ne
dovede{"; (17:92) i kaù:
"ili za{to Gospodara svoga ne vidimo?", te
zbog toga Uzvi{eni Allah, d`.{., kaè: "Oni su ,
zaista, u du{ama svojim oholi, a u
nepravi~nosti su sve granice pre{li."
Uzvi{eni kaè:
"Onoga Dana kad ugledaju meleke, ne}e biti
radosti zlo~incima. I govorit }e (meleki):
'Vama je potpuno zabranjen Dènnet'", tj. oni
ne}e vidjeti meleke, osim u Danu u kome se ne}e
obradovati. A to se odnosi na dan kada budu ispu{tali
du{e i kada im meleki donesu vijest o Vatri i srd`bi
Silnog. Drugi kaù da se ajetom u kome Allah, d`.{.,
kaè: "Onoga Dana kad ugledaju meleke ne}e
biti tada radosti" èli re}i da to zna~i Sudnji dan.
Mudàhid, Ed-Dahak i drugi kaù: "Nema
kontradiktornosti izme|u ovoga stava i onoga {to je
prije re~eno u vezi sa melecima i u vezi sa ova dva
dana, Dana usmr}enja i Dana povratka, jer }e meleki
u ova dva dana pokazati vjernicima i nevjernicima, pa
}e vjernici biti obradovani rahmetom i
zadovoljstvom, a nevjernici }e biti obavije{teni o
razo~arenju, neispunjenju nade i gubitku; toga dana
grje{nici se ne}e obradovati "I govorit }e
(meleki): 'Vama je potpuno zabranjen
Dènnet!'", tj. meleci }e re}i kafirima: "Vama je
danas zabranjeno blagostanje i spas, uskra}eno vam
je okrilje." Rije~ u osnovi zna~i "zabrana",
"spre~avanje" i od toga je polukrug kod Kabe nazvan
"El-hid`r" jer spre~ava da se tavaf ~ini u njemu, nego
se tavaf ~ini izvan njega. Cilj je ista}i da se skrivena
zamjenica u rije~ima Uzvi{enog: "I govorit }e..."
vra}a na meleke.
Ovako to iznose Mudàhid, 'Ikrime, El-Hassan i
drugi, a ovaj stav izdvojio je Ibn-Dèrir.
Uzvi{eni kaè: "I Mi }emo pristupiti djelima
njihovim koja su u~inili", tj. pristupit }emo
njihovim djelima koja su radili a za koja su mislili da su
ona spas za njih, me|utim, ona su izgubila zakonski,
{erijatski uvjet. Svaki posao koji nije s iskrenim,~istim
nijetom i ne bude ispunjavao i zadovoljio pravila
[eriata je beskoristan. Poslovi nevjernika nisu s ~istim
nijetom, a niti zadovoljavaju uslove [erijata te }e toga
dana biti odbijeni. Zbog toga Uzvi{eni veli:
I Mi }emo pristupiti djelima njihovim koja
su u~inili u prah i pepeo ih pretvoriti." A prah i
pepeo, kako isti~e Alija, r.a., je kao zraka sunca koja
u|e kroz mali otvor. A El-Hassan el-Basri kaè: "To je
zraka koja se provla~i kroz otvor~i} koji se nalazi kod
svakog od vas, pa ako neko poku{a da je uhvati to
nam ne polazi za rukom." Isto ovako su radili
nevjernici poslove za koje su smatrali da predstavljaju
ne{to. Me|utim, kada do|u pred Vladara, Pravednog
Sudiju, Koji ne}e nepravedno postupiti niti }e bilo
kakvu nepravdu u~initi, oni, dakle, ne}e imati ni{ta od
svega {to su radili, kao {to Uzvi{eni veli:
"Djela nevjernika u Gospodara njihova
nalik su na pepeo koji vihor raznese " (14:18) .
Uzvi{eni veli:
"Stanovnici Dènneta }e tog dana najbolje
prebivali{te i najljep{e odmarali{te imati", tj.
Sudnjeg dana, a to je za ono {to su uradili, za djela
koja su im primljena; postigli su to {to su postigli,
postali su ono {to su postali za razliku od stanovnika
Vatre, kojima niti jedno njihovo djelo ne}e pomo}i da
u|u u Dènnet, a niti da se spase od Vatre. Zatim
Uzvi{eni skre}e pa`nju na stanje sretnih u odnosu na
stanje nesretnika, pa Uzvi{eni kaè:
"Stanovnici Dènneta }e tog dana najbolje
Ibn-Abbas kaè: "To je , zaista, ~as u kome }e Allahovi
prijatelji, svi bez izuzetka, razgovarati sa hurijama", a
tako|er je re~eno da }e Allahovi neprijatelji biti vezani
sa {ejtanima.
970

"A na Dan kad se nebo rascijepi i iz njega se
oblak pojavi i kad se meleki sigurno spuste,
/25/ toga Dana }e istinska vlast biti samo u
Svemilosnog, a bit }e to mu~an dan za
nevjernike." /26/ "Na Dan kad nevjernik prste
svoje bude grizao govore}i: 'Kamo sre}e da
sam se uz Poslanika Pravog puta drào!/27/
Kamo sre}e, te{ko meni, da toga i toga za
prijatelja nisam uzeo! /28/ On me je od
Kur'ana odvratio nakon {to mi je priop}en
bio!' - a {ejtan ~ovjeka uvijek ostavlja na
cjedilu." /29/

Uzvi{eni obavje{tava o strahotama i uàsima
Sudnjeg dana i onoga {ta }e se desiti u njemu od
velikih doga|aja. Neki od njih su raspuknu}e i
cijepanje nebesa, njihovo razdvajanje sa oblacima. To
}e biti sjene ogromnog svjetla kojim }e vid biti
zaslijepljen, zatim spu{tanje i silazak meleka toga dana
koji }e okruìti stvorenja namjestu Mah{era,
sakupljanja, a zatim }e do}i Uzvi{eni Gospodar, slava
Njemu, da bi presudio. Mudàhid kaè: "Ovo je kao
{to Uzvi{eni kaè:
'êkaju li oni da im Allah u sjenama oblaka i
meleki do|u?' (2:210), a Uzvi{eni tako|er veli:
"tog dana }e istinska vlast biti samo u
Svemilosnog", kao {to Uzvi{eni veli: "Ko }e imati
vlast toga dana?" - "Allah, Jedini i Svemo}ni!"
(40:16)
U sahih-hadisu kaè se: /362/ "Allah, d`.{., }e
smotati nebesa svojom desnom rukom, a zemlje }e
uzeti drugom rukom zatim }e re}i: 'Ja sam Vladar, Ja
sam onaj kome se polaè ra~un, gdje su vladari
Zemlje, gdje su silnici i oni koji su se oholili i veli~ali?'"
Uzvi{eni kaè: "a bit }e to mu~an dan za
nevjernike", tj. èstok i teàk. Ovo je stanje
nevjernika na ovaj dan. A {to se ti~e vjernika, oni }e
biti u stanju koje opisuje Uzvi{eni Allah, d`.{.: "ne}e
ih brinuti najve}i uàs." (21:103)
Uzvi{eni veli: "Na Dan kad nevjernik prste
svoje bude grizao... Uzvi{eni Allah, d`.{.,
obavje{tava o kajanju nevjernika koji se odvojio od
Resulullahovog puta i od jasne Istine koja mu je do{la
od Allaha, koju nije vidio, i slijedio je drugi put, put
koji nije Resulullahov, a kada se desio Sudnji dan, on
se pokajao, ali mu to pokajanje ne}e ni{ta koristiti te je
izgrizao svoje nokte na rukama od àlosti i tuge. Bez
obzira {to su povod objavljivanja ovog ajeta Ukbe bin
Ebi-Muajt i drugi nesretnici, on se odnosi na sve
nevjernike, kao {to Uzvi{eni kaè:
"Na Dan kad se njihova lica u Vatri budu
prevrtala" (33:66), Svaki nevjernik i nasilnik }e se
pokajati na Sudnjem danu potpunim pokajanjem i
grist }e svoje prste na ruci govore}i:
"Kamo sre}e da sam se uz Poslanika Pravog
puta drào, kamo sre}e, te{ko meni, da toga i
toga za prijatelja nisam uzeo!", onoga ko ga je
odvratio od Upute i skrenuo ga od nje na put
zablude, ko ga je pozivao zabludi, svejedno bio to
Umejje bin Halef ili njegov brat Ubejje bin Halef ili
neko drugi.
"On me je od Opomene odvratio", tj. od
Kur'ana "nakon {to mi je priop}en bio", tj. nakon
{to mi je dostavljen. Uzvi{eni Allah, d`.{., kaè:
"a {ejtan ~ovjeka uvijek ostavlja na cjedilu",
tj. odvra}a ga od Istine i odvodi ga od nje i koristi ga
za nevaljala djela i poziva ga njima.

"Poslanik rekao je: 'Gospodaru moj, narod moj
ovaj Kur'an izbjegava!' /30/ Isto tako smo Mi
dali da svakom vjerovjesniku nevaljalci
neprijatelji budu. A tebi je Gospodar tvoj
dovoljan kao uputitelj i pomaga~!" /31/

Uzvi{eni obavje{tava o Svom poslaniku
Muhammedu, s.a.v.s., kada je on govorio:
"Gospodaru moj, narod moj ovaj Kur'an
izbjegava" Naime, mu{rici su kada im se u~io
Kur'an, namjerno glasnije razgovarali nego obi~no
kako ne bi ~uli u~enje i kako bi ga izbjegli, odnosno
kako bi odbacili vjerovanje u njega i razmi{ljanje o
njemu, napustili postupanje po njemu i skretali u
drugom pravcu; sve to predstavlja tako|er
izbjegavanje Kur'ana. Molimo Uzvi{enog Allaha, d`.{.,
da odstrani od nas ono {to nas udaljuje od Kur'ana i
da ga koristimo onako kako je On zadovoljan, da ga
u~imo napamet, pi{emo, razumijevamo ga i da
postupamo po njemu uvijek na na~in na koji je Allah,
971
d`.{., zadovoljan. , zaista, je On Onaj Koji sve ~uje,
Koji se odaziva i Plemenit je, te Onaj Koji je mnogo
dare`ljiv. Uzvi{eni kaè:
"isto tako smo Mi dali da svakom
vjerovjesniku nevaljalci neprijatelji budu", tj.
kao {to je tvoj narod tvoj neprijatelj kada si ga pozvao
vjerovanju u jednog Allaha. Isto tako pro{li su narodi
~inili sa svojim poslanicima. Me|u njima bilo je
njihovih neprijatelja koji su odvra}ali ljude od Upute,
me|utim Uzvi{eni Allah, d`.{., je Jedini Upu}iva~ i
niko se ne moè isprije~iti Njegovoj uputi. Zbog toga
"A tebi je Gospodar tvoj dovoljan kao
uputitelj i pomaga~!", te svakome onome ko
slijedi Njegovog Poslanika, ko vjeruje u Njegov Kitab,
ko je iskren prema Njemu i ko Ga slijedi. Allah, d`.{.,
}e ga , zaista, uputiti, biti njegov pomaga~ na
dunjaluku i ahiretu. Allah je Onaj Koji nadvladava
svaku stvar.

"Oni koji ne vjeruju govore: 'Za{to mu Kur an
nije odjednom cijeli objavljen?' A tako se
objavljuje da bismo njime srce tvoje u~vrstili, i
Mi ga ~inimo razgovljetnim. /32/ Oni ti ne}e
nijedan prigovor postaviti, a da ti Mi ne}emo
odgovor i najljep{e obja{njenje navesti. /33/
Oni koji }e biti vu~eni na svojim licima u
Dèhennem bit }e u najgorem poloàju i u
najve}oj nevolji." /34/

Uzvi{eni obavje{tava o mno{tvu suprotstavljanja
kafira, njihovoj tvrdoglavosti i ~angrizavosti, i o
njihovom rije~ima {to ih se ne ti~e, pa kaù:
"Za{to mu Kuran nije odjednom cijeli
objavljen?, tj. kao {to je objavljen Tevrat, Indìl,
Zebur i druge Boànske Knjige. Uzvi{eni Allah, d`.{.,
im odgovara na to pa kaè da je On spustio izvor, tj.
jasan put u toku dvadeset i tri godine shodno realnim
i stvarnim situacijama i doga|ajima i propise koji su
bili potrebni kako bi u~vrstio srca vjernika u njega, te
zbog toga kaè:
"A tako se objavljuje da bismo njime srce
tvoje u~vrstili, i Mi ga ~inimo razgovljetnim ",
tj. obja{njavamo ga na najjasniji na~in, "Oni ti ne}e
nijedan prigovor postavljati", tj. ne}e ti ni{ta
sli~no navesti "a da ti Mi ne}emo odgovor i
najljep{e obja{njenje navesti", tj. ne}e ti mo}i
navesti bilo kakav govor koji }e se mo}i suprotstaviti
Istini a da im mi ne}emo odgovoriti sa Istinom
jasnijom i o~itijom od svakog njihovog govora. Ovo je
briga i pa`nja prema Poslaniku, s.a.v.s., i velika ~ast
kada mu je dolazila Objava od Uzvi{enog Allaha,
d`.{., tj. Kur'an jutrom i ve~erom, no}u i danju, kada
je bio na putu ili kod ku}e, a ne odjedanput, kao {to
su i objavljene ranije Knjige. Allah, d`.{., je u Kur'anu,
a.{., objedinio dva svojstva: [to se ti~e: vi{ih svjetova
"El-meleu el-e'ala" - objavio ga je odjedanput iz
"Levhil-mahfuza" i spustio ga u veli~anstvenu ku}u
"Bejtul-'izze" na dunjalu~kom nebu. Zatim ga je
nakon toga spustio na Zemlju, postepeno u
dijelovima prema zbivanjima i doga|ajima. Zatim
Uzvi{eni obavje{tava o lo{em stanju nevjernika na
Dan njihovog povratka, na Sudnjem danu i prilikom
njihovog okupljanja u Dèhennemu u najlo{ijim
stanjima i najru`nijim osobinama:
"Oni koji }e biti vu~eni na svojim licima u
Dèhennem bit }e u najgorem poloàju i u
najve}oj nevolji." U sahih-hadisu Enes prenosi da je
neki ~ovjek rekao: /363/ 'O Boìji Poslani~e, kako }e
kafiri biti sakupljeni na Sudnjem danu a da im lica
budu na zemlji?', a on re~e: "Zaista Onaj Koji mu je
dao da hoda na dvije noge u stanju je da u~ini da
hoda sa licem na zemlji!"

"Mi smo Musau Knjigu dali i brata mu Haruna
pomo}nikom u~inili, /35/ pa rekli: 'Oti|ite vas
dvojica narodu koji dokaze Na{e pori~e' - i
poslije smo taj narod potpuno uni{tili.'/36/ A
i narod Nuhov smo, kad su poslanike u la`
utjerivali, potopili i ljudima ih pou~nim
primjerom u~inili, a nevjernicima smo patnju
bolnu pripremili. /37/ I Adu i Semudu i
stanovnicima Ressa i mnogim narodima

972
izme|u njih, /38/ svima smo primjere za
pouku navodili, i sve smo poslije sasvim
uni{tili. /39/ A ovi prolaze pored grada na
koji se sru~ila kobna ki{a - zar ga ne vide! - pa
ipak ne o~ekuju oìvljenje." /40/

j "

Uzvi{eni Allah, d`.{., prijeti onima koji su nijekali
Njegovog Poslanika, s.a.v.s., tj. mu{ricima iz njegovog
naroda i onima koji su mu se suprotstavljali i
upozorava ih na Njegovu kaznu, Njegovu bolnu
kaznu koja je zadesila pro{le narode koji su nijekali
Njegove poslanike, a.s., pa po~inje sa spominjanjem
Musaa, a.s., i kaè da je sa njim poslao njegovog
brata Haruna kao poslanika i njegovog pomo}nika
koje su Faraon i njegova vojska zanijekali
"i poslije smo taj narod potpuno uni{tili."
Isti je slu~aj sa narodom Nuha, a.s. Kada ga je njegov
narod zanijeka, kao da su zanijekali sve poslanike prije
njega jer nema razlike izme|u poslanika, "a malo je
bilo onih koji su s njim vjerovali." (11:40)
Zbog toga ih je Allah, d`.{., potopio i niko od ljudi na
~itavoj zemlji nije ostao osim onih koji su bili u
Nuhovoj la|i "i ljudima ih pou~nim primjerom
u~inili", tj. poukom i primjerom koji se treba cijeniti.
Zatim Uzvi{eni kaè: "I Adu i Semudu i
stanovnicima Ressa." [to se ti~e naroda Ad i
Semud, o njima smo ranije govorili kada smo tuma~ili
suru "El-Earaf" (Bedemi) i nema potrebe da to ovdje
ponavljamo.
[to se ti~e stanovnika Ressa, to su vlasnici bunara
u mjestu Feld`, jednom od sela Jemame u pokrajini
Ned`d na sjeveru Arabije. Ress je bunar koga su
iskopali i u koga su zakopali njihovog poslanika.
Uzvi{eni kaè: "i mnogim narodima izme|u
njih", tj. uni{tili smo mnogobrojne narode koje
nismo spomenuli zbog toga {to su la`nim smatrali
svoje poslanike.
"svim smo primjere za pouku navodili", tj.
navodili smo im dokaze i objasnili im pokazatelje.
Katade kaè: "Odstranili smo im mogu}nost isprike
(opravdanja)" "i sve smo poslije sasvim uni{tili",
tj. potpuno smo ih uni{tili i potpuno su nestali kao {to
Uzvi{eni kaè
"I koliko smo samo naroda poslije Nuha
uni{tili." Pojam "El-
-karn" ovdje ima zna~enje naroda koji ìve u istom
vremenskom periodu, a kada pomru i kada ih
naslijedi druga generacija za njih se kaè "karn"; ovaj
vremenski period procjenjuje se obi~no kao stotinu
godina.
Uzvi{eni kaè:
"A ovi prolaze pored grada na koji se
sru~ila kobna ki{a", grada naroda Luta, a.s.; to je
grad Sodoma, koga je Allah, d`.{., uni{tio grumenjem
od pe~ene gline, ki{om i kamenjem, kao {to Uzvi{eni
kaè
"i spustili smo na njih ki{u, a stra{ne li ki{e
za one koji su bili opomenuti!" (27:58). Uzvi{eni
tako|er kaè:
"i vi pored nastambi njihovih prolazite i
danju i no}u - pa za{to se ne urazumite?"
(37:137-138), pa zato Uzvi{eni Allah, d`.{., ovdje
kaè:
"zar ga ne vide?", tj. priznajte kakva je kazna i
osveta zadesila njegove stanovnike zbog toga {to su
nijekali i la`nim smatrali poslanike.
"pa ipak ne o~eku u oìvljenje ; nevjernici koji
prolaze pored njega ne priznaju jer oni ne o~ekuju
proìvljenje, tj. povratak na Sudnjem danu.

"Kad te vide, rugaju ti se: 'Je li ovo onaj kojeg
je Allah kao poslanika poslao? /41/ Umalo da
nas od boànstava na{ih nije odvratio, ali mi
im vjerni ostadosmo.' A kad doìve patnju,
saznat }e ko je dalje s Pravog puta bio
skrenuo. /42/ Kaì ti Meni, ho}e{ li ti biti
~uvar onome koji je strast svoju za boga svoga
uzeo? /43/ Misli{ li ti da ve}ina njih ho}e da
~uje ili da nastoji da shvati? Kao stoka su oni,
~ak su jo{ dalje s Puta pravog skrenuli." /44/

Uzvi{eni obavje{tava o tome kako su mu{rici
ismijavali Poslanika, pa kaè:
"Kad te vide, rugaju ti se" i kaù: "Je li ovo
onaj kojeg je Allah kao poslanika poslao", tj.
omalovaàvaju ga, rugaju mu se - Allah ih prokleo i
ru`nim ih u~inio - a oni i dalje govore:
"umalo da nas od boànstava na{ih nije
odvratio", zna~i da ih on zamalo nije odvratio od
oboàvanja kipova da im nisu vjerni ostali i bili uporni
u njihovom oboàvanju, pa im Allah, d`.{., kaè
prijete}i im;
"A kad doìve patnju, saznat }e ko je dalje
s Pravog puta bio skrenuo."
"kaì ti Meni, ho}e{ li ti biti ~uvar onome
koji je strast svoju za boga svoga uzeo?" Ovdje
Uzvi{eni upozorava Svoga Poslanika, s.a.v.s., da za
onoga kome je Allah, d`.{., propisao nesre}u i
zabludu ne postoji niko ko ga moè uputiti osim
Allah, d`.{., pa on smatra lijepim sve ono {to stra{no
voli i èli njegova du{a i od toga sebi pravi vjeru. On
973
je Onaj Koji prièljkuje da slijedi svoje strasti pa ga
Uzvi{eni Allah, d`.{., ka`njava time kako on radi i
dovodi ga u zabludu. Zbog toga ovdje Uzvi{eni veli:
"ho}e{ li ti biti ~uvar onome koji je strast
svoju za boga svoga uzeo?" Zatim Uzvi{eni kaè:
"Misli{ li ti da ve}ina njih ho}e da ~uje ili da
nastoji da shvati?", tj. oni su u gorem stanju od
stoke koja ujutro sama izlazi na pa{u i luta jer oni
oboàvaju drugog osim Allaha i pridruùju mu druga
uprkos dono{enju dokaza njima i slanju Boìjih
Poslanika i upotpunjenju dostave odnosno objave.

"Kao stoka su oni, ~ak su jo{ dalje s puta
pravog skrenuli."

"Zar ne vidi{ kako Gospodar tvoj sjenu
rasprostire - a da ho}e, ostavio bi je da miruje.
A zatim smo u~inili da na nju Sunce ukazuje
/45/ A poslije je malo po malo Sebi
privla~imo. /46/ On vam je no} u~inio
pokrivkom, san vam je u~inio po~inkom, a
dan da se kre}ete." /47/
.

Nakon {to je Uzvi{eni objasnio stanje mu{rika i
njihovu upornost u njihovom {irku, ovdje Uzvi{eni,
Njemu slava, obja{njava Svoje blagodati i Svoju mo},
pa kaè: "Zar ne vidi{ kako Gospodar tvoj sjenu
rasprostire." Ibn-Abbas, Ibn-Omer i neki tabiini
kaù: To je vrijeme izme|u pojave zore i izlaska
Sunca."
"a da ho}e, ostavio bi je da miruje", tj.
zauvijek, da nikad ne nestane, kao {to Uzvi{eni kaè:
"Reci: 'Kaìte vi meni - ako bi Allah dao da
vam no} potraje vje~no'" (28:71), a Uzvi{eni
kaè:
"A zatim smo u~inili da na nju Sunce
ukazuje , tj. da je Sunce ne obasja ne bi se
poznavala, jer se suprotnost zna po svojoj suprotnosti,
pa kaè:
"a poslije je malo po malo Sebi privla~imo",
tj. malo po malo tako da na zemlji ne bude nikakve
sjene osim one ispod krova ili drveta, a Sunce zasjeni
ono {to je gore. Uzvi{eni kaè: "On vam je no}
u~inio pokrivkom", tj. On obla~i ono {to postoji i
zaklanja ga. "san vam je u~inio po~inkom", tj.
stankom i prekidom kretanja da bi se tijela odmorila,
pa tako no} biva smiraj kretanja i odmor te po~inak
postaje udoban i relaksacija za du{u i tijelo:
"a dan da se kre}ete", tj. ljudi se razilaze danju
kako bi stjecali sebi dobra za preìvljavanje kao {to
Uzvi{eni kaè:
"Iz Milosti Svoje On vam je dao no} i dan: da
se u njoj odmarate, a da iz dobara Njegovih
privre|ujete." (27:73)

"I On {alje vjetrove kao radosnu vijest, kao
prethodnicu Milosti Svoje; i Mi s neba ~istu
vodu spu{tamo /48/ da njome ve} mrtav
predio oìvimo i da mnogu stoku i mnoge
ljude, koje smo stvorili, napojimo. /49/ A ki{u
Mi raspodjeljujemo me|u njih da bi razmislili,
ali ve}ina ljudi pori~e blagodati." /50/

I ovo je tako|er jedna od Njegovih potpunih
blagodati, Njegove ogromne mo}i i vlasti, a to je da
Uzvi{eni {alje vjetrove koji radost donose, tj. o
dolasku oblaka nakon njih. A vjetrova ima mnogo
vrsta. Neki od njih "oplo|uju" oblake kako bi dali ki{u
te u tom pogledu Uzvi{eni kaè:
"i Mi s neba ~istu vodu spu{tamo", tj.
blagodat i sredstvo pomo}u koga se vi ~istite.
Uzvi{eni kaè "da njome ve} mrtav predio
oìvimo", tj. zemlju koja dugo ~eka da bude
napojena; ona je mrtva i beìvotna, u njoj ne moè da
ni~e bilje niti bilo {ta, a kada do|e ki{a oìvi ja, ona se
potpuno preodjene i ponovo prekrije biljem i naraste
cvije}e raznovrsnih boja, kao {to Uzvi{eni kaè:
"ali kada na nju ki{u spustimo, ona ustrep}e i
uzbuja" (22:5) ili kao {to Uzvi{eni kaè:
"i da mnogu stoku i mnoge ljude koje smo
stvorili napojimo", tj. da je piju ìvotinje, stoka i
ljudi koji je trebaju kao najve}u potrebu kako bi mogli
ìvjeti, sijati i `njeti, kao {to Uzvi{eni kaè:
"Zato pogledaj tragove Allahove milosti -
kako On oìvi zemlju nakon mrtvila njezina."
(30:50)
Uzvi{eni kaè: "A ki{u Mi raspodjeljujemo
me|u njih da bi razmislili", tj. napojili smo ki{om
ovu zemlju, a ne drugu, zasitili smo oblake koji
prolaze zemlju nadilaze je i prelaze na drugu zemlju,
pa je napajamo ki{om ta~no onoliko koliko je
potrebno i ~inimo je da bude dobro nakisnuta, tako
kako }e donijeti dobar i obilan rod, a s druge strane,
na drugom mjestu ne padne ni kap ki{e. On u tome
ima uvjerljiv dokaz i izvanrednu mudrost. Ibn-Abbas i
Ibn-Mes'ud, r.a., kaù: "Koli~ina ki{e u jednoj godini
nije ve}a od koli~ine ki{e u drugoj godini, ali je Allah,
974
d`.{., raspore|uje kako ho}e", zatim je prou~io ovaj
ajet:
"A ki{u Mi raspodjeljujemo me|u njih da
bi razmislili, ali ve}ina ljudi pori~e blagodati",
tj. da bi razmislili o tome kako Allah, d`.{., oìvljava
mrtvu zemlju, da je, stoga, On isto tako mo}an da
oìvi mrtve i krhotine kostiju ili, neka razmisle ko je taj
koji je u stanju da sprije~i ki{u kada ga ona zadesi kao
posljedica grijeha koje ~ini pa uni{ti ono {to ima.
'Ikrime kaè u pogledu rije~i Uzvi{enog Allaha:

"ali ve}ina ljudi pori~e blagodati" da su to
oni koji govore: "Pala nam je ki{a zbog te i te
zvijezde." U hadisu koji prenosi Muslim kaè se da je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao /364/ i jednog dana
svojim ashabima o ki{i koja ih je zadesila sa nebesa u
toku no}i: "Da li znate {ta vam rekao je va{
Gospodar?", a oni reko{e: "Allah i Njegov Poslanik to
najbolje znaju", a on tada re~e: "Neki od Mojih
robova osvanuli su vjernici, a neki kao kafiri. Onaj ko
kaè: 'Allahovom, d`.{., blagodati i Njegovom milosti
zadesila nas je blagodarna ki{a', taj vjeruje u Mene, a
ne vjeruje u zvijezde, dok onaj ko kaè: 'Zadesila nas je
ki{a zbog te i te zvijezde', taj ne vjeruje u Mene, a
vjeruje u zvijezde.'"

"Da ho}emo, u svaki grad bismo poslali
nekoga da opominje; /51/ zato ne ~ini
nevjernicima ustupke i Kur'anom se svim
silama protiv njih bori. /52/ On je dvije
vodene povr{ine jednu pored druge ostavio -
jedna je pitka i slatka, druga slana i gorka, a
izme|u njih je pregradu i nevidljivu branu
postavio, /53/ On od vode stvara ljude i ~ini
da su rod po krvi i tazbini. Gospodar tvoj je
kadar sve." /54/

Uzvi{eni kaè: "Da ho}emo, u svaki grad
bismo poslali nekoga da opominje", da pozivaju
Uzvi{enom Allahu, ali Mi smo tebe izabrali, o
Muhammede, kao poslanika svima na Zemlji i naredili
smo ti da im dostavi{ ovaj Kur'an, "da njima vas i
one do kojih on dopre opominje" (6:19), kao
{to Uzvi{eni kaè:
"Reci: 'O ljudi, ja sam svima vama Allahov
poslanik'" (7:158). U Buharijinom i Muslimovom
"Sahihu" se navodi: /365/ "Poslan sam crvenima i
crnima" a nalazi se i ovo: "...a Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
bio je poslan svom narodu posebno, a poslan je i
svim ljudima uop}e." Zbog toga Uzvi{eni kaè:
"zato ne ~ini nevjernicima ustupke i bori se
protiv njih", tj. Kur'anom. Ibn-Abbas kaè: "svim
silama", tj. èstoko.
Uzvi{eni kaè:
"On je dvije vodene povr{ine jednu pored
druge ostavio - jedna je pitka i slatka, druga
slana i gorka", tj. stvorio je dvije vode: slatku i slanu.
Slatke vode su rijeke, izvori i bunarevi; to su slatke i
pitke vode. I more je pitko. Ovo uvjerenje vlada me|u
ljudima. Uzvi{eni Allah, d`.{., ga je rastavio u
njegovom stvaranju zbog potreba ljudi za rijekama i
izvorima u svakoj zemlji uslijed njihovih li~nih potreba
i potreba njihovih zemalja i tla.
Uzvi{eni kaè: "druga slana i gorka", tj. slana i
gorka, koja se ne moè piti, kao {to su poznata mora
na istoku i zapadu, staja}a mora koja ne teku, ali
talasaju se i uzburkaju u zimskom periodu uslijed silnih
vjetrova. Uslijed toga nastaje plima i oseka. Na
po~etku svakog mjeseca de{ava se plima i
prelijevanje. A kada mjesec po~ne da ide svojoj
drugoj polovini de{ava se oseka tako da se more vrati
u svoj prvobitni nivo. A kada po~ne drugi mjesec
ponovo po~inje plima mora do ~etrnaeste no}i, zatim
po~inje da opada, a Uzvi{eni Allah, d`.{., Koji ima
potpunu mo} u~inio je da se to tako stalno ponavlja. I
stvorio ih je slanima kako ne bi zagadili zrak i kako se
ne bi, kao posljedica toga, uni{tio ìvot. Tako, ustvari,
njihova je okolina i njihov zrak zdrav, a ìvotinje koje
uginu dobre i dozvoljene za jelo. U ovom pogledu
Allahov Poslanik, s.a.v.s., /366/ upitan je o vodi mora:
"Moèmo li sa njom uzeti abdest?" On je odgovorio:
"Njegova voda je ~ista i njegove uginule ìvotinje su
dozvoljene za jelo." Ovaj hadis prenose imami Malik,
[afija, Ahmed i sastavljaju~i "Sunena" sa dobrim
lancem prenosilaca.
Uzvi{eni kaè: "Izme|u njih je pregradu i
nevidljivu branu postavio", tj. izme|u pitke i slane
vode nalazi pregrada, a to je kopno na zemlji
"nevidljivu branu", tj. zapreku da se jedna sa
drugom ne bi spajala kao {to Uzvi{eni kaè:

"Onaj Koji je Zemlju prebivali{tem u~inio i
kroz nju rijeke proveo i na njoj brda
nepomi~na postavio i dva mora pregradio.
Zar pored Allaha postoji drugi bog? Ne
postoji, nego ve}ina njih u neznanju ìvi."
(27:61)
Uzvi{eni kaè: "On od vode stvara ljude", tj.
stvorio je ~ovjeka od slaba{nog ugru{ka pa ga je
u~inio potpunim stvorenjem, mu{kom ili ènskom,
kako On ho}e: "i ~ini da su rod po krvi i po
tazbini." On je u po~etku dijete, rod po krvi, zatim
se oèni pa postaje zet i ima punca, punicu, zatim
ima zetove i {ure, te prijatelje i sve to iz si}u{ne i
ni{tavne kapi vode, te zbog toga Uzvi{eni kaè:
"Gospodar tvoj je kadar sve."
975

"Mjesto Allahu oni se klanjaju onima koji nisu
u stanju da im neku korist pribave ni da od
njih kakvu {tetu otklone. Nevjernik je {ejtanov
pomaga~ protiv njegovog Gospodara. /55/ A
Mi smo tebe poslali samo zato da radosne
vijesti donosi{ i da opominje{. /56/ Reci: 'Za
ovo od vas ne traìm druge nagrade osim da
Onaj Koji ho}e po|e Putem koji vodi njegovu
Gospodaru.' /57/ Ti se pouzdaj u @ivog, koji
ne moè umrijeti, i veli~aj Ga, i hvali! A
dovoljno je to {to grijehe robova Svojih
zna/58/, Onaj Koji je za {est Dana nebesa i
Zemlju i ono {to je me|u njima stvorio, a
onda se nad Ar{om uzvisio. On je Svemilosni, i
upitaj o Njemu onoga koji zna. /59/ A kad im
se rekne: 'U~inite sed`du Svemilosnom!', oni
pitaju: 'A ko je Svemilosni? Zar da ~inimo
sed`du samo zato {to nam ti nare|uje{?' I jo{
se vi{e otu|uju." /60/

j

Uzvi{eni obavje{tava o dèhaletu mu{rika u
njihovom oboàvanju drugih mimo Allaha, kipova
koji ne nanose {tetu a niti {ta koriste samim svojim
postojanjem, a oni ih uzimaju za svoje vo|e i bore se
na putu njihovom i neprijatelji su Allahu, Njegovom
Poslaniku i vjernicima u ime njih, te zbog toga
Uzvi{eni kaè: "nevjernik je {ejtanov pomaga~
protiv njegovog Gospodara", tj. pomaga~ {ejtana
protiv Allahove "stranke", a samo je Allahova strana
pobjedni~ka. Zatim Uzvi{eni kaè Svome Poslaniku,
s.a.v.s.:
"a Mi smo tebe poslali samo zato da
radosne vijesti donosi{ i da opominje{", tj. da
bude{ obveseljiva~ vjernika i opominja~ nevjernika i
svih onih koji se suprotstavljaju Njegovoj naredbi.
"Reci: 'Za ovo od vas ne traìm druge
nagrade'", tj. za ovu dostavu, Objavu, nego to ~inim
iz te`nje za Licem Uzvi{enog Allaha, d`.{.:
"osim da Onaj Koji ho}e po|e Putem koji
vodi njegovu Gospodaru", tj. Putem i na~inom
kojim se slijedi ono sa ~ime sam vam do{ao.
Zatim Uzvi{eni kaè: "Ti se pouzdaj u @ivog,
Koji ne moè umrijeti", tj. u svim svojim stvarima
budi Onaj Koji se oslanja na Vje~no @ivog, Gospodara
svih stvari i njihovog Posjednika. U~ini Ga da On bude
tvoje najve}e blago i tvoje uto~i{te, On ti je, zaista,
dovoljan i tvoj je Pomaga~.
"i veli~aj Ga, i hvali!", tj. istodobno Ga hvali i
veli~aj. Zato bi Allahov Poslanik, s.a.v.s., govorio:
/367/ "Slava Tebi o moj Boè, Gospodaru na{, Tebi
hvala", tj. iskreno Njega oboàvaj i na Njega se
oslanjaj, kao {to Uzvi{eni kaè: "zato samo ibadet
~ini i samo se u Njega uzdaj!" (11:123) Uzvi{eni
tako|er kaè:
"A dovoljno je to {to grijehe robova Svojih
zna", tj. Svojim potpunim znanjem, kome ni{ta nije
skriveno.
Uzvi{eni kaè: "Onaj Koji je nebesa i Zemlju
stvorio", tj. Svojom mo}i i Svojom vla{}u, On je
Stvoritelj svih stvari, njihov Gospodar i njihov
Posjednik.
"...za {est Dana i ono {to je me|u njima, a
onda se nad Ar{om uzvisio; On je Svemilosni",
tj. nad njim se nadnio, uzvisio,On upravlja i
raspore|uje svim stvarima, odre|uje Istinu i On je
Onaj Koji najbolje presu|uje, pa Uzvi{eni kaè:
"i upitaj o Njemu onoga koji zna", tj. raspitaj
se o Njemu kod onoga ko je upoznat o Njemu, ko Ga
poznaje, pa ga slijedi i ugledaj se na njega. A zna se
da nema niko ko je u~eniji i bolje upu}en o Allahu
d`.{. od Njegovog roba i Njegovog poslanika
Muhammeda, s.a.v.s., prvaka Ademovog potomstva,
najvrednijeg Allahovog stvorenja uop}e, bilo na
dunjaluku ili ahiretu, onoga koji nije govorio ni{ta iz
svojih prohtjeva, nego je to sve na osnovu Objave
kojom je nadahnut. Sve ono {to je govorio je Istina,
sve o ~emu je obavijestio tako|er je su{ta Istina. On je
vo|a i mudri imam. Kada se ljudi razi|u u nekim
pitanjima, nu`no je da mu se obrate za rje{enje
spora. Sve ono {to je u skladu sa onim {to je govorio i
radio, Istina je,a sve ono {to je suprotno tome je
neIstina (batil). Sve se to odbija i ne prihvata od
onoga ko tako govori ili radi bez obzira o kome se
radilo. Uzvi{eni Allah, d`.{., kaè:
"A ako se u ne~emu ne slaète, obratite se
Allahu i Poslaniku, ako vjeru ete u Allaha i u
onaj svijet; to vam je bolje i za vas rje{enje
ljep{e." (4:59) Ima mi{ljenje da je ajet:
"i upitaj o Njemu onoga koji zna", ozna~ava
ovaj Kur'an, koji obavje{tava i zna o Njemu. - (U
ovome nema protivrje~nosti, a veliki Poslanik, neka je
salavat i spas na njega, je onaj od koga nema nikog
u~enijeg o Allahu i Kur'anu.
484
) Uzvi{eni Allah, d`.{.,
kaè:
"Kad im se rekne: "U~inite sed`du
Svemilosnom!" - oni pitaju: "A ko je

484
Ovo to je izmeu dvije zagrade moj je govor, a ne Ibn-
-Kesirov, Allah mu se smilovao.
976
Svemilosni?", tj. mi ne poznajemo Svemilosnog, a
niti Ga priznajemo.
"Zar da ~inimo sed`du samo zato {to nam
ti nare|uje{", tj. samo na osnovu tvog govora "Jo{
se vi{e otu|uju." A {to se ti~e vjernika, oni
oboàvaju Allaha, d`.{., Koji je Svemilostan i Milostiv i
njemu padaju ni~ice, tj. na sed`du. U~enjaci, Allah im
se smilovao, slaù se da je ova sed`da koja je
pomenuta i navedena u suri "El-Furkan" propisana po
[erijatu; nju treba da u~ini svako onaj ko je prou~i
kada nai|e na nju u kur'anskom tekstu, a tako|er je
obavezan da padne ni~ice i onaj ko ~uje u~enje ajeta
u kom je pomenuta sed`da, kao {to je to utvr|eno i
potvr|eno na mjestima koja govore o ovoj temi, a
Allah, d`.{., slava Njemu najbolje zna.

"Neka je Uzvi{en Onaj Koji je na nebu
sazvje`|a stvorio i u njima dao Svjetiljku i
Mjesec koji sja." /61/ "On ~ini da se no} i dan
smjenjuju, to je pouka za onoga koji ho}e da
razmisli ili èli da bude zahvalan." /62/

Uzvi{eni se hvali i veli~a ljepotom onoga {to je
stvorio na nebesima, kao {to su sazvije`|a, a ona su
ustvari velike zvijezde, odnosno planete za koje je
re~eno da su dvorci i palate za ~uvare (meleke). Ovo
se prenosi od Alije Ibn-Abbasa i drugih. A Uzvi{eni
Allah, d`.{., veli:
"Neka je Uzvi{en Onaj Koji je na nebu
sazvije`|a stvorio i u njima dao Svjetiljku", a to
je Sunce "i Mjesec koji sja", tj. koji svijetli.
Uzvi{eni veli: "On ~ini da se no} i dan
smjenjuju", tj. naizmjeni~no, jedno drugo smjenjuje,
slijedi, sukcesivno i uzastopno i nikad ne malaksaju i
ne smiruju se, kao {to Uzvi{eni kaè:
"i daje vam da se koristite i Suncem i
Mjesecom, koji se stalno kre}u" (14:33), te
stoga Uzvi{eni veli:
"to je poruka za onoga koji ho}e da
razmisli i èli da bude zahvalan." Dakle Allah,
d`.{., ih je u~inio da se naizmjeni~no smjenjuju kako
bi Allahovi robovi ra~unali vrijeme; Svojim robovima
je dao im mogu}nost da odgode neke poslove, pa
onaj ko propusti neki posao u no}i, nadoknadit }e ga
danju ili ko propusti neki posao danju, naknadno }e
ga uraditi no}u.
U sahih-hadisu kaè se: /368/ "Zaista Allah, d`.{.,
pruà Svoju ruku u no}i kako bi se pokajao Onaj Koji
je u danu lo{e ~inio, i pruà Svoju ruku u danu kako bi
se pokajao Onaj Koji je grije{io tokom no}i."

"A robovi Svemilosnog su oni koji po Zemlji
mirno hodaju, a kada ih neznalice oslove,
odgovaraju: 'Mir vama!', /63/ i oni koji
provode no}i pred Gospodarom svojim na tle
padaju}i i stoje}i, /64/ i oni koji govore:
'Gospodaru na{, po{tedi nas patnje u
Dèhennemu jer je patnja u njemu, doista,
propast neminovna. /65/ On je ru`no
prebivali{te i boravi{te', /66/ i oni koji, kad
udjeljuju, ne rasipaju i ne {krtare, ve} se u
tome drè sredine." /67/

Ovo su svojstva Allahovih robova - vjernika:
"oni koji po Zemlji mirno hodaju", skromno,
staloèno i dostojanstveno, bez uzdizanja i oholosti,
bez obijesti, razuzdanosti, drskosti i uobraènosti.
Ovdje se ne misli da oni idu kao bolesnici,
izvje{ta~eno, krivo, iskrivljeno. Allahov Poslanik,
s.a.v.s., je, kada je hodao, izgledao kao da se spu{ta
niz strminu. Pojam "hevn" ovdje ima zna~enje
smirenosti i staloènosti, kao {to Allahov Poslanik,
s.a.v.s., veli: /369/ "Kada odlazite na namaz, ne idite
ùre}i ve} idite smireno i staloèno. Ondje gdje
stignete nastavite da klanjate, a ono {to vam je pro{lo
upotpunite i nadoknadite!", a Uzvi{eni veli:
"a kada ih neznalice oslove odgovaraju:
'Mir vama!'", tj. ako ih neznalice i bezobraznici
oslove ru`nim rije~ima, ne odvra}aju im istim
na~inom, nego pra{taju, okrenu se od njih i ostave ih i
govore samo dobro, kao {to Uzvi{eni kaè:
"i kad ~uju besmislicu kakvu, od nje se
okrenu." (27:55)
Imam Ahmed prenosi od En-Nu'mana bin
Mukrina el-Muzenija, koji kaè da je neki ~ovjek
opsovao i izgrdio drugog ~ovjeka, a ovaj koji je
uvrije|en re~e mu: "Neka je mir s tobom!", pa je
Poslanik, s.a.v.s., rekao: "[to se toga ti~e, melek koji je
izme|u vas }e te za{tititi od njega, kad god te tako
opsuje." I kaè mu: "Ne, nego je pre~e da se to odnosi
na tebe. Ako mu kaè{ 'Mir s tobom!', melek rekne:
'Ne, nego je mir s tobom.'" Sened ovog hadisa je
dobar - hasen, ali ga sastavlja~i {est zbirki ne
navode.
Uzvi{eni kaè: "i oni koji provode no}i pred
Gospodarom svojim na tle padaju}i i stoje}i",
977
tj. u svojoj pokornosti i robovanju Njemu, kao {to
Uzvi{eni kaè:
"Podiù se bokovi njihovi iz postelja..."
(32:16), pla{e}i se Allahove, d`.{., kazne i teè}i
Njegovoj milosti:
"i oni koji govore: 'Gospodaru na{, po{tedi nas
patnje u Dèhennemu, jer je patnja u njemu,
doista, propast neminovna'", tj. mjesto gdje }e
dovijeka gorjeti: "on je ru`no prebivali{te i
boravi{te", tj. ru`no li je to prebivali{te kad se vidi i
ru`no li je boravi{te koje je pripremljeno u Vatri. Pa
kada do|e kod jednog od ulaza Dèhennema, re}i }e
mu se, ostani na svom mjestu kako bi bio darivan!
Zatim }e biti napojen ~a{om otrova od crnog
poskoka i {korpije, tako da }e mu se odvajati koà od
kose, nervi i tetive jedno od drugog, svako za sebe.
Ovako je to prenio Malik bin el-Haris.
Uzvi{eni kaè: "i oni koji, kad udjeljuju, ne
rasipaju i ne {krtare", tj. nisu ni rasipnici, a ni {krci
"ve} se u tome drè sredine" kao {to Uzvi{eni
kaè:
"ne drì ruku svoju stisnutu, a ni posve
otvorenu - da ne bi prijekor zasluìo." (17:29)
Ebu-Bekr prenosi od Huzejfe (a Huzejfa jedini ovo
kazuje) i kaè: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je:
/371/ 'Divna li je umjerenost u bogatstvu, divna li je
umjerenost u siroma{tvu i divna li je umjerenost u
ibadetima!'", a El-Hasan el-Basri kaè: u pogledu
dijeljenja imetka na Boìjem putu, ne moè biti
pretjerivanja.

"i oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne
klanjaju, i koji, one koje je Allah zabranio, ne
ubijaju, osim kad pravda zahtijeva, i koji ne
bludni~e; a ko to radi, iskusit }e kaznu", /68/
"patnja }e mu na onom svijetu udvostru~ena
biti i vje~no }e u njoj ponièn ostati," /69/ "ali
onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra dje a
~ine, Allah }e njihova hr|ava djela u dobra
promijeniti, a Allah pra{ta i Milostiv je." /70/
"A Onaj Koji se bude pokajao i dobra dje a
~inio, on se, uistinu, Allahu iskreno vratio."
/71/

l
l

Imam Ahmed prenosi od Abdulaha a on od Ibn-
Mesuda i kaè: /372/ "Allahov Poslanik, s.a.v.s., je
upitan: 'Koji je najve}i grijeh?' On odgovori: 'Da
pridruùje{ Allahu sudruga, a On te je stvorio.!' Zatim
opet re~e: 'A zatim koji?' On re~e: 'Da ubije{ svoje
dijete boje}i se da se ne}e mo}i prehraniti s tobom.'
Zatim opet upita: 'A zatim koji?' On odgovori: 'Da
u~ini{ zinaluk sa zakonitom ènom svoga kom{ije.'"
Abdullah kaè: "Uzvi{eni Allah, d`.{., objavio je ajet
potvr|uju}i to:
'i oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne
klanjaju.'"
Ovako prenosi Nesai, a ovaj hadis su naveli i
Buharija i Muslim od Ibn-Mesuda, a kod njih hadis
glasi: "Upitao sam: 'O Boìji Poslani~e, koji je najve}i
grijeh ...'"
Nesai prenosi od Seleme bin Kajsa i kaè: "Allahov
Poslanik, s.a.v.s., je na Oprosnom hadù rekao: /373/
'Dakle to su ~etiri stvari', i ja ih ne}u nipo{to ~initi od
kada sam ih ~uo od Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: 'Ne
pripisujte Allahu ni{ta, ne ubijajte nikoga koga je Allah
zabranio osim kad pravda zahtijeva, ne ~inite blud i
ne kradite.'" Imam Ahmed prenosi od Mikdada bin
Esveda, r.a., koji kaè: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao
je svojim ashabima: /374/ '[ta kaète o zinaluku?'
Reko{e: 'Allah i Njegov Poslanik su to zabranili i to je
zabranjeno do Sudnjeg dana', a Allahov Poslanik,
s.a.v.s., re~e svojim ashabima: 'Da ~ovjek u~ini zinaluk
sa deset èna to mu je blaè i manji grijeh nego da
u~ini zinaluk sa ènom svoga kom{ije', a zatim upita:
'A {ta mislite o kra|i?' Odgovori{e: 'Allah i Njegov
Poslanik, s.a.v.s., su je zabranili i ona je zabranjena', a
on re~e: 'Da ~ovjek ukrade iz deset ku}a to mu je
blaè i manji grijeh nego da ukrade iz ku}e svoga
kom{ije.'"
Ebu-Bekr bin Ebi Ed-Dunja prenosi od Hejsema bin
Malika et-Taija da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
/375/ "Nakon {irka, najve}eg grijeha, nema ve}eg
grijeha kod Allaha, d`.{., nego da ~ovjek stavi spermu
u matericu koja mu nije dozvoljena."
Ibn-Dèrir prenosi od Ibn-Abbasa, koji je pri~ao
/376/ da su neki mnogobo{ci ubijali i pretjerivali u
tome i da su ~inili zinaluk i pretjerivali, a zatim su do{li
poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., i rekli: "Ono ~emu
nas poziva{ je dobro, ali kad bi nas obavijestio da se
za ono {to smo uradili moèmo otkupiti!", pa je
objavljen ajet: "i oni koji se mimo Allaha
drugom bogu klanjaju...", a tako|er je objavljeno:
... "Reci: 'O robovi moji koji ste se prema
sebi ogrije{ili...'" (39:53)
Pomenuto nam je da je Lukman govorio: "Sine
moj, ~uvaj se bluda po~etak mu je boja`ljivost, a kraj
kajanje."
Uzvi{eni kaè: "a ko to radi, iskusit }e kaznu."
Od Abdullaha bin Amra se prenosi da je rekao: "Esam
je dolina u Dèhennemu", a Ikrime kaè u vezi sa
ajetom:
"iskusit }e kaznu", da su to doline u
Dèhennemu u kojima }e biti ka`njavani oni koji su
~inili blud.
978
Uzvi{eni kaè: "patnja }e mu na onom svijetu
udvostru~ena biti", tj. patnja }e mu biti ponavljana
i sve gora
"i vje~no }e u njoj ponièn ostati", tj.
omalovaèn i osramo}en. Ali, Uzvi{eni tako|er kaè:
"ali onima koji se pokaju i uzvjeru u i dobra
djela ~ine...", tj. kaznit }e ga za one ru`ne osobine
koje je ~inio, pa pominje: "ali onima koji se
pokaju", na dunjaluku se pokaju Allahu,
j
"i uzvjeruju i dobra djela ~ine", Allah, d`.{., }e
, zaista, primiti njihovo pokajanje a to je ujedno dokaz
za valjanost pokajanja ubice. Ovaj stav nije u
suprotnosti sa onim koji je naveden u suri "En-Nisa" -
"@ene":
"onome koji hotimi~no ubije vjernika"
(4:93), ovaj ajet, iako je objavljen u Medini, izri~it je i
odnosi se na onoga koji se ne pokaje, jer je ajet koji se
odnosi na onoga koji se pokaje naveden u suri "Et-
Tevbe" - "Pokajanje", a Uzvi{eni veli:
"Allah ne}e oprostiti da Mu se neko drugi
smatra ravnim, a oprostit }e manje grijehove
od toga, kome On ho}e..." (4:48)
Vezano za rije~i Uzvi{enog:
"Allah }e njihova hr|ava djela u dobra
promijeniti, a Allah pra{ta i Milostiv je" postoje
dva stava. Ispravniji je taj da se ta pro{la ru`na djela
preina~uju u dobra djela samim iskrenim pokajanjem,
a to je stoga jer sve ~ega se sjeti pokajnik vezano za
pro{lost i pokaje se, konstatuje da se sve vra}a Allahu i
zatraì oprosta, preina~uje se u pokornosti iz ovog
razloga .
A na Sudnjem danu, ako mu i budu zapisana ova
djela, ne}e mu {tetiti, te }e se u njegovoj knjizi
pretvoriti u dobro kao {to je to potvr|eno i u sunnetu
a i u predanjima prvih generacija - selefa, Allah bio
zadovoljan sa njima.
Imam Ahmed prenosi od Ebu-Zerra, r.a., koji kaè:
"Allahov Poslanik s.a.v.s rekao je: /377/ 'Znam
posljednjeg stanovnika Vatre koji }e iza}i iz nje, a i
posljednjeg stanovnika Dènneta koji }e u}i u njega.
Dovest }e neki ~ovjek pa }e mu re}i: 'Otklonite od
njega velike grijehe i izbri{ite mu male grijehe!', pa }e
biti upitan: 'Toga dana u~inio si tako i tako, a toga
dana tako i tako?', pa }e re}i: 'Da.', i ne}e mo}i ni{ta
negirati. Bit }e mu re~eno: 'Za svako lo{e djelo tebi je
upisano dobro djelo', a on }e re}i: 'O Gospodaru moj,
u~inio sam stvari koje ne vidim upisane ovdje!'"
Prenosilac je dodao: "Pa se Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
nasmija tako da su mu se jasno vidjeli zubi." Ovaj
hadis prenosi samo Muslim.
Hafiz Kasim et-Taberani prenosi od Ebu-Malika el-
E{'arija koji kaè: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaè: /378/
'Kada ~ovjek zaspi, melek kaè {ejtanu: 'Daj mi tu
tvoju knjigu koju drì{.'' On }e mu je dati pa }e melek
za svako dobro djelo zapisano u svojoj knjizi izbrisati
deset lo{ih djela na tom listu kod {ejtana i upisat }e ih
kao deset dobrih djela. Kad neko od vas krene da
spava, neka prou~i trideset tri puta: 'Allahu ekber!',
neka prou~i trideset ~etiri puta: 'Elhamdulillahi!', neka
prou~i trideset i tri puta: 'Subhanallahi!', to je ukupno
stotinu puta." Et-Taberani prenosi od Ebu-Ferve da je
do{ao Boìjem Poslaniku i upitao ga: /379/ "[ta misli{
za ~ovjeka koji radi samo grijehe i ne propu{ta ni
veliku ni malu priliku da ih ~ini, ima li on mogu}nost
da se pokaje?" On odgovori: "Jesi li se predao i primio
islam?", a ovaj re~e: "Da", a zatim Poslanik kaza: "îni
dobra djela a ostavi se lo{ih djela, pa }e ti Allah, d`.{.,
sva djela u~initi dobrim", a on opet upita: "I moje
nevjerstvo i vjerolomstvo, nemoral i poro~nost?"
Poslanik re~e: "Da, tako sve dok potpuno ne i{~eznu."
Zatim Uzvi{eni, obavje{tavaju}i o sveop}osti Svoje
milosti prema Svojim robovima, kaè da On prima
pokajanje od onih koji Mu se iskreno pokaju od bilo
kojeg grijeha, bio on veliki ili bezna~ajan, veliki ili mali,
pa Uzvi{eni kaè:
"A Onaj Koji se bude pokajao i dobra djela
~inio, on se, uistinu, Allahu iskreno vratio", tj.
Allah, d`.{., zaista, prima njegovu tevbu, kao {to
Uzvi{eni kaè:
"Reci: 'O robovi moji koji ste se prema sebi
ogrije{ili, ne gubite nadu u Allahovu milost!
Allah }e, sigurno, sve grijehe oprostiti'"
(39:53), tj. onome ko se Njemu pokaje.

"i oni koji ne prisustvuju la` , i koji, prolaze}i
pored besmislica, prolaze dostojanstveno";
/72/, "i oni koji, kada budu opomenuti
dokaz ma Gospodara svoga, ni gluhi ni slijepi
ne ostanu"; /73/ "i oni koji govore:
'Gospodaru na{, podari nam u ènama na{im
i djeci na{oj radost i u~ini nas predvodnicima
bogobojaznih!'" /74/
i
i

j i

Tako|er su svojstva robova Milostivog to da oni
ne prisustvuju laì. Pojam "ez-zur", re~eno, je ima
zna~enje {irka, oboàvanja kipova, laì, nemorala,
poro~nosti, nevjerstva, pjesme i vina i nevaljal{tine,
sjedeljki u lo{em dru{tvu, pijan~enja i prostitucije,
mu{ri~kog praznovanja i la`nog svjedo~enja, pa
Uzvi{eni kaè: "i oni koji ne prisustvu u la` ", tj.
ne prisustvuju svim ovim sijelima, pa zbog toga
Uzvi{eni kaè:
"i koji, prolaze}i pored besmislica, prolaze
dostojanstveno", tj. ne prisustvuju sijelima la`nim
("ez-zur") a ako se desi da u to vrijeme prolaze pored
njih, prolaze ne obra}aju}i uop}e pa`nju na njih, te je
979
zbog toga Allah, d`.{., rekao: "prolaze
dostojanstveno."

Ibn Ebi-Hatib prenosi od Ibrahima bin Mejsera:
/380/ "Ibn-Mesud je jedne prilike prolazio pored neke
zabave i nije se zaustavljao, pa je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: 'Ibn-Mesud osvanuo je i omrknuo
plemenit!'" Zatim je Ibrahim bin Mejsere prou~io ajet:
"I koji prolaze}i pored onoga {to ih se ne ti~e,
prolaze dostojanstveno."
Uzvi{eni kaè:
"i oni koji, kada budu opomenuti dokazima
Gospodara svoga, ni gluhi ni slijepi ne
ostanu." Ovo su tako|er svojstva mumina. A El-
-Hasan kaè: "Koliko ljudi, kada im se prou~i ovaj ajet,
ostanu gluhi i slijepi. "Ibn Ebi-Hatib prenosi od 'Avna
koji kaè: "Pitao sam E{-['abija i rekao: 'Ako ~ovjek vidi
da narod ~ini sed`du a ne ~uje za{to ~ini sed`du, ho}e
li i on u~initi sed`du s njima?' Pa mi je prou~io ovaj
ajet... {to zna~i da ne}e sa njima ~initi sed`du jer on
ne zna za{to su u~inili sed`du; mumin ne treba da se
povodi i slijepo slijedi, nego treba da bude
prosvijetljen i da jasno zna i vidi ono {to ~ini, da bude
uvjeren u to i da mu to bude potpuno razgovijetno i
jasno."
Mudàhid kaè: "Uzvi{eni kaè:
'ni gluhi ni slijepi ne ostanu', ne ~uju, i ne
vide, i ne razumiju ni{ta." Uzvi{eni dalje kaè:
"i oni koji govore: 'Gospodaru na{, podari
nam u ènama na{im i djeci na{oj radost.'"
Zna~i oni koji mole Allaha, d`.{., da im iz njihove
ki~me izvede djecu koja }e Njemu biti pokorna,
oboàvati Ga, Njega Jedinog, Koji nema druga.
'Ikrime kaè: "Ne èle time ljepotu niti krasotu,
nego èle da budu pokorni." Imam Ahmed prenosi
od Abdurrahmana bin Dùbejra bin Nefira da je
njegov otac, Dùbejr, rekao:
"Jednog dana sjedili smo kod Mikdada bin Esveda.
Pored njega je pro{ao neki ~ovjek pa re~e: 'Blago
onim o~ima koje su vidjele Allahovog Poslanika,
s.a.v.s.! Kako bismo èljeli, a ja posebno, da vidim ono
{to si ti vidio i da svjedo~imo ono ~emu si ti bio
svjedok!'. Mikdad se naljuti, a ja sam se po~eo ~uditi
jer on nirekao je ni{ta {to je ru`no, zatim mu se
pribliìo i rekao: '[ta tjera ~ovjeka da èli da je
prisustvovao ne~emu {to mu Allah nije omogu}io,
neznaju}i kakav bi bio da je tome prisustvovao!? Tako
mi Allaha, Poslaniku su dolazili ljudi koje }e Allah,
d`.{., baciti da padnu nosevima svojim u Dèhennem
i oni koji se nisu odazvali Poslaniku i nisu ga potvrdili
kao poslanika; zar ne}ete zahvaljivati Allahu Koji vas je
izveo iz utroba majki va{ih; ne poznaju}i nikog
drugog do va{eg Gospodara, vjeruju}i u ono {to vam
je dostavio va{ Poslanik, bit }ete sigurni od isku{enja
od drugih ljudi.'"
Allah, d`.{., poslao je Poslanika, s.a.v.s., u
najru`nijem vremenu u kojem je mogao biti poslan
jedan poslanik, u periodu dàhilijeta, u kome nisu
ljudi shvatali da ima bolje vjere od oboàvanja kipova.
Poslanik je do{ao sa Furkanom, pomo}u kojeg je
rastavio Istinu od neistine, roditelja od svog djeteta.
Jer, ako ~ovjek uvidi da je njegov otac, ili njegovo
dijete, ili njegov brat nevjernik, a Allah, d`.{., bude
njemu otvorio njegovo srce za prihvat imana, zna da
}e taj, ako umre, u}i u Vatru. Njegovo srce ne}e
mo}i biti radosno ako zna da je neko njegov, koga
voli, u Vatri. I to je ono za {ta Allah, d`.{., kaè:
"i oni koji govore: "Gospodaru na{, podari
nam u ènama na{im i djeci na{oj radost." Ovo
je vjerodostojan sened.
Uzvi{eni kaè. "i u~ini nas predvodnicima
bogobojaznih!", tj. vo|ama za kojima }e se
povoditi u dobru i koji }e voljeti da njihovo
oboàvanje bude povezano sa oboàvanjem njihove
djece i njihovih potomaka i da njihova uputa bude
takva da koristi drugima jer time se postiè najve}a
nagrada, najljep{e stani{te i uto~i{te.
U ovom pogledu u Muslimovom "Sahihu" iznosi
se da je Ebu-Hurejre, r.a., rekao: "Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao je: /381/ 'Kada ~ovjek umire, prestaju
mu se biljeìti njegova djela osim u tri slu~aja: ako iza
sebe ostavi dobro dijete koje }e pozivati na Pravi put,
ili ako ostavi iza sebe nauku koja }e koristiti drugima,
ili kakvo drugo dobro djelo iz koga }e proistjecati
korist drugima.

"...oni }e biti, za ono {to su trpjeli, odajama
dènetskim nagra|eni i u njima }e
pozdravom i blagoslovom biti susretani." /75/
"U njima }e vje~no ostati, a kako su one divno
prebivali{te i boravi{te!" /76/, "Reci: 'Allah
vam ne bi poklonio pa`nju da nije va{eg
ibadeta. Vi ste poricali, i neminovno vas ~eka
patnja.'" /77/

Nakon {to je Uzvi{eni napomenuo opise svojih
robova mumina "Oni }e", tj. oni opisani ovim
svojstvima "biti nagra|eni" na Sudnjem danu
"odajama", a to je Dènnet, "za ono {to su
trpjeli", tj. zato {to su bili ustrajni u tome.
"i u njima }e pozdravom i blagoslovom biti
susretani", tj. bit }e presretani i prvi pozdravljani i
~a{}eni pa }e biti blagoslovljeni i spa{eni, kao {to mu
Uzvi{eni kaè, govore}i jezikom meleka:
"Mir neka je vama, zato {to ste trpjeli, a
divno li je najljep{e prebivali{te!" (13:24)
Uzvi{eni kaè: "U njima }e vje~no ostati", tj.
vje~no }e u njima boraviti i to ne}e nikada prestati.
Uzvi{eni tako|er veli: "O kako su one divno
prebivali{te i boravi{te!", tj. divne li su one za
980
gledanje i udobne za stanovanje. Zatim Uzvi{eni veli:
"Reci: 'Allah vam ne bi poklonio pa`nju da nije
va{eg ibadeta'", tj. On vas je , zaista, stvorio samo
da Njega oboàvate i ne obazire se na vas niti vam
pridaje va`nost ako Ga ne oboàvate. On je , zaista,
stvorio stvorenja samo da Njega oboàvaju.

Uzvi{eni dalje kaè: "Vi ste poricali", o
nevjernici. "Neminovno vas ~eka patnja", tj. va{e
nevjerovanje i va{e nijekanje bit }e ono za {ta slijedi
ka`njavanje i uni{tenje na oba svijeta. Nakon toga je
ubrzo do{ao dan Bedra.

Kraj kratkog tuma~enja
sure "El-Furkan".
Allahu pripada svaka hvala i veli~ina!

26 - E-uara / Pjesnici
983

26
E[ - [U'ARA' / PJESNICI
OBJAVLJENA U MEKI
*
, IMA227 AJETA
**

"Ta-sin-mim." /1/ "Ovo su ajeti Knjige jasne!"
/2/ "Zar }e{ ti sebe uni{titi zato {to oni ne}e
da postanu vjernici?" /3/ "Kad bismo htjeli,
Mi bismo im s neba jedan znak poslali pred
kojim bi oni svoje {ije sagnuli." /4/ "I njima ne
do|e nijedna nova opomena od
Svemilosnoga, a da se od nje ne okrenu."/5/ "I
oni pori~u, a do}i }e im vijesti o onome ~emu
se izruguju." /6/ "Zar oni ne vide kako ~inimo
da iz zemlje ni~e svakovrsno bilje plemenito?"
/7/ "Zbilja, u tome Znak je, ali ve}ina njih ne
vjeru e", /8/ "a Gospodar tvoj je, zaista, Silan i
Milostiv." /9/

j

[to se ti~e skra}enice i slova na po~etku sure, o
njima smo ve} govorili na po~etku tuma~enja sure "El-
Bekare" / "Krava".
Uzvi{eni kaè: "Ovo su ajeti Knjige jasne", tj.
ovo su ajeti jasnog i uzvi{enog Kur'ana, koji rastavlja
Istinu od neistine. Uzvi{eni kaè: "Zar }e{ ti
uni{titi", tj. upropastiti, "sebe", tj. zbog toga {to
silno nastoji{ i àlosti{ se zbog njih. "zato {to oni
ne}e da postanu vjernici?" Ovo je utjeha
Uzvi{enog Allaha, d`.{., Poslaniku, s.a.v.s., kao {to i na
"pa ne izgaraj od àlosti za njima." (35:8)

*
Objavljena nakon sure "El-Waqi'a". U Tefsiru Malika el-Mervija
navodi se da se ova sura naziva i "Suretul-Dami'a".
**
Ajet 197 i ajeti od 224 - 227 objavljeni su u Medini.
Zatim Uzvi{eni kaè
"Kad bismo htjeli, Mi bismo im s neba
jedan znak poslali pred kojim bi oni {ije svoje
sagnuli", da ho}emo objavili bismo mu'dìzu koja bi
ih natjerala da vjeruju silom, me|utim, Mi èlimo
samo da se vjeruje po slobodnom izboru. Zatim
Uzvi{eni kaè:
"I njima ne do|e nijedna nova opomena od
Svemilosnoga, a da se od nje ne okrenu", tj.
kad god im je do{la Knjiga sa nebesa ve}ina ljudi se
okrenula od nje, kao {to Uzvi{eni veli:
vjernici" (12:103), a ovdje Uzvi{eni kaè:
"I oni pori~u, a do}i }e im vijesti o onome
~emu se izruguju", tj. ve} su zanijekali Istinu koja
im je do{la i saznat }e sigurno ono {to }e ih sti}i i
zadesiti.
Zatim Uzvi{eni upozorava na veli~inu Svoje Vlasti,
Uzvi{enosti, Snage i Mo}i, pa kaè:
"Zar oni ne vide kako ~inimo da iz zemlje
ni~e svakovrsno bilje plemenito?", tj. On je
Svemo}an, Onaj Koji daje da iz zemlje ni~e bilje svih
vrsta, ono koje se sadi, stvara plodove i ìvotinje.
Zatim Uzvi{eni kaè: "Zbilja,u tome Znak je", tj.
pokazatelj mo}i Stvoritelja, pa uprkos tome nije
vjerovala ve}ini ljudi, nego je la`nim smatrala i
nijekala Njegove poslanike i Njegove Kitabe. A
Uzvi{eni kaè: "A Gospodar tvoj je, zaista, Silan",
Onaj Koji nadvisuje svaku stvar pot~injava je i
savladava, "Milostiv" u Svom stvaranju, pa ne
ka`njava odmah onoga ko grje{i, nego mu kaznu
odga|a i daje rok, a zatim ga uzima pod Svoju
veli~anstvenu mo}. Se'id bin Dùbejr kaè u pogledu
rije~i "Milostiv" prema onome ko Mu se pokaje i
vrati:

984

"A kad je Gospodar tvoj Musaa zovnuo: 'Idi
narodu koji se prema sebi ogrje{io, /10/
narodu Faraonovu, ne bi li se Allaha pobojao'
/11/, on je rekao: 'Gospodaru moj, bojim se
da me oni u la` ne utjeraju. /12/ Da mi ne
postane te{ko u du{i i da mi se jezik ne
saplete; zato podaj poslanstvo i Harunu, /13/
a oni protiv mene optu`bu za z odjelo imaju,
pa se pla{im da me ne ubiju.' /14/. 'Ne}e!',
re~e On. 'Idite obojica sa dokazima Na{im, Mi
}emo s vama biti i slu{ati. /15/ Oti|ite
Faraonu i recite: 'Mi smo poslanici Gospodara
svjetova. /16/ dopusti da sinovi Israilovi po|u
s nama!' /17/ 'Zar te me|u nama nismo
odgajali dok si dijete bio i zar me|u nama
tolike godine ìvota svoga nisi proveo?', re~e
Faraon, /18/ 'i uradio si nedjelo koje si uradio
i jo{ si nezahvalnik!' /19/ 'Ja sam onda ono
uradio a bio sam zalutao', re~e, /20/ 'a od vas
sam pobjegao zato {to sam se vas bojao, pa
mi je Gospodar moj mudrost darovao i
poslanikom me u~inio. /21/ A dobro~instvo
koje mi prebacuje{ - da nije to {to si sinove
Israilove robljem u~inio?'" /22/

l
,
l ,
l ,

"A kad je Gospodar tvoj Musaa zovnuo: 'Idi
narodu koji se prema sebi ogrje{io'" Uzvi{eni
obavje{tava o onome {to je naredio Svome robu i
Svome poslaniku s kojim je razgovarao (kelim),
Musau bin 'Amranu, a.s., kada ga je pozvao sa desne
strane brda Tur, odabrao ga i naredio mu da ide
Faraonu i njegovim sljedbenicima. U tom pogledu
Uzvi{eni kaè:
"Idi narodu koji se prema sebi ogrije{io,
narodu Faraonovu ne bi li se Allaha pobojao",
on je rekao: "Gospodaru moj, bojim se da me
oni u la` ne utjeruju, da mi ne postane te{ko
u du{i i da mi se jezik ne saplete; zato podaj
poslanstvo i Harunu, a oni protiv mene
optu`bu za z odjelo imaju pa se pla{im da me
ne ubiju." Ovo su smetnje i isprike za koje je traìo
da ih Allah, d`.{., otkloni od njega, kao {to je re~eno
u suri "Ta-ha":
"Gospodaru moj", re~e Musa, "u~ini
prostranim prsa moja i olak{aj zadatak moj",
sve do ajeta "Udovoljeno je tvojoj molbi, o
Musa." (20:25 - 36)
Uzvi{eni kaè: "a oni protiv mene optu`bu za
z odjelo imaju pa se pla{im da me ne ubiju",
tj. zbog ubistva Kopta, koji je bio uzrokom njegovog
izlaska iz Egipta "Ne}e!", re~e On, tj. re~e mu Allah,
d`.{., da se ne pla{i ni~ega od toga, kao {to Uzvi{eni
kaè:
"Pomo}i }emo te bratom tvojim", re~e On,
"i obojici }emo vlast dati, pa vam se oni ne}e
usuditi pri}i: s Na{im znamenjima vas dvojica i
oni koji vas budu slijedili postat }ete
pobjednici." (38:35)
"Idite obojica sa dokazima Na{im, Mi }emo
s vama biti i slu{ati", kao {to Uzvi{eni kaè:
"Ja sam s vama, Ja sve ~ujem i vidim"
(20:46), tj. On ~uje njih dvojicu {ta }e kazati Faraonu
i vidi ih, njih dvojica su pod Njegovim nadzorom i On
ih pomaè i podràva u tome"Oti|ite Faraonu i
recite: 'Mi smo poslanici Gospodara svjetova'",
tj. obojica smo poslani tebi, te
"dopusti da sinovi Israilovi po|u s nama!",
tj. oslobodi ih tvoga ropstva i ka`njavanja jer su oni
vjerni robovi Allahovi, oni pripadaju grupi iskrenih. A
kada je Musa, a.s., to rekao, Faraon ga je prezreo,
prigovaraju}i mu za ono {to je, navodno, dobro
u~inio za njega, govore}i:
"Zar te me|u nama nismo gojili dok si
dijete bio", ajet ... u na{oj ku}i u na{oj postelji,
dobro~instvo ti ~inili tolike godine Zatim si to
dobro~instvo uzvratio ubistvom na{eg ~ovjeka i
zanijekao si na{u blagodat prema tebi. Zbog toga
kaè: "i jo{ si nezahvalnik", tj. jedan od onih koji
pori~e.
"'Ja sam onda ono uradio a bio sam
zalutao', re~e", tj. u tom trenutku bio sam jedan od
neznalica prije nego {to me Allah, d`.{., oblagodario
poslanstvom,
"a od vas sam pobjegao zato {to sam se vas
bojao", a sada, sada je druga stvar u pitanju. Allah,
d`.{., me je poslao tebi, ako Mu se pokori{, bit }e{
spa{en, a ako Mu pokaè{ nepokornost, bit }e{
uni{ten i upropa{ten, te zatim opet re~e Musa, a.s.:
"A dobro~instvo koje mi prebacuje{ - da nije
to {to si sinove Israilove robljem u~inio?", tj.
nisi mi dao lijep odgoj, koliko si zla u~inio sinovima
Israilovim. U~inio si ih robovima i koristio si ih samo za
svoje prisilne radove, u~inio si dobro prema jednom
~ovjeku, a porobio si ~itav narod.
985

"'A ko je Gospodar svjetova?', upita Faraon.
/23/ 'Gospodar nebesa i Zemlje i onoga {to je
izme|u njih, ako vjerujete', odgovori on. /24/
'ûjete li?', re~e onima oko sebe Faraon. /25/
'Gospodar va{ i Gospodar va{ih davnih
predaka', re~e Musa, /26/ 'Poslanik koji vam
je poslan, uistinu, je lud', re~e Faraon. /27/
'Gospodar istoka i zapada i onoga {to je
izme|u njih, ako pameti imate', re~e Musa."
/28/

i

Uzvi{eni obavje{tava o nevjerstvu Faraonovu,
njegovoj nepokornosti, tiraniji (posebno protiv Boga),
nezahvalnosti, kako se to kaè u rije~ima Uzvi{enog:
"A ko je Gospodar svjetova?", tj. ko je taj za
koga ti tvrdi{ da je on Gospodar svjetova osim mene.
Ovako su to tuma~ili raniji mufesiri, a i potonje
vo|e da je on govorio svom narodu:
"ja ne znam da vi imate drugog boga osim
mene" (28:38). Ovo je ono {to nedvosmisleno
potvr|uje i ukazuje na to da je on (Faraon) bio
potpuni nevjernik u Allaha, d`.{. Me|utim, na
njegovo pitanje: "A ko je Gospodar svjetova?"
Musa, a.s., mu odgovara na slijede}i na~in:
"'Gospodar nebesa i Zemlje i onoga {to je
izme|u njih', re~e Musa", tj. Stvoritelj svega toga i
Posjednik toga, Onaj Koji svim tim raspolaè i upravlja
i njegov Bog (Musaov) nema druga. Sve Njega
oboàva, Sve Mu se ponizno pokorava,
"ako vjerujete", tj. ako va{a srca budu uvjerena i
vjerovala, i ako budu mogla vidjeti "Re~e", tj. Faraon
sa ciljem da ismije, ponizi i demantuje Musaa, a.s.,
rekav{i: "ûjete l ?", tj. zar se ne ~udite ovome ~emu
on poziva, tome da vi imate nekog drugog boga
osim mene, a Musa, a.s., im re~e:
"'Gospodar va{ i Gospodar va{ih davnih
predaka', re~e Musa", tj. va{ Stvoritelj je Stvoritelj i
predaka va{ih, koji su bili prije vas. "Re~e", tj. Faraon,
svome narodu:
"'Poslanik koji vam je poslan, uistinu, je
lud', re~e Faraon", tj. on nema pameti ~im vas
poziva tome da uz mene ima drugi bog "Re~e" Musa
Faraonovom narodu, odgovaraju}i mu:
"'Gospodar istoka i zapada i onoga {to je
izme|u njih, ako pameti imate', re~e Musa", tj.
On je Onaj Koji je istok u~inio istokom tako da na
njemu izlaze zvijezde a zapad zapadom na kome
zalaze te zvijezde, pa ako Faraon iskreno i nakon
ovoga poziva vas i tvrdi da je on va{ gospodar i va{
bog, neka u~ini da se ova pojava de{ava suprotno,
neka u~ini da istok postane zapad, a zapad istok. A
nakon {to je Faraon iscrpio sve svoje dokaze i ostao
prazan, zanijemio, lati se upotrebe svoje snage i vlasti,
misle}i da }e mu to koristiti i da }e pobijediti Musaa,
a.s., pa dalje nastavi, kako to o njemu obavje{tava
Allah, d`.{.:

"A Faraon re~e: 'Ako bude{ kao boga nekoga
drugog osim mene priznavao, sigurno }u te u
tamnicu baciti!' /29/ 'Zar i onda kad ti budem
ne{to o~ito donio?',upita on. /30/ 'Pa daj ga,
ako Istinu govori{!', re~e Faraon. "/31/ "I Musa
baci {tap svoj, kad on - zmija prava", /32/ "I
ruku svoju izvu~e, kad ona, onima koji su
gledali - bijela." /33/ "Ovaj je zaista vje{t
~arobnjak", re~e glave{inama oko sebe
Faraon", /34/ "ho}e da vas ~arolijom svojom
iz zemlje va{e izvede. Pa {ta savjetujete?"
/35/ "Ostavi njega i brata njegova!", reko{e,
"a u gradove po{alji sakuplja~e", /36/ "sve
~arobnjake vje{te }e ti dovesti."/37/

Nakon {to je donio razuman i jasan dokaz
Faraonu, i nakon {to je Faraon ostao bez ijednog
dokaza kojim bi mogao opovrgnuti Musaov dokaz,
pribjegao je mo}i i vlasti pa mu je zaprijetio zatvorom
ukoliko bude smatrao Boga Bogom, a ne njega, ~emu
se Musa èstoko usprotivio, te re~e:
"'Zar i onda kad ti budem ne{to o~ito
donio?', upita on", tj. jasan i nepobitan dokaz.

"'Pa daj ga, ako Istinu govori{!', re~e
Faraon", "I Musa baci {tap svoj, kad on - zmija
prava", tj. vidljiva, stvarna, sjajna i ogromna sa
ogromnim tijelom i ogromnim ustima, nevjerovatno
zastra{uju}eg oblika i izgleda.
"I ruku svoju izvu~e", tj. iz dèpa.
"Kad ona, onima koji su gledali - bijela", tj.
zasvjetluca kao da je komad mjeseca. Usprkos tome
986
Faraon je bio uporan u svojoj tvrdoglavosti i negiranju
Musaa, a.s.
"'Ovaj je, zaista, vje{t ~arobnjak', re~e
glave{inama oko sebe Faraon", tj. izvanredan i
vje{t u ~arobnja{tvu i ovaj njegov ~in je prava ~arolija,
nije nikakva mudìza. Zatim ih je i dalje podsticao da
mu ne vjeruju, pa re~e:
"ho}e da vas ~arolijom svojom iz zemlje
va{e izvede", tj. ho}e da vam oduzme zemlju va{u,
pa {ta mislite da uradimo od njega?
"'Ostavi njega i brata njegova!', reko{e, 'a u
gradove po{alji sakuplja~e, sve ~arobnjake
vje{te }e ti dovesti'", tj. sa~ekaj, ostavi i njega i
njegovog brata dok ne sakupi{ sve najvje{tije
~arobnjake iz tvoga kraljevstva, pa }e{ vidjeti {ta }e
uraditi sa njim, nadvladat }e ga i time }e{ ga
pobijediti i savladati, pa im je na to odgovorio da se
sakupe svi ljudi na jednom mjestu i pokaza{e se
Allahovi znakovi i njegovi dokazi i argumenti ljudima
danju, i javno.

"I ~arobnjaci se u odre|eno vrijeme i
ozna~enog dana sabra{e /38/, a narodu bi
re~eno: 'Ho}ete li se sakupiti /39/, da budemo
uz ~arobnjake, ako oni budu pobjednici?'
/40/ A kad do|o{e, ~arobnjaci Faraona
upita{e: 'Da li }e nama, doista, pripasti
nagrada ako mi budemo pobjednici?' /41/
'Ho}e', odgovori on, 'i bit }ete tada sigurno
meni najbliì.' /42/ Musa im re~e: 'Bacite ono
{to èlite da bacite!' /43/ I oni pobaca{e
konope svoje i {tapove svoje i reko{e: 'Tako
nam dostojanstva Faraonova, mi }emo
svakako pobijediti!' /44/ Zatim Musa baci svoj
{tap, koji, odjednom, proguta ono {to su oni
la`no izveli. /45/ ârobnjaci se onda na tlo
baci{e /46/ i reko{e: 'Mi vjerujemo u
Gospodara svjetova, /47/ Gospodara Musaova
i Harunova.'" /48/

Ovakve efektne predstave izme|u Musaa, a.s., i
Kopta Uzvi{eni spominje u surama "El-'Araf", "Ta-ha" i
u ovoj suri, a to zbog toga jer su Kopti èljeli i
nastojali da utrnu Boìje svjetlo svojim ustima. Ali
Allah }e upotpuniti i u~vrstiti to svjetlo, makar to bilo
mrsko kafirima.
Ovo pitanje su~eljavanja nevjerstva i imana, te
stajanja uvijek jednog naspram drugog zavr{ava se
uvijek nadvladavanjem imana nad nevjerstvom!
"I reci: 'Do{la je Istina a nestalo je laì.'"
(17:81)
I do|o{e ~arobnjaci iz svih krajeva Egipta. Bili su
najvrsniji i najè{}i ~arobnjaci od kojih se o~ekivalo
mnogo, i bili su veoma brojni. Kaè se da ih je bilo
izme|u 12 i 80 hiljada, a samo Allah zna koliko ih je
ta~no bilo.
Kada su se sakupili, narod se uputio na to mjesto
zakazanog dana, a jedan iz skupine re~e:
"da budemo uz ~arobnjake, ako oni budu
pobjednici!", a nisu rekli: "Slijedit }emo Istinu bez
obzira kakva ona bila", nego }e biti sljedbenici vjere
njihovih kraljeva.
"A kad do|o{e ~arobnjaci" do prijestolja
Faraonova oko kojeg su se bile okupile sve njegove
sluge, porodica, njegovi zastupnici i vo|e njegovog
kraljevstva kao i njegova vojska, reko{e ~arobnjaci:
"Da li }e nama pripasti nagrada ako mi
budemo pobjednici?" "Ho}e" - odgovori on - "i
bit }ete tada sigurno meni najbliì", tj. imat }ete
specijalni status kod mene i dobit }ete sve {to
zatraìte, u~init }u vas najbliìm sebi, pa se ~arobnjaci
vrati{e na mjesto predstave gdje se okupila svjetina.
"O Musa!", reko{e oni, "ho}e{ li ti ili }emo
najprije mi baciti?" "Bacite vi" (20:65), pa im
re~e Musa:
"Bacite ono {to èlite da bacite!" "I oni
pobaca{e konope svoje i {tapove svoje, i
reko{e: "Tako nam dostojanstva Faraonova,
mi }emo svakako pobijediti!" Tako i neznalice iz
redova svjetine kada urade ne{to govore: Ovo je
zbog sevapa tog i tog.
"Zatim Musa baci svoj {tap, koji,
odjednom, proguta ono {to su oni la`no
izveli", tj. pohvata ih i sakupi ih sa svih strana i
proguta ih tako da od njih ne ostade ni{ta. Uzvi{eni
Allah, d`.{., kaè:
"I tako Istina na vidjelo izbi i pokaza se da
je bilo la`no ono {to su oni priredili." (7:118)
Ovo je bio izuzetno veliki doga|aj, neoboriv dokaz
uspjeha i pobjede, dokaz koji je nepobitan, a to s toga
jer su oni od kojih su traìli pomo} savladani i pokorili
su se. "ârobnjaci se onda na tlo baci{e" Allahu
Gospodaru svjetova, Koji je poslao Musaa i Haruna,
a.s., sa Istinom i o~evidnom mudìzom,
"i reko{e: "Mi vjerujemo u Gospodara
svjetova, "Gospodara Musaova i Harunova."
Tako je Faraon bio savladan i pobije|en na na~in
kakav svijet nikada do tada nije vidio. Me|utim, zbog
987
svoje tvrdoglavosti, drskosti i bestidnosti okrenuo se
prijete}i ~arobnjacima:

"Zar povjerovaste njemu prije dopu{tenja
moga?!", viknu Faraon, "On je va{ u~itelj, on
vas je ~arobnja{tvu nau~io - a vi }ete
zapamtiti: poodsijecat }u vam ruke i noge
va{e unakrst i sve }u vas porazapinjati!" /49/
"Ni{ta stra{no!", reko{e oni, "mi }emo se
Gospodaru svome vratiti. /50/ Mi se nadamo
da }e nam Gospodar na{ grijehe na{e oprostiti
zato {to smo prvi vjernici." /51/

Faraon je zaprijetio ~arobnjacima i zapla{ivao ih,
ali {to god je to è{}e i vi{e ~inio to je vi{e utjecalo da
oni prime pravu vjeru i predaju joj se, a kako i ne bi
kad im se objelodanila Istina, po{to ovo sa ~ime je
do{ao Musa ne moè da bude dato od ~ovjeka nego
od Allaha, d`.{., i Njegovom pomo}i. Iz toga su
saznali u kakvom se neznanju nalazio njihov narod pa
su uzmogli da uzvjeruju a nisu se obazirali na Faraona
i na njegova obe}anja i prijetnje, niti su za njega
pokazivali vi{e bilo kakav interes, pa zbog toga Faraon
re~e:
"Zar povjerovaste njemu prije dopu{tenja
moga?!", viknu Faraon, tj. trebalo je da od mene
traìte dozvolu za ono {to ste u~inili.
"On je va{ u~itelj, on vas je ~arobnja{tvu
nau~io", a ovo je oholo uzdizanje i tvrdoglavost za
koju i sam Faraon zna da je la`na; kako }e ih on
nau~iti ~arobnja{tvu a nije se prije toga sastao s njima.
Zatim je Faraon po~eo da prijeti i zastra{uje da }e im
odsje}i ruke i noge i da }e ih razapeti, a oni reko{e:
"Ni{ta stra{no!" to nas ne zanima, "mi }emo se
Gospodaru svome vratiti", tj. mi }emo se vratiti
Allahu, d`.{., Koji ne oduzima nagradu onih koji
dobro ~ine,
"Mi se nadamo da }e nam Gospodar na{
grijehe na{e oprostiti", a to su grijesi na koje si nas
ti prisilio svojom ~arolijom
"zato {to smo prvi vjernici" od Kopta. Pa ih je
Faraon sve poubijao.

I Mi objavismo Musau: "Kreni no}u s robovima
Mojim, ali bit }ete gonjeni." /52/ I Faraon
posla po gradovima sakuplja~e. /53/ "Doista
su ovi skupina mala, /54/ i oni nas doista
srde, /55/ a mi smo svi oprezni!" /56/ I Mi ih
izvedosmo iz vrtova i rijeka /57/, iz riznica i
dvoraca divnih./58/ Eto tako je bilo, i Mi
dadosmo da to naslijede sinovi Israilovi." /59/

Po{to se boravak Musaa, a.s., u Egiptu oduìo, je
je iznosio Allahove, d`.{., dokaze Faraonu i njegovoj
kliki, koji su se uprkos tome oholili i ostajali tvrdoglavi,
nije im ostalo ni{ta drugo nego patnja i kazna
Allahova, pa je Uzvi{eni Allah, d`.{., naredio Musau da
izvede sinove Israilove no}u iz Egipta, te i da ide sa
njima gdje mu se nare|uje, pa je Musa, a.s., i
postupio onako kako mu je Uzvi{eni Allah, d`.{.,
naredio.
Izveo ih je nakon {to su od Faraonovog naroda
pozajmili velike koli~ine nakita. Krenuli su u vrijeme
izlaska mjeseca. Musa, a.s., raspitivao se za mezar
Jusufa, a.s., a jedna èna, starica iz naroda Benu-
-Israila, pokazala mu je gdje se nalazi njegov mezar te
su oni ponijeli njegov tabut sa sobom.
Kaè se da ga je on (Musa, a.s.) li~no nosio, a
Jusuf, a.s., ranije je za to bio ostavio poruku, da ga
kada Benu-Israilci budu izlazili iz Egipta, ponesu. U
vezi s tim ima jedan neprekinut hadis koga prenosi
Ebu-Musa, ali je vjerovatnije da je taj hadis mevkuf, a
Allah najbolje zna.
Kada je osvanuo, Faraon se jako rasrdio zbog
njihovog izlaska, pa je naredio da se hitno sakupi
vojska i povika im: "Doista su ovi, tj. Benu-Israil
"skupina mala", rije~ zna~i, tj.grupa skupina. "i
oni nas, doista, srde, tj. neprestano izazivaju
srd`bu u nama, "a mi smo svi oprezni", tj. oprezni
smo u pogledu njihove prijevare, te }u ih zaista do
posljednjeg iskorijeniti i o~istiti; svakom vojniku
dopu{teno je da uradi od njih {ta god èli. A Uzvi{eni
Allah, d`.{., kaè:
"I Mi ih izvedosmo iz vrtova i rijeka, iz
riznica i dvoraca divnih", tj. oni su iza{li iz ovog
blagostanja u pakao, ostavili su i napustili te visoke
dvorce, vrtove, rijeke, te imetke, opskrbu, i udobna
uto~i{ta na dunjaluku.
"Eto, tako je bilo, i Mi dadosmo da to
naslijede sinovi Israilovi", kao {to kaè Uzvi{eni:
988
"a potla~enom narodu dodadosmo u naslije|e
isto~ne i zapadne krajeve zeml e koju smo
blagoslovili" (7:137), a Uzvi{eni tako|er kaè:

j
"A Mi smo htjeli da one koji su na zemlji
tla~eni, milo{}u obaspemo i da ih vo|ama i
naslijednicima u~inimo." (28:5)

"I oni ih, kad se sunce ra|alo, sustigo{e, /60/
pa kad jedni druge ugleda{e, drugovi Musaovi
povika{e: 'Samo {to nas nisu stigli!' /61/
'Ne}e!', re~e on, 'Gospodar moj je sa mnom,
On }e mi put pokazati.' /62/ 'I Mi objavismo
Musau: 'Udari {tapom svojim po moru!', i ono
se rastavi i svaki bok njegov bija{e kao veliko
brdo, /63/ i Mi onda tamo one druge
pribliìsmo, /64/ a Musaa i sve one koji bijahu
s njim spasismo, /65/ i one druge potopismo.
/66/ To je, zaista, pouka, i ve}ina njih nisu bili
vjernici, /67/ a Gospodar tvoj je, doista, Silan i
Milostiv." /68/

Faraon je krenuo za Benu-Israilom sa ogromnom
vojskom u kojoj su bili svi oni koji su imali vlast u
svojim rukama, predstavnici dràve, plemi}i, velikani,
ministri, predsjednici i vojnici. Kur'an ne odre|uje
ta~an njihov broj jer to i nema zna~aja jer su oni
prakti~no svi krenuli za njima "I oni ih, kad se
Sunce ra|alo, sustigo{e", tj. stigli su ih pri izlasku
sunca, "pa kad jedni druge ugleda{e", tj. kad
jedna grupa ugleda drugu, onda
"drugovi Musaovi povika{e: 'Samo {to nas
nisu stigli!'", a to zbog toga jer se njihov put
zavr{avao na samoj obali mora, a to je Crveno more,
tako da je ispred njih bilo more a iza njih ve} ih je
sustizala Faraonova vojska. Zbog toga su rekli:
"Samo {to nas nisu stigli!", "Ne}e!", re~e on,
"Gospodar moj je sa mnom, On }e mi put
pokazati", tj. ne brinite, zaista, je Allah, d`.{. -
Njemu slava - Onaj Koji mi je naredio da sa vama
idem ovuda, a On ne}e iznevjeriti Svoje obe}anje. Na
prednjoj strani kolone bio je Harun, a.s., a sa njim je
bio i Ju{e'a bin Nun i ~ovjek vjernik iz Faraonove
porodice, a Musa, a.s., bio je na za~elju kolone.
Vi{e mufessira spominje da su oni zastali ne znaju}i
{ta da ~ine, a Ju{e'a bin Nun ili ~ovjek vjernik iz
Faraonove porodice po~eo je govoriti Musau, a.s.: "O
Boìji Poslani~e, je li ti ovuda naredio tvoj Gospodar
da ide{?" A on re~e: "Da!" A Faraon i njegova vojska
ve} su se bili skroz pribliìli i dostigli ih. U tom
trenutku, Allah, d`.{., nare|uje Svom poslaniku Musa,
a.s., da udari svojim {tapom po moru, pa je on udario
izgovoriv{i: "Rastavi se sa Boìjom dozvolom", pa se
more raskolilo. U vezi sa ovim Uzvi{eni kaè:
"I Mi objavismo Musau: 'Udari {tapom svojim
po moru!'- i ono se rastavi i svaki bok njegov
bija{e kao veliko brdo", tj. kao ogromni brijeg,
kako to prenose Ibn-Abbas i Ibn-Mes'ud i drugi. Ibn-
-Abbas kaè da je u moru nastalo dvanaest puteva i
pravaca, za svako pleme po jedan put. Suddi dodaje
pa kaè: "U moru su se formirali tuneli (prstenovi) i
oni su gledali jedni u druge kao da su u vodi bili zidovi
koji su zadràvali vodu. Allah, d`.{., poslao je vjetar u
dno mora koji je zapuhao i ono je postalo suho kao
{to je suha povr{ina zemlje." Uzvi{eni Allah, d`.{.,
kaè:
"i s njima suhim putem kroz mora pro|i, ne
strahuju}i da }e te oni sti}i i da }e{ se utopiti."
(20:77)
Uzvi{eni ovdje u ovom kazivanju kaè:
"i Mi onda tamo one druge pribliìsmo."
Rije~ zna~i, "tamo". Ibn-Abbas i neki drugi u pogledu
ajeta "i Mi onda one tamo...", tj. pribliìsmo moru
Faraona i njegovu vojsku i uvedosmo ih u njega,
"a Musaa i sve one koji bijahu s njim
spasismo, a one druge potopismo", tj. spasili
smo Musaa i sinove Israilove i sve one koji su slijedili
njihovu vjeru, niko od njih nije propao, a potopili smo
Faraona i njegovu vojsku tako da niko od njih nije
ostao a da nije uni{ten.
Abdullah, tj. Ibn-Me'sud, prenosi rekav{i: "Nakon
{to je iza{ao poslednji drug Musaa, a.s., iz mora i
nakon {to je pristigao i zadnji sljedbenik Faraona, nad
njima se sklopilo i sastavilo more, pa nije ni{ta crnije
vi|eno od tog dana do danas. Tako je potopljen
Faraon, neka je Allahovo prokletstvo na njega.
485

Zatim Uzvi{eni kaè: "To je, zaista, pouka", tj. u
ovom kazivanju i njegovim ~udnovatim doga|ajima,
u pomo}i i potpori Allahovih vjernih robova -
o~evidan je putokaz, jasan dokaz i vrhunska mudrost:
"i ve}ina njih nisu bili vjernici, a Gospodar
tvoj je, doista, Silan i Milostiv"; ovo smo ve}
ranije objasnili.

485
Rekao sam: "Da, Allah, d.., prokleo je Faraona zbog njegovog
nevjerstva i tvrdoglavosti sve do njegovog posljednjeg daha, pa
njegove rijei: "Uzvjerovah da nema drugog boga osim Onoga u
Koga vjeruju sinovi Israilovi" ne znae nita, jer je on ovo izgovorio
pri posljednjem izdisaju i smrtnom hropcu, a Allah ne prima iman u
takvom stanju. Meutim, ejtan neprestano zavodi srca nekih ljudi
koji govore: Faraon se spasio (jer je izgovorio ehadet), i oni
ustrajavaju u toj tvrdnji i pored toga to mnogi ajeti ukazuju na
njegov kufr i to Allah nije primio njegov iman jer rekao je: "Zar
sada!?" Boe, prokuni Faraona i njegov narod u svakom trenutku i
vremenu! Sastavi ih sa njim na Maheru jer su ga voljeli, saaljevali
se na njega sve do ove granice. "Ne treba da ljudi koji u Allaha i onaj
svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku
Njegovu suprotstavljaju, makar im oni bili oevi njihovi, ili sinovi
njihovi, ili bra}a njihova." (58:22)
989

"i kaì im vijest o Ibrahimu, /69/ kad je oca
svoga i narod svoj upitao': 'êmu se vi
klanjate?', /70/ a oni odgovorili: 'Klanjamo se
kumirima i povazdan im se molimo', /71/ on
rekao je: 'Da li vas oni ~uju kada se molite,
/72/ ili, da li vam mogu koristiti ili na{koditi?'
/73/ 'Ne', odgovori{e, 'ali mi smo upamtili
pretke na{e kako tako postupaju.' /74/ 'A da
li ste razmi{ljali', upita on 'da su oni kojima se
klanjate, /75/ vi i kojima su se klanjali davni
preci va{i, /76/ doista, neprijatelji moji? Ali,
to nije Gospodar svjetova.'" /77/

j ,

Ovo je obavje{tenje Uzvi{enog Allaha, d`.{., o
Njegovom robu, poslaniku i Prijatelju Ibrahimu, a.s.,
vo|i ~istih. Uzvi{eni Allah, d`.{., naredio je Svome
poslaniku Muhamedu, s.a.v.s., da ovo u~i svom
ummetu, da se ugledaju na njega u ihlasu i tevekkulu
i oboàvaju samo Allaha, d`.{., Jedinog, Koji nema
druga. On, Ibrahim, a.s., nije prihvatio {irk a niti
njegova porodica, on je, neka je na njega spas, otkako
je postao, odbijao i odvra}ao svoj narod od
oboàvanja kipova, on je sa Uzvi{enim Allahom, d`.{.
narod svoj upitao: 'êmu se vi klanjate?'", tj.
{ta predstavljaju ovi kipovi kojima ste vi privrèni?
"a oni odgovorili: 'Klanjamo se kumirima i
povazdan im se molimo'", tj. ustrajno ih
oboàvamo i dozivamo,
"on rekao je: 'Da li vas oni ~uju kada se molite,
ili, da li vam mogu koristiti ili na{koditi?' 'Ne',
odgovori{e, 'ali mi smo upamtili pretke na{e
kako tako postupaju'", tj. priznali su da njihovi
kumiri ne mogu u~initi ni{ta od toga, nego su vidjeli
svoje pretke da su isto tako ~inili, pa im Ibrahim, a.s.,
re~e:
"'A da li ste razmi{ljali?', re~e on, 'da su oni
kojima se klanjate vi, i kojima su se klanjali
davni preci va{i, doista, neprijatelji moji? Ali,
to nije Gospodar svjetova.'" Ako ovi kipovi imaju
ikakva utjecaja, neka mi se osvete i neka me kazne jer
ja sam njihov neprijatelj i uop}e me ne zanimaju, kao
{to rekao je Hud, a.s.:
"Ja pozivam Allaha za svjedoka" - re~e on -
"a i vi posvjedo~ite da ja nemam ni{ta s tim
{to vi druge Njemu ravnim smatrate, pored
Njega, i zato svi zajedno protiv mene
lukavstvo smislite i nimalo mi vremena ne
dajte." (11:54,55) Ovako je Ibrahim, a.s., sebe
smatrao neovisnim i ~istim od njihovih bogova, pa
kaè:
"A kako bih se bojao onih koje s Njim
izjedna~u ete kad se vi ne bojite {to Allahu
druge ravnim smatrate." (6:81)

"Koji me je stvorio i na Pravi put uputio, /78/
i Koji me hrani i poji, /78/ i Koji me, kad se
razbolim, lije~i, /80/ i Koji }e mi ` vot oduzeti,
i Koji }e me poslije oìviti ,/81/ i Koji }e mi,
ùdim za tim, pogre{ke moje na Sudnjem
danu oprostiti!" /82/

i
i

Zna~i, ne oboàvam nikoga do Onoga Koji ~ini
sve ove stvari, "Koji me je stvorio i na Pravi put
uputio", tj. Koji me je stvorio i odredio mi Uputu, pa
upu}uje koga ho}e, a u zabludi ostavlja koga ho}e.
"i Koji me hrani i poji", tj. On je moj
Opskrbljiva~ onim {to je pot~inio i omogu}io je
na~ine i sredstva koja dovode do stjecanja nafake -
opskrbe robovima u hrani i pi}u.
"i Koji me, kad se razbolim, lije~i." Kada mi
Allah, d`.{., odredi bolest, i budem bolestan, On je
Onaj Koji odre|uje lijek pa se izlije~im, a ako mi ne
odredi lijeka, niko osim Njega ne moè odrediti
uzroke i na~in izlije~enja.
"i Koji }e mi ` vot oduzeti, i Koji }e me
poslije oìviti", tj. On je Onaj Koji oìvljuje i
usmr}uje i to niko drugi ne odre|uje do On.
"i Koji }e mi, nadam se, pogre{ke moje na
Sudnjem danu oprostiti", tj. oprostiti grijehe, bilo
na dunjaluku ili na ahiretu, to nije u stanju niko drugi
do On.
990

"Gospodaru moj, podari mi mudrost i
pridru` me onima koji su dobri / 83/ i u~ini
da me po lijepom spominju oni {to }e poslije
mene do}i /84/ i u~ini me jednim od onih
kojima }e{ dènetske blagodati darovati /85/,
i ocu mome oprosti, on je jedan od zalutalih,
/86/ i ne osramoti me na Dan kad }e ljudi
oìvljeni biti, /87/ na Dan kada ne}e nikakvo
blago, a ni sinovi, od koristi biti, /88/ samo }e
Onaj Koji Allahu srca ~ista do|e spa{en biti."
/89/
i

Ovo je molba Ibrahima, a.s., da mu njegov
Gospodar da mudrost. Es-Suddi kaè: "Poslanstvo", a
Uzvi{eni Allah, d`.{., kaè: "i pridruì me onima
koji su dobri", tj. u~ini me da budem s onima koji
su dobri i na dunjaluku i na ahiretu. Na smrtnom ~asu
Poslanik, s.a.v.s, rekao je: /382/ "Boè, u~ini me da
budem u dru{tvu odlikovanih!", rekav{i to tri puta. U
drugom se hadisu kaè: /383/ "Boè, oìvi nas kao
muslimane, daj da umremo kao muslimani, pridruì
nas dobrima, ne daj da budemo ponièni i
osramo}eni, a niti da mijenjamo Tvoju vjeru!"
Uzvi{eni kaè: "i u~ini da me po lijepom
spominju oni {to }e poslije mene do}i", tj. u~ini
da spomen na mene ostane lijep nakon moje smrti,
da budem spominjan samo po dobru, kao {to
Uzvi{eni kaè:
"I u nara{tajima kasnijim spomen
sa~uvasmo", "Nek je u miru Ibrahim", "Eto
tako Mi nagra|ujemo one koji dobra djela
~ine." (37:108 - 110)
Uzvi{eni veli: i u~ini me jednim od onih
kojima }e{ dènetske blagodati darovati", tj.
daj mi blagodati na dunjaluku tim {to }e na mene
ostati lijep spomen nakon moje smrti, a daj mi
blagodati i na ahiretu, tako {to }e{ me u~initi jednim
od onih kojima }e{ darovati dènetske blagodati.
Uzvi{eni kaè: "i ocu mome oprosti", kao {to
Uzvi{eni na drugom mjestu kaè:
"Gospodaru na{, oprosti meni i roditeljima
mojim" (14:41) i ovo je ono od ~ega je odustao
Ibrahim, a.s., kao {to kaè Uzvi{eni:
"A {to je Ibrahim traìo oprosta za svoga oca,
bilo je samo zbog obe}anja koje mu je dao. A
~im mu je bilo jasno da je on Allahov
neprijatelj, on ga se odrekao. Ibrahim je,
doista, bio pun saàljenja i obazriv" (9:114)
Uzvi{eni je zabranio Ibrahimu traènje oprosta za
svoga oca pa Uzvi{eni kaè:
"Divan uzor za vas je Ibrahim i oni koji su
uz njega bili" - i tako dalje do kraja ajeta - "ali te ne
mogu od Allaha odbraniti." (60:4)
Uzvi{eni veli: "i ne osramotite me na Dan kad
}e ljudi oìvljeni biti", tj. sa~uvaj me od sramote i
poniènja na Sudnjem danu. Buharija prenosi od Ebu-
Hurejrea merfu-hadis: /384/ "Ibrahim, a.s., }e na
Sudnjem danu sresti svoga oca Azera. Na Azerovom
licu bit }e mrlja i pra{ine pa }e mu Ibrahim, a.s., re}i:
'Nisam li ti rekao da mi se ne protivi{ i ne bude{
odmetnik i otpadnik?!', a njegov otac }e odgovoriti:
'Evo danas se ne suprotstavljam i ne protivim ti se', a
Ibrahim }e re}i: 'Gospodaru moj, Ti si mi, zaista,
obe}ao da me ne}e{ poniziti na Dan proìvljenja, a
zar ima ve}eg poniènja od toga da me udalji{ od
moga oca', pa }e Uzvi{eni Allah, d`.{., re}i: 'Ja sam,
zaista, zabranio Dènnet kafirima', a zatim }e re}i: 'O
Ibrahime, pogledaj u svoje noge', pa }e on pogledati,
a kad ono mu`jak hijene u blatu i izmetu. Tad }e biti
prihva}en za noge i ba~en u Vatru." Ovaj hadis
prenosi samo Buharija.
Pojam "ez-zejh" ovdje je u zna~enju hijene mu{kog
pola, Azer kao da se pretvorio u lik smrdljive i
odvratne hijene, umazane svojim izmetom, on }e biti
ba~en u Vatru.
Uzvi{eni, d`.{., kaè: "na Dan kada ne}e
nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti", tj.
ni{ta ne}e sa~uvati ~ovjeka od Allahove, d`.{., kazne,
njegov imetak, pa makar imao toliko zlata da ispuni
njime cijelu zemlju "a ni sinovi", tj. kada bi sa njima
prekrio cijelu Zemlju ne}e mu koristiti toga dana ni{ta
osim vjerovanja u Allaha, d`.{., i iskrene vjere u Njega,
i istinskog oslobo|enja od {irka sebe i svoje porodice.
Zbog toga je re~eno: "samo }e ovaj koji Allahu
~ista srca do|e spa{en biti", tj. da bude ~ist od
prljav{tine i {irka.

991
"I Dènnet }e se bogobojaznima pribliìti,
/90/ a Dèhennem zalutalima ukazati, /92/ i
re}i }e im se: 'Gdje su oni kojima ste se
klanjali, /92/ a niste Allahu: mogu li vam oni
pomo}i, a mogu li i sebi pomo}i?', /93/ pa }e i
oni i oni koji su ih u zabludu doveli u nj biti
ba~eni, /94/ i vojske Iblisove - svi zajedno.
/95/ I oni }e, sva|aju}i se u njemu, govoriti
/96/ 'Allaha nam, bili smo, doista, u o~itoj
zabludi, /97/ kad smo vas sa Gospodarom
svjetova izjedna~avali, /98/ a na stranputicu
su nas naveli zlikovci, /99/ pa nemamo ni
zagovornika, /100/ ni prisna prijatelja, /101/
da nam je samo da se povratimo, pa da
postanemo vjernici!' /102/ U tom je pouka,
ali ve}ina ovih nisu vjernici, /103/ a Gospodar
tvoj je, zaista, Silan i Milostiv!" /104/

"I Dènnet }e se bogobojaznima pribliìti",
tj. pribliìt }e im se uljep{an i ukra{en, onima koji su se
iskreno bojali Allaha i koji su radili za Dènnet na
dunjaluku,

l i
"a Dèhennem zalutalim ukazati", tj.
objelodanit }e im se i pokazati Dèhennem, pa }e
duboko uzdahnuti, tako da }e im srca do}i do samih
grkljana: a stanovnicima Dèhennema }e
podrugljivim tonom biti re~eno:
"Gdje su oni kojima ste se klanjali, a niste
Allahu: mogu li vam oni pomo}i, a mogu li i
sebi pomo}i", tj. oni vam danas ni{ta ne zna~e, jer
ne mogu ~ak ni sami sebe odbraniti. I vi i oni ste
danas gorivo Dèhennema i njegovi predvodnici.
Uzvi{eni kaè: "pa }e i oni i oni koji su ih u
zab udu doveli u nj b ti ba~eni", tj. u njega }e biti
pobacani nevjernici jedan preko drugog i njihove
vo|e koje su ih pozivale {irku "i vojske Iblisove - svi
zajedno", tj. bit }e ba~eni u Dèhennem za njima.
"I oni }e, sva|aju}i se u njemu, govoriti:
'Allaha nam, bili smo, doista, u o~itoj zabludi
kad smo vas sa Gospodarom svjetova
izjedna~avali'", tj. pokoravali vam se kao {to se
pokorava po nare|enju Gospodara svjetova i
oboàvali smo vas sa Njim,
"a na stranputicu su nas naveli zlikovci, pa
nemamo ni zagovornika", koji bi se zauzimali za
nas, bilo meleke ili nekog drugog, "ni prisna
prijatelja", tj. bli`njeg, ili kakvog dobrog da bi se
zauzeo za nas;
"da nam je samo da se povratimo, pa da
postanemo vjernici!" A Allah, d`.{., zna da bi oni
opet zanijekali i kada bi se ponovo vratili na dunjaluk,
vratili bi se nevjerstvu.
"U tome je pouka, ali ve}ina ovih nisu
vjernici", tj. u tome je jasan dokaz i pokazatelj u
raspravi Ibrahima, a.s., koju je vodio sa svojim
narodom da nema drugog boga osim Allaha.
"a Gospodar tvoj je, zaista, Silan i Milostiv."
Ovo je ve} obja{njeno na po~etku ove sure.

"I Nuhov narod je smatrao la`nim poslanike.
/105/ Kad im brat njihov Nuh re~e: 'Kako to
da se Allaha ne bojite? /106/ Ja sam vam,
sigurno, poslanik pouzdani, /107/ zato se
bojte Allaha i budite poslu{ni meni! /108/ Za
ovo od vas ne traìm nikakve nagrade, mene
}e Gospodar svjetova nagraditi. /109/ Zato se
bojte Allaha i budite poslu{ni meni!'" /110/

Ovo je obavje{tavanje od strane Allaha, d`.{., o
Svome robu i poslaniku Nuhu, a.s., a on je prvi
poslanik koga je Allah d`.{. poslao stanovnicima
Zemlje nakon {to su oboàvali kipove i njima sli~ne,
pa ga je njegov narod nijekao i utjerivao u la`, te su i
dalje nastavili sa {irkom kao i ranije. Pa je Allah, d`.{.,
objavio da je njihovo negiranje Nuha, a.s., ustvari
negiranje svih poslanika. Zbog toga Uzvi{eni kaè:
"I Nuhov narod smatrao je la`nim
poslanike. Kad im brat njihov Nuh re~e: 'Kako
to da se Allaha ne bojite '", tj. zar se ne pla{ite
Allaha kad oboàvate nekog drugog mimo Njega. "Ja
sam vam, sigurno poslanik pouzdani", tj. ja
sam, zaista, poslan od strane Allaha, d`.{., i pouzdan
sam prenosilac Njegove objave, ni{ta joj ne}u dodati,
a niti oduzeti od nje.
!
"zato se bojte Allaha i budite poslu{ni
meni! Za ovo od vas ne traìm nikakve
nagrade", tj. ne traìm od vas nikakvu nagradu za
ono na {to vas opominjem i savjetujem.
"Mene }e Gospodar svjetova nagraditi", tj.
pripremljena mi je nagrada za to kod Njega,
Uzvi{enog
"zato se bojte Allaha i budite poslu{ni
meni!" On vam je ve} objasnio moju iskrenost,
prijateljstvo i moju pouzdanost, zato budite poslu{ni
meni u onome ~emu vas pozivam, vjeri u Jednog
Boga, Uzvi{enog Allaha, d`.{., i odbacivanju {irka.

"oni reko{e: 'Kako da te poslu{amo, kad te
najniì sloj ljudi slijedi?' /111/ 'Ne znam ja {ta
oni rade', re~e on, /112/ 'svi }e pred
Gospodarom mojim, da znate, ra~un polagati,

992
/113/ a ja vjernike ne}u otjerati, /114/ ja
samo javno opominjem'" /115/

Kao da su ga pitali i traìli od njega da udalji
potla~ene i slabe kako bi ga oni slijedili, smatraju}i se
vi{im od njih.
Zbog toga: "oni reko{e: 'Kako da te
poslu{amo kad te najniì sloj ljudi slijedi?'", tj.
da se izjedna~imo sa njima u pravima, obvezama i
poloàju.
"'Ne znam ja {ta oni rade', re~e on", tj. {ta to
mene obavezuje u pogledu toga {to su moji
sljedbenici, pa makar bilo {ta radili. A {to se mene
ti~e, obavezan sam da primim njihovo vjerovanje, a
samo Allah upravlja njihovim tajnim poslovima:
"Svi }e pred Gospodarom mojim, da znate,
ra~un polagati, a ja vjernike ne}u otjerati", on
im to ne}e uskratiti, jer je on poslanik svoga
Gospodara, pa ko ga poslu{a, slijedi ga i vjeruje u ono
{to je njemu objavljeno, prihvati ga bez obzira bio on
ugledan ili slab, visokog statusa ili bijednik:
"ja samo javno opominjem", tj. ja sam poslan
samo da opominjem.

"Ako se ne okani{, o Nuhu!", reko{e oni, "bit
}e{ sigurno kamenovan!", /116/ "Gospodaru
moj", re~e on, "narod moj me u la` utjeruje",
/117/ "pa Ti meni i njima presudi i mene i
vjernike koji su sa mnom spasi!" /118/ I Mi
smo njega i one koji su bili uz njega u la|i
krcatoj spasili, /119/ a ostale potopili. /120/
To je pouka, ali ve}ina ovih nisu vjernici,
/121/ a Gospodar tvoj je, zaista, Silan i
Milostiv." /122/

Boravak se Allahovog Poslanika me|u njima
oduìo jer ih je pozivao Uzvi{enom Allahu, d`.{.,
danono}no, tajno i javno, ali sve {to ih je vi{e pozivao,
oni su sve vi{e tvrdoglaviji ostajali u svome nevjerstvu i
ustrajnosti u njemu, i na kraju reko{e:
"Ako se ne okani{, o Nuhu", reko{e oni, "bit
}e{ sigurno kamenovan", tj. mi }emo te
kamenovati. Tada je uputio molbu protiv njih, a Allah,
d`.{., mu je molbu usli{ao pa kaè:
"Gospodaru moj", re~e on, "narod moj me u
la` utjeruje", "pa Ti meni i njima presudi, i
mene i vjernike koji su sa mnom spasi."
Sli~no kao {to Allah, d`.{., kaè:
"I on je Gospodara svoga zamolio: 'Ja sam
pobje|en, Ti se osveti'" (54:10)
A ovdje kaè:
"I Mi smo njega i one koji su bili uz njega u
la|i krcatoj spasili", "a ostale potopili."
Pojam "el me{hun" - "la|a krcata", zna~i
napunjena i natovarena svim vrstama robe koje je
nosila na sebi, od svake vrste po dvoje, tj. spasili smo
Nuha i sve one koji su ga slijedili, a potopili smo sve
odreda, zajedno one koji mu nisu vjerovali i koji su se
suprotstavljali njegovoj naredbi.
"To je pouka, ali ve}ina ovih nisu vjernici, a
Gospodar tvoj zaista je Silan i Milostiv." Ovo
smo ve} ranije objasnili.

"I Ad je smatrao la`nim poslanike. /123/, Kad
im brat njihov Hud re~e: 'Kako to da se Allaha
ne bojite? /124/ Ja sam vam, sigurno,
poslanik pouzdani, /125/ zato se bojte Allaha
i budite poslu{ni meni! /128/ Za ovo od vas
ne traìm nikakve nagrade, mene }e
Gospodar svjetova nagraditi. /127/ Za{to na
svakoj uzvi{ici palate zidate, druge
ismijavaju}i /128/ i podiète utvrde kao da
}ete vje~no ìvjeti, /129/ a kad ka`njavate,
ka`njavate kao silnici? /130/ Bojte se Allaha i
meni budite poslu{ni! /131/ Bojte se Onoga
Koji vam daruje ono {to znate, /132/ daruje
vam stoku i sinove /133/ i ba{~e i izvore.

993
/134/ Ja se, doista, za vas bojim na Velikom
danu patnje.'" /135/

Ovo je obavje{tenje od strane Uzvi{enog Allaha,
d`.{., o Svome robu i Svome poslaniku Hudu, a.s. On
je pozivao svoj narod Ad, a njegov narod je
nastanjivao mjesto Ahkaf. To su pje{~ana brda blizu
Hadremevta na granici sa Jemenom. @ivjeli su u
vrijeme nakon Nuhovog, a.s., naroda kao {to Uzvi{eni
kaè u suri "El-E'araf":
"Sjetite se da vas je On nasljednicima
Nuhova naroda u~inio: to {to ste krupna rasta
- Njegovo je djelo!" (7:69) Oni su bili izuzetno
sna`ni, vrlo visoki i izuzetno hrabri, imali su sinove,
ba{~e, rijeke, plodna polja i raznovrsne plodove.
Uprkos svim ovim blagodatima ~inili su {irk
Uzvi{enom Allahu, d`.{., a Allah d`.{., im je poslao
Huda, a.s., poslanika izme|u njih, koji }e ih
obradovati i opomenuti. Pa ih je on pozvao
vjerovanju u Jednog Allaha, d`.{., upozorio ih na
Njegovu osvetu i kaznu kad kaè:
"Za{to na svakoj uzvi{ici palate zidate,
druge ismijavaju}i..." Termin "er-ri'" ozna~ava
uzvi{eno mjesto pored poznatih puteva. Na svakoj
uzvi{ici gradili su ogromne gra|evine, druge
ismijavaju}i, tj. bez potrebe za njima, nego iz zabave i
javnog pokazivanja svoje snage koje navodno nema
na ~itavom dunjaluku, a ni na ahiretu, pa kaè: "i
podiète utvrde kao da }ete vje~no ìvjeti", tj.
podiète tako velike gra|evine bez kojih }ete ostati
kao {to su ostali i oni koji su bili prije vas - jer }e
njihovo nevjerstvo prouzrokovati njihovu propast i
kaznu u vidu njihovog iskorjenjivanja zbog toga {to su
pretjerivali, pa }e ostaviti svoje sinove kao ibret, pouku
i znak, onima koji }e do}i poslije njih.
Abu Ed-Derda' govorio je stanovnicima Damaska
otprilike ovako: "Ko }e kupiti od mene nasljedstvo
naroda Ad za dva dirhema?" A Uzvi{eni kaè:
"a kada ka`njavate, ka`njavate kao silnici",
opisuje ih kao sna`ne, grube i silne.
"Bojte se Allaha i meni budite poslu{ni!", tj.
oboàvajte svoga Gospodara i budite poslu{ni svome
poslaniku, zatim im je po~eo nabrajati Allahove
blagodati prema njima pa kaè:
"Bojte se Onoga Koji vam daruje ono {to
znate, daruje vam stoku i sinove, i ba{~e i
izvore. Ja se, doista, za vas bojim na Velikom
danu patnje", tj. ako zanije~ete i suprotstavite se.
Pozivao ih je Allahu, d`.{., poticanjem i bu|enjem
èlje kod njih, a i zastra{ivanjem, ali ni{ta im to nije
koristilo.

"Reko{e oni: 'Nama je svejedno savjetovao ti ili
ne bio savjetnik, /136/ ovako su i narodi
davna{nji vjerovali, /137/ i mi ne}emo biti
mu~eni, /138/ I oni su nastavili da ga u la`
utjeruju, pa smo ih Mi uni{tili. To je pouka, ali
ve}ina ovih ne}e da vjeruju, /139/ a Gospodar
tvoj je, zaista, Silan i Milostiv!" /140/

Uzvi{eni obavje{tava o odgovoru Hudovog, a.s.,
naroda Hudu nakon {to ih je upozorio i opomenuo,
nakon {to ih je podsticao i zapla{ivao ih i nakon {to
im je objasnio Istinu i jasnom je pokazao
"Reko{e oni 'Nama je svejedno savjetovao
ti ili ne bio savjetnik'", tj. ne}emo odustati od
onoga na ~emu smo sada.
:
"i mi na samu tvoju rije~ ne}emo napustiti
boànstva na{a, mi tebi ne vjerujemo."
(11:53) I tako je to ba{, kao {to Uzvi{eni kaè:
"Onima koji ne}e da vjeruju, doista, je
svejedno opominjao ih ti ili ih ne opominjao -
oni ne}e vjerovati." (2:6)
Uzvi{eni veli: "ovako su i narodi davna{nji
vjerovali", od po~etka do kraja, potpuno su
zaokupljeni svojom vjerom i onim {to im ona
nare|uje; to je vjera ranijih, davna{njih predaka,
o~eva i djedova njihovih i oni slijede ono {to su slijedili
oni koji su iza njih i ìve kao {to su oni ìvjeli, umiru
kao {to su oni umirali, nema nikakvog proìvljenja ni
povratka, te zbog toga kaù: "i mi ne}emo biti
mu~eni."
Ibn-Abbas u vezi s njihovim rije~ima:
"a ovako su i narodi davna{nji vjerovali"
kaè da zna~i vjera predaka, a 'Ikrime, 'Ata', El-
Horasani, Katade i drugi isto tako iznose; Ibn-Dèrir
tako|er je odabrao takvo mi{ljenje.
Uzvi{eni kaè: "I oni su nastavili da ga u la`
utjeruju, pa smo ih Mi uni{tili", tj. nastavili su sa
svojim nijekanjem Allahovog Poslanika Huda, a.s.,
suprotstavljati mu se i prkositi, pa ih je Allah, d`.{.,
uni{tio, poslav{i im zvi`dav i zvonjav vjetar koji
izbezumljuje i veoma sna`no pu{e. Njihovo uni{tenje
bilo je adekvatno prema njima, jer su oni bili najè{}i i
najoholiji, a Allah, d`.{., njih je potpuno savladao
ve}om i è{}om snagom.
Ad je pleme koje potje~e od Irema bin Sama bin
Nuha o kome Uzvi{eni Allah, d`.{., kaè:
"S Iremom, vlasnicima palata na stubovima"
(89:7), tj. pleme koje je nastanjivalo palate sa
stubovima.
Oni koji kaù da je Irem grad, uzeli su to, ustvari, iz
israhijata - pri~a sljedbenika Knjige {to su prenijeli K'ab
i Vehb, me|utim, takva tvrdnja nema nikakvog
utemeljenja, zbog toga Uzvi{eni kaè:
"kojima ravna ni u jednoj zemlji nije bilo"
(89:8), tj. niko nije stvorio nikada ni{ta kao {to je ovo
994
pleme svojom snagom, èstinom i veli~inom, a da se
time mislilo na grad rekao bi nije sagra|eno nikada
ni{ta sli~no na Zemlji.
Pa uprkos svemu, Allah, d`.{., uni{tio je narod Ad
po{to se on uzoholio, osilio i uzvisio i ostao ustrajan u
svome nevjerstvu, pa mu je poslao zvonjavi vjetar koji
je potpuno uni{tio njihovu zemlju i sve {to su
posjedovali, kao {to Uzvi{eni kaè:
"koji, Voljom Gospodara svoga, sve sru{i."
(46:25)
Uzvi{eni kaè:
"pa si u njima ljude povaljane kao {uplja
datulina debla vidio" (59:7), tj. ostali su zanavijek
bez glava i to jer je vjetar pokretao tjelesa njihova i
dizao ih u zrak, a zatim ih obarao na njihove glave
tako da su im se gnje~ile lobanje i mozgovi i razbijale
glave te su izgledali kao ostarjele olupine izdubljenih
datulinih debala, od Allahove, d`.{., odredbe ni
najmanje ih nisu spasila, nisu su im koristila ili
pomagala, brda i pe}ine u kojima su bili dobro
utvr|eni.

"I Semud je smatrao la`nim poslanike. /141/
Kad im brat njihov Salih re~e: 'Kako to da se
Allaha ne bojite? /142/ Ja sam vam, sigurno,
poslanik pouzdani. /143/ Zato se bojte Allaha
Gospodar svjetova nagraditi.'" /145/

Ovo je obavje{tenje Uzvi{enog Allaha, d`.{., o
Svome robu i poslaniku Salihu, a.s. On ga je poslao
narodu Semud. Oni su bili Arapi koji su nastanjivali
predjele Hid`ra izme|u Vadil Kura' i [ama. Njihove
nastambe veoma su poznate i slavne i ve} smo u
suretu "El-E'araf" govorili o njima govore}i o prolasku
Allahovog Poslanika Muhammeda, a.s., pored njih
kada je pokrenuo bitku za osvajanje Sirije. Narod
Semud ìvio je nakon naroda Ad, a prije Halila, tj.
Ibrahima, a.s.
Njihov poslanik Salih, a.s., pozivao ih je Uzvi{enom
Allahu, d`.{.: da samo Njega Jedinog oboàvaju, da
Mu ne pridruùju druga i da poslu{aju i budu pokorni
onome {to im je dostavio, tj. Objavu, pa su ga oni
odbili, nijekali ga i suprotstavljali mu se. On ih je
obavijestio da on ne treba i ne traì nikakvu nagradu
od njih za to {to ih poziva, nego traì nagradu samo
kod Uzvi{enog Allaha, d`.{. Zatim im je pomenuo
Allahove blagodati prema njima pa kaè:

"Zar mislite da }ete ovdje biti ostavljeni
sigurni, /146/ u vrtovima i me|u izvorima.
/147/ u usjevima i me|u palmama sa
plodovima zrelim? /148/ Vi u brdima vrlo
spretno ku}e kle{ete, /149/ zato se bojte
Allaha i poslu{ni meni budite, /150/ i ne
slu{ajte naredbe onih koji u z u pretjeruju,
/151/ koji na Zemlji ne zavode red, ve} nered
uspostavljaju." /152/
l

Rekao im je savjetuju}i ih i upozoravaju}i ih na
Allahovu, d`.{., odmazdu koja }e ih zadesiti i
podsje}aju}i ih na Allahove blagodati koje im je dao,
opskrbu koja neprestano te~e i u~inio ih da budu
sigurni od opasnosti i straha, dao im ba{~e
svakovrsnog bilja, u~inio da provriju mnoga vrela
vode i rijeke, izveo im raznovrsne usjeve i plodove, te
u tom pogledu kaè:
"i me|u palmama na plodovima zrelim", tj.
On daje vla`nost meku kada se pove}a pritisak
plodova i kada se gomilaju jedni preko drugih i kada
postaju zreli pa kaè: "Vi u brdima vrlo spretno
ku}e kle{ete", tj. kle{ete u brdima ku}e iz obijesti,
uobraènosti i uzaludno, bez potrebe da stanujete u
njima. Radili su i vrlo precizno i budno, o{troumno
dube}i ih i kle{u}i ih, kao {to svjedo~e o njihovom
stanju svi oni koji su imali prilike da vide njihove
nastambe.
Zbog toga se kaè: "zato se bojte Allaha i
meni poslu{ni budite!", tj. prihvatite se onoga {to
}e vam koristiti i na dunjaluku i na ahiretu, a to je
oboàvanje va{eg Gospodara, Koji vas je stvorio i Koji
vas je opskrbio, i samo Njega Jedinog oboàvajte i
jutrom i ve~erom:
"i ne slu{ajte naredbe onih koji u zlu
pretjeruju, koji na Zemlji ne zavode red ve}
nered uspostavljaju", zna~i njihove vo|e i velikani
koji ih pozivaju {irku, nevjerstvu i suprotstavljanju
Istini.

995

"Reko{e oni: 'Ti si samo op~injen, /153/ ti si
~ovjek, kao i mi; zato nam donesi jedno ~udo
ako je Istina to {to govori{!' /154/'Evo to je
kamila', re~e on, 'u odre|eni dan ona }e piti, a
u poznati dan vi, /155/ i ne ~inite joj nikakvo
zlo da vas ne bi stigla patnja na Velikom
danu!' /156/ Ali, oni je zakla{e i potom se
pokaja{e, /157/ i stiè ih kazna. To je pouka,
ali ve}ina ovih ne}e da vjeruje, /158/ a
Gospodar tvoj je, zaista, Silan i Milostiv."
/159/

Uzvi{eni obavje{tava o narodu Semud i njihovom
odgovoru koji su uputili svome poslaniku Salihu, a.s.,
kada ih je pozvao oboàvanju njihovog Uzvi{enog
Gospodara, te iznosi slijede}e:
"Reko{e oni: 'Ti si samo op~injen'", tj. jedan
od onih koji su op~injeni, ti nema{ mozga, a zatim su
rekli:
"ti si ~ovjek kao i mi", zna~i, pa kako si ti, a ne
mi, mogao primiti objavu, kao {to kaù u drugom
ajetu:
"'Zar ba{ njemu izme|u nas da bude poslana
Objava. Ne, on je la`ljivac oholi!' Vrlo brzo }e
oni saznati ko je la`ljivac oholi!" (54:25,26)

l
Zatim su od njega traìli kao dokaz da im govori
Istinu da im sada, ovog trenutka, izvede iz ove stijene
devu koja }e biti u desetom mjesecu steonosti. Pa je
njihov poslanik sa~inio sa njima ugovor da }e, ako na
njihovo traènje Allah, d`.{., odgovori, oni
povjerovati? Pa su rekli da mu daju rije~ i da ho}e.
Allahov Poslanik Salih, a.s., okrenu se i klanja, a zatim
zamoli Uzvi{enog Allaha, d`.{., da se odazove na ono
{to oni traè, pa se stijena rastopi i iz nje izi|e deva u
desetom mjesecu steonosti ta~no onakva kakvu su je
oni opisali; pa su neki od njih uzvjerovali, ali je ve}ina
njih i dalje ostala nevjernicima.
"Evo, to je kamila", re~e on, "u odre|eni
dan ona }e piti, a u poznati dan vi."
Zna~i, ona }e piti va{u vodu jedan dan i u tome je
ne smijete sprije~iti, a drugi dan }ete vi piti vodu a
ona ne}e.
"i ne u~inite joj nikakvo z o da vas ne bi
stigla patnja na Velikom danu!" Tako je deva
ostala me|u njima jedno vrijeme. Pila je vodu, pasla je
na pa{njacima, oni su se koristili njenim mlijekom,
muzli je tako da im je svima bilo dovoljno za pi}e, a
koristili su je i za navodnjavanje. Me|utim, po{to se
rok oduljio, jedna polovima njih urotila se i dogovorila
da je ubiju, pa su je zaklali:
"Ali, oni je zakla{e i potom se pokaja{e, i
stiè ih kazna." Ta kazna je bila to {to se njihova
zemlja zatresla stra{nim potresom, zadesila ih je velika
kazna vriskom i krikovima, tako da su im srca i{~upana
iz svojih mjesta i ostali su u svojim ku}ama uko~eni:
"To je pouka, ali ve}ina ovih ne}e da
vjeruju, a Gospodar tvoj je, zaista, Silan", Koji
nadvisuje svaku stvar, pot~injava je i savladava je:
"Milostiv" svakom onome ko se pokaje i vrati se.

"I Lutov je narod smatrao la`nim poslanike.
/160/ Kad im njihov brat Lut re~e: 'Kako to
da se ne bojite? /161/ Ja sam vam, sigurno,
poslanik pouzdani, /162/ zato se bojte Allaha
Gospodar svjetova nagraditi.'" /164/

Uzvi{eni obavje{tava o Svome robu i poslaniku
Lutu, a.s., a on je sin Haruna bin Azera sin brata
Ibrahimova, Halila, a.s.; bio je poslan narodu koji je
nastanjivao mjesto Sodomu. Njihova djela, zbog kojih
ih je Allah, d`.{., uni{tio i od njihovog mjesta u~inio
smrdljivo i ru`no jezerce, bila su poznata u zemlji El-
Gur, mjestu koje je grani~ilo sa brdima Bejtul-
Makdisa. Pozivao ih je vjerovanju u jedinog Allaha,
d`.{., i poslu{nosti njegovom poslaniku i odvra}ao ih
od grje{enja, spolnog op}enja sa mu{karcima te od
izbjegavanja èna, pa kaè:

996

"'Za{to vi, mimo sav svijet, sa mu{karcima
op}ite, /165/ a ène svoje koje je za vas
Gospodar va{ stvorio - ostavljate? Vi ste ljudi
koji svaku granicu zla prelazite.' /166/ Reko{e
oni: 'Ako se ne okani{, o Lute, bit }e{ sigurno
prognan!' /167/ 'Ja se gnu{am toga {to vi
radite!', re~e on, /168/ 'Gospodaru moj,
sa~uvaj mene i porodicu moju kazne za ono
{to oni rade!' /169/ I Mi smo sa~uvali njega i
porodicu njegovu - sve, /170/ osim starice
koja je ostala sa onima koji su kaznu iskusili,
/171/ a zatim smo ostale uni{tili /172/
spustiv{i na njih ki{u, - a stra{ne li ki{e za one
koji su opomenuti bili! /173/ To je pouka, ali
ve}ina ovih ne}e da vjeruje, /174/ a Gospodar
tvoj je, zaista, Silan i Milostiv." /175/

Po{to ih je Allahov Poslanik odvra}ao od sramnih i
nevaljalih djela, homoseksualizma - spolnog op}enja
sa mu{karcima, izbjegavaju}i ène - oni mu reko{e:
"reko{e oni: "Ako se ne okani{, o Lute...", od
onoga sa ~ime nam dolazi{ i onoga {to nam donosi{:
"bit }e{ sigurno prognan", tj. protjerat }emo
te iz na{e sredine, kao {to Uzvi{eni kaè o njegovom
narodu:
"Reko{e: 'Istjerajte Lutovu porodicu iz
grada va{eg...'" (27:56) Po{to je vidio da se oni
ne}e sustegnuti od svoje zablude, on ih se odrekao,
pa kaè:
"'Ja se gnu{am tog {to vi radite!', re~e on",
tj. prezirem vas omraène i odri~em vas se i skidam sa
sebe svaku odgovornost. Zatim je uputio dovu Allahu,
d`.{., protiv njih, pa kaè:
"Gospodaru moj, sa~uvaj mene i porodicu
moju kazne za ono {to oni rade!" Uzvi{eni Allah,
d`.{., kaè:
"I Mi smo sa~uvali njega i porodicu njegovu
- sve osim starice koja je ostala sa onima koji
su kaznu iskusili." A ona je bila njegova èna, bila
je ostarjela, ostala je pokvarena i uni{tena je sa onim
koji su ostali iz njegovog naroda, kao {to Uzvi{eni
Allah d`.{. obavje{tava o njima u surama "El-E'araf",
"Hud" i "El-Hid`r", onda kada mu je Allah, d`.{.,
naredio da otputuje sa svojom porodicom izuzimaju}i
njegovu ènu. Pa je spasio vjernike, a uni{tio kafire i
obuhvatio ih bolnom kaznom, tako {to ih je zahvatila
ki{a od skamenjene gline, a ru`na li je ta ki{a onih
koji su opomenuti!

"I stanovnici Ejke su u laì ugonili poslanike
/176/ Kad im [uajb re~e: 'Kako to da se ne
bojite? /177/ Ja sam vam, sigurno, poslanik
pouzdani, /178/ zato se bojte Allaha i budite
poslu{ni meni! /179/ Za ovo od vas ne traìm
nikakve nagrade, mene }e Gospodar svjetova
nagraditi.'" /180/
.

Stanovnici Ejke su, ta~nije, stanovnici grada
Medjena. Allahov Poslanik [uajb potjecao je iz
njihovih redova. U Ejki je bilo jedno drvo. Kaè se da
je to drvo bilo gusto, isprepletenih i zamr{enih grana,
kao `bun, brlog. Oni su ga oboàvali, pa im je [uajb,
a.s., naredio da se ostave oboàvanja drveta, te da
oboàvaju samo Jednog i Jedinog. Tako|er se iznosi
da je [uajb bio poslan dvama ili trima narodima,
me|utim, Istina je da ga je Allah, d`.{., poslao samo
stanovnicima Ejke, koji su ustvari stanovnici grada
Medjena, ali opisuju se na svim mjestima pomalo, pa
je zbog toga savjetovao ove i nare|ivao im da
upotpunjuju mjeru i da pravilno vagaju kao {to je u
kazivanju o Medjenu bilo sve izjedna~eno i jednako, a
to ukazuje da su oni jedan narod.

"Pravo mjerite na litru i ne zakidajte, /181/ a
na kantaru ispravnom mjerom mjerite, /182/
i ljudima prava njihova ne umanjujte i z o po
Zemlji, nered prave}i, ne ~inite, /183/ i
Onoga Koji je stvorio i vas i narode davna{nje
- bojte se." /184/
l

Alejhiselam im je nare|ivao da upotpunjuju mjeru
i pravilno vagaju a zabranjivao im je da zakidaju u
mjerenju, pa kaè:
,
"Pravo mjerite na litru i ne zakidajte", tj.
~inite tako da mjera bude dovoljna i potpuna i pri
prodaji i pri kupovini, uzimajte kao {to dajete, a dajite
kao {to uzimate, bez {krtarenja,
997
"a na kantaru ispravnom mjerom mjerite."
Rije~ zna~i - "vaga", a neki kaù da zna~i pravda, a
Uzvi{eni kaè:
"i ljudima prava njihova ne umanjujte", tj.
ne umanjujte njihove imetke:
"i zlo po Zemlji, nered prave}i, ne ~inite",
zna~i presijecanje puta, a Uzvi{eni kaè: "i Onoga
Koji je stvorio i vas i narode davna{nje - bojte
se." Zapla{ivao ih je nemarno{}u prema Allahu, d`.{.,
Koji ih je stvorio i Koji je stvorio njihove pretke, kao {to
kaè Musa, a.s.

"Gospodar va{ i Gospodar va{ih davnih
predaka." (26:26)

"Reko{e oni: 'Ti si samo op~injen; /185/ i ti si
samo ~ovjek kao i mi; za nas si ti, doista, laàc
pravi; /186/ zato spusti na nas kaznu s neba,
ako Istinu govori{!' /187/ 'Gospodar moj
dobro zna {ta vi radite', re~e on. /188/ I oni
su nastavili da ga u la` utjeruju pa ih je stigla
kazna iz oblaka; a to je bila kazna jednoga
stra{nog dana. /189/ To je pouka, ali ve}ina
ovih ne}e da vjeruje, /190/ a Gospodar tvoj je,
zaista, Silan i Milostiv." /191/

,

Uzvi{eni obavje{tava o odgovoru [uajbovog
naroda njemu, sli~no kao {to je odgovorio narod
Semud poslaniku koji im je poslan. Njihova srca bila
su sli~na, pa su rekli:
"Reko{e oni: 'Ti si samo op~injen'", tj. jedan
od op~injenih:
"i ti si samo ~ovjek kao i mi; za nas si ti,
doista, laàc pravi", tj. svjesno i namjerno laè{, a ti
nisi poslan:
"zato spusti na nas kaznu s neba, ako
Istinu govori{", tj. daj neka padne na nas sigurna
kazna s neba, kao {to su rekli Kurej{i, a o njima je
obavijestio Uzvi{eni Allah, d`.{., u svojim rije~ima:
"i govore: 'Ne}emo ti vjerovati sve dok nam
iz zemlje ìvu vodu ne izvede{...'" (17:90), ili
kao {to reko{e:
"ili dok na nas nebo u par~adima ne obori{,
kao {to tvrdi{; ili dok Allaha i meleke kao
jamce ne dovede{." (17:92)
Ovako su govorili ti kafiri neznalice:
"zato spusti na nas kaznu s neba ..."
"'Gospodar moj dobro zna {ta vi radite' - re~e
on", tj. Allah vas dobro zna i zna kakvu kaznu
zasluùjete, pa ih je zadesilo ono {to su traìli,
odgovaraju}a kazna. Zbog toga Uzvi{eni kaè:
"I oni su nastavili da ga u la` utjeruju pa ih je
stigla kazna iz oblaka; a to je bila kazna
jednog stra{nog dana."
Katade kaè: "Abdullah bin Omer, r.a., kaè: 'Allah,
d`.{., im je poslao toplotu i ni{ta im nije moglo
napraviti hlada. Zatim je Uzvi{eni Allah, d`.{., poslao
oblak i jedan od njih se uputio prema njemu i sklonio
se u njegov hlad. Tu je osjetio udobnost i hlad a onda
je pozvao svoj narod i oni su se svi sklonili; a onda ih
je zahvatila golema Vatra.'" Ovako prenose 'Ikrime,
Se'id bin Dùbejr, El-Hasan, Katade i drugi, a Ibn-
Abbas kaè: "To je dan kazne iz oblaka, bio je to dan
velike kazne."
"To je pouka, ali ve}ina ovih ne}e da
vjeruje a Gospodar tvoj je, zaista, Silan i
Milostiv", tj. Silan u Svome ka`njavanju kafira, a
Milostiv prema Svojim robovima - muminima.

"I Kur'an je sigurno objava Gospodara
svjetova; /192/ donosi ga povjerljivi Dìbril,
/193/ na srce tvoje, da opominje{, /194/ na
jasnom arapskom jeziku." /195/

Uzvi{eni obavje{tava o Kitabu kojeg je objavio
Svome robu i poslaniku Muhammedu, s.a.v.s. "On je
sigurno", tj. Kur'an "Objava Gospodara
svjetova" kojeg ti je objavio "donosi ga
povjerljivi Dìbril", a to je Dìbril, a.s.
"na srce tvoje da opominje{", tj. spustio ga je
u tvoje srce ispravnog bez ikakvih dodataka i
nedostataka, da opominje{ njim o neizbje`nosti
Allahove, d`.{., odmazde prema svima onima koji Mu
se suprotstave i zanije~u Ga, te da njim istovremeno
obraduje{ vjernike, one koji ga slijede,
998
"na jasnom arapskom jeziku", tj. objavili smo
Kur'an na ~istom, knjièvnom, potpuno jasnom, i
sveobuhvatnom, ta~nom arapskom jeziku da bude
nesumnjivo uvjerljiv i jasan, za siguran uspjeh i
pobjedu utemeljen kao argument i dokaz koji vodi ka
jasnom cilju i odredi{tu.
Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ibrahima et-Tejmija, a
ovaj od svoga oca i kaè: /385/ "Kad je Poslanik,
s.a.v.s., bio jednog jako ki{ovitog dana sa svojim
ashabima, upitao ih je: '[ta mislite o ovom oblaku?'
Oni reko{e: 'Divno li je to {to se on sve vi{e gomila!' A
on upita: 'A {ta mislite o njegovom teretu kojim je
napunjen?' Oni odgovori{e: 'Kako je divno to {to je on
sve mo}niji!' On opet upita: 'A {ta mislite o njegovom
toku i protjecanju?' Odgovori{e: 'Kako je divno to sve
{to je on crniji!' On opet upita: 'A {ta mislite o
njegovom kru`nom obrtanju?' A oni reko{e: 'Kako je
divno to {to se sve vi{e okre}e!' A on opet upita: 'A {ta
mislite o njegovoj munji - sijevanju (ili rekao je
njegovom svjetlucanju ili fijukanju, njihanju ili
njegovom cijepanju)?' A oni reko{e: 'On se potpuno
cijepa.' A on re~e: '@ivotnost, svjeìna, ako Bog da!',
pa ga ovaj ~ovjek upita: 'O Boìji poslani~e, sa svojim
ocem i svojom majkom kako je divno biti jasan i
otvoren. Nisam vidio nikoga ko se jasnije izraàva od
tebe', pa on re~e: 'Ja imam pravo, jer je Allah, d`.{.,
objavio Kur'an na mome jeziku'", a Allah, d`.{., kaè:
"na jasnom arapskom jeziku."

"On je spomenut u knjigama poslanika
prija{njih, /196/ zar ovim nije dokaz to {to za
njega znaju u~eni ljudi sinova Israilovih?
/197/ A da ga objavljujemo i nekom nearapu,
/198/ pa da im ga on ~ita, opet u nj ne bi
povjerovali." /199/

Uzvi{eni kaè:, zaista, Opomena, ovaj Kur'an, i
veli~anje njime onoga {to je u knjigama prethodnika
starih od Njegovih poslanika koji su ih obradovali
kako u davna vremena tako i u savremenom dobu i
kao {to je Allah, d`.{., sa~inio sa njima ugovor o tome
tako da je zadnji od tih vjerovjesnika ustao i govorio
svome narodu donose}i im radosnu vijest o Ahmedu:
"A kad Isa, sin Merjemin, re~e: 'O sinovi
Israilovi, ja sam vam Allahov poslanik da vam
potvrdim prije mene objavljeni Tevrat i da
vam donesem radosnu vijest o poslaniku ~ije
je ime Ahmed'" i listove Zebura, a to je knjiga.
Zebur je knjiga koja je objavljena Davudu, a.s., a zna~i
"listovi prethodnika", tj. "knjige prethodnika". Zatim
Uzvi{eni veli:
u~eni ljudi sinova Israilovih", tj. ili im nije
dostatno to {to su istinski vidjeli to da su u~eni ljudi
sinovi Israilovi odbijali pominjanje ovog Kur'ana u
svojim knjigama koje su u~ili. @elimo ovdje da to
isprave oni koji priznaju ono {to imaju u svojim
rukama u vezi sa svojstvima i osobinama
Muhammeda, s.a.v.s., njegovog poslanstva i
njegovog naroda, kao {to iznose Abdullah bin Selam
i drugi.
Uzvi{eni kaè:
"A da ga objavljujemo i nekom nearapu pa
da im ga on ~ita, opet u nj ne bi vjerovali", tj.
da je objavljen i ~ovjeku sa strane, nearapu koji ne zna
nijednu rije~ arapskog jezika i da je njemu objavljen
ovaj Kur'an sa svom svojom jasno}om,
razgovijetno{}u i ~istotom, Kurej{i najè{}i i
najtvrdoglaviji u svom nevjerovanju u Kur'an, ne bi u
njega vjerovali, kao {to Uzvi{eni kaè:
,
"Kad bismo njih radi kapiju na nebu stvorili i
oni se kroz nju uspinjali, opet bi oni, zacijelo,
rekli: 'Samo nam se pri~injava!'" (15:14,15), a
Uzvi{eni kaè:
tvoga, zaista, ne}e vjerovati." (10:96)

"Eto, tako ga Mi u srca grje{nika uvodimo,
/200/ oni u nj ne}e vjerovati dok ne vide
patnju nesnosnu, /201/ koja }e im iznenada
do}i, kad je najmanje budu o~ekivali, /202/
pa }e re}i: 'Ho}e li nam se i malo vremena
dati?' /203/ Za{to oni kaznu Na{u poùruju?!
/204/ [ta ti misli{, ako im Mi dopu{tamo da
godinama uìvaju, /205/ i na poslijetku ih
sna|e ono ~ime im se prijeti, /206/ zar }e
imati {ta od slatkog ` vota koji su provodili?
/207/ Mi nijedan grad nismo razorili prije
nego su im do{li oni koji su ih opominjali,
/208/ da bi pouku primili; Mi nismo
nepravedni bili." /209/
i

Uzvi{eni kaè: "Eto, tako ga Mi u srca
grje{nika uvodimo", tj. tako uvodimo nijekanje,
nevjerstvo, odbijanje i tvrdoglavost u srca grje{nika da
bi bili adekvatno ka`njeni za ono {to su nijekali prvi
999
put i u njihova srca uvodimo kaznu za njih i ~inimo ih
da
"oni u nj ne}e vjerovati", tj. u Istinu koju su
zanijekali
"dok ne vide patnju nesnosnu" kada
nasilnicima ne}e koristiti i pomo}i njihovo izvinjenje
"koja }e im iznenada do}i", tj. Boìja kazna
"kad je najmanje budu o~ekivali, pa }e re}i:
'Ho}e l nam se imalo vremena dati?!'", tj. traìt
}e da im se odgodi rok kako bi radili onako kako su
pozvani pokornosti Allahu, d`.{.; svaki }e se nasilnik,
laòv i nevjernik kada vidi svoju kaznu èstoko
pokajati, kao {to se desilo sa Faraonom, neka je
Allahovo prokletstvo na njega, me|utim, kajanje vi{e
ne}e koristiti kada do|e Boìja odredba.

i
,
i
Uzvi{eni kaè: "Za{to oni kaznu Na{u
poùruju?" negiraju}i ih i prijete}i im, oni su ve} bili
zanijekali kaznu i mislili da su isklju~ili i izbjegli njeno
doga|anje:
"[ta ti misli{, ako im Mi dopu{tamo da
godinama uìvaju i na posljetku ih sna|e ono
~ime im se prijeti, zar }e imati {ta od slatkog
` vota koji su provodili?", tj. i kad bi im odgodili
kaznu i produìli rok njenog dolaska, to im ne bi ni{ta
koristilo kad do|e Allahova odredba, kao {to Uzvi{eni
kaè:
"i bogatstvo njegovo mu, kad se strovali,
ne}e koristiti" (92:11), te u tom pogledu Allah,
d`.{., kaè:
"Zar }e imati {ta od slatkog ìvota koji su
provodili?" Uzvi{eni veli:
"Mi nijedan grad nismo razorili prije nego
su im do{li oni koji su ih opominjali, da bi
pouku primili; Mi nismo nepravedni bili."
Ovo je obavje{tenje o pravdi Uzvi{enog, o tome
da On ne}e uni{titi narod prije nego on bude
upozoren i opomenut slanjem poslanika i dono{enja
dokaza njima, kao {to Uzvi{eni kaè:
"A mi nijedan narod nismo kaznili dok
poslanika nismo poslali." (17:15)

"Kur'an ne donose {ejtani, /210/ nezamislivo
je da to oni ~ine; oni to nisu kadri, /211/ oni
nikako ne mogu da ga prislu{kuju." /212/

Uzvi{eni obavje{tava o Svojoj ~asnoj Knjizi, koju ne
donosi laàc izme|u njih, a niti ko sa strane. On je
objava od Mudrog i Blagog, Koji ga je objavio preko
Meleka Ruhul Emina, koga je pomogao Allah, d`.{.
"Kur'an ne donose {ejtani..." zatim spominje
da im to On spre~ava i onemogu}uje jer ga (Kur'an)
oni ne trebaju, tj. on nije ono {to oni trebaju, a niti
ono {to traè jer su oni po svojoj prirodi i naravi
pokvareni i dovode u zabludu robove. A Kur'an
nare|uje da se ~ini dobro~instvo a zabranjuje ru`na
djela. Izme|u njega i {ejtana ogromne su nespojive i
nepremostive proturje~nosti. Zbog toga Uzvi{eni
kaè:
"nezamislivo je da to oni ~ine", pa dalje Uzvi{eni
veli: "oni to nisu kadri", tj. i kada bi ga trebali, ne bi
bili kadri da ga nose i sprovedu u ìvot jer su oni
nemo}ni da slu{aju Kur'an jo{ od vremena kada je
objavljen jer su nebesa, napunjena zvijezdama, ~uvari
koji ga ~uvaju u toku objavljivanja Boìjem Poslaniku,
s.a.v.s., jer on ostaje ~ist od {ejtana, koji ne mogu ~uti
ni jedno njegovo slovo kako se ne bi moglo sumnjati
u njega i stvarati se sumnje i podozrijenja. Ovo je iz
milosti Allaha, d`.{., prema robovima i radi Allahovog
o~uvanja kur'anskog zakona (Pravde), Njegovog
potpomaganja Njegove Knjige i Njegovog Poslanika,
te zbog toga Uzvi{eni veli:
"oni nikako ne mogu da ga prislu{kuju."

"Zato se, mimo Allaha, ne moli drugom bogu -
da ne bi bio jedan od onih koji }e biti mu~eni!
/213/ I opominji rodbinu svoju najbliù,
/214/ i budi ljubazan prema vjernicima koji te
slijede! /215/ A ako te ne budu poslu{ali, ti
reci: Ja nemam ni{ta s tim {to vi radite, /216/
I pouzdaj se u Silnoga i Milostivog, /217/ Koji
te vidi kada ustane{, /218/ i tvoje pregibanje
me|u onima koji ~ine sed`du, /219/ jer On,
doista, sve ~uje i sve zna." /220/

Uzvi{eni nare|uje Svojim robovima da samo
Njega Jedinog, Koji nema druga, oboàvaju i
obavje{tava da }e onaj ko Mu bude {irk ~inio iskusiti
Njegovu kaznu, a zatim je naredio Svom Poslaniku,
s.a.v.s., da opomene svoju najbliù rodbinu i da
nikoga od njih spasiti ne}e ni{ta osim njegovo
vjerovanje u Gospodara Uzvi{enog; zatim mu je
naredio da bude blag i njeàn prema svim vjernicima,
onim koji ga budu slijedili, a da se odrekne svakog
onog ko mu neposlu{an bude, bez obzira ko to od
Boìjih stvorenja bio. Zbog toga Uzvi{eni kaè:
"A ako te ne budu poslu{ali, ti reci: 'Ja
nemam ni{ta s tim {to vi radite!'" Ova posebna
opomena (opominjanje rodbine) ne protivrje~i op}oj
opomeni, nego je ona samo dio te op}e opomene,
1000
kao {to Uzvi{eni veli: "i da njime vas i one do
kojih on dopre opominjem." (6:19) U
Muslimovom "Sahihu" kaè se: /386/ "Tako mi
Onoga u îjoj je ruci moja du{a, svako od ovog
ummeta, kr{}anin ili jevrej, ko ~uje za mene, a zatim
ne bude vjerovao u mene, u}i }e u Vatru."
U vezi sa objavom ovog ajeta zabiljeèni su mnogi
hadisi; spomenut }emo samo neke:
Prvi hadis. Imam Ahmed, Allah mu se smilovao,
prenosi od Ibn-Abbasa, r.a., da rekao je: /387/ "Kada
je Allah d`.{., objavio ajet:
'I opominji rodbinu svoju najbliù', Allahov
Poslanik, s.a.v.s., do{ao je i ispeo se na mjesto Saffa', a
zatim je pozvao: 'Evo neprijateljskog upada!', pa su se
ljudi okupili oko njega. Neki su mu do{li li~no, a neki
su poslali svoje zastupnike, pa Allahov Poslanik,
s.a.v.s., re~e: 'O sinovi Abdul-Muttalibovi, o sinovi
Fehra, o sinovi Lu'ja, {ta mislite ako vas izvjestim da je
konjica u podno`ju ovog brda i èli da vas napadne,
da li biste mi vjerovali?' Reko{e: 'Da, povjerovali bismo
ti', a on re~e: 'Ja vas opominjem na uàsnu kaznu.' A
Ebu-
-Leheb re~e: 'Propao, da bog da, do kraja dana! Zar si
nas samo zbog ovoga pozvao?'" A Allah, d`.{., je
objavio: "Neka propadne Ebu Leheb, i propao
je!" (111:1)
Ovaj hadis prenose Buharija, Muslim, Et-Tirmizi,
En-Nesai raznim putevima predaje od El-E'ame{a.
Drugi hadis. Imam Ahmed prenosi od Ebu-
Hurejrea, r.a., i kaè: /388/ "Kada je objavljen ajet:
'I opominji rodbinu svoju najbliù', Allahov
Poslanik, s.a.v.s., pozvao je Kurej{e i pojedina~no i
kolektivno, pa je rekao: 'O skupino Kurej{a, spasite
sebe od Vatre, o skupino K'aba, spasite sebe od Vatre,
o skupino sinova Ha{imovih, spasite sebe od Vatre, o
skupino sinova Abdul-Muttaliba, spasite sebe od
Vatre, o Fatima, k}eri Muhammedova, spasi sebe od
Vatre, ja vas, tako mi Allaha, ne}u mo}i za{tititi od
Allaha nimalo, osim {to smo u rodbinskim vezama i
ja }u ih odràvati.'"
Ovaj hadis prenose Muslim i Et-Tirmizi, a Buharija i
Muslim biljeè ga u svojim Sahihima od Ez-Zuhrija,
koji ga prenosi od Se'ida bin el-Musejjebe i Ebu-
Seleme bin Abdurahmana koji ga prenosi od Ebu-
Hurejrea.
Tre}i hadis. Imam Ahmed prenosi od Ai{e, koja
kaè: /389/ "Kada je objavljen ajet: 'I opominji
rodbinu svoju najbliù', Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
ustao je i rekao: 'O Fatima, k}eri Muhammedova, o
Safija k}eri Abdul-Muttalibova, o sinovi Abdul-
Muttalibovi, ja vas ne}u mo}i za{tititi od Allaha
nimalo. Traìte od onoga {to posjedujem koliko god
ho}ete.'"
Ovaj hadis prenosi samo Muslim. A Uzvi{eni Allah,
d`.{., veli: "I pouzdaj se u Silnoga i Milostivog",
tj. u svim svojim poslovima On te, zaista, podupire,
~uva i pomaè i uzvisuje tvoju rije~.
Uzvi{eni kaè: "Koji te vidi kada ustane{", tj.
On te vidi i zna kada ustaje{ da klanja{. Uzvi{eni kaè:
"I tvoje pregibanje me|u onima koji ~ine
sed`du", tj. vidi te, kada si sam u namazu, a vidi te i
kada si u dèmaatu sa ashabima. Uzvi{eni veli:
"jer On, zaista, sve ~uje i sve zna", tj. ~uje sve
rije~i Svojih robova i zna sve njihove pokrete i
mirovanje, kao {to Uzvi{eni veli:
"[to god ti va`no ~inio i {to god iz Kur'ana
kaz vao, i kakav god vi posao radili, Mi nad
vama bdijemo dok god se time zanimate."
(10:61)
i

"Ho}u li vas obavijestiti kome dolaze {ejtani?
/221/ Oni dolaze svakom la{cu, grje{niku,
/222/ oni prislu{kuju - i ve}inom oni laù.
/223/ A zavedeni slijede pjesnike. /224/ Zar
ne zna{ da oni u svaki govor zadiru, /225/ i
da govore ono {to ne rade, /226/ tako ne
govore samo oni koji vjeruju i dobra djela
~ine, i koji ~esto Allaha spominju, i koji
uzvra}aju kad ih vrije|aju. A mnogobo{ci }e
sigurno saznati u kakvu }e se muku uvaliti."
/227/

Uzvi{eni se obra}a mu{ricima, koji su smatrali da
ono sa ~ime je do{ao Allahov Poslanik, s.a.v.s., od
svoga Gospodara nije Istina, nego da je on to sam
izmislio ili da je on to donio kao snovi|enje od dìna;
Allah, d`.{., ga ~uva ~istim, slava Njemu, Uzvi{enom,
~uva Svoga Poslanika od onoga {to oni kleve}u i
potvaraju. Upozorio je da je ono sa ~ime je on do{ao
sve od Allaha i da je to On objavio. Objavio ga je
preko velikog, vjernog, plemenitog meleka, i Kur'an
nije od {ejtana.
Oni, {ejtani, nemaju èlje za ne~im kao {to je ovaj
veliki Kur'an, oni dolaze onima koji su im sli~ni, kao
{to su la`ni proroci i vra~evi. Zbog toga Uzvi{eni kaè:
"Ho}u li vas obavijestiti", tj. ho}ete li da vas
izvijestim:
"kome dolaze {ejtani? Oni dolaze svakom
la{cu grije{niku", tj. onome koji mnogo pri~a laì i
on je grje{nik i prestupnik u svojim poslovima, a njima
dolaze {ejtani, tj. vra~evima i onima poput njih,
la{cima i grje{nicima. A i {ejtani su tako|er la{ci i
pokvarenjaci.
,
1001
"Oni prislu{ku u" sa nebesa, pa ~uju poneku
rije~ tajne i dodaju joj stotinu laì, a zatim govore
svojim prijateljima me|u ljudima, oni pri~aju svijetu i
oni vjeruju sve ono {to su im rekli zbog jedne rije~i
koja je Istina i koju su ~uli sa nebesa, kao {to to
potvr|uje hadis koga prenosi Buharija od Ai{e, r.a.:
/390/ "Ljudi su upitali Allahovog Poslanika, s.a.v.s., o
vra~ima pa im je on rekao: 'Oni su ni{ta!', pa oni
ponovo upita{e: 'O Boìji Poslani~e, oni pri~aju
pone{to {to je Istina?', a Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
odgovori: 'Ta je rije~ Istina. Nju ukrade dìn i {apne je
u u{i svog prijatelja ~ovjeka kao {to se rakoli koko{, pa
s tom istinom pomije{aju vi{e od stotinu laì.'"
j

Uzvi{eni kaè: "a zavedeni slijede pjesnike",
zna~i - pjesnike, nevjernike slijede zalutali ljudi i dìni.
Ikrime prenosi od Ibn-Abbasa i drugih i kaè: "Bila
su dva pjesnika koja su se me|usobno ismijavala i
rugala jedan drugom, pa je svaki od njih imao svoje
pristalice i Uzvi{eni Allah, d`.{., objavio je:
"a zavedeni slijede pjesnike."
Imam Ahmed prenosi od Ebu-Se'ida koji kaè:
"Dok smo pratili Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u mjestu
'Ird` pojavio se jedan pjesnik, a Poslanik, s.a.v.s., re~e:
/391/ '[~epajte {ejtana' ili: 'Uhvatite {ejtana. Da neko
od vas napuni svoj èludac gnojem, bolje mu je nego
da se napuni stihovima.'"
Uzvi{eni kaè: "Zar ne zna{ da oni u svaki
govor zadiru", tj. u svaku la` i u svaku disciplinu
zadiru, jedanput psuju}i i vrije|aju}i ovo, a drugi put
hvale}i to isto. U svom govoru hvale i kude la`no. U
ve}ini svog govora laù i hvali{u se i uznose se
rije~ima i dijelima koja nisu radili i koja ne potje~u od
njih i uveli~avaju ono {to im ne pripada.
U ovom pogledu u~enjaci, Allah im se smilovao,
razilaze se u pogledu onoga {to pjesnik priznaje u
svojim pjesmama a {to povla~i {erijatsku kaznu (hadd)
- da li treba da se nad njim izvr{i ili ne a na osnovu
priznanja u pjesmi, jer oni govore ono {to ne rade. O
tome postoje dva mi{ljenja, a ispravnije je da se nad
njim ne izvr{ava kazna, osim ako u~ini djelo koje
povla~i tu kaznu.
Omer ibn Hattab dobio je vijest da je jedan njegov
namjesnik iz Mejsana iz Basre sastavio jedan stih u
kome je spomenuo opojnost vina i slu{anje muzike od
robinja-pjeva~ica. Omer ga je izolovao i nije nad njim
izvr{io kaznu jer je utvrdio da on nije ni{ta u~inio od
onoga {to je spomenuo u svojim stihovima.
Kad mu je taj namjesnik do{ao, upitao ga je: "Tako
mi Allaha, o vo|o pravovjernih, nisam ga nikada ni
okusio, a {to se ti~e stihova, to je samo ono {to mi je
pre{lo preko jezika", a Omer mu odgovori: "Znam i ja
da je tako, me|utim, tako Ti Allaha, ne radi vi{e
nikada ovakav posao, a ve} si rekao ono {to si rekao."
Pouka: Poslanik, s.a.v.s., kojem je objavljen Kur'an,
nije bio vra~, a niti pjesnik jer je njegovo stanje bilo
potpuno suprotno njihovim stanjima, kao {to kaè
Uzvi{eni:

"Mi poslanika nismo pjesni{tvu u~ili, to mu
ne prili~i. Ovo je samo pouka - Kur'an jasni"
(36:69) ili kao {to tako|er kaè:
"A on nije govor nikakva pjesnika - kako vi
nikako ne vjerujete! i nisu rije~i nikakva
proroka - kako vi malo razmi{ljate. Objava je
od Gospodara svjetova." (69:41,42,43) Tako isto
Allah, d`.{., kaè u ovoj suri:
"I Kur'an je sigurno objava Gospodara
svjetova, donosi ga povjerljivi Dìbril na srce
tvoje da opominje{, na jasnom arapskom
jeziku." (26:192,193,194,195)
"Kur'an ne donose {ejtani. Nezamislivo je
da to oni ~ine, oni to nisu kadri" (26:210,
211), pa tako jo{ dalje kaè: "...A zavedeni slijede
pjesnike. Zar ne zna{ da oni u svaki govor
zadiru, i da govore ono {to ne rade?!"
Uzvi{eni kaè: "tako ne govore samo oni koji
vjeruju i dobra djela ~ine." Ovo je izuze}e u
odnosu na ono {to je do sada re~eno, a {to su rekli
Ibn-Abbas, 'Ikrime, Mudàhid i drugi, i nema sumnje
da u ovo izuze}e ulaze svi oni pjesnici mumini, pa
makar su ranije i bili mu{rici, koji su uzvjerovali,
pokajali se i vratili, koji su odustali od onog ranijeg i
radili dobra djela.
A Allah, d`.{., mnogo je toga spomenuo u
prethodnom govoru tako|er i o lo{im djelilma. Dobra
djela, zaista, poni{tavaju lo{a. A neki prethodnici su
slavili islam i njegove sljedbenike u su~eljavanju sa
onima koji su ga kudili, kao {to kaè Abdullah bin Ez-
Zeb'ari kada je primio islam:
"O Poslani~e Gospodara, moj je jezik spojio ono
{to sam razlu~io kad pokvarenjak bijah,
kad bijah sa {ejtanom na putevima zablude, a
propao je ko k njemu sklonost imadne."
Uzvi{eni kaè: "koji uzvra}aju kad ih
vrije|aju."
Ibn-Abbas kaè: "Uzvra}aju nevjernicima koji su u
pjesmama i napadali vjernike." Isto to prenose
Mudàhid i Katade. U hadiskim zbirkama navedeno je
ovako: /392/ "Da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao
Hassanu: 'Kudi ih stihovima, a Dìbril je s tobom.'"
Imam Ahmed prenosi od Ka'ba bin Malika, a ovaj
od svoga oca da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /393/
"Uzvi{eni Allah, d`.{., objavio je u suri 'E{-[u'ara' -
'Pjesnici' ono {to je objavio, pa Poslanik, s.a.v.s., kaè:
'Mumin se bori svojom sabljom i svojim jezikom. Tako
mi Onog u îjoj je ruci moja du{a, oni }e biti kao da
su zasuti bezbrojnim strijelama.'"
Uzvi{eni kaè: "A mnogobo{ci }e sigurno
saznati u kakvu }e se muku uvaliti."
Ovaj odnosi ajet se uop}e na sve silnike, kako
pjesnike tako i druge. U sahih-hadisu kaè se da je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /394/ "ûvajte se
nasilja, jer }e vam nasilje na Sudnjem danu uzrokovati
tminu i mrak."

1002

Ovdje se zavr{ava kratko
tuma~enje sure "E{ [u'ara" "Pjesnici".
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova.

27- En-Neml / Mravi
1005

27
EN - NEML / MRAVI
OBJAVLJENA U MEKI
*
, IMA 93 AJETA

"U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!"
"Ta-sin. Ovo su ajeti Kur'ana i Knjige jasne /1/
upute i radosne vijesti onima koji vjeru u, /2/
koji namaz obavljaju i zekat udjeljuju i koji u
onaj svijet ~vrsto vjeruju. /3/ Onima koji u
onaj svijet ne vjeruju Mi prikazujemo kao
lijepe postupke njihove - zato oni lutaju; /4/
njih ~eka zla kazna, a na onom svijetu }e biti
posve izgubljeni, /5/ a ti, zaista, prima{
Kur'an od Mudroga i Sveznaju}eg!"/6/
j

j
j
j

Ve} je ranije govoreno, u suri "El-Bekare" / "Krava",
o slovima, skra}enicama koja se nalaze na po~etku
sure. Uzvi{eni kaè: "Ovo su ajeti", tj.
- ovo su ajeti. "Kur'ana, Knjige jasne", tj. jasne
i o~igledne,
"upute i radosne vijesti onima koji vjeruju", tj.
on je radosna vijest i uputa svakome onom koji ga
slijedi i koji ga smatra istinitim.
"...koji namaz obavljaju i zekat udjeljuju i koji
u onaj svijet ~vrsto vjeruju", tj. obavljaju
propisane namaze, daju nare|eni i propisani zekat,
koji su potpuno ubje|eni u onaj svijet, proìvljavanje
poslije smrti, nagradu za u~injena djela, kako dobra
tako i lo{a djela, u Dènnet i Vatru, kao {to Uzvi{eni
kaè:
"Reci: 'On je vjernicima uputstvo i lijek. A
oni koji ne}e da vjeru u - i gluhi su i slijepi.'
/41:44/ Zbog toga se ovdje kaè:
"Onima koji u onaj svijet ne vjeru u", tj.
negiraju ga
"Mi prikazu emo kao lijepe postupke njihove
- zato oni lutaju", tj. lijepe njima, one koje oni rade,
produbljujemo im njihovu zabludu i oni lutaju u
zabludi, zbog negiranja onog svijeta, ahireta"...njih
~eka zla kazna", tj. na oba svijeta

*
Objavljena nakon sure "E- uara.
"a na onom svijetu }e biti posve izgubljeni", tj.
osim njih ne}e biti izgubljenih. Uzvi{eni kaè:
"a ti, zaista, prima{ Kur'an od Mudrog i
Sveznaju}eg!", tj. ti, zaista, Muhammede uzima{
ovaj Kur'an od Mudroga, Njegove naredbe i Njegove
zabrane, On Svojim znanjem obuhvata sve stvari,
velike i sitne. Ono o ~emu je On obavijestio su{ta je
Istina, a Njegova mudrost potpuna pravda.

"Kada Musa re~e porodici svojoj: 'Vidio sam
vatru, donijet }u vam otuda vijest kakvu ili }u
vam donijeti razgorjelu glavnju da biste se
ogrijali, /7/ neko ga, kad joj se pribliì, zovnu:
'Nek' su blagoslovljeni oni koji se nalaze na
mjestu na kojem je vatra i oni oko nje, i neka
je hvaljen Allah, Gospodar svjetova! /8/ 'O
Musa, Ja sam - Allah, Silni, i Mudri! /9/ Baci
svoj {tap!' Pa kad ga vidje da se, kao da je
hitra zmija, kre}e, on uzma~e i ne vrati se. 'O
Musa, ne boj se! Poslanici se kod Mene ne
treba ni~ega da boje; /10/ a onome koji
grijeh po~ini, a onda zlo dobrim djelom
zamijeni uistinu, }u oprostiti i samilostan biti!
/11/ Uvuci ruku svoju u njedra svoja, pojavit
}e se bijela, ali ne}e biti bolesna - bit }e jedno
od devet znamenja Faraonu i narodu njegovu;
oni su, doista, narod nevjerni~ki. /12/ I kad
im o~ito do|o{e znamenja Na{a, oni reko{e:
'Ovo je prava ~arolija!' /13/ I oni ih,
nepravedni i oholi, poreko{e, ali su u sebi
vjerovali da su istinita, pa pogledaj kako su
skon~ali smutljivci.'" /14/
,

27- En-Neml / Mravi
1006
Uzvi{eni spominje Svome poslaniku
Muhammedu, s.a.v.s., kako je bilo sa Musaom, a.s.,
kako ga je Allah, d`.{., odabrao i kako mu je govorio.
Dao mu je o~ite mudìze i poslao ga je Faraonu i
njegovoj kliki, a oni nisu u njih povjerovali. Uzoholili
su se i odbili da ga slijede, pa Uzvi{eni veli:
"Kad Musa, a.s., re~e porodici svojoj", dok
je i{ao sa svojom porodicom kada je u no}i zalutao na
putu,
"Vidio sam vatru, donijet }u vam otuda
vijest kakvu, o putu,
"ili }u vam donijeti razgorjelu glavnju da
biste se ogrijali", tj. koja }e vas zagrijati, pa je i bilo
kako rekao je. Vratio se od nje sa velikom vije{}u,
preuzeo je od nje ogromno svjetlo. Zbog toga
Uzvi{eni kaè:
"neko ga, kad joj se pribliì, zovnu " 'Nek'
su blagoslovljeni oni koji se nalaze na mjestu
na kojem je vatra i oni oko nje.'" Tom prilikom
ugledao je vatru koja se rasplamsala na zelenom
stablu. Sve {to se vi{e vatra rasplamsavala, stablo je
postajalo sve zelenije i blistavije. Zatim je podigao
glavu i vidio je kako njeno svjetlo dopire do svoda
nebesa. Ibn-Abbas i drugi kaù kako to nije bila v atra,
nego je to bila blistava svjetlost. Musa je zastao
za~u|en onim {to je vidio i neko ga
:
,
l
j l

:
"zovnu: 'Nek' su blagoslovljeni oni koji se
nalaze na mjestu na kojem je vatra", tj. neka
budu obasuti blagoslovom, "i oni oko nje", tj. i
meleki, kako kaù Ibn-Abbas, Ikrime i Se'id bin
Dùbejr. Ibn Ebi-Hatim prenosi od Amra bin Murre,
koji kaè da je ~uo Ebu-Ubejdu kako pri~a od Ebu-
Musaa, r.a., da rekao je: "Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao je: /395/ 'Allah, d`.{., ne spava i nema potrebe
da spava, smanjuje udio u nafaki i podiè ga. Do
njega dostiù no}ni poslovi prije pojave dana, a isto
tako, dnevni poslovi prije pojave no}i.'" Ovome El-
Mes'udi dodaje, pa kaè: "...a zastor Mu je svjetlost ili
vatra, da ga otkrije veli~ajni sjaj Boìjeg lica, spalio bi
sve na {to Njegov pogled padne." Zatim je Ebu-Ubej
prou~io ajet:
"Nek' su blagoslovljeni oni koji se nalaze na
mjestu na kojem je vatra i oni oko nje." Osnova
ovog hadisa prenesena je iz Muslimovog "Sahiha", a
prenosi ga Amr bin Murre.
Uzvi{eni kaè: "i neka je hvaljen Allah, Gospodar
svjetova!", ~ist od toga da sli~i stvorenjima. Uzvi{eni,
dalje kaè:
"O Musa, Ja sam - Allah, Silni i Mudri!"
Upoznao ga je da Onaj Koji mu se obra}a i koji ga
doziva je On, njegov Gospodar, Allah, Silni, Koji
nadvisuje sve stvari i pot~injava ih, Mudri u svemu
onome {to govori i {to ~ini.
"'Baci svoj {tap!' Pa kad ga vidje da se, kao
da je hitra zmija, kre}e on uzma~e i ne vrati
se", tj. naredio mu je da baci svoj {tap, pa ga je on
bacio iz svoje ruke. Istog trenutka on se pretvori u
ogromnu, najve}u zmiju koja se izuzetno brzo kretala.
Pojam "el-dànn" ozna~ava vrstu zmija koje se najbrè
kre}u i gmiù. A prema hadisu zabranjeno je ubijanje
ku}nih zmija zvanih "el-dìnan" (bijele bezopasne
zmije). Kada je Musa sve to vidio,
"uzma~e i ne vrati se" od straha. A Uzvi{eni kaè:
"O Musa, ne boj se! Poslanici se kod Mene
ne treba ni~ega da se boje", tj. ne boj se zbog
toga {to vidi{, Ja sam te odabrao da bude{ poslanik,
dostavlja~ i upu}iva~, pa Uzvi{eni kaè:
"a onome koji grijeh po~ini, a onda zlo
dobrim dje om zamijeni - Ja }u, uistinu,
oprostiti i samilostan biti!" Ovo je apsolutno
izuze}e, u njemu je velika radost ~ovjeku, jer ko uradi
kakvo nevaljalo djelo zatim ga ostabi i pokaje se, Allah
}e primiti njegovo pokajanje, kao {to Uzvi{eni kaè:
"Ja }u sigurno oprostiti onome ko se pokaje
i uzvjeru e i dobra dje a ~ini, i koji zatim na
Pravom putu istraje." /20:82/ Uzvi{eni kaè:
"Uvuci ruku svoju u njedra svoja, pojavit }e
se bijela, ali ne}e biti bolesna." Ovo je drugi ajet,
znak i o~it dokaz mo}i Allaha, d`.{., jer kada je uvukao
svoju ruku u njedra, pa je izvukao, ona postade bijela,
kao da je komad mjeseca, sjajna, svjetluca kao blijesak
munje.
Uzvi{eni kaè: "jedno od devet znamenja", tj.
ova dva znaka spadaju u devet znamenja, kojima
}emo te pomo}i i koja }emo u~initi dokazom da sa
njima ode{ Faraonu i njegovm narodu; "oni su,
doista, narod nevjerni~ki." A devet znamenja o
kojima Uzvi{eni Allah, d`.{., kaè:
"Mi smo Musau devet o~evidnih znamenja
dali (15:101) spomenuta su u komentaru sure "El-
Isra" kao {to smo to objasnili na tom mjestu.
Uzvi{eni kaè: "I kad im o~ito do|o{e
znamenja Na{a", tj. o~evidna,
"oni reko{e 'Ovo je prava ~arolija!'" I htjeli
su da mu se suprotstave svojim ~arolijama pa su bili
savladani, ponièni. "I oni ih, nepravdni i oholi,
poreko{e", bjelodano i javno, "ali su u sebi
vjerovali da su istinita", tj. spoznali su da su ona
Istina od Allaha, d`.{., ali su ostali tvrdoglavo odbili
"nepravedni i oholi", tj. nepravedni prema samima
sebi a tvrdoglavi u odbijanju da slijede Istinu, te zbog
toga Uzvi{eni kaè:
"pa pogledaj kako su skon~ali smutljivci,
tj. pa pogledaj kakva ih je stigla kazna, uni{tenje i
potapanje do posljednjeg ujutro jednog dana. Sadràj
Allahovog upozorenja Kurej{ima, mu{ricima uop}e i
ostalim nevjernicima sljedbenicima Knjige i svima
drugima koji nije~u Muhammeda, s.a.v.s., je da }e ih
zadesiti ono {to je zadesilo one prije njih, i to je pre~e
da im se desi. Jer, Muhammed, a.s., ve}i je od Musaa,
njegovi dokazi su bjelodaniji i ja~i. Usto su raniji
poslanici najavljivali radosnu vijest o njegovom
dolasku, neka je na njega i uop}e na sve poslanike
najvredniji salavat i najpotpuniji pozdrav.
27- En-Neml / Mravi
1007

"Davudu i Sulejmanu znanje smo dali i oni su
govorili: 'Hvala Allahu, Koji nas je odlikovao
iznad mnogih vjernika, robova Svojih!' /15/ I
Sulejman naslijedi Davuda i re~e: 'O ljudi, dato
nam je da razumijevamo pti~je glasove i
sva{ta nam je dato: ovo je zaista prava
blagodat!' /16/ I sakupi{e se Sulejmanu vojske
njegove, dìnovi i ljudi i ptice, oni prvi su
zaustavljani kako bi ih sustigli oni zadnji /17/
i kad stigo{e do mravlje doline jedan mrav
re~e: 'O mravi, ulazite u stani{ta svoja da vas
ne izgazi Sulejman i vojske njegove a da to i
ne primijete!' /18/ I on se nasmija glasno
rije~ima njegovim i re~e: 'Gospodaru moj,
nadahni me da budem zahvalan na blagodati
Tvojoj, koju si ukazao meni i roditeljima
mojim, i da ~inim dobra djela na zadovoljstvo
Tvoje i uvedi me, milo{}u Svojom, me|u
dobre robove Svoje!'" /19/

,
,
,

,

Uzvi{eni obavje{tava o onome ~ime je
oblagodario Svoje robove i poslanike Davuda i
njegovog sina Sulejmana, a.s., najljep{im blagodatima
i uzvi{enim darovima, o tome da im je objedinio u
njihovoj sre}i na oba svijeta, i da im je dao Kraljevstvo,
potpunu mo}, poslanstvo i nubuvvet. Zbog toga
Uzvi{eni kaè:
"Davudu i Sulejmanu znanje smo dali i oni
su govorili: 'Hvala Allahu, koji nas je odlikovao
iznad mnogih vjernika, robova Svojih.'" Pa ima
li bolje i vrednije blagodati od one koja je data
Davudu i Sulejmanu, a.s. Uzvi{eni kaè: "I Sulejman
naslijedi Davuda", tj. u vlasti i poslanstvu. Ovdje se
ne misli na naslije|ivanje imetka. Poslanici ne
naslije|uju imetke kao {to o tome govori Allahov
Poslanik, s.a.v.s., u svojim rije~ima: /396/ "Mi poslanici
ne ostavljamo u naslije|e, a sve {to ostavljamo iza
sebe je sadaka."
Allah, d`.{., kaè:
"O ljudi, dato nam je da razumijemo pti~ije
glasove i sva{ta nam je dato", tj. Sulejman, a.s.,
obavje{tava o onome ~ime ga je oblagodario Allah,
d`.{., i darovao mu potpunu vlast, tako {to mu je
pot~inio dìne i ptice. On je znao jezik ptica i ìvotinja
tako|er, a ovo je ono {to nije dato nijednom ~ovjeku,
{to je samo on nau~en, o ~emu Allah, d`.{.,
obavje{tava svog poslanika
"ovo je, zaista, prava blagodat", tj. jasna i
o~evidna Nama. Kada je melek uzeo du{u Davuda,
a.s., Sulejman, a.s., naredio je ptici da napravi hlada
Davudu, pa mu je ona napravila hlad. Uzvi{eni kaè:
"I sakupi{e se Sulejmanu vojske njegove, dìni
i ljudi i ptice oni prvi su zaustavljani kako bi
ih sustigli oni zadnji", tj. Sulejman, a.s., sakupio je
sve svoje vojske, koje su bile vojske dìna, ljudi i ptica,
i jahao je me|u njima u rasko{noj velikoj paradi ljudi,
dìna i ptica. Dok su i{li, ptice su mu svojim krilima
pravile hlad.
A Uzvi{eni kaè: " oni prvi su zaustavljani kako
bi ih sustigli oni zadnji , tj. zaustavljani bi bili oni
koji su na po~etku kako bi ih sustigli oni koji su bili na
kraju i kako niko ne bi odstupio od svog mjesta koje
mu je raspore|eno.
Uzvi{eni kaè: "I kad stigo{e do mravlje doline",
tj. kada je prolazio Sulejman, a.s., sa svojim vojskama i
vojnicima pored mravlje doline
"jedan mrav re~e: 'O mravi, ulazite u
stanove svoje da vas ne zgazi Sulejman i
vojske njegove a da to i ne primijetite'", pa je
Sulejman razumio {ta mrav re~e:
"I on se nasmija glasno rije~ima njegovim i
re~e: 'Gospodaru moj, nadahni me da budem
zahvalan na blagodati Tvojoj, koju si ukazao
meni i roditeljima mojim, i da ~inim dobra
djela na zadovoljstvo Tvoje'", tj. nadahni me da
budem zahvalan na Tvojim blagodatima kojima si mi
omogu}io da znam i razumijem pti~ije i ìvotinjske
glasove, i na dobro~instvu koje si u~inio mojim
roditeljima da budu sljedbenici islama i vjeruju u Tebe
i da radim dobra djela koja Ti voli{ i koja }e biti
primljena kod Tebe,
"i uvedi me, milo{}u Svojom, me|u dobre
robove Svoje!", tj. kada me usmrti{, daj da budem u
dru{tvu dobrih Tvojih robova. Svrha i smisao je to {to
je Sulejman, a.s., razumio govor mrava i glasno se
nasmijao na to. Ovo je samo po sebi veoma velika
stvar.

"I on izvr{i smotru ptica, pa re~e: 'Za{to ne
vidim pupavca, da nije odsutan.'/20/ 'Ako mi
27- En-Neml / Mravi
1008
ne donese valjano opravdanje, te{kom }u ga
kaznom kazniti ili }u ga zaklati!'" /21/

Muhammed bin Ishak kaè: Kada bi Sulejman,
a.s., ujutro dolazio u svoj med`lis - mjesto za sjednice i
sjedenje - obilazio bi ptice. Njemu bi ispred svake
vrste ptica svaki dan dolazio predstavnik te vrste ptica.
Od onih koje je pozivao da mu do|u, za svaki dan
letenja, svaka vrsta ptica imala je svog
opunomo}enika. Ugledao je Sulejman, a.s., sve vrste
ptica koje postoje osim pupavca,
"pa re~e: 'Za{to ne vidim pupavca, da nije
odsutan'", je li to da ne mogu vidjeti pticu ili je on
odsutan? Uzvi{eni kaè:
"te{kom }u ga kaznom kazniti ili }u ga
zaklati " Kaznit }u ga tako {to }u mu po~upati
perje, te }u ga izloìti suncu ili }u ga zaklati. "Ako mi
ne donese valjano opravdanje", tj. opravdan
jasan razlogom. Kada je stigao, pupavac uputio se ka
mjestu na kojem je sjedio Sulejman.
!

"Izbivao je nedugo, a onda do|e, pa re~e:
'Doznao sam ono {to ti ne zna{, iz Sabe ti
donosim pouzdanu vijest. /22/ Vidio sam da
jedna èna njima vlada i da joj je svega i
sva~ega dato, a ima i prijesto veli~anstveni"
/23/ vidio sam da se i ona i narod njezin
Suncu klanjaju, a ne Allahu, {ejtan im je
prikazivao lijepim postupke njihove i od
pravog puta ih odvratio, te oni ne umiju da
na|u Pravi put, /24/ pa da sed`du ~ine
Allahu, Koji izvodi ono {to je skriveno na
nebesima i na Zemlji i Koji zna ono {to krijete
i ono {to na javu iznosite. /25/ Allah je, nema
boga osim Njega, Gospodar Ar{a
Veli~anstvenoga!" /26/

i i

Uzvi{eni kaè: "Izbivao je pupavac
nedugo, a onda do|e", tj. bio je odsutan kratko
vrijeme, zatim do|e i re~e Sulejmanu:
"Doznao sam ono {to ti ne zna{", tj. vidio sam
ono {to ti i tvoja vojska niste vidjeli. "iz Sabe ti
donosim pouzdanu vijest", tj. dolazim sa potpuno
istinitom i sigurnom vije{}u. Stanovnici Sabe su iz
Himjera, a oni su kraljevi Jemena, zatim re~e:
"Vidio sam da jedna èna njima vlada..." El-
Hasan el-Basri kaè: "To je Belkis, k}erka [erahila,
kraljica Sabe. Ona je bila u zemlji koja se zvala Mereb,
tri milje daleko od Sane. Njeno konsultativno vije}e
~inilo je tri stotine i dvanaest ljudi, a svakom od njih
bilo je podre|eno deset hiljada ljudi, a Allah najbolje
zna.
Uzvi{eni kaè: "i da joj je od svega i sva~ega
dato", tj. sve {to je bilo potrebno jednom jakom
kralju.
"a ima i prijesto veli~anstveni", kolosalan,
ukra{en zlatom i razli~itim vrstama dragulja, na kojem
ona sjedi. Ima {est stotina èna koje je sluè. Uzvi{eni
kaè:
"vidio sam da se i ona i narod njen Suncu
klanjaju, a ne Allahu, {ejtan im je prikazao
lijepim postupke njihove i od Pravog puta ih
odvratio", tj. od Puta istine, "te oni ne umiju da
na|u Pravi put." Pa kaè:
"pa da sed`du ~ine Allahu", tj. ne znaju Put
istine, a to je ustvari Put istinitog ~injenja sed`de
Uzvi{enom Allahu, d`.{., Njemu Jedinom, a ne onome
{to je On stvorio kao {to su planete i drugo. Kao {to
Uzi{eni kaè:
"Me|u znamenjima Njegovim su no} i dan,
Sunce i Mjesec. Ne padajte l cem na tlo ni
pred Suncem ni pred Mjesecom, ve} padajte
licem na tlo pred Allahom, Koji ih je stvorio
ako èlilte da se samo Njemu Jedinom
klanjate." /41:37/ To zna~i: O ljudi, klanjajte se
samo Allahu, d`.{., Uzvi{eni kaè:
"Koji izvodi ono {to je skriveno na
nebesima i na Zemlji. Tj. izvodi ono {to je u
njima u~inio kao opskrbu (rizk), ki{u iz neba i biljke iz
zemlje.Ovo je prikladno s obzirom na rije~i pupavca
kojem je Allah, d`.{., dao posebnost, a to je da vidi
vodu koja te~e na povr{ini Zemlje i u njenoj
unutra{njosti. Ovo spominje Ibn-Abbas i drugi." "i
Koji zna ono {to krijete i ono {to na javu
iznosite", tj. zna sve ono {to govore i rade, bilo javno
ili tajno, Njegovi robovi, kao {to Uzvi{eni kaè:
"za Njega je jednak od vas Onaj Koji tiho
govori i onaj ko to glasno ~ini, Onaj Koji se
no}u skriva i Onaj Koji po danu hodi" /13:10/,
ili kao {to Uzvi{eni kaè:
"Allah je, nema boga osim Njega, Gospodar
Ar{a Veli~anstvenoga!" Nema niko me|u
stvorenjima ve}i od Njega. Po{to je pupavac pozivao
dobru, oboàvanju jedino Allaha, d`.{., i ~injenju
sed`de samo Njemu, zabranjeno ga je ubiti. Imam
Ahmed, Ebu-Davud i Ibn-Madè prenose od Hurejrea,
r.a., i kaù: /398/ "Poslanik, s.a.v.s., zabranio je
ubistvo ~etiri vrste ìvotinja: mrav, p~ela, pupavac i
ptica zavnu 'sured'."
486
Sened-lanac prenosilaca ovog
hadisa je vjerodostojan.

486
"Es-sured" je ptica ogromne glave, bijelog stomaka, zelenih lea
koja lovi male ptice.
27- En-Neml / Mravi
1009

"Vidjet }emo", re~e Sulejman, "da li govori{
Istinu ili ne. /27/ Odnesi ovo moje pismo pa
im ga baci, a onda se od njih malo izmakni i
pogledaj {ta }e odgovoriti!" /28/ "O velika{i",
re~e ona, "meni je dostavljeno jedno
po{tovanja vrijedno pismo! /29/ Zbilja je od
Sulejmana i zbilja se ono u ime Allaha
Svemilosnog, Milostivog! /30/ Ne pravite se
ve}im od mene i do|ite da mi se pokorite."
/31/

Uzvi{eni obavje{tava o Sulejmanu i onome {to je
on rekao pupavcu kad ga je pupavac izvijestio o
stanovnicima Sabe i njihovoj kraljici.
"Vidjet }emo", re~e Sulejman, "da li govori{
Istinu ili ne", tj. da li je vijest koju si donio istinita ili si
htio da se spase{ kazne pomo}u laì.
"Odnesi ovo moje pismo pa im ga baci, a
onda se od njih malo izmakni i pogledaj {ta }e
jedni drugima re}i." Sulejman je napisao pismo i
dao ga pupavcu, pa ga je ovaj odnio kraljici Belkis i
njenom narodu. Do{ao je u njenu palatu, u prostoriju
u kojoj ona sama boravi pa joj ga je bacio, pred nju
u{av{i kroz prozor~i}, zatim se malo iz pristojnosti
izmakao ustranu. Ona se zbunila i iznenadilo je to {to
je vidjela. Zatim ga je po~ela ~itati i u njemu na{la:
"Zbilja je ono od Sulejmana i zbilja je ono:
"U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog", "Ne
pravite se ve}im od mene i do|ite da mi se
poklonite!" Zatim je ona sazvala sve prin~eve,
ministre i velikane svoga kraljevstva i rekla im:
"O velika{i", re~e ona, "meni je dostavljeno
jedno, po{tovanja vrijedno, pismo", zna~i ono
{to sam vidjela zavre|uje pa`nju. ûdna stvar,
donijela mi ga je jedna ptica i bacila ga preda me.
Zatim se iz po{tovanja izmakla. Takvo {to nije u stanju
u~initi niko od kraljeva, zatim im ga je pro~itala...
Saznali su da je to pismo od Allahovog Poslanika
Sulejmana, a.s., sa kojim oni ranije nisu imali kontakta,
te da im on nare|uje da se ne uzdiù i ne ohole nego
da mu se pokore i kao monoteisti, iskreno i pokorno
predaju islamu. Mejmun bin Mehran kaè da je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., pisao: "U ime Tebe, o moj
Boè!", dok mu nije objavljen ovaj ajet, pa je onda
pisao:

U~enjaci kaù: "Niko nije pisao "U ime Allaha,
Svemilosnog, Milostivog!" prije Sulejmana, a.s.
"Ne pravite se ve}im od mene" ne oholite se i
ne uzdiìte se, "i do|ite da mi se pokorite" svi
zajedno.

"O velika{i", re~e ona, "savjetujte mi {ta treba
u ovom slu~aju da radim, ja bez vas ni{ta ne}u
da odlu~im!" /32/ "Mi smo vrlo jaki i hrabri",
reko{e oni, "a ti se pita{. Pa, gledaj {ta }e{
narediti!" /33/ "Kad carevi osvoje neki grad",
re~e ona, "oni ga razore, a ugledne stanovnike
njegove u~ine poniènim; eto, tako oni rade."
/34/ "Poslat }u im jedan dar i vidjet }u sa
~ime }e se izaslanici vratiti." /35/

Nakon {to im je pro~itala pismo Sulejmana,
posavjetovala se o ovoj stvari sa njima, u vezi sa onim
{to joj je dostavljeno. Zbog toga je rekla:
"O velika{i", re~e ona, "savjetujte mi {ta
treba u ovom slu~aju da radim, ja bez vas
ni{ta ne}u da odlu~im", tj. dok vi ne do|ete i ne
kaète mi {ta da radim.
"Mi smo vrlo jaki i hrabri", tj. prvo su joj
ukazali na to da su brojni, spremni i jaki, a zatim su
stvar prepustili njoj i rekli: "A ti se pita{. Pa gledaj
{ta }e{ uraditi", ako èli{, borit }emo se protiv
njega ili }emo mu pa`ljivo odgovoriti, a na tebi je da
odlu~i{, mi }emo tvoju odluku slijediti i pokorni tebi
biti. Me|utim, po{to su i ona i oni spoznali da se ne
mogu suprotstaviti njegovoj vojsci, s obzirom da su
njemu bili pot~injeni i ljudi, i dìni i ptice, kao {to se
ona uvjerila u vezi sa pupavcem, ona re~e: "Bojim se
da nas ne napadne sa svojom vojskom i da nas ne
uni{ti."
"Kad carevi osvoje neki grad" - re~e ona -
"oni ga razore", tj. kada u|u u njega silom, razore
ga,
"a ugledne stanovnike njegove u~ine
poniènim", tj. prezrivo i poniàvaju}e prema njima
postupaju, ubijaju ih ili ih porobe. Uzvi{eni kaè: "eto,
tako oni rade." Nakon toga odlu~ila je da
me|usobno sklope mir i rekla:
"Poslat }u im jedan dar i vidjet }u sa ~ime
}e se izaslanici vratiti", pa ako ga prime, tj. ako
prime dar, a on je kralj, onda }emo se boriti protiv
njega, a ako ga ne primi, zna~i da je on poslanik,
onda }emo ga slijediti.

27- En-Neml / Mravi
1010

"I kad on pred Sulejmana izi|e ovaj mu re~e:
'Zar da blagom mene pridobijete? Ono {to je
Allah dao bolje je od onoga {to je dao vama.
Vi se onome {to vam se daruje radujete! /36/
Vrati se njima! Mi }emo dovesti vojske kojima
se ne}e mo}i oduprijeti i istjerat }emo ih iz
Sabe poniène i pokorene.'" /37/
,

Sulejman, a.s., nije ni pogledao u dar koji mu je
poslala Belkis niti ga je uop}e zanimao, nego ga je
odbio i rekao im, zamjeraju}i im: "Zar da blagom
mene pridobijete?", tj. zar da mi se ulizujete sa
imetkom da vas ostavim sa va{im drugovima i va{im
kraljevima?
"Ono {to je Allah meni dao bolje je od
onoga {to je dao vama", tj. vlast, imetak i vojska
koju mi je dao Allah, d`.{., bolje je sve to od onoga
{to vi posjedujete
"Vi se onome {to vam se daruje radujete",
poklonima i darovima, me|utim ja od vas ne}u
primiti ni{ta do islam ili slijedi sablja, odnosno rat. El-
E'ame{ prenosi od Ibn-Abbasa, pa kaè: "Sulejman je
naredio {ejtanima pa su mu oni maskirali hiljadu
dvoraca od zlata i srebra. Kada su njeni izaslanici to
vidjeli, reko{e: '[ta }e njemu na{i pokloni pored
ovoga?' Iz ovoga se zaklju~uje da je dozvoljeno
kraljevima pokazivanje ukrasa i nakita izaslanicima, tj.
delegatima, pa Sulejman re~e:
"Vrati se njima!", tj. sa njihovim poklonima.
"Mi }emo im dovesti vojske kojima se ne}e
mo}i oduprijeti", tj. oni nemaju snage da se s tim
vojskama bore "i istjerat }emo ih iz Sabe
poniène", tj. iz njihove zemlje,
"i pokorene", tj. osramo}ene i prognane. Nakon
{to se vratio, predao je kraljici Belkis njene darove koje
je bila poslala Sulejmanu i rekao joj ono {to joj je
Sulejman poru~io, a nakon {to je to ona ~ula, pokorila
se i ona i njen narod. Krenula je prema njemu sa
svojom vojskom pokorna i ponizna, veli~aju}i
Sulejmana sa namjerom da ga slijedi u islamu. A
nakon {to se Sulejman, a.s., uvjerio u njen pristanak i
pristanak njenih izaslanika, obradovao im se.

"O dostojanstvenici, ko }e mi od vas donijeti
njezin prijesto prije nego {to mi do|u kao
muslimani." /38/ "Ja }u ti ga donijeti", re~e
Ifrit, jedan od dìnova, "prije nego sa svog
mjesta ustane{, ja sam za to snaàn i
pouzdan." /39/ "A ja }u ga donijeti", re~e Onaj
Koji je u~io iz Knjige, "prije nego {to okom
trepne{." I kad Sulejman vidje da je prijesto
ve} pred njega postavljen, uzviknu: "Ovo je
blagodat Gospodara moga, Koji me isku{ava
da li }u zahvalan ili nazahvalan biti. A ko je
zahvalan - u svoju je korist zahvalan, a ko je
nezahvalan - pa, Gospodar moj je Neovisan i
Plemenit." /40/

Nakon {to su joj se vratili njeni izaslanici sa onim
{to im rekao je Sulejman, ona re~e: "Tako mi Allaha
znala sam, ovo nije kralj. Mi nemamo snage protiv
njega i mi se ne moèmo porediti sa njime u veli~ini",
pa mu je odgovorila: "Dolazim ti sa velika{ima svoga
naroda da vidim {ta nare|uje{ i kakvoj nas to svojoj
vjeri poziva{." Zatim je naredila da se njen prijesto na
kojem je ona sjedila, a koji je ina~e bio od zlata,
bisera i topaza ~uva. A li~no je zatim krenula
Sulejmanu sa dvanaest hiljada svojih velika{a iz
Jemena. A dìn je dolazio Sulejmanu svakog jutra i
ve~eri da ga izvje{tava o kraljici Belkis. Kada se ona
pribliìla, okupile su se Sulejmanove vojske sastavljene
od ljudi i dìna, i on re~e:
"O dostojanstvenici, ko }e mi od vas donijeti
njezin prijesto prije nego {to mi do|u kao
muslimani", nije èlio da ga uzme nakon {to oni
prime Islam ve} prije nego {to mu budu zabranjeni
njihovi ìvoti i njihovi imeci.
'Ja }u ga donijeti', re~e Ifrit, jedan od
dìna", tj. Onaj Koji se vratio od njih
"prije nego sa svog mjesta ustane{", tj. sa
svog prijestola, tj. donijet }u ti ga u periodu od izlaska
do zalaska sunca.
"ja sam za to snaàn i pouzdan", tj. dovoljno
sam jak da ga sigurno donesem sa svim onim
draguljima koji su na njemu. Sulejman je to èlio
kako bi time pokazao svoju veli~inu koju mu je
darovao Allah, d`.{., vlast, kao i vojske koje mu je
pot~inio, a koje nije dao nikome prije njega, a niti }e
27- En-Neml / Mravi
1011
kome dati poslije njega. Time je èlio da mu to bude
dokaz njegovog poslanstva kod Belkis i njenog
naroda, pa je naredio da se donese njen prijesto
onakav u kakvom je stanju ostao u njenoj zemlji, i to
prije nego {to mu oni do|u. Dono{enje njenog
prijestola onakvog kakav je prije nego do|u je ~udno,
iako je njen prijesto bio skriven i dobro ~uvan od jake
straè.
"A ja }u ti ga donijeti", re~e onaj koji je u~io
iz knjige. Ibn-Abbas kaè: "On je Asif, pisar
Sulejmanov, a bio je njegov drug i prijatelj koji je znao
najuzvi{enije Allahovo ime.
487

"Ja }u ti ga donijeti", re~e Onaj Koji je u~io
iz Knjige,
"prije nego {to okom trepne{", pa Sulejman
nije ni osjetio, a kad ono prijesto je ve} bio pred njega
donesen, te
"uzviknu: 'Ovo je blagodat Gospodara
moga, Koji me isku{ava da li }u zahvalan ili
nezahvalan biti. A ko je zahvalan - u svoju je
korist zahvalan'", tj. ovo je jedna od Allahovih
blagodati meni kojima èli da me ispita da li }u biti
zahvalan na Njegovim blagodatima ili ne. Uzvi{eni
kaè:
"a ko je nezahvalan - pa, Gospodar moj je
Neovisan i Plemenit", tj. On je Neovisan od Svojih
robova i njihovog oboàvanja, potpuno je Plemenit,
pa ako Ga ne oboàvaju, Njegova veli~ina nije
umanjena prema bilo kome, i ovo je sli~no onome
kao {to rekao je Musa:
"Ako budete nezahvalni i vi i svi drugi na
Zemlji - pa, Allah, doista, ni o kom nije ovisan
i On je jedini hvale dostojan." /14:8/

487
Rekao sam: "Kau da je to Dibril, a.s., a kau takoer da je to
bio melek koga je Allah, d.., dao Sulejmanu, a.s., da ga pomogne
njime. Takoer kau da je to bio Sulejman lino, kao da je on smatrao
Ifrita isuvie sporim, pa mu je rekao da e mu ga on donijeti prije
nego to on uspije da to izgovori, tj. i prije nego to okom trepne. Ja
preferiram miljenje da je to bio Sulejman, a.s., lino, jer je on bio
Allahov Poslanik i kralj; nije mogao biti neko od njegovih podanika
da zna Knjigu bolje od njega. A onaj koji posjeduje znanje iz Knjige,
zar je mogue da bude neko od njegovih podanika ili pisara? Pa zar je
mogao neko od njih da posjeduje veu mo nego to ju je posjedovao
sam Sulejman, a.s. I kako to moe biti kad je Allah, d.., usliao
molbu Sulejmanovu: "I daruj mi vlast kakvu niko, osim mene, nee
imati! Ti, uistinu, bogato daruje." (38:35), pa kao moe da njegov
pisar bude jai od njega, zar snaga nije najvaniji faktor vladavine,
naroito zbog toga to je on bio poslanik koga je Allah, d..,
podupro mudizama? Samo je po sebi razumljivo da Sulejman
poznaje upute iz Knjiga i to na poetku i prije svih lanova njegovog
kraljevstva, inae u njegovom kraljevstvu bi bio neko ko je vredniji i
bolji za poslanstvo i vladanje od njega!!! Slava Bogu, kako to da je
Asif posjedovao znanje o Knjizi, a da Sulejman to nije znao!? Pa ako
to nije bio Sulejman, a.s., onda je sigurno bio Dibril, a.s., ili je to bio
neki drugi melek, daleko od toga da je to mogao biti neko od
njegovih podanika, a Allah najbolje zna.

"Promijenite izgled njezina prijestolja da
vidimo ho}e li ga ili ne}e prepoznati!" /41/ I
kad ona do|e, bi joj re~eno: 'Je li ovakav
prijesto tvoj?' 'Kao da je on!', uzviknu ona. A
nama je prije nego njoj dato znanje, i mi smo
muslimani. /42/ A da nije ispravno vjerovala
nju su omeli oni kojima se ona, mimo Allaha,
klanjala! /43/ "U|I u dvorac!, bi joj re~eno.
Kad ga ona pogleda, pomisli da je duboka
voda, pa zadiè haljinu uz noge svoje. "Ova je
dvorana ugla~anim staklom poplo~ena!", re~e
on, "Gospodaru moj!" uzviknu ona,"ja sam se
prema sebi ogrje{ila i u dru{tvu sa
Sulejmanom predajem se Allahu Gospodaru
svjetova!" /44/

Nakon {to je Sulejmanu, a.s., doneseno prijestolje
kraljice Belkis, a prije njenog dolaska, naredio je da se
na njemu izvr{e izvjesne promjene da bi provjerio
moè li ga ona prepoznati kada ga bude vidjela ili ne,
pa re~e:
"Promijeniti izgled njezina prijestolja da
vidimo ho}e li ga ili ne}e prepoznati!", pa su
neke elemente na njemu dodali a neke su odstranili.
"I kad ona do|e, bi joj re~eno: 'Je li ovakav
prijesto tvoj?'" Ona je bila razborita, postojana,
~vrsta, oprezna i odlu~na i nije htjela re}i da je to on:
"'Kao da je on'!, uzviknu ona", tj. ~ini mi se da je
on jer mi jako li~i. Ovakav postupak pokazao je
vrhunac njene o{troumnosti i opreznosti.
Uzvi{eni kaè: "A nama je prije nego njoj
dato znanje, i mi smo muslimani." Mudàhid
kaè da su to Sulejmanove rije~i, tj. bio je musliman
prije nje, a ono {to je nju omelo da oboàva Jedinoga
Allaha, d`.{., je to da je ona pripadala nevjerni~kom
narodu. Zbog toga Sulejman kaè:
"A da nije ispravno vjerovala, nju su omeli
oni kojima se ona, mimo Allaha, klanjala, jer
je ona narodu nevjerni~kom pripadala." Ovo je
dopuna onome {to rekao je Sulejman, a.s., kako kaù
Mudàhid i Se'id bin Dùbejr, a ovaj Mudàhidov stav
potvr|uje to {to je ona obznanila i primila islam
nakon {to je u{la u dvoranu, kao {to }e kasnije biti
re~eno. Uzvi{eni kaè:
"U|i u dvore!", bi joj re~eno. I kad je ona
pogleda, pomisli da je duboka voda, pa zadiè
haljinu uz noge svoje." To je, ustvari, bilo tako {to
je Sulejman, a.s., naredio {ejtanima, pa su joj oni
27- En-Neml / Mravi
1012
sagradili ogroman dvorac od stakla ispod kojeg su
izveli da bude voda, pa oni koji ne znaju {ta je ustvari
misle da je to voda, me|utim, to je staklo ustvari bilo
izme|u vode i onoga koji po njemu ide. To je
izvedeno s ciljem kako bi joj pokazao carstvo koje je
veli~anstvenije od njenog carstva, pa kada je dvorac
ugledala pomislila je da je to voda i otkrila je tako
svoje noge kako bi gazila po vodi.
"'Ovo je dvorac ugla~anim staklom
poplo~an!', re~e on." Kada je stala ispred
Sulejmana on ju je pozvao da oboàva Uzvi{enog
Allaha i da odustane od svoga oboàvanja Sunca,
mimo Allaha. Tada je ona jo{ uvijek govorila glasom
nevjernika, a Sulejman je pao na sed`du Allahu, d`.{.,
veli~aju}i Ga, a sa Sulejmanom su i ostali ljudi tako|er
u~inili sed`du. Po{to je ona jo{ uvijek tako govorila,
glasom nevjerni~kim, i nakon {to je ugledala
Sulejmana {ta on ~ini, on joj pri|e i dignuv{i glavu
re~e joj: "Te{ko tebi, {ta si rekla?" A ona tada uzviknu:
"Gospodaru moj", uzviknu ona, "ja sam se
prema sebi ogrje{ila i u dru{tvu sa
Sulejmanom predajem se Allahu Gospodaru
svjetova." Tako je primila islam i divno li se predala i
istinski oboàvala Allaha, d`.{., Njega Jedinog, Koji
nema druga, Koji je stvorio sve stvari i odredio im
njihovu sudbinu!

"A Semudu smo poslali brata njihova Saliha da
u ibadetu budu jedino Allahu - a oni se
podijeli{e u dvije skupine koje su se
me|usobno prepirale. /45/ 'O narode moj',
govorio im je on, 'za{to traìte da vas stigne
kazna prije nego {to se pokajete? Za{to od
Allaha ne traìte oprost, da bi vam se ukazala
milost?' /46/ 'Mi smatramo kobnim
predznakom tebe i one koji su tobom!',
reko{e oni. 'Kobni predznak va{ je kod Allaha',
re~e on, 'vi ste narod koji je stavljen u
isku{enje.'" /47/

Uzvi{eni obavje{tava o Semudu i onome {to se
de{avalo sa Njegovim poslanikom Salihom, a.s., kada
ga je Allah, d`.{., poslao njima i kada ih je pozvao da
oboàvaju Allaha, d`.{., Jedinog, Koji nema druga,
"a oni se podijeli{e u dvije skupine koje su
se me|usobno prepirale", tj. vjerni~ku i
nevjerni~ku skupinu, kao {to Uzvi{eni kaè:
"'Mi, uistinu, vjerujemo u sve ono {to je po
njemu objavljeno', odgovori{e oni. 'A mi,
doista, ne vjerujemo u to u {to vi vjerujete',
reko{e oni koji su bili oholi." (7:75, 76) A ovdje
Uzvi{eni veli:
"O narode moj", govorio im je on, "za{to
traìte da vas stigne kazna prije nego {to se
pokajete?", tj. za{to prizivate da budete ka`njeni, a
ne traìte od Allaha, d`.{., Njegovu milost, te zbog
toga Uzvi{eni kaè:
"Za{to od Allaha ne traìte oprost, da bi
vam se ukazala milost? Mi smatramo kobnim
predznakom tebe i one koji su s tobom -
reko{e oni", tj. mi ni{ta dobro ne vidimo na tvom
licu i licima onih koji te slijede, a kad god bi nekog od
njih zadesilo kakvo zlo, govorili bi: Ovo je od Saliha
i njegovih drugova. Kao {to Uzvi{eni kaè
obavje{tavaju}i o Faraonovom narodu:
"I kad bi im bilo dobro, oni bi govorili: 'Ovo
smo zasluìli', a kad bi ih sna{la kakva nevolja,
Musau i onima koji su s njim vjerovali tu
nevolju bi pripisivali." (7:131)
A oni kaù: "'Mi smatramo kobnim predznakom
tebe i one koji su s tobom', reko{e oni. 'Kobni
predznak va{ je kod Allaha', re~e on", tj. kaznit
}e vas za to, "vi ste narod koji je stavljen u
isku{enje", tj. vi }ete biti ostavljeni u zabludi.

"U gradu je bilo devet osoba koje su po zemlji,
ne red, nego nered ~inile. /48/ 'Allahom se
zakunite', reko{e, 'da }emo no}u i njega i
porodicu njegovu ubiti, a onda njegovom
najblièm krvnom srodniku re}i: 'Mi nismo
prisustvovali pogibiji porodice njegove mi,
zaista, Istinu govorimo.'' /49/ I smi{ljali su
spletke, pa i Mi smo, a oni to nisu osje}ali,
/50/ pa pogledaj kakva je bila posljedica
spletkarenja njihova: uni{tili smo sve - i njih i
narod njihov. /51/ Eno ku}a njihovih, puste su
zbog nepravde koju su ~inili - to je, zaista,
pouka narodu koji zna, /52/ a spasili smo one
koji su vjerovali i koji su se grijeha klonili."
/53/

,

27- En-Neml / Mravi
1013

Uzvi{eni obavje{tava o bezbo`ni{tvu i okrutnosti
naroda Semud i njihovih vo|a koji su pozivali narod
zabludi i nevjerstvu i nijekali Saliha, a.s., dok ih nije
opsjelo stanje u kome su zaklali devu i planirali ubiti
Saliha, a.s., tako {to }e se prikrasti no}u njemu i
njegovoj porodici i ubiti ga na prevaru i iznenadnim
napadom, a zatim }e re}i njegovoj porodici i
njegovom najblièm krvnom srodniku da oni nisu
ni{ta od toga u~inili i da oni govore Istinu, pa Uzvi{eni
kaè:
"U gradu je bilo", tj. u gradu Semudovom
"devet osoba", tj. devet lica "koji su po Zemlji,
ne red, nego nered ~inile", a to su oni koji su
zaklali devu. Jedan od njihovih drugova bio je po
imenu Kudar bin Salif, Onaj Koji je zaklao devu svojim
rukama i on je onaj koga Allah, d`.{., spominje
rije~ima: "kad se jedan nesretnik izme|u njih
podigao." /92:12/ U ajetu se misli na nevjerstvo i
pokvarenost {to su bile njihove najru`nije osobine,
siju}i smutnju svim putevima kojima su prolazili.
Uzvi{eni kaè: "'Allahom se zakunite' - reko{e
- 'da }emo no}u njega i njegovu porodicu
ubiti'", tj. zakunite se da }ete ubiti Allahovog
Poslanika Saliha, a.s. I dok su se oni prikradali Salihu
da ga mu~ki ubiju i uni{te poslana im je stijena koja
ih je poubijala. Tako je Allah, d`.{., spasio Saliha i one
koji su ga slijedili, te zbog toga Uzvi{eni kaè:
"I smi{ljali su spletke, pa i Mi smo, a oni to
nisu osje}ali, pa pogledaj kakva je bila
posljedica spletkarenja njihova: uni{tili smo
sve - i njih i narod njihov. Eno ku}a njihovih,
puste su zbog nepravde koju su ~inili - to je,
zaista, pouka narodu koji zna, a spasili smo
one koji su vjerovali i koji su se grijeha
klonili."

"I Luta smo poslali kada re~e narodu svome:
'Za{to ~inite razvrat nao~igled jedni drugih?'
/54/ Zar zbilja sa stra{}u op}ite sa
mu{karcima umjesto sa ènama? Vi ste,
uistinu, narod koji ne zna. /55/ A odgovor
naroda njegova glasio je: 'Istjerajte Lutovu
porodicu iz grada va{eg, oni su ljudi -
~istunci!' /56/ I Mi smo spasili njega i
porodicu njegovu, sve osim ène njegove. Mi
smo odredili da ona ostane s onima koji }e
kaznu iskusiti, /57/ i pustili smo na njih ki{u,
a stra{ne li ki{e za one koji su bili opomenuti!"
/58/

Uzvi{eni obavje{tava o Svome robu i Svome
poslaniku Lutu, a.s., da je on upozoravao svoj narod
na Allahovu odmazdu nad njima zbog njihovih
razvratnih djela koja ~ine i koja ranije niko od ljudskog
roda nije ~inio. To je spolno op}enje sa mu{karcima,
pa su se mu{karci zadovoljili mu{karcima, a ène sa
ènama, pa kaè:
"Za{to ~inite razvrat nao~igled jedni drugih",
tj. gledate jedni druge i spolno op}ite pozivaju}i na
razvrat.
"Zar zbilja sa stra{}u op}ite sa mu{karcima
umjesto sa ènama? Vi ste, uistinu, narod koji
ne zna!", tj. ne znate ni{ta, ni {to je prirodno a ni {to
je zakonito i propisano:
"A odgovor naroda njegova glasio je:
'Istjerajte Lutovu porodicu iz grada va{eg, oni
su ljudi - ~istunci!'", tj. izbjegavaju da ~ine ono {to
vi ~inite i ~ime ste zadovoljni, zato ih istjerate jer se
oni ne}e popraviti ukoliko budu u va{em susjedstvu i
u va{em gradu, pa pristupite tome. Zbog ovakvog
odnosa Allah, d`.{., ih je uni{tio, a nevjernicima tako i
pripada. Uzvi{eni Allah, d`.{., kaè:
"I Mi smo spasili njega i porodicu njegovu,
sve osim ène njegove. Mi smo odredili da ona
ostane s onima koji }e kaznu iskusiti", tj. sa
onima koji }e biti uni{teni, sa njenim narodom, jer je
ona pomagala njima u njihovoj vjeri i na njihovim
putevima i bila zadovoljna sa njihovim ru`nim i
bestidnim djelima. Jedne prilike pokazala je svome
narodu goste Lutove kako bi oti{li kod njih i spolno
op}ili sa njima. Ali, ona nije radila razvrat jer je to
znak Allahove po~asti prema Boìjem poslaniku, a ne
njene po~asti.
488

"i pustili smo na njih (kamenu) ki{u", tj.
kamenje od stvrdnutog blata obiljeènog od tvoga
Gospodara, a ona nije daleko od nasilnika. Zbog toga
Uzvi{eni veli:
"A stra{ne li ki{e za one koji su bili
opomenuti!", tj. za one kojima je donesen dokaz,
do kojih je doprla opomena i upozorenje, a oni se
opet suprotstavili poslaniku i zanijekali ga i naumili da
ga istjeraju iz svoje sredine.

488
Rekao sam: "Ovo je ono to potvruje nae miljenje o istoti i
nevinosti ena Boijih poslanika u pogledu injenja zinaluka, pa ak i
onda kada su bile nevjernice. One su ponekad nevjernice i
murikinje, ali nikad nisu one koje ine zinaluk to je znak istote
njihovih (poslanikih) porodica i potomstva od prljavtine bluda.
Poslanici su bili isti i zatieni od toga da bi mogli imati ene
prostitutke, to nuno znai da njihove ene jesu iste od zinaluka, a i
one su zatiene njihovom istotom, tj. shodno istoti poslanika od
ovih razvratnosti i runih djela.
27- En-Neml / Mravi
1014

"Reci: 'Hvala Allahu i mir robovima Njegovim
koje je On odabrao!' [ta je bolje: Allah ili oni
koje Njemu ravnim smatraju. /59/ Onaj Koji je
nebesa i Zemlju stvorio i Koji vam spu{ta s
neba ki{u pomo}u koje Mi dajemo da ozelene
ba{~e prekrasne, nemogu}e je da vi u~inite da
izraste drve}e njihovo. Zar pored Allaha
postoji drugi bog?! Ne postoji, ali su oni narod
koji druge s Njim izjedna~u e." /60/

j
j

Uzvi{eni nare|uje Svom Poslaniku, s.a.v.s., da
kaè: "Hvala Allahu", tj. na Njegovim blagodatima
koje je dao Svojim robovima, toliko da, kada bi ih
brojali, ne mogu ih nikada nabrojati, i na uzvi{enim
svojstvima i lijepim imenima Njegovim kojima je On
opisan. Zatim mu nare|uje da donosi mir i blagoslov
na one Njegove robove koje je On odabrao i izabrao
a to su plemeniti poslanici, neka je na njih najvredniji
salavat i selam. Uzvi{eni kaè:
"Veli~anstven je Gospodar tvoj Dostojanstveni,
i daleko od onoga kako Ga predstavljaju oni! i
mir poslanicima, i hvaljen neka je Allah,
Gospodar svjetova!" (37:180 - 182) Ovim se èli
ista}i {to je u~inio sa Svojim poslanicima, pomaù}i ih
i daju}i im potporu, i nakon onoga {to je pripremio
Njegovim neprijateljima poniènje, kaznu i
pokoravanje, naredio je Svom poslaniku i onima koji
ga slijede da Mu se zahvaljuju na svemu onome {to
~ini za njih i da donose mir i blagoslov na izabrane i
odabrane Allahove, d`.{., robove. Uzvi{eni kaè:
"[ta je bolje: Allah ili oni koje Njemu
ravnim smatraju" upit je i nepriznavanje, te i
negiranje mu{ri~kog oboàvanja drugih bogova uz
Allaha, pa zatim Uzvi{eni veli:
"Onaj Koji je nebesa i Zemlju stvorio", tj.
stvorio je nebesa i ono {to je na njima, kao {to su
planete, kosmos, suna{ca, ~iji broj niko ne zna osim
Njega. Stvorio je Zemlju i na~inio na njoj brda,
breùljke i proplanke, nepristupa~ne predjele, zaravni,
puste predjele, plodna polja i plodove, kopna i mora
kao i sve ono {to je na njoj i u njoj. "i Koji vam
spu{ta s neba ki{u", tj. ~ini je opskrbom robovima.
"pomo}u koje Mi dajemo da ozelene
ba{~e", tj. vrtovi.
"nemogu}e je da vi u~inite da izraste
drve}e njihovo", tj. ne}ete mo}i to izvesti. On,
Uzvi{eni, Jedini je Koji samostalno i neovisno stvara
opskrbu, kao {to to priznaju mu{rici, {to Allah, d`.{.,
kaè u drugom ajetu:
"A ako ih zapita{ ko ih je stvorio, sigurno }e
re}i: 'Allah!'" /43:87/, tj. oni priznaju da je On
Jedini Taj Koji to sve ~ini, Koji nema druga, a zatim
opet oni uz Njega oboàvaju nekog drugog. Pa kako
je On Jedini, Stvoritelj, Opskrbljiva~, svakako treba da
bude jedino On oboàvan. On, Koji nema druga.
Zbog toga, Njemu slava, kaè: "Zar pored Allaha
postoji drugi bog", tj. zar se moè oboàvati neko
pored Allaha. Odgovor je: "Ne, niko!", pa se kaè:
kako moète oboàvati nekog drugog pored Allaha, a
On je jedini neovisni Stvaralac, Opskrbljiva~ i
Upravlja~? Kao {to Uzvi{eni kaè:
"Pa da li je Onaj Koji stvara kao Onaj Koji ne
stvara?"/16:17/
Uzvi{eni ovdje veli: "Onaj Koji je nebesa i Zemlju
stvorio", a rije~ "Onaj Koji je" u svim ovim ajetima
ukazuje na Njegovu odredbu, tj. na Onoga Koji ~ini
sve ove stvari kao i na one koji ni{ta od njih ne mogu
u~initi. U snazi govora koji upu}uje na to, kao {to je
rekao Uzvi{eni Allah, d`.{.: "[ta je bolje: Allah ili
oni koje Njemu ravnim smatraju?" A u
slijede}em ajetu Uzvi{eni kaè:
"oni su narod koji druge s Njim izjedna~u e",
tj. pripisuje Allahu, d`.{., sli~noga Njemu, me|u
kipovima koji su oboàvali, a koji ne ~uju, ne vide i ne
mogu ni{ta u~initi.

"Onaj Koji je Zemlju prebivali{tem u~inio i
kroz nju rijeke proveo i na njoj brda
nepomi~na postavio i dva mora pregradio.
Zar pored Allaha postoji drugi bog?! Ne
postoji, nego ve}ina njih u neznanju ìvi."
/61/

Uzvi{eni kaè: "Onaj Koji je Zemlju
prebivali{tem u~inio", tj. ne pokre}e i ne pomjera
Svoje stanovnike, a niti ih potresa, jer kada bi tako
~inio ne bi na njoj potrajao opstanak i ìvot
"i kroz nju rijeke proveo", tj. sa~inio je na njoj
rijeke ~ija je voda pitka te u~inio da one prolaze kroz
zemlju i tako donose korist Njegovim robovima, "i
na njoj je brda nepomi~na postavio", tj. planine
kojima ju je u~vrstio i ustabilio kako se ne bi tresla:
"i dva mora pregradio", tj. izme|u pitke i slane
vode napravio je pregradu tako da se one ne mogu
mije{ati kako ne bi jedna drugu pokvarile. Slatko
more su, ustvari, ove rijeke koje slobodno teku,
pitke su i napajaju bilje i plodove. A slana mora su
okeani prostrani opkoljeni kopnima sa svih strana,
u~inio je da njihova voda bude slana kako se ne bi
zagadio vazduh njihovim mirisima (da su slatka). "Zar
pored Allaha postoji drugi bog?" koji bi se
oboàvao!?
27- En-Neml / Mravi
1015
"Ne postoji, nego ve}ina njih u neznanju
ìvi."

"Onaj Koji se nevoljniku kad Mu se obrati,
odaziva, i Koji z o otklanja i Koji vas na Zemlji
jedne drugima smjenjuje - Zar pored Allaha
postoji drugi bog?! Kako nikako vi pouku da
primite ?" /62/
,
l
!
,

Uzvi{eni kaè: "Onaj Koji se nevoljniku kad
Mu se obrati odaziva", tj. on je Onaj Kojem se
jedino moè pribje}i u nu`di, koji otklanja zlo i {tetu
nevoljnika bez razlike. Uzvi{eni kaè:
"Kad vas na moru nevolja zadesi, tada
nema onih kojima se ina~e klanjate, postoji
samo On."/17:67/ Imam Ahmed prenosi od
~ovjeka
489
koji kaè: /398/ "Rekao sam: 'O Allahov
Poslani~e, ~emu ti poziva{?' On re~e: 'Pozivam Allahu,
d`.{., Njemu Jedinom, Koji, ako te zadesi kakvo zlo i ti
Mu se obrati{, otklanja od tebe to zlo, Koji ti, ako
zaluta{ u nekoj pusto{i pa mu se obrati{, odgovori,
Koji, ako te zadesi neplodnost, u usjevima pa Mu se ti
obrati{, dadne da usjevi proklijaju i narastu.'" Zatim
re~e: "Rekao sam Mu: 'Uputi me', a on re~e: 'Ne psuj
nikoga, ne budi ravnodu{an prema dobro~instvu,
kada sretne{ brata budi nasmijana lica prema njemu,
ili makar iz svoje kofe ulij vode u posudu onoga ko
traì vodu. Neka ti tvoj ogrta~ (izar) bude do pola
potkoljenice, a ako to ne prihvata{, onda do ~lanka. A
~uvaj se spu{tanja ogrta~a ispod ~lanaka, jer je to
oholost, a, doista, Allah ne voli oholost.'" U drugom
predanju ovaj ashab dodaje, pa kaè: Poslije ovoga
nisam grdio nikoga, pa ni ovcu ni devu. Pri~a se da
je neki ~ovjek pratio drugog ~ovjeka na putu, pa ga je
prevario i naumio ga ubiti. Ovaj je poku{ao prvo da
ga se rije{i skromno{}u i ponizno{}u, zatim
zastra{ivanjem kaznom Allaha, d`.{. Me|utim, sve {to
je ovaj vi{e poku{avao da ga odvrati, ovaj je bio sve
uporniji da ga ubije, a on mu re~e: "Dobro, dopusti
mi da klanjam dva rekata", a ovaj mu rekao je da {to
brè klanja, pa je on po~eo klanjati, ali se sav tresao
od èstine straha, te mu nikako nije padalo na um
ni{ta iz Kur'ana pa ~ak ni jedno slovo pa je ostao tako
stoje}i zapanjen, a ovaj re~e: "Hajde zavr{i!", pa je
Allah, d`.{., u~inio da mi na jezik do|u rije~i
Uzvi{enog Allaha: "Onaj Koji se nevoljniku, kad se
obrati, odaziva i Koji zlo otklanja..." "U takvom stanju
ugledao sam konjanika koji se pribliàvao iz doline
nose}i u ruci koplje; njim je pogodio ~ovjeka pravo u
srce i ovaj je pao mrtav. Ja sam se prihvatio za
konjanika i upitao ga: 'Tako ti Allaha, ko si ti?' A on
odgovori: 'Ja sam izaslanik Onoga Koji se odaziva
onome koji je u nevolji i Koji od njega otklanja zlo.'
Nakon toga uzeo sam magarca i devu i vratio se
siguran i spa{en."

489
To je Dabir bin Selim el-Hadini.
Uzvi{eni kaè: "i Koji vas na Zemlji jedne
drugima smjenjuje", tj. generacije naslije|uju jedne
druge i potom oni naslje|uju svoje prethodnike, kao
{to Uzvi{eni kaè:
"A kada Gospodar tvoj re~e melekima: 'Ja
}u na Zemlji nasljednika postaviti!'" /2:30/, tj.
narode koji }e naslje|ivati jedni druge, kako smo to
ranije objasnili
490
, a sli~no zna~i i ovaj ajet, tj. ummet
nakon ummeta, generacija nakon generacije.
"Zar pored Allaha postoji drugi bog?!", tj.
nakon ovih detaljnih obja{njenja i izno{enja
nesumnjivih Allahovih, d`.{., dokaza onima koji
pored Allaha oboàvaju drugog boga, postavlja im se
pitanje zar postoji drugi bog. I time su spoznali da je
On, Allah, Jedini Koji stvara, odaziva se nevoljniku
kada Mu se obrati i otklanja od njega zlo, On, Jedini,
Koji nema druga: "Kako nikako vi pouku da
primite!?", tj. kako malo njh promi{lja o onome {to
ih vodi Istini i upu}uje Pravom putu.

"Onaj Koji vam u tminama, na kopnu i na
moru, put pokazuje i Koji vjetrove kao
radosnu vijest ispred milosti Svoje {alje. - Zar
pored Allaha postoji drugi bog?! Kako je Allah
visoko iznad onih koji druge Njemu ravnim
smatraju!"/63/

Uzvi{eni kaè: "Onaj Koji vam u tminama, na
kopnu i na moru", tj. sa svim onim dokazima koje
je stvorio na nebesima i na Zemlji pokazuje vam put,
kao {to Uzvi{eni kaè: "i putokaze, a i po
zvijezdama se oni upravljaju."/16:16/ Uzvi{eni
tako|er veli: "i Koji vjetrove kao radosnu vijest
ispred milosti Svoje {alje", tj. ispred oblaka koji

490
Pogledaj suru "El-Bekare", ajet broj 30, kao i komentar u vezi s
njim.
27- En-Neml / Mravi
1016
nose ki{u, Allah, d`.{., napaja besplodne i suhe
predjele:
"Zar pored Allaha postoji drugi bog?! Kako
je Allah visoko iznad onih koji druge Njemu
ravnim smatraju!"

"Onaj Koji sve iz ni~ega stvara, Koji }e, zatim
to ponovo u~initi, i Koji vam opskrbu s neba i
iz zemlje daje. - Zar pored Allaha postoji drugi
bog?! Reci: 'Dokaìte, ako Istinu govorite!'"
/64/

To jest, On je Onaj Koji Svojom mo}i i Svojom
vla{}u zapo~inje stvaranje, zatim to ponovo ~ini, kao
{to Uzvi{eni kaè:
"On je Taj Koji iz ni~ega stvara, i On }e to
ponovo u~initi, to je Njemu lahko." /30:27/
Uzvi{eni veli:
"i Koji vam opskrbu s neba i iz zemlje daje",
tj. ki{om koju spu{ta s neba pomo}u koje ni~e
blagoslovljeno bilje iz zemlje, kao {to Uzvi{eni kaè:
"On zna {ta u zemlju ulazi, a {ta se na nj
uspinje" /34:2/, a On, Blagoslovljeni i Uzvi{eni,
spu{ta s neba blagoslovljenu vodu, pa daje da od nje
provriju vrela iz zemlje, a zatim pomo}u njih iz nje
izvodi raznovrsne usjeve, plodove i cvjetove. Zbog
toga Uzvi{eni kaè: "Zar pored Allaha postoji
drugi bog?!" Onaj Kome pripadaju lijepa imena i
najuzvi{enija svojstva, {to smo ve} spominjali u
prethodnim ajetima
"Reci: 'Dokaìte!'" ispravnost va{eg oboàvanja
drugog pored Allaha;
"a ako Istinu govorite" o tome. A On je znao
da oni nemaju nikakvog dokaza za to, kao {to
Uzvi{eni kaè:
nevjernici ono {to èle ne}i posti}i."/23:117/

"Reci: 'Niko, osim Allaha, ni na nebu ni na
Zemlji, ne zna gajb; i oni ne znaju kada }e
oìvljeni biti.' /65/ Zar oni o onom svijetu da
{to znaju!? Ni{ta! - Oni u nj sumnjaju, oni su
slijepi prema njemu." /66/

Uzvi{eni kaè nare|uju}i Svome Poslaniku, s.a.v.s.,
da puo~i sva stvorenja da niko od stanovnika nebesa i
Zemlje ne zna gajb (tajne) osim Uzvi{enog Allaha,
d`.{. A Uzvi{eni kaè: "Niko, osim Allaha..." Ovo je
apsolutno izuze}e, tj. niko to ne zna osim Uzvi{enog
Allaha, d`.{., i On je jedinstven u tome, Jedini, Koji
nema druga, kao {to Uzvi{eni kaè:
"U Njega su klju~evi svih tajni, samo ih On
zna." /6:59/ Uzvi{eni tako|er kaè:
"i oni ne znaju kada }e oìvljeni biti", tj. niko
od stvorenja ne zna kada }e biti Smak svijeta, kao {to
Uzvi{eni kaè:
"a teàk }e biti nebesima i Zemlji, sasvim
neo~ekivano }e vam do}i." /7:117/ Ibn Ebi-
Hatim prenosi od Ai{e, r.a., koja kaè: (399) "Ko tvrdi
da on zna - tj. Allahov Poslanik, s.a.v.s. - {ta }e biti
sutra, rekao je najve}u potvoru na Allaha, d`.{., jer
"Reci: 'Niko, osim Allaha, ni na nebu ni na
Zemlji, ne zna gajb.'"
Uzvi{eni veli:
"Zar oni o onom svijetu da {ta znaju!? Ni{ta! -
Oni u nj sumnjaju", tj. njihovo znanje je nemo}no i
oni ne mogu znati o njemu ni{ta. To znanje oni }e
dosti}i i bit }e upotpunjeno tek na Sudnjem danu, ali
im tada ne}e koristiti. Uzvi{eni kaè: "Ni{ta!" - Oni u
nj sumnjaju..." Ovim se ponovo vra}a na
nevjernike i isti~e se da oni sumnjaju u to da Sudnji
dan postoji i da }e se on dogoditi:

" "oni su slijepi prema njemu , tj. oni su u
potpunom sljepilu i velikom neznanju u pogledu toga
{ta on stvarno jeste.

"Nevjernici govore: 'Zar }emo, kad postanemo
zemlja, i mi i preci na{i, zaista, biti
oìvljeni?'/67/ Ovim nam se ve} odavno
prijeti, i nama i precima na{im, a ovo su samo
izmi{ljotine naroda drevnih.' /68/ Reci:
'Putu te po svijetu i vidite kako su zavr{ili
grje{nici!' /69/ I ne àlosti se zbog njih i neka
ti nije u du{i te{ko zbog spletki njihovih."
/70/
j

27- En-Neml / Mravi
1017
Uzvi{eni obavje{tava o mu{ricima, koji odbijaju
proìvljavanje i koji kaù:
"Ovim nam se ve} odavno prijeti, i nama i
precima na{im", tj. samo ~ujemo, ali ne vidimo
Istinu:
"a ovo su samo izmi{ljotine naroda
drevnih", tj. njihove legende. A Allah, d`.{., im
odgovara, pa kaè: "Reci", im, o Muhammede:
"Putu te po svijetu i vidite kako su zavr{ili
grje{nici", tj. la{ci i kako ih je zahvatila kazna i
odmazda, a Allah, d`.{., spasio je Svoje plemenite
poslanike, s.a.v.s., i one koji su ih slijedili. Ujedno je
time potvrdio ispravnost njihovih poslanica, pa zatim
Uzvi{eni kaè, tje{e}i i raduju}i Svoga Poslanika,
s.a.v.s.: "I ne àlosti se zbog njih", tj. nemoj da ti
je ào zbog laàca,
j
"i neka ti nije u du{i te{ko zbog spletki" zbog
toga {to ti ~ine spletke i nije~u te. Ja }u ti, zaista,
pomo}i i izdi}i }u tvoju vjeru.

"Kad }e se ve} jednom obistiniti ta prijetnja,
ako Istinu govorite?", pitaju oni. /71/ Reci:
"Sti}i }e vas sigurno ne{to od onoga {to
poùrujete!" /72/ A Gospodar tvoj je
neizmjerno dobar ljudima, ali ve}ina njih nije
zahvalna. /73/ Gospodar tvoj dobro zna ono
{to grudi njihove taje i ono {to oni na javu
iznose. /74/ Nema ni~eg skrivenog ni na nebu
ni na Zemlji, a da nije u Knjizi jasnoj." /75/

Uzvi{eni obavje{tava o mu{ricima na njihov upit o
Sudnjem danu i njihovom nevjerovanju da }e se on
dogoditi:
"'Kad }e se ve} jednom obistiniti ta
prijetnja, ako Istinu govorite?', pitaju oni." A
Uzvi{eni im odgovara: "Reci", o Muhammede:
"Sti}i }e vas sigurno ne{to od onoga {to
poùrujete." Ibn-Abbas kaè: Pribliìlo se ne{to od
onoga {to poùrujete, kao {to Uzvi{eni kaè:
"Kad to?" Ti reci: "Mo`da ubrzo!" /17:51/
Zatim Uzvi{eni kaè: "A Gospodar tvoj je
neizmjerno dobar ljudima", tj. u Svojim
nebrojenim blagodatima koje ~ini prema njima,
uprkos nasilju koje oni ~ine sami sebi i uprkos tome
{to su Mu nazahvalni, osim malobrojnih me|u njima:
"Gospodar tvoj dobro zna ono {to grudi
njihove taje i ono {to oni na javu iznose", tj.
zna njihove misli i tajne, kao {to zna i ono {to javno
pokazuju, kao {to Uzvi{eni kaè: "On zna i {to
drugom tajno rekne{ i {to samo pomisli{!"
/20:7/ Uzvi{eni veli:
"Nema ni~ega skrivenog ni na nebu ni na
Zemlji", tj. sve {to ostaje daleko i skriveno robovima,
Njegovo znanje obuhvata, i nebesa i Zemlju, i samo
ih Allah, d`.{., zna u potpunosti, ni{ta ne izmi~e
Njegovom znanju ni koliko atom od bilo ~ega. "a da
nije u Knjizi jasnoj." Uzvi{eni kaè:
"Zar ne zna{ da je Allahu poznato sve {to je na
nebu i na Zemlji? To je sve u Knjizi; to je,
uistinu, Allahu lahko!" /32:70/

"Ovaj Kur'an sinovima Israilovim kazuje
najvi{e o onome u ~emu se oni razilaze, /76/ i
on je, uistinu, putokaz i milost svakom onom
koji vjeruje. /77/ Gospodar tvoj }e im po
pravdi Svojoj presuditi; On je Silni i Sveznaju}i,
/78/ zato se pouzdaj u Allaha, jer ti, doista,
slijedi{ Pravu Istinu! /79/ Ti ne moè{ mrtve
dozvati niti gluhe dovikati kada se le|ima
okrenu /80/ niti moè{ slijepe od zablude
njihove odvratiti; moè{ jedino dozvati one
koji u rije~i Na{e vjeru u Oni su predani!" /81/
,
j ,

Uzvi{eni obavje{tava o Svojoj veli~anstvenoj Knjizi i
o onome {ta ona obuhvata uputu, jasan dokaz, ona je
furkan, tj. razdvaja Istinu od neistine. On kazuje
sinovima Israilovim, a oni slijede Tevrat i Indìl:
"kazuje najvi{e o onome u ~emu se oni
razilaze", kao {to su se razi{li u pogledu Isaa, o kome
su jevreji izmi{ljali laì i klevete, a kr{}ani pretjerivali i
preuveli~avali, pa je do{ao Kur'an, koji govori
umjereno, istinito i pravedno da je On jedan od
Allahovih, d`.{., robova i Njegovih plementih
poslanika, s.a.v.s., neka je na njega najvredniji salavat i
selam, kao {to Uzvi{eni kaè:
"To je Isa, sin Merjemin - to je prava Istina
o njemu - onaj u koga oni sumnjaju" /16:34/,
a Uzvi{eni kaè: "Gospodar tvoj }e im presuditi",
tj. na Sudnjem danu, "po pravdi svojoj, On je
Silni", tj. u Svome ka`njavanju: "Sveznaju}i" u
pogledu svega {to Njegovi robovi ~ine i govore:
27- En-Neml / Mravi
1018
"zato se pouzdaj u Allaha", tj. u svim svojim
stvarima i dostavi Objavu Tvoga Gospodara:
"jer ti, doista, slijedi{ Pravu Istinu", iako ti se
suprostavljaju kafiri koji ne vjeruju iako si im ti do{ao
sa potpunim dokazima. Zbog toga Uzvi{eni kaè:
"Ti ne moè{ mrtve dozvati" jer je njihovo
stanje takvo da oni ne ~uju Istinu, a to je stanje koje
li~i stanju mrtvaca, ~iji je sluh nestao smr}u, te zbog
toga Uzvi{eni kaè:
"niti gluhe dovikati kada su le|ima
okrenuti, niti moè{ slijepe od zablude
njihove odvratiti; moè{ jedino dozvati one
koji u rije~i Na{e vjeru u.Oni su predani", tj. tebi
}e se sigurno odazvati oni kojima koriste njihov sluh i
vid, oni koji se pokoravaju Allahu, d`.{., i onome {to je
do{lo od Njega preko jezika plemenitih poslanika,
neka je na njih najvredniji salavat i najpotpuniji selam i
spas.
j

"I kada do|e vrijeme da oni budu ka`njeni, Mi
}emo u~initi da iz zemlje izi|e jedna ` votinja
koja }e im re}i da ljudi u dokaze Na{e nisu bili
uvjereni." /82/
i

i

Ova ìvotinja }e se pojaviti u zadnjim trenucima,
kada se ljudi potpuno iskvare, i kada budu napustili
naredbe Allaha, d`.{., i promijenili istinsku vjeru. Allah,
d`.{., }e im izvesti ìvotinju iz zemlje. Kaè se da }e se
to desitit u Meki ili drugom gradu, o ~emu }emo, ako
Bog da, detaljnije govoriti. U pogledu spominjanja
ove ìvotinje zabiljeèni su mnogi hadisi kao i mnoge
izjave ashaba i tabiina (eseri). Pa da samo
spomenemo neke kojima }emo bolje razumijeti ovo
pitanje; traìmo pomo} od Allaha, d`.{., da nam
pomogne u tome. Imam Ahmed prenosi od Huzejfe
bin Usejda el-Gaffarija, koji kaè: (400) "Allahov
Poslanik, s.a.v.s., posmatrao nas je iz svoje sobe dok
smo me|usobno razgovarali o pitanju Sudnjeg dana
pa kaè: 'Sudnji dan ne}e nastupiti dok ne budete
vidjeli deset znakova njegovih i to:
1. Izlazak Sunca na zapadu, 2. dim 3. ìvotinju,
4. izlazak Jedùdà i Medùdà, 5. izlazak Isaa, a.s.,
sina Merjeminog, 6. Ded`dàla i tri pomra~enja
7. pomra~enje na zapadu, 8. pomra~enje na istoku, 9.
pomra~enje na Arapskom polu otoku, i 10. vatra.
Vatra }e izlaziti iz adenske kotline, vodit }e ili sakupljati
ljude dok budu no}u spavali i ona }e biti tamo gdje
se oni u podne budu odmarali i ona }e biti...'" Ovako
prenose Muslim i Ehlus-Sunen.
Drugi hadis: Muslim bin el-Had`dàd` prenosi od
Abdullaha bin Umera i kaè: (401) "Zapamtio sam od
Allahovog Poslanika, s.a.v.s., hadis koji nisam
zaboravio. ûo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da
kaè: 'Zaista, prvi znak je izlazak Sunca na zapadu i
izlazak ìvotinje ljudima u prijepodnevnim satima. Bez
obzira koji }e biti prvi, slijedit }e jedan za drugim,
odnosno, desit }e se ubrzo jedan za drugim.'"
Slijede}i hadis prenosi Muslim u svom "Sahihu" od
Ebu-Hurejrea, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: (402) "Poùrite sa obavljanjem svojih poslova
prije nego {to se desi slijede}ih {est stvari: izlazak
Sunca na Zapadu, dim, pojavljivanje Ded`dàla i
ìvotinje, smrti i Kijametskog dana." Ibn-Dèrir prenosi
od Ibn Ez-Zubejra da je on opisao ìvotinju na na~in
kako ju je opisao... a zatim }e im ìvotinja re}i: "O ti,
taj i taj, budi radostan, ti si jedan od stanovnika
Dènneta, a zatim, o ti, taj i taj, ti si stanovnik Vatre."
To je shodno onome kako Uzvi{eni kaè:
"I kada do|e vrijeme da oni budu ka`njeni, Mi
}emo u~initi da iz zemlje izi|e ` votinja koja
}e im re}i da ljudi u dokaze Na{e nisu bili
uvjereni."

"A na Dan kada od svakog naroda sakupimo
gomilu onih koji su dokaze Na{e poricali - oni
}e biti sakupljani i privo|eni, /83/ i kad do|u,
On }e upitati: 'Jeste li vi dokaze Moje poricali
ne razmi{ljaju}i o njima, ili {ta ste to radili?'
/84/ I njih }e sti}i kazna zato {to su
mnogobo{ci bili, pa ne}e mo}i ni rije~i izustiti.
/85/ Zar nisu vidjeli da smo u~inili no} da u
njoj otpo~inu, a dan vidnim?! - To su, zaista,
dokazi za narod koji vjeruje." /86/

Uzvi{eni obavje{tava o Sudnjem danu i sakupljanju
nasilnika, onih koji su nijekali Allahove, d`.{., ajete i
Njegove poslanike koje je Uzvi{eni Allah, d`.{., poslao,
i pitat }e ih o onome {to su radili na dunjaluku,
prekoravaju}i ih, pa }e Uzvi{eni re}i:
"A na Dan kad od svakog naroda sakupimo
gomilu", tj. od svakog naroda i iz svakog stolje}a po
gomilu, tj. skupinu: "onih koji su dokaze Na{e
poricali - oni }e biti sakupljeni pa vo|eni, tj.
bit }e privo|eni "i kad do|u" i stanu pred Uzvi{enog
Allaha, d`.{., na mjestu postavljanja pitanja, bit }e
upitani o svojoj vjeri i o svojim djelima. Pa po{to nisu
bili sretnici - a bili su kao {to Allah, d`.{., kaè o njima:
27- En-Neml / Mravi
1019
"Nije vjerovao: nije namaz obavljao, nego
je poricao i le|a okretao" /75:31, 32/ - tada }e
im se donijeti dokaz, a oni ne}e mo}i traìti ispriku
kojom bi se opravdali na mjestu na kome }e biti
pitani, koje je predstavljeno u slijede}im rije~ima
"On }e upitati: 'Jeste li vi dokaze Moje
poricali ne razmi{ljaju}i o njima, ili, {ta ste to
radili?'", i ne}e im preostati ni{ta drugo, nego im }e
se desiti ono o ~emu Uzvi{eni Allah, d`.{., kaè:

"Ovo je Dan u kome oni ne}i ni prozboriti, i
pravdanje im ne}e dozvoljeno biti."
/77:35,36/ Tako Allah, d`.{., ovdje kaè:
"I njih }e sti}i kazna zato {to su
mnogobo{ci bili, pa ne}e mo}i ni rije~i
izustiti", tj. zanijemit }e, pa ne}e mo}i dati odgovor
jer su oni na dunjaluku bili nasilnici prema samima
sebi, odbijali su da vjeruju u tajni i nevidljivi svijet, koji
im vi{e ne}e biti skriven i tajan. Zatim Uzvi{eni kaè
upozoravaju}i na Svoju potpunu mo} i apsolutnu
vlast i Svoj visoki poloàj kojem se neminovno mora
pokoriti i ~ije se naredbe neminovno moraju slu{ati,
Njegovim se poslanicima i Istini koju su oni dostavili, a
koja je neizbje`na, mora vjerovati, pa Uzvi{eni kaè:
"Zar nisu vidjeli da smo u~inili no} da u njoj
otpo~inu?", tj. u tami no}i da se smire njihovi
pokreti radi njih samih kako bi se odmorili od napora
kojeg su imali u toku dana: "a dan vidnim" tj.
svijetlim i obasjanim. Uslijed toga oni mogu da
upravaljaju ìvotnim potrebama, putuju, trguju i da
obavljaju te i druge poslove koje trebaju:
"to su, zaista, dokazi za narod koji vjeruje."

"A na Dan kad se u rog puhne pa se smrtno
istrave i oni na nebesima i oni na Zemlji,
izuzev onih koje Allah po{tedi, svi }e Mu
ponizno do}i. /87/ Ti vidi{ planine i misli{ da
su nepomi~ne, a one promi~u kao {to promi~u
oblaci, to je dje o Allaha, Koji je sve savr{eno
stvorio; On, doista, zna ono {to radite. /88/
Ko u~ini dobro djelo, dobit }e veliku nagradu
za njega i bit }e straha na Sudnjem danu
po{te|en, /89/ a oni koji budu z o ~inili, u
Vatru }e naglava~ke biti gurnuti. 'Pa zar se vi
ka`njavate osim za ono {to ste radili?'" /90/

Uzvi{eni obavje{tava o grozoti i uàsu dana u
kome }e se sna`no puhnuti u trubu, a to je, kao {to se
kaè u hadisu, rog u koji se pu{e. U hadisu u kome se
spominje sur (rog) kaè se: "Israfil je Onaj Koji }e u
njega puhati kada mu Allah naredi. Prvo }e dugo
puhati i od toga }e se sve prepla{iti, sve {to je na
nebu i Zemlji, a na njoj }e ostati samo zli ljudi kada
nastupi Sudnji dan", "izuzev onih koje Allah
po{tedi." A to su {ehidi, oni su ìvi i kod Svoga
Gospodara osigurani. Imam Muslim bin el-Had`dàd`
prenosi od Abdullaha bin Amra, koji kaè da je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (403) "Ded`dàl }e
iza}i mome ummetu pa }e ostati ~etrdeset" - ne
znam je li re~eno ~etrdeset dana ili ~etrdeset mjeseci
ili ~etrdeset godina
491
- "pa }e Allah, d`.{., poslati Isaa,
sina Merjemina, kao da je on Urve bin Mes'ud pa }e
ga ovaj prona}i i uni{titi ga. Zatim }e ljudi ostati
sedam godina tako da izme|u dvojice ljudi ne}e biti
neprijateljstva, a zatim }e Allah, d`.{., poslati vrlo
hladan vjetar iz pravca [ama, pa na licu Zemlje ne}e
ostati niko ko je u svome srcu imao koliko bar jedan
trun dobra ili vjere a da ga ne}e on usmrtiti. âk kada
bi neko u{ao i prodro u sredi{te planine,on bi ga
usmrtio." Prenosilac kaè: "ûo sam od Allahovog
Poslanika, s.a.v.s., kad rekao je: 'A zli ljudi }e u zlu biti
brzi poput ptica u letu, a u neprijateljstvu poput
divljih ìvotinja. Ne}e prepoznavati dobro niti negirati
zlo. Prikazat }e im se {ejtan i re}i: 'Zar se ne}ete
odazvati?', pa }e oni re}i: 'A {ta nam nare|uje{?' Pa }e
im narediti oboàvanje kipova, a oni su u tome traìli
svoju opskrbu i ljepotu svoga ìvljenja, zatim }e se
puhnuti u rog, pa ne}e biti niko ko ga ~uje a da ne}e
nageti svoj vrat i podi}i ga." Prenosilac nastavlja, pa
kaè: "Pa }e Allah, d`.{., spustiti ki{u kao da je ona
gusta magla iz koje ni~u tijela ljudi. Zatim }e se
puhnuti drugi put, a oni }e ustati i pogledati i zatim
}e im biti re~eno: 'O ljudi nahrupite svome
Gospodaru!', pa }e oni stati da budu pitani. Zatim }e
biti re~eno: 'Izdvojite zalog (izaslanstvo) za Vatru!' Re}i
}e se: Koliko?' Pa }e se re}i: 'Od svake hiljade devet
stotina i devedeset i devet!', pa kaè to }e biti kada
djeca budu postala sijeda i kada se dese strahote
Sudnjeg dana." Poslanikove rije~i: "Ne}e biti niko ko
ga ~uje a da ne}e nageti vrat i podi}i ga", tj. naget }e
svoj vrat da bi ga ~uo dobro sa neba. Ovo je puhanje
zastra{ivanja, a zatim }e uslijediti puhanje kojim }e se
sve usmrtiti i na koncu puhanje sa ciljem ustajanja
Gospodaru svjetova, tj. proìvljavanja iz mezarova
svih ìvih stvorenja. Zbog toga Uzvi{eni kaè:
l
l

"svi }e Mu ponizno do}i", tj. ponizni i pokorni,
i niko ne}e mo}i izostati da se pokori Njegovom
nare|enju. Kao {to Uzvi{eni kaè:
"Zatim to {to }ete, ~im vas On samo
jednom iz zemlje pozove, brzo ustati."
/30:25/ U hadisu koji govori o rogu (suru) kaè se

491
Nedoumica je od prenosioca hadisa.
27- En-Neml / Mravi
1020
da }e kod tre}eg puhanja Allah narediti da se du{e
stave u rupu roga. Zatim }e Israfil puhnuti, a nakon
{to su tijela iza{la (ustala) iz grobova i mjesta svojih,
du{e vjernika }e zasjati svjetlom, a iz du{a kafira izbijat
}e mrak, pa }e Uzvi{eni Allah, d`.{., re}i: "Tako mi
Moje mo}i i veli~ine neka se svaka du{a vrati
u svoje tijelo!", pa }e one protjecati kroz tijela kao
{to protje~e otrov kroz tijelo otrovanog. Zatim }e
ustati i stresti pra{inu sa svojih grobova:
,

l
l
l
l
"Dan u kome }e ùrno kao da kumirima
hrle iz grobova izi}i." /70:43/ Uzvi{eni kaè:
"Ti vidi{ planine i misli{ da su nepomi~ne,
a one promi~u kao {to promi~u oblaci", tj. vidi{
ih kao da su one ~vrste, fiksne i vje~ne onako kako su
bile, me|utim, one se pomjeraju i promi~u poput
oblaka: "to je dje o Allaha, Koji je sve savr{eno
stvorio", tj. ~ini to sve Svojom ogromnom mo}i:
"Koji je sve savr{eno stvorio", tj. savr{eno,
precizno stvorio je sve {to je stvorio i svaku stvar
nadahnuo mudro{}u.
"On, doista, zna ono {to radite", tj. On
savr{eno obuhvata Svojim znanjem ono {to rade
Njegovi robovi, bilo da je dobro ili zlo, i On }e ih
nagraditi za to odgovaraju}om, najpotpunijom
nagradom. Zatim Uzvi{eni obja{njava stanje sretnika i
nesretnika toga dana pa kaè:
"Ko u~ini dobro dje o, dobit }e veliku
nagradu za njega." To je: "Nema drugog boga
osim Allaha!" "i bit }e straha na Sudnjem danu
po{te|eni", kao {to Uzvi{eni kaè:
"ne}e ih brinuti najve}i uàs." /21:103/
"a oni koji budu z o ~inili, u Vatru }e
naglava~ke biti gurnuti", tj. ko Allaha sretne s
lo{im djelima bez dobrih djela ili ako lo{a djela
prevladaju njegova dobra djela, zbog toga Uzvi{eni
kaè:
"Pa zar se vi ka`njavate osim za ono {to ste
radili?", a zla djela koja se spominju rije~ima
Uzvi{enog Allaha "a oni koji budu z o ~inili", su
{irk, kako kaù ashabi, tabiini i dr.

"Ja sam primio zapovijest da robujem jedino
Gospodaru ovoga grada koji je On u~inio
svetim - a Njemu sve pripada - i nare|eno mi
je da budem poslu{an" /91/ "i da Kur'an
kazujem; onaj ko bude i{ao pravim putem na
pravom putu je za svoje dobro, a onome koji
je u zabludi ti reci: 'Ja samo opominjem.'" /92/
"I reci: 'Hvala Allahu, On }e vam znamenja
Svoja pokazati, pa }ete ih vi poznati!' A
Gospodar tvoj nije nemaran spram onog {to
radite." /93/

Uzvi{eni obavje{tava Svoga poslanika i nare|uje
mu da kaè:
"Ja sam primio zapovijed da robujem jedino
Gospodaru ovoga grada, koji je On u~inio
svetim - a Njemu sve pripada", ili kao {to Uzvi{eni
kaè:
"Reci: 'O ljudi, ako vi sumnjate u ispravnost
moje vjere pa, ja se ne}u klanjati onima
kojima se, mimo Allaha, vi klanjate, ve} }u se
klanjati Allahu, Koji }e vam du{e uzeti."
/10:104/ Vezivanje rije~i "Gospodar" za grad je sa
ciljem da istakne po~ast i pa`nju prema njemu, kao
{to Uzvi{eni kaè: "neka se oni Gospodaru ovoga
Hrama klanjaju..." /106:3/ Uzvi{eni kaè: "koji je
On u~inio svetim", tj. On ga je u~inio svetim, pa je
on postao zabranjennim, visoko uzdignutim i
vrijednim, kao {to je potvr|eno u sahih-zbirkama u
kojima se prenosi od Ibn-Abbasa, da kaè: "Allahov
Poslanik, s.a.v.s., je na dan osvojenja Meke rekao:
(404) 'Zaista je Allah, d`.{., ovaj grad u~inio svetim na
dan stvaranja nebesa i Zemlje. On je nepovrediv
Allahovom, d`.{., sveto{}u sve do Sudnjeg dana, pa
se ne moè ~upati drve}e, loviti u njemu, uzimati ono
{to je izgubljeno, osim ako neko prepozna tu stvar,
niti se moè trgati bilje u njemu.'" A samo Allahu
pripada svaka Hvala i Veli~ina.
,

Uzvi{eni kaè: "a Njemu sve pripada", sa op}eg
prelazi se na posebno, tj. On je Gospodar i ovoga
grada kao {to je Gospodar i svih stvari, njihov
Posjednik, nema drugog boga osim Njega: "i
nare|eno mi je da budem poslu{an", tj. da
budemo monoteisti, pokorni Njemu. Uzvi{eni veli: "i
da Kur'an kazujem", tj. ljudi su obavezni da rade
samo ono {to im ja dostavim.
"onaj ko bude i{ao Pravim putem na Pravom
putu je za svoje dobro; a onome ko je u
zabludi, ti reci: 'Ja samo opominjem'", tj. ja
imam primjer u poslanicima koji su upozoravali svoje
narode i izvr{ili ono {to su bili du`ni, tj. dostaviti im
Njegovu Objavu i predaju svojih naroda Allahu, d`.{.,
na obra~un, kao {to Uzvi{eni veli:
"tvoje je da objavljuje{, a Na{e da traìmo
polaganje ra~una." /13:40/ Uzvi{eni veli:
"Reci: 'Hvala Allahu, On }e vam znamenja
Svoja pokazati, pa }ete ih vi poznati!'", tj.
Allahu hvala, Koji ne}e nikoga kazniti prije nego {to
mu ne donese dokaz, i prije nego {to ga upozori,
"Mi }emo im pruìti dokaze Na{e u
prostranstvima svemirskim, a i u njima
27- En-Neml / Mravi
1021
samim, dok im ne bude sasvim jasno da je
Kur'an Istina."/41:53/ Uzvi{eni veli:
"A Gospodar tvoj motri na ono {to radite",
tj. On je svjedok svega. Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ebu-
Hurejrea, Koji kaè: (405) "Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao je: 'O ljudi, neka se niko ne zavarava u pogledu
Allaha, d`.{., jer da je Allah, d`.{., bio i najmanje
nemaran, zanemario bi komarca, zrno goru{ice i
atom.'" Spominje se da je imam Ahmed, Allah mu se
smilovao, ~esto citirao ova dva stiha koja je on ili neko
drugi sastavio:
Ako se u ìvotu jedan dan osami{,
ne reci sam sam nego reci ima neko ko me motri,
i ne misli da Allah, d`.{., zanemaruje ni jedan
trenutak,
a niti da je ono {to je nevidljivo, Njemu skriveno.

Kraj kratkog tuma~enja
sure "En-Neml" "Mravi".
Allahu pripada svaka Hvala i Veli~ina.

27- En-Neml / Mravi
1022

28 El-Kasas / Kazivanje
1025

28
EL - KASAS / KAZIVANJE
OBJAVLJENA U MEKI
*
, IMA 88 AJETA
**

"Ta-sin-mim. /1/ Ovo su ajeti Knjige jasne! /2/
Mi }emo ti kazati neke vijesti o Musau i
Faraonu, onako kako je bilo, i to za one ljude
koji vjeru u /3/ Faraon se u zemlji bio,
uzdigao, i stanovnike njezine na stranke
izdijelio; jedne je tla~io, mu{ku im djecu klao,
a ènsku u ìvotu ostavljao, doista je
smutljivac bio. /4/ A Mi smo htjeli da one koji
su na Zemlji tla~eni, milo{}u obaspemo i da ih
vo|ama i nasljednicima u~inimo. /5/ I da im
na Zemlji vlast darujemo, a da Faraonu i
Hamanu i vojskama njihovim damo da do` ve
ba{ ono zbog ~ega su od njih strahovali." /6/
j .

i
!

Ve} smo ranije govorili o slovima - skra}enicama...
"Ovo su ajeti Knjige jasne ", tj. ovo su ajeti
uzvi{ene, potpuno jasne Knjige, koja objelodanjuje
~injenice i ono {to je bilo, kao i ono {to trenutno
postoji. Uzvi{eni kaè:
"Mi }emo ti kazati neke vijesti o Musau i
Faraonu, onako kako je bilo", a Uzvi{eni tako|er
veli:
"Mi tebi o najljep{im doga|ajima
kazujemo" (11:3), tj. navodimo ti vijesti o prija{njim
narodima tako da ih ti vidi{.

*
Objavljena nakon sure "En-Neml".
**
Ajeti 52 - 55 objavljeni su u Medini.
"Faraon se u zemlji bio uzdigao", tj. uzdigao
se i uzoholio:
"i stanovnike njezine na stranke izdijelio",
tj. na vrste i grupe tako da je svaku od tih grupa
usmjeravao da rade ono {to je on htio od dràvnih
poslova.
Uzvi{eni veli: "jedne je tla~io", zna~i sinove
Israilove, koji su u to vrijeme bili najbolji stanovnici
svoga vremena. Faraon ih je pokorio i eksploatirao ih
je, koriste}i ih danono}no za obavljanje najteìh
radova. Uza sve to, ubijao je njihove sinove, a u ìvotu
ostavljao njihove ène, boje}i se da me|u njih ne
do|e novoro|en~e koje }e uni{titi Faraona svojom
rukom, a {to se temelji na vijesti kojom je obradovao
Ibrahim, a.s., nakon {to je Allah, d`.{., spasio njegovu
ènu Saru, koju je htio silovati silnik Egipta u to doba.
Kopti su o ovome pri~ali u prisustvu Faraona, pa je on
naredio da se zakolje svako novoro|eno mu{ko dijete
iz naroda Benu-Israil. Me|utim, ta predostro`nost nije
koristila protiv sudbine i odre|enja, koje je za svakoga
u Knjizi. Zbog toga Uzvi{eni kaè:
"A Mi smo htjeli da one koji su na Zemlji
su od njih strahovali." To je Uzvi{eni Allah, d`.{.,
radio sa njima, kao {to Uzvi{eni kaè:
"Eto, tako je bilo, i Mi dadosmo da to
naslijede sinovi Israilovi." (26:59) Uprkos tome,
Faraonu nije koristila njegova opreznost od odre|enja
Velikog Vladaoca, Uzvi{enog, nego je sprovedena
njegova presuda i Njegovo odre|enje, te su Faraon i
Njegova vojska potpuno uni{teni, jer je Gospodar
visokih nebesa, Onaj Koji pot~injava i savladava sve
Svojom silnom mo}i.

1026

"I mi nadahnusmo Musaovu majku: 'Doji ga, a
kad se upla{i{ za njegov ìvot, baci ga u
rijeku, i ne strahuj i ne tuguj, Mi }emo ti ga,
doista, vratiti i poslanikom ga u~initi.' /7/ I
na|o{e ga Faraonovi ljudi, da im postane
du{manin i jad; zaista su Faraon i Haman i
vojske njihove uvijek grje{ili. /8/ I èna
Faraonova re~e: 'On }e biti radost i meni i
tebi! Ne ubijte ga, mo`da }e nam od koristi
biti, a moèmo ga i posiniti', a oni ni{ta ne
predosjeti{e." /9/

Faraon je masovno ubijao mu{ku djecu Izraeli}ana,
tako da su se Kopti pobojali da potpuno ne i{~eznu
sinovi Israilovi, jer poslije toga ne bi imao ko da u to
vrijeme radi one ogromne poslove. To su, ustvari, rekli
Faraonu, pa je on naredio da se djeca jedne godine
ubijaju a druge ostave u ìvotu. Allahovom, d`.{.,
odredbom desilo se ro|enje Haruna u godini u kojoj
djeca nisi bila ubijana, a Musa, a.s., rodio se u godini
u kojoj su djeca ubijana.
Milo{}u i dobrotom Uzvi{enog Allaha, d`.{.,
prema Musaovoj majci na njoj se nije vidio znak njene
trudno}e, a niti je njenim dadiljama, onima koje su
neprestalno boravile i pratile me|u ènama Israilovih,
bilo dato da primijete to i saznaju za njenu trudno}u.
A nakon {to je majka Musaova rodila svoga sina
Musaa, zabrinula se i pobojala za njega, ali ga je
èstoko voljela i ko god bi vidio Musaa silno bi ga
zavolio.
Uzvi{eni kaè: "Ja sam u~inio da te svako
voli." Uzvi{eni Allah, d`.{., ju je nadahnuo, kao {to
Uzvi{eni kaè:
"I mi nadahnusmo Musaovu majku: 'Doji
ga, a kad se upla{i{ za njegov ìvot, baci ga u
rijeku, i ne strahuj i ne tuguj, Mi }emo ti ga,
doista, vratiti i poslanikom ga u~initi.'" A nakon
{to ga je bacila u vodu, tj. na obalu rijeke Nila,
otplovio je vodom koja ga je nosila dok ga nije
nanijela pored Faraonove pala~e. Na{le su ga robinje i
sluàvke, ponijele ga i oti{le s njim Faraonovoj èni, jer
nisu znale {ta s njim da rade. Bojale su se da otvore
sanduk bez nje. A kada su ga otkrile, vidje{e u njemu
dje~aka najljep{eg oblika, najsla|eg i najljep{eg lica.
Allah, d`.{., ulio je ljubav u njeno srce prema njemu
kad ga je ugledala, a to je tako po{to je Allah, d`.{.,
èlio da je po~asti a unesre}i njena muà, te zbog
toga Uzvi{eni kaè:
"I na|o{e ga Faraonovi ljudi, da im postane
du{manin i jad." Allah, d`.{., im je propisao da ga
na|u kako bi ga On u~inio njihovim neprijateljem i
jadom njihovim.
"zaista su Faraon i Haman i vojske njihove
uvijek grje{ili." A Uzvi{eni, tako|er, veli:
"I èna Faraonova re~e: 'On }e biti radost i
meni i tebi!'", zna~i - kada ga je Faraon vidio
namjeravao ga je ubiti, boje}i se da ne bude od
sinova Israilovih, pa se Asja, k}i Muzahimova, po~ela
prepirati za njega, pobudila je Faraonovu ljubav i
omilila mu ga rekav{i: "On }e biti radost i meni i
tebi!", a Faraon re~e: "Da, {to se tebe ti~e ho}e, a {to
se ti~e mene, ne}e!", pa je tako i bilo. On je bio
povodom da nju Allah, d`.{., uputi i da njega,
Faraona, uni{ti njegovom, Musaovom, rukom.
Uzvi{eni kaè: "a moèmo ga i posiniti", tj.
èljela je da ga posini i odgoji ga s obzirom da nije
imala dijete od Faraona. Pa Uzvi{eni Allah, d`.{., kaè:
"a oni ni{ta ne predosjeti{e", tj. nisu shvatali {ta je
Allah, d`.{., èlio time {to su ga ba{ oni na{li i izvukli,
a u tome je bila ogromna i savr{ena mudrost i
apsolutni dokaz.

"I srce Musaove majke ostade prazno, umalo
da ne prokaza, da Mi srce njeno nismo
u~vrstili i vjernicom je u~inili. /10/ I ona re~e
sestri njegovoj: 'Idi za njim!' I on ga ugleda
izdaleka, a oni nisu bili ni{ta primjetili. /11/,
A Mi smo mu ve} bili zabranili dojilje, pa ona
re~e: 'Ho}ete li da vam ja pokaèm porodicu
koja }e vam se o njemu brinuti i koja }e mu
dobro èljeti?' /12/ I vratismo ga majci
njegovoj da se raduje i da ne tuguje, i da se
uvjeri da je Allahovo obe}anje istinito; ali
ve}ina njih ne zna."/13/

Uzvi{eni obavje{tava o srcu majke Musaove kada
je spustila svoje dijete u rijeku, koje je postalo
potpuno prazno tj. bez i{ta u njemu osim Musaa, pa
Uzvi{eni veli: "umalo da ne prokaza", tj. javno bi
1027

pokazala da joj dijete ode i izjasnila bi se o svome
stanju da joj Allah, d`.{., njeno srce ne u~vrsti.
Uzvi{eni kaè:
"da Mi srce njeno nismo u~vrstili i
vjernicom je u~inili","I ona re~e sestri njegovoj:
'Idi za njim!'", tj. prati njegov trag i izvijesti me o
njemu, pa je ona iza{la sa tim ciljem: "I on ga
ugleda izdaleka", tj. gledala je u njega kao da ga
ne èli (svojim pogledom). A nakon {to ga je
Faraonova èna zavoljela i spasila ga od muà, traìli
su za njega dojilje, a on nije prihvatio ni~iju dojku, te
su zatim sa njim iza{li na trg ne bi li mu na{li neku
dojilju koja bi mu koristila. Nakon {to ga je sestra
ugledala kod njih, odmah ga je prepoznala, ali to nije
javno pokazala. Uzvi{eni kaè: "A Mi smo mu ve}
bili zabranili dojilje", tj. sudbinskom zabranom i to
zbog njegove ~estitosti kod Allaha, d`.{., a to je bio i
razlog da se vrati svojoj majci da ga ona doji. Ona je
postala sigurna nakon {to se bojala za njega.
Nakon {to je vidjela kako su zbunjeni i neodlu~ni
oko toga ko }e ga dojiti,
"pa ona re~e: 'Ho}ete li da vam ja pokaèm
porodicu koja }e vam se o njemu brinuti i koja
}e mu dobro èljeti!?'" Pa su joj povjerovali,
nakon {to su prvo posumnjali, te su oti{li s njom u
njihove odaje, doveli ga njegovoj majci koja mu je
dala svoju dojku da doji, {to je on odmah prihvatio.
Svi su se jako obradovali tome i razveselili su
Faraonovu ènu, te je ona pozvala Musaovu majku,
lijepo sa njom postupila i dala joj obilatu nagradu.
Nije znala da je ona Musaova prava majka, te je traìla
da se nastani kod nje kako bi dojila dijete, a ona je to
odbila rekav{i: "Ja imam supruga i vi{e djece te ne
mogu nikako ostati kod tebe, ako dozvoli{ ja ga
mogu i kod sebe dojiti, {to je ova i prihvatila i odredila
joj je tro{kove, prijevoz, odje}u i lijepu nagradu. Tako
se majka Musaova vratila svome djetetu potpuno
zadovoljna. Allah, d`.{., joj je strah zamijenio
sigurno{}u u dostojanstvu, visokom poloàju i
plemenitoj nafaci.
U tom smislu kaè se u hadisu: /406/ "Primjer
onoga koji radi i vjeruje da za ono {to radi ima
nagradu kod Allaha je kao primjer Musaove majke
koja doji svoje dijete, a za to uzima nagradu i ima
pla}u."
Slava Onome u îjoj je vlasti sve, ono {to On ho}e
to i biva, a ono {to On ne}e - to i ne biva, Koji daje
onome ko ~vrsto i nesumnjivo vjeruje u Njega da mu
nakon tuge do|e veselje, nakon svake te{ko}e izlaz i
olak{anje. U tom pogledu Uzvi{eni kaè:
"I vratismo ga majci njegovoj da se
raduje", tj. sa njim,
"i da ne tuguje", tj. za njim,
"i da se uvjeri da je Allahovo obe}anje
istinito", tj. da }e joj ga vratiti kao {to je obe}ao i
u~initi ga poslanikom. Tako je ona doìvjela da joj se
on vrati i postane jedan od poslanika. Pa ga je nau~ila
i odgojila svemu {to mu je potrebno, teorijskom i
prakti~nom.
Uzvi{eni Allah kaè: "ali ve}ina njih ne zna", tj.
ne zna Allahovu, d`.{, mudrost u Njegovim djelima i
njihove lijepe posljedice zbog kojih je On hvale
dostojan i na dunjaluku i na ahiretu. Moè se dogoditi
da nam neka stvar izgleda mrskom, ali da njen ishod
bude hvale vrijedan sam po sebi, kao {to Uzvi{eni
kaè:
"Ne volite ne{to, a ono moè biti dobro za vas;
ne{to volite, a ono ispadne zlo po vas."
(2:216)

"I kad se on opasa snagom i stasa, dadosmo
mu mudrost i znanje; tako Mi nagra|ujemo
one koji dobra djela ~ine. /14/ I on u|e u
grad neopaèn od stanovnika njegovih i u
njemu zate~e dvojicu ljudi kako se tuku, jedan
je pripadao njegovu a drugi neprijateljskom
narodu, pa ga zovnu upomo} onaj iz njegova
naroda protiv onoga iz neprijateljskog naroda
i Musa ga udari {akom i usmrti. 'Ovo je
{ejtanov posao!', uzviknu." /17/

i
Uzvi{eni spominje da je Musau, kada je dostigao
punu snagu i kada je stasao, Allah, d`.{., dao mudrost
i znanje. Mudàhid kaè da to zna~i poslanstvo.
"Tako Mi nagra|ujemo one koji dobra
djela ~ine." Zatim Uzvi{eni spominje put i na~in
njegovog stizanja do poslanstva koje mu je Allah,
d`.{., odredio i razgovor u vezi sa ubistvom tog
Kopta, koje }e biti uzro~nikom da on bude protjeran
iz Egipta u zemlju Medjen. Uzvi{eni kaè:
"I on u|e u grad neopaèn od stanovnika
njegovih." Kaè da je to bilo izme|u ak{ama i jacije,
a neki kaù da je to bilo tokom dana.
"i u njemu zate~e dvoj cu ljudi kako se
tuku, jedan je pripadao njegovu narodu", tj.
Izraeli}anima,
1028

"a drugi neprijateljskom narodu", tj. bio je
Kopt, pa je traìo pomo}
491
Israeli}anin od Musaa,
a.s. Musa je iskoristio priliku kada ga ljudi nisu
primje}ivali pa je do{ao do Kopta:
"i Musa ga udari {akom i usmrti", tj. udari ga
pesnicom svoje {ake i ubi ga. re~e Musa:
"'Ovo je {ejtanov posao!', uzviknu, 'on je,
zaista, otvoreni neprijatelj koji u zabludu
dovodi!' Re~e onda: 'Ja sam sam sebi zlo
nanio, oprosti mi!' I On mu oprosti, On,
uistinu, pra{ta i On je Milostiv. O, Gospodaru
moj', re~e, 'tako mi blagodati koju si mi
ukazao' time {to si mi dao ugled, mo} i blagodat
"vi{e nikada nevjernicima ne}u biti od
pomo}i!", tj. ne}u pomo}i nevjerniku protiv Tebe,
koji se suprotstavljaju Tvojoj naredbi.

"I Musa u gradu osvanu prestra{en, o~ekuju}i
{ta }e biti, kad ga onaj isti od ju~er pozva
ponovo u pomo}. 'Ti si, zbilja, u pravoj
zabludi!', re~e mu Musa. /18/ I kad htjede da
{~epa zajedni~kog im neprijatelja, re~e mu
onaj: 'O Musa, zar }e{ da ubije{ i mene kao {to
si ju~er ubio ~ovjeka? Ti ho}e{ da na zemlji
silu provodi{, a ne èli{ da miri{!'" /19/

Uzvi{eni obavje{tava o Musau, a.s., nakon {to je
ubio Kopta i osvanuo: "u gradu prestra{en,
o~ekuju}i {ta }e biti", tj. obaziru}i se iz straha zbog
onoga {to je u~inio i {ta bi se iz toga moglo desiti.
Dogodilo se da je sreo Izraeli}anina koji je ju~e od
njega traìo pomo} protiv Kopta kako se bori s
drugim Koptom, a koji ponovo od njega zatraì
pomo}, pa mu Musa re~e:

491
Traenju pomoi Izraelianina od Musaa, a.s., suprotstavljaju se
neznalice naeg doba i kau da nije dozvoljeno traiti pomo od
drugog mimo Allaha, d.., uprkos to znaju da je traenje pomoi
Izraelianina od Musaa, a.s., traenje pomoi jednog stvorenja od
drugog stvorenja u stvarima u kojima moe pomoi Onaj Koji trai
pomo. To jest, njegova pomo Koptu, i uradio je to... pa kako mogu
uporeivati traenje pomoi jednog stvorenja od drugog stvorenja u
kojima pomoi moe samo Uzvieni Allah, d....? A velika je razlika
izmeu ove dvije vrste..., jer prvi sluaj je obian, moe ga uiniti
neko od ljudi, a to se tie drugog sluaja kao to je oprost i
otklanjanje briga i nevolja, nafaka i slino tome..., to je ibadet
Uzvienog Allaha, d.., pa ko ga uputi drugom mimo Allaha, d..,
usmjerio je ibadet nekom drugom mimo Njega, a to je najvei irk.
Utjeemo se Uzvienom Allahu, d.., pa ako se ovo shvati, bit e
nam jasna razlika izmeu dvije vrste traenja pomoi, a nema
analogije uz razliku kako je to poznato, a samo Allah, d..,daje
uspjeha i vodi pravom odgovoru.
"Ti si, zbilja, u pravoj zabludi!", tj. ti si u
jasnoj zabludi i zao si. Zatim je nasrnuo s namjerom
da {~epa Kopta, a Izraeli}anin je mislio, zapla{en time,
da ga Musa èli ubiti, pa re~e, brane}i se:
"O Musa, zar }e{ da ubije{ i mene kao {to si
ju~er ubio ~ovjeka?" Kada je Kopt to ~uo iz
njegovih usta, oti{ao je s tom vije{}u Faraonu i
ispri~ao mu. Tako je Faraon saznao o tom doga|aju.
@estoko se razbjesnio i naredio da se Musa ubije, te
dao naredbu da ga potraè. Poslao je za njim
potjernicu kako bi mu ga doveli.

"I jedan ~ovjek s kraja grada dotr~a: 'O Musa',
re~e, 'glave{ine se dogovaraju da te ubiju,
zato bjeì, ja sam ti zbilja iskren savjetnik!'"
/20/

Uzvi{eni kaè: "I jedan ~ovjek dotr~a", slijedio
je put kra}i od puta kojim je i{la potjera za njim, a on
prvi stiè do Musaa i re~e mu: "Glave{ine se
dogovaraju", tj. savjetuju se u vezi s tobom,
"da te ubiju, zato bjeì", tj. iz grada, ja sam ti
zbilja iskren savjetnik!"

"I Musa izi|e iz grada ustra{en, i{~ekuju}i {ta
}e se desiti. 'Gospodaru moj', re~e, 'spasi me
naroda koj ne vjeruje.' /21/ I kada se uputi
prema Medjenu, on re~e: 'Gospodar moj, }e
mi pokazati put!' /22/ A kad stiè do vode
medjenske, zate~e oko nje mnoge ljude kako
napajaju stoku, a malo dalje od njih ugleda
dvije ène koje su je od vode odbijale. '[ta vi
radite?', upita on. 'Mi ne napajamo dok
~obani ne odu!', odgovori{e one, 'a otac nam
je veoma star.' /23/ I on im je napoji, a onda
ode u hladovinu i re~e: 'Gospodaru moj, ma
kakvu mi hranu dao, zaista mi je potrebna!'"
/24/
i
1029

Nakon {to je ovaj ~ovjek obavijestio Musaa o
zavjeri Faraona i njegove klike protiv njega, sam je
napustio Egipat, iako to ranije nije iskusio. Bio je u
blagodati i imao poloàj, ali "I Musa izi|e iz grada
ustra{en, i{~ekuju}i {ta }e se desiti", tj. bio je
vrlo oprezan.
"Gospodaru moj", re~e, "spasi me naroda
koji ne vjeruje", tj. od Faraona i njegove klike, "I
kad se uputi prema Medjenu", tj. krenuo je
slijediti put kome se obradovao:
"Gospodar moj }e mi pokazati put!", tj.
najispravniji put. Allah, d`.{., usli{ao je njegovu molbu
i uputio ga pravim putem,
"A kad stiè do vode medjenske", tj.
medjenskog bunara,
"zate~e oko nje mnoge ljude kako
napajaju stoku",
"a malo dalje od njih ugleda dvije ène
koje su je od vode odbijale", tj. kako su odvra}ale
svoju stoku da se ne mije{a sa stokom tih drugih
~obana, kako ih ne bi uznemiravali, pa im se Musa
saàli i "'[ta vi radite?', upita on", {ta vas tjera da
odvra}ate od njih?
"'Mi ne napajamo dok ~obani ne odu!',
odgovori{e one", tj. dok oni ne odu, "a otac nam
je veoma star."
Uzvi{eni kaè: "I on im je napoji." Ebu-Bekr ibn
Ebi-[ejbe prenosi od Omera bin el-
-Hattaba, r.a., i kaè: "...Nakon {to su se ~obani
udaljili, navalili su stijenu na bunar, toliku da je nije
moglo podi}i ni deset ljudi, pa je do{ao Musa do
stijene i digao je, zatim je zahvatio samo jednu veliku
kofu vode iz koje se napojila stoka." Sened ovih hadisa
je sahih.
Uzvi{eni kaè:
"a onda ode u hladovinu i re~e: 'Gospodaru
moj, ma kakvu mi hranu dao, zaista mi je
potrebna!'", tj. sjede u hlad drveta, a ve} je bio
izi{ao iz Egipta bosonog, dok je stigao u Medjen
ostao je i bez obu}e na svojim nogama. Sjede u hlad,
a bio je odabrano Allahovo stvorenje. Stomak mu se
ve} bio slijepio sa le|ima od gladi i trebala mu je bar
jedna polovica hurme. Po{to re~e:
"Gospodaru moj, ma kakvu mi hranu dao,
zaista mi je potrebna!", to je ~ula jedna od èna.

"I jedna od njih dvije do|e mu, poslije, idu}i
stidljivo i re~e: 'Otac moj te zove da te nagradi
za to {to si nam je napojio!' I kad mu on do|e
i kaza mu {ta je doìvio, on re~e: 'Ne strahuj,
spasio si se naroda koji ne vjeruje!' /25/ 'O o~e
moj', re~e jedna od njih, 'uzmi ga u najam,
najbolje je da unajmi{ sna`na i pouzdana.'
/26/ 'Ja èlim da te oènim jednom od ove
dvije k}eri moje', re~e on, 'ali treba da me
osam godina sluì{; a ako deset napuni{ bit }e
dobra volja tvoja, a ja ne èlim da te na to
silim; ti }e{ vidjeti, ako Bog da, da sam dobar.'
/27/ 'Neka bude tako izme|u mene i tebe!',
re~e Musa, 'koji god od ta dva roka ispunim
nema mi se {ta prigovoriti, a Allah je jamac za
ono {to smo utana~ili!'" /28/

Po{to su se ène brzo vratile sa stokom svome
ocu, on se za~udio ovoj neuobi~ajenoj brzini. Ispri~ale
su mu {ta je u~inio Musa, a.s., te je stoga poslao
jednu od njih da ga pozove njemu.
Uzvi{eni kaè: "I jedna od njih dvije do|e mu,
poslije, idu}i stidljivo", tj. obra}aju}i mu se stidljivo
i povu~eno, prekrivenog lica,
"i re~e: 'Otac moj te zove da te nagradi za
to {to si nam je napojio!'" Ovo je ljubaznost u
izrazu, tj. da ti da nagradu zato {to si napojio na{u
stoku,
"I kad mu on do|e i kaza mu {ta je
doìvio", tj. ispri~ao mu je uzroke koji su doveli do
njegovog izlaska iz Egipta,
"on re~e: 'Ne strahuj, spasio si se naroda
koji ne vjeruje!'", tj. smiri du{u i umiri svoje srce,
izbjegao si njihovu vlast i spasio si se od njihovog
nasilja.
Mufessiri se razilaze u pogledu ovoga ~ovjeka - ko
je on? Kaù da je to bio [u'ajb, poslanik, a.s. Neki
kaù da je on sin njegovog brata Tirona. Kod mnogih
u~enjaka poznat je ovaj prvi stav. Et-
-Taberani prenosi od Seleme bin S'ada Gazzija da je
do{ao kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., on mu je
1030

rekao: /407/ "Dobro do{ao, narode [u'ajbov i tazbino
Musaova, upu}en si."
Uzvi{eni kaè:
"O o~e moj", re~e jedna od njih, "uzmi ga u
najam, najbolje je da unajmi{ sna`na i
pouzdana." Njen otac je upita: "A otkud ti zna{ da je
on takav?" Ona mu odgovori: "On je podigao stijenu
koju nisu u stanju nositi deseterica ljudi, a zatim kada
sam ga dovela, stala sam ispred njega, a on mi re~e:
"Stani iza mene! A kada skrenu s puta baci kamen~i}
kao znak na osnovu koga }u znati kojim putem da
idem."
"Ja èlim da te oènim jednom od ove dvije
k}eri moje", re~e on, "ali treba da me osam
godina sluì{; a ako deset napuni{ bit }e
dobra volja tvoja", tj. ovaj ~ovjek, stariji ~ovjek,
traìo je da napasa njegovu stoku osam godina, a kao
nagradu za to oènit }e ga jednom od svojih k}erki.
Pa ako dobrovoljno jo{ ostane dvije godine, to je
samo na njemu, slobodan je da izabere, a ako ne,
osam godina je dovoljno.
Drugovi Ebu-Hanife uzeli su iz ovog ajeta dokaz o
ispravnosti trgovine u kojoj se kaè: "Prodao sam ti
jednog od ova dva roba za stotinu." Ako drugi kaè:
"Kupio sam", trgovina je valjana, a samo Allah, d`.{.,
zna. Drugovi imama Ahmeda i oni koji su ih slijedili
uzeli su ajet za dokaz u pogledu ispravnosti
zakupljivanja i uzimanja u zakup nadni~ara i
najamnika za hranu i odje}u:
"a ja ne èlim da te na to silim; ti }e{
vidjeti, ako Bog da, da sam dobar." Tj. ne}u te
prisiljavati, oteàvati ti, uznemiravati i oponirati. Re~e
Musa.
"Neka tako bude izme|u mene i tebe."
"Koji god od ta dva roka ispunim, nema mi se
{ta prigovoriti, a Allah je jamac za ono {to
smo utana~ili." Tj. stvar je onakva kako si rekao da
}e{ me iznajmiti na osam godina, a ako navr{im
deset, to je od mene. Ako, pak, provedem u tvojoj
slu`bi manje od osam godina, tada sam prekinuo
ugovor i prekr{io utana~ene uvjete. Zato rekao je
Musa: "Koji god od ta dva roka ispunim nema
mi se {ta prigovoriti."
Buharija prenosi od Seida ibn Dùbejra da rekao
je: "Upitao me je jedan @idov iz El-Hire: 'Koji je od
dva roka ispunio Musa?' Ja sam rekao: 'Ne znam dok
ne odem kod Ibn-Abbasa (Hibrul-Arebi) i upitam ga.'
Zatim sam oti{ao kod njega i upitao ga,a on mi je
odgovorio: 'Ispunio je duì i bolji rok jer, zaista,
Allahov poslanik kada ne{to kaè to i uradi.'" Postoji
jedan broj mursel-hadisa, ali su slabi, koji su saglasni
da je Musa, a.s., ispunio najpotpuniji i najbolji rok i
nema sumnje da je to najprili~nije Allahovim
poslanicima, kao {to kaè Ibn-Abbas: "Allahov
Poslanik kada ne{to kaè, on to i uradi." Nakon {to je
Musa, a.s., ispunio rok, njegova èna je od svoga oca
traìla da im da ne{to ovaca od kojih }e ìvjeti. Ibn-
Dèbir prenosi od Enesa ibn Malika, r.a., da rekao je:
"Kada je Musa, a.s., upozorio svog punca na rok koji
su dogovorili, on rekao je: 'Od svake ovce koja nije
uobi~ajene boje, tebi pripadaju njena jagnjad.'"

"I kada Musa ispuni ugovoreni rok i krenu sa
porodicom svojom, on ugleda Vatru na jednoj
strani brda i re~e porodici svojoj: 'Pri~ekajte,
ja sam, zbilja, ugledao vatru, mo`da }u vam
od nje kakvu vijest donijeti, ili zapaljenu
glavnju, da se ogrijete.' /29/ A kad do|e do
vatre, neko ga zovnu s desne strane doline, iz
stabla, u blagoslovljenom kraju: 'O Musa, Ja
sam, zbilja, Allah, Gospodar svjetova!' /30/ 'I
baci svoj {tap!' I kad vidje da se poput hitre
zmije kre}e, on uzma~e i ne okrenu se. 'O
Musa, pri|i i ne boj se! Ti si od onih sigurnih!
/31/ Uvuci svoju ruku u njedra svoja, pojavit
}e se bijela, a bez mane, i pribij uza se ruku
svoju od straha! Eto, to su dva znaka od
1031

,
.
Gospodara tvoga Faraonu i glave{inama
njegovim, oni su, doista, narod grje{ni~ki!'"
/32/

Rije~i Uzvi{enog: "I kada Musa ispuni
ugovoreni rok", tj. Onaj Koji je bio potpuniji "i
krenu sa porodicom svojom", a sa njima su bile i
ovce koje mu je darovao otac njegove ène, i{ao je u
mrkloj, tamnoj i hladnoj no}i i kad god bi ukresao
kremen, ne bi mu osvijetlio ni{ta. On se tome za~udio
i dok je bio u takvom stanju: "Ugleda vatru na
jednoj strani brda" koja je svijetlila izdaleka. I re~e
porodici svojoj: "Pri~ekajte ja sam, zbilja,
ugledao vatru." Tj. pri~ekajte da odem do nje,
"mo`da }u vam od nje kakvu vijest donijeti",
jer je bio zalutao, "ili zapaljenu glavnju", tj. dio
(ne{to) vatre "da se ogrijete", tj. da se njome
ugrijete od hladno}e. "A kada do|e do vatre,
neko ga zovnu s desne strane doline", tj. iz
doline koja slijedi brdo s njegove desne strane, sa
zapada. Kao {to kaè Uzvi{eni: "Ti nisi bio na
zapadnoj strani kada smo Musau poslanstvo
povjerili." Musa je vidio vatru koja je gorjela iz
sirovog drveta u podno`ju brda i stao je zbunjen, pa
ga je njegov Gospodar zovnuo: "s desne strane
doline, iz stabla, u blagoslovljenom kraju "
Rije~i Uzvi{enog: "O Musa, Ja sam, zbilja, Allah,
Gospodar svjetova!" zna~e: Onaj Koji ti se obra}a
je Gospodar svjetova, Koji radi {ta ho}e. Nema boga
osim Njega. Uzvi{en je On i îst od toga da li~i
stvorenjima bilo u Svom Bi}u, bilo svojstvima, rije~ima
ili djelima. Rije~i Uzvi{enog: "I baci svoj {tap!", tj.
onaj {to ti je u ruci. "I kad vidje da se kre}e", tj.
gmiè "poput hitre zmije.", tj.brzo se kretala i
pored ogromne veli~ine. Usta su joj bila ogromna i
njeni o~njaci i kutnjaci su cvokotali. Kada bi pro{la
pored kamena, progutala bi ga, a on bi se kotrljao u
njenoj utrobi uz stra{nu grmljavinu kao kad se kamen
valja prema dolini. Tada Musa "uzma~e i ne
okrenu se", tj. ne okrenu se jer ljudska priroda
uglavnom ne podnosi zmije. Kada je Uzvi{eni Allah
rekao: "O Musa pri|i i ne boj se! Ti si od onih
sigurnih!", on se vratio i stao na prvobitno mjesto.
Zatim mu je Uzvi{eni rekao: "Uvuci svoju ruku u
njedra svoja, pojavit }e se bijela, a bez mane."
Tj. kada uvu~e{ ruku u otvor ko{ulje, a zatim je
izvu~e{, pojavit }e se svijetle}i kao da je dio mjeseca,
sjat }e poput munje. Zato kaè Uzvi{eni: "bez
bolesti (gube)". Tako je Musa spoznao i uvjerio se
da je Onaj Koji mu se obra}a - Onaj Koji ne~emu
kaè: "Budi!" i ono biva. Rije~i Uzvi{enog: "I pribij
uza se ruku svoju." Mudàhid kaè: "Od straha", a
misli se na to da je Allah, d`.{., naredio Musa, a.s., da
pribije uza se svoju ruku kada se bude bojao ne~ega,
pa ako to uradi, nestat }e straha. Mo`da to neko
uradi ugledaju}i se na Musaa, a.s., stavi ruku na srce i
tada mu nestane ono {to osje}a (od straha) ili se
ublaì, Boìjom pomo}i. Allah, d`.{., odstranio je strah
iz srca Musaa, a.s., kojeg je osje}ao od Faraona i unio
ga u srce Faraona kada bi ugledao Musa, a.s.
Uzvi{eni Allah rekao je: "to su dva dokaza od
Gospodara tvoga", tj. to {to si bacio {tap i u~inio ga
zmijom koja gmiè i uvukao ruku u njedra i izvadio je
bijelu bez mahane, dva su nedvosmislena i o~ita
dokaza snage Uzvi{enoga Allaha, te ispravnosti
poslanstva onoga kome je ovo ~udesno djelo po{lo
od ruke.
Uzvi{eni Allah kaè: "Faraonu i glave{inama
njegovim", tj. starje{inama, uglednicima i
sljedbenicima iz njegova naroda.
"i oni su, zaista, narod raskala{eni", tj. iza{li
su iz pokornosti Allahu, d`.{., suprotstavaljaju}i se
Njegovoj zapovijedi i Njegovoj vjeri.

"'Gospodaru moj' re~e, 'ja sam ubio jednog
njegovog ~ovjeka, pa se bojim da i oni mene
ne ubiju. /33/ A moj brat Harun rje~itiji je od
mene pa po{alji sa mnom i njega, kao mog
pomo}nika, da potvr|uje rije~i moje, jer se
bojim da me ne nazovu la{cem.' /34/ 'Pomo}i
}emo te bratom tvojim,' re~e On, 'i obojici
}emo vlast dati, pa vam se oni ne}e usuditi
pri}i, i Na{im znamenjima, vas dvojica i oni
koji vas budu slijedili, postat }ete pobjednici.'"
/35/

i

Prethodno je re~eno da je Musa, a.s., iza{ao iz
Egipta bjeè}i od Faraona, pa nakon {to mu je Allah,
d`.{., naredio da ide njemu:
"Gospodaru moj" re~e, "ja sam ubio jednog
njegovog ~ovjeka", zna~i - Kopta, "pa se bojim
da i oni mene ne ubiju", tj. kada me vide.
"A moj brat Harun rje~itiji je od mene",
budu}i da je Musa tepao prilikom izgovora zbog toga
{to je izabrao èravicu kada mu je data da odabere
èravicu ili datulu, odnosno biser. On je èravicu
stavio na jezik, te je zadobio pote{ko}e u izraàvanju.
Zbog toga kaè:
"Odrije{i uzao s jez ka mog da bi razumjeli
govor moj i podaj mi za pomo}nika iz
porodice moje Haruna, brata mog; osnaì me
njime i u~ini drugom u zadatku mome!"
(20:27-32), radi ustrajavanja na te{kom putu
priop}avanja vjere onome vladaru koji je silnik i
svojeglav, stoga on kaè:
"A moj brat Harun rje~itiji je od mene, pa
po{alji sa mnom i njega, kao mog
1032

pomo}nika", tj. pomo}nika i onoga koji }e me
podràti u mojoj misiji. Muhammed ibn Ishak kaè:
"kao mog pomo}nika da potvr|uje rije~i
moje", tj. da im obja{njava od mene ono {to im
govorim, "jer se bojim da me ne nazovu
la{cem."
Uzvi{eni Allah kaè: "Pomo}i }emo te bratom
tvojim", tj. podràt }emo tvoju misiju i osnaìti te sa
tvojim bratom i udovoljiti tvojoj molbi time {to }emo
ga u~initi da bude vjerovjesnik uz tebe, kao {to
Uzvi{eni kaè:
"Udovoljeno je molbi tvojoj, o Musa!"
(20:36) Zbog ovoga neki od prethodnika kaù:
"Niko nije u~inio ve}e dobro~instvo prema svome
bratu nego {to je Musa, a.s., prema Harunu, a.s., on
se molio za njega dok ga Allah, d`.{., nije u~inio
vjerovjesnikom i izaslanikom sa njim Faraonu i
njegovim gleve{inama, stoga Uzvi{eni o odlikovanosti
Musaa, a.s., kaè:
"i on kod Allaha ugled uìva." (33:69)
"i obojici }emo vlast dati", tj. dokaze
neporecive, "pa vam se oni ne}e usuditi pri}i, s
Na{im znamenjima", tj. oni ne}e mo}i da vas
uznemiravaju zbog toga {to dostavljate Allahove
ajete.
"O Poslani~e, dostavi ono {to ti se
objavljuje od Gospodara tvoga (...) a Allah }e
te od ljudi {tititi." (5:67) Shodno tome obavijestio
ih je da }e uspjeti na dunjaluku i ahiretu, njih dvojica i
oni koji ih slijede, pa Uzvi{eni kaè:
"vas dvojica i oni koji vas budu slijedili,
postat }ete pobjednici." Uzvi{eni tako|er kaè:
"Allah je zapisao: 'Ja i Moji poslanici sigurno
}emo pobijediti!' - Allah je, zaista, Mo}an i
Silan." (57:21)

"I kad im Musa donese Na{e jasne dokaze, oni
povika{e: 'Ovo je samo smi{ljena ~arolija,
nismo ~uli da se ovako ne{to de{avalo u doba
predaka na{ih!' /36/ 'Gospodar moj dobro
zna onoga koji donosi uputstvo od Njega',
re~e Musa, 'i onoga koji }e na kraju pobijediti,
a nevjernici, doista, ne}e uspjeti!'" /37/

Uzvi{eni kazuje o dolasku Musaa i njegovog brata
Haruna Faraonu i njegovim glave{inama, te izlaganju
onoga {to im je Allah dao od o~itih mudìza i
neporecivih dokaza za istinitost onoga o ~emu su njih
dvojica kazivali u pogledu Njegovog jedinstva i
slije|enja Njegovih zapovijedi. Nakon {to su se Faraon
i njegov narod uvjerili u istinitost onoga {to su njih
dvojica donijeli od Uzvi{enog Allaha, oni su u svome
nevjerstvu i nepokornosti nastavili sa inadom i
proturje~enjem i oholo su odbijali slijediti Istinu:
"Ovo je samo smi{ljena ~arolija", tj.
iskonstruirana, patvorena, pa su èljeli da se tome
suprotstave varkama i ugledom, nisu mogli.
Uzvi{eni kaè, govore}i o njima:
"Nismo ~uli da se ovako ne{to de{avalo u
doba predaka na{ih", tj. nisu ~uli za oboàvanje
Allaha, Jedinog, Koji nema druga, a njihovi preci
oboàvali su druga boànstva, te im je odgovorio
Musa, a.s.:
"Gospodar moj dobro zna onoga koji
donosi uputstvo od Njega", tj. izme|u mene i vas
i bit }e ogromna razlika, te zbog toga kaè:
"i onoga koji }e na kraju pobijediti", tj. ~ija
}e biti pomo}, pobjeda i potpora, "a nevjernici,
doista, ne}e uspjeti!", tj. oni koji pripisuju druga
Uzvi{enom Allahu.

"O velika{i", re~e Faraon, "ja ne znam da vi
imate drugog boga osim mene a ti, o Harune,
peci mi opeke i sagradi mi toranj da se
popnem k Musaovu Bogu, jer ja mislim da je
on, zaista, laàc!" /38/ A on i vojske njegove
bijahu se, bez ikakvog osnova, ponijeli na
Zemlji i mislili su da nam ne}e biti vra}eni.
/39/ Pa mi dohvatismo i njega i vojske
njegove i u more ih bacismo; pogledaj kako su
skon~ali nevjernici! /40/ A bili smo ih u~inili
vo|ama, koji su pozivali u ono zbog ~ega se
ide u Vatru, a na Sudnjem danu niko im ne}e
pomo}i. /41/ I popratismo ih prokletstvom
na ovome svijetu, a na onom svijetu bit }e od
svakog dobra udaljeni." /42/

Uzvi{eni kazuje o Faraonovom nevjerstvu,
nasilni{tvu i izmi{ljotinama kada za sebe, drznika, tvrdi
da je bog, neka ga Allah, d`.{., prokune. Njegov
narod ga je uslijed ograni~enosti razuma i slabe
pronicljivosti priznao takvim. Zbog toga je on rekao:
1033

i
"O velika{i, ja ne znam da vi imate drugog
boga osim mene", tj. dozivao ih je glasno, jasno im
govore}i, te su mu se odazvali: "ûjemo i
pokoravamo se!" Zbog toga ga je Uzvi{eni Allah
kaznio i u~inio ga poukom drugima na dunjaluku i na
ahiretu. Faraon se tako su~elio i sa Musaaom el-
Kelimom govore}i mu:
"Ako bude{ kao boga nekog drugog osim
mene priznavao, sigurno }u te u tamnicu
baciti" (26:29), i rekao je:
"a ti, o Harune, peci mi opeke i sagradi mi
toranj da se popnem k Musaovu Bogu", tj.
naredio je Harunu da pravi za njega pe~ene opeke za
gradnju visokog tornja, pa ga je izgradio i nije bilo na
ovome svijetu zgrade ve}e od toga tornja. @elio je da
pokaè svojim podanicima da smatra la`nim ono {to
tvrdi Musa, koji poziva ih drugom bogu mimo
Faraona, pa je zbog toga rekao:
"ja mislim da je on, zaista, laàc!", tj. kada
kaè da postoji drugi bog osim Faraona.
"A on i vojske njegove bijahu se, bez
ikakvog osnova, ponijeli na Zemlji i mislili su
da nam ne}e biti vra}eni", tj. bili su nasilnici, ~inili
su razvratna djela i nijekali Sudnji dan, u vezi sa ovim
Uzvi{eni kaè:
"pa mi dohvatismo i njega i vojske njegove
i u more ih bacismo", tj. potopili smo ih jednog
jutra u moru i nije niko od njih ostao.
"pogledaj kako su skon~ali nevjernici! A bili
smo ih u~inili vo|ama, koji su poz vali u ono
zbog ~ega se ide u Vatru", tj. to se odnosi na one
koji su se pridràvali njihovog puta u nijekanju
vjerovjesnika i li{avanju Tvorca od Njegovih svojstava,
"a na Sudnjem danu niko im ne}e pomo}i", tj.
doìvjet }e poniènje na oba svijeta.
"I popratismo ih prokletstvom na ovome
svijetu", tj. u~inio je da ih svi vjernici na ovome
svijetu prokunu,
"a na onom svijetu bit }e od svakog dobra
udaljeni", tj. bit }e, tako|er, prokleti na Sudnjem
danu.
492

drevne narode uni{tili, da bude svjetlo
ljudima, i uputstvo, i milost, da bi se
opomenuli!" /43/

492
Pogledaj komentar na kraju tumaenja 68. ajeta sure "E-
-uara".
Uzvi{eni obavje{tava o onome {to je kao blagodat
dao Svome robu i poslaniku Musaau el-Kelimu, neka
je najbolji blagoslov i najpotpuniji spas sa njim,
objaviv{i mu Tevrat nakon {to su uni{teni Faraon i
njegovi velika{i. Uzvi{eni Allah kaè:
"nakon {to smo drevne narode uni{tili", tj.
On nakon objavljivanja Tevrata nije kaznio cijeli
ummet, nego je naredio vjernicima da se bore protiv
Allahovih neprijatelja (mu{rika). Ibn-Dèrir prenosi od
Ebu-Se'ida el-
-Hudrija hadis koji on vezuje za Allahovog Poslanika,
s.a.v.s.: /408/ "Allah nije uni{tio ni jedan narod
kaznom sa Neba ni iz Zemlje, izuzev prije Musaa."
Zatim se pro~uo ajet:
"Mi smo Musau Knjigu dali, nakon {to smo
drevne narode uni{tili." Allah Uzvi{eni kaè:
"da bude svjetlo ljudima, i uputstvo, i
milost", tj. od sljepila i zablude, i uputa ka Istini i
Milosti, putokaz za ~injenje dobrih djela, "da bi se
opomenuli!", da bi se ljudi opomenuli putem
Kur'ana i da bi slijedili Pravi put na osnovu njega.

"Ti nisi bio na zapadnoj strani kada smo
Musau poslanstvo povjerili, a nisi bio ni
njegov suvremenik. /44/ Mi smo mnoge
narode podigli i oni su dugo ìvjeli, a ti nisi
boravio me|u stanovnicima Medjena da im
1034

i
,
i
kazuje{ rije~i Na{e, nego ti Mi o njima
kazujemo vijesti. /45/ Ti nisi bio pored brda
kada su Musaa pozivali, ali Mi smo te poslali
kao milost Gospodara tvoga da opominje{
ljude kojima prije tebe nije do{ao niko ko bi
ih opomenuo, da bi se opametili, /46/ i da ne
reknu da ih stigne kazna zbog onoga {to su
po~inili: 'Gospodaru na{, za{to nam nisi poslao
poslanika; pa da dokaze Tvoje slijedimo i
vjernici budemo?'" /47/

Uzvi{eni ukazuje na jasan dokaz poslanstva
Muhammeda, s.a.v.s., s obzirom na to da je on
obavije{ten o nepoznatim slu~ajevima iz pro{losti kao
da je slu{ao i gledao ono {to se dogodilo, mada je on
nepismen ~ovjek, koji nije pro~itao ni{ta iz knjiga i
odrastao je, tako|er, me|u nepismenim ljudima, a
isto tako s obzirom na sve iz pro{losti o ~emu je on
obavije{ten, kao {to su ìvotopisi Boìjih poslanika i
njihovih naroda kao {to Allah Uzvi{eni kaè u suri "Ta-
ha":
"I tako, eto, kazujemo ti neke vijesti o
onima koji su bili i nestali." (20:99) Ovo je
re~eno nakon {to je obavije{ten o Musau, od po~etka
do kraja, o tome kako mu je po~ela stizati objava i
kako je Allah Uzvi{eni govorio sa njim:
"Ti nisi bio na zapadnoj strani kada smo
Musau poslanstvo povjerili", tj. ti nisi bio, o
Muhammede, na zapadnoj strani brda na kojem je
Allah Uzvi{eni govorio sa Musaom iz stabla koje je
isto~no na ivici doline, "a nisi bio ni njegov
suvremenik", ve} ti je Allah, neka je Blagoslovljen i
Uzvi{en, objavio to da bude dokaz, jasan znak protiv
generacija koje su ìvjele dugo vremena i zaboravile
dokaze Allaha Uzvi{enog i ono {to je On objavio
prethodnim poslanicima.
"a ti nisi boravio me|u stanovnicima
Medjena da im kazuje{ rije~i Na{e", tj. ti nisi
boravio me|u stanovnicima Medjena da im kazuje{
rije~i Na{e u vrijeme kada si obavije{ten o njihovom
poslaniku [u'ajbu i o onome {to se desilo sa njegovim
narodom, "nego ti Mi o njima kazujemo vijesti",
tj. nego smo ti Mi to objavili i poslali te ljudima kao
vjerovjesnika.
"Ti nisi bio pored brda kada smo Musaa
poz vali" Ebu-Abdurrahman En-Nesai' biljeì u dijelu
o tefsiru u svom Sunenu da je Ebu-Hurejre, r.a.,
tuma~e}i ovaj ajet, rekao: "Pozvani ste, o umete
Muhammedov, da vam dam prije nego {to zatraìte i
da vam se odazovem prije nego {to mi se molbom
obratite." Prenosi se od Ibn-'Amra bin Dèrira da
rekao je da su to njegove rije~i, (tj. Ebu-Hurejre), a
Allah najbolje zna.
Allah Uzvi{eni kaè: "Mi smo te poslali kao
milost Gospodara tvoga", tj. ti nisi bio svjedokom
bilo ~ega od navedenog, nego ti je Allah Uzvi{eni to
objavio i obavijestio te o tome, u~iniv{i milost tebi i
robovima time {to te je poslao njima kao poslanika.
"Da opominje{ ljude kojima prije tebe nije
do{ao niko ko bi ih opomenuo, da bi se
opametili", tj. da bi slijedili ono sa ~ime si im ti
do{ao od Allaha, d`.{.,
"i da ne reknu, da ih stigne kazna zbog onoga
{to su po~inili: 'Gospodaru na{, za{to nam nisi
poslao poslanika'", tj. poslali smo te njima da bi
iznio dokaz protiv njih i da bi bile opovrgnute njihove
isprike kada im do|e kazna od Allaha Uzvi{enog zbog
njihovog nevjerstva, tada }e ovi kao izgovor navoditi
to da im nije do{ao poslanik niti opominja~, kao {to je
Allah Uzvi{eni rekao:
"O poslanicima koji su radosne vijesti i
opomene donosili, da im ljudi poslije
poslanika ne bi nikakva opravdanja pred
Allahom imali." (4:165)
Allah Uzvi{eni rekao je:
"O sljedbenici Knjige do{ao vam je
poslanik va{, nakon {to je neko vrijeme
prekinuto slanje poslanika, da vam objasni, da
ne biste rekli: 'Nije nam dolaz o ni Onaj Koji
donosi radosne vijesti, ni Onaj Koji
opominje!'" (5:19)
O ovome postoje mnogobrojni ajeti.

"A kad im dolazi Istina od nas, oni govore:
'Za{to mu nije dato onako isto kao {to je dato
Musau?' A zar oni, jo{ davno, nisu porekli ono
{to je dato Musau?! Oni govore: 'Dvije ~arolije,
jedna drugu podràva', i govore: 'Mi ni u
ednu ne vjerujemo!' /48/ Reci: 'Pa donesite vi
od Allaha knjigu koja bolje, nego ove dvije, na
Pravi put upu}uje nju bih slijedio, ako Istinu
govorite!' /49/ Pa ako ti se ne odazovu, onda
znaj da se oni povode jedino za strastima
svojim, a ne Allahovom uputom?! Allah,
doista, ne}e ukazati na Pravi put narodu koji
sam sebi nepravdu ~ini.'/50/ A Mi im
objavljujemo sve rije~ po rije~, da bi
razmislili." /51/
j
,

1035

j
Uzvi{eni Allah kazuje o narodu koji bi, ukoliko bi
bio ka`njen prije nego {to bi bio iznesen dokaz protiv
njih, iznio isprike da im nije do{ao poslanik, a nakon
{to im do|e Istina od Njega, preko jezika
Muhammeda, a.s., oni tvrdoglavo, prkosno i iz
nevjerovanja kaù:
"Za{to mu nije dato onako isto kao {to je
dato Musau?" Mudìze kao {to su {tap, ruka,
poplava, skakavci i druge njegove o~ite mudìze i
nedvojbeni dokazi koje je Allah Uzvi{eni izveo preko
Musaa, a.s., kao dokaz i jasan znak Faraonu i
njegovim glave{inama, a koje pored toga nisu na njih
djelovale uop}e, nego su nijekali Musaa i njegovog
brata Haruna, kao {to Uzvi{eni kaè:
"...i njih dvojicu su la`ljivcima proglasili, pa
su uni{teni bili." (23: 48)
Stoga ovdje kaè:
"A zar oni, jo{ davno, nisu porekli ono {to je
dato Musau?!", tj. zar nisu ljudi porekli ono {to je
dato Musau od tih uzvi{enih ajeta.
"Oni govore: 'Dvije ~arolije, jedna drugu
podràva'", misle na Tevrat i Kur'an, "i govore: 'Mi
ni u jednu ne vjerujemo!'", tj. ne vjeruju ni u
Tevrat ni u Kur'an, niti u mnogobrojne stvari koje je
Allah Uzvi{eni u~inio zajedni~kima za Tevrat i Kur'an,
kao {to stoji u rije~ima Uzvi{enog:
"Reci: 'Ko je objavio Knjigu koju je donio
Musa, kao svjetlo i putokaz ljudima ... A ova
Knjiga, koju objavljujemo, blagoslovljena je.'"
(6:91-92)
Nu`no je poznato onima koji imaju razuma da
Uzvi{eni Allah nije objavio ni jednu od mnogobrojnih
Knjiga koje je objavio Svojim poslanicima, s.a.v.s., da
je potpunija, obuhvatljivija, rje~itija, veli~anstvenija ili
slavnija od Knjige koju je objavio Muhammedu,
s.a.v.s., a to je Kur'an. U pogledu slave i
veli~anstvenosti, poslije njega dolazi Knjiga koju je
Uzvi{eni Allah objavio Musau bin 'Imranu, a.s., tj.
Tevrat, stoga Uzvi{eni Allah kaè:
"Pa donesite vi od Allaha knjigu koja bolje,
nego ove dvi e, na Pravi put upu}uje, nju bih
slijedio, ako Istinu govorite!", tj. o onome u
~emu se vi suprotstavljate Istini i ugledate se na
neistinu. Uzvi{eni Allah kaè:
"Pa ako ti se ne odazovu", tj. ako ne budu
slijedili Istinu,
"onda znaj da se oni povode jedino za
strastima svojim", bez ikakvog dokaza ili
argumenta. "A zar je iko gore zalutao od onoga
koji slijedi strast svoju, a ne Allahovu uputu?",
tj. bez dokaza iz Allahove Knjige,
"Allah, doista, ne}e ukazati na Pravi put
narodu koji sam sebi nepravdu ~ini." Uzvi{eni
Allah kaè:
"A Mi im objavljujemo sve rije~ po rije~", tj
obavje{tavamo Kurej{e o onima koji su bili prije i {ta
smo u~inili sa njima,
"da bi razmislili."

vjeruju u nju, /52/ a kada im se kazuje,
govore: 'Mi vjerujemo u nj, on je Istina od
Gospodara na{eg, mi smo i prije bili
muslimani.' /53/ Oni }e dobiti dvostruku
nagradu za to {to trpe i {to lijepim zlo
uzvra}aju i {to od onoga {to im dajemo
udjeljuju; /54/ A kad ~uju besmislicu kakvu,
od nje se okrenu i reknu: 'Nama na{a djela, a
vama va{a djela, mir vama! Mi ne èlimo
dru{tvo neukih.'" /55/

Uzvi{eni Allah kazuje o u~enjacima, dobrim
robovima, sljedbenicima Knjige, da su povjerovali u
Kur'an, kao {to Uzvi{eni Allah kaè:
"Neki od sljedbenika Knjige ~itaju je onako
kako je objavljena, oni vjeruju u nju." (2:121)
Uzvi{eni jo{ kaè:

"I svakako }e{ na}i da su vjernicima najbliì
prijatelji oni koji govore: 'Mi smo kr{}ani ... pa
upi{i i nas me|u one koji su posvjedo~ili.'"
(5:82-83) Se'id ibn Dùbejr kaè: "Objavljen je ovaj
ajet u vezi sa sedamnaest sve}enika koje je poslao
Negus, nakon {to su do{li kod Vjerovjesnika, s.a.v.s.,
on im je prou~io:
"Ja-sin, tako mi Kur'ana mudrog" (36:1-2)
dok nije zavr{io, te su oni zaplakali i primili islam.
U vezi sa njima objavljeni su i ovi ajeti:
vjeruju u nju, a kada im se kazuje, govore: 'Mi
vjerujemo u nj, on je Istina od Gospodara
na{eg, mi smo i prije bili muslimani.'" Zna~i,
prije ovog Kur'ana bili smo muslimani, vjerovali smo u
Jednog Boga, bili iskreno odani Allahu, i odazivali Mu
se.
"Oni }e dobiti dvostruku nagradu za to {to
trpe", tj. vjerovali su u prvu Knjigu, zatim u drugu,
stoga, Najuzvi{eniji od onih koji govore, kaè: "zato
{to trpe", tj. na Putu su slije|enja istine. U "Sahihu"
je zabiljeèno da je Amir E{-[a'bi prenio od Ebu-
-Burdeta, a on od Ebu-Musa el-E{arija da rekao je
Allahov Poslanik, s.a.v.s.: /409/ "Trojica }e dobiti
dvostruku nagradu: ~ovjek sljedbenik Knjige koji je
1036

vjerovao svome Vjerovjesniku a zatim povjerovao
meni, rob koji izvr{ava obaveze prema Allahu i prema
svome gospodaru i ~ovjek koji ima robinju pa je
odgaja i lijepo odgoji, zatim je oslobodi i oèni se
njome."
493

Uzvi{eni Allah kaè: "i {to lijepim zlo
uzvra}aju", tj. ne uzvra}aju zlo istom mjerom, ve}
opra{taju i prelaze preko toga,
"i {to od onoga {to im dajemo udjeljuju", tj.
u vidu propisanog zekata, te sadaka i dobrih djela,
koje je preporu~ljivo ~initi. Allah Uzvi{eni kaè:
"A kad ~uju besmislicu kakvu, od nje se
okrenu", tj. ne zalaze me|u one koji se bave njome
niti se druè s njima;
"i reknu: 'Nama na{a djela, a vama va{a
djela, mir vama! Mi ne èlimo dru{tvo
neukih'", tj. kada im pristupi neki bezobziran
neznalica i govori im o ne~emu na {to njima ne
dolikuje odgovoriti, oni se okrenu od njega i ne
uzvra}aju mu ru`nim govorom poput njegovog, i od
njih se ~uje samo lijep govor.
Nakon {to je spomenuo dolazak Negusovog
izaslanstva Boìjem Poslaniku, s.a.v.s., i njihov
prelazak na islam, Muhammed ibn Ishak kaè:
"Nakon {to su ustali iz med`lisa Allahovog Poslanika,
isprije~io se pred njih Ebu-Dèhl ibn Hi{am u skupini
Kurej{a, te su im rekli: "Allah vas upropastio, o skupino
konjanika! Va{ narod vas je poslao da im donesete
vijesti o ~ovjeku (Muhammedu) i niste se ni primirili u
med`lisu, a ve} ste napustili svoju vjeru i povjerovali
mu." Oni su odgovorili: "Mir s vama, ne}emo vam
kriti i nama pripada ono na ~emu smo, a vama ono
na ~emu ste vi. Ne}emo na{e du{e udaljiti od dobra!"

onoga koga ti èli{ da uputi{, Allah ukazu e
na Pravi put onome kome On ho}e, i On
dobro zna one koji }e Pravim putem po}i;
/56/ Oni govore: 'Ako s tobom budemo Pravi
put slijedili, bit }emo brzo iz rodnog kraja
protjerani'; Zar im Mi ne pruàmo priliku da
borave u svetom i sigurnom mjestu gdje se,
kao Na{ dar, slivaju plodovi svakovrsni,
me|utim, ve}ina njih ne zna." /57/
j

j
j
493
Dopuna hadisu su rijei: "...i njemu pripadaju dvije nagrade."
Hadis biljee Buharija i Muslim.
Uzvi{eni Allah kaè Svome Vjerovjesniku, s.a.v.s.:
"Ti, doista", o Muhammede,
"ne moè{ uputiti na Pravi put onoga koga
ti èli{", tj. to nije tvoja du`nost, ti si duàn da
priop}i{, a Allah upu}uje na Pravi put onoga koga
ho}e, Njemu pripada duboka mudrost i neoborivi
dokazi, kao {to Uzvi{eni kaè:
"Ti nisi duàn da ih na Pravi put izvede{,
Allah izvodi na Pravi put koga On ho}e."
(2:272)
A onda rekao je:
na Pravi put onome kome On ho}e, i On
dobro zna one koji }e Pravim putem po}i", tj.
On najbolje zna ko }e zasluìti zabludu. Potvr|eno je
u oba "Sahiha" da je ovaj ajet objavljen u vezi sa Ebu-
-Talibom, amidòm Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji
ga je {titio i pomagao, te bio me|u njegovim
sljedbenicima, volio ga je mnogo, prirodnom, a ne
{erijatskom ljubavlju. Kada mu se pribliìla smrt i
primakao zadnji ~as, Allahov Poslanik, s.a.v.s., ga je
pozvao vjeri i prihvatanju islama, me|utim sudbina
ga je preduhitrila ugrabiv{i ga iz njegovih ruku, te je
ustrajao u nevjerstvu u kojemu je bio. A Allahu
pripada savr{ena mudrost.
Ez-Zuhri kaè: "Prenio mi je Se'id ibn el-Musejjeb
od svoga oca, a on je El-Musejjeb ibn Hazn el-
Mahzumi, r.a., da rekao je: /410/ 'Po{to se Ebu-Talibu
pribliìo smrtni ~as, do{ao mu je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., i na{ao kod njega Ebu-Dèhla ibn Hi{ama i
Abdullaha ibn Ebi-Umejje ibn Mugire. Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'O amidà, reci: 'La Illahe
Illalah!', rije~i na osnovu kojih }u se za tebe zauzimati
kod Allaha', Ebu-Dèhl i Abdullah ibn Ebu-Umejje
reko{e: 'O Ebu-Talibe, zar }e{ se odmetnuti od vjere
Abdul-Mutallibove?' Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije
prestao da mu sugerira i ponavlja te rije~i sve dok nije
naposlijetku rekao da je on u Abdul- Mutallibovoj vjeri
i odbio je da kaè 'La ilahe illalah!' Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao je: 'Tako mi Allaha, traìt }u oprosta za
tebe dok mi ne bude zabranjeno'", pa je Uzvi{eni
Allah objavio:
"Vjerovjesniku i vjeroovjesnicima nije
dopu{teno da mole oprost za mnogobo{ce,
makar im bili i rod najbliì." (9:113) A u vezi sa
Ebu-Talibom je objavljeno:
na Pravi put onome kome On ho}e." Hadis
biljeè Buharija i Muslim od Ez-Zuhrija, a ovako ga
prenosi Muslim u svome "Sahihu".
Uzvi{eni Allah rekao je:
"Oni govore: 'Ako s tobom budemo Pravi
put slijedili, bit }emo brzo iz rodnog kraja
protjerani'", tj. bojimo se ako budemo slijedili uputu
sa kojom si ti do{ao i budemo postupali suprotno od
mu{ri~kih arapskih plemena koja se nalaze oko nas,
1037

da nam oni ne budu htjeli na{koditi uznemiruju}i nas
i bore}i se protiv nas, te da nas ne budu otimali gdje
god se zadesimo. Uzvi{eni Allah im je odgovorio:
"Zar im Mi ne pruàmo priliku da borave u
svetom i sigurnom mjestu", zna~i ovo {to oni
navode kao ispriku la` je i neIstina, jer ih je Uzvi{eni
Allah stvorio u sigurnoj zemlji, a Sveti hram siguran je
otkako je sagra|en. Pa kako onda da im ovaj Hram
bude siguran kad ne vjeruju i Allahu druge pripisuju, a
da im nije siguran kada prihvate islam i slijede Istinu.
Allah Uzvi{eni rekao je: "gdje se slivaju plodovi
svakovrsni", tj. od svih plodova, kao i trgova~ke
robe i imetka, "kao Na{ dar", tj. od Nas;
"me|utim, ve}ina njih ne zna", te su zbog
toga rekli ono {to su rekli.

"A koliko smo Mi sela i gradova uni{tili, ~iji su
stanovnici u ` votu obijesni bili! Eno domova
njihovih, malo ko, poslije njih, navrati u njih,
Nama su ostali. /58/ A Gospodar tvoj nikad
nije naselja uni{tavao dok u njihov glavni
grad poslanika ne bi poslao, koji im je dokaze
Na{e kazivao. I Mi smo onda naselja uni{tavali
kada su stanovnici njihovi nasilnici bili." /59/

i

i
i

Uzvi{eni Allah aludira na stanovnike Meke kada
kaè: "A koliko smo mi sela i gradova uni{tili,
~iji su stanovnici u ` votu obijesni bili!", tj. bili
su razvratni i nijekali su Allahovu blagodat u opskrbi
koju im je podario, kao {to Uzvi{eni kaè:
"Allah navodi kao primjer grad, siguran i
spokojan, kome je u obilju dolazila hrana sa
svih strana, a koji je nezahvalan na Allahovim
blagodatima bio, pa mu je Allah, zbog onoga
{to je radio, dao da iskusi i glad i strah"
(16:112), do rije~i: "i njih je stigla kazna zato
{to su nepravedni bili."/16:113/
U vezi s ovim Uzvi{eni rekao je:
"Eno domova njihovih, malo ko, poslije
njih, navrati u njih", tj. zameo se trag njihovim
ku}ama, pa se vide samo boravi{ta njihova.
"Nama su ostali", tj. razru{ili su se, te u njima
nema nikoga. Uzvi{eni rekao je:
"A Gospodar tvoj nikad nije naselja
uni{tavao dok ne bi poslao u njihov glavni
grad", tj. prijestolnicu
"poslanika, koji im je dokaze Na{e kazivao",
uspostavio je dokaz protiv njih pomo}u Istine koja mu
je objavljena.
Kaè se o rije~ima Uzvi{enog: "dok u njihov
glavni grad poslanika ne bi poslao", tj. u Meku.
"poslanika koji im je dokaze Na{e kazivao",
dokaz je da je na{ poslanik Muhammed, s.a.v.s.,
poslan svim naseljima, arapskim i nearapskim, a dokaz
upotpunjuju rije~i Uzvi{enog:
"I ne postoji ni jedno naselje koje Mi prije
Sudnjeg dana ne}emo uni{titi ili ga te{koj
muci izlo` ti, to je u Knjizi zapisano." (17:58)
Poslanstvo Poslanika, koji nije umio ~itati ni pisati,
u~inio je za sva naselja, a u "Sahihima" Buharije i
Muslima prenosi se od Vjerovjesnika, neka je salavat i
selam na njega, da rekao je: /411/ "Poslan sam
crvenom i crnom!" Zbog toga je sa njim zavr{ena
misija nubuvveta i risaleta, pa poslije njega nije bilo ni
jednog nebijja niti resula, ve} vjerozakon koji je on
donio ostaje do Sudnjeg dana.

"Sve {to vam je darovano samo su naslade i
ukrasi u ìvotu na ovom svijetu, a ono {to je u
Allaha bolje je i trajno je. Za{to se ne
opametite? /60/ Kako moè biti jednak onaj
kome smo lijepu nagradu obe}ali, i koju }e
dobiti, i onaj kome smo dali da se nasla|uje u
ìvotu na ovome svijetu, a koji }e poslije, na
onome svijetu, u Vatru ba~en biti." /61/

Uzvi{eni obavje{tava o bezna~ajnosti ovoga
svijeta, te o bezvrijednosti, la`nosti i prolaznosti koju
nosi sa sobom naspram trajne blagodati na budu}em
svijetu, koju je Uzvi{eni Allah pripremio za Svoje dobre
robove. Isto tako Uzvi{eni kaè:
"A ono {to ima u Allaha bolje je za one koji
budu dobri." (3:198)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /412/ "Tako mi
Allaha, ìvot je na ovome svijetu u odnosu na budu}i
svijet isto kao kada bi neko od vas zamo~io svoj prst u
more, pa neka pogleda {ta }e slijediti iza toga."
Uzvi{eni rekao je: "za{to se ne opametite?", tj
za{to se ne opametite i date prednost ahiretu nad
dunjalukom? Uzvi{eni rekao je:
1038

"Kako moè biti jednak onaj kome smo
lijepu nagradu obe}ali, i koju }e dobiti, i onaj
kome smo dali da se nasla|uje u ìvotu na
ovom svijetu, a koji }e poslije, na onom
svijetu, u Vatru uba~en biti", tj. kako moè biti
jednak onaj ko je vjernik, vjeruje u nagradu koju mu je
Uzvi{eni Allah obe}ao za dobra djela, i onaj ko je
nevjernik i la`nim smatra susret sa Uzvi{enim
Allahom, Njegovo obe}anje i Njegovu prijetnju, te je
uìvao na ovom svijetu mali broj dana,
"a koji }e, poslije, na Sudnjem danu u
Vatru uba~en biti", tj. bit }e od onih koji }e iskusiti
patnju.

"A na Dan kad ih On pozove i upita: 'Gdje su
oni koje ste Meni ravnim smatrali?' /62/ re}i
}e oni na kojima }e se rije~ obistiniti:
'Gospodaru na{, ove {to smo na stranputicu
naveli, naveli smo zato {to smo i sami na
stranputici bili, mi ih se pred Tobom
odri~emo, oni se nama nisu klanjali' /63/
'Pozovite boànstva va{a!', re}i }e im se, pa }e
ih oni pozvati, ali im se oni ne}e odazvati i
patnju }e doìviti i zaàlit }e {to na Pravom
putu nisu bili. /64/ A na Dan kad ih On
pozove i upita: '[ta ste poslanicima
odgovorili?', /65/ tog Dana oni ne}e znati {ta
}e odgovoriti, pa ni jedan drugog ne}e ni{ta
pitati. /66/ A Onaj Koji se bude pokajao, i koji
bude vjerovao, i koji bude dobra djela ~inio,
on }e posti}i {ta je èlio." /67/

" i :

Uzvi{eni obavje{tava o onome ~ime }e koriti
nejvjernike i mnogobo{ce na Sudnjem danu tako {to
}e ih dozivati, govore}i:
"Gdje su oni koje ste Meni ravnim
smatrali?" Zna~i, gdje su boànstva koja ste
oboàvali, kao {to su kipovi i oni koje ste ravnim
smatrali Uzvi{enom Allahu, da li }e vam pomo}i ili
za{tititi vas? Ovo je u smislu prekoravanja i prijetnje.
Uzvi{eni Allah, tako|er rekao je:
"A do}i }ete Nam pojedina~no, onakvi kakve
smo vas prvi put stvorili, napustiv{i dobro
koje smo vam bili darovali. Mi ne vidimo s
vama boànstva va{a koja ste Nemu ravnim
vam onih koje ste posrednicima dràli." (6:94)
Uzvi{eni Allah rekao je: "re}i }e oni na kojima
}e se rije~ obistiniti", tj. {ejtani, nepokorni i oni koji
su pozvali u nevjerstvo.
"Gospodaru na{, ove {to smo na
stranputicu naveli, naveli smo zato {to smo i
sami na stranputici bili, mi ih se pred Tobom
odri~emo, oni se nama nisu oduprli."
Posvjedo~it }e da su ih oni zaveli, te da su ih ovi
slijedili. Zatim }e se ograditi od njihovog oboàvanja,
kao {to Uzvi{eni Allah kaè:
"Oni kao zagovornike nekakva boànstva,
a ne Allaha, uzimaju. A ne valja tako!
Boànstva }e pore}i da su im se klanjali i bit
}e im protivnici." (19:81-82) Uzvi{eni rekao je:
"'Pozovite boànstva va{a!', re}i }e im se",
tj. da vas izbave iz stanja u kome se nalazite, kao {to
ste se uzdali u njih na dunjaluku;
"pa }e ih oni pozvati, ali im se oni ne}e
odazvati i patnju }e doìviti", tj. uvjerit }e se da
neizbje`no idu u Vatru.
Uzvi{eni rekao je: "i zaàlit }e {to na Pravom
putu nisu bili", tj. dok budu gledali patnje zaèlit }e
da su bili na Pravom putu. Uzvi{eni rekao je:
A na Dan kad ih On pozove i up ta '[ta ste
poslanicima odgovorili?'" Kao {to }e rob Boìji biti
pitan u kaburu: "Ko je tvoj Gospodar, ko ti je poslanik
i {ta ti je vjera?", pa }e vjernik izgovoriti {ehadet, a
nevjernik }e odgovoriti: "Ja ne znam!" Zbog ovoga on
na Sudnjem danu ne}e imati drugog odgovora do
{utnje, jer onaj ko je bio slijep na ovome svijetu bit }e
slijep i na budu}em svijetu i daleko od svakog dobra,
pa zbog toga Uzvi{eni kaè:
"Tog Dana oni ne}e znati {ta }e odgovoriti,
pa ni jedan drugog ne}e ni{ta pitati."
Mudàhid kaè: "Ne}e imati dokaza, pa oni ne}e
jedan drugoga pitati o rodbinskim vezama." Uzvi{eni
Allah rekao je:
"A Onaj Koji se bude pokajao, i koji bude
vjerovao, i koji bude dobra djela ~inio", tj. na
Sudnjem danu, sigurno }e mu od Allaha do}i
odgovaraju}a nagrada koja }e se sigurno dogoditi
Allahovom dobrotom i milo{}u.

"Gospodar tvoj stvara {ta ho}e, i On odabira.
Oni nemaju pravo da biraju. Uzvi{en neka je
1039

j
Allah i vrlo visoko iznad onih koje s Njim
izjedna~uju! /68/ Gospodar tvoj zna ono {to
srca njihova kriju i ono {to oni iskazuju. /69/
On je Allah, drugog osim Njega nema; Njemu
neka je hvala i na ovom i na onom svijetu!
Samo On sudi i Njemu }ete se vratiti!" /70/

Uzvi{eni kazuje da je On Jedini Koji stvara i
odabira. Nema nikoga ko moè da Mu osporava ili
druga~ije presudi.
Uzvi{eni rekao je:
Gospodar tvoj stvara {ta ho}e, i On odabira",
tj. ono {to ho}e, bilo da se radi o stvarima iz domena
dobra ili zla, o svemu odlu~uje On. Rije~i Uzvi{enog:
"oni nemaju pravo da biraju", su kao rije~i
Uzvi{enog: "Kada Allah i Poslanik Njegov ne{to
odrede onda ni vjernik ni vjernica nemaju
pravo da po svom naho|enju postupe." A Rije~i
Uzvi{enog:
"Uzvi{en neka je Allah i visoko iznad onih
koje s Njim izjedna~u u", tj. kipova, koji niti {ta
stvaraju niti odabiraju.
"Gospodar tvoj zna ono {to srca njihova
kriju i ono {to oni iskazuju", tj. zna ono {to
skrivaju dubine du{e, srca i svijesti i ono {ta javno
iskazuju sveukupni postupci, putem njihovog
manifestiranja. Uzvi{eni kaè:
"On je Allah, drugog boga osim Njega
nema", tj. Jedini je u boànstvenosti, te nema ni{ta
{to se oboàva da je poput Njega, kao {to nema ni
gospodara izuzev Njega.
"Njemu neka je hvala i na ovom i na onom
svijetu!", tj. u svemu {to On uradi, Svojom
pravedno{}u i mudro{}u, svake je hvale vrijedan.
"Samo On sudi", tj nema niko ko moè druga~ije
presuditi Njegovoj sili, nadmo}i, mudrosti i milosti;
"i Njemu }ete se vratiti!" svi na Sudnjem
danu, pa }e svako biti nagra|en ili ka`njen za svoja
dobra, odnosno lo{a djela i ne}e Mu biti skrivena ni
jedna tajna u njihovim djelima.

"Reci: 'Kaìte vi meni, ako bi Allah dao da vam
no} potraje vje~no, do Sudnjeg dana, koji bog
bi vama, osim Allaha, svjetlo dao? Zar ne
~ujete?!' /71/ Reci: 'Kaìte vi meni, ako bi
Allah dao da vam dan potraje vje~no, do
Sudnjeg dana, koji bi bog vama, osim Allaha,
no} dao da u njoj otpo~inete? Zar ne vidite?!'
/72/ Iz Milosti Svoje On vam je dao no} i dan;
da se u njoj odmarate a da iz dobara Njegovih
privre|ujete i da zahvalni budete." /73/

Allah Uzvi{eni poja~ano navodi Svojim robovima
da im je pot~inio no} i dan, bez kojih im ne bi bio
mogu} opstanak, i obja{njava da je u~inio no}
vje~nom, nanio bi im te{ko}u time i uhvatila bi ih
dosada i zlovolja. Zbog toga je Uzvi{eni rekao:
"koji bog bi vama, osim Allaha, svjetlo
dao?" pomo}u kojeg vidite i opaàte.
"Zar ne ~ujete?!" Tako|er, da je u~inio dan
vje~nim, u~inio bi im te{ko}u i bili bi umorni od
kretanja i posla, zbog toga je Uzvi{eni rekao:
"koji bi bog vama, osim Allaha, no} dao da
u njoj otpo~inete?", tj. odmorite se od kretanja i
poslova.
"Zar ne vidite?! Iz Milosti Svoje", prema
vama, "On vam je dao no} i dan", tj. stvorio i
jedno i drugo, "da se u njoj odmarate", tj. u no}i,
"a da iz dobara Njegovih privre|ujete", tj.
danju, "i da zahvalni budete", tj. da zahvaljujete
Uzvi{enom Allahu svim vrstama ibadeta i pokornosti, i
no}u i danju, i koga proma{i ne{to u jednom sti}i }e
ga u drugom.
Kao {to je Uzvi{eni Allah rekao:

"On ~ini da se no} i dan smjenjuju, to je
poruka za onoga koji ho}e da razmisli ili èli
da bude blagodaran." (25:62) O ovoj temi
postoje mnogobrojni ajeti.

"A na Dan kad ih on pozove i upita: 'Gdje su
oni koje ste Meni ravnim smatrali?' /74/ Iz
svakog naroda dovest }emo svjedoka i re}i:
'Dajte svoj dokaz!', i oni }e saznati da je Bog
jedino Allah, a ne}e im biti onih koje su
izmi{ljali." /75/

Ovo je poziv Uzvi{enog, u stilu prijekora, onima
koji su oboàvali nekoga drugog osim Allaha. On ih
otvoreno poziva, pa kaè:
"Gdje su oni koje ste Meni ravnim
smatrali?", na dunjaluku.
"Iz svakog naroda dovest }emo svjedoka",
tj. vjerovjesnika.
"Dajte svoj dokaz!", za valjanost va{ih molitvi u
mnogobo{tvu;
1040

"i oni }e saznati da je Bog jedino Allah", da
nema drugog boga osim Njega, te ne}e ni{ta izustiti,
"a ne}e im biti onih koje su izmi{ljali", tj. nestat
}e i ne}e im biti od koristi.

"Karun je iz Musaova naroda bio, pa ih je
tla~io, a bili smo mu dali toliko blaga da mu je
klju~eve od njega te{ko mogla nositi gomila
sna`nih ljudi. 'Ne budi obijestan jer Allah ne
voli one koji su obijesni!', govorili su mu ljudi
iz naroda njegova, /76/ 'i nastoj da time {to ti
je Allah dao stekne{ onaj svijet, a ne zaboravi
ni svoj udio na ovom svijetu i ~ini drugima
dobro, kao {to je Allah tebi dobro u~inio, i ne
~ini nered po Zemlji, jer Allah ne voli one koji
nered ~ine.'" /77/

Uzvi{eni rekao je: "Karun je iz Musaova
naroda bio", tj. sin njegovog amidè. Uzvi{eni rekao
je: "a bili smo mu dali toliko blaga", tj. imetka,
"da mu je klju~eve od njega te{ko mogla
nositi gomila sna`nih ljudi", zbog
mnogobrojnosti i teìne.
Uzvi{eni rekao je:
"ljudi iz naroda njegova govorili su mu: 'Ne
budi obijestan jer Allah ne voli one koji su
obijesni!'" tj. one koji su razuzdani i nezahvalni, pa
ne zahvaljuju Allahu Uzvi{enom na onome {to im je
dao.
Uzvi{eni kaè:
"i nastoj da time {to ti je Allah dao stekne{
onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovom
svijetu", tj. u onome {to je Allah Uzvi{eni dozvolio od
jela, pi}a, odje}e, èna i stanova; ti ima{ du`nosti
prema tvome Gospodaru, du`nosti prema sebi
samome, du`nosti prema svojoj porodici i prema
svojoj supruzi, pa daj svakome njegovo pravo; "i ~ini
drugima dobro, kao {to je Allah tebi dobro
u~inio", tj. ~ini dobro Njegovim stvorenjima kao {to
je On tebi u~inio dobro;
"i ne ~ini nered po Zemlji", tj. nemoj da ti
te`nje i ambicije budu da ~ini{ nered po Zemlji i lo{e
~ini{ Allahovim stvorenjima,
"jer Allah ne voli one koji nered ~ine."

"Ovo {to imam stekao sam saznanjem svojim,
tako ja mislim", govorio je on. A zar nije znao
da je Allah prije njega ve} uni{tio neke narode
koji su bili od njega ja~i i koji su bili vi{e
nakupili, a z o~inci ne}e o grijesima svojim ni
ispitivani biti." /78/

l

Uzvi{eni kazuje o Karunovu odgovoru njegovom
narodu dok su ga savjetovali i upu}ivali na dobro:
"Ovo {to imam stekao sam saznanjem
svojim, tako ja mislim", tj. ja ne osje}am potrebu
za onim {to vi govorite, Uzvi{eni Allah mi je podario
ovaj imetak znaju}i da ga ja zasluùjem i iz ljubavi
Njegove prema meni; Njegova odredba je da mi je to
podareno na osnovu toga {to Allah zna da sam ja
toga dostojan. Ovo mi je dato zato {to sam to
zasluìo.
"Kad ~ovjeka kakva nevolja sna|e, Nama se
moli, a kad mu Mi poslije blagodat pruìmo,
onda govori: 'Ovo mi je dato zato {to sam
zasluìo!'" (39:49), tj. na osnovu toga {to me Allah
zna, {to zna da sam za to zasluàn.
A Allah Uzvi{eni mu je odgovorio na tvrdnju da
mu Bog posve}uje pa`nju time {to mu je dao imetak:
"A zar nije znao da je Allah prije njega ve}
uni{tio neke narode koji su bili od njega ja~i i
koji su bili vi{e nakupili", tj. i prije je bilo onih koji
su imali vi{e imetka nego on, a to nije bilo iz na{e
ljubavi prema njima. I On ih je, pored toga, ve}
uni{tio, zbog toga {to su bili nevjernici i nisu bili
zahvalni. Stoga Uzvi{eni Allah kaè:
"a zlo~inci ne}e o grijesima svojim ni
ispitivani biti", tj. zbog velikog broja grijeha.

"I izi|e on pred narod svoj u svom sjaju. 'Ah,
da je i nama ono {to je dato Karunu!', govorili
su oni koji su ~eznuli za ` votom na ovom
svijetu, 'on je, uistinu, presretan!' /79/ 'Te{ko
vama', govorili su u~eni, 'onima koji vjeru u i
~ine dobra djela bolja je Allahova nagrada, a
bit }e samo strpljivima pruèna.'" /80/
i
j
1041

j

Karun je jednog dana iza{ao u svom sjaju i svojoj
blistavoj rasko{i. Nakon {to su ga ugledali oni koji vole
ovaj svijet poèljeli su da je i njima poput toga:
"Ah, da je i nama ono {to je dato Karunu!",
govorili su oni koji su ~eznuli za ìvotom na ovom
svijetu, "on je, uistinu, presretan!", tj. data mu je
ogromna sre}a. Tada su oni koji su bili u~eni i
bogobojazni odgovorili:
"Te{ko vama! Onima koji vjeru u i ~ine
dobra djela bolja je Allahova nagrada", tj.
Dènnet, od onoga {to ni jedino oko nije vidjelo i ni
jedno uho ~ulo, niti je palo na um ni jednom ~ovjeku.
Uzvi{eni rekao je: "a bit }e samo strpljivima
pruèna", onima koji su strpljivi prema ljubavi za
ovim svijetom i koji ùde za onim svijetom.

"I Mi smo i njega i dvorac njegov u zemlju
utjerali, i niko ga od Allahove kazne nije
mogao odbraniti, a ni sam sebi nije mogao
pomo}i. /81/ A oni koji su ranije prièljkivali
da su na njegovom mjestu stado{e govoriti:
'Zar ne vidite da Allah daje obilje onom od
robova Svojih kome On ho}e, a i da uskra}uje!
Da nam Allah nije milost Svoju ukazao i nas bi
u zemlju utjerao. Zar ne vidite da nezahvalnici
nikad ne}e uspjeti!'" /82/

Nakon {to je Uzvi{eni spomenuo oholost Karuna u
njegovom sjaju i gordosti prema svome narodu, te
nepravi~no postupanje prema njima, naveo je iza
toga da je on i njegov dvorac u zemlju utjeran.
Pouzdano je navedeno u Buharijinom "Sahihu" da je
Salim prenio od svoga oca da je Resulullah, s.a.v.s.,
rekao: /413/ "Neki je ~ovjek vukao svoj ogrta~ pa je
bio utjeran u zemlju i on }e tonuti u nju do Sudnjeg
dana." Navodi se da je povod Karunove propasti bila
dova Musaa, Allahovog Poslanika, a.s. Postoji
razilaènje u pogledu razloga. Od Ibn-Abbasa i Es-
Suddija prenosi se da je Karun dao jednoj prostitutki
ne{to imetka da osumnji~i Musaa, a.s., u vezi s njom,
te je tako u~inila. Pa je Musa, a.s., zadrhtao od straha,
zatim joj se obratio, nakon {to je klanjao dva rekata,
zatraìv{i od nje da se zakune Allahom Uzvi{enim i
kaè Istinu, te je rekla da ju je Karun nagovorio na to, i
rekla je: "Traìm oprosta od Allaha i kajem Mu se!"
Musa je pao na sed`du i zatraìo od Allaha da mu
pomogne u vezi sa Karunom, pa mu je Allah objavio
da je nare|eno zemlji da mu bude pokorna u vezi sa
njim, te je Musa naredio zemlji da proguta njega i
njegovu ku}u, i to se dogodilo:

"i niko ga od Allahove kazne nije mogao
odbraniti, a ni sam sebi nije mogao pomo}i."
Nije mu koristio njegov imetak, niti ono {to je
sakupio, niti sluge njegove, niti njegovi robovi. Oni ga
nisu mogli obraniti od Allahove osvete, patnje koju je
On pripremio i stroge kazne, niti je on mogao
pomo}i sam sebi, tako da mu nije bilo pomo}i od
njega samog, niti od bilo koga drugog. Uzvi{eni rekao
je: "A oni koji su ranije prièljkivali da su na
njegovom mjestu stado{e govoriti", tj. koji su ga
gledali u svim njegovim ukrasima i govorili:
"Ah, da je i nama ono {to je dato Karunu,
on je, uistinu, presretan!" nakon {to je utjeran u
zemlju po~eli su govoriti:
"Zar ne vidite da Allah daje obilje onom od
robova Svojih kome On ho}e, a i da
uskra}uje!", tj. imetak nije znak da je Allah Uzvi{eni
zadovoljan sa vlasnikom istog. Sli~no se navodi u
merfu-hadisu koga prenosi Ibn-Mes'ud: /414/ "Uistinu
je Allah podijelio me|u vama va{e moralne vrijednosti
kao {to je podijelio va{e opskrbe, i Allah, uistinu, daje
imetak onome koga voli i koga ne voli, a iman ne
daje do onome koga voli."
Uzvi{eni Allah rekao je:
"Da nam Allah nije milost Svoju ukazao i nas
bi u zemlju utjerao", kao {to je uradio sa Karunom
jer smo mi èljeli da budemo poput njega.
"Zar ne vidite da nezahvalnici nikad ne}e
uspjeti?", imali su na umu da je on nevjernik, a
nevjernici ne}e uspjeti kod Allaha, ni na ovom ni na
budu}em svijetu. Gramati~ari su se razilazili u pogledu
zna~enja rije~i Uzvi{enog Allaha: "zar ne vidite?", te
o ovome postoji vi{e mi{ljenja od kojih je, kaè Dèrir,
najja~e ono koje je iznio Katade, tj. "zar ne vidi{ da."

"Taj drugi svijet dat }emo onima koji ne èle
da se na Zemlji ohole i da nered ~ine, a one
koji se Allaha boje ~eka sretan kraj. /83/ Onaj
ko u~ini dobro djelo, dobit }e bolju nagradu
za njega, a onaj ko uradi zlo, pa oni koji budu
zlo radili, bit }e ta~no prema zasluzi
ka`njeni." /84/

1042

Uzvi{eni obavje{tava da su budu}i svijet i njegove
vje~ne blagodati namijenjeni Njegovim robovima,
skru{enim vjernicima koji ne èle da se na Zemlji
ohole, tj. da se uzdiù nad ostalim stvorenjima,
veli~aju sami sebe i koji ne pokazuju svoju mo}, niti
lo{e postupaju prema ostalima, ~ine}i grijehe. U
sahih-hadisu se biljeì pouzdana predaja da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: /415/ "Uistinu mi je
objavljeno da budete me|usobno skru{eni, tako da se
ne oholi jedan nad drugim, niti da jedan drugom
nepravdu ~ini."
A ako neko èli samo da uljep{a svoj izgled u tome
nema ni{ta lo{e; pouzdana predaja glasi: /416/ "Neki
~ovjek rekao je: 'O Allahov Poslani~e, ja bih volio da
moj ogrta~ bude lijep i da moje papu~e budu lijepe,
da li to spada u oholost?' On je rekao: 'Ne, Allah je
lijep i voli ljepotu.'" Uzvi{eni je rekao:
"Onaj ko do|e sa dobrim djelom", tj. na
Sudnjem danu,
"dobit }e bolju nagradu", tj. Allahova nagrada
je vi{estruka u odnosu na dobra djela roba, a kako ga
tek Allah mnogostruko uve}ava, no to je rezultat
Njegove dobrote. Zatim Uzvi{eni kaè:
"a onaj ko uradi zlo, pa oni koji budu zlo
radili, bit }e ta~no prema zasluzi ka`njeni",
ovo je rezultat dobrote i pravde.

"Onaj Koji ti objavljuje Kur'an sigurno }e te
vratiti na onaj svijet. Reci: 'Gospodar moj
dobro zna ko je na Pravom putu i ko je u
o~itoj zabludi.''/85/ Ti nisi o~ekivao da }e ti
Knjiga biti objavljena, ali ona ti je objavljena
kao milost Gospodara tvoga, zato nikako ne
budi nevjernicima sau~esnik! /86/ I neka te
oni nikako ne odvrate od Allahovih rije~i,
kada ti se objave, i pozivaj Gospodaru svome i
nikako ne budi od onih koji druge Njemu
smatraju ravnim! /87/ I ne klanjaj se, pored
Allaha, drugom bogu! Nema boga osim Njega!
Sve }e, osim Njegovog lica propasti! On }e
suditi i Njemu }ete se povratiti!" /88/

Uzvi{eni Allah obra}a se Svome Poslaniku, neka je
salavat i selam Boìji na njega, nare|uju}i mu da
priop}i ono {to mu je poslano i da u~i Kur'an ljudima i
obavje{tava ga da }e ga sigurno vratiti na mjesto
povratka, a to je onaj svijet, te }e ga pitati o
odgovornosti poslanstva koje mu je povjereno. Stoga
"Onaj Koji ti objavljuje Kur'an sigurno }e te
vratiti na mjesto povratka", tj. Onaj Ko ti je
obaveznim u~inio da ga dostavi{ ljudima, "sigurno
}e te vratiti na mjesto povratka", tj. na Sudnji
dan, pa }e te pitati o tome, kao {to Uzvi{eni Allah
kaè:

poslanike slali, a pitat }emo, doista, i
poslanike." (7:6)
Buharija u obja{njenju u svome "Sahihu" navodi
od Ibn-Abbasa: "u Meku", a tako prenosi i Nesai u
tefsiru svoga "Sunena", kao i Ibn-Dèrir. Poput njih
prenosi i El -'Avfi od Ibn-Abbasa: "Sigurno }e te vratiti
na mjesto povratka", tj. sigurno }e te vratiti u Meku,
kao {to te je i izveo iz nje.
Prenosi Ibn Ebi-Hatim od Neima el-Karija da je on
u pogledu rije~i Uzvi{enog Allaha:
"sigurno }e te vratiti na mjesto povratka"
rekao da se to odnosi na Jerusalem. Ovo Allah
najbolje zna, a odnosi se na stav onih koji to tuma~e
sa Sudnjim danom, jer je Jerusalem zemlja gdje }e se
ljudi sakupiti i biti ponovno proìvljani, a Allah je Onaj
Koji zna pravi odgovor.
Zajedni~ko svih mi{ljenja je da je Ibn-Abbas to
nekada tuma~io kao njegovo vra}anje u Meku, a to je
osvojenje Meke, koje je kod Ibn-Abbasa predstavljalo
znak da se Boìjem Poslaniku, s.a.v.s., pribliìo su|eni
~as. Ibn-Abbas tuma~io je suru:
"Kada Allahova pomo} i pobjeda do|u" da
je to su|eni ~as za Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da mu
najavljuje smrt. Nekada je to Ibn-Abbas tuma~io kao
Sudnji dan, a nekada kao Dènnet. Sva su mi{ljenja
me|usobno pribli`na i svode se na to da je Sudnji dan
"mjesto povratka".
Uzvi{eni rekao je:
"Reci: 'Gospodar moj dobro zna ko je na
Pravom putu i ko je u o~itoj zabludi'", tj.
Gospodar moj zna ko je od vas na Pravom putu i da li
sam ja na Pravom putu, a saznat }ete koga ~eka
sretan kraj. Zatim Uzvi{eni, podsje}aju}i Svoga
Vjerovjesnika na veliku blagodat koju je podario
njemu i svim robovima kada im ga je u~inio
Poslanikom, kaè: "Ti nisi o~ekivao da }e ti
Knjiga biti objavljena", tj. nisi pretpostavljao prije
nego {to ti je data Objava da }e ti biti objavljena,
"ali ona ti je objavljena kao milost
Gospodara tvoga", tj. Objava ti je data samo kao
milost Uzvi{enog Allaha prema tebi i prema svim
robovima, zbog tebe, pa ti je stoga dodjeljena ova
velika blagodat: "zato nikako ne budi sau~esnik",
tj. pomaga~ "nevjernicima", nego se razdvoji od
njih, odbaci ih i okreni im le|a.
"I neka te oni nikako ne odvrate od
Allahovih rije~i, kada ti se objave", tj. nemoj da
1043

na tebe utje~e to {to oni odvra}aju ljude od toga da
te slijede, neka te to ne brine jer Allah uzdiè tvoju
rije~, podràva tvoju vjeru i uzdiè je nad ostalim
vjerama. Stoga Uzvi{eni Allah kaè: "i pozivaj
Gospodaru svome", tj. da se jedino On oboàva i
da Mu se ne pripisuje drug; "i nikako ne budi od
onih koji druge Njemu smatraju ravnim!"
Uzvi{eni rekao je: "I ne klanjaj se, pored
Allaha, drugom bogu!", tj. ne smatraj nikoga osim
Njega dostojnim boànstvenosti. Uzvi{eni kaè:
"Sve }e, osim Njegovog lica, propasti!",
daju}i do znanja da je On Stalni, Vje~ni, Vje~no @ivi,
Koji ne umire, a pod rije~ju "lice" podrazumijeva bit,
tj. sve }e propasti osim Njega. Svaka bit je prolazna i
kratkotrajna izuzev Njegove biti, neka je Uzvi{en i
Svet. On je Prvi i Posljednji, Onaj Koji je prije svake
stvari i poslije svake stvari.
Uzvi{eni rekao je: "On }e suditi", tj. Njemu
pripada sveukupna vlast i slobodno raspolaganje
svime i niko ne moè promijeniti Njegovu odluku:
"Njemu }ete se povratiti!", tj. na Dan va{eg
povratka, pa }e vas On nagraditi ili kazniti za va{a
djela, za dobro - dobro, za zlo - zlo.

Kraj saètog tuma~enja sure
"El-Kasas" "Kazivanje".
Allahu pripada sveukupna hvala!

1044

29 - El - Ankebut / Pauk
1047

29
EL - ANKEBUT / PAUK
OBJAVLJENA U MEKI
*
, IMA 69 AJETA

"U ime Allaha Milostivog, Samilosnog!"
"Elif-lam-mim /1/ Zar misle ljudi da }e biti
ostavljeni na miru ako kaù: 'Mi vjerujemo!' i
da u isku{enje ne}e biti dovedeni? /2/ A mi
smo u isku{enje doveli i one prije njih,pa }e
Allah, doista, znati ( ukazu u}i na ) one koji
govore istinu i one koji laù. /3/ Zar misle oni
koji zla djela rade da }e Nama uma}i? Lo{e
prosu|uju! /4/ Ako se nada susretu s
Allahom, pa od Allaha odre|eno vrijeme }e
do}i, a On sve ~uje i sve zna! /5/ A onaj ko se
bori - bori se samo za sebe., doista, je Allah
neovisan od svih svjetova. /6/ Oni koji vjeruju
i dobra djela ~ine, pre}i }emo, sigurno, preko
hr|avih postupaka njihovih, i za ono {to su
radili, doista, }emo ih najljep{om nagradom
nagraditi." /7/
j

O "isprekidanim slovima" ve} je bilo govora na
po~etku sure "El-Bekara". Uzvi{eni Allah rekao je:
"Misle li ljudi da }e biti ostavljeni na miru
ako kaù: 'Mi vjerujemo!' i da u isku{enje ne}e
biti dovedeni?" Ovo je upitno-odri~na formulacija
koja zna~i: "Allah, Uzvi{eni i Slavljen neka je,
neizostavno }e isku{ati Svoje robove vjernike shodno
snazi njihovog vjerovanja, a vjerodostojni hadis glasi:
/417/ "Najteà isku{enja imali su vjerovjesnici,
zatim dobri ljudi, zatim najuzorniji me|u ljudima;
~ovjek biva isku{avan shodno ja~ini njegovog
vjerovanja, pa ako mu je vjera ~vrsta, isku{enje biva
teè." Navedeni ajet sli~an je rije~ima Uzvi{enog:

j l
*
Objavljena nakon sure "Er-Rum." Ajeti od 1. do 11. su medinski.
"zar mislite da }ete biti ostavljeni a da Allah
ne}e znati ( ukazuju}i na ) one me|u vama
koji se bore..." /9:16/ Zbog toga je na ovom
mjestu rekao:
"Mi smo u isku{enje dovodili i one prije njih, pa }e
Allah, doista, znati ( ukazuju}i na ) one koji govore
Istinu i one koji laù." Tj. one koji su iskreni u tvrdnji
da vjeruju, od onih koji laù u rije~ima i tvrdnjama, a
Allah, neka je Slavljen i Uzvi{en, zna ono {to je bilo i
ono {to }e biti, i ono {to nije bilo kako bi bilo da je
bilo; ovo je zajedni~ki stav u~enjaka Ehli-sunne vel-
dèma'a. Uzvi{eni Allah rekao je:
"Zar misle oni koji zla djela rade da }e nam
uma}i? Lo{e prosu|uju!", jer uistinu je za njima
najè{}a kazna. Zar misle da }e joj uma}i? Kako je lo{e
ono {to misle!
Uzvi{eni rekao je: "A ko se nada susretu sa
Allahom", tj. sa budu}im svijetom i ko prièljkuje
Allahovu nagradu, njegova }e se èlja ostvariti i bit }e
nagra|en u potpunosti za svoja djela, to }e se,
nedvojbeno, desiti. Stoga Allah Uzvi{eni kaè:
"Pa od Allaha odre|eno vrijeme }e do}i:
On sve ~uje i sve zna", ~uje molbe i zna ono {to }e
biti.
"A onaj ko se bori-bori se samo za sebe..."
Uzvi{eni je poput ovoga rekao:
"Ko ~ini dobro, u svoju korist ~ini" /41:4/,
tj. njemu }e koristiti jer je Allah neovisan od djela
robova, pa makar oni bili najbogobojazniji, ne}e se
Njegova vlast uop}e pove}ati, stoga On kaè:
"Doista je Allah neovisan od svih svjetova."
Hasan El-Basri kaè: "ôvjek }e se boriti na Allahovom
putu, i ne}e ni jedan dan u ìvotu udarati sabljom, a
da poslije toga Uzvi{eni Allah ne}e re}i:
'Onima koji vjeru u i dobra dje a ~ine pre}i }e
mo sigurno preko lo{ih postupaka, i za ono
{to su radili, doista, }emo ih najljep{om
nagradom nagraditi'", tj. i pored toga {to je Allah
Uzvi{eni neovisan od svih svjetova, On nagra|uje
dobre vjernike najljep{om nagradom i bri{e njihova
lo{a djela dobrim djelima, primi malo dobro djelo i da
nagradu za njega ~ak do sedam stotina puta, a za lo{e
djelo ka`njava istom mjerom ili oprosti i prije|e preko
toga:

"Mi smo svakog ~ovjeka zaduìli da bude
dobar prema roditeljima svojim. Ali, ako te
1048
oni budu nagovarali da Meni nekoga ravnim
smatra{, o kome ti ni{ta ne zna{, onda ih ne
slu{aj. Meni }e te se vratiti, pa }u vas Ja o
onome {to ste radili obavijestiti. /8/ One koji
vjeruju i dobra djela ~ine sigurno }emo me|u
one koji su dobri uvrstiti." /9/

Nakon {to ih je podstakao da se ~vrsto pridràvaju
vjerovanja u Jednog Boga, Uzvi{eni Allah nare|uje
Svojim robovima da ~ine dobro~instvo roditeljima.
Roditelji su uzrok postojanja ~ovjeka i on je duàn da
im ~ini dobro~instvo zauzvrat dobro~instvu koje su
oni njemu ~inili. Otac ga je izdràvao a mati ga bri`no
pazila.
Uz ovo zaduènje da im se ~ini dobro~instvo
Uzvi{eni rekao je:
"Ali, ako te oni budu nagovarali da Meni
nekoga ravnim smatra{, o kome ti ni{ta ne
zna{, onda ih ne slu{aj", tj. ako te budu podsticali
da slijedi{ njihovu mnogoboà~ku vjeru, nemoj ih
slijediti.
Vi }ete se meni vratiti na Sudnejm danu, pa }u te
nagraditi za dobro~instvo prema njima i za to {to si
bio strpljiv u vjeri, te }u te pridruìti skupini onih koji
su bili dobri, a ne skupini u kojoj su tvoji roditelji.
ôvjek }e, uistinu, biti na Sudnjem danu u skupini
onih koje je volio, tj. volio vjerskom ljubavlju. Stoga,
Uzvi{eni kaè:
"One koji vjeruju i dobra djela ~ine sigurno
}emo me|u one koji su dobri uvrstiti." Tirmizi
prenosi od Semmak ibn Harba da je rekao: "ûo sam
Mus'ab ibn Sa'ada kako prenosi od svoga oca da je on
rekao: 'O meni su objavljena ~etiri ajeta', pa je ispri~ao
svoju pripovijest i rekao: 'Rekla je Sa'adova majka: 'Zar
ti nije Allah naredio dobro~instvo? Tako mi Allaha, ja
ne}u ni{ta jesti niti piti dok ne umrem ili dok ne
napusti{ islam i vrati{ se u svoju vjeru.'' Te su joj, rekao
je, kada bi htjeli da je nahrane, otvarali usta", pa je
objavljeno:
"Mi smo svakog ~ovjeka zaduìli da bude
dobar prema roditeljima svojim. Ali, ako te
oni budu nagovarali da nekoga Meni ravnim
smatra{, o kome ti ni{ta ne zna{, onda ih ne
slu{aj." Ovaj hadis prenose Ahmed, Muslim, Ebu-
Davud, Nesai i Tirmizi, koji kaè da je hadis hasen,
sahih.

"Ima ljudi koji govore: 'Vjerujemo u Allaha!', a
kad neki Allaha radi bude na muke stavljen,
on drì da je ljudsko mu~enje isto {to i
Allahova kazna. A ako pobjeda do|e od
Gospodra tvoga, sigurno }e oni re}i: 'Bili smo
uz vas!' A zar Allah ne zna dobro ono {to je u
grudima ~ijim? /10/ Allah dobro zna one koji
vjeru u i dobro zna one koji su dvoli~ni" /11/

j

Uzvi{eni kazuje svojstva la`ljivaca koji o~ituju vjeru
jezikom, a ista se nije u~vrstila u njihovim srcima, tako
da kada ih zadesi kakva nevolja, vjeruju da im je to
kazna od Uzvi{enog Allaha, pa odbace islam, stoga
Uzvi{eni kaè:
"Ima ljudi koji govore: 'Vjerujemo u Allaha!', a
kad neki Allaha radi bude na muke stavljen,
on drì da je ljudsko mu~enje isto {to i
Allahova kazna." Kao {to je tako|er rekao:
"Ima svijeta koji Allahu robuje povr{no,ako ga
zadesi dobro, smiri se, a ako ga zadesi
isku{enje, vrati se svome nevjerovanju" - do
rije~i - "...to je, zaista, velika zabluda."
/22:11,12/
Zatim je Uzvi{eni rekao:
"A ako pobjeda do|e od Gospodara tvoga,
sigurno }e oni re}i: 'Bili smo uz vas!'", tj. ako ti
do|e, o Muhammede, neka pobjeda ili plijen oni }e
re}i: "Mi smo va{a bra}a u vjeri" - da bi ste sa njima
me|usobno podijelili va{ plijen.
"A zar Allah ne zna dobro {to je u grudima
~ijim?", tj. On zna ono {to skrivaju svi ljudi, pa kako
ne bi znao i za ove!? Uzvi{eni je rekao:
"Allah dobro zna one koji vjeruju i dobro
zna one koji su dvoli~ni", tj. isku{avat }e ih u
dobru i zlu da bi se razlikovali jedni od drugih, kao {to
Uzvi{eni kaè:
"Mi }emo vas provjeravati sve dok ne
ukaèmo na borce i postojane me|u vama, a i
vijesti o vama provjeravat }emo" /47:31/ Allah
je isku{ao i jedne i druge, pa nakon bitke na Uhudu, i
isku{enja koje je bilo u njoj, kaè:
"Allah ne}e vjernike s licemjerima
izmije{ane ostaviti, ve} }e lo{e od dobrih
odvojiti." /3:179/

"Nevjernici govore vjernicima: 'Slijedite na{
put, a mi }emo nositi grijehe va{e!', a ne bi
ponijeli ni jedan grijeh njihov, oni samo laù,
/12/ al }e,sigurno, vlastito breme i breme
onih koje su u zabludu odveli nositi, i za la`
i
i
1049
koje su iznosili, doista, }e na Sudnjem danu
odgovarati" /13/.

Uzvi{eni Allah kazuje o nevjernicima iz plemena
Kurej{ koji su rekli onima {to su vjerovali: "Vratite se iz
va{e vjere u na{u vjeru i slijedite na{ put"
"a mi }emo nositi grijehe va{e", tj. kao {to
neko kaè: "Uradi ti to, a tvoja gre{ka nek' ide meni za
vrat." Uzvi{eni Allah, opovrgavaju}i ih, kaè:
"a ne bi ponijeli ni jedan grijeh njihov, oni
samo laù." Doista, niko ne}e nositi ni~iji tovar.
Uzvi{eni rekao je: "ali }e, sigurno, vlastito
breme breme onih koje su u zab udu odvel
nositi", kao {to Uzvi{eni kaè:
i l i
i
"da bi na Sudnjem danu nosili ~itavo breme svoje i
dio bremena onih koje su, a da oni nisu bili svjesni, u
zabludu doveli" /16:25/
U sahih-hadisu navodi se: /418/ "Ko poziva na
Pravi put imat }e nagradu koliko i svi oni koji ga
slijede do Sudnjeg dana, a da im se ne}e pritom
umanjiti ni{ta od njihove nagrade, a ko poziva na
stranputicu, imat }e grijeha koliko i svi oni koji ga
slijede do Sudnjeg dana, a da im pritom ne}e biti
ni{ta umanjeno od njihovih grijeha." U "Sahihu" se
tako|er navodi hadis: (419) "Niko ne}e biti ubijen na
pravdi Boga, a da prvi Ademov sin ne}e imati istu
odgovornost zbog toga, jer je on prvi koji je po~inio
ubistvo."
494

Uzvi{eni rekao je: "doista, }e na Sudnjem
danu odgovarati za la` koje su iznosili", tj.
lagali su i razne potvore iznosili:

Mi smo Nuha narodu njegovu poslali i on je
me|u njima ostao hiljadu, manje pedeset,
godina, pa ih je potom zadesio potop, zato
{to su Allahu druge ravnim smatrali. /14/ I Mi
smo njega i one {to su bili u la|i - spasili, i
pou~nim primjerom svjetovima je u~inili."
/15/

Uzvi{eni Allah tje{i Svoga roba i vjerovjesnika
Muhammeda, s.a.v.s., kazuju}i o Nuhu, a.s., da je
ostao u svome narodu ovaj period neprekidno ih
pozivaju}i Uzvi{enom Allahu, pa su se samo jo{ vi{e
udaljili i suprotstavili Istini, a sa njim je povjerovala
samo mala skupina, stoga Uzvi{eni Allah kaè:
"i on je me|u njima ostao hiljadu, manje
pedeset, godina, pa ih je potom zadesio
potop, zato {to su Allahu druge ravnim
smatrali", tj. nakon ovog dugog perioda, u kome im
nije koristilo ono {to je priop}eno niti upozorenje. pa
ne padaj u o~aj, o Muhammede, zbog onih iz tvog
naroda koji ne vjeruju, i ne tuguj zbog njih, pa Allah,
uistinu, upu}uje koga ho}e, a ostavlja u zabludi koga
ho}e, Allah }e ti pomo}i, ponizit }e tvoje neprijatelje i
u~initi da budu na najnièm stupnju.

,
494
Tj. Kabil koji je ubio svog brata Habila.
Uzvi{eni rekao je: "I Mi smo njega i one {to su
bili u la|i spasili", tj. one koji su vjerovali zajedno sa
Nuhom, a.s. Ovo je ve} pomenuto u suri "Hud", tako
da nema potrebe ponavljati.
495

Uzvi{eni Allah rekao je: "i pou~nim primjerom
svjetovima je u~inili", tj. u~inili smo je da opstane,
ili upravo la|a, kao {to kaè Katade: "Ona je ostala,
na brdu El-Dùdijj, do pojave islama", ili se misli na
la|u uop}e.
On ju je u~inio opomenom ljudima, da podsje}a
na milost koju je Allah u~inio Svojim stvorenjima
spasiv{i ih od potopa, kao {to Uzvi{eni kaè:
"I Mi smo vas, kad je voda preplavila sve u
la|i nosili da vam to poukom u~inimo i da to
od zaborava sa~uva uho koje pamti."
/69:11,12/ A ovo je postupnost od spominjanja
same Nuhove la|e, pa do la|a uop}e.

"A i Ibrahima, kad rekao je narodu svome:
'Allahu ibadet ~inite i Njega se bojte to vam
je bolje, da znate!/16/ Vi se, mimo Allaha,
kumirima klanjate i la` smi{ljate. Oni kojima
se vi, mimo Allaha, klanjate ne mogu vas
nikakvom hranom nahraniti; vi hranu od
Allaha traìte i Njemu ibadet ~inite i Njemu
zahvalni budite! - Njemu }e te se vratiti. /17/
A ako vi smatrate la`nim mene, pa smatrali su
la`nim poslanike svoje i narodi prije vas; a
poslanik je jedino duàn da jasno obznani'"
/18/.
,
i

Uzvi{eni govori o Svome robu, poslaniku, i
prijatelju Ibrahimu, imamu pravovjernih, da je pozvao
svoj narod da oboàva jedino Allaha, Koji nema
suparnika, i da budu iskreni u bogobojaznosti i

495
Pogledaj 44. ajet sure "Hud".
1050
traènju opskrbe od Njega, Koji je Jedan i Koji nema
druga.
"Kad je rekao narodu svome: 'Allahu
ibadet ~inite i Njega se bojte'", tj. iskreno Mu
~inite ibadet i bojte Ga se.
"to vam je bolje, da znate", tj. ako budete
tako ~inili, zaradit }ete dobro dunjaluka i ahireta, a bit
}e udaljeno od vas njihovo zlo.
"Vi se mimo Allaha kumirima klanjate i laì
smi{ljate", tj. vi ste im izmislili imena pa ih nazivate
boànstvima. A oni su stvoreni kao i vi, vi ih pravite
kao kipove i oboàvate ih, a oni vam ne mogu dati
opskrbu.
"vi hranu od Allaha tra` te", tj. traìte opskrbu
od Allaha, i ni od koga drugog u ~ijem vlasni{tvu nije
ni{ta.
i
"i Njemu ibadet ~inite i Njemu zahvalni
budite" na onome {to vam je podario. "Njemu }e
te se vratiti", pa }e svako za svoja djela biti
nagra|en, odnosno ka`njen. Uzvi{eni rekao je:
"A ako vi smatrate la`nim mene, pa
smatrali su la`nim svoje poslanike i narodi
prije vas", priop}eno vam je kakva ih je patnja
zadesila zbog suprotstavljanja poslanicima.
"a poslanik je jedino duàn da jasno
obznani." Zna~i poslanik je jedino duàn da vam
dostavi zapovijedi Uzvi{enog Allaha, a On je Onaj
Koji upu}uje na Pravi put koga ho}e i Onaj Koji
ostavlja u zabludi koga ho}e, pa nastojte da budete
od sretnih.

"Zar ovi ne vide kako Allah sve iz ni~ega
stvara? On }e to opet u~initi; Allahu je to,
zaista, lahko /19/ Reci: 'Putujte po svijetu da
vidite {ta je On iz ni~ega stvorio. I Allah }e to,
poslije, po drugi put stvoriti, Allah, zaista,
moè sve. /20/ On ka`njava onoga koga On
ho}e i milost ukazuje onome kome On ho}e,
Njemu }ete se vratiti. /21/ Njegovoj kazni
ne}ete uma}i ni na Zemlji ni na nebu, a
nemate, mimo Allaha, ni pomaga~a ni
za{titnika /22/ A onima koji ne}e da vjeru u u
Allahove dokaze i u susret s Njime njima nije
stalo do Moje milosti - njih ~eka patnja
nesnosna.'" /23/

Uzvi{eni govori, kazuju}i o Ibrahimu, neka je
salavat i selam na njega, da im je dokazao istinitost
povratka, koga su oni negirali, tako {to su pozvani da
razmisle o tome kako ih je Allah, d`.{., stvorio nakon
{to nisu bili spomena vrijedni; Onaj Koji je stvorio
stvorenja iz ni~ega moè to i ponovo u~initi, a to je
Njemu lahko. Razmatranjem stvaranja nebesa i
Zemlje i stvorenja koja su na njima i izme|u njih,
dolazi se do dokaza o postojanju Tvorca, Apsolutnog
Subjekta, Koji kaè "Budi!"- i ono bude, stoga rekao je
On, neka je Uzvi{en:
"Zar vi ne vidite kako je Allah sve iz ni~ega
stvorio? On }e to opet u~initi, Allahu je to,
zaista, lahko", kao {to je tako|er rekao:
ponovo u~initi, to je Njemu lahko."/20:27/
Uzvi{eni jo{ kazuje:
"Reci: 'Putujte po svijetu da vidite {to je On iz
ni~ega stvorio. I Allah }e to, poslije, po drugi
put stvoriti'", tj. na Sudnjem danu.
"Allah, zaista, moè sve." Tema ovog ajeta
sli~na je kao i u rije~ima Uzvi{enog:
"Mi }emo im pruìti dokaze Na{e u
prostranstvima svemirskim, a i u njima
samim, dok im ne bude sasvim jasno da je
Kur'an Istina." /41:53/
I Uzvi{eni kaè: "On ka`njava onoga koga On
ho}e i milost ukazuje onome kome On ho}e.
On ho}e samo pravdu i ne}e u~initi ni koliko trun
nasilja, jer je On Sebi zabranjenim u~inio nasilje i
zabranio nama da ga jedni drugima ~inimo. "I
Njemu }ete se vratiti", tj. bit }ete vra}eni na
Sudnjem danu.
Uzvi{eni rekao je:
"Njegovoj kazni ne}ete uma}i ni na Zemlji
ni na nebu", tj. ne}e Mu niko uma}i ni na nebu ni
na Zemlji i svaki Mu je stvor pot~injen, boji se njega, i
zavisi od Njega, a On je neovisan od bilo koga.

"a nemate, mimo Allaha, ni pomaga~a ni
za{titnika. A onima koji ne}e da vjeruju u
Allahove dokaze i susret s Njime", tj. ne}e da
vjeruju u njih i ne vjeruju da }e se ponovo Allahu
vratiti. "njima nije stalo do Moje milosti", tj. ne}e
imati udjela u njoj,
"njih ~eka patnja nesnosna", tj. èstoki bol na
oba svijeta.

j
,
1051

"Odgovor naroda njegova bija{e: 'Ubijte ga ili
ga spalite ', ali, Allah ga je iz vatre izbavio. To
su, uistinu, dokazi za narod koji vjeruje. /24/
'Vi ste', re~e on, 'mimo Allaha kumire
prihvatili da biste u ` votu na ovom svijetu
me|usobne prijateljske odnose odràvali, a
poslije, na Sudnjem danu, jedni drugih }ete se
odricati i jedni druge }ete proklinjati, Vatra }e
va{e boravi{te biti, i niko vam u pomo} ne}e
mo}i prite}i.'"/25/
!
i

!
i

Uzvi{eni govori kazuju}i vijesti o ibrahimovom
narodu da njihov odgovor poslije njegovih rije~i, koje
su sadràvale uputu i obja{njenje, nije bio, osim {to su
govorili: "Ubijte ga ili spalite ", a to se desilo zbog
toga {to su bili izneseni dokazi protiv njih, te su ih oni
odbacili i upotrijebili silu vlasti, sakupili su ogromna
drva na gomilu i zapalili ih. Nije do tada potpaljena
ve}a Vatra od te. Zatim su bacili ibrahima u nju, a
Allah ju je u~inio hladnom i spasonosnom za njega, i
pored toga {to je danima boravio u njoj. Zbog ovoga
i sli~nih stvari Allah ga je u~inio imamom ljudima, on
je `rtvovao svoju du{u za Milostivog i svoje tijelo u
Vatri, i velikodu{no darovao svoje dijete za kurban.
On je svoj imetak namijenio gostima, te ga zbog
svega ovoga vole sljedbenici svih vjera.
Uzvi{eni kaè: "ali, Allah ga je iz Vatre
izbavio", tako {to ju je u~inio hladnom i
spasonosnom, kao {to Uzvi{eni kaè:
"i htjedo{e da ga na muke stave, ali mi njih
u~inismo poniènim" /37:98/
Uzvi{eni rekao je:
"To su, uistinu, dokazi za narod koji vjeruje.
'Vi ste', re~e on, 'mimo Allaha kumire
prihvatili da biste u ` votu na ovom svijetu
me|usobne prijateljske odnose odràvali.'" On
se obra}a svome narodu kore}i ga zbog lo{ih
postupaka, jer oboàva kumire, tj. uistinu je uzeo ove
bogove da bi oni bili predmet njegove me|usobne
pa`nje i prijateljstva.
"a poslije, na Sudnjem danu" ljubav }e se
preokrenuti u srd`bu, zatim
"jedni drugih }ete se odricati", tj. negirat }ete
ono {to je bilo me|u vama.
"jedni druge }e te proklinjati", tj. oni koji su
slijedili proklinjat }e one koje su slijedili i obratno, kao
{to Uzvi{eni kaè:
"Tog Dana }e oni koji su jedni drugima bili
prijatelji postati neprijatelji, samo to ne}e biti
oni koji su se Allaha bojali i grijeha klonili."
(43:67)
Uzvi{eni rekao je: "Vatra }e va{e boravi{te
biti", tj. mjesto gdje }e te dospjeti bit }e u Vatri. "i
niko vam u pomo} ne}e mo}i prite}i" tj. da vam
pomogne ili da vas izbavi iz nje. Ovakav slu~aj }e biti
sa nevjernicima, a {to se ti~e pravovjernih koji vjeruju
u jedno}u Uzvi{enog Allaha, oni }e oprostiti jedni
drugima nakon {to im se glasnik obrati: "O vi koji
vjerujete u jedno}u Uzvi{enog Allaha oprostite jedni
drugima, a Allahovo je da nagradi!", kao {to stoji u
hadisu...

"I Lut mu jedini povjerova! A Ibrahim re~e: 'Ja
se selim onamo kuda mi je Gospodar moj
naredio, jer je On, uistinu, Silan i Mudar.' /26/
I Mi smo mu ishaka i Jakuba poklonili i
potomcima njihova vjerovjesni{tva i Knjigu
dali, a njemu na ovom svijetu njegovu
nagradu dali, a na onom }e, doista, jedan od
onih dobrih biti." /27/

Uzvi{eni veli, kazuju}i o Ibrahimu, da mu je
povjerovao jedino Lut. Neki kaù da je on sin
Ibrahimovog brata, kaù da je on Lut ibn Haran ibn
Azer i niko mu ne povjerova osim njega i Sare,
supruge Ibrahima El-Halila. Ali postavlja se pitanje
kako uskladiti ovaj ajet sa hadisom koji se nalazi u
sahih-predajama, a koji kaè da dok je Ibrahim
prolazio kroz zemlju jednog vladara, silnika, on je
upitao Ibrahima za Saru, {ta mu je ona, pa je on
rekao: "Moja sestra", zatim je do{ao do nje i rekao joj:
"Ja sam njemu rekao da si ti moja sestra pa me nemoj
pobijati, jer na Zemlji nema osim tebe i mene ni
jednog vjernika, a ti si moja sestra u vjeri." Ovdje kao
da se èljelo re}i - a Allah najbolje zna - da na Zemlji
nejma dvoje supru`nika, osim mene i tebe, u
islamu.
496
Lut mu je, uistinu, jedini povjerovao iz
njegovog naroda i u~inio hid`ru sa njim u zemlje
[ama, zatim je bio poslan za ìvota El-Halila
stanovnicima Sodome i njene okoline, a o njihovoj
sudbini bilo je rije~i prethodno i jo{ }e biti.
Uzvi{eni Allah rekao je: "Ja se selim onamo
kuda mi je Gospodar moj naredio", tj. iz sredine
koju su sa~injavali mnogobo{ci iz njihovog naroda, za

496
Moje je miljenje da se, moda, misli na zemlju, kraljevstvo tog
silnika u kojoj su njih dvoje bili. Historijsko predanje veli da je to
Misir, a taj silnik je egipatski faraon.
1052
èljom da stekne mogu}nost da jasno o~ituje vjeru, i
stoga je On rekao:
"uistinu je On Silan i Mudar", tj. Njemu
pripada snaga i Njegovom Vjerovjesniku i onima koji
u Njega vjeruju, mudar je u Svome govoru, Svojim
djelima, Svojim odredbama, kako {erijatskim tako i
onim vezanim za odre|enje.
Uzvi{eni Allah rekao je: "I Mi smo mu Ishaka i
Jakuba poklonili"; isto tako rekao je:
"I po{to napusti njih i one kojima su se, mimo
Allaha, klanjali, Mi mu Ishaka i Jakuba
darovasmo, i obojicu vjerovjesnicima
u~inismo" /19:49/, tj. nakon {to je napustio svoj
narod, Allah ga je obradovao dobrim sinom
vjerovjesnikom, a ovom se rodio dobar sin
vjerovjesnik, za njegova ìvota, a kojemu je on bio
djed. Nema sumnje da je to Jakub sin Ishaka,
Ibrahimovog sina, o ~emu govore Kur'an i sunnet.
Uzvi{eni rekao je: "i potomcima njegovim
vjerovjesni{tvo i Knjigu dali." Ovo je velika
ìvotna nagrada; pored toga {to ga je Allah uzeo za
prijatelja, u~inio ga je predvodnikom ljudima tako {to
je njegovim potomcima dao vjerovjesni{tvo i Knjigu,
pa nije bilo ni jednog poslanika poslije Ibrahima, a.s.,
a da nije bio od njegovog potomstva.
Svi potomci Benu-Israila su iz potomstva Jakuba
ibn Ishaka ibn Ibrahima tako da je posljednji od njih
bio Isa, a.s., koji je do{ao Benu-Israilcima kao
donosilac radosne vijesti o Poslaniku, Arapu, Kurej{iji,
Ha{imiji, pe~atu svih vjerovjesnika i vo|i Ademovih
potomaka na dunjaluku i ahiretu, onome koga je
Allah odabrao iz jezgra Arapa, iz potomstva Ismaila,
sina Ibrahimovog, a.s., i nejma ni jednog poslanika iz
potomstva Ismaila, a.s., poput njega, neka je najbolji
salavat i selam na njega.
Uzvi{eni rekao je:
"a njemu na ovom svijetu njegovu nagradu
dali, a na onom }e, doista, jedan od onih
dobrih biti", tj. Allah mu je podario ovosvjetsku
sre}u povezanu sa sre}om na onom svijetu. Imao je
na dunjaluku obilnu opskrbu od Allaha, d`.{., i
udoban stan i izvor pitke vode i lijepu, ~estitu
suprugu. Pratila ga je lijepa pohvala i dobar spomen,
svako ga je volio i drào ga za prijatelja. Uz to je bio u
cijelosti, potpuno, ustrajan u pokornosti Uzvi{enom
Allahu. Kao {to kaè On, neka je Uzvi{en:
"i Ibrahimovim, koji je obaveze potpuno
ispunjavao" /53:37/, tj. bio je ustrajan u
izvr{avanju svih zapovijedi i u pokornosti; stoga
Uzvi{eni kaè:
"a njemu na ovom svijetu njegovu nagradu
dali, a na onom }e, doista, jedan od dobrih
biti."

"i Luta. Kada narodu svome re~e: 'Vi ~inite
takav razvrat kakav prije vas niko na svijetu
nije ~inio: /28/ s mu{karcima op}ite, po
drumovima presre}ete, na skupovima svojim
najodvratnije stvari ~inite', odgovor naroda
njegova bija{e: 'U~ini da nas Allahova kazna
stigne, ako istinu govori{!' /29/ 'Gospodaru
moj,' re~e on, 'pomozi mi protiv naroda
grje{nog!'" /30/

Uzvi{eni kazuje o Svome poslaniku Lutu, a.s., da je
korio svoj narod zbog njihovih postupaka i zbog
ru`nih djela koja su ~inili op}e}i sa mu{karcima, a
ostavljaju}i ène po strani; nijedan narod na svijetu
nije radio ova djela prije njih. Pored ovoga nisu
vjerovali u Uzvi{enog Allaha, la`nim su smatrali
Njegovog poslanika, suprotstvaljali su mu se, po
putevima su presretali ljude, ubijali ih i plja~kali im
imovinu.
"i na skupovima svojim najodvratnije stvari
~inite", tj. ~ine i govore na svojim skupovima ono {to
ne dolikuje i jedni drugima ne osporavaju ni{ta od
toga. Kaè se da su ~inili svoja ru`na djela javno i kaè
se da su se {prdali i me|usobno se ismijavali. Kaè se i
da su organizovali borbe ovnova i pijetlova. Imam
Ahmed prenosi od Umi-Hani' da je rekla: /420/ "Pitala
sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., o rije~ima
Uzvi{enog:

'i na skupovima svojim najodvratnije stvari
~inite.' On rekao je: 'Napadali su one koji bi i{li
putem i poniàvali ih, to je ru`no djelo koje su ~inili'";
prenose Tirmizi, Ibn-
-Dèrir, Ibn Ebi-Hatim, a Timizi ga smatra hasenom.
"U~ini da nas Allahova kazna stigne, ako
Istinu govori{." Ovo je izraz njihovog nevjerovanja,
ismijavanja i prkosa, zbog toga je Allahov Poslanik,
a.s., zatraìo pomo} protiv njih i rekao:
"Gospodaru moj, pomozi mi protiv naroda
grje{nog!"

1053

"I kad izaslanici Na{i ibrahimu radosnu vijest
doneso{e, reko{e: 'Mi }emo uni{titi stanovnike
onoga grada, jer su njegovi stanovnici
nevjernici!' /31/ 'U njemu je Lut - re~e
Ibrahim.' 'Mi dobro znamo ko je u njemu',
reko{e oni, 'mi }emo njega i porodicu njegovu
spasiti osim ène njegove, ona }e ostati s
onima koji }e kaznu iskusiti.' /32/ I kad
izaslanici Na{i do|o{e Lutu, on se zbog njih
sneveseli i uznemiri. 'Ne boj se i ne brini se',
reko{e oni 'mi }emo tebe i porodicu spasiti,
osim ène tvoje, ona }e ostati s onima koji }e
kaznu iskusiti. /33/ A na stanovnike ovog
grada spustit }emo stra{nu kaznu s neba zbog
toga {to su razvratnici. /34/ I od njega smo
ostavili vidljive ostatke ljudima koji budu
pamet imali"/35/.

Nakon {to je Lut zatraìo pomo} od svoga
Uzvi{enog Gospodara, poslani su mu u pomo}
meleki. Navratili su kod Ibrahima, a.s., u liku gostiju, i
nakon {to im je pripremio ono {to treba gostima, a
oni nisu jeli..., on je osjetio strah od njih. Oni su
ljubazno postupali sa njim i obradovali ga ro|enjem
djeteta, koje }e biti dobro, od njegove ène Sare, a
ona je bila prisutna. Ona se za~udila zbog toga, kao
{to je prethodno obja{njeno u surama "Hud" i "El-
-Hid`r". Zatim su ga obavijestili da su oni poslani da
uni{te Lutov narod, a on je previdio da ih je uputio
Allah, d`.{.
"Mi }emo uni{titi stanovnike onoga grada,
jer su njegovi stanovnisi nevjernici! 'U njemu
je Lut', re~e Ibrahim. 'Mi dobro znamo ko je u
njemu', reko{e oni 'mi }emo njega porodicu
njegovu sigurno spasiti, osim ène njegove,
ona }e ostati s onima koji }e kaznu iskusiti'",
tj. bit }e od onih koji }e doìviti propast, jer je ona
sudjelovala sa njima u nevjerstvima i razuzdanosti,
zatim su oti{li Lutu, a.s., u obliku prelijepih dje~aka.
Nakon {to ih je takve vidio:
, i

"on se zbog njih sneveseli i uznemiri", tj. upla{i
se za njih, zbog svoga naroda, iako ih nije ugostio
bojao se za njih od ovih. Nije znao ni{ta o njima.
"Ne boj se i ne brini se", reko{e oni, "mi
}emo tebe i porodicu tvoju spasiti, osim ène
tvoje, ona }e ostati s onima koji }e kaznu
iskusiti, a na stanovnike ovoga grada spustit
}emo stra{nu kaznu s neba zbog toga {to su
razvratnici."
A ta kazna je bila takva {to je Dìbril, a.s., i{~upao
njihova naselja sa povr{ine Zemlje, zatim ih je
podigao do samog neba, a onda ih prevrnuo na njih.
Allah je poslao po njima grumenje od pe~enog blata
obiljeèno od tvoga Gospodara, pa je Allah u~inio
mjesto gdje su bila naselja ru`nim, smrdljivim
jezerom, a njih je u~inio poukom do Dana kada ljudi
budu dozivali jedni druge. Oni su najè{}e ka`njeni
do Sudnjeg dana, stoga je rekao Uzvi{eni:
"I od njega smo ostavili vidljive ostatke", tj.
jasne,
"ljudima koji budu pameti imali", kao {to
Uzvi{eni veli:
"I pored nastambi njihovih prolazite i danju i
no}u, pa za{to se ne urazumite!?"
/37:137,138/

"A u Medjen poslasmo brata njihova [uajba:
'O narode moj', govorio je on, 'Allahu ibadet
~inite, i onom svijetu se nadajte i po Zemlji
nered nipo{to ne ~inite!'/36/ Ali mu oni ne
povjerova{e, pa ih zadesi stra{an potres i oni
/37/
,
Uzvi{eni kazuje o Svome robu i poslaniku [uajbu,
a.s., da je nare|ivao svome narodu da oboàvaju
samo Allaha, Koji nema suparnika, da ih je stra{io
Allahovom kaznom na oba svijeta, pa rekao je:
"O narode moj, Allahu ibadet ~inite, i
onom se svijetu nadajte", tj. bojte se Posljednjeg
dana, tj. Allahove kazne na ahiretu. On rekao je:
"I po Zemlji nered nipo{to ne ~inite!", tj. ne
~inite nered na Zemlji i ne postupajte nepravi~no
prema njenim stanovnicima umanjuju}i na mjerici i
na vagi, i presretaju}i na putevima; uz ovo nisu
vjerovali u Allaha, d`.{., i Njegovog poslanika, a.s., pa
ih je Allah, d`.{., uni{tio uàsnim potresom koji je
potresao njihove gradove, i krikom koji je iz srca
~upao, i kaznom iz oblaka jednog stra{nog dana. To
je prethodno spomenuto u surama "El-E'raf", "Hud",
"E{-[u'ara":
"i osvanu{e u zemlji svojoj mrtvi,
nepomi~ni."
1054

"A i Ada i Semuda - ostaci domova njihovih
vidljivi su vam - i {ejtan im je lijepim postupke
njihove predo~io, pa ih, iako su razumni bili,
od Pravog puta odvratio. /38/ I Karuna i
Faraona i Hamana: Musa im je jasne dokaze
donio, ali su se oni na Zemlji oholo ponijeli i
kaznu nisu izbjegli, /39/ I sve smo prema
grijesima njihovim kaznili: na neke vjetar pun
pijeska poslali, a neke stra{nim glasom
uni{tili, neke u zemlju utjerali, a neke
potopili; Allah im nije u~inio nepravdu, sami
su sebi nepravdu nanijeli."/40/

Uzvi{eni kazuje o minulim narodima koji su u la`
utjerivali vjerovjesnike, kako ih je iskorijenio, na razne
na~ine kaznio i osvetio im se. Ad, narod Huda, a.s.,
nastanjivao je Al-Ahkaf u blizini Hadremevta, a
Semud, narod Saliha, a.s., nastanjivao je Al-Hid`r u
blizini Vadil-Kura. Arapi su dobro poznavali njihova
stani{ta i ~esto su prolazili pored njih, i Karun, koji je
bio vlasnik brojnih riznica, Faraon, vladar Egipta u
doba Musaa, a.s., i njegov vezir Haman, obojica
Kopti, nevjernici. "I sve smo prema grijesima
njihovim kaznili", tj. Njegova kazna je bila
odgovaraju}a:
"na neke vjetar pun pijeska poslali", to je bio
Ad; njih je zadesio ledeni vjetar koji je nosio pijesak sa
zemlje i obru{avao ga na njih, zatim ih je vjetar ~upao
sa zemlje i dizao prema nebu, pa potom bacao
naglava~ke o zemlju pa su ostajala tijela bez glave, "a
neke stra{nim glasom uni{tili"; oni su bili
Semud, koji su zaklali Allahovu devu iz nevjerstva, pa
su bili ka`njeni stra{nim krikom i usmr}eni:
"neke u zemlju utjerali"; to je Karun, koji je
~inio nepravdu, nasilje i grije{io prema Gospodaru,
hodao je oholo, likovao je i sam se sobom ponosio,
pa je utjeran on i njegov dvorac u zemlju i u njoj }e
ostati do Sudnjeg dana, "a neke potopili"; to su
Faraon i njegov vezir Haman i njihova vojska koji su
potopljeni jednog jutra pa se od njih nije spasio niko
ko bi ispri~ao.
"Allah im nije u~inio nepravdu", tj. u onome
kako je postupio prema njima: "sami su sebi
nepravdu nanijeli", tj. prema njima je postupljeno
tako {to su ka`njeni kaznom koja im je data kao
rezultat onoga {to su sami zasluìli.

"Oni koji, mimo Allaha, za{titnike uzimaju
sli~ni su pauku koji sebi isplete ku}u, a
najslabija je ku}a, u stinu, paukova ku}a, neka
znaju, /41/ Allah dobro zna da ovi kojima se
oni, pored Njega, klanjaju ni{ta ne
predstavljaju. On je Silni i Mudri. /42/ To su
primjeri koje Mi ljudima navodimo, ali ih
samo u~eni shva}aju." /43/
i

Ovo je primjer koji Allah navodi za mnogobo{ce u
vezi sa time {to oni imaju bogove osim Allaha i mole
ih za opskrbu, pomo}, i u slu~aju kada se na|u u
te{ko}ama. U ovom pogledu oni su kao paukova
ku}a, primjer onoga koji se oslanja na nekoga drugog
izuzev Allaha je kao Onaj Koji se pridràva za paukovu
ku}u nestabilnu koja mu ni najmanje ne koristi. Ovo
je suprotno muslimanu vjerniku koji je srce predao
Allahu, i uz to on dobro postupa u slije|enju i
pridràvanju {erijata jer je on jak i postojan. Uzvi{eni
zatim, prijete}i, kaè onima koji oboàvaju druge
osim Njega i pripisuju mu suparnike, da On zna one
koji mu {irk ~ine i koji boànstva osim Njega
oboàvaju, On je Mudar i sve zna.
Uzvi{eni zatim kaè:
"To su primjeri koji Mi ljudima navodimo,
ali ih samo u~eni shva}aju", tj. razumiju ih i
shva}aju jedino oni koji su upu}eni u nauku i koji je
temeljito poznaju.

"Allah je nebesa i Zemlju s Istinom stvorio; to
je, doista, pouka onima koji vjeru u /44/
Kazuj Knjigu koja ti se objavljuje i obavljaj
namaz - namaz, zaista, odvra}a od razvrata i
od svega {to je ru`no; a Allahovo spominjanje
vas ve}e je od va{eg spominjanja Njega! - A
Allah zna {ta radite!" /45/

j .
1055

Uzvi{eni kazuje o Svojoj veli~anstvenoj snazi, o
tome da je stvorio nebesa i Zemlju s razlogom, tj. ne
iz zabave i igre.
Uzvi{eni rekao je: "to je, doista, pouka onima
koji vjeruju", tj. jasan dokaz da je Uzvi{eni
jedinstven u stvaranju, odre|ivanju i boànstvenosti;
zatim je naredio Svome Poslaniku, a.s., i vjernicima da
kazuju Kur' an, tj. da ga u~e i priop}avaju ljudima.
"i obavljaj namaz", potpuno ga obavljaju}i u
poniznosti i upotpunjuju}i njegove sastavne dijelove,
te razmi{ljaju}i o onome {to u~i{ u toku namaza iz
Kur' ana,
"namaz, zaista, odvra}a od razvrata i od svega
{to je ru`no", tj. namaz koji posjeduje prethodno
opisane karakteristike u pogledu bogobojaznosti,
poniznosti obavljanja ruknova (sastavnih dijelova), te
istinskog i iskrenog razmi{ljanja. Ovakav namaz ima
djelotvoran utjecaj na odustajanje od razvrata i od
svega {to je ru`no, namaz u ovom slu~aju
podrazumijeva prisustva svega {to je pomenuto
zajedno - to je iskreno prisje}anje Uzvi{enog Allaha u
kojem zajedno sudjeluju srce i jezik, a u tome ih slijede
svi organi: "A Allahovo spominjanje vas ve}e je
od va{eg spominjanja Njega", tj. sve ono ~ime
spomene{ Allaha Uzvi{enog u namazu sa skru{eno{}u
uz nijet i namjeru, popratno je Allah Uzvi{eni
spominjanjem Njegovog roba me|u "Visokim
dru{tvom"(Meleul-e'ala), kao {to je Uzvi{eni rekao:
"Sje}ajte se vi Mene, i Ja }u se vas sjetiti!"
/2:152/ Nema sumnje da je sje}anje i spominjanje
Uzvi{enog Allaha u svakom govoru i poslu povod da
Uzvi{eni Allah spomene Svoga roba, {to je
veli~anstvenije od toga kada rob spomene Njega.
Zna~i, On ga nagradi za njegovo djelo vi{e i
veli~anstvenije, pa kada rob spomene svoga
Gospodara, gospodar spomene Svoga roba.

"A Allahovo spominjanje vas ve}e je od va{eg
spominjanja Njega! A Allah zna {ta radite", tj.
zna sve ono {ta radite, govorite, namjeravate, i
nagradit }e vas onako kako zasluùjete.
Prenosi El-Hafiz Ebu-Bekr el-Bezzar od Dàbira ili
od nekog ~ovjeka da rekao je Allahovom Poslaniku,
s.a.v.s.: /421/ "Jedan ~ovjek klanja no}u, a kada svane
on krade". On je rekao: "Odvratit }e ga to {to si
rekao." Prenosi Ibn Ebi-Hatim od Abbasa o rije~ima
Uzvi{enog: "A Allahovo spominjanje vas ve}e je
od va{eg spominjanja Njega!" da rekao je:
"Postoje dva stava: da se odnosi na spominjanje i
sje}anje Allaha Uzvi{enog prilikom ne~ega {to je
zabranio, i da se odnosi na to da je Allahovo
spominjanje vas veli~anstvenije od va{eg spominjanja
Njega.

"I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na
najljep{i na~in - ne sa onima me|u njima koji
su nepravedni - i recite: 'Mi vjerujemo u ono
{to se objavljuje nama i u ono {to je
objavljeno vama, a na{ Bog i va{ Bog - jedan je
i Njemu smo mi predani!'" /46/

Katade kaè da je ovaj ajet derogiran, ajetom
zvanim "es-sejf" (sablja), a drugi kaù da je taj ajet
jasni ajet ~iji je propis vaè}i i odnosi se na one me|u
njima koji se èle uputiti u islam i sa njima se
raspravlja na najljep{i na~in da bi se imalo uspjeha
kod njih, kao {to Uzvi{eni kaè:
"Na putu Gospodara svoga mudro i lijepim
savjetom pozivaj." /16:125/ Ibn-Dèrir odabrao
je ovo mi{ljenje.
Uzvi{eni rekao je: "ne sa onima me|u njima
koji su nepravedni", tj. sa onima sa kojima nema
koristi raspravljati, pa }e im biti nare|eno da daju
dìzju, a u protivnom postat }e oni sa kojima treba
ratovati, te }e se tada sa rasprave prije}i na borbu i
protiv njih }e biti povedena borba da bi se sprije~ili i
suzbili, kao {to je Uzvi{eni rekao:
"Mi smo izaslanike na{e s jasnim dokazima
slali i po njima Knjige i terezije objavljivali: da
bi ljudi pravedno postupili - a gvo`|e smo
stvorili, u tome je velika snaga..." - do Njegovih
rije~i - "...Allah je, uistinu, Mo}an i Silan."
/57:25/ Uzvi{eni je rekao:
"i recite: 'Mi vjerujemo u ono {to se
objavljuje nama i u ono {to je objavljeno
vama'", tj. kada oni iznesu ne{to za {to ne znamo da
li je Istina, mi se ne}emo negativno izraziti o tome jer
moè biti Istina, niti to potvrditi, jer moè biti neIstina,
ve} vjerujemo u to op}enito, ovisno od jednog uvjeta,
a to je da bude objavljeno, a ne izmijenjeno ili
interpretirano.
Buharija prenosi od Ebu Hurejre, r.a., da rekao je:
/422/ "Sljedbenici Knjige ~itali su Tevrat na
hebrejskom, a muslimanima su ga tuma~ili na
arapskom, pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Ne
potvr|ujte sljedbenicima Knjige niti ih u la` ugonite, i
recite: 'Mi vjerujemo u ono {to se objavljuje nama, i u
ono {to je objavljeno vama, a na{ Bog i va{ Bog jeste
- Jedan, i mi smo Njemu predani.'"
Treba znati da je ve}ina onoga {to oni prenose la`
i neistina, budu}i da je to do{lo pod udar
izobli~avanja, zamjena, promjena i interpretacija, te
da je malo istine u tome; zatim, malo je koristi u
ve}ini toga, ako je i Istina. Ibn-Dèrir prenosi od Ibn-
Mesuda da je rekao: "Ne pitajte sljedbenike Knjige ni
1056
o ~emu, ne}e vas uputiti, oni su zalutali, bilo da su
la`nom smatrali Istinu ili da su neistinu smatrali
istinitom."
Ibn-Abbas rekao je: "Kako to da vi pitate
sljedbenike Knjige o ne~emu, a va{a Knjiga koja vam
je objavljena preko Resulallaha, s.a.v.s., objavljena je
poslije, vi je samo ~itate ne bave}i se mnogo njome, a
preneseno vam je da su sljedbenici Knjige mijenjali
izobli~avali i svojim rukama pisali knjigu govore}i:
'Ovo je od Allaha', da bi za to izvukli neznatnu korist.
Zar vam znanje koje vam je do{lo ne zabranjuje da ih
pitate? Da, tako mi Allaha, nismo vidjeli ni jednog
~ovjeka od njih koji vas je pitao o onome {to je
objavljeno vama." Prenosi Buharija.

"Kao i njima, Mi tebi objavljujemo Knjigu a
neki od onih kojima smo ve} dali Knjigu - i u
nju vjeruju, a dokaze Na{e samo nevjernici
osporavaju. /47/ Ti prije nje nijednu knjigu
nisi ~itao, a nisi je ni desnom rukom svojom
pisao, ina~e posumnjali bi oni {to la` govore.
/48/ A to su ajeti jasni, u srcima su onih
kojima je razum dat, a Na{e ajete samo
nepravedni osporavaju."/49/
,

, i

i

Ibn-Dèrir kazuje: "Uzvi{eni Allah kaè: 'Kao {to
smo, o Muhammede, poslanicima prije tebe objavili
Knjige, tako smo objavili i ovu Knjigu.'" Ovo {to rekao
je Ibn-Dèrir dobro je.
Uzvi{eni kaè: "a neki od onih kojima smo
ve} dali Knjigu - i u nju vjeruju", tj. oni od
njihovih u~enih sve}enika koji su je uzeli i ~itali onako
kako je objavljeno, kao {to su Abdullah ibn Selam i
Selman el-Farisi i drugi poput njih. Uzvi{eni kaè: "a i
od ovih neki u nju vjeruju", tj. Arapi iz reda Kurej{i
i drugi.
"a dokaze Na{e samo nevjernici
osporavaju", tj. la`nim ih smatraju samo oni koji
Istinu prekrivaju neistinom i Sun~evu svjetlost
odvra}aju sabljama i povicima: "Dalje! Nazad!"
Uzvi{eni kaè:
"Ti prije nje nijednu knjigu nisi ~itao, a nisi je
ni desnom rukom svojom pisao", tj. ti si, o
Muhammede, ìvio u svome narodu i prije nego ti je
Allah, d`.{., objavio ovaj Kur' an, i nisi ~itao niti pisao.
On je ovako opisan i u prethodnim Knjigama, kao {to
kaè Uzvi{eni Allah:
"onima koji }e slijediti Poslanika,
Vjerovjesnika, koji ne}e znati ni da ~ita ni da
pi{e, kojeg oni kod sebe u Tevratu i Indìlu
zapisana nalaze." /7:157/ Takav je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., bio do Sudnjeg dana. Nije napisao ni
jedan rukopis niti ijedno slovo, ve} je imao pisare koji
su pred njim pisali Objavu i pisma vladarima
pokrajina. Navodi da je to on nau~io krajem ìvota,
nisu vjerodostojni i nemaju nikakvog osnova.
Uzvi{eni kaè: "nisi ~itao." Glagol, tj. ~itao "prije
nje nijednu knjigu." Ovim se poja~ano izraàva
negacija. "a nisi je ni desnom svojom rukom
napisao." Tj. nisi ni{ta napisao, jer ga Uzvi{eni Allah
nije podu~io ni ~itanju ni pisanju. Uzvi{eni kaè:
"ina~e, posumnjali bi oni {to la` govore", tj.
da zna{ lijepo ~itati i pisati neke neznalice izme|u ljudi
bi posumnjale i rekle: "Ovo je, doista, nau~io iz knjiga
prije njega koje su ostale od poslanika", mada i sami
znaju da su oni rekli da je on nepismen.
"i govore: 'To su izmi{ljotine naroda
drevnih, on traì da mu se prepisuje ujutro i
nave~er da mu ih ~itaju'" /25:5/, pa im je
Uzvi{eni Allah odgovorio:
"Reci: 'Objavljuje ih Onaj Kome su poznate
tajne nebesa i Zemlje'" /25:6/, a na ovome
mjestu kaè:
"A to su ajeti jasni, u srcima su onih kojima je
razum dat", tj. ovaj Kur' an su ajeti jasni, koji
obja{njavaju uputu ka Istini u smislu zapovijedi,
zabrane ili kazivanja; u~eni ga znaju napamet,
Uzvi{eni Allah im ga je olak{ao za u~enje napamet,
~itanje i tuma~enje. Uzvi{eni kaè: "a na{e ajete
samo nepravedni osporavaju", tj. uobraèni,
oholi, koji znaju Istinu i osporavaju je, stoga Uzvi{eni
kaè:
"A oni na kojima se ispuni rije~ Gospodara
tvoga, zaista, ne}e vjerovati, makar im do{li
nesnosnu." /10:96,97/

"i govore: 'Za{to mu od Gospodara njegova
nisu neka ~uda poslana?' Reci: 'ûda su jedino
u Allaha, a ja sam samo opominjatelj jasni.'
/50/ A zar im nije dosta to {to Mi tebi
objavljujemo Knjigu koja im se kazuje: u njoj
je, doista, milost i pouka narodu koji vjeru e
/51/ Reci: 'Allah je dovoljan svjedok meni i
vama, On zna sve {to je na nebesima i Zemlji.
j .
1057
A oni koj u kumire vjeruju, a u Allaha ne
vjeru u oni su gubitnici.'" /52/
i
j ,

i l

Uzvi{eni kazuje o mnogobo{cima, njihovoj
tvrdoglavosti i traènju ~uda koja }e ih uvjeriti da je
Mudammed, a.s., Allahov Poslanik, kao {to je Salihu
data deva. Uzvi{eni Allah kaè: "Reci: 'O
Muhammede'", "~uda su jedino u Allaha", tj. to
moè narediti jedino Uzvi{eni Allah, a da oni po~nu
slijediti Pravi put, On bi im odgovorio, to je Njemu
lahko. Me|utim, On zna njihovu tvrdoglavost, pa im
ne}e na to odgovoriti. U tom smislu Uzvi{eni kaè:
"A Semudu smo kao vidljivo ~udo kamilu dali."
/17:59/ Uzvi{eni je tako|er rekao:
"a ja sam samo opominjatelj jasni", tj. poslan
sam vam da opominjem, te sam duàn jedino da
vam dostavim ono {to vam je poslano od Uzvi{enog
Allaha, a
"Kome Allah ukaè na Pravi put, on }e Pravim
putem i}i, a koga u zabludu stavi, ti mu ne}e{
na}i za{titnika koji }e ga na Pravi put uputiti."
/18:1/ Zatim Uzvi{eni - obja{njavaju}i njihovo
neznanje i apsurdnost traènja ~uda kao potvrde za
istinitost onoga {to je donio Muhammed, s.a.v.s., a
donio im je vrijednu Knjigu koja je najve}a mudìza;
oni koji su bili rje~iti bili su nemo}ni da joj pariraju,
{tavi{e da pariraju i jednom njenom poglavlju - kaè:
"A zar im nije dosta {to mi tebi
objavljujemo Knjigu koja im se kazuje", tj zar
im nije dovoljna ova najve}a mudìza, a to je Kur' an
koji smo ti objavili i u njemu su vijesti o onome {to je
bilo prije njih i vijesti o onome {to }e se desiti poslije
njih i propisi za njih.
A ti si nepismen ~ovjek, ne ~ita{ i ne pi{e{, a do{ao
si im sa vijestima o onome {to je u suhufima
davna{njim, sa obja{njenjem onoga u ~emu su se oni
razilazili. Uzvi{eni, tako|er, kaè:
u~eni ljudi sinova Israilovih?" /26:197/ Imam
Ahmed, r.a., prenosi da je Ebu-Hurejre, r.a., rekao:
"Rekao je Resulullah, s.a.v.s.: /423/ 'Nema ni jednog
me|u poslanicima a da mu nije dat dokaz na osnovu
kojega ~ovjek povjeruje, a meni je data jedino Objava
koju mi je poslao Allah, pa èlim da imam najvi{e
sljedbenika na Sudnjem danu.'" Prenose Buharija i
Muslim.
Uzvi{eni je rekao: "u njoj je, doista, blagodat i
pouka narodu koji vjeruje", tj. obja{njenje Istine i
otklanjanje neistine, a to je ta milost (rahmet). U njoj
je i pouka kroz kazivanje o kaznama koje su zadesile
pro{le narode, koja sluì kao opomena i vjernicima
uve}ava iman.
Uzvi{eni kaè: "Reci: 'Allah je dovoljan
svjedok meni i vama'" za ono ~ime me utjerujete u
la` u vezi s onim {to vam govorim da sam Allahov
Poslanik, vama poslan. Pa da sam laòv, zadesila bi
me kazna, kao {to Uzvi{eni kaè:
"A da je on nama kojekakve rije~i iznosio,
Mi bismo ga za desnu ruku uhvatili, a onda
mu ìlu kucavicu presjekli" /59:44-46/ "Ja sam,
uistinu, iskren u onome {to vam dostavljam, i stoga
me je On podrào o~itim mudìzama i nepobitnim
dokazima."
"On zna ono {to je na nebesima i ono {to
je na Zemlji", tj. nije Mu ni{ta skriveno.
"A oni koj u kumire vjeruju, a u Al aha ne
vjeruju, oni su gubitnici." Tj. On }e ih kazniti zbog
onoga {to su uradili i su~eliti sa onim {to su napravili,
te }e u Ognju gorjeti, a ru`no li je to boravi{te!

"Oni traè od tebe da ih {to prije stigne
bi im do{la, a do}i }e im, sigurno, iznenada,
oni ne}e predosjetiti. /53/ Oni traè od tebe
da ih {to prije stigne kazna, a Dèhennem }e
sigurno sve nevjrnike obuhvatiti /54/ na Dan
kad ih patnja i odozgo i odozdo obuzme, a
melek rekne iskusite ono {to ste radili!"/55/ :

Uzvi{eni kazuje o neznanju mnogoboàca koje se
pokazuju u traènju da ih {to prije zadesi kazna, kao
{to Uzvi{eni kaè:
"A kad su oni rekli: 'Boè, ako je ovo zbilja
Istina od Tebe, Ti pusti na nas kamenje s neba
kao ki{u ili nam po{alji patnju nesnosnu!'"
/8:32/ A On ovdje kaè:
"oni traè od tebe da ih {to prije stigne
bi im do{la", tj. da Allah, d`.{., nije odredio
odlaganje kazne, do{la bi im brzo, "a do}i }e im,
sigurno, iznenada", tj. neo~ekivano.
"oni ne}e predosjetiti. Oni traè od tebe da ih
{to prije stigne kazna, a Dèhennem }e
sigurno sve nevjernike obuhvatiti", tj. oni traè
od tebe da ih {to prije stigne kazna, a ona }e ih,
neizostavno, zadesiti.
"na Dan kad ih patnja i odozgo i odozdo
obuzme", tj. kada ih obuzme Vatra sa svih strana,
"a melek rekne: 'Iskusite ono {to ste
radili!'" Prijetnja, prijekor, ruènje, to predstavlja
zami{ljenu kaznu, tj. obavijest o njoj prije nego {to
ona stvarno nastupi, i prijetnju njome, a do}i }e pod
njen udar u pravom smislu.
1058
"na Dan kada budu u Vatru odvu~eni, s licima
dol e okrenutim: 'Iskusite Vatru dèhene-
msku! /54:48/
j

"O robovi Moji koji vjeru ete, Moja je Zemlja
prostrana, zato samo Meni ibadet ~inite!/56/
Svako ìvo bi}e smrt }e okusiti, i Nama }ete se
poslije vratiti. /57/ One koji budu vjerovali i
dobra dje a ~inili smjestit }emo u dènetske
odaje ispod njih }e rijeke te}i, u njima }e
vje~no boraviti. Kako }e divna biti nagrada
onima koji }e se truditi, /58/ onima koji su
trpjeli i u Gospodara Svoga se uzdali! /59/ A
koliko ima ìvotinja koje ne skupljaju hranu
sebi, Allah ih hrani, a i vas! On sve ~uje i sve
zna." /60/
j
l
,
j ,

Ovo je nare|enje od Uzvi{enog Allaha Njegovim
robovima, vjernicima da u~ine hid`ru iz mjesta gdje
ne mogu prakticirati vjeru u Allahovu zemlju,
prostranu, kako bi mogli vjeru prakticirati oboàvaju}i
jedino Allaha i robuju}i Mu kao {to im je naredio. U
tom smislu Uzvi{eni Allah kaè:
"O robovi moji koji vjeru ete Moja je
Zemlja prostrana, zato samo Meni ibadet
~inite!"
Nakon {to je onima koji su bili nemo}ni i potla~eni
postalo mu~no i te{ko boraviti u Meki, u~inili su
hid`ru u Abesiniju da bi tamo bili sigurni za svoju
vjeru, te su tamo nai{li na najbolji prijem kod
Ashameta En-Nedàsija, vladara Abesinije, Allah mu se
smilovao, koji ih je prihvatio i pruìo im svoju pomo}.
Nakon toga Resulallah, s.a.v.s., i ostali ashabi u~inili su
Hid`ru u Medinu.
Uzvi{eni zatim kaè:
"Svako ìvo bi}e smrt }e okusiti, i Nama }ete
se poslije vratiti", tj. gdje god budete, sti}i }e vas
smrt, pa budite u pokornosti Allahu - to vam je bolje.
Smrt je neminovna, Allahu }e se sve vratiti. Onaj ko
bude Allahu, d`.{., pokoran, On }e ga nagraditi
najboljom nagradom i najljep{im sevabima. U tom
smislu Uzvi{eni Allah kaè:
"One koji budu vjerovali i dobra djela ~inili
smjestit }emo u dènetske odaje ispod, kojih
}e rijeke te}i", tj. nastanit }emo vas u najvi{e odaje,
u Dènnetu, ispred kojih }e te}i rijeke vode, vina,
meda i mlijeka, razli~itih vrsta. "u njima }e vje~no
boraviti", tj. ostat }e u njima vje~no, ne èle}i da ih
zamijene ne~im drugim.
"Kako }e biti divna nagrada onima koji }e
se truditi!", tj. divna li su nagrada ove sobe
vjernicima za njihov djela, "onima koji su trpjeli", u
vjeri i u~inili hid`ru u ime Allaha i suprotstavili se
naprijateljima traè}i zadovoljstvo i ùde}i za onim {to
je kod Njega. Prenosi Ibn Ebi-Hatim od Ebu-Malika el-
E{' {arija da mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
(424) "U Dènnetu postoje odaje ~ija se vanj{tina vidi
iz unutra{njosti, a unutra{njost izvana. Uzvi{eni Allah
obe}ao ih je onome ko bude hranio gladne, te
govorio dobro i obavljao redovno namaz i post, i
bude no}u bdio dok ljudi budu spavali."
"i u Gospodara svoga se uzdali" u svim
situacijama vezanim za vjeru i ovosvjetsko ìvljenje.
Zatim ih Uzvi{eni obavje{tava da opskrba nije
ograni~ena na odre|eno mjesto nego je univerzalna.
Opskrba onih koji hid`ru u~ine je ~ak, ve}a, obilnija i
bolja. Oni su nakon kratkog vremena postali
upravitelji i suci u svim krajevima i pokrajinama, stoga
Uzvi{eni kaè:
"a koliko ima ìvotinja koje ne sakupljaju
hranu sebi", tj. nisu u stanju da je sakupljaju i stje~u,
niti da gomilaju bilo {ta za sutra. "Allah ih hrani, a i
vas!", tj. Allah im odre|uje opskrbu shodno njihovoj
nemo}i, te {alje svakom ìvom stvorenju opskrbu koja
joj odgovara, ~ak i malom mravu, koji boravi u zemlji,
i ptici u zraku, i ribi u vodi.
"Na Zemlji nema ni jednog ìvog bi}a, a da ga
Allah ne hrani; On zna gdje }e koje boraviti i
gdje }e sahranjen biti. Sve to ima u jasnoj
Knjizi." /11:6/
Uzvi{eni kaè: "On sve ~uje i sve zna", tj. ~uje ono
{to govore Njegovi robovi, zna gdje se kre}u i gdje
borave.

"A da ih upita{: 'Ko je nebesa i Zemlju stvorio i
ko je Sunce i Mjesec pot~inio?', sigurno bi
rekli: "Allah!", pa kuda se onda odme}u!?
/61/ Allah u izobilju daje hrane onome kome
ho}e od robova Svojih, a nekom i uskra}uje:
Allah, zaista, zna sve /62/ A ako ih upita{:
'Ko s neba spu{ta i s njom mrtvu Zemlju

.
1059
oìvljava?', sigurno }e re}i: 'Allah!', a ti reci:
'Hvala Allahu!', ali ve}ina njih ne shva}a." /63/

Uzvi{eni Allah nagla{ava da mnogobo{ci koji
oboàvaju druge osim Njega priznaju da je On
neovisan u stvaranju svih stvari i jedini odlu~uje u
odre|ivanju istih. Ako je to tako, za{to onda
oboàvaju druge osim Njega i za{to se oslanjaju na
druge osim Njega?! Kao {to je On Jedini u Svojoj
vladavini, neka bude i Jedini Koji se oboàva.
Priznavanje jednosti Njegovog gospodarstva nije
dovoljno ako se, tako|er, ne prizna da je samo On
Bog. Stoga je radi priznanja jedinstva boànstvenosti
zajedno sa jedinstvom gospodarenja poslan najbolji
me|u stvorenjima Muhammed, s.a.v.s., i poslani su
vjerovjesnici prije njega, neka je na sve njih salavat i
selam.

"@ivot na ovom svijetu nije ni{ta drugo do
zabava i igra, a samo onaj svijet je - ìvot, kad
bi oni samo znali!/64/ Kad se u la|e ukrcaju,
iskreno se mole Allahu, a kada ih On do
kopna dovede, odjednom druge Njemu
ravnim smatraju /65/ da bi pokazali
nezahvalnost prema onome {to im Mi
dajemo, i da bi uìvali. A znat }e oni!" /66/

Uzvi{eni kazuje o bezna~ajnosti ovoga svijeta, o
njegovoj prolaznosti i svr{etku, te da je on, na kraju
krajeva, igra i zabava.
"a samo onaj svijet je - ìvot", tj. vje~ni ìvot,
bez svr{etka. Uzvi{eni kaè: "kad bi samo oni
znali", tj. odabrali bi za sebe ono {to je vje~no, a ne
ono {to je prolazno; zatim, kazuje da mu{rici u nevolji
dozivaju samo Njega, ne pripisuju}i Mu druga, pa
za{to ne ~ine tako uvijek?!
"Kad se u la|u ukrcaju, iskreno se mole
Allahu...", Uzvi{eni, sli~no tome, kaè
"Kad vas na moru nevolja zadesi, tada
nema onih kojima se ina~e klanjate, postoji
samo On. A kad vas On na kopnu spasi, vi
okre}ete glave." /17:67/ Uzvi{eni na ovom
mjestu kaè: "a kad ih On do kopna odvede,
odjednom druge Njemu ravnim smatraju."
497

497
Moje miljenje: "Mnogoboci iz reda Arapa pripisivali su Allahu,
d.., druga u blagostanju, a kada bi se nali u nevolji prizivali bi
samo Njega, a mnogoboci naeg doba pripisuju Allahu druga u obje
situacije, a protiv njih svjedoe njihove rijei, a neke od njih su: 'Kad
je teko zovi Abdul-Kadira...' A Abdul - Kadir ist je od toga to oni
Allahu, d.., ine irk."
Rekao je Uzvi{eni:
"da bi pokazali nezahvalnost prema onome
{to im Mi dajemo", i u koju }e zapasti odgovara
mnogobo{tvu, nevjerovanju i traènju uto~i{ta od
Uzvi{enog Allaha, koje su po~inili dok su bili na
dunjaluku.

"Zar ne vide da smo Harem svetim i sigurnim
u~inili, dok se svuda oko njih otima i plja~ka?
i zar u la` vjeru u, a na Allahovim
blagodatima nezahvalni su?! /67/ Ima li onda
nepravednijeg od onoga koji o Allahu izmi{lja
ili pori~e istinu koja mu dolaz ? i zar
nevjernicima nije mjesto u Dèhennemu?
/68/ One koji se budu radi Nas borili, Mi
}emo, sigurno, putevima koji Nama vode
uputiti, a Allah, zaista, jeste na strani onih
koji dobra djela ~ine!" /69/
j

i
i

Uzvi{eni Allah nagla{ava Kurej{ima da im je
podario Harem, koga je u~inio istim i za mje{tanina i
do{ljaka. Onaj ko u|e u Njega, siguran je. I oni uìvaju
veliku sigurnost dok beduini oko njih vitlaju sabljama
jedni na druge i jedni druge ubijaju. U tom smislu
Uzvi{eni kaè: "Zbog navike Kurej{i...", pa do kraja
sure.
Uzvi{eni kaè: "I zar u la` vjeruje, a na
Allahovim blagodatima nezahvalni su?!"
Umjesto da zahvaljuju Uzvi{enom na blagodati i
sigurnosti i na drugim blagodatima, priznaju}i Ga kao
Boga i oboàvaju}i jedino Njega..., oni nasuprot
zahvaljivanju, nije~u blagodati i Onoga Koji ih daje,
neka je Uzvi{en, i oboàvaju druge osim Njega. Zbog
toga im je uskratio blagodat koju im je dao, i na
Bedru je ubijen onaj ko je ubijen, a dràva je postala
Allahova, Vjerovjesnikova i onih koji vjeruju. Allah,
d`.{., dao je da Njegov Poslanik osvoji Meku, te
ponizio i osramotio mu{rike.
Uzvi{eni, zatim kaè:
"I ima li onda nepravednijeg od onoga koji o
Allahu izmi{lja la` ili pori~e Istinu koja mu
dolazi?!", tj. niko ne}e biti è{}e ka`njen od onoga
ko iznosi laì na Allaha, pa kaè da mu Allah {alje
Objavu, a ni{ta mu nije objavljeno, i onoga koji kaè:
"I ja }u re}i isto onako kao {to Allah objavljuje." i tako

1060
niko ne}e biti è{}e ka`njen od onoga koji pori~e
Istinu nakon {to mu je do{la. Prvi je onda Onaj Koji
iznosi laì, a drugi je Onaj Koji pori~e Istinu, zato
Uzvi{eni kaè: "I zar nevjernicima nije mjesto u
Dèhennemu?!" Zatim Uzvi{eni kaè: "One koji se
budu radi Nas borili", tj. Resullallah, s.a.v.s.,
njegovi ashabi i sljedbenici do Sudnjeg dana
"Mi }emo, sigurno, putevima koji Nam vode
uputit , tj. Na{im putevima na ovom i onom
svijetu.
i"
i,

Ibn Ebi-Hatim prenosi od Abbasa el-Hemedanija,
te Ebu-Ahmeda iz Ake da je o rije~ima Uzvi{enog.
"One koji se budu radi Nas borili, Mi }emo,
sigurno, putevima koji Nama vode uputit a
Allah je, zaista, na strani onih koji dobra djela
~ine!" - rekao: "Oni koji budu postupali po onome
{to znaju, Allah, d`.{., uputit }e ih onome {to ne
znaju." Ibn Ebi-Hatim prenosi od E{-[a'bija da rekao
je: "'Isa, a.s., sin Merjemin, rekao je da je dobro~instvo
dobrim uzvratiti onom ko prema tebi postupi lo{e, a
nije dobro~instvo ako dobrim uzvrati{ onome ko je
prema tebi postupio dobro." A Allah zna najbolje!

sure "El-Ankebut".
Allahu pripada svaka hvala i
blagoslov!

30 Er-Rum / Bizantinci
1063

30
ER - RUM / BIZANTINCI
OBJAVLJENA U MEKI
*
, IMA 60 AJETA

"Elif-lam-mim. /1/ B zantinci su pobije|eni
/2/ u najbliòj zemlji, ali oni }e, poslije poraza
svoga, sigurno pobijediti /3/ za nekoliko
godina - i prije i poslije Allahova je odluka - i
tada }e se vjernici radovati /4/ Allahovoj
pomo}i - On pomaè kome ho}e, On je Silan i
Milostiv - /5/ obe}anje je Allahovo, a Allah }e
obe}anje svoje ispuniti, ali ve}ina ljudi ne zna,
oni znaju samo spolja{nju stranu ìvota na
ovom svijetu, a prema onom svijetu su
ravnodu{ni." /7/
i

Ovi ajeti objavljeni su kada je persijski vladar Sapur
zauzeo [am, dijelove Arapskog poluotoka koji su bili
uz njega i krajnje dijelove Bizantije, te je prisilo
Herkula, vladara Bizantije, da potraì uto~i{te u
Carigradu, u kome ga je dugo drào u okruènju.
Poslije je zemljom ponovo zavladao Herkul, kao {to }e
naknadno biti obja{njeno. Prenosi imam Ahmed od
Abbasa, neka je Uzvi{eni Allah zadovoljan sa njima, u
vezi sa rije~ima Uzvi{enog Allaha:
"Elif-lam-mim. Bizantinci su pobije|eni u
susjednoj zemlji..." da je rekao: "Pobije|eni i
pobijedili su", pa je rekao: (425) "Mnogobo{ci su
voljeli da Perzijanci ovladaju Bizantincima jer su oni
idolopoklonici, dok su muslimani voljeli da Bizantinci
ovladaju Perzijancima jer su oni sljedbenici Knjige. To
je spomenuto Ebu-
-Bekru, a Ebu-Bekr je to spomenuo Allahovom
Poslaniku, s.a.v.s., pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: "Oni }e, zaista, pobijediti." Ebu-Bekr je to
spomenuo ovima, pa su rekli: "Utvrdi nam rok, pa ako
(dobijemo opkladu) pobijedimo, dobijamo to i to, a
ako vi pobijedite, dobijate to i to." Utvr|en je rok od
pet godina, a Bizantinci nisu pobijedili.

*
Objavljena nakon sure "El-Inikak." 17. ajet je medinski.
To je spomenuo Ebu-Bekr Allahovom Poslaniku,
s.a.v.s., pa mu rekao je: "Za{to nisi odredio da je taj
rok manji od", mislim da je rekao: "deset", kaè Seid
ibn Dùbejr: "Nekoliko je ono {to je manje od
deset, a Bizantinci su poslije pobijedili. On kaè da je
to u skladu sa rije~ima Uzvi{enog Allaha:
"Elif-lam-mim /1/ Bizantinci su pobije|eni
/2/ u najbliòj zemlji, ali oni }e, poslije
poraza svoga, sigurno pobijediti" /3/, do rije~i
Uzvi{enog Allaha:
"On je Silan i Milostiv."
Navodi se u predanju Ibn Ebi-Hatima od El-
-Berra'a u jednoj re~enici hadisa, a nakon {to je Ebu-
-Bekr dobio opkladu od mnogoboàca za pobjedu
Bizantinaca nad Perzijancima: (426) "Pa ne pro|o{e te
godine, a Bizantinci pobijedi{e Perzijance i poveza{e
svoje konje u El-Medainu, pa je do{ao Ebu-
-Bekr Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i rekao mu: 'Ovo
je nezakonito ste~en imetak.' Rekao mu je Allahov
Poslanik: 'Podaj ga kao milostinju!'" Kao {to se navodi
u jednoj predaji El-Tirmizija: "Neki ljudi iz plemena
Kurej{ rekli su Ebu-Bekru: 'To je izme|u nas i vas, va{
starje{ina tvrdio je da }e Bizantinci za nekoliko godina
pobijediti Perzijance. Zar se nismo za to kladili?' Rekao
je: 'Jesmo', a to je bilo prije zabrane kla|enja..." Kaè
se da je pobjeda Bizantinaca nad Perzijancima bila u
godini pobjede muslimana nad mnogobo{cima na
Bedru, a kaè se i da je to bilo u godini Hudejbije.
Neki, pak, pri~aju da se car zavjetovao da }e,
ukoliko mu Allah dadne da pobijedi perzijskog kralja,
pje{ke oti}i od Himsa do Jerusalema, iz zahvalnosti
Uzvi{enom Allahu, {to je i u~inio. Nakon {to je do{ao
u Jerusalem, a prije nego je iza{ao iz njega, stiglo mu
je pismo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koje mu je
poslao po Dihjeu ibn Halifi. Dihje ga je dao jednom
uglednom ~ovjeku iz Basre, koji ga je proslijedio caru.
Kada je stiglo do njega upitao je: "Ko ima u [amu od
Arapa iz Hidàza? Doveli su mu Ebu-Sufjana Sahra ibn
Harba el-Emevija u dru{tvu Kurej{i...
Na osnovu ovoga zaklju~ili su da je pobjeda
Bizantinaca nad Perzijancima bila u godini Hudejbije,
jer je car ispunjavao ovaj zavjet poslije Hudejbije, a
Allah najbolje zna.
Allah, d`.{., kaè: "prije i poslije, Allahova je
odluka", tj. prije toga i poslije toga. "Toga dana }e
se radovati vjernici Allahovoj pomo}i..."
Zna~i Bizantincima, podanicima sirijskog cara,
protiv Perzijanaca, podanika perzijskog kralja, koji su
bili oboàvaoci vatre, a to je bilo drago vjernicima te
su se obradovali, a Allah, d`.{., kaè:
"Pomaè kome ho}e, a On je Silan i
Milostiv." Silan je kada pomaè i sveti se
neprijateljima, a Samilostan je prema Svojim
robovima vjernicima. Allah, d`.{., kaè:
1064
"Obe}anje je Allahovo, a Allah }e obe}anje
Svoje ispuniti" tj. ono o ~emu Smo te,
Muhammede, obavijestili da }emo Mi pomo}i
Bizantincima protiv Perzijanaca istinito je Allahovo
obe}anje i ta~na vijest koja se ne kr{i, nego to mora
biti i mora se dogoditi. Jer, Allahov, d`.{., zakon
provodi se i On je pomogao od dvije sukobljene
skupine onu koja je bliè Istini:

"ali ve}ina ljudi ne zna", tj. o Allahovoj
mudrosti u Njegovom univerzumu, niti o Njegovim
savr{enim postupcima koji se doga|aju pravedno.
Allah, d`.{., kaè:
"Oni znaju samo spolja{nju stranu ìvota na
ovom svijetu, a prema onom svijetu su
ravnodu{ni." Zna~i da ve}ina ljudi zna samo o
ovom svijetu i njega u stvarima, a nemarni su prema
vjerskim pitanjima i o onome {to }e im se uru~iti na
drugom svijetu, kao da nemaju pameti niti
razmi{ljaju. Hasan el-Basri kaè: "Tako mi Allaha, da bi
neki od njih stekao ovozemaljska dobra, okrenut }e
dirhem na noktu i re}i }e ti koliko je teàk a ne zna
dobro ni da klanja." Ibn-Abbas kaè: "Zna~i da
nevjernici znaju blagostanje ovog svijeta, a u vjerskim
pitanjima su neznalice."

"A za{to ne razmisle sami o sebi? Allah je
stvorio nebesa i Zemlju i ono {to je izme|u
njih sa Istinom i do roka odre|enog, a mnogi
ljudi ne vjeruju u susret s Gospodarom svojim.
/8/ Za{to ne putuju po svijetu pa da vide
kako su zavr{ili oni prije njih? Oni su bili od
njih ja~i i zemlju su orali i obra|ivali je vi{e
nego {to je obra|uju ovi, i poslanici su im
donosili jasne dokaze: Allah im nije u~inio
nepravdu, sami su sebi nepravdu nanijeli. /9/
Oni koji su zlo ~inili zavr{it }e najuàsnijim
patnjama, zato {to su Allahove rije~i poricali i
{to su ih ruglu izvrgavali." /10/

Uzvi{eni Allah, d`.{., upu}uje na razmi{ljanje o
Njegovim stvorenjima, koja ukazuju na Njegovo
postojanje i da ih je On jedini stvorio, te da nema
drugog boga osim Njega i da nema gospodara osim
Njega, pa kaè Allah, d`.{.: "A za{to ne razmisle
sami o sebi?" Zna~i, za{to ne gledaju, razmatraju i
razmi{ljaju o Allahovom stvaranju svih svjetova i
stvorenjima koja su u njima? Oni nisu stvoreni
beskorisno, uzalud, nego sa ciljem i sa Istinom
ostavljeni su do Sudnjeg dana. Zato kaè Allah, d`.{.:
"a mnogi ljudi ne vjeruju u susret s
Gospodarom svojim." Zatim im ukazuje na
istinitost onoga {to su im Njegovi poslanici donijeli od
Njega i na mudìze kojima ih je On potpomagao.
Uni{tio je one koji su ih poricali, a spasio je one koji su
im vjerovali.
Pa kaè Uzvi{eni Allah, d`.{.:
"Za{to ne putuju po svijetu...", tj. sa
razmi{ljanjem, razumom, posmatranjem i slu{anjem
vijesti o prethodnim narodima.
"Pa da vide kako su zavr{ili oni prije njih. Oni
su bili od njih ja~i." Zna~i, oni su bili ja~i od Arapa
me|u koje je poslan Muhammed, s.a.v.s., i bogatiji
imetkom i djecom i duè su bili i napredniji su bili, ali
po{to su poricali Boìje poslanike, koji su dolazili sa
jasnim dokazima, Allah, d`.{., ih je kaznio èstokom
kaznom i nisu im pomogli ni njihovi imeci, ni djeca
njihova niti su sprije~ili Allahovu silu i kaznu, a Allah
im nije u~inio nepravdu:
"sami su sebi nepravdu nanijeli." Oni su oni
koji su sami ubrzali svoje uni{tenje svojim grijesima i
poricanjem Boìjih poslanika, pa zato Uzvi{eni Allah,
d`.{.:
"Oni koji su z o ~inili zavr{it }e najuàsnijom
patnjom, zato {to su Allahove rije~i poricali i
{to su ih ruglu izvrgavali", tj. njihov kraj }e biti
najuàsnija patnja jer su oni poricali i ismijavali se sa
Allahovim ajetima.
l

"Allah zapo~inje stvaranje i potom ga
obnavlja i na kraju Njemu }ete se vratiti. /11/
Na Dan kad nastupi âs, z o~onitelji }e svaku
nadu izgubiti. /12/ I oni ne}e imati me|u
svojim boànstvima zagovornika i oni }e svoja
boànstva nijekati. /13/ Na Dan kada nastupi
âs oìvljenja, ljudi }e se razdvojiti: /14/ oni
koji su vjerovali i dobra djela ~inili u
dènetskom perivoju }e se radovati, /15/ a
l

1065
oni koji nisu vjerovali i koji su ajete Na{e i
susret na Sudnjem danu poricali, u Vatru }e
privedeni b ti. /16/ i
l

Kaè Uzvi{eni Allah, d`.{.: "Allah zapo~inje
stvaranje i potom ga obnavlja." [to zna~i, kao
{to je On u stanju stvoriti iz ni~ega, tako|er je u stanju
to ponovo u~initi.
"i na kraju njemu }ete se vratiti", tj. na
Sudnjem danu svako }e biti nagra|en prema svojim
djelima.
"Na Dan kad nastupi âs, z o~initelji }e svaku
nadu izgubiti." To zna~i, mnogobo{ci }e biti
zbunjeni, o~ajni i poti{teni:
"I oni ne}e imati me|u svojim boànstvima
zagovornika." Zna~i, izdala su ih njihova boànstva
koja su oboàvali umjesto Allaha, d`.{.
"Na Dan kad nastupi âs oìvljenja, ljudi }e
se razdvojiti." Jedni }e se di}i me|u one koji su na
najvi{im stepenima, a drugi pasti u najniè nizine, a to
je razdvajanje poslije kojeg nema vi{e sastavljanja, i
zato Uzvi{eni Allah kaè:
"Oni koji su vjerovali i dobra djela ~inili u
dènetskom perivoju }e se radovati." Zna~i
ìvjet }e u blagostanju onoga {to im je Allah, d`.{.,
poklonio i {to oko nije vidjelo, uho ~ulo niti je ~ovjeku
ikada na pamet palo. Uzvi{eni Allah kaè:
"a oni koji nisu vjerovali i koji su ajete Na{e
i susret na Sudnjem danu poricali." (Nakon {to
je Uzvi{eni Allah opisao stanje vjernika u radosti i
zadovoljstvu u Dènnetu, koji je prostran koliko
nebesa i Zemlja i pripremljen za pobo`ne kao
nagrada za pobo`nost i dobra djela, Uzvi{eni Allah je
spomenuo i stanje nevjernika koji su poricali ajete koje
je objavio Allah, d`.{., u ~asnom Kur'anu, proìvljenje,
Dènnet i Dèhennem:
"u Vatru }e privedeni biti", tj. bit }e okupljeni
na Sudnjem danu u dèhenemskoj Vatri, gdje }e
boraviti, a patnje im ne}e biti umanjene niti }e se ko
na njih obazirati.)
498

"Pa, Slavljen neka je Allah kad god omrknete i
kad god osvanete. /17/ Njemu neka je
pohvala i na nebesima i na Zemlji, i predve~er
i u podne. /18/ On ìvo izvodi iz mrtvog i
izvodi mrtvo iz ìvog. On oìvljava Zemlju
nakon mrtvila njezina, isto tako }ete i vi biti
oìvljeni." /19/

498
Govor izmeu dvije zagrade moj je, jer komentator, Allah mu se
smilovao, nije komentarisao 15. i 16. ajet, te sam pojasnio njihovo
znaenje da bih upotpunio korist, a Allah je Onaj Koji daje korist.

Ovo je Njegovo, d`.{., veli~anje Svog Uzvi{enog
Bi}a, te uputa Njegovim robovima da Ga veli~aju i da
Mu se zahvaljuju u ovim uzastopnim vremenskim
terminima, koji upu}uju na Njegovu, d`.{., savr{enu
svemo}: nave~er, a to je dolazak no}i sa svojom
tminom; ujutro, a to je otkrivanje dana sa svojom
svjetlo{}u. Zatim spominje zahvaljivanje Njemu
(tahmid), {to je u skladu sa Njegovim slavljenjem
(tesbih), pa kaè Uzvi{eni Allah, d`.{.:
"Njemu neka je pohvala i na nebesima i na
Zemlji", jer se njemu zahvaljuje sve {to je stvorio i ne
nebesima i na Zemlji, zatim, Uzvi{eni Allah kaè:
"i predve~er i u podne." Ve~er je velika tama, a
kod pojave dana velika svjetlost, a Uzvi{eni je stvorio i
jedno i drugo. (Kaè se da se pod slavljenjem tespih
ovdje misli na pet namaza, i to pod Njegovim, d`.{.,
rije~ima "kada omrknete" - ak{am i jacija, a "kada
osvanete" - sabah, predve~er, ikindija, a "sredinom
dana" - podne namaz.)
499
Zatim rije~i Uzvi{enog,
d`.{.:
"On ìvo izvodi iz mrtvog i izvodi iz mrtvog
ìvo." To je Njegova mo}, pod koju i sami ulazimo,
da stvori me|usobno suprotne i opre~ne stvari, da bi
ukazao na svemo} Svoju. Otuda stvaranje biljke iz
sjemenke i sjemenke iz biljke, jajeta iz koko{i, i koko{i
iz jajeta, ~ovjeka iz kapi sjemena, kapi sjemena iz
~ovjeka, vjernika od nevjernika i nevjernika od
vjernika. Pa Allah, d`.{., kaè:
"On oìvljava Zemlju nakon mrtvila
njezina...", kao {to Uzvi{eni Allah kaè:
"I ti vidi{ Zemlju kako je zamrla, ali kad na
nju ki{u spustimo, ona ustrep}e i uzbuja, i iz
nje iznikne svakovrsno bilje prekrasno."
/22:5/ - sve do Njegovih rije~i:
"i Allah }e one u grobovima oìviti." /22:7/
Pa zato ovdje kaè: "isto tako }ete i vi biti
oìvljeni."

"Jedan od znakova Njegovih je to {to vas od
zemlje stvara, i odjednom vas, ljudi, svuda
ima razasutih. /20/ I jedan od znakova
Njegovih je to {to za vas, od vrste va{e, stvara

499
Ono to je meu zagradama rekao je Ed-Dahak i Se'id ibn
Dubejr, a nije ga pominjao komentator (muffesir).
1066
ène da se uz njih smirite, i {to izme|u vas
uspostavlja ljubav i samilost. U tome, zbilja,
ima znakova za ljude koji razmi{ljaju." /21/

Kaè Uzvi{eni Allah, d`.{.: "jedan od dokaza
Njegovih", {to upu}uje na Njegovu veli~inu i
savr{enu snagu da stvori oca vam Adema od zemlje,
"i odjednom, vas, ljudi, svuda ima
razasutih." Korijen vam je iz zemlje, zatim iz kapi
sjemena, zatim slijedi ugru{ak krvi, zatim zametak,
zatim kosti pa ih obloì mesom, a onda udahne u
njega du{u, pa on ~uje i vidi; nakon toga se ra|a
malehan i slab, pa se upotpuni njegova snaga tako da
gradi gradove i utvrde i putuje po svijetu kopnom i
morem za zaradom. On zapaà, misli i spoznaje ovaj
svijet. Pa neka je slavljen Onaj Koji ih pokre}e i daje
da slobodno stje~u sredstva za ìvot, Koji ih je u~inio
razli~itim u naravi i znanju, blagostanju i bijedi. Imam
Ahmed kaè da je Ebu-Musa rekao: "Rekao je Allahov
Poslanik, s.a.v.s.: (427) 'Allah, d`.{., stvorio je Adema
od {ake zemlje koja je uzeta sa cijele Zemlje, pa su
nastali ljudi shodno zemlji, i to bijeli, crveni, crni, oni
izme|u toga, lo{i i dobri, veseli i tu`ni i izme|u toga.'"
Hadis prenose i Ebu Davud i Et-Tirmizi, koji kaè da je
ovaj hadis dobar i pouzdan (hasen, sahih). Allah,
d`.{., kaè:
"I jedan od znakova Njegovih je to {to za
vas, od vrste va{e, stvara ène", zna~i od va{e
vrste stvara ène, supruge: "da se uz njih smirite",
zna~i, da se stvori veza me|u njima jer kada ne bi bili
od iste vrste nastupilo bi odvajanje (razlaz,
odvratnost); Svojom milo{}u, On ih je sve stvorio od
jedne vrste, mu{karce i ène, pa je nastala ljubav
samilost i blagost, te stoga kaè:
"izme|u vas uspostavlja ljubav i samilost", da
bi razlozi povezivanja (spajanje) ostali da postoje i da
bi razmnoàvanje ostalo neprekidno.
"U tome, zbilja, ima znakova za ljude koji
razmi{ljaju."

"I jedan od znakova Njegovih je stvaranje
nebesa i Zemlje, i raznovrsnost jezika va{ih i
boja va{ih; u tome,zaista,ima znakova za one
koji znaju /22/ i jedan od znakova Njegovih
je san va{ no}u i po danu, i nastojanje va{e da
steknete ne{to iz obilja Njegova; u tome,
zaista, ima znakova za ljude koji ~uju." /23/

Kaè Uzvi{eni (Svevi{nji) Allah, d`.{.: "i jedan od
dokaza Njegovih", koji upu}uje na Njegovu veliku
mo} je "stvaranje nebesa i Zemlje", tj. stvaranje
nebesa u ~itavoj njihovoj visini i prostranstvu i sa svim
stvorenjima koja tu postoje kao i Zemlje sa onim {to je
u njoj i na njoj.
"i raznovrsnost jezika va{ih", zna~i
raznovrsnost jezika ljudi Arapa i drugih. "boja va{ih",
zna~i, posebne crte lica kod svakog ~ovjeka se
razlikuju od crta lica drugog ~ovjeka i nijedan od njih
nije kao drugi i zato treba uporediti pona{anje, lik i
govor jer svaki od njih ima poseban na~in koji ga
razlikuje od drugog.
"u tome, zaista, ima znakova za ljude koji
razmi{ljaju."
"jedan od znakova Njegovih je san va{ no}u
i po danu i nastojanje va{e da steknete ne{to
iz obilja Njegova"; zna~i, jedan od dokaza je i ono
{to je Allah, d`.{., stvorio - svojstvo sna u kome se
stje~e odmor i mir i dao vam je da se razilazite po
Zemlji i trudite u na~inima opskrbe i putujete po
danu.
"U tome,zaista,ima znakova za ljude koji
~uju", zna~i, koji shvate (~uju), te iskoriste poznavanje
ovih pouka pa ih one upute na njihovog Tvorca.
El-Taberani prenosi od Zejda ibn Sabita, r.a., da je
rekao: (428) "Zadesila me nesanica po no}i pa sam se
na to poàlio Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., koji rekao
je: 'Reci: 'Allahu moj, za|o{e zvijezde, smiri{e se o~i, a
Ti si ìvi i Vje~ni; o @ivi i Vje~ni, uspavaj moje o~i i
u~ini mi mirnom no}!'' To sam rekao i nesanica je
otklonjena."

"i jedan od znakova Njegovih je to {to vam
pokazuje munju, da se pobojite i ponadate, i
to {to spu{ta s neba ki{u i oìvljava njome
zemlju poslije mrtvila njezina; u tome, zaista,
ima znakova za ljude koji razumiju. /24/ I
jedan od znakova Njegovih je i to {to nebo i
Zemlja postoje voljom Njegovom. Zatim, to
{to }e te, ~im vas On samo jednom iz zemlje
pozove, brzo ustati." /25/

Kaè Uzvi{eni Allah: "I jedan od znakova
Njegovih" koji ukazuje na Njegovu Uzvi{enost je i da
On: "pokazuje vam munju da se pobojite i
ponadate." Ponekad se pobojite Njegovih gromova,
a ponekad poèlite Njegovu ki{u i pljusak, zbog toga
Allah, d`.{., kaè:
1067
"i to {to spu{ta ki{u i oìvljava njome
zemlju poslije mrtvila njezina", tj. nakon {to je
bila sasu{ena, bez bilja, pa nakon {to je do{la voda:
"zatreperi, zazeleni i prekrije se prekrasnim
biljem svake vrste." U tom je jasna pouka i dokaz
proìvljenja. Zato Allah, d`.{., kaè: "U tome, zaista,
ima znakova za ljude koji razumiju." Zatim
Allah, d`.{., kaè:
"i jedan od znakova Njegovih je i to {to
nebo i Zemlja postoje voljom Njegovom", tj. na
Dan kada Zemlja bude zamijenjena drugom
zemljom, pa mrtvi iza|u iz svojih kabura, oìvljeni
voljom Allahovom, d`.{., i na Njegov poziv, pa zato
Allah, d`.{.:
"zatim to {to }ete, ~im vas On samo
jednom iz zemlje pozove, brzo ustati", tj. iz
zemlje, kako kaè Allah, d`.{.:
"Bit }e to samo jedan povik, i evo njih - na
Zemlji." /79:13,14/

"Njemu pripada sve {to je na nebesima i na
Zemlji, sve je Njemu poslu{no. /26/ On je Taj
Koji iz ni~ega stvara i On }e to ponovo u~initi,
to je Njemu lahko; Njemu pripada primjer
najuzvi{eniji i na nebesima i na Zemlji; On je
Silan i Mudar." /27/

Allah, d`.{., kaè: "Njemu pripada sve {to je
na nebesima i na Zemlji", tj. Njegova vlast i
Njegovi robovi:
"i sve je Njemu poslu{no", tj. poslu{no i
ponizno, milom ili silom. Allah, d`.{., kaè: "On je Taj
Koji iz ni~ega stvara i On }e to ponovo u~initi,
to je Njemu lahko", tj. sve je Njemu lahko. Prenosi
El-Buhari od Ebu- Hurejrea, r.a., da rekao je: "Rekao je
Allahov Poslanik, s.a.v.s.: (429) 'Uzvi{eni Allah kaè:
'ôvjek iznosi laì o Meni iako nema za to razloga i
vrije|a Me, a nema razloga za to. [to se ti~e njegovog
izno{enja laì o Meni on, kaè: 'Ne}e me oìviti
kakvim me je stvorio', a nije prvo stvaranje Meni lak{e
od oìvljavanja; {to se pak ti~e toga {to Me vrije|a, on
kaè: 'Allah je sebi uzeo sina', a ja sam Jedan, Uto~i{te
svakom, Koji nije rodio i ro|en nije i niko Mu ravan
nije.'"
Allah, d`.{., kaè:
"Njemu pripada primjer najuzvi{eniji na
nebesima i na Zemlji." Kaè Ibn-Abbas: "Uzvi{eni
je tako|er rekao:
'Niko nije kao On! On sve ~uje, i sve vidi.'"
/42:11/ Katade kaè: "Njegov primjer je da nema
boga osim Njega i nema gospodara osim Njega. 'On
je Silan', sa Kojim se ne moè natjecati, "Mudar", u
Svom govoru, djelima, kako u pogledu Zakona tako i
u pogledu odre|enja.

"Od vam kao primjer navodi vas same: da li se
oni koji su u posjedu va{em izjedna~eni s
vama u onome {to vam Mi dajemo, pa ste u
tome isti, i da li ih se bojite kao {to se vi jedni
drugih bojite?- Eto, tako Mi podrobno
izlaèmo dokaze Na{e ljudima koji razmi{ljaju.
/28/ Ali, nevjernici lahkomisleno slijede
strasti svoje, a ko }e na Pravi put uputiti
onoga koga je Allah, u zabludu stavio? - Njima
ne}e niko u pomo} mo}i prite}i." /29/

Ovo je primjer koji Allah, d`.{., daje onima koji Mu
druga pripisuju, a oni }e i pored toga priznati da su
oni koje Mu oni kao suparnike pripisuju pokorni
Njemu, kao {to su govorili: "Odazivam ti se, Ti nema{
druga osim druga koji je Tvoj i u Tvojoj je vlasti on i
ono {to posjeduje!" Pa kaè Allah, d`.{.:
"Allah vam, kao primjer, navodi vas same",
svjedo~ite Ga i shvatite Ga pomo}u vas samih.
"...da li su oni koji su u posjedu va{em
izjedna~eni s vama u onome {to vam Mi
dajemo, pa ste u tome isti?", tj. da li pristaje iko
od vas da mu njegov rob bude suvlasnik u imetku, pa
da on i njegov rob budu isti u pogledu imetka? "I da
ih se bojite kao {to se vi jedni drugih bojite",
tj. bojite se da sa vama dijele va{e imetke, {to zna~i da
svako od vas odbija da ima suvlasnika, pa kako onda
Allahu pripisujete ortake izme|u Njegovih stvorenja!
Ovo je kao i rije~i Allaha, d`.{.:
"Allahu pripisuju ono {to oni sami ne vole."
Zna~i, pripisuju Allahu ono {to oni sami ne vole i ne
èle sebi, a to je najvi{e nevjerovanje. Nakon jedne
ovakve opomene da je Allah, d`.{., u potpunosti ~ist
od toga na bilo koji na~in, Allah, d`.{., kaè: "eto,
tako Mi podrobno izlaèmo dokaze Na{e
ljudima koji razmi{ljaju." Zatim, Allah, d`.{., kaè
obja{njavaju}i da mnogobo{ci poniàvaju}i se i iz
neznanja oboàvaju druge osim Njega:
"ali nevjernici slijede...", tj. oni koji ~ine nasilje
sebi, ~ine}i grijeh mnogobo{tva, slijede "strasti
svoje", oboàvaju}i druga boànstva neznaju}i:
1068
"pa ko }e uputiti onoga koga je Allah u
zabludu stavio ":
"i njima niko ne}e pomo}i", zna~i, niko ih
ne}e mo}i spasiti ni za{tititi od Allahove svemo}i niti
}e Mu mo}i izbje}i, jer {to On ho}e biva, a {to ne}e
ne bude.

"Ti upravi lice svoje vjeri - islamu na njemu
ustrajav{i! Prihvatite se Allahove ~iste vjere
prema kojoj je ljude stvorio. Nema izmjene
Allahove vjere to je prava vjera, ali ve}ina
ljudi to ne zna. /30/ Predano Mu se
obra}ajte Bojte se Njega i obavljajte namaz i
ne budite od onih koji mu druge ravnim
smatraju, /31/ od onih koji su vjeru svoju
razbili i u stranke se podijelili, svaka stranka
radosna onim {to ima!" /32/
,
! ,
l

Uzvi{eni kaè: upravi lice i ustraj u svojoj vjeri,
pravoj vjeri Ibrahima, a.s., u koju te je uputio Allah i
tebi je upotpunio do savr{enstva, a ti pored toga,
budi ustrajan u svojoj ispravnoj vjeri prema kojoj je
Allah svoja stvorenja stvorio, jer Allah je svoja
stvorenja stvorio tako da Ga spoznaju i da Ga Jednim
smatraju u svemu i da nema drugog boga osim
Njega, kao {to je ve} ranije spomenuto u rije~ima
Uzvi{enog Allaha:
"i zatraìo od njih da posvijedo~e protiv
sebe. 'Zar ja nisam Gospodar va{?'- oni su
odgovorili: 'Jesi, mi svjedo~imo'" /7:172/, i u
hadisu: (430) "Ja sam, zaista, Svoje robove stvorio
pravovjernim, pa su ih {ejtani odvratili od njihove
vjere"; spomenut }emo u hadisima da je Uzvi{eni
stvorio ljude prema islamu, pa je onda neke zadesilo
jevrejstvo, kr{}anstvo i Vatropoklonstvo.
Uzvi{eni Allah kaè: "Nema izmjene Al ahove
vjere!" Konstrukcija zna~i "Allahove vjere", tj. nema
izmjene vjere - islama prema kojoj je On stvorio ljude.
Prenosi El-Buhari od Ebu-Hurejrea da rekao je: "Rekao
je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: (431) 'Svako se dijete rodi
u pravoj vjeri, pa ga roditelji u~ine jevrejom,
kr{}aninom ili Vatropoklonikom, kao {to ìvotinja rodi
ìvotinju potpunog tijela, pa da li zapaàte na njoj
ikakve nedostatke?' Zatim rekao je:
'Prihvati se Allahove ~iste vjere prema kojoj
je ljude stvorio. Nema izmjene Allahove vjere,
to je prava vjera.'" Prenosi Muslim.
Prenosi imam Ahmed od El-Esveda ibn Seri' et-
Tejmija da rekao je: (432) "Do{ao sam Allahovom
Poslaniku, s.a.v.s., i ratovao uz Njega, te postigao
uspjeh. Ljudi su se tada borili pa su ubijali djecu. Za to
je saznao Allahov Poslanik, s.a.v.s., pa rekao je: '[ta je
sa ljudima koji su pre{li granicu u ubijanju, pa su
ubijali djecu?' Jedan ~ovjek rekao je: 'O Allahov
Poslani~e, ali oni su sinovi mnogoboàca', a on rekao
je: 'Ne, to je va{e mi{ljenje da su sinovi
mnogoboàca', zatim, rekao je: 'Ne ubijajte djecu, ne
ubijajte djecu!', te rekao je: 'Svaka osoba se rodi u
pravoj vjeri, dok se o sebi ne izjasni svojim jezikom, pa
je roditelji u~ine ìdovom ili kr{}aninom.'" Allah, d`.{.,
kaè: "to je prava vjera", tj. pridràvanje pravih
propisa ([erijata) i prave vjere je prava, istinska vjera,
"ali ve}ina ljudi to ne zna", tj. ne znaju pravu
vjeru, kao {to kaè Uzvi{eni Allah: "a ve}ina ljudi,
ma koliko ti èlio, ne}e biti vjernici" /12:103/.
Uzvi{eni Allah kaè: "Obra}aju}i Mu se
predano", tj. vra}aju}i se Njemu: "bojte se Njega"
tj. bojte Ga se "i obavljajte namaz", a on je
veli~anstvena pokornost.
"i ne budite od onih koji Mu druge ravnim
smatraju", nego vjerujte da je Allah Jedan i iskreno
Mu ibadet obavljajte i ne traìte sa njim ni{ta osim
zadovoljstva Uzvi{enog Allaha. Ibn-Dèrir kaè da je
rekao Mu'az ibn Ebi-Merjem: "Prolazio je Omer Ibn el-
Hattab, r.a., pored Mu'aza ibn Dèbela pa ga je
upitao: '[ta su temelji ovoga ummeta?' Mu'az je
odgovorio: 'Postoje tri i oni su spasonosni: ~isto
vjerovanje, (ihlas), a to je prava vjera, Allahova vjera,
prema kojoj je ljude stvorio; namaz, a on je vjera
(millet); i pokornost (ta'at), a ona je za{tita ('ismet).'
Omer mu je na to kazao: 'Istinu si rekao!'"
"Od onih koji su vjeru svoju razbili i u
stranke se podijelili: svaka stranka radosna
onim {to ima!", tj. ne budite od onih koji su Mu
druge ravnim smatrali i koji su vjeru svoju razbili i u
stranke se podijelili, zna~i, promijenili je i preina~ili pa
su ne{to vjerovali a ne{to poricali i u grupe i stranke se
podijelili...
I pripadnici ovog ummeta razi{li su se me|u
sobom kao {to su se razilazili pripadnici religija prije
njih, te se ovaj ummet razi{ao na sekte od kojih su sve
u zabludi, osim jedne, a to su sljedbenici sunneta i
dèmaata koji se pridràvaju ~vrsto Allahove Knjige i
sunneta Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i onoga ~ega se
pridràvala prva generacija ashaba i tabiina i islamskih
prvaka od najstarijih vremena pa do najnovijih, kao
{to to prenosi El-Hakim u svom "El-Mustedreku":
(433) "Pitali su Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koja }e od
tih grupa biti spa{ena, pa je odgovorio: 'Onaj ko se
bude pridràvao onoga ~ega se ja i moji ashabi danas
pridràvamo.'"
1069

"A kad ljude nevolja sna|e oni se Gospodaru
svome pokajni~ki obra}aju, a poslije, kad im
On da da okuse milost Njegovu, odjednom
neki od njih Gospodaru svome druge ravnim
smatraju, /33/ da bi bili nezahvalni na onom
{to im Mi dajemo, pa uìvajte, a saznat }ete.
Zar smo im Mi poslali kakav dokaz koji govori
u prilog onih koje Njemu ravnim smatraju.
/35/ Kad dopustimo ljudima da se
blagodatima nasla|uju, oni im se obraduju, a
kad ih pogodi nevolja, zbog onoga {to su
njihove ruke ~inile, odjednom o~ajavaju. Zar
oni ne znaju da Allah u obilju daje hranu
onome kome On ho}e, i da uskra}uje? To su,
u stinu, dokaz za ljude koji vjeruju." /37/
,
i i

Uzvi{eni Allah obavje{tava nas o ljudima da se oni
u nevolji obra}aju Allahu, Jedinom, Kome nema niko
ravan; pa kada ih On obaspe svojom milo{}u, tada
jedna grupa njih Uzvi{enom Allahu drugove pripisuje,
pa Allah Uzvi{eni kaè: "da bi bili nezahvalni na
onome {to im Mi dajemo" od blagodati. Zatim
im prijeti rije~ima
"a saznat }ete." Jedan ~ovjek rekao je: "Boga mi,
da mi je zaprijetio ~uvar puta, upla{io bi se od njega,
pa kako me onda ovdje gdje prijeti Onaj Koji kaè
ne~emu budi i to bude?" Zatim, Uzvi{eni Allah
optuùje mnogobo{ce za oboàvanje drugih osim
Njega bez ikakva dokaza i argumenta, pa kaè
Uzvi{eni Allah: "Zar smo im Mi poslali kakav
dokaz", tj. argument:
"u prilogu onih koji Njemu ravnim
smatraju", tj. nisu imali ni{ta od toga, zatim Uzvi{eni
Allah kaè:
"Kad dopustimo ljudima da se blagodatima
nasla|uju, oni im se obraduju a kad ih pogodi
nevolja, zbog onoga {to su ruke njihove
u~inile, odjednom o~ajavaju." Ovaj se prijekor
odnosi na ljudski rod osim onoga koga je Allah, d`.{.,
sa~uvao i uputio ga, jer se ~ovjek, kada ga zadesi
blagostanje uistinu osili, kao {to je zabiljeèno u sahih-
hadisu: (434) "ûdan li je vjernik, Allah mu ne odredi
ni jednu odredbu a da ona za njega nije dobra. Ako
ga zadesi sre}a, on se zahvali Allahu i to mu je dobro.
A ako ga zadesi nesre}a, on se strpi i to mu bude
dobro!" Allah, d`.{., kaè:
"zar oni ne znaju da Allah u obilju daje
hranu onome kome On ho}e, i da uskra}uje?"
Zna~i, On to ~ini potpuno slobodno, Svojom
mudro{}u i pravdom, pa jednim narodima da vi{e, a
drugima manje", "to su, uistinu, dokazi za ljude
koji vjeruju."

"Pa podaj bli`njem pravo njegovo, i siromahu,
i putniku namjerniku. To je bolje za one koji
èle Lice Allahovo: ti }e posti}i {to èle. /38/
A novac koji dajete da se uve}a novcem
drugih ljudi ne}e se kod Allaha uve}ati, a za
zekat koji udijelite èle}i Lice Allahovo - takvi
}e dobra djela svoja umnogostru~iti. /39/
Allah vas stvara i opskrbljuje: On }e vam ìvot
oduzeti i na kraju vas oìviti. Postoji li ijedno
boànstvo koje bilo {ta od toga ~ini? Uzvi{en
neka je On i vrlo visoko iznad onih koje Njemu
smatraju ravnim." /40/

Uzvi{eni nare|uje da se daje: "bli`njem pravo
njegovo" na ime dobror~instva i srodstva;
"siromahu" koji nema ni{ta {to bi tro{io, i "putniku
namjerniku" koji je u potrebi za finansiranjem svoga
puta.
"To je bolje za one koji èle Lice Allahovo",
odnosno koji èle da postignu najbolje dènetske
blagodati, a to je da vide Uzvi{enog; "Ti }e posti}i
{to èle" na dunjaluku i ahiretu. Uzvi{eni, zatim, veli:

"A novac koji dajete da se uve}a novcem
drugih ljudi ne}e se kod Allaha uve}ati", tj.
nema nikakvog sevaba kod Allaha Uzvi{enog Onaj
Koji ne{to poklanja èle}i da mu ljudi uzvrate vi{e
nego {to je on dao njima.
Ibn-Abbas, Dahhak a i drugi rekli su: "Ova vrsta
davanja je dozvoljena stim {to za to nema nikakvog
sevaba."
Me|utim, Allahov Poslanik, s.a.v.s., to je posebno
zabranio, a Uzvi{eni rekao je:
"I ne prigovaraj traè}i vi{e!", tj. ne daji
poklone èle}i vi{e od toga., zaista, se kod Allaha
1070
Uzvi{enog sevab nalazi u zekatu, zbog ~ega Hvaljeni
veli:
"...a za zekat koji udijelite èle}i Lice
Allahovo - takvi }e dobra djela svoja
umnogosru}iti", tj. njima }e Allah Uzvi{eni
umnogostru~iti sevabe i nagradu kao {to stoji u sahih-
hadisu: (435) "Niko ne}e udijeliti ni pola hurme od
halal-zarade a da to Milostivi ne uzme Svojom
desnom rukom i umnogostru~i je njegovom vlasniku,
ba{ kao kada neko od vas odgaja njegovo `drijebe ili
tele sve dok hurma ne postane ve}a od brda Uhud."
Rije~i Silnoga i Velikog: "Allah vas stvara i
opskrbljuje", zna~i da je On Stvoritelj i Opskrbljiva~.
Imam Ahmed prenosi od Halidovih sinova Habbe i
Seva da su rekli: (436) "U{li smo kod Allahovog
Poslanika, s.a.v.s., koji je ne{to popravljao, pa smo mu
pomogli, a on veli: 'Ne o~ajavajte zbog opskrbe dok
vam je glava na ramenima. Zaista ~ovjeka majka rodi
crvena, bez lju{ture, a zatim ga Silni i Veliki opskrbi.'"
Rije~i Uzvi{enog: "On }e vam ìvot oduzeti i
na kraju vas oìviti." Zna~i On }e vas usmrtiti
poslije ovog ìvota a zatim, na Sudnjem danu, oìviti.
Uzvi{eni rekao je: "Postoji li i jedno boànstvo
va{e", tj. oni koje oboàvate mimo Allaha, d`.{.,
"koje bilo {ta od toga ~ini?", da li oni mogu raditi
ono {to Allah Uzvi{eni moè oko stvaranja
opskrbljivanja, ìvota, smrti i proìvljenja?
Uzvi{en neka je On i vrlo visoko iznad onih
koje Njemu smatraju ravnim!", tj. Allah je
Uzvi{en, Svet, Velik i Silan i ne treba Mu sudrug, rival,
neko jednakopravan, dijete ili roditelj. Ne, On je
Jedan, Jedinstven. Uto~i{te svakom, Koji nije rodio i
ro|en nije i niko Mu ravan nije!

"Zbog onog {to ljudi rade pojavio se mete` na
kopnu i na moru, da im On da da iskuse ne{te
od kazne zbog onoga {to rade, ne bi li se
povratili. /41/ Reci: 'Putu te po svijetu pa
pogledajte kako su oni prije zavr{ili; ve}inom
su oni mnogobo{ci bili.'" /42/
j

Uzvi{eni je rekao:
"Zbog onog {to ljudi rade pojavio se mete`
i na kopnu i na moru", tj. pojavio se gubitak u
usjevima i ljetini zbog grje{enja.
Ebu El-Alije rekao je: "Ko je Allahu neposlu{an na
zemlji, taj je na njoj mete` napravio, jer je ispravnost
zemlje i Neba u pokornosti."
Zbog ovoga je u hadisu kojeg prenosi Ebu-Davud
do{lo sljede}e: (437) "Primjena {eriatske kazne na
Zemlji bolja je njenom stanovni{tvu nego da ~etrdeset
jutara pada ki{a."
Razlog tome je {to primjena kazne utje~e da se
ljudi, ili ve}ina njih, sustegnu od harama, dok }e
napu{tenje grijeha prouzrokovati postizanje beri}eta
na nebesima i Zemlji.
Zbog toga, kad se pred Sudnji dan spusti Isa, sin
Merjemin, a.s., on }e suditi po ovom ~istom [erijatu.
U to vrijeme on }e ubiti svinju, razbiti kri`, dokinut }e
dìziju i ne}e se prihvatiti ni{ta osim islama ili sablje.
Kada u Njegovom vaktu Allah Uzvi{eni uni{ti
Ded`dàla i njegove sljedbenike Jedùdà i
Medùdà, Zemlji }e se re}i: "lzbaci svoj beri}et!", pa
}e od jednog {ipka jesti vi{e ljudi i sklanjat }e se pod
hladovinom njegove kore, a mlijeko jedne deve bit }e
dovoljno za grupu ljudi. To je rezultat primjene
[erijata Muhammeda, s.a.v.s. Kad god se primijeni
pravda, pove}at }e se bereket i hajr. Zbog toga u
"Sahihu" Buharije i Muslima stoji: (438) "Kada umre
nasilnik, od njega se odmore: ljudi, grad, drve}e i
ìvotinje." Uzvi{eni veli: "da im On da da iskuse
ne{to od kazne." To zna~i da }e ih isku{ati
gubitkom u imecima, ìvotima i ljetini. To je Njegov
ispit za njih i nadoknada za njihove postupke,
"ne bi li se povratili", tj. od grijeha, kao {to
Uzvi{eni veli:
"i u dobru i u zlu smo ih provjeravali da bi
se povratili." (7:168) Zatim Uzvi{eni veli:
"Reci: 'Putujte po svijetu pa pogledajte kako
su oni prije zavr{ili'", tj. oni prije vas,
"Ve}inom su oni mnogobo{ci bili." Odnosno,
pogledaj {to im se desilo zbog laganja na poslanike i
nijekanje blagodati.

"Zato ti upravi lice svoje pravoj vjeri, prije
nego {to Allahovom voljom nastupi Dan koji
niko ne}e mo}i odbiti. Toga Dana }e se oni
razdvojiti: /43/ oni koji nisu vjerovali - na
svoju {tetu nisu vjerovali, a oni koji su dobra
dje a ~inili - sebi su Dènnet pripremili, /44/
da On iz obilja Svoga nagradi one koji su
vjerovali i dobra djela ~inili; a On, zaista, ne
voli nevjernike." /45/
l

Uzvi{eni nare|uje Svojim robovima da budu
ispravni u svojoj pokornosti i da poùre sa
dobro~instvima.
"Zato ti upravi lice svoje prema pravoj
vjeri, prije nego {to Allahovom voljom nastupi
Dan koji niko ne}e mo}i odbiti", tj. Sudnji dan;
1071
kada On zaèli da to bude, u tome ga niko ne}e
sprije~iti.
"Toga Dana }e se oni razdvojiti", odnosno
razdijeliti, jedna grupa }e u Dènnet, a druga u Vatru.
"Oni koji nisu vjerovali, na svoju {tetu nisu
vjerovali, a oni koji su dobra dje a ~inili - sebi
su Dènnet pripremili, da On iz obilja Svoga
nagradi one koji su vjerovali i dobra dje a
~inili", tj. da bi ih nagradio obilnom nagradom; za
jedno dobro djelo od deset do sedam stotina puta
vi{e, a ako Allah ho}e i vi{e.
l
l
"...a On, zaista, ne voli nevjernike", ali i pored
toga, On je pravedan prema njima i nikome nasilje ne
~ini.

"Jedan od znakova Njegovih je to {to On {alje
vjetrove kao nosioce radosnih vijesti da vam
da da milost Njegovu osjetite i da la|e voljom
Njegovom plove i da iz obilja Njegova stje~ete,
i da biste zahvalni bili. /46/ I prije tebe smo
poslanike narodima njihovim slali i oni su im
prave dokaze donosili, pa smo one koji su
grje{ili ka`njavali, a du`nost Nam je bila
vjernike pomo}i." /47/

Uzvi{eni spominje svoje blagodati prema
stvorenjima {alju}i im, kao Svoju milost, vjetrove kao
nosioce radosnih vijesti nakon ~ega dolazi obilna ki{a.
Zbog ovog On rekao je: "da vam da da milost
Njegovu osjetite", tj. ki{u koju spu{ta i njom
oìvljava ljude i pokrajine.
"i da la|e voljom Njegovom plove", po
moru, pomo}u vjetra,
"i da iz obilja Njegova stje~ete", trgovinom,
pribavljanjem sredstava za ìvot i putovanjem od
mjesta do mjesta.
"...i da bi ste zahvalni bili", da zahvaljujete
Allahu, d`.{., na Njegovim blagodatima: vidljivim i
nevidljivim, koje se ne mogu ni nabrojati ni izra~unati.
Uzvi{eni, zatim kaè:
"I prije tebe smo poslanike narodima njihovim
slali i oni su im prave dokaze donosili, pa smo
one koji su grje{ili ka`njavali", {to je posluìlo
kao utjeha Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.; kako god je
njega njegov narod u la` utjerivao, to isto je ra|eno sa
prija{njim poslanicima i pored jasnih dokaza koje su
imali. Allah, d`.{., la{ce je kaznio, a vjernike sa
Njegovim poslanicima spasio.
"a du`nost Nam je bila vjernike pomo}i", tj.
du`nost kojom je Plemeniti Sam Sebe obavezao; {to
je izraz Njegove plemenitosti i velikodu{nosti, kao {to
to Uzvi{eni veli:
Gospodar Va{ je sam Sebi propisao da bude
Milostiv."

"Allah je Taj Koji vjetrove {alje, pa oni oblake
tjeraju i On ih po nebu, kako On ho}e,
rasprostire i na komade dijeli, pa ti vidi{ ki{u
kako iz njih pada, i kad je On na one robove
Svoje na koje èli prolije, oni se odjednom
rado{}u ispune, /48/ iako su bili o~ajni prije
nego {to se spustila na njih. /49/ Zato
pogledaj tragove Allahove milosti - kako On
oìvi zemlju nakon mrtvila njezina! On }e,
uistinu, i mrtve oìviti, On sve moè. /50/ A
da po{aljemo vjetar i da oni vide da je sve
poùtje o, oni bi, i poslije toga, blagodati
poricali." /51/

l

Obja{njavaju}i kako stvara oblake iz kojih spu{ta
ki{u, Uzvi{eni veli:
"Allah je taj koji vjetrove {alje, pa oni
oblake tjeraju", nastale isparavanjem mora i
drugog {to se po volji Hvaljenog isparava... "i On ih
po nebu, kako On ho}e rasprostire", produàva,
umnoàva i razvija sve dok ne ispune cijelo obzorje.
Ponekad oblaci do|u s mora te{ki i puni, kako to
Uzvi{eni veli:
"On je Taj Koji {alje vjetrove kao radosnu
vijest, milosti Svoje, a kad oni pokrenu te{ke
oblake, Mi ih prema mrtvom predjelu
potjeramo, pa na njeg ki{u spustimo i u~inimo
da uz njenu pomo} rastu plodovi svakovrsni,
isto }emo tako mrtve oìviti, opametite se."
(7:57)
Tako|er On ovdje veli:
"Allah je Taj Koji vjetrove {alje, pa oni
oblake tjeraju i On ih po nebu, kako On ho}e,
1072
rasprostire i na komade dijeli", tj. na crne i te{ke
komade koji su blizu Zemlje. Njegove rije~i:
"...pa ti vidi{ ki{u kako iz njih pada." Zna~i
vidi{ ki{u kako pada iz oblaka.
"i kad je On na one robove Svoje na koje
èli prolije, oni se odjednom rado{}u ispune",
zbog njihove potrebe za njom i za njezinim
spu{tanjem i dopiranjem do njih.

Allahov govor:
"i ako su bili o~ajni, prije nego {to se spustila
na njih." Zna~i da su bili o~ajni. Pa kada je do{la
ki{a,a do{la je u vrijeme oskudice, to je na njih, nakon
njihovog dugog i{~ekivanja, izrazito djelovalo.
O~ekivali su je u to vrijeme, a ona je kasnila.
Vrijeme je prolazilo. Oni su ponovo i{~ekivali, a ona je
opet kasnila. Nakon {to su izgubili nadu, ona je
iznenada do{la. Poslije mrtvila zemlja je oìvjela i iz nje
izniknu svakovrsno bilje prekrasno.
Zbog ovog Uzvi{eni veli: "Zato pogledaj
tragove Allahove milosti", tj. ki{u - "kako On
oìvi zemlju nakon mrtvila njezina!" Tim je,
zatim skrenuo pa`nju na oìvljavanje tijela nakon
njihovog mrtvila i njihovog razdvajanja.
Uzvi{eni kaè: "On }e uistinu i mrtve oìviti",
tj. Onaj Koji je to uradio, mo}an je i za oìvljavanje
mrtvih, jer:
"On sve to moè."
Poslije toga Allah, d`.{., rekao je:
"A da po{aljemo vjetar i da oni vide da je
sve poùtjelo, oni bi i poslije toga blagodati
poricali." Kaè Uzvi{eni: "A da po{aljemo vjetar",
suh, na usjeve koje su posijali, pa se razviju, zatim
isprave na svojoj stabljici, pa ih vide poùtjele kako
po~nu propadati - i poslije toga oni bi nastavili sa
nijekanjem blagodati koje su im date, kao {to Uzvi{eni
veli:
"Kaìte vi Meni: '[ta biva s onim {to
posijete? Da li mu vi dajete snagu da ni~e ili
to Mi ~inimo?'" (56:63,64) Vjetrova ima osam
vrsta: ~etiri su kao milost, a ~etiri kao kazna. [to se ti~e
prva ~etiri, to su: en-na{irat, oni koji {ire; el-
mube{{irat, koji najavljuju ki{u; el-murselat, oni koji se
jedan za drugim {alju; ez-zarijat, oni koji pu{u, a
druga ~etiri su; el-akim, vjetar bez ikakva dobra; es-
sarsar, ledeni vjetar (ova dva su na kopnu); el-kasif,
bura i el-asif, silan vjetar (na moru).
Ako Allah, d`.{., ho}e, u~init }e ih kao milost i
radost, a ako ho}e u~init }e ih bolnom patnjom.
Vjetrovi su razli~iti po pitanju pravca: isto~ni, zapadni,
ju`ni i sjeverni.
Postoje velika razmimoilaènja po pitanju njihove
koristi i utjecaja.
Blagi svjeì vjetar hrani biljke i tijela ìvotinja, dok
drugi su{i, tre}i pokre}e i o~vr{}uje, a ~etvrti iznuruje i
slabi.

"Ti ne moè{ mrtve dozvati, ni gluhe, kad se
od tebe okrenu, dovikati, /52/ niti moè{
slijepe od zablude njihove odvratiti; moè{
edino dozvati one koji u ajete Na{e vjeruju,
jedino oni }e se odazvati." /53/
j
j i

Uzvi{eni veli da kao {to nije u tvojoj mo}i da
dozove{, niti da svoj govor dostavi{ gluhima koji ne
~uju, a usto su ti le|a okrenuli - tako|er ne moè{
uputiti one koji su slijepi spram Istine, niti ih moè{
povratiti sa krivog puta.
To pripada samo Allahu Uzvi{enom. Samo On i
niko drugi, moè, ako ho}e, omogu}iti mrtvima da
~uju glasove ìvih, da uputi koga ho}e i na
stranputicu navede koga ho}e. Zbog toga Uzvi{eni
kaè:
"moè{ edino dozvati one koj u ajete Na{e
vjeruju, jedino oni }e se odazvati", tj. jedino su
oni pokorni, poslu{ni i odazivaju se. Oni su ti koji ~uju
Istinu i slijede je. Takvi su vjernici, a prvi koji su
spomenuti su nevjernici. Zato Uzvi{eni veli:
"Odazvat }e se jedino oni koji su poslu{ni, a
Allah }e umrle oìviti; zatim Njemu }e se svi
vratiti." (6:36) Iz ajeta: "Ti ne moè{ mrtve
dozvati..." Majka vjernika Ai{a, r.a., zaklju~ila je da je
Abdullah ibn Omer bio u zabludi u svom preno{enju
hadisa kada se Allahov Poslanik, s.a.v.s., obra}ao
ubijenim koji su ba~eni u jamu na Bedru, tri dana
nakon bitke. Kad ih je prekoravao i korio, Omer mu
rekao je: (439) "O Allahov Poslani~e, zar se obra}a{
onima koji su ve} istruhnuli?" Poslanik, s.a.v.s., re~e:
"Tako mi Onoga u ~ijoj je ruci moja du{a, vi ni{ta
bolje ne ~ujete od njih, me|utim oni ne mogu
odgovarati." Ai{a, r.a., smatra da je Poslanik, s.a.v.s.,
rekao ovako: "Oni sada, zaista, znaju da je ono {to
sam im rekao Istina."
Katade rekao je: "Allah, d`.{., ih je oìvio kako bi
mogli ~uti govor Poslanikov, {to je bio prijekor,
ukoravanje i kazna njima."
500

500
U bejrutskom izdanju Tefsira Ibn-Kesira, izdavake kue Darul-
Andalus, pojavili su se neki dodaci u odnosu na primjerak tefsira Ibn-
Kesira zvani "En-nusha el-emirijje", a koji su potvreni u
mekanskom primjerku. Ovi dodaci sadravaju dva neosnovana hadisa
i neka (sumnjiva) predanja od drugih ljudi mimo Poslanika. Tu stoje
velike greke koje su zajedno sa drugim slinim praznovjerjima
uzrokovale slabljenje ovog ummeta kojem je Allah, d.., htio da
bude najbolji ummet meu ljudima, pod uvjetom da im pravi islam
bude metod ivljenja i ispravni put. Meutim, nadvladala su stoljea
nazatka puna spletkarenja protiv islama i muslimana, u ta spadaju i
ove velike pogreke koje su okrenule muslimane od njihovog
pravilnog metoda i ispravnog puta.
U ovom Tefsiru stoji (ili bolje reeno: tu je ubaeno i umetnuto) to
"da mrtvi uju, razumiju i da do njih dopiru djela ivih". Jedan od
1073

"Allah je Taj Koji vas nejakim stvara, i onda
vam, poslije nejakosti, snagu daje, a poslije
snage izemoglost i sijede vlasi; On stvara {to
ho}e, On sve zna i sve moè." /54/

Uzvi{eni ukazuje na faze razvoja ~ovjeka u
njegovom stvaranju. Stvoren je od zemlje, zatim je
bio kap sjemena, pa ugru{ak te gruda mesa. Iza toga
su nastale kosti zaodjenute mesom, nakon ~ega je u
njega udahnut ìvot (ruh).
Nakon {to iza|e iz maj~inog stomaka sa
slaba{nom snagom, raste da bi postao dje~ak, zatim
mom~i}, punoljetan i na kraju mladi}. Nakon
nejakosti - dobija snagu. Iza toga po~inje da slabi.
Dostiè muèvno doba da bi nakon toga ostario i
oronuo. Nakon snage dolazi nejakost. Slabi mu volja,
pokret i snaga, osijedi mu kosa i promijene se vanjska
i unutra{nja svojstva.
Zbog toga je Uzvi{eni rekao:
"a poslije snage iznemoglost i sijede vlasi:
On stvara {to ho}e", tj. ~ini {to èli i radi sa Svojim
robovima kako èli: "On sve zna i sve moè."

prenosilaca ove greke rekao je da je on vidio kako izlaze iz kabura,
sjedaju na njega, priaju s njim zovui ga njegovim imenom. Zatim je
spomenuo neke prie zasnovane na snovima koje potvruju da
sluaju govor i selame ivih, to je u jasnoj kontradikciji sa onim to
se nalazi u âsnom Kur'anu, a to je da mrtvi ne uju. U Kur'anu
nalazimo vie primjera koji to potvruju kao: "Ti ne moe mrtve
dozvati..." (22:35) "...a ti ne moe one u grobovima dozvati." "A oni
kojima se, pored Njega, molite ne posjeduju nita. Ako im se molite,
ne uju vau molbu, a da i uju, ne bi vam se odazvali; na Sudnjem
danu e porei da ste ih Njemu ravnim smatrali. I niko te nee
obavijestiti kao Onaj Koji zna." (35:13, 14) Ako je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., govorio onima u rupi na Bedru, grdei ih i prekoravajui ih -
to je bilo iskljuivo samo za taj dogaaj, jer je to bila njegova
mudiza.
âk je jedan od prenosilaca rekao: "Allah ih je proivio kako bi uli
njegov prijekor, ukor i grdnju." Nakon to im je Allah, d.., povratio
sluh uli su govor Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako bi njihov azab
doao do veeg izraaja. Neprijatelji islama vole da ubacuju svoj
otrov kako bi olakali nain ubacivanja idolopoklonikih ideja, koje
dozvoljavaju pozivanje u vjeru mimo Allahove, traenje pomoi od
drugog mimo Allaha, klanje u njihovo ime, zavjetovanje njima kao i
druge sline idolopoklonike postupke, kako bi ostvarili svoje ciljeve
i elje spletkarei protiv islama i muslimanima. Mi smo vrsto
uvjereni da su ovakve zlonamjerne greke ubaene u Ibn-Kesirov
Tefsir, Allah mu se smilovao, koji je najbolji i najispravniji tefsir.
Zbog toga izbacili smo ove rune stvari iz ovog skraenog tefsira o
kojem emo inae paziti da bude ist od svega to kvari ugled ove
plemenite vjere, shodno naem ispravnom tradicionalnom vjerovanju.
Ovim neIstinama posvetit emo, ako Bog da, poseban odgovor - neka
nam je Allah na pomoi.

"A na Dan kad nastupi âs oìvljenja, zlo~inci
}e se zaklinjati da su samo jedan ~as ostali; a i
prije su Istinu izbjegavali. /55/ A re}i }e oni
kojima je dato znanje i vjerovanje: 'Vi ste
ostali, prema Allahovoj Knjizi, sve do Dana
oìvljenja, a ovo je Dan oìvljenja, samo {to vi
niste znali.' /56/ Toga Dana ne}e ni~emu
posluìti pravdanja onima koji su se prema
sebi ogrje{ili i ne}e se od njih traìti da se
Allahu umile." /57/

Uzvi{eni nas upoznaje o neznanju nevjernika na
ovom i budu}em svijetu.
Na ovom svijetu oboàvali su idole, a na budu}em
su se Allahom kleli da oni na ovom svijetu nisu bili vi{e
od jednog ~asa (trena). Njihov cilj je da se protiv njih
dokazi ne iznose, te da oni nisu sa~ekani kako bi se
mogli opravdati. Uzvi{eni Allah, d`.{., rekao je:
"...i prije su Istinu izbjegavali. A re}i }e oni
kojima je dato znanje i vjerovanje: 'Vi ste
ostali, prema Allahovoj Knjizi, sve do Dana
oìvljenja.'" Na budu}em svijetu njima }e odgovoriti
vjernici, znalci, kao {to su im i na ovom svijetu iznosili
dokaze, pa }e im re}i, kada se budu zaklinjali, da oni
nisu ostali jedan trenutak:
"Vi ste ostali, prema Allahovoj Knjizi", tj. u
Knjizi djela:
"do Dana oìvljenja", tj. od dana kada ste
stvoreni do Dana oìvljenja,
"...samo {to vi niste znali." Uzvi{eni Allah,
d`.{., rekao je: "Toga Dana", tj. Sudnjeg dana,
"ne}e ni~em posluìti pravdanja onima koji
su se prema tebi ogrje{ili", "zbog onog {to su
radili i ne}e se od njih traìti da se Allahu
umile", tj. oni se ne}e povratiti na ovaj svijet, kao {to
Uzvi{eni veli:
"...a ako budu traìli naklonost Allahovu,
njihovoj molbi ne}e se udovoljiti." (41:24)

1074

"U ovom Kur'anu Mi navodimo ljudima
svakovrsne primjere. A kad bi im ti ne znam
kakvo ~udo donio, opet bi rekli oni koji ne}e
da vjeruju: 'Vi samo iznosite laì!' /58/ Eto,
tako Allah pe~ati srca onih koji ne}e da znaju.
/59/ A ti budi strpljiv! Allahovo obe}anje je,
zaista, Istina i neka te nikako ne obmanu oni
koji ~vrsto ne vjeruju." /60/

j :

Uzvi{eni veli:
"U ovom Kur'anu Mi navodimo ljudima
svakovrsne primjere", tj. pokazali smo im Istinu i
objasnili je. U tome smo im dali primjere kako bi
shvatili Istinu, slijedili je.
"A kad bi im ti ne znam kakvo ~udo donio,
opet bi rekli oni koji ne}e da vjeru u 'Vi samo
iznosite laì'", tj. kakvo god ~udo oni budu vidjeli,
bez obzira je li to na njihov prijedlog ili nekog drugog,
oni u to ne vjeruju, kao {to veli Uzvi{eni:
tvoga, zaista, ne}e vjerovati, makar im do{li
nesnosnu." (10:96, 97)
"Eto tako Allah pe~ati srca onih koji ne}e
da znaju. A ti budi strpljiv. Allahovo obe}anje
je, zaista, Istina...", tj. strpi se zbog njihovog prkosa
i protivljenja. Allah, d`.{., tebi je i onima koji su s
tobom obe}ao pobjedu nad njima na dunjaluku i
ahiretu. Svemogu}i dalje veli:
"i neka te nikako ne obmanu oni koji ~vrsto
ne vjeruju", tj. i povrh toga Allah, d`.{., potvrdio je
ono s ~ime te poslao. To je Istina u koju nema sumnje
i od koje se ne odstupa. Izuzev nje nema druge upute
koja bi se slijedila, ve} je kompletna Istina u njoj
sadràna. Seid prenosi od Katade: "Dok je Alija, r.a.,
bio na jutarnjem namazu, dozivao ga je jedan
Haridìja govore}i:
'Ako bude{ druge Allahu ravnim smatrao
tvoja djela }e sigurno propasti, a ti ~e{
izgubljen biti.' (39:65) Kada je Alija, r.a., shvatio
{to rekao je, odgovorio mu je dok je jo{ bio u
namazu:
'A ti budi strpljiv! Allahovo obe}anje je,
zaista, Istina i neka te nikako ne obmanu oni
koji ~vrsto ne vjeruju.'"

Ovo je kraj skra}enog tefsira
sure "Er-Rum".
Svaka zahvalnost i dobro~instvo
pripada Allahu, d`.{.
Molimo ga da olak{a ovaj skra}eni
tefsir do kraja; On, zaista, sve ~uje,
blizu je i odaziva se molitvama. Slijedi
skra}eni tefsir sure "Lukman".
Neka je neizmjerna hvala Gospodaru
Svjetova!

31 - Lukman / Lukman
1077

31
LUKMAN / LUKMAN
OBJAVLJENA U MEKI
*
, IMA 34 AJETA

"Elif-lam-mim/1/ Ovo su ajeti mudre Knjige,
/2/ upute i milosti onima koji budu dobro
~inili, /3/ onima koji namaz budu obavljali i
zekat davali i koji u onaj svijet budu ~vrsto
vjerovali; /4/ takvi su na Uputi Gospodara
svoga i oni }e uspjeti. /7/

Na po~etku sure "El-Bekare" op}enito je govoreno
o onom {to se odnosi na po~etak ove sure, a to je da
je Uzvi{eni i Hvaljeni u~inio ovaj Kur'an Uputom,
Lijekom i Milo{}u za one koji budu dobro ~inili, a to
su oni koji dobro ~ine u slije|enju [erijata - obavljaju
propisane namaze u njihovim odre|enim vaktovima,
utvr|ene i neutvr|ene nafile, daju obavezni zekat
kome je potrebno, odràvaju vezu sa rodbinom i
njihovim bli`njima, ~vrsto su uvjereni u nagradu i
kaznu na ahiretu i Allahu, d`.{., se obra}aju da im to u
sevab upi{e. Ko bude tako radio, on je od onih za koje
je Uzvi{eni Allah, d`.{., rekao:
"Takvi su na Uputi Gospodara svoga", tj. na
razboritosti, jasno}i, Jasnom i Vidljivom putu. "i oni
}e uspjeti", tj. na dunjaluku i ahiretu.

"Ima ljudi koji kupuju pri~e za razonodu, da
bi, ne znaju}i koliki je to grijeh, s Allahova
puta odvodili i da bi ga predmetom za
ismijavanje uzimali. Njih ~eka sramna
kazna./6/ Kad se nekom od njih ajeti Na{i
kazuju, on oholo glavu okre}e, kao da ih nije
ni ~uo, kao da je gluh - zato mu navijesti
patnju nesnosnu." /7/

i
*
Objavljena nakon sure "Es-Saffat. Ajeti br. 27, 28, i 29 su
medinski..

Nakon {to je iznio stanje sre}nika koji slijede
Allahovu knjigu i okoriste se kad je ~uju, kao {to
Uzvi{eni veli:
"Allah objavljuje najljep{i govor, Knjigu
sli~nu po smislu, ~ije se pouke ponavljaju,
zbog kojih podilaz jeza one koji se Gospodara
svoga boje, a kada spomene ime Allahovo,
koè njihove i srca njihova se smiruju." (39:23)
Uzvi{eni zatim iznosi stanje nesre}nika koji su
odbili da se koriste slu{anjem Allahovog govora, a
prihvatili su slu{anje svirke i melodi~ne pjesme i
muzi~ke instrumente, kao {to Ibn-Mesud, oko pitanja
Allahovog govora:
"Ima ljudi koji kupuju za razonodu, da bi,
ne znaju}i koliki je to grijeh, s Allahova puta
odvodili" veli: "Tako mi Allaha, to je pjesma." Tako su
rekli: Ibn-Abbas, Dàbir, Ikrime i dr. Ed-Dahak rekao je
da je to {irk. Ibn-Dèrir kaè da je to svaki govor koji
odvra}a od Allahovih dokaza (ajeta) i slije|enja
Njegovog puta. [to se ti~e Allahovog govora:
"da bi s Allahova puta odvodili", zna~i da
ovo rade zbog suprotstavljanja islamu i njegovim
pripadnicima, a Njegov govor: "i da bi ga
predmetom za ismijavanje uzimali" zna~i da bi
se s njim izigravali. Govor Allaha, d`.{.: "Njih ~eka
sramna kazna" zna~i da }e biti u stalnom azabu,
ponièni na Sudnjem danu, kao {to su prije
omalovaàvali Allahove dokaze.
Iza toga Allah, d`.{., rekao je:
"Kad se nekom od njih ajeti Na{i kazuju, on
oholo glavu okre}e, kao da ih nije ~uo, kao da
je gluh", tj. kada bi se kur'anski ajeti kazivali ovom
koji se odao razonodi, igri i muzici, on bi se okrenuo i
suprotstavio. Pravio bi se da ne ~uje, a nije gluh, jer
osje}a bol kada bi ga ~uo; on za tim nema nikakve
potrebe. Allahov govor:
"...zato mu navjesti patnju nesnosnu", tj.
Sudnjeg dana. To }e ga boljeti kao {to ga je boljelo
slu{anje Allahove Knjige i njegovih ajeta. To je, bez
sumnje, adekvatna nagrada za odgovaraju}u vrstu
posla, a tvoj Gospodar ne}e nikom nepravdu u~initi.

"Onima koji budu vjerovali i dobra dje a ~inili,
doista, pripadaju ba{~e uìvanja,/8/ u njima
}e vje~no boraviti - obe}anje je Allahovo
istinito, a On je Silan i Mudar." /9/
l

1078

U ovim ajetima spomen je zavr{etka onih koji su
vjerovali u Allaha, povjerovali polanicima i radili dobra
djela radi Allahovog zadovoljstva;
"njima, doista, pripadaju ba{~e uìvanja",
tj. u njima }e uìvati uz razne uìtke koje niko ne
moè ni zamisliti. U njima }e biti nastanjeni i ne}e
poèljeti da ih ne~im drugim zamjene. Allohov govor:
"obe}anje je Allahovo istinito" zna~i da }e to, bez
ikakve sumnje, biti, a Allah odràva obe}anje jer je
On, doista, Plemenit, Dobro~initelj, radi {to èli i On
sve moè. "On je Silan", i svaku stvar je pokorio i sve
Mu je poslu{no. "On je Mudar" u svom govoru i
postupcima i u~inio je Kur'an uputom vjernicima.

"Stvorio je nebesa koja vi vidite bez stupova, a
po Zemlji planine nepomi~ne razbacao da vas
ne trese, i po njoj ìvotinje svih vrsta razasuo.
Mi s neba ki{u spu{tamo i ~inimo da po njoj
ni~u svakovrsne plemenite biljke./10/ To je
Allahovo stvaranje, a pokaìte Mi {ta su drugi,
mimo Njega, stvorili! Ni{ta! Mnogobo{ci su u
o~itoj zabludi." /11/

Uzvi{eni ovim izlaè Svoju ogromnu mo} u
stvaranju nebesa i Zemlje i onog {to je na njima i
me|u njima. On veli: "Stvorio je nebesa bez
stupova" vidljivih ili nevidljivih. Ovaj problem izloèn
je na po~etku sure "Er-Ra'd", pa to sad ne treba
ponavljati.
"A po Zemlji planine nepomi~ne razbacao",
zna~i da je brda u~vrstio na Zemlji kako se ne bi tresla
sa svojim stanovnicima, zbog ~ega je Uzvi{eni rekao:
"da vas ne trese." Allahov govor: "i po njoj
ìvotinje svih vrsta razasuo" zna~i da je po njoj
razasuo razne vrste ìvotinja ~ije vrste i boje ne zna
niko osim Onog Koji ih je stvorio. U sljede}em Svom
govoru Uzvi{eni stavlja do znanja da je On Onaj Koji
daje opskrbu:
"Mi s neba ki{u spu{tamo i ~inimo da po
njoj ni~u svakovrsne plemenite biljke", tj. dvije
od svake biljke. Govor Uzvi{enog: "To je Allahovo
stvaranje" zna~i da je to produkt samo Allahovog
stvaranja, djela, odredbe i ni~ijeg vi{e, i da u tome on
nema druga. Zbog toga je Uzvi{eni "...a pokaìte
Mi {ta su drugi mimo Njega stvorili?", tj. kipovi i
idoli {to ih oboàvaju i mole im se mimo Allaha?!
"Ni{ta! Mnogobo{ci su", tj. oni koji Allahu
druga pridruùju i drugog mimo Allaha oboàvaju, "u
zab udi", tj. u neznanju i sljepo}i, "o~itoj", odnosno
o~evidnoj i jasnoj.
l

"A Mi smo Lukmanu mudrost darovali:" Budi
zahvalan Allahu! Ko je zahvalan, ~ini to u
svoju korist, a ko je nezahvalan - pa, Allah je,
zaista, Neovisan i hvale Dostojan." /12/

U vezi sa Lukmanom prethodnici su se razi{li. Da li
je bio poslanik ili samo "dobri Allahov rob" kome nije
dato poslanstvo? Ve}ina ih zauzimaju ovo drugo
stanovi{te. Od Ibn-Abbasa prenosi se da je on bio
abesinski rob, stolar. Dàbir ibn Abdullah rekao je:
"Bio je malen, pljosnata nosa, iz Nobe." Seid ibn el-
-Musejjeb rekao je: "Lukman je bio s juga Egipta, Allah
mu nije dao poslanstvo, ve} mudrost."
Ibn-Dèrir rekao je: "Lukman je bio abesinski rob,
stolar. Njegov Gospodar mu rekao je, {to je on i
uradio: 'Zakolji nam ovu ovcu!' Zatim mu re~e: 'Izvadi
iz nje dva najbolja komada mesa!', pa je izvadio jezik i
srce. Tu je, zatim, boravio izvjesno vrijeme, onoliko
koliko je Allah htio. Zatim mu je Gospodar rekao:
'Zakolji nam ovu ovcu!', {to je i uradio, zatim re~e:
'Izvadi iz nje dva najgora komada mesa!', pa je izvadio
jezik i srce. Gospodar mu rekao je: 'Naredio sam ti da
izvadi{ dva najljep{a komada mesa iz ovce i ti si to
uradio, pa sam ti naredio da izvadi{ dva najgora
komada mesa iz nje {to si i uradio?' Re~e Lukman:
'Od njih, zaista, nema ni{ta ljep{e ako su dobri, a niti
ima i{ta gore ako su lo{i!' Jednom mu je pri{ao jedan
~ovjek i pitao ga: '[ta te je dovelo do ovoga {to
vidim?' Rekao je: 'Istiniti govor i {utnja o onom {to me
se ne ti~e.'" Iz ovoga se vidi da je bio rob, a ropstvo je
u suprotnosti sa poslanstvom jer su poslanici bivali
slani uglednicima u svom narodu. Zbog toga je
ve}ina prvih u~enjaka (selef) smatrala da on nije bio
poslanik.
Pitali su ga o uzrocima zbog kojih je do{ao u
ovakvo stanje, pa rekao je: "O moj brati}u, ako bude{
slu{ao {to }u ti re}i bit }e{ isto kao i ja", Lukman je
nastavio: "Obarao sam svoj pogled, sustezao jezik, bio
skroman u hrani, ~uvao spolni organ, govorio Istinu.
Ispunjavao obe}anja, ugo{}avao goste, pazio kom{ije,
ostavljao ono {to me se ne ti~e - to me je u~inilo onim
kakvog me vidi{."
U govoru Uzvi{enog: "A Mi smo Lukmanu
mudrost darovali", tj. razumijevanje, znanje,
izraàvanje i shvatanje islama. On nije bio poslanik i
nije mu ni{ta objavljivano. Rije~i: "Budi zahvalan
Allahu!" zna~e da smo mu naredili da zahvaljuje
Silnom i Uzvi{enom Allahu, d`.{., na blagodatima, {to
mu ih je darivao vi{e nego ostalim njegovim
savremenicima u njegovom narodu.

1079
"Ko je zahvalan, ~ini to u svoju korist", tj. ko je
zahvalan sam }e se time okoristiti, dok govor
Uzvi{enog:
"a ako je nezahvalan - pa, Allah je, zaista,
Neovisan i hvale Dostojan" zna~i da je On
Neovisan od robova (ljudi) i to Mu ne {teti. Kada bi
svi stanovnici Zemlje bili nevjernici, On je od svakog
Neovisan. Drugog boga osim Njega nema, i samo
Njega oboàvamo!

"Kad Lukman re~e sinu svome, savjetuju}i ga:
'O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim,
{irk je, zaista, velika nepravda.'/13/ Mi smo
naredili ~ovjeku da bude poslu{an roditeljima
svojim. Majka ga nosi, iz slabosti u slabost i
doji ga u toku dvije godine. Budi zahvalan
Meni i roditeljima svojim, Meni }e se svi
vratiti./14/ A ako te budu nagovarali da
drugog Meni ravnim smatra{, onoga o kome
ni{ta ne zna{, ti ih ne slu{aj i prema njima se,
na ovom svijetu, velikodu{no pona{aj, a slijedi
Put onoga koji se iskreno Meni obra}a; Meni
}ete se poslije vratiti i Ja }u vas o onome {to
ste radili obavijestiti."/15/

Uzvi{eni iznosi oporuku Lukmana svome sinu. A
Lukman je Ibn-Anka Ibn-Sedun. Kako prenosi Es-
Suhejli, ime njegovog sina je Taran.
Prvo {to mu je oporu~io je da oboàva samo
Allaha, d`.{., i da Mu nikoga ravnim ne ~ini. Zatim
mu rekao je, opominjuju}i ga:
"{irk je, zaista, velika nepravda", tj. to je
najgora nepravda.
Buharija prenosi od Abdullaha da rekao je: /440/
"Kada je objavljen ajet:
'Bit }e sigurni samo oni koji vjeru u i
vjerovanje svoje s nepravdom ne mije{aju',
ashabi Allahovog Poslanika zabrinuli su se pa su rekli:
'Koji to od nas ne}e mije{ati svoje vjerovanje s
nepravdom?' Allohov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Nije
to tako. Zar niste ~uli govor Lukmanov?:
j

'O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim,
{irk je, zaista, velika nepravda.''" Hadis prenosi i
Muslim od El-E'ame{a. Zatim je uz savjet sinu da
samo Allaha, d`.{., oboàva povezano dobro~instvo
prema roditeljima, gdje stoji:
"Mi smo naredili ~ovjeku da bude poslu{an
roditeljima svojim. Majka ga nosi iz slabosti u
"i doji ga u toku dvije godine" zna~i odgajanje i
dojenje u toku dvije godine nakon ro|enja, kao {to
Uzvi{eni veli:
"Majke neke doje djecu svoju pune dvije
godine, onima koji èle da dojenje bude
potpuno." Iz ovog je Ibn-Abbas zaklju~io da je
najmanje vrijeme trudno}e {est mjeseci jer je Uzvi{eni
u drugom ajetu rekao:
"nosi ga i doji trideset mjeseci" (46:15)
Uzvi{eni nagla{ava maj~ino odgajanje, njezin trud,
umor u nespavanju i danju i no}u. Pa neko se dijete
sjeti i njezinog dobro~instva kojeg je prema njemu
~inila. Zbog toga je Uzvi{eni rekao:
Meni }e se svi vratiti", tj. Ja }u te, zaista, nagraditi
za to najboljom nagradom. Govor Uzvi{enog:
"A ako te budu nagovarali da drugog Meni
ravnim smatra{, onoga o kome ni{ta ne zna{,
ti ih ne slu{aj", zna~i - nemoj ih slijediti u njihovoj
vjeri, jer to od njih ne}e biti primljeno,ali to te ne
spre~ava da bude{ dobar prema njima.
"a slijedi put onoga koji se iskreno Meni
obra}a", tj. put vjernika, "Meni }ete se poslije
vratiti i Ja }u vas o onome {to ste radili
obavijestiti."
Taberani prenosi u knjizi "El-'I{re sa senedom do
S'ad ibn Malika da rekao je: "Ovaj ajet je objavljen, a
ja sam bio povod." "A ako te budu nagovarali" -
rekao je: "Bio sam dobar ~ovjek prema svojoj majci.
Nakon {to sam primio islam rekla je: 'O Sa'de! [ta to
vidim da si u~inio? Ili }e{ ostaviti ovu tvoju vjeru ili ja
ne}u jesti i piti do smrti i tebe }e grditi zbog mene, pa
}e se re}i: 'O ubico svoje majke.'' Rekao sam: 'Majko,
nemoj to raditi, ja, zaista, ne}u ostaviti svoju vjeru ni
za {ta.' Provela je dan i no} ni{ta ne jedu}i, pa je
osvanula iznurena, drugi dan i no} je provela ne
jedu}i pa se jo{ vi{e iznurila. Tako je provela i sljede}i
dan i no} ni{ta ne jedu}i {to je jako iscrpilo. Kada sam
to vidio rekao, sam: 'Majko, neka zna{, tako mi Allaha,
kada bi ti imala hiljadu du{a, pa jedna za drugom
izlazila, ja ovu svoju vjeru ne bih ostavio niza{ta, a ti
kako èli{: ili jedi ili ne jedi.' Poslije toga, po~ela je
jesti."

1080

"O sinko moj, dobro i zlo, te{ko koliko zrno
goru{ice, bilo u stijeni ili na nebesima ili u
zemlji, Allah }e na vidjelo iznijeti,doista Allah
zna najskrivenije stvari, On je Sveznaju}i./16/
O sinko moj, obavljaj namaz i traì da se ~ine
dobra dje a, a odvra}aj od hr|avih i strpljivo
podnosi ono {to te zadesi - du`nost je tako
postupiti./17/ I, iz oholosti, ne okre}i od ljudi
lice svoje i ne idi Zemljom nadmeno, jer Allah
ne voli ni gordog ni hvalisavog./18/ U hodu
budi odmjeren, a u govoru ne budi grlat;
zbilja najneprijatniji glas je revanje magarca!"
/19/
l

l
.

Ove korisne savjete Allah, d`.{., nam kazuje kao
savjete mudrog Lukmana kako bi ih ljudi primijenili,
kako bi se oni za tim poveli, pa veli:
"O sinko moj, dobro ili z o, te{ko koliko
zrno goru{ice", tj., zaista, je nepravda ili grijeh bilo
ono koliko zrno goru{ice "Allah }e na vidjelo
iznijeti", tj. to }e prikazati na Sudnjem danu pa }e
zato dati adekvatnu nagradu, dobru ili lo{u u
zavisnosti od djela, kao {to Uzvi{eni veli:
"Onaj Koji bude uradio koliko trun dobra -
trun zla vidjet }e ga." I bez obzira koliko taj trun
bio sakriven ili nevidljiv u prostranstvima nebesa i
Zemlje, to }e na vidjelo iznijeti Onaj Kome se ni{ta ne
moè sakriti. Zbog toga je Uzvi{eni rekao: "doista,
Allah zna najskrivenije stvari, On je
Sveznaju}i", tj. poznaje sve stvari bez obzira koliko
bile malehne i si}u{ne, a zna i za kretanje mrava u
mrkloj no}i i svakog stvorenja vidljivog i nevidljivog.
"O sinko moj, obavljaj namaz", tj. sa njegovim
farzovima, ruknovma i vaktovima "i traì da se ~ine
dobra djela, a odvra}aj od hr|avih" shodno
svojim mogu}nostima, "i strpljivo podnosi ono
{to te zadesi" jer Onaj Koji poziva Allahu mora se
suo~iti sa neprijatnostima.
"Du`nost je tako postupiti", tj. strpljivost na
ljudska maltretiranja spada u stvari koje zahtijevaju
odlu~nost i postojanost i koje Allah daruje ljudima.
U Allahovom govoru: "I, iz oholosti, ne okre}i
od ljudi lice svoje " U osnovi rije~ "sa'ar" zna~i
"bolest u vratovima deva od koje se uvijaju vratovi". S
time je upore|en oholi ~ovjek koji okre}e svoje lice od
ljudi u vrijeme dok im govori ili dok mu govore
omalovaàvaju}i ih i sebe uznose}i nad njima, {to
Allah, d`.{., zaista, zabranjuje. Njegov govor: "i ne
idi Zemljom nadmeno" zna~i gordo i oholo. Ne idi
tako jer }e se Allah, d`.{., rasrditi na tebe. Zbog toga
je Slavljeni rekao:
"jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog",
tj. samodopadljivog i koji se iznad drugih uzdiè, kao
{to Uzvi{eni veli:
"i ne idi Zemljom nadmeno, jer zemlju ne
moè probiti ni brdo u visinu dosti}i." (17:37)
Hafiz El-Taberani prenosi od Sabita ibn Kajsa ibn
[emmasa da rekao je: /441/ "U prisustvu Resulullaha,
s.a.v.s., spomenuta je oholost, a on je na nju posebno
ukazao pa rekao je:
"Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog." Tada
je jedan ~ovjek iz naroda rekao: "Tako mi Allaha, o
Allohov poslani~e, ja, zaista, operem svoju odje}u pa
se divim njezinoj bjelini i divim se kai{u na obu}i,
{vigaru na li~u", pa je, s.a.v.s., rekao: "Nije to oholost.
Oholost je da nije~e{ Istinu i potcjenjuje{ ljude."
Allohov govor: "U hodu budi odmjeren", ni
spor, ni brz, ve} izme|u toga dvoga. Njegov govor:
"a u govoru ne budi grlat" zna~i ne diì glas bez
potrebe. Zbog toga je Uzvi{eni rekao:
"zbilja, najneprijatniji glas je revanje
magarca", tj. to je najru`niji glas. Dakle krajnja
namjera od visokog podizanja glasa je poistovje}ena
sa magarcem. Usto, on je omrznut kod Allaha, d`.{.
Uporedba sa magarcem iziskuje zabranu i kranjni
prijekor, jer je Allohov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /442/
"Nama ne pripada lo{ primjer () Onaj ko povrati
dar je kao pas koji povrati po to poliè." U tefsiru
ovog ajeta En-Nesai prenosi od Ebu-Hurejrea, koji
kaè da je Allohov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /443/ "Ako
~ujete kukurijekanje pijetla, onda traìte od Allaha,
d`.{., neko dobro, a ako ~ujete revanje magarca onda
se utje~ite Allahu, d`.{., od {ejtana jer ga je magarac
tada vidio." Prenose ga sastavlja~i Kutubus-sitte izuzev
Ibnu-Madèa.
Ovo su korisni savjeti iz kur'anskih kazivanja o
mudrom Lukmanu. O njemu se prenose
mnogobrojne mudrosti i pouke. Tu spada i ono {to
prenosi imam Ahmed od Ibn-Umera da je rekao:
"Izvijestio nas je Allohov Poslanik, s.a.v.s i rekao: /444/
'Lukman je govorio: 'Ako je Allah ne{to povjerio ili
pohranio, to bi i sa~uvao.''"
Prenosi se od Ibn Ebi-Hatema, a ovaj prenosi od
Kasima ibn Muhajmera da je Allohov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: /445/ "Mudri Lukman je savjetuju}i svoga sina
rekao: 'O sine moj, ~uvaj se preru{avanja jer je to
uzrok straha u no}i, a poku|enosti u danu!'"

1081
Iz govora njegovom sinu

"O sinko moj, zaista, mudrost podiè nevoljnike
do kraljevskih prijestolja. O sinko moj, ako u|e{ me|u
narod, onda im nazovi selam, zatim sjedi u prikrajak i
ne govori dok oni ne po~nu da govore, pa ako budu
u govoru spominjali Allaha, onda im se pridruì, a ako
u|u u neki drugi razgovor, onda ih napusti i pridruì
se drugim."

O skromnosti

Hadisi koji se odnose na savjete mudrog Lukmana
njegovom sinu.
Enes ibn Malik rekao je: "ûo sam Allahovog
Poslanika kad rekao je: /446/ 'Mo`da }e ra{~upanom
~ovjeku u dva pohabana haljetka koga ljudi otjeruju
ispred vrata Allah usli{ati kada ga usrdno moli.'"
Od Enesa, r.a., se prenosi da rekao je: "Rekao je
Resulullah: /477/ 'Blago pobo`njacima, bogata{ima
koji kada su prisutni ne poznaju se, a kada su odsutni
to se ne osje}a. Oni su svjetiljke kojima ni{ta ne moè
na{tetiti, nikakav fitneluk na Zemlji.'"
Od Muaza ibn Dèbela se prenosi da rekao je:
"ûo sam Resulullaha da rekao je: /448/ 'Zaista je i
najmanji dio oholosti - {irk. Allah voli i nenametljive
bogobojazne bogata{e koji kada su odsutni, to se ne
osje}a, a kada su prisutni, nisu uo~ljivi. Njihovo srce su
svjetionici upute, spa{eni od svake tamne sumnje.'"

Slava (popularnost)

Prenosi se od Enesa ibn Malika da je Resulullah
rekao: /449/ "Dosta ~ovjek ima zla, osim onaj koga je
Allah sa~uvao da ljudi prstima pokazuju na njega,
njegovu vjeru i njegov dunjaluk. Uzvi{eni Allah ne
gleda na va{ izgled, na vanjski lik, nego gleda Va{a
srca, iman, i va{a djela."
U lancu prenosilaca nalazi se Ibn-Lehia, a on je
okarkerisan kao slab prenosilac kao slab zbog lo{eg
pomu~enja nakon {to su njegove knjige izgorjele.
Ibrahim ibn Ehem, r.a., rekao je: "Nije iskren
prema Allahu Onaj Koji voli slavu." Selim ibn Hanzale
rekao je: "Dok smo bili sa svojim ocem, nad njim se
nadvio Omer ibn Hatab i rekao: 'Zaista je ona (slava)
poniènje za sljedbenike, a isku{enje za one koji je
slijede.'" Ibrahim en-Nehai rekao je: "Ne obla~i
odje}u kojom }e{ se proslaviti me|u u~enjacima niti
da te to potcijeni me|u pokvarenjacima."

Lijepo vladanje

Od Enesa, r.a., se prenosi: /450/ "Alejhisselam je
bio ~ovjek najljep{e naravi. Od Ibn-Omera, r.a.: /451/
"Pitali su Allahovog Poslanika: 'Koji je vjernik najbolji?'
Rekao je: 'Onaj ko je najljep{e naravi.'"
Od Ai{e, r.a., kao merfu'-predanje prenosi se:
/452/ "Lijepom naravi Allahov rob dostigne stepen
onoga koji obno} klanja, a danju posti."
Od Ebu-Hurejrea, r.a., prenosi se da je kazao:
/453/ "Pitali su Allahovog Poslanika, s.a.v.s., o tome
{to }e ljude najvi{e uvesti u Dènnet, pa rekao je:
'Bogobojaznost i lijepe naravi', pa je upitan {to }e
ljude najvi{e uvesti u Vatru. On rekao je: 'Dva otvora:
usta i spolni organ.'"
Od Enesa kao merfu'-predanje prenosi da rekao je:
/454/ "Lijepa narav donosi dobro dunjaluka i
ahireta." Od Hasana ibn Alije prenosi se da je rekao:
"Rekao je Resulullah, s.a.v.s.: /455/ 'Za lijepu narav
Allah daje robu kao {to daje mudàhidu na Boìjem
putu, kada odlazi ima nagradu i kada se vra}a.'"
Od Ebu-Hurejrea kao merfu'-predanje prenosi se
da je rekao: /456/ "Od ljudi, vi ne}ete uspjeti sa va{im
imetkom ve} sa prijatnim licem i lijepom naravi."

Ku|enje oholosti

Od Ibn-Mes'uda prenosi se merfu'-predanje, pa se
kaè: /457/ "U Dènnet ne}e u}i onaj ko u svom srcu
bude imao trunku oholosti, niti }e u}i u Vatru onaj u
~ijem srcu bude trunka imana."
A od Abdullaha ibn Umera da rekao je, pripisuju}i
to Poslaniku: /458/ "U ~ijem srcu bude i trunka
oholosti, Allah }e ga naglava~ke baciti u Vatru."
Muhammed ibn Husejn ibn Alij, Alijin, r.a., unuk,
rekao je: "U ~ovje~ije srce ne u|e ni malo oholosti a
da mu se, za isti procenat, ne smanji razum." [to se
ti~e gordosti (ihtijal), od Burejde, kao merfu'-
-predanje se prenosi: /459/ "Ko bude svoju odje}u
pu{tao po zemlji s gordo{}u, Allah ga ne}e ni
pogledati." Od Ebu-Hurejrea tako|er kao merfu'-
-predanje: /460/ "Na Sudnjem danu Allah ne}e
pogledati onog ko spusti po zemlji svoj ogrta~. Dok
je ~ovjek {epure}i se i{ao zaogrnut svojim ogrta~em,
Allah ga je utjerao u zemlju, pa }e u njoj ~ekati sve do
Sudnjeg dana."
501

"Kako ne vidite da vam je Allah omogu}io da
se koristite svim onim {to postoji na nebesima
i na Zemlji i da vas dare`ljivo obasipa milo{}u

501
To je Karun, koga je Allah, d.., utrpao u zemlju zbog njegovog
nevjerovanja, oholosti i gordosti, da nas Allah sauva toga!

1082
Svojom, i vidljivom i nevidljivom? A ima ljudi
koji raspravljaju o Allahu bez ikakva znanja,
bez ikakve upute i bez knjige svjetilje. /20/A
kad im se govori: 'Slijedite ono {to vam Allah
objavljuje!', odgovaraju: 'Ne, mi slijedimo ono
{to smo zapamtili od predaka na{ih.' Zar i
onda kad ih {ejtan poziva na patnju u
Ognju?!" /21/

Uzvi{eni, iza toga, upozorava na Svoje blagodati
tako {to im je pot~inio sve {to je na nebesima i Zemlji
kako bi se time ispomogli u svom ìvotu na ovom
svijetu i u oboàvanju Allaha, d`.{., kao {to je
nare|eno. Na njih je izlio Svoje vidljive i nevidljive
blagodati: slanje poslanika, objavljivanje Knjiga i
otklanjanje slabosti i bolova. Ali i pored toga samo je
mali broj ljudi vjerovao. Ve}ina njih je raspravljala o
Boìjem jedinstvu i slanju poslanika bez ikakva znanja i
argumenata iz jasne i svijetle Boìje knjige:
"A kad im se govori: "Slijedite ono {to
Allah objavljuje!" od ~istog Boìjeg zakona Svome
Poslaniku odgovaraju: "Ne mi slijedimo ono {to
smo zapamtili od predaka na{ih", tj. njihov
jedini argument je slije|enje o~eva i predaka. [ta o
ovome mislite, vi koji ste u ku{nji sa va{im o~evima
koji su u zabludi, a s njima i vi? Zbog toga je On
rekao: "zar i onda kad ih {ejtan poz va na
patnju u Ognju?!"
,
i
Ovakva je situacija sa onima koji napuste Ispravni
Allahov put i slijede svakog ljudskog i dìnskog
{ejtana kako bi ih odveli u dèhenemsko boravi{te.

"Onaj ko se sasvim preda Allahu, a usto ~ini
dobra djela, uhvatio se za naj~vr{}u vezu.
Allahu se na koncu sve vra}a. /22/A Onaj Koji
ne vjeruje, pa, neka te ne zabrinjava
nevjerovanje njegovo. Nama }e se svi vratiti i
Mi }emo ih o onome {ta su radili obavijestiti;
Allahu su, uistinu, poznate sva~ije misli./23/
Mi im dajemo da kratko uìvaju, a onda }emo
ih natjerati u patnju neizdrìvu." /24/

Uzvi{eni nas obavje{tava o onima koji se sasvim
predaju Allahu, rade ~ista srca, pokorni su Njegovim
naredbama i slijede Njegov zakon. Zbog toga
Uzvi{eni veli:
"a usto ~ini dobra djela" slijede}i ono {to je
nare|eno a napu{taju}i zabranjeno,
"uhvatio se za naj~vr{}u vezu", tj. uzeo je od
Allaha ~vrsto obe}anje da ga ne}e ka`njavati;
"Allahu se na koncu sve vra}a. A Onaj Koji
ne vjeruje, pa, neka te ne zabrinjava
nevjerovanje njegovo." Nemoj se, Muhammede,
àlostiti zbog njihovog nevjerovanja u ono {to ti je
objavljeno, svi }e se oni Allahu vratiti, pa }e ih
obavjestiti o onome {to su radili tj. dat }e im
adekvatnu nagradu.
"Allahu su, uistinu, poznate sva~ije misli" i
Njemu se ne moè ni{ta sakriti.
Uzvi{eni je zatim rekao: "Mi im dajemo da
kratko uìvaju", tj. na dunjaluku,
"a onda }emo ih natjerati", tj. prisilno sakupiti
"u patnju neizdrìvu", tj. uàsnu, te{ku i za du{u
mu~nu.

"A da ih upita{: 'Ko je stvorio nebesa i
Zemlju?', sigurno bi rekli: 'Allah!', a ti reci:
'Hvaljen neka je Allah!', samo {to ve}ina njih
ne zna./25/ Allahovo je sve na nebesima i na
Zemlji! Allah je, u stinu, Neovisan i hvale
Dostojan." /26/
i

Uzvi{eni obavje{tava o ovim mu{ricima koji
priznaju da je Allah jedini Stvoritelj nebesa i Zemlje i
da nema druga, ali, i pored toga, oni i druge
oboàvaju, a znaju da je to Boìje stvorenje i Boìje
vlasni{tvo. "a ti reci: 'I Hvaljen neka je Allah'", jer
je protiv Nas ustanovljen argument sa samim va{im
priznanjem.
"samo {to ve}ina njih ne zna" Nakon toga
Uzvi{eni rekao je:
"Allahovo je sve na nebesima i na Zemlji",
tj. On je to stvorio i to posjeduje: "Allah je, uistinu,
Neovisan i hvale Dostojan", tj. Neovisan je od
svega ostalog i svaka stvar Njega treba. Hvaljen je u
svemu {to je stvorio. Hvaljen je na nebesima, za sve
{to je stvorio i uspostavio. On je Hvaljen u svakoj
stvari.

1083

"Da su sva stabla na Zemlji pisaljke, a more,
uz pomo} jo{ sedam mora, tinta, ne bi se
ispisale Allahove rije~i; Allah je, u stinu, Silan i
Mudar./27/ Stvoriti sve vas i sve vas oìviti
isto je kao i stvoriti i oìviti jednoga ~ovjeka;
Allah, zaista, sve ~uje i sve vidi." /28/
i

, i l
,

Slavljeni nas obavje{tava o Svojoj veli~ini, ponosu,
uzvi{enosti, lijepim imenima, uzvi{enim svojstvima,
potpunim rije~ima koje niko niti poznaje niti moè
izbrojati, kao {to najbolji ~ovjek, s.a.v.s., veli: /461/ "Ja
ti ne mogu izraziti pohvalu Tebi, Boè, Ti si onakav
kakvim si Sebe pohvalio."
Uzvi{eni rekao je:
"Da su sva stabla na Zemlji pisaljke a more, uz
pomo} jo{ sedam mora, tinta ne b se ispisa e
Allahove rije~i", tj. kada bi se od svih stabala na
Zemlji napravila pera, a more u~inilo mastilom sa
dodatkom od jo{ sedam mora i jo{ mnogo vi{e od
toga i time pisale Boìje rije~i o Njegovoj veli~ini,
svojstvima i uzvi{enosti, slomila bi se ta pera, mora bi
presu{ila. Za{to je na{ Gospodar, kao {to to On veli,
iznad onog {to mi kaèmo.
Katade rekao je: "Objavljen je (ovaj ajet) nakon
{to su mu{rici rekli: 'Ovaj govor se skoro iscrpio', na
{to je Uzvi{eni rekao:
"Da su sva stabla na Zemlji pisaljke a
more..."
Od Ibn-Abbasa se prenosi: (462) "Ovaj ajet je
objavljen kao odgovor ìdovima; njihovi rabini su rekli
Resulullahu u Medini: 'Muhammede, jesi li vidio svoj
govor:
'Vama je dato samo malo znanja.' Da li se
tim misli na nas ili na tvoj narod.' Allohov Poslanik,
s.a.v.s., re~e: 'Oba.' Rekli su i: 'Zar nisi saop}io ono {to
ti je objavljeno da je nama dat Tevrat u kome se
nalazi obja{njenje za svaku stvar?' Allohov Poslanik,
s.a.v.s., rekao je: 'To je u Allahovom znanju vrlo malo,
a kod vas je to ono {to vam je dovoljno.'" Allah, d`.{.,
je o onom {to su ga pitali objavio sljede}e:
"Da su sva stabla na Zemlji pisaljke..." Ovo
ukazuje da je ovaj ajet medinski, a ne mekanski, mada
je rasprostranjeno mi{ljenje da je mekanski. A Allah
najbolje zna.
O govoru Uzvi{enog: "Allah je, uistinu, Silan,
Mudar." Rije~ "Silan" zna~i da je osnaìo svaku stvar,
pokorio je i nadma{io, a "Mudar" je u svim stvarima.
Govor Uzvi{enog:
stvoriti i oìviti jednoga ~ovjeka" zna~i da
stvaranje svih ljudi i njihovo proìvljenje na Dan
proìvljenja s obzirom na Njegovu snagu je isto {to i
stvaranje jedne du{e.
Govor Uzvi{enog: "Allah, zaista, sve ~uje i sve
vidi." Zna~i da ~uje njihov govor i vidi njihova djela
kao {to je to slu~aj sa Njegovim slu{anjem i
gledanjem jedne du{e.

"Zar ne vidi{ da Allah uvodi no} u dan i dan u
no}, i da je pot~inio Sunce i Mjesec - svako se
kre}e do roka odre|enog - i da Allah dobro
zna ono {to radite?! /29/To je zato {to je
Allah - Istina, a oni kojima se, pored Njega,
oni mole - neistina, i {to je Allah Uzvi{en i
Velik." /30/

Uzvi{eni saop}ava: "da uvodi no} u dan", zna~i
da uzima od no}i i produàva dan. Ovako bude ljeti,
dan bude vrlo dug, a zatim se skra}uje, pa se
produàva no} a skra}uje dan {to se de{ava zimi.
"I da je pot~inio Sunce i Mjesec - svako se
kre}e do roka odre|enog", tj. do odre|enog cilja
kao {to stoji u dvije zbirke sahih-hadisa (Buharijina i
Muslimova) u hadisu kojeg prenosi Ebu-Zerr, r.a., da
je Allohov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /463/ "O Ebu-Zerr!
Zna{ li kuda ide ono Sunce?" Rekao sam: "To najbolje
zna Allah i Njegov Poslanik." Re~e: "Ono ide i sed`du
~ini pod Ar{om, zatim traì dozvolu od svog
Gospodara i skoro je do{lo vrijeme kada }e se re}i:
'Vrati se odakle si do{lo!'"
Allohov govor: "Allah dobro zna ono {to
radite" je kao i Njegov govor:
"Zar ne zna{ da je Allahu poznato sve {to je
na nebu i na Zemlji?" Zna~i, On vam pokazuje
Svoje znakove kako bi zaklju~ili da je On Istina, tj. da
je Njegovo postojanje Istinito. On je Istina, a sve {to je
mimo Njega neIstina je. Sve {to postoji - On je stvorio
i Njegovi smo robovi. Kada bi se sakupila sva
stvorenja, ne bi bila u stanju da pokrenu ni jedan
jedini atom, osim s Njegovom dozvolom. Nemo}ni
su da stvore obi~nu mu{icu. Zbog toga je Uzvi{eni
rekao:

"To zato {to je Allah - Istina, a oni kojima se,
pored Njega, oni mole - neistina, i {to je Allah
Uzvi{en i Velik", tj. od Njega niko uzvi{eniji nema i
On je ve}i od svega drugog.

1084

"Zar ne vidi{ da la|e Allahovom milo{}u
morem plove da bi vam pokazao neke znake
Svoje? To su, zaista, pouke za sve strpljive i
zahvalne./31/ A kad ih talas, kao oblak,
prekrije, mole se Allahu iskreno Mu vjeru
ispovijedaju}i; a ~im ih On do kopna dovede,
me|u njima nezahvalnika bude. A dokaze
Na{e samo izdajnik, nezahvalnik pori~e." /32/

Uzvi{eni obavje{tava da je On Taj Koji je pokorio
more kako bi njime la|a plovila Njegovom milo{}u,
naredbom i pot~injavanjem mora. Da On nije u~inio
da u vodi postoji sila koja nosi la|e, one ne bi mogle
njime ploviti. Zbog toga je Uzvi{eni rekao:
"da bi vam pokazao neke znake Svoje", tj. znake
Svoje mo}i.
"To su, zaista, pouke za sve strpljive i
zahvalne", tj. strpljive u nevolji i zahvalne u
blagostanju, a zatim Uzvi{eni veli: "A kad ih talas,
kao oblak, prekrije", tj. kao brda i oblaci
"mole se Allahu iskreno Mu vjeru
ispovijedaju}i."
502

Zatim je Uzvi{eni i Svemo}ni rekao:
"a ~im ih On do kopna dovede, me|u njima
nezahvalnika, bude." Mudàhid rekao je da rije~
zna~i ovdje "Onaj Koji nije~e i nevjeruje". Zato
Uzvi{eni kaè:
"A dokaze na{e samo izdajnik, nezahvalnik
pori~e."
Izdajnik je ustvari vjerolomnik, tj. on je Onaj Koji
kada god prihvati obavezu - prekr{i je. Ina~e termin
"el-hatru" je "izdajnik", op}enitiji od vjerolomnika i
jasnije izraàva to svojstvo.
Omer ibn Ma'd Jekreb rekao je: "Kada bi ti vidio
oca Umejra ruke bi svoje napunio vjerolomstvom i
izdajstvom."
Boìja rije~ "kefur" - "nezahvalnik" zna~i "Onaj Koji
o blagodatima nije zahvalan pa ih pori~e, ignori{e i ne
spominje ih".

502
Mole Mu se iskazujui potpuni tevhid (monoteizam) i nikoga
Allahu ne pridruuju.

"O ljudi, bojte se Gospodara svoga i strahujte
od Dana kad roditelji djetetu svome ne}e
mo}i nimalo pomo}i, niti }e dijete mo}i svome
roditelju imalo pomo}i! Allahova prijetnja je
istinita, pa neka vas nikako ìvot na ovom
svijetu ne zavara i neka vas u Allaha {ejtan ne
pokoleba." /33/

Allah, d`.{., skre}e pa`nju ljudima na Dan
povratka pa im nare|uje bogobojaznost, da se samo
Njega boje, da strepe od Sudnjeg dana, kad
"roditelji djetetu ne}e mo}i nimalo
pomo}i." To zna~i kada bi èlio da sebe `rtvuje za
njega, to se ne bi prihvatilo. Isto tako, ako bi dijete
èljelo da `rtvuje sebe za roditelja, to se ne bi od
njega prihvatilo. Zatim ih Uzvi{eni savjetuje, govore}i:
"pa neka vas nikako ìvot na ovom svijetu ne
zavara", tj. da ne budete zaokupljeni bezbri`nostima
ovoga svijeta, pa da vas to odvrati od ahireta.
"i neka vas u Allaha {ejtan ne pokoleba."
Rije~ je ustvari "{ejtan". On, zaista, koleba potomke
Ademove, obe}ava im i obmanjuje ih, a od toga,
ustvari, nema ni{ta. To je onako kako Uzvi{eni kaè:
"On im obe}ava i primamljuje ih la`nim
nadama, a ono {to im {ejtan obe}a samo je
obmana." (4:120)

"Samo Allah zna kad }e Smak svijeta
nastupiti, samo On spu{ta ki{u i samo On zna
{ta je u matericama, a ~ovjek ne zna {ta }e
sutra zaraditi i ne zna ~ovjek u kojoj }e zemlji
obavije{ten." /34/

Ovo su klju~evi gajba (nepoznatog, nevidljivog) i
znanje o njemu Allah, d`.{., je zadrào samo za Sebe,
tako da niko o tome ni{ta ne zna osim onog {to ga
Uzvi{eni obavijesti. Tako vrijeme Sudnjeg dana ne zna
ni Poslanik niti melek. "On }e ga u njegovo
vrijeme otkriti." (7:187) Tako je i u pogledu ki{e,
za koju samo Allah, d`.{., zna, i kada naredi da pada,
tek onda za to znaju meleci zaduèni za to. Da li je u
materici mu{ko ili ènsko, sre}nik ili nesre}nik, to niko
osim Allaha ne zna, da bi tek nakon toga i to saznali
meleki zaduèni za taj posao. Tako|er ~ovjek ne zna
{to }e sutra zaraditi na ovom i budu}em svijetu, i ne

1085
zna u kojoj zemlji }e umrijeti. To niko niti shvata, niti
zna.
Ovaj ajet je sli~an sljede}em Allahovom govoru:
"U njega su klju~evi svih tajni, samo ih On
zna." (6:59) U jednom hadisu ovih pet stvari su
nazvane "klju~evi gajba".
Imam Ahmed prenosi od Ibn-Umera da je rekao:
"Rekao je Allohov Poslanik, s.a.v.s.: /464/ 'Klju~evi
gajba' pet su stvari koje ne zna niko osim Allaha.'
'Samo Allah zna kad }e Smak svijeta
nastupiti, samo On spu{ta ki{u i samo On zna
{ta je u matericama, a ~ovjek ne zna {ta }e
sutra zaraditi i ne zna ~ovjek u kojoj }e zemlji
obavije{ten.'"

Ovaj hadis prenosi samo Buharija. Prenosi E{-[a'bi
od Mesruka, a ovaj od Ai{e, r.a., da je rekla: /465/ "Ko
vam bude pri~ao da on (tj. Allohov Poslanik, s.a.v.s.)
zna {to }e sutra biti, sigurno je slagao, zatim je
prou~ila:
'a ~ovjek ne zna {ta }e sutra zaraditi.'"
O govoru Uzvi{enog: "i ne zna ~ovjek u kojoj
}e zemlji umrijeti" Katade je rekao: "To su stvari
koje je za Sebe Allah ostavio. O njima ne zna ni "Bliski
melek", niti Allohov Poslanik, jer 'samo Allah zna
kad }e Smak svijeta.'" Niko od ljudi ne zna kad }e
nastupiti Smak svijeta - u kojoj godini, mjesecu, danu
ili no}i. "Samo On spu{ta ki{u", tako da niko ne
zna kada }e ki{a pasti - danju ili no}u,
"i samo On zna {ta je u matericama" mu{ko
ili ènsko, crvenokoàc ili crnac, i to niko drugi ne zna.
"a ~ovjek ne zna {to }e sutra zaraditi" -
dobro ili zlo. O sine Ademov, ti ne zna{ kada }e{
umrijeti. Mo`da si ve} sutra mrtvac ili bolesnik.
"i ne zna ~ovjek u kojoj }e zemlji umrijeti",
tj. ni jedan ~ovjek ne zna gdje je njegov mezar; je li to
u moru, na kopnu, u dolini ili na planini? U jednom
hadisu stoji: /466/ "Kad Allah htjedne roba uzeti
(usmrtiti) u nekom mjestu (zemlji), u~ini da on u toj
zemlji ima neku potrebu."

Kraj skra}enog tefsira sure "Lukman".
Neka je hvala Allahu, Gospodaru
svijetova!

32 Es-Sed`da / Padanje niice
1087

32
ES - SED@DA / PADANJE NIÎCE
OBJAVLJENA U MEKI
*
, IMA 30 AJETA
**

"Elif-Lam-Mim./1/ Objavljivanje Knjige o
kojoj nema sumnje, od Gospodara je svjetova,
/2/ a oni govore: 'On je izmi{lja!' Ne, ona je
Istina od Gospodara tvoga da opominje{
narod kojemu Prije tebe nije do{ao niko da ga
opominje, da bi i{ao Pravim putem." /3/
,
,

O skra}enim harfovima ve} je bilo govora na
po~etku sure "El-Bekare", pa nema potrebe to ovdje
ponavljati. Govor Uzvi{enog
"Objavljivanje Knjige o kojoj nema
sumnje", zna~i da uop}e ne treba sumnjati niti biti
skepti~an da je ona objavljena
"od Gospodara je svjetova." Zatim Uzvi{eni
obavje{tava o idolopoklonicima pa veli: "a oni
govore: 'On je izmi{lja!'", to jest, to je njegova
li~na izmi{ljotina.
"Ne, ona je Istina od Gospodara tvoga da
opominje{ narod kojemu prije tebe nije do{ao
niko da ga opominje, da bi i{ao Pravim
putem", tj. da slijede Istinu s kojom je do{ao.
U Knjizi o dùmi, Buharija u svom "Sahihu" prenosi
od Ebu-Hurejrea da rekao je: /467/ "Allahov Poslanik
petkom je na sabah-namazu u~io:
"suru 'Es-sed`da'", i to prenosi i Muslim od
Sufjana es-Sevrija. Imam Ahmed prenosi od Dàbera
da rekao je: /468/ "Allohov Poslanik ne bi zaspao dok
ne bi prou~io: "iz sure 'Es-
Sed`de." (El-Mulk). Ovo biljeì samo Ahmed.

*
Objavljena nakon sure "El - Mu'minun".
**
Ajeti od 16 - 20. objavljeni su u Medini.

"Allah je nebesa i Zemlju i ono {to je izme|u
njih u {est dana stvorio, a zatim se nad
Ar{om uzvisio; vi, osim Njega, ni za{titnika ni
posrednika nemate, pa za{to se ne
opomenete?/4/ On upravlja svima, od neba
do Zemlje, a onda se sve to Njemu vra}a u
Danu koji, prema va{em ra~unanju vremena,
hiljadu godina traje./5/ To je Onaj Koji zna i
nevidljivi i vidljivi svijet, Silni i Milostivi." /6/

Uzvi{eni obavje{tava da je On stvorio sve stvari -
nebesa, Zemlju i ono {to je me|u njima - u {est dana,
a zatim se nad Ar{om uzvisio, onako kako to
odgovara Njegovoj uzvi{enosti, bez ikakvog
prilago|avanja, pore|enja, akomodacije, tuma~enja i
li{avanja Njega Njegovih atributa
"Vi, osim Njega, ni za{titnika ni posrednika
nemate", tj. On je Vlasnik upravljanja stvarima,
Stvoritelj, On upravlja svim stvarima, svemo}an je pa
nema za{titnika stvorenjima izuzev Njega niti ima
zagovara~a osim sa Njegovim izunom. "Pa za{to se
ne urazumite", tj. o vi koji oboàvate drugog osim
Allaha i koji se oslanjate na drugog mimo Njega - On
je Uzvi{en i Svet, nema suparnika, sudruga,
pomo}nika, rivala niti Sebi jednaka. Nema drugog
boga osim Njega niti drugog gospodara osim Njega.
Njegov govor:
"On upravlja svime, od neba do Zemlje, a
onda se sve to Njemu vra}a", zna~i da se spu{ta
njegova naredba sa najve}ih nebeskih visina do
krajnjih dijelova sedme Zemlje, kao {to Uzvi{eni veli:
stvorio. Njegovo nare|enje na sve se njih
odnosi." (65:12) Njemu, Uzvi{enom, penju se djela
"u danu koji, prema va{em ra~unaju vremena,
hiljadu godina traje." Ali melek to prevali za
vrijeme koliko je treptaj oka.
"To je Onaj Koji zna i nevidljivi i vidljivi
svijet, Silni i Milostivi", tj. Allah, d`.{., je Svjedok
nad djelima Svojih robova koja se sva Njemu diù, i
velika i mala. On je silan, Slavan, Onaj Koji je pokorio i
pot~inio svaku stvar. On je Milostiv prema Svojim
robovima vjernicima. On je Silan u Svojoj milosti.
Milostiv u Svojoj Silini, i to je ta potpunost. Silina sa
Milo{}u i Milost sa Silinom. On je Milostiv bez ikakve
manjkavosti.
1088

"Koji sve savr{eno stvara, Koji je prvog ~ovjeka
stvorio od ilova~e/7/ a potomstvo njegovo
stvara od kapi hude teku}ine,/8/ zatim ga
skladno uobli~ava i ` vot mu udahne, i On
vam sluh i vid i pamet daje, a kako vi malo
zahvaljujete! /9/
i

Uzvi{eni nas obavje{tava da je On usavr{io sva
stvorenja i precizno ih i mudro stvorio. Zatim, nakon
{to nas obavje{tava o stvarenju nebesa i Zemlje On
nas podsje}a na stvarenje ~ovjeka pa veli:
"Koji je prvog ~ovjeka stvorio od ilova~e."
Zna~i da je od ilova~e stvorio oca ~ovje~anstva,
Adema, a.s.,
"a potomstvo njegovo stvara od kapi hude
teku}ine", tj. razmnoàvaju se, tako|er, od teku}ine
(kapi) koja izlazi iz ki~me ~ovjeka i grudi ène.
"Zatim ga skladno uobli~ava", tj. Adema
nakon {to ga je stvorio, od zemlje. Stvorio ga je
savr{eno,
"i ìvot mu udahnuo i On vam sluh i vid i
pamet daje." - Rije~ zna~i pamet, umovi.
"a kako vi malo zahvaljujete" na ovim
sposobnostima kojima vas je Uzvi{eni i Svemo}ni
Allah opskrbio. Sretan je onaj ko ih upotrijebi u
pokornost Njemu, Svemo}nom.

"Oni govore: 'Zar }emo, kad nestanemo pod
zemljom, ponovo stvoreni biti?' Oni u susret s
Gospodarom svojim ne vjeruju./10/ Reci:
'Melek smrti, koji vam je za to odre|en, du{e
}e vam uzeti, a poslije }ete se Gospodaru
svome vratiti." /11/

Uzvi{eni nas obavje{tava o idolopoklonicima koji
nije~u proìvljenje, govore}i: "Zar }emo, kad
nestanemo pod zemljom", tj. kada se na{a tijela
raspadnu, u zemlji razdvoje i nestanu.
"...zar }emo se ponovo vratiti poslije
takvog stanja!?"
Oni to nije~u jer to upore|uju sa svojom
ograni~enom mo}i, a ne sa Onim Koji kad kaè:
"Budi!" - to biva. Zbog toga je Uzvi{eni rekao:
"Oni u susret s Gospodarom svojim ne
vjeruju." Zatim rekao je: "Reci: 'Melek smrti, koji
vam je za to odre|en, du{e }e vam uzeti.'" Iz
ovog ajeta se vidi da je "Melek smrti" odre|ena osoba
me|u melecima, kao {to je ve} napomenuto u hadisu
navedenom u komentaru sure "Ibrahim".
Neki ga nazivaju Azrailom
503
i kao takav je i
poznat. To kaè Katada i drugi.
On ima svoje suradnike. U jednom hadisu stoji da
njegovi suradnici vade du{e iz tijela i kada do|e do
grla onda je preuzima Melek smrti. Mudàhid rekao
je: "Njemu je Zemlja napravljena da izgleda kao tast i
iz nje uzima ljudske du{e kada èli." To isto od
Allahovog Poslanika prenosi i Zuhej ibn Muhammed.
Govor Uzvi{enog: "a poslije }ete se Gospodaru
svome vratiti" zna~i na Dan proìvljenja, kada }ete
ustati iz va{ih kabura da bi bili adekvatno nagra|eni.

"A da ti je vidjeti zlo~initelje kako }e,
oborenih glava, pred Gospodarom svojim re}i:
'Gospodaru na{, vidjeli smo i ~uli smo, pa nas
povrati da dobra djela ~inimo, mi doista,
~vrsto vjerujemo!'/12/ A kad bismo htjeli,
svakog ~ovjeka bismo na Pravi put uputili, ali
Ja sam ve} Istinu rekao: 'Napunit }u, zaista,
Dèhennem dìnima i ljudima zajedno!'/13/
Pa iskusite zato {to ste zaboravljali da }ete
ovaj Dan doìviti - i Mi }emo vas zaboraviti - i
vje~nu patnju iskusite zbog onoga {to ste
radili." /14/

Uzvi{eni nas obavje{tava o stanju idolopoklonika
na Sudnjem danu. Kada budu proìvljeni i stanu pred
Uzvi{enog, Svemogu}eg Allaha, ponièni,
posramljeni, pognutih glava od srama i stida, govorit
}e: "Gospodaru na{, vidjeli smo i ~uli smo", tj.
sada ~ujemo i pokoravamo se Tvojim naredbama.
Sami sebe }e prekoravati kada budu ulazili u Vatru,
govore}i:
"Da smo slu{ali ili razmi{ljali, ne bismo
me|u stanovnicima Dèhennema u Ognju
bili!" (67:10) I tako oni govore: "vidjeli smo i ~uli
smo, pa nas povrati" - na dunjaluk "da dobra
djela ~inimo, mi, doista, ~vrsto vjerujemo", tj.

503
Nema vjerodostojnog predanja da se Melek smrti zove Azrail. Mi
emo se zadovoljiti nazivom koji mu je dao Allah, d.., a to je Melek
smrti.
1089
ve} smo se uvjerili da je Tvoje obe}anje istinito i susret
s Tobom Istina. A Allah, d`.{., zna da bi, kada bi ih
vratio na dunjaluk, bili nevjernici koji bi poricali
Allahove dokaze i suprotstavljali se Njegovim
poslanicima.
"A kad bismo htjeli, svaku osobu bismo na
Pravi put uputili, ali Ja sam ve} Istinu rekao:
'Napunit }u, zaista, Dèhennem dìnima i
ljudima zajedno.'" ([to zna~i: Kad bi èljeli, mogli
bi prisiliti svaku osobu da hodi Na{im putem ka
dobru. Mi to moèmo uraditi, ali Na{ govor se
obistinio da ljudi ponaosob izaberu svoj put, put
dobra ili put zla.
Oni su blagovremeno upoznati kakav je svr{etak
onih koji su poslu{ni Mojim naredbama a kakav onih
neposlu{nih ljudi i dìnna, kojima }emo napuniti
Dèhennem.
[to se ti~e onih koji su poslu{ni i slijede Put spasa,
Mi }emo im dati da budu u okrilju islama i obilju
blagodati.)
504

Mi se utje~emo Allahu od stanja stanovnika Vatre
kojima }e se u vidu prijekora i grdnje re}i:
"Pa, iskusite, zato {to ste zaboravljali da
}ete ovaj Dan doìviti - i Mi }emo vas
zaboraviti."
To zna~i da }emo se prema vama adekvatno
pona{ati - po principu zaborava - s tim {to Allah, d`.{.,
ni{ta ne zaboravlja, niti i{ta izmi~e Njegovoj kontroli,
kao {to Uzvi{eni veli:
"Danas }emo Mi vas zaboraviti kao {to ste
vi zaboravili da }ete ovaj va{ Dan doìviti."
(45:34)
Govor Uzvi{enog:
"vje~nu patnju iskusite zbog onoga {to ste
radili", zna~i zbog va{eg nevjerovanja i va{ih laì, kao
{to Uzvi{eni veli: "mu~enje }emo vam sve gorim
~initi." (78:30)

"U Na{e rije~i vjeruju sam oni koji, kad se
njima opomenu licem na tlo padaju, i koji
Gospodara svoga veli~aju i hvale i koji se ne
ohole./15/ Podiù se bokovi njihovi iz postelja
i mole svoga Gospodara iz straha i èlje, a dio
onog {to im Mi dajemo udjeljuju./16/ I niko
ne zna kakve ih, kao nagrada za ono {to su
~inili, skrivene radosti ~ekaju." /17/
,

504
Govor izme|u dvije zagrade je moj, a ne Ibn - Kesirov.

Uzvi{eni veli: "U na{e rije~i vjeruju", tj.
potvr|uju ih
"samo oni koji, kad se njima opomenu, licem
na tlo padaju", tj. slu{aju i pokoravaju im se rije~ima
i djelom.
"i koji Gospodara svoga veli~aju i hvale i koji
se ne ohole", u slije|enju i pokornosti tim rije~ima
(ajetima), kao {to to rade dàhili - nezahvalnici,
pokvarenjaci. Uzvi{eni rekao je:
"Oni koji iz oholosti ne}e da Mi robuju - u}i
}e, sigurno u Dèhennem ponièni." (40:60)
"Podiù se bokovi njihovi iz postelja" {to
zna~i klanjanje no}u, ostavljanje spavanja i leànja na
mekanim posteljema.
O govoru Uzvi{enog: "Podiù se bokovi njihovi iz
postelja..." Mudàhid i Hasan su rekli da to zna~i
klanjanje no}u. Jedno mi{ljenje kaè da je to namaz
izme|u ak{ama i jacije, a od Enesa se prenosi da je to
~ekanje no}nog namaza. "I mole svoga
Gospodara iz straha i èlje", tj. iz straha od
posljedica Njegove kazne i èlje za obilnom
nagadom. "A dio onog {to im Mi dajemo
udjeljenju", tj. pa daju time obaveznih dobrih djela i
ona dodatna. Prvak vo|a i ponos onih na dunjaluku i
ahiretu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., kao {to Abdullah
ibn Revaha, r.a., veli:
"Me|u nama je Allahov Poslanik, koji ~ita
Njegovu Knjigu, kao kada ra|a blistava zora!
Pokazao nam je uputu nakon sljepila pa su nam
srca uvjerena u to da je ono {to kaè istina.
Provode}i vrijeme udaljen od svoje postelje kada je
postelja mu{ricima postajala nesnosna.
Imam Ahmed prenosi od Ibn-Mesuda, koji kaè da
je Allohov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /469/ "Allah se ~udi
dvojici ljudi", ~ovjeku koji je ustao sa svoje postelje i
pokriva~a i napu{taju}i svoju porodicu oti{ao na
namaz, ùde}i za onim {to se nalazi kod Njega i
simpati{u}i ono {to je kod Njega, i ~ovjeka koji se
borio na Boìjem putu, pa je, kad su bili poraèni,
shvatio {ta mu slijedi iz bjeànja a {ta od povratka u
borbu. Pa se povrati u borbu, ùde}i za onim {to se
nalazi kod Njega, i simpati{u}i ono {to se nalazi kod
Njega, pa se borio dok nije poginuo. Tada je Uzvi{eni
Allah, d`.{., rekao melecima: "Pogledajte moga
roba: vratio se ùde}i za onim {to je kod
Mene i boje}i se onoga {to je kod Mene, sve
dok nije poginuo."
Imam Ahmed prenosi od Mu'az ibn Dèbela da je
rekao: /470/ "Bio sam sa Allohovm Poslanikom na
putovanju pa sam jednog dana bio blizu njega, i tako,
putuju}i, pitao sam: 'O Allohov Poslani~e, reci mi o
poslu koji uvodi u Dènnet a udaljava od Vatre?'
Rekao je: 'Pitao si me o ne~em va`nom {to je lagahno
onom kome Allah to olak{a: da oboàva Allaha, druge
mu ne pridruùje, obavlja namaz, daje zekat, posti
ramazan, obavlja had`', a zatim rekao je: 'Ho}e{ da ti
1090
ukaèm na vrata hajra? Post je {tit, sadaka poni{tava
grijehe kao i namaz ~ovjeka u dobokoj no}i.' A zatim
je prou~io:
'Podiù se bokovi njihovi iz postelja', dok nije
do{ao do:
'kao nagrada za ovo {to su ~inili skrivene
radosti ~ekaju.' Zatim rekao je: 'Ho}e{ li da ti kaèm
koja je stvar najva`nija, {ta je stup, a {ta vrh?' Rekao
sam: 'Da, Allohov Poslani~e', pa rekao je: 'Najva`nija
stvar je islam, stup njegov je namaz, a vrhunac njegov
je dìhad na Boìjem putu', a zatim rekao je: 'Ho}e{ li
da te obavijestim o onom {to sadràva sve to?' Rekao
sam mu: 'Svakako, Allohov Poslani~e.' Uzeo se za
jezik, pa rekao je: 'Sustegni se u ovome', pa sam
rekao: 'O Allohov poslani~e, ho}emo li mi biti
prekoreni za ono {to budemo govorili?', Rekao je:
'Majka te izgubila, o Mu'aze, a da li se ljudi licima
svojim okrenutim obaraju u Vatru?' - ili rekao je:
'...nosevima njihovim, osim zbog posljedica njihovih
jezika?!'" Hadis prenose Tirmizi, Nesai, Ibn-Madè u
njihovim velikim Sunenima" od Ma'mera. Tirimizi
rekao je: "Hadis je hasen-sahih."
Allohov govor:
"I niko ne zna kakve ih, kao nagrade za
ono {to su, ~inili skrivene radosti ~ekaju", zna~i
da niko ne zna veli~inu onoga {to je Allah, d`.{.,
prikrio u Dènnetima od postojej}ih blagodati i
uìvanja kojima sli~ne niko nikad nije vidio. Po{to su
oni krili svoja djela, i Allah, d`.{., je sakrio sevab, kao
odgovaraju}e nagrade. Nagrada je adekvatna samoj
vrsti posla. Hasan el-Besri rekao je: "Ljudi kriju svoja
djela, pa je Allah za njih sakrio ono {to oko nije vidjelo
i {to nije naum nikom nije palo." Hadis prenosi Ibn
Ebi-Hatim .
Buharija prenosi od Ebu-Hurejrea, r.a., da je
Allohov Poslanik rekao: /471/ "Uzvi{eni Allah rekao je:
'Svojim dobrim robovima pripremio sam ono
{to oko nije vidjelo, uho nije ~ulo, niti je
~ovjek ikad ne{to tako i pomislio.'" Navode ga u
oba "Sahiha" Buharija i Muslim bez ikakvog dodatka.
Ebu-Hurejre rekao je: "îtajte ako èlite... 'I niko ne
zna kakve ih, kao nagrade za ono {to su ~inili,
skrivene radosti ~ekaju.'"

"Zar da vjerniku bude isto kao gre{niku? Ne,
njima ne}e biti isto:/18/ one koji su vjerovali i
dobra djela ~inili - ~ekaju dènetske ba{~e u
kojima }e boraviti, kao nagrada za ono {to su
radili;/19/ a one koji nisu vjerovali - ~eka
Vatra, u kojoj }e prebivati; kad god poku{aju
da iz nje izi|u bit }e u nju vra}eni i bit }e im
re~eno: 'Iskusite kaznu u Vatri koju ste
poricali.' /20/ A mi }emo, doista, dati da
iskuse kaznu manju prije kazne velike da bi
se oni povratili. /21/ Ima li z o~initelja ve}ega
od onoga koji je opomenut znacima svoga
Gospodara, pa se po tom okre}e od njih?! Mi
}emo, zaista, kazniti zlikovce!" /22/
,
,
l
l l
i
,

Uzvi{eni nas obavje{tava o Svojoj pravednosti i
plemenitosti stavljaju}i do znanja da kod Njega, na
Sudnjem danu, onaj ko je vjerovao u Njegove dokaze
i slijedio Njegove poslanike - ne}e biti isti kao onaj
grje{nik koji se nije pokoravao svom Gospodaru,
laù}i na Allahove poslanike, kao {to Uzvi{eni veli:
"Misle li oni koji ~ine z a dje a da }emo s
njima postupiti jednako kao sa onima koji
vjeruju i dobra djela ~ine, da }e im ìvot i smrt
biti isti? Kako lo{e rasu|uju!" (45:21), Zbog
toga je Uzvi{eni rekao:
"Zar da vjerniku bude isto kao grje{niku?
Ne, njima ne}e biti isto!" Misli se na Sudnjem
danu kod Allaha, d`.{. Atta' ibn Jessar, es-Suddi i
drugi vele da je ovaj ajet objavljen u vezi sa Alijom ibn
Ebu-Talibom i 'Ukbom ibn Ebi-Muajtom. Da bi
presudio me|u njima, Uzvi{eni je rekao:
"one koji su vjerovali i dobra djela ~inili", tj.
njihova srca su potvrdila Allahove ajete i radili su po
njihovim uputama, odnosno ~inili dobra djela,
"(nj h) ~ekaju dènetske ba{~e" u kojima se
nalaze stanovi i visoke sobe "u kojima }e
boraviti", u gostoprimstvu i dobro~instvu.
"...kao nagradu za ono {to su radili, a one
koji nisu vjerovali...", tj. koji su nepokorni Allahu,
d`.{.
"...~eka Vatra u kojoj }e prebivati; kad god
poku{aju da iz nje izi|u bit }e u nju vra}eni."
El-Fudajl ibn 'Ijad rekao je: "Tako mi Allaha, ruke }e,
zaista, biti svezane, a noge u lancima, plamen }e ih
nadvisiti, a meleci }e ih udarati."
"i bit }e im re~eno: 'Iskusite kaznu u Vatri
koju ste poricali'", odnosno - to }e im se re}i u
smislu prijekora i grdnje.
O govoru Uzvi{enog:
"A Mi }emo, doista,dati da iskuse manju
kaznu prije kazne velike." Ibn-Abbas rekao je: "To
se misli na dunjalu~ke patnje, bolove i nesre}e i ostalo
~ime Allah, d`.{., isku{ava Svoje robove, kako bi Mu
se pokajali."
Buharija od Ibn-Mesuda prenosi da je to ono {to
ih je zadesilo od ubistva i suànjstva na dan Bedra. To
1091
isto prenosi Malik od Zejd ibn Esleme, a zatim su Es-
Suddi i drugi rekli: "U Meki nije bila ni jedna ku}a a da
nije bila tu`na zbog nekog svog ubijenog ili
zarobljenog; bili su ili ranjeni ili su platili krvarinu. Bilo
je onih na koje se to oboje odnosilo." Govor
Uzvi{enog:
"Ima li z o~initelja ve}ega od onoga koji je
opomenut znacima svoga Gospodara,pa se
potom okre}e od njih?!", zna~i da nema
nepravednijeg od onog koga je Allah, d`.{.,
opomenuo Svojim dokazima, objasnio mu ih i
razjasnio, da bih ih zatim ovaj ostavio, zanijekao, le|a
im okrenuo, ignorisao kao da ih ne poznaje. Zbog
toga je Uzvi{eni, opominju}i one koji tako rade, rekao:
l
"Mi }emo, zaista, kazniti zlikovce!", tj. one
koji tako rade, kaznit }emo najè{}om kaznom.

"Musau smo Mi Knjigu dali - ne sumnjaj
nimalo u to da Ga nije sreo - i putokazom je
sinovima Isrilovim u~inili. /23/ Izme|u njih
smo Mi vo|e odre|ivali i oni su, odazivaju}i se
zapovijedi Na{oj, na Pravi put upu}ivali, jer su
strpljivi bili i u dokaze Na{e ~vrsto vjerovali.
/24/ Gospodar tvoj }e me|u njima na
Sudnjem danu presuditi u onome oko ~ega su
se razilazili." /25/

Uzvi{eni nas obavje{tava o Svom robu i poslaniku
Musau, a.s., kako mu je On dao Knjigu, Tevrat.
Govor Uzvi{enog: "...ne sumnjaj nimalo u to
da Ga nije sreo" odnosi se na susret Musa, a.s., sa
Njegovim Gospodarom, Uzvi{enim i Svemo}nim.
"...i u~inili smo je", tj. Knjigu koju smo mu dali,
a to je Tevrat; "...putokazom sinovima
Israilovim", kao {to Uzvi{eni veli:
"A Musau smo Knjigu dali i uputstvom je
sinovima Israilovim u~inili. Mjesto Mene -
gospodara drugog ne uzimajte." (17:2)
Govor Uzvi{enog:
"Izme|u njih smo Mi vo|e odre|ivali i oni su,
odazivaju}i se zapovijedi Na{oj, na Pravi put
upu}ivali, jer su strpljivi bili i u dokaze Na{e
~vrsto vjerovali." Zna~i da su bili strpljivi sa
naredbama Uzvi{enog; ostavljaju}i zabrane, vjeruju}i
Njegovim poslanicima i slijede}i ih u onome {to im je
objavljeno. Me|u njima, sinovima Israilovim, bili vo|e
su koje su Allahovom dozvolom upu}ivale na Istinu i
pozivali na Hajr, nare|ivali dobro i zabranjivali zlo.
Me|utim, nakon {to su zamijenili i skrivili, krivo
tuma~ili oduzeto im je to ~asno mjesto, pa su im srca
postala tvrda. Oni su rije~i sa mjesta na kojem su bile
uklanjali. Nisu imali ni dobrih djela niti ispravnog
vjerovanja. Zbog toga je Uzvi{eni rekao:
"Sinovima Israilovim smo Knjigu dali", tj.
nakon {to su uzeli stvar kako treba i postali prvaci.
Uzvi{eni rekao je:
"Gospodar tvoj }e me|u njima na Sudnjem
danu presuditi u onome oko ~ega su se
razilazili", tj. u vjerovanjima i djelima.

"Zar ovima nije jasno koliko smo Mi prije njih
naroda uni{tili, po ~ijim oni nastambama
hodaju? To su, zaista, dokazi, pa za{to ne}e
da ~uju?/26/ Kako oni ne vide da Mi tjeramo
ki{u u ogoljelu zemlju, i ~inimo da, uz pomo}
njenu, ni~e rastinje kojim se hrani stoka
njihova, a i oni sami - pa za{to ne}e da vide?!"
/27/

Uzvi{eni postavlja pitanje kako nije jasno ovim
la{cima na poslanike da su prije njih uni{teni pro{li
narodi zbog laganja na poslanike, i protivljenja
onome {to su im, od ispravnog na~ina ìvljenja,
dostavili. Svi su nestali, bez traga i glasa.
"Da li ijednog od njih vidi{ i da li i najslabiji
glas njihov ~uje{?" (19:98) Zbog ovoga je
Uzvi{eni rekao! "...po ~ijim oni nastambama
hodaju?" Zna~i da ovi la{ci hodaju po nastambama
onih laòva, a ne vide u njima nikoga ko je u njima
prije stanovao i ko ih je gradio. Oni su ih napustili.
"To su, zaista, dokazi", tj. pouke, savjeti i
argumenti za one koji pori~u i one koji vjeruju i
pokazatelji kako su skon~ali i jedni i drugi.
"...pa za{to ne}e da ~uju?" vijesti o
doga|ajima koji su se desili njihovim prethodicima.
U svom govoru:
"Kako oni ne vide da Mi tjeramo ki{u u
ogoljelu zemlju(...)" Uzvi{eni obja{njava Svoju
milost i dobrotu prema stvorenjima: {alje im vodu, ili
sa neba ili iz rijeka pa se spu{ta s brda u odre|eno
vrijeme na zemlju koja ju treba. Zbog toga je Uzvi{eni
rekao:
"...u ogoljelu zemlju", a to je ona u kojoj nema
zelenila.
"...i ~inimo da, uz pomo} njenu, ni~e
rastinje kojim se hrani stoka njihova, a i oni
sami - pa za{to ne}e da vide?!" S ovim se ne
misli samo na zemlju u Egiptu, na koju se, ina~e, ovo
odnosi samo djelimi~no, jer je ona rastresita zemlja.
1092
Uzvi{eni je omogu~io da kroz nju prolazi Nil koji u
sebi sadrì dodatne koli~ine ki{e iz Etiopije. U sebi ima
crvene zemlje, pa prekrije egipatsku zemlju, koja je
slana i pjeskovita, u potrebi za tom vodom i crvenom
zemljom kako bi se razvijali usjevi. Tako oni iskoriste
svake godine novu ki{nicu iz druge dràve i novu
zemlju iz drugog podru~ja. Pa, neka je slavljen Mudri i
Plemeniti, Dobro~initelj i uvijek Hvaljeni.
Zbog toga je, ovdje, Uzvi{eni rekao: "...pa za{to
ne}e da vide?!" U ovo spada svaka ogoljela zemlja,
a to je ona bez rastinja, kao {to Uzvi{eni veli: "Dokaz
im je mrtva zemlja: Mi joj ìvot dajemo i iz nje
ni~e ìto koje oni jedu; Mi po njoj stvaramo
ba{~e palmike i vinograde i ~inimo da iz nje
izvori izviru." (36:33, 34)
, ,

"I oni govore: 'Kad }e ve} jednom ta pobjeda,
ako Istinu govorite?' /28/ Reci: 'Na Dan
pobjede, kada nevjernicima ne}e nikako
koristiti to {to }e tada vjerovati i kada im se
nimalo vremena ne}e dati.' /29/ Zato se ti
okreni od njih i ~ekaj, i oni, doista, ~ekaju!"
/30/

Uzvi{eni nas obavje{tava o tome kako nevjernici
traè da {to prije do|e do Allahove kazne, srd`be i
ljutnje protiv njih zbog njihovih laì, nevjerovanja i
tvrdoglavosti.
I oni govore: "Kada }e ve} jednom ta
pobjeda", tj. kada }e{ ti nas pobijediti,
Muhammede, kao {to govori{? Mi tebe, i tvoje
drugove vidimo samo kako se krijete, stra{ljive i
poniène.
Uzvi{eni rekao je: "Reci: 'Na Dan pob ede'", tj.
kada vas zadesi Allahova kazna, èstina i srd`ba na
dunjaluku i ahiretu,
j

"kada, nevjernicima ne}e nikako koristiti
to {to }e tada vjerovati i kada im se nimalo
vremena ne}e dati."
Ko misli da rije~ "FETH" ovdje zna~i osloba|anje
Meke nije na dobrom tragu i zapao je u gre{ku.
Danom oslobo|enja Meke od Allahovog
Poslanika, s.a.v.s., smatra se dan prihvatanja islama
tek oslobo|enih dvije hiljade Mekanaca.
Da se oslobo|enje Meke smatralo danom
pobjede, onda se ne bi prihvatilo njihovo primanje
islama, zbog govora Uzvi{enog:
"Reci: 'Na Sudnjem danu, kada
nevjernicima ne}e nikako koristiti to {to }e
tada vjerovati i kada im se nimalo vremena
ne}e dati.'" Pod Danom pobjede misli na Dan
su|enja i presude (Sudnji dan), kao {to Uzvi{eni veli:
"Reci: 'Gospodar na{ }e nas sabrati i onda
nam pravedno presuditi'"
505
(34:26)
Uzvi{eni rekao je:
"Zato se ti okreni od njih i ~ekaj, i oni, doista,
~ekaju", tj. okreni se od onih idolopoklonika i dostavi
ono {to ti je objavljeno od tvoga Gospodara i ~ekaj,
jer, zaista }e ti Uzvi{eni Allah, d`.{., dati ono {to ti je
obe}ao i dati ti pobjedu nad onim koji ti se
suprotstavljaju. On, zaista, ne kr{i Svoje obe}anje.
Govor Uzvi{enog: "...i oni, doista, ~ekaju!"
zna~i ti ~eka{ i oni ~ekaju, pripremaju}i ti spletke.
Rezultat tvoje strpljivosti prema njima ubrzo }e{
vidjeti.
Kada se suo~e sa èstokom Allahovom kaznom,
oni }e tada vidjeti koliko je zabadava bilo njihovo
nevjerovanje. Nama je Allah dosta, divan li je On
za{titnik!

Kraj skra}enog tefsira
sure "Es-Sed`da".
Neka je svaka hvala i slava
Allahu, d`.{.!

505
Smatram da je, shodno mufessinovom miljenju - da mu se Allah
smiluje - ovaj dan, "Jevmul - Feth", dan razdvajanja i presu|ivanja, tj.
Sudnji dan. Toga dana Allah, d.., razdvojit e stvorenja i presudit
e Svojom odredbom, ili protiv njih. Dokaz tome je govor Uzvienog:
"Reci: 'Vi neete odgovarati za grijehe koje mi poinimo niti emo
odgovarati za ono to uradite vi.' Reci: 'Gospodar va sabrat e nas i
onda vam pravedno presuditi..." (34:25, 26)
1093

33 El-Ahzab / Saveznici
1095

33
EL - AHZAB / SAVEZNICI
OBJAVLJENA U MEDINI
*
, IMA 73 AJETA

"O Vjerovjesni~e, Allaha se boj, a nevjernike i
licemjere ne slu{aj - Allah, u stinu, sve zna i
Mudar je /1/ i slijedi ono {to ti Gospodar tvoj
objavljuje - Allah dobro zna ono {to vi radite
/2/ i u Allaha se pouzdaj, Allah je za{titnik
dovoljan!" /3/
i

,

Imam Ahmed prenosi od Zerra da rekao je: /472/
"Ubejj ibn Ka'b mi je rekao: 'Koliko (ajeta) u~i{ suru 'El-
Ahzab' ili koliko smatra{ da ima ajeta?' Rekao sam:
'Sedamdeset tri ajeta.' Rekao je: 'Nikako, ve} smatram
da vrijedi koliko i sura 'El-Bekare'. U njoj smo u~ili:
'Starca i staricu neopozivo kamenujete ako u~ine
zinaluk - kao kazna od Allaha, d`.{.' A Allah je Silan i
Mudar.'"
To prenosi i Nesai samo od druge osobe. Iz ovoga
bi se dalo zaklju~iti da je u njoj bilo ajeta koja su se
u~ila, a zatim su derogirana, kako njihove rije~i tako i
propisi (hukmovi). Allah sve zna najbolje!
U govoru Uzvi{enog: "O Vjerovjesni~e Allaha
se boj", ovo je opomena nièm putem vi{eg. Pa, ako
Uzvi{eni ovo nare|uje Svome robu i poslaniku, onda
su svi oni koji su ispod njega (po stepenu) pre~i da se
odazovu toj naredbi.
Govor uzvi{enog: "...a nevjernike i licemjere
ne slu{aj" zna~i nemoj ih slu{ati i nemoj se sa njima
savjetovati.
"Allah, uistinu, sve zna i Mudar je", tj. on je
najpre~i da se slijede Njegove naredbe i da se Njemu
pokorava. Zaista, On najbolje zna svr{etak svih stvari.
On je Mudar u Svom govoru i postupcima. Zbog
toga je Uzvi{eni rekao:
"i slijedi ono {to ti Gospodar tvoj
objavljuje" od Kur'ana i sunneta:

*
Objavljena nakon sure "Ali -Imran".
"Allah dobro zna ono {to vi radite", tj.
Njemu se ni{ta ne moè sakriti.
"I u Allaha se pouzdaj" u svim svojih poslovima
i u svim situacijama;
"Allah je za{titnik dovoljan!", tj. Njegova
za{tita dovoljna je za onog ko se na Njega osloni i
Njemu se pokaje.

"Allah nijednom ~ovjeku dva srca u njedrima
njegovim nije dao, a ni ène va{e, od kojih se
ziharom rastavljate, materama va{im nije
u~inio, niti je posinke va{e sinovima va{im
u~inio. To su samo va{e rije~i, iz va{ih usta, a
Allah Istinu govori i na Pravi put izvodi. Zovite
ih po o~evima njihovim, to je kod Allaha
ispravnije! /4/ A ako ne znate imena o~eva
njihovih, pa bra}a su va{a po vjeri i {ti}enici su
va{i. Nije grijeh ako u tome pogrje{ite, grijeh
je ako to namjerno u~inite; a Allah pra{ta i
Milostiv je."/5/

Pripremaju}i se za izno{enje onoga {to se èli
ajetom, Uzvi{eni spominje poznatu, opipljivu stvar, a
to je da ~ovjek ne moè imati dva srca u svojim
njedrima i da ne moè njegova èna postati mu
majka kada se rastavlja od nje rije~ima: "Ti si mi kao
le|a moje majke." Isto tako posinka svoga ne moè
u~initi sinom svojim.
Uzvi{eni veli:
"Allah nijednom ~ovjeku dva srca u
njedrima njegovim nije dao, a ni ène va{e, od
kojih se ziharom rastavljate, materama va{im
nije u~inio." Sli~no ovome je i ovaj govor Uzvi{enog
i Svemogu}eg:
"a one nisu majke njihove, majke njihove
su samo one koje su ih rodile." (58:2)
U govoru Uzvi{enog:
"...niti je posinke va{e sinovima Va{im
u~inio. To su samo va{e rije~i iz va{ih usta." Cilj
je negacija, jer je ovaj ajet objavljen u vezi sa Zejd ibn
Harisom, r.a., {ti}enikom Vjerovjesnikovim, s.a.v.s.
Prije poslanstva Vjerovjesnik, s.a.v.s., ga je
posvojio, pa su mu govorili Zejd ibn Muhammed.
1096
Allah, d`.{., htio je da prekine ovu vezu i ovaj odnos
rije~ima:
"niti je posinke va{e sinovima va{im
u~inio", kao {to Uzvi{eni veli u ovoj suri:
"Muhammed nije otac nijednom od va{ih
ljudi, nego je Allahov poslanik i posljednji
vjerovjesnik, a Allah sve dobro zna." (33:40)
Govor Uzvi{enog: "To su samo va{e rije~i, iz
va{ih usta", zna~i va{e posinovljenje te djece je
samo govor i neobavezuje da bude va{ stvarni sin, jer
je on, zaista, stvorenje iz ki~me drugog ~ovjeka.
Pa kao {to je nemogu}e da kod jednog ~ovjeka
budu dva srca, isto tako nemogu}e je da on ima dva
oca.
"...A Allah Istinu govori i na Pravi put
izvodi."
Seid ibn Dùbejr rekao je da dio ajeta
"...Istinu govori..." zna~i pravdu (govori), a
Katada rekao je da rije~i: "...i na Pravi put
izvodi..." zna~e Ispravan put (Siratul-mustekim).
Abdur-Rezak rekao je: "Obavijestio nas je Mamer
prenose}i od Ez-Zuhrija da je u vezi sa Allohovm
govorom:
'Allah nijednom ~ovjeku dva srca u
njedrima njegovim nije dao', rekao: 'Saznali smo
da se to odnosilo na Zejda ibn Harisa.' Poslaniku je
donesen primjer koji glasi: "Sin drugog ~ovjeka nije
tvoj sin."
Allahov govor: "Zovite ih po o~evima
njihovim, to je kod Allaha ispravnije" je u
svojstvu derogiranja, po{to je prije islama bilo
dozvoljeno posinovljavanje tu|ih sinova, pa bi tako
postali posinci. Zato je Uzvi{eni naredio da se njihovo
porijeklo pripi{e njihovim o~evima. To je, ustvari,
prava pravda i dobro~instvo.
Buharija prenosi od Abdullaha ibn Omera da
rekao je: /473/ "Zaista smo Zejda ibn Harisa, r.a.,
{ti}enika Allahovog Poslanika, s.a.v.s., zvali Zejd ibn
Muhammed dok nije objavljen ovaj ajet:
"Zovite ih po o~evima njihovim, to je kod
Allaha ispravnije." To isto prenose Muslim, Tirmizi i
Nesai od Musaa ibn Ukbe.
Zato, kada je derogiran ovaj postupak, Uzvi{eni je
dozvolio ènidbu sa ènom od posinka (nakon {to se
rastave), pa je Allohov Poslanik, s.a.v.s., oènio Zejneb
bint Dàh{, koju je pustio Zejd ibn Haris, r.a.
U ajetu koji govori o zabrani ènidbe Uzvi{eni veli:
"i ène va{ih ro|enih sinova" (4:23), skre}u}i
pa`nju na ènu posinka, koji nije ro|eni sin.
Govor Uzvi{enog: "Zovite ih po o~evima
njihovim", odnosi se na Zejda ibn Harisa, r.a., koji je
ubijen u Bici na Mu'ti osme godine po Hid`ri.
U sljede}em Svom govoru:
"A ako neznate imena o~eva njihovih, pa
bra}a su va{a po vjeri i {ti}enici su va{i", Silni i
Svemogu}i nare|uje da se srodstvo posinaka pripisuje
njihovim o~evima, ako su o~evi poznati. A ako nisu
poznati, pa oni su njihova bra}a po vjeri i njihovi
{ti}enici. To im je nadoknada za njihovo porijeklo.
"Nije grijeh ako u tome pogrje{ite", tj. ako
ste nekog od njih pripisali nekom drugom a ne
njegovom ocu gre{kom, a nakon uloènog truda i
energije da biste saznali ko mu je otac.
Ovakva vrsta gre{ke kod Allaha, d`.{., i nije gre{ka i
ne povla~i za sobom grijeh, kao {to je Uzvi{eni na to
ukazao u Svom govoru:
"Gospodaru na{, ne kazni nas ako
zaboravimo ili {to nehotice u~inimo!" (2:286)
U Muslimovom "Sahihu" stoji da je Allohov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: (474) "Uzvi{eni i Svemogu}i
Allah rekao je: 'Ve} sam uradio.'" (Tj. ne ka`njava za
nehoti~an grijeh.)
A u drugom hadisu stoji: (475) "Nema nijednog
~ovjeka da se pripisuje drugom ~ovjeku mimo oca, a
zna svog pravog oca, a da ne vjeruje." Ajet koji je
dokinut glasio je: "Zaista je nevjerovanje da se
odri~ete svojih o~eva."
Imam Ahmed prenosi od Omera, r.a., da rekao je:
(476) "Zaista je Allah, d`.{., poslao Muhammeda,
s.a.v.s., s Istinom i objavio mu Knjigu. Pa kada mu je
objavljen ajet o kamenovanju, on ga je primijenio, a
primjenjivali smo ga i mi poslije njega." Zatim rekao
je: "U~ili smo ajet: 'Zaista je nevjerovanje da se
odri~ete svojih o~eva.'"

"Vjerovjesnik je pre~i vjernicima nego oni
sami sebi, a ène njegove su - kao majke
njihove. A srodnici, po Allahovoj Knjizi, pre~i
su jedni drugima od ostalih vjernika i
muhadìra, a prijateljima svojim moète
oporukom ne{to da ostavite. To u Knjizi pi{e."
/6/

Allah, d`.{., znao je kolika je bila pa`nja i ljubav
Allahovog Poslanika prema njegovom ummetu, kojeg
je stalno savjetovao. Odredio je da im on bude pre~i
od njih samih, a njegova presuda me|u njima da
bude ispred njihovog li~nog interesa, kao {to Uzvi{eni
veli:
"I tako Mi Gospodara tvoga, oni ne}e biti
vjernici dok za sudiju u sporovima
me|usobnim tebe ne prihvate i da onda zbog
presude tvoje u du{ama svojim nimalo tegobe
ne osjete i dok se sasvim ne pokore." (4:65)
1097
U sahih-hadisu stoji (477): "Tako mi Onoga u îjoj
ruci je moja du{a, ni jedan od vas ne}e vjerovati sve
dok mu ja ne budem draì od njega samoga,
njegovog imetka, njegove djece i svih ljudi."
"Vjerovjesnik je pre~i vjernicima nego oni
sami sebi..." Buharija prenosi od Ebu-Hurejrea, r.a.,
da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /478/ "Nema ni
jednog vjernika a da mu ja nisam najpre~i me|u
ljudima na dunjaluku i ahiretu. Ako èlite u~ite
slijede}e:
'Vjerovjesnik je pre~i vjernicima nego oni
sami sebi.' Bilo koji vjernik da ostavi neki imetak,
neka ga naslijede njegovi nasljednici. A ako je iza sebe
ostavio dug ili ~eljad, neka do|u nasljednici kod
mene, ja sam mu za{titnik." Prenosi ga samo Buharija.
Allohov govor: "...a ène njegove su kao
majke njihove...", u zabrani, po{tovanju i pa`nji;
me|utim, sa njima nije dozvoljeno osamljivanje. Ova
zabrana ne odnosi se apsolutno na njihove k}erke i
sestre.
Uzvi{eni je rekao:
"A srodnici, po Allahovoj Knjizi, pre~i su
jedni drugima", tj. oni su pre~i jedni drugima po
Boìjoj odredbi "...od ostalih vjernika i
muhadìra", tj. rodbina je pre~a da se naslje|uje
nego muhadìri i ensarije. Ovaj ajet se smatra
derogiraju}im, i dokinuo je obi~aj koji je do tada bio
da se naslje|ivalo zbog savezni{tva i bratimljenja, kao
{to Ibn-Abbas veli: "Muhadìr je naslje|ivao ensariju, a
ne njegova rodbina, a zbog bratimljenja kojeg je
me|u njima uspostavio Allohov Poslanik, s.a.v.s."
Ovako su govorili mnogi iz prvih, a i kasnijih
generacija.
Ibn Ebi-Hatim prenosi od Zubejra ibn el-Avvama
da rekao je: "Uzvi{eni i Svemogu}i je posebno u
povodu nas, muhadìra i enasarija, objavio:
' A srodnici po Allahovoj Knjizi, pre~i su
jedni drugima...' , jer kada smo mi Kurej{ije do{li u
Medinu, nismo imali imetka, pa smo na{li ensarije, tu
divnu bra}u, zbratimili se s njima i naslje|ivali ih."
Ebu-Bekr, r.a., pobratimio se sa Haridè ibn
Zejdom, Omer, r.a., sa nekim drugim, a Osman, r.a.,
se pobratimio sa ~ovjekom iz Beni-Zurejka Ibn-Sa'd
ez-Zerkijom. Neki ljudi govore druga~ije.
Zubejr, r.a., rekao je: "Ja sam se pobratimio sa Ka'b
ibn Malikom, pa kada sam mu do{ao oènio sam se
od njega. Na{ao sam oru`je koje je za njega izgleda
bilo prete{ko. Tako mi Allaha, sine moj, da je on tog
dana umro, drugi ga osim mene ne bi naslijedio, sve
dok Uzvi{eni nije objavio ovaj ajet naro~ito povodom
nas, Kurej{ija i ensarija. Poslije toga smo pristupili
takvom naslje|ivanju."
Govor Uzvi{enog: "...a prijateljima svojim
moète oporukom ne{to da ostavite", tj. oti{lo
je i dokinuto je nasljedstvo, a ostala je pomo},
dobro~instvo, dobri odnosi, lijepo pona{anje i
oporuka.
Uzvi{eni rekao je: "To u Knjizi pi{e", tj. ova
odredba je odre|ena i zapisana u Prvoj Knjizi koja se
ne mijenja niti preina~uje. Zaista, su bli`nji najpre~i
jedan drugom, i pored toga {to je Allah, d`.{.,
svojevremeno bio odredio druga~ije, zbog velike
mudrosti koju On zna. On je znao da }e to poni{titi sa
onim {to je odre|eno prvotnom Njegovom
odredbom (kada i kaderom). A Allah najbolje sve zna.

"Kad smo od vjerovjesnika zavjet njihov uzeli,
i od tebe, i od Nuha, i od Ibrahima, i od
Musaa, i od Isaa, sina Merjemina, ~vrst smo
zavjet uzeli /7/ da b On pitao iskrene o
njihovoj iskrenosti; a nevjernicima je On
pripremio bolnu patnju." /8/
i

Uzvi{eni nas obavje{tava o peterici odabranih
vjerovjesnika (ulul-azm) kao i ostalim poslanicima. On
je od njih uzeo obavezu, zavjet o uspostavljanju
Allahove vjere, dostavljanju Njegove Poruke,
me|usobnoj saradnji, pomaganju i sporazumu, kao
{to Uzvi{eni veli:
"Allah je od svakog vjerovjesnika kome je
Knjigu objavio i znanje dao, obavezu uzeo:
'Kad vam poslije do|e poslanik koji }e
potvrditi da je Istina ono {to imate, ho}ete li
mu sigurno povjerovati i sigurno ga
pomagati? Da li pristajete i prihvatate da se
na to Meni obaveète?' Oni su odgovarali:
'Pristajemo!' 'Budite, onda svjedoci' - rekao bi
On, 'a Ja }u s vama svjedo~iti.'" (3:81) On je od
njih uzeo ovu obavezu i zavjet nakon {to ih je poslao
kao poslanike. Isto se to odnosi i na ovo. Ovdje je
imenovao pet odabranih poslanika, {to je vezivanje
posebnog za op}e jer su prvo spomenuti vjerovjesnici
uop}eno, a onda ovih pet poslanika. Oni su
spomenuti kako u ovom tako i u drugim ajetima.
Ovaj ajet po~eo je sa posljednjim Allohovm
poslanikom, zbog njegovog ugleda, s.a.v.s., a zatim je
poredao ostale poslanike prema vremenu njihovog
pojavljivanja, s.a.v.s.
O govoru Uzvi{enog: Da bi On pitao iskrene
o njihovoj iskrenosti." Mudàhid rekao je: "To su
dostavlja~i od poslanika", tj. koji su prenijeli i dostavili
od poslanika ono {to im je objavljeno, Njih }e Allah,
d`.{., pitati o iskrenosti poslanika.
"...A nevjernicima je On pripremio", tj. onim
iz njihovih naroda, "bolnu patnju", tj. koja boli. Mi
svjedo~imo da su poslanici dostavljali ono {to im je
objavljeno od njihovog Gospodara; savjetovali su
svoje narode, obja{njavali jasnu, o~iglednu i o~evidnu
Istinu i pored toga {to su ih u la` utjerivale neznalice,
1098
inadìje i otpadnici. Ono s ~ime su Allohov poslanici
do{li Istina je, a oni koji su im se suprotstavljali -
zalutali su. Kao {to }e stanovnici Dènneta govoriti:
"poslanici Gospodara na{eg zaista su
istinu donosili." (7:43)

"O vjernici, sjetite se Allahove milosti prema
vama kada su do vas vojske do{le, pa smo Mi
protiv njih vjetar poslali, i vojske koje vi niste
vidjeli - a Allah dobro vidi {ta vi radite /9/
kad su vam do{le i odozgo i odozdo, kad su
vam o~i razroga~ene bile, a du{a do{la do
grkljana, i kad ste o Allahu sva{ta pomi{ljali."
/10/

Uzvi{eni obavje{tava o Svojim blagodatima,
blagonaklonostima i dobro~instvima prema
Njegovim robovima, vjernicima a {to se posebno
o~itava u Njegovom odbijanju njihovih neprijatelja u
godini kada su se udruìli protiv njih i naparavili
savezni{tvo. To je bilo, kao {to je poznato, u godini
Bitke na Hendeku, u {evalu pete godine po Hid`ri,
{to je poznato i ispravno mi{ljenje.
Uzrok ove bitke bio je taj {to su se prvaci
ìdovskog plemena Benu-Nadir - koje je Resulullah,
s.a.v.s., udaljio iz Medine u Hajber, a me|u njima su
bili: Selam ibn Ebi el-Hakik, Selam ibn Me{kem i
Kenana ibn Er-Rebi - sastali sa Kurej{ijskim
uglednicima, pa su ih hu{kali na rat protiv
Vjerovjesnika, s.a.v.s., {to su ovi i prihvatili. Zatim su
oti{li do plemena Gatfan, koje je tako|er pristalo uz
njih. Kurej{ije su krenule iz Meke sa robovima i onima
koji su ih slijedili, a vojskovo|a im je bio Ebu-Sufjan,
Sahr ibn Harb. Vojskovo|a plemena Gatfan bio je
Ujejne ibn Hisn ibn Bedr. Ukupno ih je bilo oko deset
hiljada.
Kada je Resullullah, s.a.v.s., ~uo za njihov pohod,
naredio je muslimanima da kopaju hendek (jarak),
oko grada uklju~uju}i i isto~ni dio, i to po savjetu
Selmana Farisija, r.a., pa su to i uradili.
Resulullah, s.a.v.s., je sa njima prenosio zemlju i
kopao. Idolopoklonici su do{li i zaposjeli isto~ni dio
grada u blizini Uhuda. Jedna njihova druga grupa je
zaposjela visove Medine, kao {to Uzvi{eni veli:
"kad su vam do{le i odozgo i odozdo."
Iza{ao je Resulullah, s.a.v.s., s jo{ oko tri hiljade
muslimana (neki kaù sedam stotina). Le|a su
okrenuli planini Sel', licima su bili okrenuti prema
neprijatelju, a hendek je bio iskopan; u njemu nije bilo
vode i onemogu}avao je konjicu i ljude da do njih
do|u. @ene i djecu je sklonio u medinske tvr|ave.
Jedno ìdovsko pleme Benu-Kurejza, imalo je utvrdu
na istoku grada. Imali su jamstvo, ugovor sa
Vjerovjesnikom, s.a.v.s. Oni su imali oko osam stotina
boraca. Njima je oti{ao Hujejje ibn Ahtab en-Nedarij.
Ostao je kod njih sve dok nisu ugovor prekr{ili, pa su
nahu{kali saveznike protiv Resulullaha, s.a.v.s., pa se
stanje vidno pogor{alo.
Situacija je bila opasna i vrlo te{ka, kao {to Uzvi{eni
veli: "Tada su vjernici bili u isku{enje stavljeni i
ne mogu biti gore potreseni."
Muslimani su ostali opkoljeni oko jedan mjesec a
da ovi nisu uspjeli doprijeti do njih, niti je me|u njima
bilo borbe. Ipak je Omer ibn Abdu-Vedd el-Amirij,
koji je bio jedan od poznatih i hrabrih konjanika u
dàhilijetu, probio hendek i do{ao do muslimanskih
poloàja.
Resulullah, s.a.v.s., naredio je Aliji, r.a., da iza|e na
dvoboj. Nakon {to su se borili izvjesno vrijeme Alija,
r.a., ga je ubio. To je bio dobar znak pobjede.
Zatim je Slavljeni poslao na saveznike jak vjetar koji
je èstoko puhao, tako da im nije mogao ostati ni
jedan {ator, niti bilo {ta drugo. Nisu mogli Vatru
naloìti i bili su vrlo uznemireni.
Oti{li su razo~arani i izgubljeni. Kao {to Uzvi{eni i
Svemogu}i veli:
"O vjernici, sjetite se Allahove milosti
prema vam kada su do vas vojske do{le, pa
smo Mi protiv njih vjetar poslali." A taj vjetar je
isto~ni vjetar "es-saba."
U jednom hadisu stoji (479): "Potpomognut sam
vjetrom es-saba, a Ad je uni{ten zapadnim vjetrom
ed-debbur."
Uzvi{eni ka{e: "...i vojske koje vi niste vidjeli." To su
meleci koji su ih tresli i u njihova srca strah i trepet
ubacivali.
Muslim u svom "Sahihu" prenosi hadis od El-
E'ame{a, a ovaj od Ibrahima Et-Tejnij, a ovaj od svog
oca da rekao je: /480/ "Bili smo kod Huzejfe ibn el-
Jemana, r.a., pa mu je jedan ~ovjek rekao: 'Da sam
bio sa Resulullahom, s.a.v.s., borio bih se s njim vrlo
hrabro' Huzejfa mu je rekao: 'Zaista bi to uradio?'
Vidio sam nas sa Resulullahom, s.a.v.s., u no}i
saveznika, u no}i kada je puhao èstok i hladan vjetar,
pa je Resulullah, s.a.v.s., rekao: 'Ima li neko ko }e mi
donijeti vjesti o tom narodu - bit }e sa mnom na
Sudnjem danu.' Niko mu od nas nije odgovorio. To je
ponovio i drugi i tre}i put i zatim rekao je: 'O Hezejfe,
ustani i donesi nam vijesti o narodu.' Nisam imao
nikakve isprike, po{to me je prozvao po imenu da
ustanem. Rekao je: 'Donesi mi vijesti o narodu i nemoj
ih razjariti protiv mene.'"
Rekao je: "Krenuo sam kao da idem u smrt dok
nisam stigao do njih. Kad tamo, Ebu-Sufjan grije le|a
kraj vatre. Stavio sam strijelicu u luk i htio da je
izbacim. Zatim sam se sjetio rije~i Resulullaha, s.a.v.s.:
'Nemoj ih razjariti protiv mene.' A da sam izbacio
strijelu pogodio bih ga." Rekao je: "Vratio sam se kao
1099
da idem u smrt, zatim sam do{ao do Allahovog
Poslanika, s.a.v.s. Odjednom mi je bilo hladno, nakon
{to sam se oslobodio posla i smirio. Zatim sam
obavijestio Resulullaha, s.a.v.s., a on me je prekrio
krajem njegovog ogrta~a koji je bio na njemu i u
kojem je ina~e klanjao.
Zatim sam spavao sve do zore. Kada sam se
probudio Resulullah, s.a.v.s., rekao je: 'Ustaj,
spavalico!' To prenosi Junus ibn Bukejr od Zejda ibn
Esleme, rekav{i (481): "I bio je vjetar u njihovom
logoru i nije ni pedalj prelazio izvan njega. Tako mi
Allaha, ~uo sam zvuk kamenja u njihovim boravi{tima
i posteljama. Vjetar ih je udarao njime (kamenjem).
Zatim sam se uputio Boìjem Poslaniku, s.a.v.s. Kada
sam do{ao otprilike na pola puta, na{ao sam se ispred
dvadesetak maskiranih konjanika, pa su mi rekli:
'Obavjesti svoga druga da ga je Allah, d`.{., za{titio od
toga naroda.' Vratio sam se Allahovom Poslaniku,
s.a.v.s., izvjestiv{i ga o narodu i o tome kako sam ih
ostavio dok su se spremali da putuju. Tada je Allah,
d`.{., objavio sljede}e:
'O vjernici, sjetite se Allahove milosti
prema vama kada su do vas vojske do{le, pa
smo Mi protiv njih vjetar poslali i vojske koje
vi niste vidjeli, a Allah dobro vidi {ta vi
radite.'"

Ebu-Davud u svom "Sunenu" navodi slijede}e:
"Kada bi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., ne{to stislo u
du{i, on bi klanjao." To je iz hadisa koji prinosi Ikreme
ibn Ammar. Uzvi{eni rekao je:
"Kad su vam do{li i odozgo", tj. saveznici "...i
odozdo" Ebu-Huzejfe, r.a., rekao je da se tu misli na
Benu-
-Kurejza.
"Kada su vam o~i razroga~ene bile, a du{a
do{la do grkljana" zbog velikog straha "i kad
ste o Allahu sva{ta pomi{ljali." Bilo je tu razli~itih
razmi{ljanja. Pojavilo se i licemjerstvo. Munafici su
mislili da }e Muhammed, s.a.v.s., i njegovi drugovi
biti u korijenu uni{teni. Vjernici su bili ~vrsto uvjereni
da je ono {to im je Allah i Allohov Poslanik obe}ao -
~ista Istina i da }e ovu vjeru uzdignuti nad sve ostale,
bez obzira koliko to bilo mrsko idolopoklonicima.
Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ebu-Seida, r.a.: (483)
"Na dan Hendeka rekli smo: 'O Allohov poslani~e, ve}
su du{e do{le do grkljana, da li {ta u tom slu~aju
imamo da kaèmo?' Allohov Poslanik rekao je: 'Da,
recite: 'Boè na{ pokrij na{e sramote i smiri na{u
prestra{enost.'' Rekao je: "Pa je Allah udario lica Svojih
neprijatelja vjetrom, i vjetrom ih je pobijedio."
Tako je prenio imam Ahmed ibn Hambel od Ebu-
Amira el-Akadija.

"Tada su vjernici bili u isku{enje stavljeni i ne
mogu biti gore potreseni, /11/ kad su
licemjeri i oni bolesna srca govorili: "Allah i
Poslanik Njegov su nas samo obmanjivali kad
su nam obe}avali!"/12/ kad su neki me|u
njima rekli: "O stanovnici Jesriba, ovdje vam
nema stanka, zato se vratite", a drugi me|u
njima traìli su dopu{tenje od Vjerovjesnika i
govorili: "Ku}e su na{e neza{ti}ene!", a nisu
bile neza{ti}ene, ve} su oni htjeli samo da
umaknu." /13/

Uzvi{eni nas obavje{tava o stanju muslimana kada
su Saveznici opkolili Medinu i kada su muslimani bili u
krajnjoj napetosti i tjeskobi. Me|u njima bio je i
Allohov Poslanik. Zaista, su oni bili stavljeni na ku{nju i
pojavilo se licemjerstvo, pa su oni u ~ijim je srcima
bila bolest, govorili o onom {to im je na du{i.
"Kad su licemjeri i oni bolesna srca govorili:
'Allah i Poslanik Njegov su nas samo
obmanjivali, kad su nam obe}avali.'"
Munafik je izrazio svoje licemjerstvo, sumnju i
mr`nju. Njegovo stanje je oslabilo, a zbog
pomanjkanja imana stislo mu se u prsima.
Tu su i druge grupe ljudi koji su rekli kao {to
Uzvi{eni veli: "Kad su neki me|u njima rekli: "O
stanovnici Jesriba", tj. Medine. A govor Uzvi{enog:
"ovdje vam nema stanka", tj. boravi{ta sa
Allohovm Poslanikom: "zato se vratite" svojim
ku}ama i stanovima.
"A drugi me|u njima traìli su dopu{tenje
od Vjerovjesnika." Ibn-
-Abbas, r.a., rekao je: "To se odnosi na Benu-Harise."
Rekli su: "Mi se bojimo da nam ku}e ne budu
pokradene." To zna~i da su se pravdali, kako bi se
povratili svojim ku}ama, koje su neza{ti}ene", tj.
nema ni{ta {to bi ih za{titilo od neprijatelja.
"A nisu bile neza{ti}ene" kao {to to oni
smatraju. "Ve} su oni htjeli samo da umaknu",
bjeè}i iz borbe.

1100

"A da su im sa raznih strana prodrli i da su
potom od njih zatraìli da opet postanu
mnogobo{ci, oni bi to, ne dvoume}i oko toga,
brzo u~inili, /14/ a bili su se jo{ prije Allahu
obavezali da ne}e uzmicati - a za Allahu datu
obavezu }e se odgovarati. /15/ Reci: 'Ako
bjeìte od smrti ili pogibije, bjeànje vam
ne}e pomo}i, opet }ete samo kratko uìvati.'
/16/ Reci: 'Ko }e vas od Allaha za{titi ako On
ho}e da vas zlo sna|e ili, ko vam moè
nauditi ako On èli da vam milost ukaè?'
Osim Allaha, oni ne}e na}i sebi ni za{titnika ni
pomaga~a." /17/

,

.

Uzvi{eni nam saop}ava o onim koji su:
"govorili: 'Ku}e su na{e neza{ti}ene', a nisu
bile neza{ti}ene, ve} su oni htjeli samo da
umaknu", oni koji bi da je neprijatelj u{ao sa bilo
koje strane, i da su ih isku{avali i pitali da u|u u
nevjerstvo - brzo bi to uradili. I kod najmanjeg straha,
oni se ne drè imana. Ovo je za njih krajnje ku|enje i
korenje.
Zatim ih Uzvi{eni podsje}a na ono {to su se prije
ovoga straha zavjetovali Allahu, d`.{., a to je da ne}e
uzmicati, "i za Allahu datu obavezu da }e
odgovarati." Allah, d`.{., }e ih svakako pitati o toj
obavezi. Zatim ih upozorava da im njihovo bjeànje
ne}e odgoditi ili ubrzati njihovu sudbinu.
[tavi{e, to moè biti uzrok njihovoj ubrzanoj
propasti.
"Opet }e te samo kratko uìvati", nakon
va{eg bjeànja.
"Reci: 'Uìvanje na ovom svijetu je kratko, a
onaj svijet bolji je za one koji se grijeha
klone." (4:77)
"Reci: 'Ko }e vas od Allaha za{titi'", tj. ko }e to
sprije~iti
"ako On ho}e da vas zlo sna|e, ili ko Vam
moè nauditi ako On èli da vam milost
ukaè Osim Allaha oni ne}e na}i sebi ni
za{titnika ni pomaga~a", tj. oni mimo Allaha
nemaju ni za{titnika ni onog ko }e im ki{u dati.

"Allah dobro zna one me|u vama koji su
druge zadràli i prijateljima svojim govorili:
'Priklju~ite se nama!', a samo su neki u boj i{li
{krtare}i prema vama. /18/ A kad zavlada
strah, vidi{ ih kako gledaju u tebe kolutaju}i
svojim o~ima kao pred smrt onesvije{}eni.
îm strah mine, oni vas psuju svojim o{trim
jezicima, {krti da u~ine bilo kakvo dobro. Oni
ne vjeruju, i zato }e Allah dje a njihova
poni{titi; a to je Allahu lahko." /19/
l
j ,

Uzvi{eni nas obavje{tava da On obuhvata Svojim
znanjem one koji su druge zadràvali od rata i koji su
svojoj bra}i, odnosno prijatejlima govorili;
"Priklju~ite se nama", tj. u hladovini i plodovima.
Me|utim od njih
"samo su neki u boj i{li {krtare}i prema
vama", tj. {krtare}i u simpatijama i samilosti prema
vama.
"A kad zavlada strah, vidi{ ih kako gledaju
u tebe kolutaju}i svojim o~ima kao pred smrt
onesvije{}eni", zbog velikog straha, zabrinutosti i
boja`ljivosti od borbe.
"îm strah mine, oni vas psuju svojim
o{trim jezicima." Oni su vas prihvatili rje~itim
govorom, hvale}i se kako su hrabri i energi~ni.
Me|utim, oni su la{ci koji su zatim traìli dio
plijena za sebe, pozivaju}i se na to da su bili s tobom.
Ali "{krti da u~ine bilo kakvo dobro." U njima
nema hajra jer su u sebi sakupili boja`ljivost, la` i vrlo
malo dobro~instva.
"Oni ne vjeru u i zato }e Allah djela njihova
poni{titi, a to je Allahu lahko", tj. jednostavno i
zgodno.

"Oni misle da saveznici jo{ nisu oti{li. A kad bi
saveznici opet do{li, najdraè bi im bilo da su
1101
me|u beduinima u pustinji i da se raspituju za
vas; a da s vama ostanu, malo bi se borili."
/20/

Ovo su tako|er njihova ru`na svojstva: strah i
klonulost. "Oni misle da saveznici jo{ nisu oti{li",
tj. misle da su blizu njih i da }e se vratiti.

"A kad bi saveznici opet do{li, najdraè bi
im bilo da su me|u beduinima u pustinji i da
se raspituju za vas." Tj. kada bi saveznici do{li oni
bi èljeli da ne budu sa vama prisutni u Medini, ve}
da su u pustinji i da se raspituju za va{e stanje sa
neprijateljem.
"A da s vama ostanu, malo bi se borili."
Zbog velikog straha i slabog vjerovanja, a Slavljeni
Allah, d`.{., sve njih najbolje zna.

"Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor
za onoga koji se nada Allahovoj milosti i
nagradi na onom svijetu, i koji ~esto Allaha
spominje. /21/ A kad su vjernici saveznike
ugledali, rekli su: 'Ovo je ono {to su nam Allah
i Poslanik Njegov obe}ali, i Allah i Poslanik
Njegov Istinu su govorili!'- i to im je samo
pove}alo vjerovanje i predanost." /22/

Ovaj ~asni ajet veliki je temelj u ugledanju na
Resulullaha, s.a.v.s., u njegovom govoru, postupcima
i stanjima. Zbog toga je Uzvi{eni naredio ljudima na
dan bitke protiv saveznika da se ugledaju na
Vjerovjesnika, neka je na njega salavat i selam do
Sudnjeg dana, u strpljivosti, borbi, ustrajnosti i
o~ekivanju olak{anja od Silnog i Svemogu}eg.
Zbog toga rekao je onim koji su se pokolebali i
prestra{ili na Dan saveznika.
"Vi u Allahovom poslaniku imate divan
uzor." Zar ne}ete da ga opona{ate i ugledate se na
njega u njegovim karakteristikama.
"...za onoga koji se nada Allahovoj milosti i
nagradi na onom svijetu, i koji ~esto Allaha
spominje."
Zatim nas je Uzvi{eni obavijestio o Svojim
robovima, vjernicima koji vjeruju u Njegovo obe}anje:
"A kad su vjernici saveznike ugledali, rekli
su: 'Ovo je ono {to su nam Allah i Poslanik
Njegov obe}ali i Allah i Poslanik Njegov Istinu
su govorili.'"

To je ono {to nam je Allah, d`.{., obe}ao od
isku{enja, a koje rezultira brzom pobjedom. Zbog
toga je Uzvi{eni rekao: "Allah i Poslanik Njegov
Istinu su govorili." A govor Uzvi{enog
"i to im je samo pove}alo vjerovanje i
predanost" ukazuje nam na pove}anje imana i
njegovog intenziteta shodno ljudima i njihovim
situacijama, kao {to ve}ina imama vele: "Iman se
pove}ava i smanjuje."
To smo ve} utvrdili na po~etku komentara
Buharijinog "Sahiha"
506
, Allahu pripada svaka hvala i
dobro~instvo.
Zna~enje Njegovog govora "i to im je samo
pove}alo", tj. takvo stanje tjeskoba i èstina pove}ali
su "vjerovanje" u Allaha i "predanost", tj.
prihvatanje Njegovih naredbi i pokornost Njemu i
Njegovom Poslaniku, s.a.v.s.

"Ima vjernika koji ispunjavaju zavjet dat
Allahu, ima ih koji su poginuli, i ima ih koji to
o~eku u i nisu ni{ta izmijenili. /23/ Da bi Allah
nagradio iskrene za njihovu iskrenost, a stavi
na muke licemjere, ako ho}e ili im oprostio
Allah, zaista, pra{ta i milostiv je." /24/
j

munafike i na~in njihovog prekidanja ugovora i
uzmicanja iz borbe, opisao je vjernike koji su istrajali u
svom zavjetu i u govoru
"koji ispunjavaju zavjet dat Allahu, ima ih
koji su poginuli", tj. do{ao im njihov edèl, a
"ima ih koji to o~ekuju i nisu ni{ta
izmijenili." Zna~i nisu izmijenili ugovor s Allahom
niti su ga prekr{ili niti izvitoperili.
Buharija prenosi od Zejda ibn Sabita da je rekao:
(484): "Kada smo pisali mushaf, izgubio se jedan ajet
iz sure El-Ahzab. Slu{ao sam Resulullaha, s.a.v.s., da
ga je u~io i nisam ga na{ao ni kod koga osim kod
Huzejme ibnu Sabita el-Ensarije, r.a., ~ije svjedo~enje
je Resulullah, s.a.v.s., u~inio kao svjedo~enje dvojice
ljudi." "Ima vjernika koji ispunjavaju zavjet dat
Allahu."
Ovaj hadis biljeì Buharija, a ne i Muslim. Tako|er
se nalazi i kod Ahmeda, Tirmizija i Nesaija. Tirmizi ga
je okarakterisao kao hasen-sahih.
Buharija, tako|er, prenosi od Enesa ibn Malika,
r.a., da je rekao: (485): "Smatramo da je ovaj ajet
objavljen u vezi Enesom ibn en-Nadrom, r.a." Biljeì

506
Mufessir hafiz Ibn-Kesir, Allah mu se smilovao, pisao je
komentar na Buharijin "Sahih", ali ga nije dovrio.
1102
ga samo Buharija. Ahmed od Enesa ibnu Malika
prenosi da je rekao: "Moj amidà Enes ibn Nadr, po
kojem sam dobio ime, nije sa Allohovm Poslanikom
prisustvovao borbi na Bedru pa mu je to te{ko palo.
Rekao je: 'U prvom doga|aju u kojem je
u~estvovao Allohov Poslanik, ja sam bio odsutan...
Samo kada bi Allah, d`.{., dao da budem u nekon
doga|aju sa Allohovm Poslanikom pokazao bi Silni i
Svemogu}i {ta bih napravio.' Enes je rekao da se
bojao da ne{to drugo kaè. Tako je sa Allohovm
Poslanikom, s.a.v.s., prisustvovao Bici na Uhudu.
Pri{ao je Sa'd ibn Muazu, r.a., pa mu je rekao Enes,
r.a.: 'O Ebu-Amre, gdje je taj divni dènetski vjetar? Ja
ga ne osje}am sa Uhuda.' Rekao je: 'Borio se protiv
njih sve dok nije ubijen, r.a., a u njegovom tijelu
na|eno osamdeset i ne{to posjekotina, udaraca i
uboda.' Njegova sestra, moja tetka Er-Rubeja bint en-
Nadra je rekla: 'Brata sam mogla prepoznati samo po
prstima.' - Rekao je: 'Pa je objavljen ovaj ajet:
'Ima vjernika koji ispunjavaju zavjet dat
Allahu, ima ih koji su poginuli, i ima ih koji to
~ekaju - nisu ni{ta izmijenili.' - Rekao je: 'Smatrali
su da je ovaj ajet objavljen u vezi s njim i njegovim
drugovima, r.a.' Prenose ga Muslim, Tirmizi i Nesai.
Ibn-Dèrir prenosi od Musaa ibn Talhe da je rekao:
(486) "U{ao sam kod Muavije i kada sam izlazio
pozvao me je i rekao: 'Ho}e{ da ostavim kod tebe,
moj brati}u, hadis kojeg sam ~uo od Resulullah,
s.a.v.s.? Svjedo~im da sam ~uo Resulullaha kako kaè:
'Talha je od 'onih koji su poginuli.'' (Misli se na one
koji su spomenuti u ajetu.)
Allohov govor: "ima ih koji to o~ekuju", tj.
o~ekuju dan u kojem }e biti borba, da se potvrde u
susretu, "nisu ni{ta izmijenili" zna~i nisu ni{ta
promijenili, ve} su nastavili sa ugovorom sa Allahom i
nisu ga prekr{ili, kao {to su to uradili munafici, koji su
rekli:
"Ku}e su na{e neza{ti}ene."
Uzvi{eni rekao je:
"Da bi Allah nagadio iskrene za njihovu
iskrenost, i stavio na muke licemjere ili im
oprostio", tj. On isku{ava Svoje robove strahom i
uznemireno{}u kako bi razdvojio dobro od lo{eg, iako
Uzvi{eni zna svaku stvar prije njenog stvaranja.
Me|utim, Allah, d`.{., ne}e kazniti stvorenja samo po
Svom znanju o njima sve dok ne urade ono {to On
zna o njima, kao {to to Uzvi{eni veli:
,

"Mi }emo vas provjeravati da bismo znali
(pokazuju}i) borce i postojane me|u vama, a
i vijesti o vama provjeravat }emo." (47:31)
Ovo se odnosi na znanje o ne~em nakon
njegovog postojanja, mada je prethodno znanje o
njemu bilo prisutno prije njegovog postojanja.
Allohov govor: "za njihovu iskrenost" zna~i
njihovu strpljivost glede njihovog zavjeta i ispunjenja
istog.
"a stavio na muke licemjere", a to su oni koji
kr{e zavjete date Allahu pa su zbog toga zasluìli
Njegovu kaznu i mu~enje. Ako ho}e, On moè da im
oprosti tako da ih uputi da ostave licemjerstvo i
prihvate vjerovanje i rade po tome. Budu}i da
Njegova milost nadvladava Njegovu srd`bu, Uzvi{eni
rekao je:
"Allah, zaista, pra{ta i Milostiv je."

"Allah je nevjernike pune srd`be odbio, nisu
dobra postigli, i vjernike je Allah borbe
po{tedio, Allah je, u stinu, Mo}an i Silan."
/25/
i

Ovako je Allah, d`.{., pomogao muminima
vjetrom i Svojom vojskom. Dao je da njima zavlada
vjetar koji im je snagu razvodnio i kako god je strast,
koja je od istog korijena kao i rije~ vjetar, bila uzrok
njihovog okupljanja tih masa iz razli~itih plemena,
onda je odgovaralo da po{alje na njih vjetar koji ih je
razdvojio i povratio. Bili su prestravljeni i izgubljeni u
njihovoj srd`bi i bijesu. Oni nisu postigli dobro na
dunjaluku, kao {to su to mislili ostvariti sa pobjedom i
plijenom, niti na ahiretu zbog preobimnosti grijeha i
suprotstavljanja Resulullahu, s.a.v.s. Glavna te`nja im
je bila da ga ubiju i da mu vojsku u korijenu uni{te.
Onaj ko teì i nastoji da ne{to uradi i svoje te`nje
potvrdi djelom (koje ne sprovede do kraja) on je,
ustvari, kao i onaj ko to uradi.
Allohov govor: "i vjernike je Allah borbe
po{tedio" zna~i da nisu bili u potrebi za zametanjem
bitke i borbom da bi ih otjerali iz svoga grada. Allah
ih je Jedini po{tedio toga, pomogao Svoga roba i
oja~ao njegovu vojsku. Zbog toga je Resulullah,
s.a.v.s., rekao: (487) "Nema drugog boga osim
Jednog Jedinog Allaha, Koji je ispunio Svoje obe}anje,
pomogao Svoga roba, i oja~ao njegovu vojsku. Sam
je porazio saveznike i poslije Njega ni{ta drugo
nema."
Ovaj hadis prenose Buharija i Muslim. U dva
"Sahiha" od Abdullaha ibn Ebi-Evfa, r.a., prenosi se da
rekao je: (488) " Resulullah, s.a.v.s., je uputio dovu
protiv saveznika pa rekao je: 'O Ti Koji si objavio
Knjigu, brzo svi|a{ ra~une, porazi saveznike. Boè,
porazi ih i uzdrmaj ih.'"
Muhamed ibn Ishak prenosi: "Nakon {to su se oni
koji su bili oko Hendeka udaljili, Resulullah, s.a.v.s.,
rekao je: (489): 'Poslije ove va{e godine Kurej{i vas
vi{e ne}e napadati, ali }ete vi njih napasti'" To prenosi
imam Ahmed od Sulejmana ibn Sarda, koji kaè da je
Resulullah na Dan Saveznika (390) rekao: "Sada }emo
1103
mi njih napasti, a oni nas ne}e napadati." Ovako
prenosi Buharija u svom "Sahihu".
Uzvi{eni veli: "Allah je uistinu, Mo}an i Silan",
tj. Svojom mo}i i snagom odbio je saveznike
neobavljena posla i bez plijena. S druge strane, Allah
je potpomogao islam i njegove prista{e, ispunio Svoje
obe}anje, pomogao Svoga Poslanika i Svoga roba, i
Njemu pripada svaka zahvala i dobro~instvo.

"a sljedbenike Knjige, koji su ih pomagali, iz
utvrda njihovih je izveo, i strah u srca njihova
ulio, pa ste jedne pobili, a druge kao su`nje
uzeli./26/ I dao vam je da naslijedite zemlje
njihove i domove njihove i bogatstva njihova,
i zemlju kojom prije niste hodali; Allah sve
moè." /27/

Ve} smo govorili da je pleme Benu-Kurejza
prekr{ilo ugovor koji je postojao izme|u njega i
Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Tome je doprinio Hujejj
ibn-Ahtab en-Nedarij, Bog ga prokleo. Neprestano je
uticao na njihovog vo|u Ka'b bin Eseda dok nije
prekinuo ugovor. Kada je Allohov Poslanik, s.a.v.s.,
saznao za prekid ugovora, bio je time pogo|en i
te{ko optere}en, ba{ kao i muslimani. Ali, kada ga je
Allah, d`.{., pomogao da pobijedi i kada je prisilio
du{mane da se vrate poraèni, Allahov Poslanik,
s.a.v.s., vratio se kao pobjednik. (491) Dok se Allohov
Poslanik, s.a.v.s., kupao u ku}i Umni-Seleme, r.a.,
nakon zamora od ove opsade - pred njim se iznenada
pojavio Dìbril, a.s., sa omotanim turbanom od
brokata, na mazgi koja je bila prekrivena kadifom i
brokatom. Melek rekao je: "Jesi li to odloìo oru`je, o
Allohov Poslani~e?" "Da", re~e on, s.a.v.s. "Znaj da
meleci nisu odloìli svoje oru`je. Ja se sada vra}am."
Zatim je rekao: "Uzvi{eni Allah ti nare|uje da krene{
protiv Benu-Kurejza, a meni je naredio da ih
uzdrmam." Allohov Poslanik, s.a.v.s., odmah je
krenuo i ljudima naredio da putuju prema Benu-
Kurejzi, koji je bio udaljen nekoliko milja od Medine.
To se desilo poslije podne namaza. Tada je Resulallah,
s.a.v.s., rekao: "Neka niko od vas ne klanja ikindija-
namaz nigdje drugo osim u plemenu Benu-
-Kurejza. Ljudi su krenuli prema ovom plemenu pa je
vrijeme ikindije namaza nastupilo dok su jo{ bili na
putu. Neki su odmah klanjali ikindiju govore}i: "Nije
se to od nas traìlo, ve} se èljelo da brè stignemo na
odredi{te." Drugi su rekli: "Ne}emo je klanjati osim u
plemenu Benu-Kurejza." Poslanik, s.a.v.s., nije korio
nikoga ni iz jedne grupe. On ih je slijedio u njihovom
pohodu. On ostavi u Medini Ibn-Ummi Mektuma,
r.a., a bajrak dade Aliji ibn Ebi-Talibu, r.a. Poslije toga
Allohov Poslanik, s.a.v.s., upustio se s njima u borbu,
opkolio ih i dvadeset pet no}i drào pod opsadom.
Nakon zavr{ene opsade i pobjede nad njima, bili su
zadovoljni da im presudi Sa'd ibn Mu'az, prvak
plemena El-Evs. Sa'd i Kurej{i bili su saveznici u
dàhilijetu, pa su mislili da }e on to imati u vidu, kao
{to je ne{to sli~no uradio Abdullah ibn Ubejj ibn Selul
posreduju}i za svoje prijatelje, pleme Benu-Kajnuka,
pa ih je Resulullah pustio. Resulullah, s.a.v.s., pozvao
je Sa'da da do|e iz Medine i presudi zarobljenim
Kurej{ima. Ina~e, Sa'd je bio bolestan, jer ga je
pogodila strijela u venu na ruci u bici protiv saveznika.
Do{ao je ja{u}i na magarcu, na kojem se smjesti, a
pripadnici iz plemena El-Evs su nastojali da ga umile
pred Kurejzijama. Kada su mu dojadili sa govorom,
rekao je: "Do{lo je vrijeme da se Sa'd na Allahovom
putu ne boji ni~ijeg prijekora." Tada su shvatili da ih
on ne}e ostaviti u ìvotu. Kada se pribliìo {atoru u
kojem je bio Resulullah, s.a.v.s., Allohov Poslanik rekao
je: "Ustanite prema svome gospodaru i skinite ga sa
magarca!" Nakon {to su mu pomogli da si|e rekao je:
"Donosim presudu da se njihovi borci pobiju, djeca i
ène zarobe, a imetak podijeli." Resulallah, s.a.v.s.,
re~e: "Sudio si im prema zakonu Allahovu, Koji je
iznad sedam nebesa." Nakon toga Allohov Poslanik,
s.a.v.s., naredio je da se iskopaju jame u zemlji, gdje
su ih dovodili svezane i tu ubijali. Bilo ih je izme|u
700 i 800. Ostali su zarobljeni - ène, djeca i imetak.
Zbog toga je Uzvi{eni rekao: "koji su ih
pomagali, iz utvrda njihovih je izveo", tj.
pomagali su ih za vrijeme bitke na Hendeku i
pomagali su ih u ratu protiv Resulullaha.
"A sljedbenike Knjige", tj. Benu- Kurejza iz loze
Benu-Israila. Njihovi su o~evi davno do{li u Hidàz iz
èlje da slijede nepismenog Vjerovjesnika koji se
spominjao kod njih u Tevratu i Indìlu: "i kada im
dolazi ono {to im je poznato, oni u to ne}e da
vjeruju" (2:89), pa neka je na njih Allahovo
prokletstvo.
Allohov govor: "iz utvrda njihovih" zna~i
"tvr|ava" "i strah u srca njihova ulio", tj. rije~
"strah". Allah im je ulio strah, jer su oni hu{kali
idolopoklonike na rat protiv Resulullaha. Nije isti onaj
ko zna kao onaj ko ne zna. Oni su stra{ili muslimane i
namjeravali ih ubiti, {to se vratilo njima samima.
@eljeli su da iskorijene muslimane, ali su sami
iskorijenjeni uz kaznu na ahiretu. Tako je njihova
pogodba postala gubitni~ka. Zbog toga je Uzvi{eni
rekao:
1104
"Pa ste jedne pobili a druge kao su`nje
uzeli." Oni koji su ubijeni to su borci, a zarobljeni su
ène i djeca.
Govor Uzvi{enog:
"i dao vam je da naslijedite zemlje njihove
i domove njihove" zna~i da vam ih je dao nakon
{to ste ih pobili, "i zemlju kojom prije niste
hodali." Kaè se da je to Hajber, a drugi kaù Meka.
Neki misle da se radi o Perziji i Bizantiji. Mogu}e je da
se misli na sve {to je navedeno.
"Allah sve moè."

"O Vjerovjesni~e, reci ènama svojim: 'Ako
èlite ` vot na ovom svijetu i njegov sjaj, onda
se odlu~ite, dat }u vam pristojnu otpremu i
lijepo }u vas otpustiti./28/ A ako èlite Allaha
i Poslanika Njegova i onaj svijet, pa, Allah je,
doista, onima me|u vama koje ~ine dobra
djela pripremio nagradu veliku."/29/
i

Ovo je naredba Boìjem Poslaniku od Allaha, d`.{.,
da im da da izaberu izme|u toga da ih ostavi ako
budu èljele dunjalu~ki ìvot i njegove ljepote i
izme|u strpljivosti u te{koj situaciji u kojoj je bio, pa }e
kod Allaha, d`.{., imat veliku nagradu. One su, Allah
njima bio zadovoljan i u~inio ih zadovoljnim, odabrale
Allaha, Poslanika i drugi svijet. Allah im je nakon toga
sastavio dobro na ovom i sre}u na budu}em svijetu.
Buharija prenosi (492) od Ai{e, r.a., ène
Allahovog Poslanika da joj je do{ao Resulullah, s.a.v.s.,
kad mu je Allah naredio da da ènama da biraju i da
je rekla: "Allohov Poslanik je po~eo sa mnom, pa
rekao je: 'Ja }u ti ne{to re}i a ti moè{ da ne ùri{ sve
dok se ne posavjetuje{ sa svojim roditeljima.' On je
ve} znao da mi roditelji ne}e narediti da se odvojim
od njega." Rekla je: "Zatim je rekao: 'Zaista, je Uzvi{eni
rekao:
'O Vjerovjesni~e, reci ènama svojim...',
sve do kraja drugog ajeta. Rekla sam mu: "A u ~emu
da se posavjetujem sa roditeljima. Ja, zaista, volim
Allaha, Allahovog Poslanika i budu}i svijet."
Od Ibn-Dèrira prenosi se i jedan dodatak: (493):
"Zatim je obi{ao ostale svoje ène, pa je rekao: 'Zaista
je Ai{a, r.a., rekla to i to', pa su rekle: I mi kaèmo isto
{to je i ona rekla "Allah im se smilovao svima." Tada je
on imao devet èna. Pet iz Kurej{a: Ai{a, Hafsa,
Ummu-Habiba, Sevda, Ummu-Selema, r.a., a ostale:
Safija bint Hajj en-Nadirijje, Mejmuna bint Haris el-
Hilalijje, Zejneb bint Dàh{ el-Esedijje, Dùvejra bint
Haris el-Mustalekijje, Allah njima bio zadovoljan i
u~inio ih zadovoljnim!

"O ène Vjerovjesnikove, ako bi koja od vas
o~itu bestidnost u~inila, kazna bi joj
udvostu~ena bila, a to je Allahu lahko; /30/ a
onoj koja se bude Allahu i Poslaniku Njegovu
pokoravala i dobra djela ~inila - dat }emo
nagradu dvostruku i pripremit }emo joj
opskrbu plemenitu." /31/

Uzvi{eni Allah savjetuje ène Allahovog Poslanika,
s.a.v.s., koje su izabrale Allaha, Njegovog Poslanika i
budu}i svijet, pa su i dalje ostale supruge Allahovog
Poslanika, s.a.v.s. Tom prilikom On ih je obavijestio o
njihovom tretmanu kao i o njihovom posebnom
statusu u odnosu na ostale ène, ako bi neka od njih
u~inila o~igledan grijeh. Ibn-Abbas, r.a., rekao je da
se to odnosi na neposlu{nost i lo{e vladanje. U
svakom slu~aju to je uvjet, a postojanje uvjeta ne
govori da se ne{to dogodilo, kao {to Uzvi{eni veli:
"A sigurno je tebi i onima prije tebe
objavljeno: 'Ako bude{ druge Allahu smatrao,
tvoja djela }e sigurno propasti, a ti }e{
izgubljen biti.'"
Budu}i da je njihovo mjesto visoko, adekvatno
tome je da i grijeh ako ga budu po~inile, bude veliki,
{to je u svrhu za{tite njihovog visokog poloàja i
nagla{ene ~ednosti. Zbog toga je Uzvi{eni rekao:
"...ako bi koja od vas o~itu bestidnost
u~inila, kazna bi joj udvostu~ena bila..." na
dunjaluku i ahiretu, kako kaè Zejd Ibn Eslem.
Uzvi{eni veli: "...a to je Allahu lahko" odnosno
jednostavno i prosto. Zatim je Uzvi{eni spomenuo
Svoju pravdu i Svoje blagodati, pa veli: "...a onoj
koja se bude Allahu i Poslaniku Njegovu
pokoravala...", tj. pokoravala se Allahu, Poslaniku
Njegovu i odaziva se na obaveze,
eto takvoj "...dat }emo nagradu dvostruku i
pripremit }emo joj opskrbu plemenitu", tj. u
Dènnetu. Ona }e biti u najljep{im dènetskim
boravi{tima Allahovog Poslanika, s.a.v.s.; ona }e biti
iznad boravi{ta svih stvorenja, u boravi{tu "El-vesile",
koji je najbliì Ar{u.
1105

,
!

"O ène Vjerovjesnikove, vi niste kao druge
ène! Ako se Allaha bojite na sebe pa`nju
govorom ne skre}ite, pa da tada ùdi onaj u
~ijem je srcu bolest, i neusiljeno govorite!
/32/ U ku}ama svojim boravite i ljepotu svoju,
kao u davno pagansko doba, ne pokazujte, i
namaz obavljajte i zekat dajite, i pokoravajte
se Allahu i Njegovom Poslaniku Allah èli da
od vas porodico Poslanikova, grijehe odstrani,
i da vas potpuno o~isti./33/ I pamtite
Allahove ajete i mudrost, koja se kazuje u
domovinama va{im; Allah je, uistinu Dobar i
sve zna." /34/

Ovo su propisi o pona{anju (adabi) koje je Allah,
d`.{., propisao ènama Njegovog Poslanika, a ène
ovoga ummeta u tome slijede ène Allahovog
Poslanika, s.a.v.s. Govore}i ènama Svoga Poslanika,
Uzvi{eni veli da im, ako se Njega boje, ne}e biti ravna
nikakva druga èna, niti }e ijedna biti bolja i
po{tovanija od njih.
Iza ovoga slijede slijede}e Allahove rije~i:
"...na sebe pa`nju govorom ne skre}ite...",
tj. nje`nim, utanjenim govorom kada se budete
obra}ali mu{karcima. Razlog tome je
"...pa da tada ùdi onaj u ~ijem je srcu
bolest..." da do|e u isku{enje kao {to je vjerolomstvo
i nasilje. Sljede}e pravilo je: "...i neusiljeno
govorite...", tj. govorite ono {to je dobro i
plemenito tako da u tom govoru nema nje`nosti kada
èna govori svome muù.
Uzvi{eni veli: "U ku}ama svojim ostanite..."; to
zna~i nemojte izlaziti bez potrebe, osim ako je u
pitanju ne{to {erijatske naravi (kao {to je odlazak u
dàmiju) pod uvjetom kojeg navodi Allohov Poslanik,
s.a.v.s., u svom govoru: (494) "Nemojte zabranjivati
Allahovim robinjama da idu u Allahove mesdìde.
Neka idu, ali neupadljivo." U jednom drugom rivajetu
stoji: "...a njihove ku}e su im bolje."
Ebu-Davud prenosi od Allahovog Poslanika,
s.a.v.s., da rekao je: (485) "Namaz ène u njenoj
sobici je bolji od namaza u njenoj ku}i, a njen namaz
u njenoj ku}i bolji je od njenog namaza u njenom
predsoblju." Sened ovog hadisa je dobar.
Uzvi{eni veli: "...i ljepotu svoju kao u davno
pagansko doba ne pokazujte...", tj. kada su one
izlazile iz svojih ku}a, imale su poseban hod, izvijaju}i
svoje tijelo, koketirale su i gizdale se. Stavljale bi veo
na svoje glave, ali ga ne bi zategle, pa bi se vidjele
njihove ogrlice, min|u{e i vrat. Ako je sve ovo
uo~ljivo, onda se to naziva "teberrud`", tj. otkrivanje
onoga {to se po [erijatu treba pokriti. Zabrana o
otkrivanja onoga {to po [erijatu nije dopu{teno
obuhvata ostale vjernice.
Prvi dàhlijet odnosi se na period izme|u Idrisa i
Nuha, a.s., i trajao je hiljadu godina. Tada se pojavilo
prvo pokazivanje ènske ljepote ljudima i mu{ke
ènama. Slu{ali su Iblisa, koji je upotrijebio ne{to
sli~no onom u {to sviraju pastiri. Tako je on proizveo
zvuk kakvog ljudi prije nisu ~uli. A Iblis bi se pokazao u
liku mladi}a sviraju}i na svojoj fruli. Tako je okupio
ène i ljude da bi ga slu{ali {to je prouzrokovalo da
jedni drugima pokazuju svoju ljepotu dok se na kraju
me|u njima nije pojavio blud. To je zna~enje
Allahovih rije~i:
"...i ljepotu svoju kao u davno pagansko
doba ne pokazujte..." Ovo je skra}eno izno{enje
Ibn-Abasovih rije~i.
U Svom govoru:
"...i namaz obavljajte, i zekat dajite, i
Allaha i Poslanika Njegova slu{ajte!" Uzvi{eni im
je prvo naredio da se ostave zla
507
, zatim im je
naredio da rade dobra djela, kao {to je klanjanje
namaza, gdje se o~ituje oboàvanje Allaha, d`.{., Koji
druga nema, i davanje zekata, {to je dobo~instvo
prema stvorenjima.
Uzvi{eni kaè: "...i pokoravajte se Allahu i
Njegovom Poslaniku!" Ovo je vezivanje (atf) op}eg
propisa za posebnim, tj. vezivanje pokornosti Allahu
d`.{., i Njegovom Poslaniku, {to je op}i propis, za
posebni propis, a to je naredba namazu i zekatu.
Svojim rije~ima:
"Allah èli da od vas, o Porodico
Poslanikova, grijehe odstrani i da vas potpuno
o~isti!" Uzvi{eni uvodi ène Allahovog Poslanika u
"Ehli-bejt". One su uzrok objave ovog ajeta, a uzrok
objave ulazi u objavu, oko ~ega postoji potpuna
saglasnost, sam ili sa ne~im drugim, a ovo drugo je
ispravnije.
Ibn-Dèrir prenosi od Ikrime i Ibni-Hatima a ovi od
Ibni-Abbasa da rekao je da je ovaj ajet objavljen
posebno glede pitanja èna Allahovog Poslanika,
s.a.v.s. Ikrime rekao je: "Ajet je objavljen glede pitanja
èna Allahovog Poslanika, s.a.v.s." Ako se ovim èljelo
ista}i da su one, a ne druge ène, bile uzrok objave
onda je to ta~no, a ako se ovim ciljalo na to da se
kaè da su samo one u sastavu "Ehli-bejta", onda je to

507
Stavljanje zabranjivanja zla ispred nareivanja dobra je izuzetno
vrijedan princip u pozivanju na Allahov put. U tom kontekstu
Uzvieni veli: "Onaj ko ne vjeruje u ejtana, a vjeruje u Allaha, dri
se za najvru vezu, koja se ne moe prekinuti." Tako je prvo
spomenuto nevjerovanje u ejtana, pa onda vjerovanje u Allaha, d..,
kako bi se iz srca odstranilo ono to je prepreka imanu.
1106
za razmatranje. Ima vi{e hadisa koji ukazuju na to da
je namjera u ovome daleko op}enitija.
U svom "Sahihu", Muslim prenosi od Jezida ibn
Hajjana da je rekao: (496) "Ja, Husain ibn Sebre i
Omer ibn Seleme krenuli smo do Zeida ibn Erkama,
r.a. Kada smo do{li i sjeli kod njega, Husain mu je
rekao: 'O Zeide, ti si nai{ao na mnogo toga dobrog:
vidio si Allahovog Poslanika, s.a.v.s., slu{ao njegove
rije~i, borio se s njime i klanjao za njim. O Zeide, ti si,
zaista, susreo mnogo toga dobrog. Zeide pri~aj nam
{ta si ~uo od Allahovog Poslanika, s.a.v.s.' Zeid re~e:
'O moj brati}u, tako mi Allaha, ja sam ve} ostario i
moje vrijeme se pribliàva. Pone{to {to sam saznao od
Resulullaha ve} sam zaboravio. Ono {to vam kaèm
prihvatite, a ono {to ne kaèm, ne obavezujte se
time.' Zatim re~e: 'Jednog dana Allohov Poslanik,
s.a.v.s., drào nam je govor kraj vode koja se zvala
Hama i nalazila se izme|u Meke i Medine. Nakon {to
je zahvalio Allahu, d`.{., i o Njemu se pohvalno
izrazio, rekao je: 'O ljudi! Ja sam ~ovjek kome }e skoro
od moga Gospodara do}i melek smrti, pa na to
moram odgovoriti. Ja vam ostavljam dvije velike
stvari: prva je Knjiga Uzvi{enog Allaha, u kojoj se
nalazi Uputa i Svjetlo, pa je prihvatite i ~vrsto se nje
pridràvajte.' Zatim je podsticao na pridràvanje i
razvijanje ljubavi prema Allahovoj Knjizi pa je rekao:
'Moja Porodica (Ehlu-bejt), podsje}am vas na Allaha u
pogledu moje porodice, podsje}am vas na Allaha u
pogledu moje porodice.' To je ponovio tri puta.
Husain ga je pitao: 'Zeide, a ko pripada Ehli-bejtu? Zar
nisu njegove ène od Ehli-bejta?' Rekao je: 'Njegove
ène pripadaju Ehli-bejtu. Me|utim, Ehli-bejtu
pripadaju i oni kojima je zabranjeno uzimanje sadake
poslije njega.' Re~e: 'A ko su oni?' Re~e: 'To je
porodica Alije, Akila, Dàfera i Abbasa, r.a.' Re~e:
'Svima njima je, nakon njega, zabranjeno uzimanje
sadake?' 'Da', odgovori Zeid."
Imam Ahmed prenosi od Enesa ibn Malika, r.a., da
rekao je: (497) "[est je mjeseci Allohov Poslanik,
s.a.v.s., idu}i da klanja sabah-namaz, prolazio pored
vrata Fatime, r.a., govore}i: "Namaz, o Ehli-bejte."
o~isti." Prenosi ga i Tirmizi od Abdullaha ibn
Humejda a ovaj od Affana. Tirimizi je okarakterisao
ovaj hadis kao hasen-garib.
Ibn-Dèrir prenosi od Ebu-Hurejrea, a ovaj od
Ummi-Seleme, r.a., da je rekla: (498) "Do{la je Fatima,
r.a., kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., nose}i kameni
}up u kome je bila ka{a nose}i je na tacni. To je stavila
pred Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji rekao je: 'Gdje
ti je amidì} i tvoja dva sina?' Fatima, r.a., je
odgovorila: 'U ku}i!' Allohov Poslanik, s.a.v.s., re~e:
'Pozovi ih!' Do{la je kod Alije, r.a., i rekla je: 'Ti i tvoja
dva sina odazovite se Boìjem Poslaniku, s.a.v.s.'
Selema, r.a., kaè: "Kada ih je Allohov Poslanik,
s.a.v.s., vidio pruìo je svoju ruku prema pokriva~u, pa
ga je prostro i rekao im da na njega sjednu. Zatim je
uzeo ~etiri kraja prekriva~a i drào ih svojom lijevom
rukom iznad njihovih glava, a desnu je podigao
prema svom Gospodaru i rekao: 'Boè moj, ovo je
moja Porodica, pa od njih odstrani grijehe i potpuno
ih o~isti!' Bez ikakve sumnje, iz Kur'ana se uo~ava da
ène Allahovog Poslanika ulaze u sadràj Allahovog,
d`.{., govora kada veli:
o~isti." Dakle ovim govorom su i one uklju~ene.
Zbog toga nakon svega ovog Allah rekao je: "I
pamtite Allahove ajete i mudrost koja se
kazuje u domovima va{im", tj. pamtite onu
blagodat kojom ste obradovani mimo ostalih ljudi.
Zaista se Objava spu{ta u va{e ku}e {to nije slu~aj sa
ostalim ku}ama. A {to se ti~e ove blagodati, Ai{a, r.a.,
k}erka Ebu-Bekra es-Sidika, r.a., prva je, najsretnija i
posebno obdarena ovom Allahovom milo{}u. Pored
svih ostalih èna, samo je na njezinom krevetu
Resulullah primio objavu, kao {to je to on i potvrdio.
Neki alimi, da im se Allah smiluje, rekli su: "To je zato
jer Allohov Poslanik je jedino nju oènio kao djevojku i
s njom u njenoj postelji nije spavao niko osim
Poslanika. Zato je ona izdvojena u pogledu ove
blagodati. Me|utim, ako se njegove ène smatraju
njegovom Porodicom, onda su njegovi bli`nji pre~i
ovom nazivu, kao {to to stoji u ovom hadisu: (499)
"Moja Porodica je pre~a..." Neka je Allah zadovoljan
sa njegovim ènama i rodbinom, svi su oni njegova
porodica. Allohov govor: "Allah je, u stinu, Dobar
i sve zna." Tj. On je Dobar prema vama jer je u~inio
da budete u ku}ama u kojima se u~e Njegovi ajeti i
mudrost, tj. sunnet. On o vama sve zna jer vas je
izabrao da budete ène Njegovog Poslanika i zato vas
je obasuo Svojom milo{}u. Ovo tuma~enje prenosi
Ibn-Dènir.
i

"Muslimanima i muslimankama, i vjernicima i
vjernicama, i poslu{nim mu{karcima i
poslu{nim ènama, i iskrenim mu{karcima i
1107
iskrenim ènama, i strpljivim mu{karcima i
strpljivim ènama, i poniznim mu{karcima i
poniznim ènama, i mu{karcima koji djele
zekat i ènama koji djele zekat, i mu{karcima
koji poste i ènama koji poste, i mu{karcima
koji o svojim stidnim mjestima vode brigu i
ènama koje o svojim stidnim mjestima vode
brigu, i mu{karcima koji ~esto spominju
Allaha i ènama koje ~esto spominju Allaha -
Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku
nagradu pripremio." /35/

Imam Ahmed prenosi od Abdu-Rahmana ibn Ebi-
[ejbe da je rekao (500): "ûo sam da je Ummu-
Seleme, r.a., èna Allahovog Poslanika, s.a.v.s., rekla:
'Pitala sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., za{to se ne
spominjemo u Kur'anu kao {to se spominju mu{karci?'
Ona dalje nastavlja, pa kaè: 'Jednoga dana pa`nju mi
je privukao njegov glas sa minbera dok sam ~e{ljala
kosu. Brzo sam uplela kosu i iza{la u predsoblje ku}e i
naslonila u{i na pregradu od palminog granja. Tada je
on rekao s mimbera: "O ljudi, zaista Uzvi{eni Allah
kaè:
"Muslimanima i muslimankama, vjernicima i
vjernicama...", do kraja ajeta! Ovako prenosi Nesai
Ibn Dèrir od Abdul-Vahida ibn Zijada. Ibn-Dèrir
prenosi od Ibn-Abbasa, r.a., da rekao je (501): "@ene
Allahovog Poslanika su zapitkivale: "Za{to spominje
vjernike, a ne spominje vjernice?'" Tada je Allah, d`.{.,
objavio:
"Muslimanima i muslimankama, vjernicima
i vjernicama..." Allahov govor: "muslimanima i
muslimankama, vjernicima i vjernicama" zna~i
da iman nije isto {to i islam. On ima specifi~nije (uè)
zna~enje od islama jer Uzvi{eni kaè:
"Neki beduini govore: 'Mi vjerujemo!' Reci:
'Vi ne vjerujete, ali recite islam smo primili, jer
u srca va{a prava vjera nije jo{ u{la." (49:14) U
oba "Sahiha" stoji (502): "Bludnik dok ~ini blud, u tom
momentu on nije vjernik", dakle on ostaje bez imana,
ali to ne zna~i da je nevjernik; glede ovoga muslimani
su ina~e saglasni. Ovo zna~i da je vjerovanje (iman)
uèg zna~enja. Uzvi{eni dalje veli: "...i poslu{nim
mu{karcima i poslu{nim ènama." Rije~ "el-
kunut" zna~i pokornost u mirno}i, kao {to Uzvi{eni
veli:

"Da li je Onaj Koji u no}nim ~asovima u
molitvi poslu{an, padaju}i licem na tlo i
stoje}i strahuju}i od onoga svijeta i nadaju}i
se milosti Gospodara svoga..." (39:9) Zna~i
poslije islama dolazi ve}i stepen, a to je iman
(vjerovanje), a kao rezultat toga dvoga je "kunut"
(poslu{nost i skru{enost). Allah, d`.{., dalje veli: "...i
iskrenim mu{karcima i iskrenim ènama...." To
se odnosi na govor: Iskrenost je pohvalno svojstvo i to
je znak imana, kao {to je la` znak nifaka - licemjerstva,
a ko je iskren taj je spa{en. U jednom hadisu stoji:
(503) "Budite iskreni, jer iskrenost vodi dobro~instvu,
a dobro~instvo vodi u Dènnet. ûvajte se laì, jer la`
vodi u pokvarenost i grje{enje, a grje{enje vodi u
Vatru. ôvjek koji je iskren i za tim teì, pi{e se kod
Allaha, d`.{., kao iskreni (SIDDIK), dok ~ovjek koji laè
i tome teì, upisuje se kod Allaha la{cem (KEZZAB).
Uzvi{eni dalje veli: "i strpljvim mu{karcima i
strpljivim ènama..." Ovo je osobina postojanosti i
~vrstine, a to je strpljivost u nevolji. Zaista, je prava
strpljivost kod prvog udarca. To zna~i da je najteè u
prvim trenucima, dok je ono {to dolazi iza toga sve
lak{e i lak{e. Dalje Uzvi{eni veli:
"...i skru{enim mu{karcima i skru{enim
ènama..." Rije~ "el-hu{u" zna~i mirno}u i
zadovoljstvo, dostojanstvo i skromnost. Osnov toga je
strah od Allaha, d`.{., i Njegove kontrole, kao {to to
stoji u ovom hadisu: (504) "Oboàvaj Allaha kao da
ga vidi{, a ako ga nevidi{, znaj da On tebe vidi." U
rije~ima:
"...i mu{karcima koji dijele zekat i ènama
koje dijele zekat..." Sadaka zna~i dobro~instvo
prema bijednicima i slabim, koji nemaju nikakve
zarade ni prihoda. Daju im od vi{ka imetka iz
pokornosti prema Allahu, d`.{., i dobronamjernosti
prema Njegovim stvorenjima. U oba "Sahiha" stoji:
(505) "Sedam osoba Allah }e staviti pod Svoj hlad
onoga dana kada drugoga hlada osim Njegovog
ne}e biti." Pa je izme|u ostalog spomenut i ~ovjek
koji dijeli sadaku tajno, tako da mu lijeva ruka ne zna
{to i koliko dijeli desna. Dalje, Uzvi{eni veli:
"...i mu{karcima koji poste i ènama koje
poste..." U jednom hadisu kojeg prenosi Ibn-Madè
stoji: "Post je zekat na tijelo", tj. ~isti ga i ure|uje od
pokvarenih primjesa sa prirodnog i {erijatskog
aspekta. Rije~ Uzvi{enog:
"...i mu{karcima koji ~uvaju stidna mjesta
svoja, i ènama koje ~uvaju stidna mjesta
svoja..." dolaze poslije rije~i: "...i mu{karcima koji
poste i ènama koje poste..." jer je post najbolji
pomaga~ suzbijanju strasti, kao {to je re~eno u
sljede}em hadisu (506): "...a ako ne moè (da se
oèni) neka posti jer mu je to {tit." Zbog toga je
odgovaralo da se poslije toga spomene:
"i mu{karcima koji ~uvaju stidna mjesta
svoja, i ènama koje ~uvaju stidna mjesta
svoja." ûvaju ih od zabranjenog grijeha, izuzev
tamo gdje je dozvoljeno kao npr. èna i one koje
posjedujete. O Boìjem govoru: "...i mu{karcima
koji mnogo spominju Allaha i ènama koje
mnogo spominju Allaha" Ibn Ebi-Hatim prenosi
od Ebi-Seida el-Hudarija, r.a., da je rekao: "Zaista je
Allohov Poslanik rekao: (508) 'Kada ~ovjek probudi
svoju ènu u no}i, pa klanjaju dva rekata, onda su oni,
te no}i, od onih koji ~esto spominju Allaha.'" Prenose
ga Ebu-Davud, Nesai ibn Madè od E'ame{a. Imam
Ahmed prenosi od Mu'aza ibn Dèbela, r.a., da je
rekao: "Rekao je Allohov Poslanik, s.a.v.s.: (508)
'Nijedan ~ovjek ne}e uraditi neki posao a da }e ga
bolje spasiti od Allahove kazne nego {to je
1108
spominjanje Uzvi{enog i Svemogu}eg Allaha.'" Govor
Uzvi{enog:
"Allah je njima, doista, pripremio oprost i
nagradu veliku!" To je informacija o svim
prethodno navedenim, tj. da im je Uzvi{eni Allah
pripremio Svoj oprost za njihove grijehe i veliku
nagradu - Dènnet. (Boè, oprosti nam i uvedi nas u
Dènnet, koji si obe}ao bogobojaznima.)
508

"Ni vjernik ni vjernica nemaju izbora da, kada
Allah i Poslanik Njegov ne{to odrede, po svom
naho|enju postupe. A ko Allaha i Njegova
Poslanika ne poslu{a, taj je sigurno skrenuo s
Pravog puta." /36/

El-'Awfi, prenose}i od Ibn-Abbasa u vezi sa rije~ima
Uzvi{enog: "Ni vjernik ni vjernica nemaju
izbora..." veli: (509) "Krenuo Allohov Poslanik,
s.a.v.s., da isprosi djevojku svome momku Zejdu ibn
Hariseu, r.a. U{ao je kod Zejneb bint Dàh{ el-Esedijje
r.a., i zaprosio je, na {to je rekla: 'Ne}u se za njega
udati!' Bo`ji Poslanik joj rekao je: 'Naprotiv, udaj se za
njega!'
"Bo`ji Poslani~e, zar da mi bude nare|eno ne{to
{to se samo mene ti~e?"
Dok su razgovarali, Uzvi{eni Allah objavi Bo`jem
Poslaniku ovaj ajet, a ona re~e:
"Jesi li zadovoljan da se on mnome oèni?"
"Da."
"U tom slu~aju, ne}u biti neposlu{na Boìjem
Poslaniku. Udajem se za njega!"
I Mudàhid, Katade i Mukatil ibn Hajjan tako|er
vele da je ajet objavljen u vezi sa Zejneb bint Dàh{ i
slu~ajem kada ju je Allohov Poslanik zaprosio za svog
oslobo|enog roba Zejda ibn Harisea, r.a. Re~eno je i
da je objavljen u vezi sa Umm-Kulsum bint Ukbe ibn
Mu'ajtom, r.a., prvom ènom koja je u~inila Hid`ru
nakon ugovora na Hudejbiji, koja je sebe darovala
Poslaniku. On rekao je: "Prihvatam" i vjen~ao je za
Zejda ibn Harise, r.a. - a Allah najbolje zna - nakon {to
se rastao sa Zejneb.
Hafiz Ebu-Umer ibn Abdul-Berr u djelu "El-Isti'ab"
spominje da je ajet:
"Ni vjernik ni vjernica nemaju izbora da,
kada Allah i Poslanik Njegov ne{to odrede, po
svom naho|enju postupe" objavljen kada je Bo`ji
Poslanik prosio djevojku od njenog oca Ebu-Berze el-
Eslemija za Dùlejbiba, r.a., a ona je u |erdeku (svom
odjelu) rekla: "Zar }ete odbiti naredbu Allahovog
Poslanika?"

508
Rijei izmeu zagrada moje su, a ne Ibn-Kesirove!
Ibn-Dùrejd` prenosi od Tavusa da je pitao Ibn-
Abbasa o dva rekata nakon ikindije, pa mu je on
zabranio, prou~iv{i mu ajet: "Ni vjernik ni vjernica
nemaju izbora "
Ovaj ajet je op}enit za sve prilike. Kada Allah i
Njegov Poslanik ne{to odrede, niko nema pravo da
postupi suprotno, niti ima pravo izbora, mi{ljenja ili
rije~i, kao {to to veli Uzvi{eni:
"I tako Mi Gospodara tvoga, oni ne}e biti
vjernici dok za sudiju u sporovima
me|usobnim tebe ne prihvate i da onda zbog
presude tvoje u du{ama svojim nimalo tegobe
ne osjete i dok se sasvim ne pokore." (4:65 )
Rije~i Uzvi{enog:
"A ko Allaha i Njegova Poslanika ne
poslu{a, taj je sigurno skrenuo s Pravog puta"
prijetnja su onima koji suprotno postupe, kao {to su i
rije~i Uzvi{enog:
"Neka se pripaze oni koji postupaju
suprotno nare|enju Njegovu da ih isku{enje
kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne
sna|e." (24:63) (Boè, sa~uvaj nas Svoje kazne i
u~ini nas pokornima Tvojoj zapovijedi i zapovijedi
Tvoga Poslanika. Tebi se utje~emo od poniènja i
ru`nog skon~avanja!)

"A kad ti re~e onome kome je Allah bio
blagodaran, i kome si i ti bio blagodaran:
'Zadrì ènu svoju i boj se Allaha!' - u sebi si
skrivao ono {to }e Allah objelodaniti i ljudi si
se bojao, a pre~e je da se Allaha boji{. I po{to
je Zejd s njom ìvio i od nje se razveo, Mi smo
je za tebe udali kako se vjernici ne bi
ustru~avali vi{e da se ène ènama posinaka
svojih kad se oni od njih razvedu. A Allahova
odredba je izvr{iva!" /37/

Uzvi{eni izvje{tava o Svome Poslaniku kako je
govorio svome oslobo|enom robu Zejdu ibn Harisu,
r.a, kome je Allah bio blagodaran tako {to ga je
uputio u islam i na slije|enje Poslanika, s.a.v.s.
"a kome si i ti bio blagodaran" oslobodiv{i ga
ropstva, te je postao uvaèn i cijenjen gospodin, drag
Boìjem Poslaniku, te su ga zvali Miljenik, a njegovog
sina Usamu, Miljenik, sin Miljenika. Ai{a, r.a., veli: "U
koji god bi ga pohod Bo`ji Poslanik poslao, odredio
ga je za zapovjednika. Da je poìvio poslije njega,
1109
odredio bi ga za halifu." Ove rije~i prenosi imam
Ahmed.
Bo`ji Poslanik, s.a.v.s., ga je oènio k}erkom svoje
tetke po ocu Zejneb bint Dàh{, r.a., k}erkom
Umejme bin Abdul-Muttalib, dav{i joj kao mehr 10
dinara i 60 dirhema, prekriva~, pokriva~, {tit, 50
muddova
509
hrane i 10 muddova hurmi. Ovo veli
Mukatil ibn Hajjan.
Kod njega je ostala blizu godine ili vi{e, a zatim je
me|u njima izbio razdor...Zejd je do{ao da se poàli
na nju Boìjem Poslaniku, koji mu je govorio:
"Zadrì ènu svoju i boj se Allaha!" Uzvi{eni
Allah veli:
"U sebi si skrivao ono {to }e Allah
objelodaniti i ljudi si se bojao, a pre~e je da se
Allaha boji{." Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ali ibn Zejd
ibn Dùd'ana: "Pitao me Ali ibn el-Husejn, r.a., o tome
{ta veli El-Hasan o rije~ima Uzvi{enog:

i

objelodaniti..." Spomenuo sam mu to, a on rekao
je: "Nije tako, ve} je Uzvi{eni Allah izvijestio Svoga
Poslanika da }e ona biti jedna od njegovih supruga
prije nego {to se njome oènio. Kada mu je do{ao
Zejd da mu se potuì na nju, on mu rekao je: "Boj se
Allaha i zadrì svoju ènu!", pa mu Uzvi{eni veli:
"Izvijestio sam te da }u te njome oèniti, a ti u sebi
krije{ ono {to }e Allah objelodaniti." Ovako se prenosi
i od Es-Suddija.
Ibn-Dèrir veli, prenose}i od Ai{e, r.a., da je rekla:
"Da je Muhammed, s.a.v.s., sakrio bilo {ta od onoga
{to mu je objavljeno u Allahovoj Knjizi, sakrio bi:
objelodaniti i ljudi si se bojao, a pre~e je da se
Allaha boji{."
Rije~i Uzvi{enog: "I po{to je Zejd s njom ` vio i
od nje se razveo, Mi smo je za tebe udali." Rije~
zna~i "èlja" i "potreba", tj. nakon {to je sa njom
zavr{io i rastao se, Mi smo te njome oènili.Uzvi{eni
Allah je Taj Koji je imao ulogu staratelja u njenoj udaji,
u smislu da mu je (tj. Poslaniku) objavio da stupi u
brak sa njom bez staratelja, ugovora, mehra ili ljudskih
svjedoka.
Imam Ahmed prenosi od Enesa, r.a., da rekao je:
(510) "Nakon {to je Zejnebi, r.a., istekao iddet,
Allohov Poslanik, s.a.v.s., rekao je Zejdu ibn Harisu:
"Idi i isprosi mi je!" Oti{ao je i zatekao je kako mijesi
tijesto. On veli: "Kada sam je vidio, bilo mi je mu~no i
neprijatno tako da nisam mogao pogledati u nju i re}i
joj da ju je Bo`ji Poslanik, s.a.v.s., zaprosio, te sam se
okrenuo i vra}aju}i se rekao: 'Raduj se, Zejneb, Bo`ji
Poslanik me poslao, prosi te.' Ona re~e: 'Ne}u ni{ta
u~initi dok ne zamolim Allaha za odluku', i ode na
mjesto gdje je klanjala,a zatim je si{la Objava. Allahov
Poslanik, s.a.v.s., do{ao je i u{ao kod nje bez traènja
izuna. Kao da nas vidim kada sam u{ao kod Allahovog
Poslanika, s.a.v.s., pa nas je on pogostio hljebom i
mesom. Ljudi su iza{li, a neki su ostali razgovarati
nakon jela. Allohov Poslanik, s.a.v.s., iza{ao je, a ja
sam ga slijedio. Obi{ao je sobe svojih supruga,
nazivaju}i im selam, a one su govorile: 'Bo`ji
Poslani~e, kako ti je nova supruga?' Ne znam da li
sam ga ja izvijestio da su ljudi iza{li ili ga je neko drugi
obavijestio. Krenuo je, i kada je u{ao u ku}u za njim
sam krenuo i ja, pa je spustio zastor. Onda su
objavljeni ajeti o hidàbu, a ljudima je preporu~eno:

509
Pregrt - rairenih i spojenih aka.
"Ne ulazite u sobe Vjerovjesnikove osim
ako vam se dopusti..." Prenose ga i Muslim i En-
Nesai u vi{e predanja od Sulejman ibn el-Mugire. U
poglavlju En--Nur prethodilo je hvalisanje Ai{e i
Zejneb, r.a.
510

Ibn-Dèrir prenosi od E{-[a'bija da rekao je:
"Zejneb, r.a., govorila je Poslaniku, s.a.v.s.: 'Kada si ti u
pitanju, di~im se trima stvarima kojima se ni jedna od
tvojih supruga ne di~i: moj i tvoj djed je jedan,
Uzvi{eni Allah sa Neba me je udao za tebe, a glasnik
je bio Dìbril, a.s.'"
Rije~i Uzvi{enog:
"...kako se vjernici ne bi ustru~avali vi{e da
se ène ènama posinaka svojih kad se oni od
njih razvedu", tj. dozvolili smo ti da se oèni{
njome, a u~inili smo to da vjernicima ne bude
neprijatno da se oène pu{tenim ènama svojih
posinaka. Naime, Allohov Poslanik, s.a.v.s., prije je
poslanstva posinio Zejd ibn Harise, r.a., pa je za njega
govoreno "Zejd ibn (sin) Muhammed." Nakon {to je
Uzvi{eni Allah dokinuo to srodstvo rije~ima:
"...niti je posinke va{e sinovima va{im
u~inio..." zovite ih po o~evima njihovim, to je kod
Allaha ispravnije," to je pojasnio i potvrdio ènidbom
Allahovog Poslanika, s.a.v.s., sa Zejneb bint Dàh{,
r.a., nakon {to ju je pustio Zejd ibn Haris, r.a. Stoga u
ajetu o zabrani ènidbe odre|enim ènama
(ajetut-tahrim) Uzvi{eni veli:
"i ène va{ih ro|enih sinova" (4:23), da bi se
isklju~io posinak, jer je posinjavanje bilo me|u njima
ra{irena pojava. Rije~i Uzvi{enog: "A Allahova
odredba je izvr{iva!", tj. ono {to se dogodilo
jama~no se moralo dogoditi, a to je da }e Zejneb, po
Allahovom Znanju, postati jedna od Poslanikovih,
s.a.v.s., supruga.

"Vjerovjesniku nije te{ko da ~ini ono {to
mu Allah odredi jer takav je bio Allahov
propis i za one koji su prije bili i nestali, a
Allahova zapovijed je odredba kona~na." /38/

Uzvi{eni veli:

510
Kod tumaenja 11. ajeta poglavlja "En-Nur" i rijei Uzvienog:
"Vi ne smatrajte to nekim zlom po vas; ne, to je dobro po vas."
1110
"Vjerovjesniku nije te{ko da ~ini ono {to mu
Allah odredi", tj. {to mu dozvoli i naredi u slu~aju
ènidbe Zejneb bint Dàh{, r.a., koju je pustio njegov
posinak Zejd ibn Haris, r.a.
Rije~i Uzvi{enog: "takav je bio Allahov propis i
za one koji su prije bili i nestali", tj. to je
Allahova odredba vaè}a i za poslanike prije njega,
On im nije nare|ivao ne{to {to bi im bilo neugodno.
Ovo je odgovor munaficima koji su umi{ljali
manjkavost u njegovoj ènidbi biv{om suprugom
svoga oslobo|enog roba i posinka Zejda.
"A Allahova zapovijed je odredba
kona~na", tj. stvar koju Allah odredi neopozivo }e se
zbiti i neizbje`no }e se dogoditi, jer {to On ho}e to
biva, a {to ne}e ne biva.

"Za one koji su Allahove poslanice dostavljali i
od Njega strahovali, i koji se nikoga, osim
Allaha, nisu bojali. - A dovoljno je to {to }e
pred Allahom ra~un polagati! /39/
Muhammed nije otac nijednom od va{ih ljudi,
nego je Allahov poslanik i posljednji
vjerovjesnik - a Allah sve dobro zna." /40/

Uzvi{eni hvali one "koji su Alahove poslanice
dostavljali", Njegovim stvorenjima i vjerno izvr{avali
svoju misiju i koji su "od Njega strahovali", tj.
bojali Ga se, a nisu se pla{ili nikoga mimo Njega i
ni~ija sila ih nije ometala da dostave Allahove
poslanice.

"A dovoljno je to {to }e se pred Allahom
ra~un polagati", tj. Allah vam je dovoljan kao
pomagatelj. U ovome, kao i u svemu drugome,
pro~elnik svih ljudi je Muhammed, a.s. On je izvr{io
svoju misiju i dostavio poslanicu ìteljima Istoka i
Zapada, svim sinovima Ademovim. Njegovu vjeru
Allah je uzdigao nad svim vjerama, jer su neki
poslanici prije njega slati samo svome narodu, a on je
poslat svim ljudima, i Arapima i nearapima:
"Reci: 'O ljudi, ja sam svima vama Allahov
Poslanik...'" (7:158) Potom je zada}u priop}avanja
od njega naslijedio njegov ummet. Najvi{i domet u
tome poslije njega su postigli njegovi ashabi, r.a. Od
njega su prenijeli i dostavili, kao {to im je zapovijedio,
sve njegove rije~i i djela, sva njegova stanja u kojima
je bio, danju i no}u, kod ku}e ili na putovanju, u
potaji i javnosti. Neka Allah bude njima zadovoljan, a
neka i njih zadovoljnima u~ini! Zatim su ga slijedili svi
potomci nakon predaka svojih, sve do ovog na{eg
vremena. Njihovim svjetlom rukovode se upu}eni i
njihovim putem hode.
511
Plemenitog i Dare`ljivog
Allaha molimo da nas u~ini njihovim nasljednicima.
Imam Ahmed prenosi od Ebu-Se'ida el-Hudrijja,
r.a., da je rekao: "Allohov Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
(511) 'Neka niko od vas ne poniàva sebe time {to }e
vidjeti da se u pogledu neke Allahove odredbe
(njenog kr{enja) ima {ta re}i, a ne rekne to. Allah }e
re}i: '[ta te sprije~ilo da to ne rekne{?' On }e re}i:
'Gospodaru, bojao sam se ljudi.' A On }e re}i:
'Najpre~e je bojati se Mene!'" Prenose ga tako|er
Abdurrezzak i Ibn-Madè.
Rije~i Uzvi{enog: "Muhammed nije otac
nijednom od va{ih ljudi." Nakon ovoga
zabranjeno je da se govori "Zejd ibn Muhammed"
(Zejd sin Muhammedov). Dakle, on mu nije bio otac,
iako da ga je posinio. Ina~e, ni jedno mu{ko dijete mu
nije doìvjelo punoljetstvo. Od Hatidè, r.a., rodili su
mu se El-
-Kasim, Et-Tajjib i Et-Tahir i svi su umrli kao djeca. Od
Marije Koptkinje ro|en mu je Ibrahim, koji je tako|e
umro kao dojen~e. Sa Hatidòm je imao ~etiri k}eri:
Zejneb, Rukajju, Umm Kulsum i Fatimu, r.a. Tri od
njih su umrle za vrijeme njegovog ìvota, a Fatima,
r.a., je ostala iza njega, umrijev{i {est mjeseci nakon
njega.
Rije~i Uzvi{enog:

"...nego je Allahov Poslanik i posljednji
vjerovjesnik - a Allah sve dobro zna." Izri~ito
tvrde da nakon njega nema "nebijja" - vjerovjesnika, a
tim prije nema ni "resula", poslanika, jer je "risalet"
specifi~niji od "nubuvveta", s obzirom da je svaki resul
ujedno i nebijj, a nije obrnuto. O tome postoje
mutevatir-hadisi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., od
grupe ashaba, od kojih navodimo sljede}e:
Imam Ahmed prenosi od Enes ibn Malika, r.a., da
je rekao: "Allohov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (512)
'Risalet i nubuvvet prekinuli su se, pa poslije mene
nema resula,i nema nebijja.' On veli: 'Ljudima je to
bilo te{ko ~uti, pa im on re~e: 'Ali ostaju navje{taji.'"
"Allohov Poslani~e, a {ta su to navje{taji?"
"Snovi|enja vjernika, ona su jedan od dijelova
nubuvveta." Ovako ga prenosi i Et-Tirmizi i veli: Hadis
je sahih-garib u predaji El-Muhtar ibn Fulfula.
Ebu-Davud et-Tajalisi prenosi od Dàbira ibn
Abdullaha, r.a., da je rekao: "Allohov Poslanik, s.a.v.s.,
je rekao: (513) 'Primjer mene i (prethodnih) poslanika
je primjer ~ovjeka koji sagradi ku}u, pa je dovr{i i
ljep{a, osim mjesta za jedan }erpi}, pa oni koji u|u i
razgledaju vele: 'Divna li je, jedino ovaj }erpi}
manjka...' Ja sam taj "}erpi}", sa mnom su okon~ani
poslanici.'" Prenose ga i Buharija, Muslim i Et-Termizi.

511
Ja velim: "Ali, u ovom naem vremenu muslimanski vladari
napustili su ovaj pravac i slijede pravac nevjernika. Boe, na lijep ih
nain vrati Tvojoj vjeri! Objedini njihovu mo, sloi im rije na
Iistini, u jednoj dravi koja e vladati po onome to si objavio u
Svome Kur'anu i u sunnetu Tvoga Poslanika."
1111
Imam Muslim prenosi od Ebu-Hurejrea, r.a., da je
Allohov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (514) "Odlikovan sam
u odnosu na ostale poslanika sa {est stvari: data mi je
sposobnost saètog i mudrog izraàvanja (dèvami'ul-
kelim), potpomognut sam strahom, dopu{ten mi je
ratni plijen, cijela zemlja mi je u~injena mjestom za
obavljanje namaza i ~istom, poslat sam cijelom
~ovje~anstvu i sa mnom su okon~ani poslanici."
Prenose ga i Et-Tirmizi i Ibn-Madè.
Ez-Zuhri prenosi od Dùbejra ibn Met'ama, a ovaj
od svoga oca, r.a., da rekao je: "ûo sam Allahovog
Poslanika, s.a.v.s., da veli: (515) 'Ja imam vi{e imena:
ja sam Muhammed, ja sam Ahmed, ja sam El-Mahi,
kojim Uzvi{eni Allah bri{e nevjerovanje, ja sam El-
Ha{ir, poslije kojeg }e biti sakupljeni ljudi, ja sam
Posljednji nakon koga nema poslanika.'" Navode ga u
"Sahihima".
Dakle, Uzvi{eni u Svojoj Knjizi i Njegov Poslanik,
s.a.v.s., u mutevatir-predajama u sunnetu izvijestili su
da nakon njega nema poslanika da bi oba svijeta (i
ljudi i dìni) znala da je svako ko nakon njega bude
svojatao ovu funkciju laòv, opsjenar i zabludjeli
zablu|iva~. Ma sa kakvim ~udima i tlapnjama,
~arolijama i misterijama do{ao, sve je to kod
pametnih iluzija i obmana, kao {to je Uzvi{eni Allah
dao da se neka bolesna stanja i hladne rije~i obznani
El-Esved El-Ansiji u Jemenu i Musejleme el-Kezzabi u
Jemami. Svi pametni, razumni i o{troumni shvatili su
da njih dvojica - Allah ih prokleo! - zabludjeli laòvi, a
tako|er i svako ko to svojata do Sudnjeg dana
512
,
zavr{no sa Dedàlom.
Uzvi{eni Allah veli:
"Ho}u li vas obavijestiti kome dolaze
{ejtani? Oni dolaze svakom la{cu, grje{niku "
(26:221, 222) Ovo je opre~no od stanja poslanika,
neka je na njih blagoslov.
.

Oni su dobri, iskreni, smjerni i pravedni u svemu
{to govore, ~ine i {to nare|uju i zabranjuju, uz
nadnaravna djela i jasne i zapanjuju}e dokaze. Neka je
Allahov blagoslov i mir na njih uvijek i neprestano, sve
dok je Zemlje i nebesa!

512
Meu te laove spada i otpadnik, nevjernik i murik po imenu
Mirza Gulam Ahmed iz Kadijana u Indiji koji je svojatao poslanstvo,
Allah ga prokleo do Sudnjeg dana. On je svojatao poslanstvo i tvrdio
da i on ima Kur'an koji mu je Allah objavio. U njegove rijei u tom
"Kur'anu" spadaju i ove: "O Ahmede, ti si mi kao sin, ti si mi kao
moja jednoa!" Ovaj podli nevjernik je skonao, pa ga je naslijedio
sin. Ova zabludjela skupina ima pobornike u nekim zemljama, a
produkt je Engleza u Indiji. Jedna od preporuka ovog podlog
nevjernika je da, ako doe do sukoba izmeu muslimana i Engleza,
njegovi sljedbenici stanu na stranu Engleza!!! Imaju veoma mali broj
pristalica i u Damasku. Svoje otrove pokuali su ubaciti i u Haleb, te
su poslali svoga propagatora Gulam Ahmeda, ali se digao na
selefijski pokret i uspio uz Allahovu pomo i uz pomo nekih
studenata i vlade 1371 H. / 1951. god. pruiti otpor ovom
propagatoru - nevjerniku. Svuda smo ga pratili i onemoguavali
uvlaenje njegovog nevjernikog, raskolnikog djelovanja, dok nam
Allah nije propisao pobjedu, kada smo ga iz Haleba, ako Allah da,
protjerali bespovratno. E-ehba' (drugo ime Haleba) oiena je od
pogani njegove podle i nevjernike kadijanijske propagande. Boe,
primi nae djelovanje u Tvoje plemenito ime, a nagradi i Tvoje
robove koji su nam pomogli!

"O vjernici, ~esto Allaha spominjite i hvalite,
/41/ i ujutro i nave~er Ga veli~ajte; /42/ On
vas blagosilja, a i meleki Njegovi, da bi vas iz
tmina na svjetlo izveo - On je prema
vjernicima Milostiv, /43/ a na Dan kad Ga oni
susretnu, On }e ih pozdraviti sa: 'Mir vama!', i
On im je pripremio nagradu plemenitu " /44/

.
i

Uzvi{eni nare|uje Svojim robovima da ga
spominju zbog Njegovih obilnih blagodati i velikih
darova, za {to }e imati obilnu nagradu i lijep kraj.
Imam Ahmed prenosi od Ebu-Se'ida el-Himsija da
je rekao: "ûo sam Ebu-Hurejrea da veli: 'Dova koju
sam ~uo do Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i koju ne
ostavljam je: (516) 'Boè, u~ini da Ti {to vi{e
zahvaljujem, slijedim Tvoje savjete, da Te {to vi{e
spominjem i pazim Tvoje preporuke''" Prenosi ga i Et-
Tirmizi.
Imam Ahmed prenosi od Abdulaha ibn 'Amra, r.a.,
da je rekao: "Allohov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Koji
god ljudi budu sjedili u nekom sijelu u kome ne budu
spominjali Uzvi{enog Allaha, àlit }e zbog njega na
Sudnjem danu.'"
Uzvi{eni veli: "i ujutro i nave~er Ga veli~ajte"
Ako to u~inite, blagosiljat }e vas On i Njegovi meleki,
tj. veli~ajte Ga jutrom i ve~erom, kao u rije~ima
Uzvi{enog:
"Pa, Slavljen neka je Allah kad god
omrknete i kad god osvanete. Njemu neka je
pohvala i na nebesima i na Zemlji, i predve~er
i u podne!" (30:17,18)
Rije~i Uzvi{enog: "On vas blagosilja, a i meleki
Njegovi" podsticaj su na spominjanje (zikr), tj.
Uzvi{eni vas spominje, pa spominjite vi Njega, kao u
rije~ima Uzvi{enog:
"Sje}ajte se vi Mene, i Ja }u se vas sjetiti, i
zahvaljujte Mi, i na blagodatima Mojim
nemojte neblagodarni biti!" (2:152) Poslanik,
s.a.v.s., veli: (517) "Uzvi{eni Allah veli: 'Ko Me
spomene u sebi, spomenem ga u Seb , a ko
Me spomene u dru{tvu, spomenem ga u
boljem od toga.'"
"Salavat" - blagosiljanje Uzvi{enog Allaha - pohvala
je roba pred melekima. To prenosi Buharija od Ebul-
'Alije, a drugi vele: "Salavat" Uzvi{enog Allaha je
milost. Moglo bi se re}i da nema protuslovlja me|u
dvjema tvrdnjama, a Allah najbolje zna.
1112
"Salat" meleka, pak, jeste traènje oprosta i
upu}ivanja dove za ljude, kao u rije~ima Uzvi{enog:
"Meleki koji drè Ar{ i oni koji su oko njega
veli~aju i hvale Gospodara svoga i vjeruju u Nj
i mole se da budu opro{teni grijesi vjernicima:
'Gospodaru na{, Ti sve obuhvata{ milo{}u i
znanjem; zato oprosti svima koji su se
pokajali i koji slijede Tvoj put i sa~uvaj ih
patnje u Vatri! Gospodaru na{, uvedi ih u
edenske vrtove, koje si im obe}ao, i pretke
njihove, i ène njihove i potomstvo njihovo -
one koji su bili dobri; Ti si, u stinu, Silan i
Mudar. I po{tedi ih kazne zbog ru`nih
djela...'" (40:7-9)

i
Rije~i Uzvi{enog: "...da bi vas iz tmina na
svjetlo izveo", tj. iz tmina neznanja i zablude na
svjetlo upute i ~vrstog uvjerenja. "On je prema
vjernicima Milostiv" na dunjaluku i ahiretu, na
dunjaluku na taj na~in {to ih je uputio Istini, koju
drugi ne poznaju, i ukazao im put sa kog su zalutali i
skrenuli zagovornici nevjerovanja i novatorstva u vjeri i
rulja koja ih slijedi, a na ahiretu ih je po{tedio velikog
straha i naredio melekima da ih do~ekaju radosnim
vijestima o zadobivanju Dènneta i spasenju od Vatre,
{to je sve odraz Njegove ljubavi i samilosti prema
njima.
U Buharijevom "Sahihu" se prenosi od emirul-
-muminina Omer ibn el-Hattaba, r.a. (518) da je
Allohov Poslanik, s.a.v.s., vidio neku zarobljenu ènu
kako je uzela svoje dijete i privila ga na prsa da ga
podoji, pa rekao je: "Mislite li da bi ova svoje dijete,
ako bi ona o tome odlu~ivala, bacila u Vatru?" "Ne
bi", reko{e oni. Allohov Poslanik, s.a.v.s., re~e: "Tako
mi Allaha, Allah je milostiviji prema Svojim robovima
nego ona prema svome djetetu!"
Rije~i Uzvi{enog: "a na Dan kad oni pred
Njega stanu, On }e ih pozdraviti sa: 'Mir
vama!'" îni se - a Allah najbolje zna - da se èli re}i
da }e im pozdrav od Uzvi{enog Allaha, na Dan kada
Ga sretnu, biti selam, tj. na Dan kada ih pozdravi, kao
{to veli Uzvi{eni: "'Mir vama!' - bit }e rije~i
Gospodara Milostivog." (36:58)
Rije~ima Uzvi{enog: "i On im je pripremio
nagradu plemenitu" misli se na Dènnet i ono u
njemu {to oko nije vidjelo, uho nije ~ulo, niti ga
~ovjek moè zamisliti.

"O Vjerovjesni~e, Mi smo te poslali kao
svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao
poslanika koji opominje, /45/ da - po
Njegovom nare|enju - poziva{ k Allahu, i kao
svjetiljku koja sija. /46/ I obraduj vjernike da
}e Allah na njih veliku milost prosuti, /47/ a
ne slu{aj nevjernike ni licemjere, i na uvrede
njihove pa`nju ne obra}aj i u Allaha se
pouzdaj, Allah je dovoljan kao za{titnik." /48/

Imam Ahmed prenosi od 'Ataa ibn Jesara da je
rekao: "Sreo sam Abdullah ibn 'Amr ibn El-Asa, r.a., i
rekao: 'Izvijesti me o opisu Bo`jeg Poslanika, s.a.v.s., u
Tevratu', pa mi rekao je: 'Da, tako mi Allaha, opisan je
u Tevratu nekim od svojstava iz Kur'ana:
"O Vjerovjesni~e, Mi smo te poslali kao
poslanika koji opominje", kao sugurnost
"nepismenima" (Arapima tada{njeg doba), ti si Moj
rob i poslanik. Nazvah te onim koji se oslanja na
Allaha. Nije grub ni osoran, niti galami po trgovima,
na lo{e ne uzvra}a lo{im, ve} prelazi i pra{ta. Allah ga
ne}e usmrtiti dok ne popravi njime zabludjeli narod
da izjave da nema boga osim Allaha i time otvori
slijepe o~i, gluhe u{i i okorjela srca." Prenosi ga
Buharija, a i Ibn Ebi-Hatim.
Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ibn-Abbasa da rekao je:
"Nakon {to je objavljeno:
'O Vjerovjesni~e, Mi smo te poslali kao
poslanika koji opominje' - a on je ve} bio naredio
Aliji i Muazu, r.a., da idu u Jemen - rekao im je: /519/
'Idite i obveseljavajte, a ne izazivajte odvratnost i
odbojnost, olak{avajte, a ne oteàvajte, jer mi je
objavljeno:
'O Vjerovjesni~e, Mi smo te poslali kao
poslanika koji opominje''"). Rije~i Uzvi{enog:
"svjedoka", tj. koji svjedo~i o Allahovoj jedno}i i o
tome da nema boga osim Njega i kao svjedoka
ljudima o njihovim djelima na Sudnjem danu. A rije~i
Uzvi{enog: "i kao donosioca radosnih vijesti i
kao poslanika koji opominje", tj. obveselitelja
vjernika obilnom nagradom a opominjatelja
nevjernika neizbje`nom kaznom. Rije~i Uzvi{enog:
"da - po Njegovom nare|enju - poziva{ k
Allahu", tj. da stvorenja poziva{ da robuju svome
Gospodaru po Njegovom nare|enju koje ti je uputio,
"i kao svjetiljku koja sija", tj. Istina sa kojom si
do{ao poput je Sunca u njegovom blje{tavilu i
svjetlosti i samo Ga prkosnik moè zanijekati. Rije~i
Uzvi{enog:
"a ne slu{aj nevjernike ni licemjere, i na
uvrede njihove pa`nju ne obra}aj", tj. nemoj im
se pokoravati u onome {to ~uje{ da govore "i na
uvrede njihove pa`nju ne obra}aj", tj. oprosti im
i pre|i preko toga i prepusti ih Uzvi{enom Allahu,
dovoljan im je On. Stoga Uzvi{eni i veli:
"u Allaha se pouzdaj, Allah je dovoljan kao
za{titnik."

1113

"O vjernici, kad se vjernicama oènite, a onda
ih, prije stupanja u bra~ni odnos, pustite, one
nisu du`ne da ~ekaju odre|eno vrijeme koje
}ete vi brojati, ve} ih darujte i lijepo ih
otpremite." /49/

Ovaj ~asni ajet sadrì brojne propise. Jedan od njih
je da se brakom smatra i sam ugovor i o tome u
Kur'anu ne postoji izri~itiji ajet od ovog. Islamski
pravnici razilaze se u tome da li ugovor pravno
uspostavlja brak ili je to op}enje, ili oboje zajedno.
Kur'an rije~ "nikah" - "brak" upotrebljava za ugovor i
op}enje nakon njega, izuzev u ovom ajetu, u kome se
upotrebljava za sam ugovor, jer Uzvi{eni veli:
"O vjernici, kad se vjernicama oènite, a
onda ih, prije stupanja u bra~ni odnos,
pustite...." Ajet sadràva i dozvolu pu{tanja ène
prije op}enja sa njom. Rije~i Uzvi{enog:
"vjernicama" odnose se na preteìtost, jer po op}oj
saglasnosti nema razlike u pravnoj kvalifikaciji (hukm)
izme|u vjernice i kitabijke. Ibn-Abbas, r.a., i grupa
selefa ovaj ajet uzimaju kao dokaz da do razvoda
braka (pu{tanje - talak) ne moè do}i ako mu ne
prethodi sam brak, jer Uzvi{eni Allah veli:
"kad se vjernicima oènite, a onda ih
pustite... ", spominju}i razvod nakon sklapanja
braka, {to dokazuje da on nije valjan niti mogu} prije.
Ovo je stav [afije i Ahmeda i brojne grupe pre|a{njih i
potonjih (selef i halef). Malik i Ebu-Hanife, Allah im se
smilovao, su stava da je razvod ispravan i prije
sklapanja braka, kao npr. da neko kaè: "Ako se
oènim tom i tom, pu{tena je!" Razilaze se u pogledu
slu~aja da kaè: "Svaka èna koju oènim pu{tena je."
Malik veli da nije pu{tena dok ne odredi na koju se to
odnosi, a Ebu-Hanife da se svaka èna sa kojom se
oèni smatra pu{tenom. Ve}ina smatra da ne dolazi
do razvoda, uzimaju}i kao dokaz ovaj ajet i hadis koji
prenosi Amr ibn [u'ajb od svog oca, a on od
njegovog djeda da je rekao: "Allohov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao je: /520/ 'ôvjek nema mogu}nost razvoda
ako nije vlastan', tj. ako nije u braku sa ènom koju
pu{ta." Prenose ga Ahmed, Ebu-Davud, Et-Tirmizi i
Ibn-Madè, a Et-Tirmizi veli: "Ovo je hasen-hadis. Ovo
je najbolji hadis prenesen ovoj temi." Ibn-Madè
tako|er prenosi od Alije i El-Musevvera ibn Mahreme,
r.a., a oni od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao:
/521/ "Nema razvoda prije braka."
Rije~i Uzvi{enog: "one nisu du`ne da ~ekaju
odre|eno vrijeme koje }ete vi brojati." Postoji
konsenzus me|u ulemom o tome da èna ne treba
provesti pri~ek, 'iddet, ako bude pu{tena prije
op}enja, ve} se odmah moè udati za koga èli. Iz
ovoga se izuzima èna kojoj je umro mu`, a koja, po
op}oj saglasnosti, mora provesti 'iddet od ~etiri
mjeseca i deset dana pa makar da on nije s njom
op}io. Rije~i Uzvi{enog:
"ve} ih darujte i lijepo ih otpremite."
Darovanje ovdje ima uop}enije zna~enje od polovine
ugovorenog mehra es-sadak-musemma ili posebnog
dara ukoliko mehr nije ugovoren. Uzvi{eni Allah veli:
"A ako ih pustite prije nego {to ste u odnos
s njima stupili, a ve} ste im vjen~ani dar
odredili, one }e zadràti polovinu od onog {to
ste odredili." (2:237)
"Nije va{ grijeh ako ène pustite prije nego
{to u odnos s njima stupite, ili prije nego {to
im vjen~ani dar odredite. I velikodu{no ih
darujte darom, zakonom propisanim: imu}an
prema svome stanju, a siromah prema svom;
to je du`nost za one koji èle da dobro djelo
u~ine." (2:236) U Buharijinom "Sahihu" prenosi se
od Sehla ibn Sa'da i Ebu-Usejda, r.a., da su rekli: (522)
"Allohov Poslanik oènio se Umejmom, k}erkom
[erahila. Kada je u{la kod njega, pruìo je ruku prema
njoj i kao da joj se to nije svidjelo. On je naredio Ebu-
Usejdu da je opremi i da joj da dva lanena odijela." Ali
ibn Talha, r.a., veli: "Ako joj je odredio mehr, pripada
joj pola, a ako nije, darovat }e je zavisno od njegovog
imovnog stanja, i to je 'lijepo otpremanje'."

"O Vjerovjesni~e Mi smo ti dozvolili da budu
ène tvoje one kojima si dao vjen~ane darove
njihove, i one u vlasti tvojoj koje ti je Allah
dao iz plijena, i k}eri stri~eva tvojih, i k}eri
tetaka tvojih po ocu i k}eri daidà tvojih, i
k}eri tetaka tvojih po materi koje su se s
tobom iselile, i samo tebi, a ne ostalim
vjernicima - ènu - vjernicu koja sebe pokloni
Vjerovjesniku, ako Vjerovjesnik ho}e da se
njome oèni - da ti ne bi bilo te{ko. Mi znamo
{ta smo propisali vjernicima kada je rije~ o
ènama njihovim i o onima koje su u
vlasni{tvu njihovu. A Allah pra{ta i Milostiv
je!" /50/
,
,

Uzvi{eni se obra}a Svome Poslaniku, vele}i da mu
je dozvolio njegove ène kojima je dao darove, tj.
1114
mehr, a njegov mehr koji je davao svojim suprugama
iznosio je 12 i po oka, ukupno 500 dirhema, izuzev
Umm-Habibe bint Ebi-Sufjan, za koju je mehr u visini
400 dinara dao Nedà{i ("negus"), Uzvi{eni Allah mu
se smilovao, i osim Safijje bint Hujejj, koju je probrao
izme|u zarobljenika Hajbera i kao mehr joj darovao
slobodu, te Dùvejrije bint El-Haris iz plemena El-
Mustalik, za koju je isplatio otkup Sabit ibn Kajs ibn
[emmasu i oènio se njome.
Rije~i Uzvi{enog: "i one u vlasti tvojoj koje ti
je Allah dao iz plijena", tj. dozvolio ti je brak sa
robinjama koje ti dopadnu iz plijena. Prethodno je
re~eno da je posjedovao Safijju i Dùvejriju, oslobodio
ih i oènio se njima. Posjedovao je i Rejhanu bint
[em'un iz plemena Nadr i Mariju, Koptkinju, majku
njegovog sina Ibrahima, obje su bile robinje.
Rije~i Uzvi{enog:
"i k}eri stri~eva tvojih, i k}eri tetaka tvojih
po ocu, i k}eri daidà tvojih, i k}eri tetaka
tvojih po materi." Ovo je sredina izme|u
neumjerenosti kr{}ana koji ne uzimaju ènu ako
izme|u njega i nje ima manje od sedam koljena i
pretjerivanja jevreja koji uzimaju i brati~nu i sestri~nu,
{to je grozno i odvratno. Rije~i Uzvi{enog: "Koje su
se s tobom iselile", tj. U Medinu.
Rije~i Uzvi{enog:
"i ènu - vjernicu koja sebe pokloni
Vjerovjesniku, ako Vjerovjesnik ho}e da se
njome oèni, samo tebi", tj. dozvoljava ti,
Poslani~e, vjernicu koja ti se pokloni da se oèni{
njome bez mehra, ako to èli{. Ibn Ebi-Hatim prenosi
od Ai{e da je rekla: "Ta koja se poklonila Poslaniku,
s.a.v.s., je Havla bint Hakim ibn El-Evkas iz plemena
Benu-Sulejm; bila je dobra èna." Ibn Ebi-Hatim,
prenosi od Ibn-Abbasa da veli: "Poslanik nije imao
nijednu ènu koja mu se poklonila, iako je takvih bilo
dosta", tj. on nije prihvatio nijednu koja mu se
poklonila, iako mu je to bilo dozvoljeno i samo njemu
specifi~no, jer je to prepu{teno njegovoj volji, kao {to
Uzvi{eni veli:
"ako Vjerovjesnik ho}e sa se njome oèni",
tj. ako to odabere.
Rije~i Uzvi{enog: "samo tebi, a ne ostalim
vjernicima." Ikrime veli: "Poklonjena nije dozvoljena
drugima mimo tebe. Ako bi se i poklonila nekom
~ovjeku, ona mu nije dozvoljena dok joj ne dadne
ne{to (na ime mehra)." Isto vele i Mudàhid i E{-[a'bi i
drugi, tj. ako se neka èna preda nekom ~ovjeku, on
je, nakon {to op}i s njom, duàn dati joj mehr ravan
njoj sli~ne ène kao {to je presudio Allohov Poslanik,
s.a.v.s., u slu~aju udaje Va{ikove k}eri koja se predala,
odrediv{i joj, nakon smrti muà, mehr njoj sli~ne
ène. I smrt i op}enje se jednako tretiraju u vezi sa
odre|ivanjem i obaveznosti mehra èni koja se
predala nekome mimo Poslanika, s.a.v.s. On, pak, nije
obavezan dati bilo {ta onoj koja mu se preda, jer ima
pravo da se oèni bez mehra, staratelja i svjedoka kao
u slu~aju Zejneb bint Dàh{, r.a.
Rije~i Uzvi{enog:
"Mi znamo {to smo propisali vjernicima
kada je rije~ o ènama njihovim i o onima
koje su u vlasni{tvu nj hovu." Tj. njihovo
ograni~avanje na ~etiri slobodne ène i koliko ho}e
robinja, te uvjetovanje staratelja, mehra i svjedoka.
Oni su ummet, a tebi smo to olak{ali i ni{ta od toga ti
nismo u~inili obaveznim
i
"da ti ne bi bilo te{ko. A Allah pra{ta i Milostiv
je."

"Moè{ zanemariti one me|u njima koje
ho}e{ i moè{ pozvati sebi onu koju ho}e{, a
moè{ zatra` ti onu koju si udaljio, ni jedno
od toga nije tvoj grijeh. Najlak{e }e tako one
radosne biti i ne}e se àlostiti i tako }e sve
onim {to im ti daje{ zadovoljne biti - a Allah
zna {ta je u srcima va{im; Allah zna sve i Blag
je." /51/
i
i
i
i

Rije~i Uzvi{enog:
"Moè{ zanemariti one me|u onima koje
ho}e{ i moè{ pozvati sebi onu koju ho}e{, a
od toga nije tvoj grijeh." Ibn-Dèrir se opredijelio
za stav da je ovaj ajet op}evaè}i za one koje su se
poklonile Poslaniku, s.a.v.s., kao i za njegove supruge i
one koje su kod njega (njegovo vlasni{tvo); njemu je
na volju prepu{teno i, ako ho}e, moè me|u njima
podijeliti no}i ili ne. Ovo mi{ljenje usagla{avaju
predanja od Ai{e od kojih jedna govori o onima koje
su se poklonile, tj. koju ho}e{, prihvatit }e{, a koju
ne}e{, odbit }e{ je, a i poslije toga ti ostaje
mogu}nost izbora, ako èli{, moè{ se povratiti i uzeti
je sebi. Stoga veli:
"a tra` ti onu koju si udaljio, nije tvoj
grijeh." Drugi put se od Mu'aza, a on od Ai{e,
prenosi da je rekla: (523) "Allohov Poslanik, s.a.v.s., je
od jedne od nas traìo dan (da se odrekne dana koji
joj pripada) nakon {to je objavljeno:
ho}e{ i moè{ pozvati sebi oni koju ho}e{, a
od toga nije tvoj grijeh." Rekoh joj (veli Muaz):
"[ta si ti govorila?" Govorila sam: "Ako je meni
ostavljeno da odlu~im, Allohov Poslani~e, ne èlim
bilo kome dati prednost nad tobom!" Ovaj njen hadis
upu}uje na to da se ajetom smjera nepostojanje
1115
dijeljenja, a prvi da je ajet objavljen u vezi sa onima
koje su se poklanjale. Zato se Ibn-Dèrir odlu~io za
mi{ljenje po kome ajet obuhvata i one koje su se
poklanjale, a i ène koje su kod njega; on ima pravo
izbora i ako èli - dijelit }e, a ako èli - ne}e. Ovaj Ibn-
Dèrirov izbor je dobar i osnovan, jer je usaglasio
hadise. Stoga Uzvi{eni veli:
"Najlak{e }e tako one radosne biti i ne}e se
àlostiti i tako }e sve onim {to im ti daje{
zadovoljne biti", tj. ako budu znale da ti je Uzvi{eni
Allah otklonio grijeh u vezi sa dijeljenjem i ako èli{ -
dijeli}e{, a ako ne èli{ - ne}e{, a ti ipak bude{ po
svojoj volji dijelio, one }e se tome obradovati i
obveseliti i priznat }e ti lijep postupak u dijeljenju i
ravnopravnom tretmanu i tvoju pravi~nost. Rije~i
Uzvi{enog:
"a Allah zna {ta je u srcima va{im", tj.
naklonost nekima mimo nekih koju nije mogu}e
suspregnuti, kao {to to prenosi imam Ahmed od Ai{e,
koja veli: (524) "Allohov Poslanik, s.a.v.s., dijelio je
no}i me|u svojim ènama i bio pravedan u tome, a
potom govorio: "Boè, ~inim {to sam u stanju, ne kori
me za ono ~ime, Ti upravlja{, a ja ne!", misle}i pri
tom na srce. Stoga nakon svega slijede rije~i
Uzvi{enog: "Allah zna sve , tj. ono pohranjeno u
nutrini "i Blag je", tj. Blag je i opra{ta.
"

"Odsada ti nisu dopu{tene druge ène, ni da
umjesto njih neku drugu uzme{, makar te i
zadivila ljepota njihova, osim onih koje
postanu robinje tvoje. - A Allah na sve motri."
/52/

Ne jedan od uleme, me|u njima i Ibn-Abbas i
drugi, spominju da je ovaj ajet objavljen kao nagrada
Poslanikovim, s.a.v.s., ènama za njihov lijepi
postupak kada su se opredijelile za Allaha i Njegovog
Poslanika i za ahiret kada im je Poslanik, s.a.v.s.,
ponudio da proberu, kao {to je to prethodilo u ajetu.
Nagrada im je to da ga je Allah ograni~io na njih i
zabranio mu da se oèni drugima ili da ih zamijeni
drugima, makar mu se one i svidjele, izuzev robinja,
koje moè bez zapreka uzeti. Potom mu je Allah
otklonio neugodnost i derogirao propis sadràn u
ovom ajetu i odobrio mu ènidbu, ali se on nakon
toga nije ènio, te je to bilo dobro~instvo Allahovog
Poslanika, s.a.v.s., prema njima.
Imam Ahmed prenosi od Ai{e da je rekla: (525)
"Boìjem Poslaniku, s.a.v.s., Allah je prije smrti
dozvolio ènidbu (nakon zabrane)." Prenose ga i Et-
Tirmizi i En-Nesai.
Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ummu-Seleme da je
rekla: (526) "Prije nego {to je Allohov Poslanik umro,
Allah mu je dozvolio da se oèni ènama kojim ho}e,
osim one koje su udate." To je u~injeno ajetom:
ho}e{" koji derogira ajet koji se poslije njega u~i, kao
{to je slu~aj i sa dva ajeta koji se odnose na iddet
nakon smrti muà, a od kojih prvi derogira drugi. A
Allah najbolje zna!
Ibn-Dèrir prenosi da je Allohov Poslanik, s.a.v.s.,
pustio Hafsu a potom je povratio i odlu~io da se
rastane sa Sevdom sve dok ova svoj dan nije poklonila
Ai{i, a potom veli da je to bilo prije objavljivanja rije~i
Uzvi{enog:
"Odsada ti nisu dopu{tene druge ène, ni
da umjesto nj h neku drugu uzme{." Ta~no je
{to veli da je ovo bilo prije objavljivanja ovog ajeta,
iako ovo nije potrebno, jer ajet upu}uje da se on ne
èni osim onima koje su kod njega i da ih ne mijenja
drugima, a ne na to da on ne moè pustiti neku od
njih - a da je ne zamijeni, a Allah najbolje zna.
i
i
Rije~ima:
"ni da umjesto nj h neku drugu uzme{,
makar te i zadivila ljepota njihova." Uzvi{eni
mu zabranjuje da pove}a njihov broj ako neku od njih
pusti ili da neku zamijeni drugom, izuzev robinja.
513

"O vjernici, ne ulazite u sobe Vjerovjesnikove,
osim ako vam se dopusti radi jela, ali ne da
~ekate dok se ono zgotovi; tek kad budete
pozvani, onda u|ite, i po{to jedete, razi|ite se
ne upu{taju}i se jedni s drugima u razgovor.

513
Ovo je verbalno tumaenje ovoga ajeta, a ako je ispravno Ibn-
Kesirovo tumaenje da je ajet: "Moe zanemariti one meu njima
koje hoe", derogirajui za ajet: "Odsada ti nisu doputene druge
ene...", onda Poslanik, s.a.v.s., ima mogunost drugog izbora da se
eni ili ne, a pogotovo ako su vjerodostojni hadisi koje prenosi Aia i
Ummu-Seleme. To bi dokazalo da je derogacija potpuna i promijenio
bi se hukm (propis) koji tretira kasnije objavljen ajet iz zabrane u
dozvolu, iako on nije uradio in koji ukazuje na dozvolu, tj. nije se
poslije toga uope enio kako bi prema svojim enama dobroinstvo
uinio: "Najlake e one tako raosne biti i nee se alostiti, i tako e
sve onim to im daje zadovoljne biti..."
1116
To smeta Vjerovjesniku, a on se stidi da vam
to rekne, a Allah se ne stidi istine. A ako od
njih ne{to traìte, traìte to od njih iza
zastora. To je ~istije i za va{a i za nihova srca.
Vama nije dopu{teno da Allahova Poslanika
uznemirujete niti sa se ènama njegovim
poslije smrti njegove ikada oènite To bi,
uistinu, kod Allaha, bio veliki grijeh, /53/
iznosili vi o tome {ta u javnost ili to u sebi
krili, pa, Allah sve zna." /54/
.
.

Ovo je ajet o hidàbu. On sadrì {erijatske propise
i odredbe. Njegovo objavljivanje podudarilo se sa
rije~ima Omer ibn El-Hattaba. Naime, u oba "Sahiha"
prenosi se da je on rekao: (527) "Moje rije~i su se
podudarile sa mojim Gospodarem tri puta. Rekao
sam: "Allohov Poslani~e, kad bi Mekami - Ibrahim
uzeo kao mjesto za obavljanje namaza?!", pa je
Uzvi{eni Allah objavio:
"Neka vam mjesto na kome je stajao
Ibrahim bude prostor iza koga }ete mo}i
molitvu obavljati." (2:125) Rekao sam: "Allohov
Poslani~e, tvojim ènama ulazi i dobar i pokvaren
~ovjek. Kako bi bilo da ih zaklone od drugih?" Tada je
Allah objavio ajet o hidàbu. Rekao sam Poslanikovim,
s.a.v.s., ènama kada su se udruìle u ljubomori:
Ako vas on pusti, Gospodar njegov }e mu
dati umjesto vas boljih èna", pa je objavljeno
upravo tako.
U Muslimovom predanju spominje kao ~etvrtu
stvar zarobljenike sa Bedra. Buharija prenosi i od Enes
ibn Malika da je rekao: (528) "Omer ibn El-Hattab
rekao je: 'Allohov Poslani~e, tvojim ènama ulazi i
dobar i pokvaren ~ovjek. Kada bi majkama vjernika
naredio da se zaklone?...'" Tada je Allah objavio ajet o
hidàbu. Ajet je objavljen ujutro nakon ènidbe
Allahovog Poslanika, s.a.v.s., sa Zejnebom bint Dàh{,
koju je sam Uzvi{eni Allah udao za njega. Bija{e to u
zul-ki'detu pete godine, a Allah najbolje zna.
Buharija prenosi od Enesa ibn Malika da rekao je:
/529/ "Kada se Allohov Poslanik, s.a.v.s., oènio
Zejnebom bint Dàh{, pozvao je ljude. Oni su jeli, a
zatim sjeli razgovarati. On se pripremao da ustane, a
oni nisu ustali. Vidjev{i to, ustao je, a kada je ustao,
ustali su svi osim trojice. Poslanik, s.a.v.s., htio je da
u|e spavati, ti ljudi su sjedili, pa su ustali i oti{li, te sam
oti{ao i izvijestio Poslanika, s.a.v.s., da su oti{li, pa je
do{ao i ustao. Krenuo sam da u|em, pa je spustio
zastor. Tada je Uzvi{eni Allah objavio:
"O vjernici, ne ulazite u sobe
Vjerovjesnikove, osim ako vam se dopusti radi
jela, ali ne da ~ekate dok se ne zgotovi; tek
kad budete pozvani, onda u|ite, i po{to
jedete, razi|ite se." Prenose ga i Muslim i En-
Nesai.
Rije~i Uzvi{enog: "Ne ulazite u sobe
Vjerovjesnikove" zabrana su vjernicima da ulaze u
stanove Allahovog Poslanika, s.a.v.s., bez njegova
dopu{tenja, kao {to su ~inili u svojim ku}ama u
dàhilijetu i u po~etku islama. Uzvi{eni Allah usrdno
èli dobro ovome ummetu, pa mu iz po~asti
zabranjuje da to ~ini. Stoga Allohov Poslanik, s.a.v.s.,
veli: (530) "Klonite se ulaènja kod èna!"
Uzvi{eni Allah potom izuzima iz zabrane, pa veli:
... "osim ako vam se dopusti radi jela, ali ne da
~ekate dok se zgotovi." Mudàhid i drugi vele:
"Tj. ne i{~ekujte da se ono skuha, pa kad to bude
blizu, tada u|ete, jer to Allah ne voli i osu|uje." Ovo je
dokaz i za zabranu nametni{tva (uljezni{tva) koje
Arapi nazivaju "ed-dajfen". Uzvi{eni potom veli:
"Tek kad budete pozvani, onda u|ite, i
po{to jedete, razi|ite se." U sahih-hadisu prenosi
se od Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: (531) "Kada bih
bio pozvan na ple}ku, odazvao bih se, a kada bi mi
bila poklonjena cjevanica, primio bih. Kada okon~ate
ono zbog ~ega ste pozvani, olak{ajte uku}anima i
razi|ite se." Stoga Uzvi{eni veli:
... "ne upu{taju}i se jedni s drugima u
razgovor", kao {to se zbilo sa trojicom koji su se
zaboravili, {to je Boìjem Poslaniku, s.a.v.s., te{ko
palo, kao {to Uzvi{eni veli:
"To smeta Vjerovjesniku, a on se stidi da
vam to rekne, a Allah se ne stidi istine." Veli se
da mu je te{ko padao ulazak bez njegove dozvole i
nije to podnosio, ali mu je bilo mrsko da im zabrani
zbog toga {to je bio jako stidan, sve dok mu Allah nije
objavio zabranu tih postupaka. Stoga Uzvi{eni veli:
"a Allah se ne stidi istine", tj. zato vam je to
zabranio.
Potom Uzvi{eni veli:
"A ako od nekih ne{to traìte, traìte to od
njih iza zastora."
"...iznosili vi o tome {ta u javnost ili to u
sebi krili, pa, Allah sve zna", tj. da se u njih ne
gleda niti od njih {to traì osim iza zastora.
"to je ~istije i za va{a i za njihova srca", tj.
zaklanjanje koje sam vam propisao i naredio ~istije je i
bolje. Rije~i Uzvi{enog:
"Vama nije dopu{teno da Allahova
Poslanika uznemirujete niti da se ènama
njegovim poslije smrti njegove ikada oènite
To bi uistinu, kod Allaha, bio velik grijeh!"
Zbog ovoga svi su u~enjaci saglasni da je bilo kome
zabranjeno da se oèni bilo kojom Poslanikovom,
s.a.v.s., ènom nakon njega, jer su one njegove ène i
na ovom i na budu}em svijetu i, kao {to je prethodilo,
majke vjernika. Uzvi{eni Allah to isti~e i prijeti
prekr{iocima:
"To bi, uistinu, kod Allaha, bio velik grijeh!"
A potom veli:
"iznosili vi o tome {ta u javnost ili to u sebi
krili, pa, Allah sve zna", tj. sve zna i ni{ta Mu nije
skriveno.
1117

"Njima nije grijeh da budu otkrivene pred
o~evima svojim, i sinovima svojim, i bra}om
svojom, i sinovima bra}e svoje, i sinovima
sestara svojih, i ènama vjernicama, i pred
onima koje su u vlasni{tvu njihovu. I Allaha se
bojte jer kod Allaha, doista, nije skriveno
ni{ta." /55/

,

Ove bliske srodnike Uzvi{eni Allah izuzima i od njih
se nije obavezno zaklanjati, kao {to stoji i u poglavlju
"En-Nur" u rije~ima:
"Neka ukrase svoje ne pokazuju drugima,
to mogu samo muèvima svojim..." pa do:
"koja su stidna mjesta ène." (24:31) Neko od
selefa je pitao: "Za{to u ova dva ajeta nisu spomenuti
amidà i dajdà?", pa su Ikrime i E{-[a'bi odgovorili da
oni nisu spomenuti jer bi mo`da to {to vide opisali
svojim sinovima. Rije~i Uzvi{enog: "i ènama
vjernicama", zna~e da se ne moraju zaklanjati od
vjernica. Rije~i:
"i pred onima koje su u vlasni{tvu njihovu",
odnose se na njihove robove i robinje, kao {to je
prethodno skrenuta pa`nja i naveden hadis.
514

Rije~i Uzvi{enog:
"I Allaha se bojte, jer Allahu, doista, nije
skrivneo ni{ta", tj. bojte Ga se u osami i u javnosti,
jer je On svjedok svega i ni{ta mu nije skriveno pa
budite svjesni Njegova nadzora, neka je Slavljen i
Uzvi{en!

"Allah i meleci Njegovi blagosiljaju
Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i
{aljite mu pozdrav!" /56/

El-Buhari veli: "Ebul-'Alije kaè: 'Allahov salavat
(blagosiljanje) je Njegova pohvala njemu, Poslaniku,
s.a.v.s., kod meleka, a blagosiljanje meleka je dova.'"
Ibn-Abbas veli: zna~i "blagosiljaju", a Ebu-
-'Isa Et-Tirmizi veli da je preneseno od Sufjana es-
Sevrija i ne jednog alima da su rekli: "Salavat
(blagosiljanje) Gospodara je milost, a salavat meleka
je traènje oprosta (istigfar)"

514
Kod rijei: "...ili onima koje posjeduju..." iz 31. ajeta u poglavlju
"En-Nur", gdje su navedene i njegove, s.a.v.s., rijei upuene Fatimi:
"Ne smeta ti, ovo su tvoj otac i tvoj djeak
Uzvi{eni Allah izvje{tava Svoje robove o poloàju
koji kod Njega u "Visokom dru{tvu" zauzima Njegov
rob i Poslanik: On ga hvali kod bliskih meleka, a
meleki ga blagosiljaju. Potom Uzvi{eni nare|uje
ìteljima "nièga svijeta" (dunjaluka) da ga blagosiljaju
i selam mu {alju, kako bi se pri njemu stekla pohvala
obaju svjetova, i "Vi{eg" i "nièg".
Uzvi{eni izvje{tava da On blagosilja Svoje robove
vjernike: "On vas blagosilja, a i meleki
Njegovi..." I u rije~ima njih ~eka oprost od
Gospodara.A u hadisu stoji: (532) "Allah i Njegovi
meleki blagosiljaju desne strane safova." Tako|er je
rekao: (533) "Boè, blagoslovi Ebu-Evfaovu porodicu."
Dàbirova èna ga je molila da blagoslovi nju i njenog
muà, pa je rekao: (534) "Neka Allah blagoslovi tebe i
tvoga supruga!" Postoje mutevatir-hadisi koji nare|uju
salavat na Poslanika i kazuju kako se on ~ini.
Spomenut }emo, ako Bog da, {to nam se ~ini
zgodnim i prikladnim, a Allah je na pomo}i.
Buharija prenosi od Ka'ba ibn Ud`re da je rekao:
"Re~eno je: 'Bo`ji Poslani~e, selam na te znamo, a
kako ~initi salavat?' On je rekao: (535) 'Recite: 'Boè,
blagoslovi Muhammeda i Muhammedovu porodicu,
kao {to si blagoslovio Ibrahima. Ti si Hvaljen i Slavljen.
Boè, obaspi blagodatima Muhammeda i Porodicu
Muhammedovu, kao {to si obasuo blagodatima
Ibrahimovu porodicu. Ti si Hvaljen i Slavljen.''"
Ibn Ebi-Hatim prenosi Ka'ba ibn Ud`re da rekao je:
(536)
"Nakon {to je objavljeno: 'Allah i meleki
Njegovi blagosilju Vjerovjesnika. O vjernici,
blagosiljajte ga i vi i {aljite mu pozdrav', rekli
smo: 'Allohov Poslani~e, znamo selam na te, a kako
~initi salat?' Rekao je: 'Recite: 'Boè, blagoslovi
Muhammeda i Muhammedovu Porodicu, kao {to si
blagoslovio Ibrahima i Ibrahimovu porodicu. Obaspi
blagodatima Muhammeda i Porodicu
Muhammedovu, kao {to si obasuo blagodatima
Ibrahima i Ibrahimovu porodicu. Ti si Hvaljen i
Slavljen.''" Njihove rije~i: "Znamo selam na tebe"
odnose se na selam na te{ehhudu, kome ih je on
podu~avao kao {to ih podu~ava suri iz Kur'ana, a u
njemu stoji: "Neka je selam na tebe, Poslani~e, i milost
Allahova i Njegov blagoslov."
Muslim prenosi od Ebu-Mes'ud el-Ensarija da
rekao je: (537) "Do{ao nam je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., dok smo sjedili sa Sa'dom ibn 'Ubedeom, pa
mu je Bu{ejr ibn Sa'd rekao: 'Allah nam je naredio da
na te salavat donosimo, Allohov Poslani~e. Kako
}emo to ~initi?' Allahov Poslanik, s.a.v.s., {utio je toliko
da smo poèljeli da ga nije pitao, pa je potom rekao:
'Recite: 'Boè, blagoslovi Muhammeda i
Muhammedovu Porodicu, kao {to si blagoslovio
Ibrahimovu porodicu. Obaspi blagodatima
Muhammeda i Muhammedova Porodicu, kao {to si
obasuo blagodatima Ibrahima me|u svim ljudima i
svjetovima. Ti si Hvaljen i Slavljen. A selam ~inite kao
1118
{to ve} znate.''" Prenose ga Ebu-Davud, Et-Tirmizi, En-
Nesai i Ibn-Dèrir od Malika, a Et-Tirmizi veli: "Ovaj
hadis je hasen, sahih"
Imam Ahmed prenosi od Ebu-Mes'ud el-Bedrija da
su ashabi rekli: (538) "Bo`ji Poslani~e, selam na te
znamo. Kako }emo salavat na te donositi kada
klanjamo?" On re~e: "Recite: 'Boè, blagoslovi
Muhammeda i Muhammedovu Porodicu'."
Spominje ga i prenosi E{-[afi'jji, Allah mu se
smilovao, u svome "Musnedu" od Ebu-Hurejra sli~nim
rije~ima. Odatle E{-[afi'jji drì da je klanja~ obavezan
na posljednjem sjedenju prou~iti salavat na Allahovog
Poslanika, s.a.v.s., i ako ga izostavi namaz mu nije
ispravan. Stav o obaveznosti podràn je izvanjskim
zna~enjem ajeta i protuma~en ovim hadisom od
strane grupe ashaba, me|u kojima su Ibn-Mes'ud,
Ebu-Mes'ud el-Bedri i Dàbir ibn Abdullah, te tabini
E{-[a'bija, Ebu-Dà'fer El-Bakira i Mukatil ibn Hajjana.
Isto tvrdi i E{-[afi'jji; od njega se ne prenosi druga~iji
stav, niti postoji razlika me|u njegovim sljedbenicima.
Na kraju je i Ahmed zauzeo takav stav. Ispravno je da
je to samo jedan stav, a ve}ina je na suprotnom
stanovi{tu... Stav da je to vadìb shodan izvanjskom
zna~enju ajeta zastupa E{-[afi'ijj, Allah mu se
smilovao; on veli da je salavat na Poslanika, s.a.v.s.,
obavezan i kod pre|a{njih i kod potonjih, selef i halef.
Hvala neka je Allahu, ne postoji saglasnost o
suprotnom ni ranije, a ni kasnije. Prethodnom ide u
prilog jo{ jedan hadis koji prenose imam Ahmed, Ebu-
Davud, Et-Tirmizi, koji ga ocjenjuje kao sahih, zatim
En-Nesai, Ibn-Huzejme i Ibnu-Hibban u svojim
"Sahihima." Hadis je predaja Hajve ibn [urejha sa
njegovim senedom od Fudale ibn Ubejda, koji je
rekao: (539) "ûo je Allohov Poslanik, s.a.v.s., nekog
~ovjeka kako u namazu moli bez da veli~a (temdìd)
Allaha i donese salavat na Poslanika, pa ga je Allohov
Poslanik, s.a.v.s., poùrio, potom ga pozvao i rekao
njemu ili nekome drugome: 'Kada neko od vas klanja,
neka po~ne sa temdìdom (slavljenjem i veli~anjem) i
pohvalom Uzvi{enog Allaha, zatim neka donese
salavat na Poslanika, zatim neka moli {ta ho}e.'"
Ibn-Dèrir prenosi od Junusa ibn Habbaba (540)
da im je drào hutbu u Perziji, pa rekao: "Izvijestio me
je neko ko je ~uo Ibn-Abbasa kako veli: 'Ovako je
objavljen ajet o kome je rije~, pa smo rekli ili su rekli:
'Allohov Poslani~e, znamo selam na tebe, a kako ~initi
salavat?' On je rekao: 'Boè, blagoslovi Muhammeda i
Muhammedovu Porodicu, kao {to si blagoslovio
Ibrahima i Ibrahimovu porodicu. I smiluj se
Muhammedu i Muhammedovoj Porodici, kao {to si
se smilovao Ibrahimovoj porodici. Ti si Slavljen i
Hvaljen.'" Ovaj hadis koriste kao dokaz oni koji
smatraju da je dozvoljeno prizivati milost na
Poslanika, s.a.v.s., {to je i stav ve}ine, a osnaùje ga i
hadis o beduinu koji rekao je: (541) "Boè, smiluj mi
se i Muhammedu, i nemoj se smilovati nikome uz
nas!", pa mu je Allohov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Suzio
si ono {to je {iroko!" Prenosi Ebu-'Isa et-Tirmizi od
Abdullah bin Mes'uda da je Allahov Poslanik rekao:
"Najpre~i }e mi na Sudnjem danu biti oni koji na me
najvi{e salavat donose." Et-Tirmizi je usamljen u
preno{enju ovog hadisa i veli da je hasen-garib.
Ismail el-Kadi prenosi od Ubejja ibn Ka'ba, a on od
svoga oca da rekao je: (543) "Allohov Poslanik,
s.a.v.s., izlazio je u gluho doba no}i i govorio: 'Do{ao
je potres koji najavljuje Sudnji dan, za njim slijedi
slijede}i, dolazi smrt sa svim {to je u njoj.' Ubejj je
rekao: 'Allohov Poslani~e, ja no}u klanjam. Ho}u li
tebi posvetiti tre}inu salavata?' Allahov Poslanik je
rekao: /542/ 'Pola.' Ubejj rekao je: 'Ho}u li ti posvetiti
pola svojih salavata?' Allohov Poslanik, s.a.v.s., rekao
je: 'Dvije tre}ine.' On re~e: 'Ho}u li ti posvetiti sve
moje salavate?' 'U tom slu~aju Allah }e ti oprostiti sve
grijehe!'"
Imam Ahmed prenosi od Tufejla ibn Ubejja, a on
od svoga oca da rekao je: (544) "Neki ~ovjek rekao je:
'Allohov Poslani~e, {ta misli{ ako ti ja posvetim sva
svoja blagosivljanja?' On mu re~e: 'U tom slu~aju Allah
}e te sa~uvati od svega {to te brine na ovom i
budu}em svijetu.'"
Muslim, Ebu-Davud, Et-Tirmizi i En-Nesai prenose
od Ebu-Hurejreta da je rekao: "Allohov Poslanik,
s.a.v.s., rekao je: (545) 'Ko na me jedanput donese
salavat, Allah }e na njega deset puta.'" Et-Tirmizi veli
da je hadis hasen-sahih.
Imam Ahmed prenosi od Ebu-Talhe el-Ensarija da
je rekao: (546) "Jednoga jutra Allohov Poslanik,
s.a.v.s., osvanuo raspoloèn, na licu mu se vidjela
radost. Reko{e: 'Allohov Poslani~e, danas si osvanuo
raspoloèn, na licu ti se vidi radost?' On re~e: 'Da,
do{ao mi je glasnik od mog Uzvi{enog Gospodara i
rekao: 'Ko od tvoga ummeta na tebe donese jedan
salavat, za njega }e mu Allah upisati nagradu kao za
deset dobrih djela, izbrisati grijeh za deset lo{ih i
uzdi}i ga deset derdà i uzvratiti mu sli~nim.''" Ovo je
dobar sened, ali ga nisu zabiljeìli sastavlja~i "{est
zbirki"
Imam Ahmed prenosi od Alije ibn El-Husejna, a
ovaj od svoga oca da je Allohov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: (547) "[krtica je onaj kod koga budem
spomenut, a on ne donese salavat na me." Prenosi ga
Et-Tirmizi.
Et-Tirmizijj prenosi od Ebu-Hurejre da je rekao:
(548) "Allohov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Na gubitku
je onaj kod koga budem spomenut pa ne donese
salavat na me. Na gubitku je onaj ko do~eka ramazan
i isprati ga prije nego {to mu bude opro{teno. Na
gubitku je onaj kod koga roditelji do~ekaju starost a
ne uvedu ga u Dènnet.'" Potom veli da je hasen-
garib. Buharija ga u djelu "El-Edebul-mufred" prenosi
kao merfu' od Ebu Hurejra sli~nim rije~ima. Ovaj hadis
i onaj prije njega dokaz su da je obavezno dono{enje
salavata na Poslanika, s.a.v.s., kad god se spomene,
{to je stav grupe u~enjaka, me|u kojima su i Et-Tahavi
i El-Halimi. Drugi smatraju da je obavezno donijeti
salavat na njega jednput u toku sijela, a lijepo
(mustehabb) je vi{e od toga. Ovaj stav se potkrepljuje
hadisom koji prenosi Et-Tirmizi od Ebu-Hurejra, a ovaj
1119
od Poslanika, s.a.v.s., da rekao je: (549) "Kad ljudi
sjednu na nekom sijelu i ne spominju Allaha i ne
donose salavat na svoga Poslanika, ono }e im biti
razlog za àljenje na Sudnjem danu i ako htjedne On
}e ih kazniti, a ako htjedne On }e im oprostiti." Od
nekih se prenosi da je salavat na njega - neka je na
njega salavat i selam - obavezan jedanput u ìvotu,
shodno zapovijedi iz ajeta, a mustehabb je u svakoj
situaciji. Ja velim: "Ovo su ~udne rije~i, jer postoji
zapovijed da se donosi salavat na njega u mnogim
vremenima."
Isto se odnosi i nakon ezana, {to prenosi imam
Ahmed od Abdullaha ibn Amr ibn El-Asa, koji veli da
je ~uo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako veli: (550)
"Kada ~ujete muezzina, govorite isto {to i on, a onda
donesite salavat na me, jer ko donese salavat na me,
Allah na njega donese deset. Potom od Allaha za me
traìte 'el-vesileh', jer je to poloàj u Dènnetu koji
pripada samo jednom Allahovom robu, a ja
prièljkujem da ja budem taj. Ko za mene bude traìo
"el-vesileh", zasluìt }e {efaat." Prenose ga Muslim,
Ebu-Davud, Et-Tirmizi i En-Nesai od Ka'ba ibn
'Alkame.
Isto je i prilikom ulaska u dàmiju i izlaska iz nje, o
~emu govori hadis koji prenosi imam Ahmed od
Fatime, k}erke Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koja veli:
(551) "Allohov Poslanik, s.a.v.s., je, kada je ulazio u
dàmiju, donesi salavat i selam na Muhammeda, a
potom bi rekao: 'Boè, oprosti mi grijehe i otvori mi
vrata Tvoje milosti.' A kada bi izlazio, govorio je: 'Boè,
oprosti mi grijehe i otvori vrata Tvoje dobrote.'
U to spada i salavat na njega, s.a.v.s., prilikom
klanjanja dènaze, jer je sunnet nakon prvog tekbira
prou~iti Fatihu, nakon drugog donijeti salavat na
Poslanika, s.a.v.s., nakon tre}eg moliti za umrlog, a
nakon ~etvrtog re}i: "Boè, ne uskrati nam nagradu
za njega, niti nas stavi na ku{nju nakon njega."
U to spada i salavat na Poslanika, s.a.v.s., izme|u
tekbira prilikom klanjanja bajrama, zavr{etka dove, i u
kunut-dovi, kao {to to prenosi En-Nesai u svome
"Sunenu." U to spada i ~esto dono{enja salavata na
njega petkom i uo~i petka, te prilikom posjete
njegovom kaburu, s.a.v.s. Salavat i selam mu bivaju
dostavljeni, shodno njegovim, s.a.v.s., rije~ima: (552)
"Allah ima putuju}e meleke koji mi dostavljaju selam
od moga ummeta." Prenosi ga imam Ahmed od Ibn-
Mes'uda, a tako|er i En-Nesai. Vele da je mustehabb
donijeti salavat na Poslanik, s.a.v.s., uz spominjanje
Allaha prilikom klanja, uzimaju}i kao podr{ku ajet: "I
spomen na tebe visoko uzdigli." (94:3) Neki
mufessiri vele: Uzvi{eni Allah kaè: "Ne spomenem se,
a da se i ti sa Mnom ne spomene{." Ve}ina im
oponira, vele}i da je klanje prigoda u kojoj se
spominje isklju~ivo Uzvi{eni Allah, kao i prilikom jela,
op}enja i drugih stvari za koje ne postoji sunnet po
kom bi se donosio salavat na Poslanika, s.a.v.s.
Dozvoljeno je sljedstveno tome donositi salavat i
na druge osim poslanika, kao {to stoji u hadisu: (553)
"Boè, blagoslovi Muhammeda, njegovu Porodicu,
njegove supruge i njegovo potomstvo." U prilog
tome idu rije~i Uzvi{enog:
"Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih
njime o~isti{, i blagoslovljenim ih u~ini{, i
pomoli se za njih" (9:103), i njegove, s.a.v.s.,
rije~i: (554) "Boè, blagoslovi porodicu Ebu-Evfaovu!"
Navode ga u oba "Sahiha".
Ve}ina u~enjaka veli da nije dozvoljeno izdvojeno
donosili salavat ni na koga osim Poslanika, jer je on
postao njihovo obilje`je kada se spominju, te ga nije
dozvoljeno pridavati drugima. Tako se ne moè re}i:
"Ebu-Bekr, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao je; ili rekao
je Alija, sallahu 'alejhi, rekao je", mada je ispravno po
zna~enju, niti se moè re}i: "Muhammed azze ve
dèlle", mada je on snaàn i veli~anstven, jer je to
obilje`je koje asocira na spominjanje Mo}nog i
Veli~anstvenog Allaha. Salavati na nekog drugog koje
nalazimo u Knjizi i sunnetu tretiraju se kao dova za
njih, tako da blagoslov (salavat) na porodicu Ebu-
Evfaovu nije postao njeno obilje`je, niti obilje`je
Dàbira i njegove ène. Ovo je lijep pristup.
U vezi sa selamom drugima mimo poslanika,
pristalica na{eg pravca {ejh Muhammed el-Dùvejni
veli: "On ima zna~enje salavata, te se ne upotrebljava
za odsutne, niti se njime izdvaja neko mimo
Poslanika. Tako se ne kaè "Alija, alejhisselam". Isto se
tretiraju i ìvi i mrtvi. Prisutnima se on upu}uje, pa se
kaè: "Selamun alejk", "Selamun alejkum", "Esselamu
alejk" ili "alejkum" i u tom pogledu svi su saglasni." U
izraàvanju mnogih autora prevladava stav da se za
Aliju izdvojeno od drugih kaè "Alija, alejhisselam" ili
"Kerremellahu vedèhu", Allah mu ukazao ~ast, mimo
ostalih ashaba, Mada je to po zna~enju ispravno,
moraju se ravnopravno tretirati svi ashabi. Ukoliko je
to izraz uvaàvanja i po{tovanja, dvojica {ejhova, Ebu-
Bekr i Omer, i predvodnik vjernika Osman to tim prije
zasluùju, neka Allah sa svima njima bude zadovoljan.
En-Nevevi veli: "Kada neko donosi salavat na
Poslanika, s.a.v.s. neka donese i salavat i selam i neka
se ne ograni~ava samo na jedno. Neka ne kaè samo
'sallallahu alejhi' ili samo 'alejhisselam'." Ove rije~i su
utemeljene na ovom ajetu:
"O vjernici, blagosiljajte ga i vi i {aljite mu
pozdrav! Bolje je re}i: sallallahu alejhi ve selleme
teslima.

"One koji Allaha i Poslanika Njegova budu
vrije|ali, Allah }e i na ovom i na onom svijetu
prokleti, i sramnu im patnju pripremiti. /57/
A oni koji vjernike i vjernice vrije|aju, a oni to
1120
ne zasluùju, tovare na sebe klevetu i pravi
grijeh." /58/

Uzvi{eni ovim rije~ima prijeti onima koji Ga
vrije|aju, ~ine}i suprotno od onoga {to nare|uje i
vr{e}i ono {to zabranjuje, koji u tome ustrajavaju i koji
vrije|aju Njegovog Poslanika, s.a.v.s., i govore da ima
nekakvu mahanu ili manjakvost, neka nas Allah toga
sa~uva! Ikrime za rije~i Uzvi{enog:
"Oni koji Allaha i Njegovog Poslanika budu
vrije|ali..." veli da se odnose na one koji izra|uju
kipove. U oba "Sahiha" prenosi se hadis Ebu-Hurejrea,
koji kaè: Allohov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (555)
"Uzvi{eni Allah veli: "Vrije|a me sin Ademov - psuje
vrijeme, a Ja sam Vrijeme: obr}em njegovu no} i
dan." U dàhilijetu su, naime, govorili: "O propasti
vremena, u~inilo nam je to i to!", pripisuju}i Allahova
djela vremenu i njega grde}i, iako je istinski po~inilac
sam Uzvi{eni Allah, pa im je On to zabranio. Ovo
potvr|uju E{-
-[afi'ijj, Ebu-Ubejde i drugi. Veli se i da su objavljeni u
vezi sa onima koji vrije|aju Poslanika, s.a.v.s., zbog
ènidbe sa Safijjom bint Hujejj ibn Ahtab. O~ito je da
je ajet op}enitog zna~enja i da se odnosi na svakoga
ko ga na bilo koji na~in vrije|a. Ko njega vrije|a,
Allaha vrije|a, a ko se njemu pokorava, Allahu se
pokorava, kao {to to prenosi imam Ahmed od
Abdullaha ibn Mugaffelae el-Muzenija koji veli:
Allohov Poslanik, s.a.v.s., rekao je (556): "Tako
vam Allaha, pazite mi ashabe, nemojte ih uzeti za cilj
izrugivanja nakon mene. Ko njih voli, voli ih mojom
ljubavlju, a ko ih mrzi, mrzi ih jer mrzi i mene. Ko njih
vrije|a i mene vrije|a, a ko mene vrije|a vrije|a
Allaha, a ko vrije|a Allaha, izlaè se opasnosti da ga
Allah kazni!" Prenosi ga Et-Tirmizi.
Uzvi{eni veli:
"A oni koji vjernike i vjernice vrije|aju, a
oni to ne zasluùju", pripisuju im ne{to od ~ega su
oni ~isti, {to nisu u~inili,
"tovare na sebe klevetu i pravi grijeh", to je
velika potvora. U ovu prijetnju ponajvi{e ulaze oni koji
ne vjeruju u Allaha i Njegovog Poslanika, a zatim
rafidije, koji omalovaàvaju ashabe i sramote ih ne~im
od ~ega ih je Allah sa~uvao, opisuju}i ih osobinama
suprotnim od onih o kojima nas Uzvi{eni Allah
izvje{tava. Jer, Uzvi{eni Allah izvje{tava da je
zadovoljan sa njima, i sa muhadìrima i sa ensarijama,
i hvali ih, a te neznalice i glupaci ih grde i
omalovaàvaju, optuùju}i ih za ne{to {to nisu ~inili.
Oni su, ustvari pokvarenih srca, jer sramote one koji
su dostojni pohvale, a hvale one koje treba sramotiti.
Ebu-Davud prenosi od Ebu-Hurejrea (557) da je
re~eno: "Allohov Poslani~e, {ta je ogovaranje?" On je
rekao: "Spominjanje svoga brata ne~im {to on ne bi
volio." Neko re~e: "[ta misli{ ako je pri mome bratu
ono {to ja reknem?" On re~e: "Ako je pri njemu ono
{to veli{, ogovorio si ga, a ako nije onda si ga
potvorio." Prenosi ga Et-Tirmizi i kaè: hasen-sahih.
Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ai{e da je rekla: "Allohov
Poslanik, s.a.v.s., rekao je svojim ashabima: (558)
'Koja kamata je kod Allaha najgora?' Reko{e: 'Allah i
Njegov poslanik najbolje znaju.' On re~e: 'Najgora
kamata kod Allaha je okaljati ~ast muslimana!'", a
potom je prou~io:
"A oni koji vjernike i vjernice vrije|aju, a
oni to ne zasluùju, pripisuju im ne{to od ~ega
su oni ~isti, {to nisu u~inili, tovare na sebe
klevetu i pravi grijeh."

"O Vjerovjesni~e, reci ènama svojim, i
k}erima svojim, i ènama vjernika neka spuste
haljine svoje niza se. Tako }e se najlak{e
prepoznati pa ne}e napastvovane biti. A Allah
pra{ta i Milostiv je. /59/ Ako se licemjeri i oni
~ija su srca bolesna i oni koji po Medini {ire
laì - ne okane, Mi }emo ti vlast nad njima
prepustiti i oni }e samo kratko vrijeme kao
susjedi tvoji u njoj ostati, /60/ prokleti neka
su! Gdje god se na|u, neka budu uhva}eni i
ubijeni /61/ prema Allahovu zakonu koji je
vrijedio za one koji su bili i nestali! A ti ne}e{
u Allahovu zakonu izmjene na}i!" /62/

Uzvi{eni Allah nare|uje Svome Poslaniku, s.a.v.s.,
da naredi vjernicama, posebno svojim ènama, i
k}erkama, zbog posebne ~asti koju uìvaju, da na se
spuste svoje zastore kako bi se razlikovale od obilje`ja
dàhilijetskih èna i robinja. "Dìlbab" je prekriva~. To
vele Ibn-Mes'ud, Ubejde i Katade i drugi. On je sli~an
dana{njem "izaru". El-Dèvheri veli da je dìlbad
ogrta~. Ali Ibn Ebi-Talha prenosi od Ibn-
-Abbasa: "Allah nare|uje vjernicama da, kada iz svojih
ku}a izlaze zbog neke potrebe, pokriju lica preko
glave se svojim dìlbabom i da ostave nepokriveno
samo jedno oko." Muhammed ibn Sirin kaè: "Pitao
sam Ubejdea es-Selmanija o rije~ima Uzvi{enog
Allaha: "neka spuste haljine svoje niza se", pa je
pokrio lice i glavu, a ostavio otkriveno samo lijevo
oko. Ikrime veli: "Pokrit }e otvor na prsima dìlbabom
koji }e spustiti preko njega." Ibn Ebi-Hatim prenosi da
je Umm-Seleme rekla nakon {to je objavljen ovaj ajet
da su ensarijske iza{le kao da su im na glavama
1121
gavranovi, a na sebi su imale crne prekriva~e. Ez-Zuhri
je pitan o djevoj~ici pa je rekao: "Ona je du`na da
obu~e himar, a ne dìlbab." Rije~i Uzvi{enog:
"Tako }e najlak{e prepoznate biti pa ne}e
napastvovane biti." Mudàhid veli: "Umotat }e se
u u dìlbab, pa }e se znati da su slobodne ène, te ih
pokvarenjaci ne}e uznemiravati ili sumnji~iti.
Rije~ Uzvi{enog: "A Allah pra{ta i Milostiv je",
to jest ono {to je bilo u danima dàhilijjeta, kada nisu
za to znale. Potom Allah prijeti munaficima, a to su
oni koji o~ituju vjerovanje, a u sebi skrivaju
nevjerovanje.
"Oni ~ija su srca bolesna" su bludnici,
"a oni koji po Medini {ire la` ", tj. oni koji
govore: "Do{li su neprijatelji i do{li su ratovi", {to je la`
i potvora. Ukoliko ne prestanu sa tim i ne vrate se
Istini "Mi }emo ti vlast nad njima prepustiti", tj.
Mi }emo ti nad njima vlast dati,
i

"i oni }e samo kratko vrijeme kao susjedi
tvoji u njoj ostati", tj. u Medini. "prokleti neka
su", protjerani i udaljeni, "gdje god se na|u", tj.
gdje god budu "neka budu uhva}eni", jer su
ponièni i malobrojni, "i ubijeni." Potom Uzvi{eni
veli: "prema Allahovom zakonu koji je vrijedio
za one koji su bili i nestali!", tj. ovo je Njegov
zakon vaè}i za munafike u slu~aju kada oni prevr{e
granicu u svojoj dvoli~nosti i nevjerovanju. U tom
slu~aju pristralice vjerovanja bivaju upu}eni na njih i
oni ih poraàvaju. "A ti ne}e{ u Allahovu zakonu
izmjene na}i", tj. Allahov zakon da munafici bivaju
poraèni je nepromjenjiv.

"Ljudi te pitaju o Smaku svijeta; reci: 'To
jedino Allah zna! A ti ne zna{, mo`da je Smak
svijeta blizu!' /63/ Allah je nevjernike prokleo
i za njih Oganj razbuktali pripremio, /64/ u
njemu }e vje~no i zauvijek boraviti, ni
za{titnika ni pomaga~a ne}e na}i. /65/ Na
Dan kad se njihova lica u Vatri budu
prevrtala, govorit }e: 'Kamo sre}e da smo se
Allahu pokoravali i da smo Poslanika slu{ali!'
/66/ I govorit }e: 'Gospodaru na{, mi smo
prvake na{e i starje{ine na{e slu{ali, pa su nas
oni s Pravog puta odveli; /67/ Gospodaru na{,
podaj im dvostruku patnju i prokuni ih
prokletstvom velikim!'"/68/

Uzvi{eni upu}uje Svoga Poslanika da, ako ga ljudi
budu pitali o Sudnjem danu, znanje o njemu pripi{e
Uzvi{enom Allahu. Isto se kaè i u poglavlju "El-E'raf",
koje je mekansko, a ovo je medinsko, tako da se
znanje o njemu kontinuirano pripisuje Onome Koji }e
u~initi da on nastupi. Ali, On ga izvje{tava da je
Sudnji dan blizu!" Uzvi{eni tako|er veli:
"Bliì se ~as i Mjesec se raspolutio." (54:1)
Potom Uzvi{eni veli: "Allah je prokleo
nevjernike", tj. udaljio ih iz Svoje milosti
"i za njih Oganj razbuktali pripremio", tj. na
budu}em svijetu, "u njemu }e vje~no i zauvijek
boraviti", tj. neprestano, nema im izlaska iz njega
niti udaljavanja.
"Ni za{titnika ni pomaga~a ne}e na}i", tj.
nema nikoga ko }e ih izbaviti.

"Na Dan kada se njihova lica u Vatri budu
prevrtala, govorit }e: 'Kamo sre}e da smo se
Allahu pokoravali i da smo Poslanika slu{ali!'",
tj. bit }e vu~eni licem prema tlu u Dèhennem. U
takvom stanju govorit }e: "Da smo na dunjaluku bili
od onih koji su se pokoravali Allahu i Poslaniku!"
"zaàlit }e nevjernici ~esto {to nisu
postali muslimani." (15:2) I ovdje tako|er
izvje{tava da }e u ovakvom stanju poèljeti da su bili
vjernici.
"I govorit }e: "Gospodaru na{, mi smo
prvake na{e i starje{ine na{e slu{ali, pa su nas
oni s Pravog puta odveli." Tavus veli: "Prvaci zna~i
uglednici, a starje{ine u~enjaci." Ovo prenosi Ibn Ebi-
Hatim, a zna~i: "Mi smo slijedili na{e zapovjednike i
slijedili smo lo{e u~enjake, i kako su oni bili u zabludi,
a suprotstavili smo se poslanicima!" "Gospodaru
na{, podaj im dvostruku patnju", tj. za njihovo
nevjerovanje i zato {to su nas na stranputicu odveli,
"I prokuni ih prokletstvom velikim!" Neki
u~e "mnogobrojnim", a oboje je ispravno po
zna~enju, s tim da se u~a~ moè opredijeliti za jedno
do ovo dvoje, a ne spojiti oboje i npr. re}i "velikim
mnogobrojnim."

"O vjernici, ne budite kao oni koji su Musaa
uznemirivali, pa ga je Allah oslobodio onoga
{to su govorili, i on kod Allaha ugled uìva."
/69/

Buharija prenosi od Ebu-Hurejrea da je rekao:
"Allohov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (559) 'Musa, a.s.,
bio je stidljiv ~ovjek. Od stida nije dozvoljavao da mu
se vidi ni dio koè, pa su ga neki Izraeli}ani
1122
uznemirivali. Rekli su: 'On se ovako sakriva samo
zbog tog {to ima nekakvu mahanu na koì, gubu, kilu
ili neku drugu bolest.' Uzvi{eni Allah htio je da Musaa
oslobodi onoga {to su za njega govorili. Tako se on
jednoga dana osamio i skinuo odje}u, ostavio je na
kamen, a zatim se okupao. Nakon {to je zavr{io,
krenuo je ka odje}i da je uzme, ali je kamen pobjegao
sa njegovom odje}om. Musa je uzeo svoj {tap i po~eo
traìti kamen, govore}i: 'Moja odje}a, o, kamenu!',
dok nije stigao do skupa Izraeli}ana, koji su ga vidjeli
gologa, ljep{ega od mnogih koje je Allah stvorio.
Tako ga je Allah oslobodio onoga {to su govorili.
Kamen se zaustavio, pa je on uzeo svoju odje}u i
obukao je, te stao udarati kamen svojim {tapom. Tako
mi Boga, na kamenu su ostala udubljenja od njegovih
udaraca, tri ~etiri ili pet."
"O vjernici, ne budite kao oni koji su Musaa
uznemiravali, pa ga je Allah oslobodio onoga
{to su govorili, i on kod Allaha ugled uìva."
Buharija se ovim hadisom izdvaja od Muslima.
Imam Ahmed prenosi od Abdulaha Ibn Mes'uda
da rekao je: (560) "Allohov Poslanik, s.a.v.s., je
jednoga dana podijelio plijen pa je neki ensarija
rekao: 'Ovo je podjela koja nije radi Allaha.' Ja sam
rekao: 'Allahov neprijatelju, izvjestit }u Allahovog
Poslanika, s.a.v.s.', pa mu je lice pocrvenjelo, a zatim
rekao je: 'Neka je Allahova milost na Musaa,
uznemiravan je i gore od ovoga', pa se strpio."
Navode ga oba "Sahiha".
Rije~i Uzvi{enog: "i on kod Allaha ugled
uìva" zna~e da je on ugledan kod Uzvi{enog Allaha.
Grupa prethodnika kaè: "[to god je zatraìo od
Allaha, to je i dobio, ali mu je onemogu}eno vi|enje
jer je Uzvi{eni tako èlio." Neki veli da je znak njegova
velikog ugleda kod Uzvi{enog Allaha i to {to se
zauzimao za svoga brata Haruna kako bi bio poslat sa
njim, pa je Allah udovoljio njegovom traènju, pa
kaè Uzvi{eni:
"i darovali mu milo{}u Na{om kao
vjerovjesnika brata njegova Haruna." (19:53)

"O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo
Istinu, /70/ On }e vas za va{a dobra djela
nagraditi i grijehe vam va{e oprostiti... A onaj
ko se Allahu i Poslaniku Njegovu bude
pokoravao - posti}i }e ono {to bude èlio."
/70/

Uzvi{eni nare|uje Svojim robovima vjernicima da
Ga se boje i da Mu robuju kao neko ko Ga vidi i da
govore "samo Istinu", tj. ispravne rije~i, u kojima
nema iskrivljenosti niti odstupanja od istine. Obe}ava
im da }e ih, ako to u~ine, za to nagraditi tako {to }e
im djela u~initi dobrim, tj. pomo}i im da ~ine dobra
djela, i da }e im oprostiti prethodne grijehe. Za
eventualne grijehe u budu}nosti u~init }e da se
pokaju za njih."
"a onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovu
bude pokoravao" - posti}i }e ono {to bude èlio i
to tako {to }e biti sa~uvan od dèhenemske Vatre i
uveden u trajne blagodati. Ibn Ebi-Hatim prenosi od
Ebu-Musa el-E{'arija da je rekao: (561) "Allohov
Poslanik, s.a.v.s., klanjao sa nama podne. Nakon {to je
zavr{io, dao nam je znak rukom, pa smo ostali sjede}i,
te nam rekao je: 'Uzvi{eni Allah mi je naredio da vam
naredim da Ga se bojite i da govorite samo Istinu.'
Potom je oti{ao kod èna i rekao: 'Uzvi{eni Allah mi je
naredio da vam naredim da govorite samo Istinu.'"

"Mi smo nebesima, Zemlji i planinama
ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da
ga ponesu, ali ga je preuzeo ~ovjek - a on je,
zaista, prema sebi nepravedan i neznalica,
/72/ da bi Allah licemjere i licmjerke, i
mnogobo{ce i mnogobo{kinje kaznio, a
vjernicima i vjernicama oprostio. A Allah
pra{ta i Milostiv je." /73/

El-Avfi prenosi od Ibn-Abbasa da se pod
emanetom podrazumijeva pokornost, koju im je
ponudio prije nego {to ju je ponudio Ademu, ali nisu
bili u stanju da je podnesu, pa rekao je Ademu:
"Ponudio sam emanet nebesima, Zemlji i brdima, pa
nisu bili u stanju. Ho}e{ li je ti uzeti, sa svim {to ona
podrazumijeva?" On re~e: "Ako bude{ ~inio dobro, bit
}e{ nagra|en, a ako bude{ grje{io, bit }e{ ka`njen."
Adem ga je preuzeo i ponio. Stoga Uzvi{eni veli:
"A preuzeo ga je ~ovjek - a on je, zaista,
prema sebi nepravedan i lahkomislen", tj.
umi{ljen u pogledu Allahove odredbe.
Ibn-Dèrir prenosi od Seida Ibn Dùbejra, a on od
Ibn-Abbasa: "Samo za vrijeme izmedu ikindije i no}i
toga dana ve} je po~inio gre{ku." Mudàhid, Seid ibn
Dùbejir, Dahhak, El-Hasan el-Basri i drugi vele:
"Emanet su obaveze." Drugi vele: "On je pokornost."
Veli se da je on vjera, obaveze i odredbe, a vele i
kupanje prilikom dùnupluka. Vele i da je namaz, post
i kupanje prilikom dùnupluka. Sve ove rije~i nisu
suprotstavljene, ve} se svode na to da je emanet
obaveza i prihvatanje naredbi i zabrana pod za njih
1123
vaè}im uvjetom, a on glasi: Ko ih izvr{i bit }e
nagra|en, a ko ih ostavi bit }e ka`njen. ôvjek ga je
prihvatio, uprkos svojoj slabosti i neznanju, izuzev
onih koje Allah uputi i podrì, neka nam je Allah na
pomo}i.
Ibn-Dèrir prenosi od Abdullaha Ibn Mes'uda, a on
od Poslanika, s.a.v.s., da rekao je: (562) "Pogibija na
Allahovom putu ~isti sve grijehe - ili rekao je - ~isti sve
osim emaneta. Onaj koji je imao nekakav emanet,
kome je ne{to bilo povjereno, bit }e doveden i bit }e
mu re~eno: 'Isporu~i emanet!' On }e re}i: 'Kako,
Gospodaru, kada je dunjaluk ve} pro{ao!' Ponovo }e
mu biti re~eno: 'Isporu~i emanet!', pa }e re}i: 'Kako,
Gospodaru, kada je dunjaluk ve} pro{ao?' Tada }e
re}i: 'Vodite ga u dèhenemsku provaliju!,' pa }e tamo
biti odveden. Stropo{tat }e se do njenog dna i tamo
}e emanet na}i kakav je i bio, pa }e ga ponijeti na
vratu i ispeti se sa njim na rub Dèhennema i kada
vidi da je ve} iza{ao, okliznut }e mu se noga i zauvijek
}e upasti." Rekao je Abdulah: "Emanet je sadràn u
namazu, postu, abdestu, govoru, a najvi{e u stvarima
povjerenim na ~uvanje." Susreo sam El-Beraa i rekao:
"Ne ~uje{ li {ta veli tvoj brat Abdulah?" On re~e: "U
pravu je."
U vezi sa emanetom je i hadis koji prenosi imam
Ahmed od Huzejfe, koji veli: (563) "Allohov Poslanik,
s.a.v.s., rekao nam je dva hadisa. Jedan od njih sam
ve} vidio, a o~ekujem drugi. Rekao je da je emanet
pohranjen u ljudska srca, a potom je objavljen Kur'an,
pa su oni nau~ili iz Kura'na i sunneta. Govorio nam je i
o nestanku emaneta i rekao: "ôvjek }e zaspati lahkim
snom i emanet }e mu biti istrgnut iz srca, pa }e ostati
njegov trag poput traga od plika nastalog kad ti se
èravica skotrlja na nogu za koji misli{ da je pun
ne~ega a u njemu ni{ta nema. Potom je uzeo
kamen~i} i zakotrljao na nozi, rekav{i: "Pa }e ljudi
kupovati i prodavati, a skoro niko ne}e isporu~ivati
emanet, sve dok ne bude re~eno: 'U toj i toj porodici
ima povjerljiv ~ovjek', pa dok ne bude re~eno nekom
~ovjeku: 'Kako je zgodan i pametan', a da on ne ima u
srcu ni koliko zrno goru{ice imana. Bilo mi je do{lo
vrijeme kada mi je bilo svejedno sa kim od vas
trgujem. Ako je musliman, dovest }e mi ga njegova
vjera, a ako je kr{}anin ili jevrej, dovest }e mi ga
njegov starje{ina. Danas trgujem od vas samo tim i
tim." Navode ga u oba "Sahiha" kao dio A'me{ovog
hadisa. Postoji zabrana zaklinjanja emanetom u
merfu'-hadisu. Ebu-Davud prenosi od Burejde, a on
od svoga oca da rekao je: "Allohov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao je: (564) 'Ko se zaklinje emanetom nije na{.'"
On se izdvaja sa ovim hadisom.
Rije~i Uzvi{enog:
"da bi Allah kaznio licemjere i licemjerke i
mnogobo{ce i mnogobo{kinje", tj. sinovi
Ademovi su ponijeli obavezu kako bi Allah kaznio
licemjere me|u njima i licemjerke, a to su oni koji
o~ituju vjerovanje iz straha od njegovih pristalica, a u
sebi kriju nevjerovanje i slijede njegove pristalice
,

"i mnogobo{ce i mnogobo{kinje", a to su oni
koji javno i tajno Allahu pripisuju druge i
suprotstavljaju se Njegovom Poslaniku, "a
vjernicima i vjernicama oprostio", tj. da bi se
smilovao vjernicima me|u Svojim stvorenjima, koji
vjeruju u Allaha, Njegove meleke, Njegove Knjige,
Njegove poslanike, koji su djelovali pokoravaju}i Mu
se. "A Allah pra{ta i Milostiv je."

Zavr{etak saètka tuma~enja
poglavlja "El-Ahzab";
neka je hvala Allahu.

34 - Sebe' / Saba'
1127

34
SEBE' / SABA'
OBJAVLJENA U MEKI
*
, IMA 54 AJETA
**

"Neka je hvaljen Allah, îje je sve ono na
nebesima i sve ono na Zemlji! Hvaljen neka
bude i na onom svijetu! On je Mudar i
Sveznaju}i. /1/ On zna {ta u zemlju ulazi a {ta
iz nje izlaz , i {ta se s neba spu{ta, a {ta se na
nj uspinje; On je Milostiv i On opra{ta." /2/
i
i

Uzvi{eni, govore}i o Svom Plemenitom Bi}u,
obavje{tava da Njemu pripada apsolutna zahvalnost
na dunjaluku i ahiretu. On je davalac blagodati
njihovim ìteljima, jer je On vladar Koji Jedini njima
upravlja, nema sudruga, sve je Njegovo vlasni{tvo i
Njemu pokorno, pod Njegovom upravom i vla{}u, jer
nema Gospodara mimo Njega, niti nekoga kome bi
trebalo robovati osim Njemu. On je Mudar u Svojim
rije~ima i djelima, propisima i odredbama, obavije{ten
o Svojim stvorenjima i ni{ta Mu nije skriveno. Stoga,
neka je Uzvi{en, veli:
"On zna {ta u zemlju ulazi, a {ta iz nje
izlaz ", tj. zna {ta ulazi u zemlju od sjemenja i ko{pica
koje se u njoj kriju, i zna {ta iz njih izlazi, njegov broj,
kakvo}u i svojstva,
"i {ta se s neba spu{ta" u vidu ki{e i nafake, a
{ta se na nj uspinje od dobrih djela.On je Milostiv"
prema Svojim robovima, "i On opra{ta grijehe"
onima koji Mu se pokaju i koji se na Njega oslanjaju.

*
Objavljena nakon poglavlja "Lukman".
**
6. ajet je medinski.

A nevjernici govore: "âs oìvljenja nam ne}e
do}i!" Reci: "Ho}e, tako mi Gospodara moga,
Koji zna i ono {to je skriveno, zacijelo }e vam
do}i." Njemu ne moè ni{ta, ni trun~ica jedna,
ni na nebesima ni na Zemlji, izma}i, i ne
postoji ni{ta, ni manje ni ve}e od toga, {to
nije u jasnoj Knjizi - /3/ da nagradi one koji
vjeruju i dobra dje a ~ine, - njih ~eka oprost i
opskrba plemenita - /4/ a da kazni
najbolnijom patnjom one koji se protiv
dokaza Na{ih bore, odvra}aju}i od njih.
/5/Oni kojima je dato znanje dobro znaju da
je ono {to ti se objavljuje od Gospodara tvoga
Istina i da vodi na Put Silnoga i Hvaljenog./6/
l

Ovo je jedan od tri ajeta u kojima Uzvi{eni
nare|uje Svome Poslaniku, s.a.v.s., da se zakune
svojim Uzvi{enim Gospodarom da }e se zbiti
poìvljenje, zbog toga {to su ga neki nijekali. Jedan od
njih je u poglavlju Junus, a glasi:
"Oni te zapitkuju: Da li je Istina da }e ono
biti? Reci: Jeste, Gospodara mi moga, zaista,
je Istina..." (10:53) Drugi je ovaj:
, "A nevjernici govore: 'âs oìvljenja nam
ne}e do}i!' Reci: 'Ho}e, tako mi Gospodara
moga...'" Tre}i je u poglavlju Et-Tegabun:
"Nevjernici tvrde da ne}e biti oìvljeni.
Reci: 'Ho}ete, Gospodara mi moga, sigurno
}ete biti oìvljeni...'" (64:7) Nakon {to Uzvi{eni
ovdje veli:
"Reci: 'Ho}e, tako mi Gospodara moga'"
slijedi ne{to {to to potvr|uje, pa Uzvi{eni kaè:
"Koji zna i ono {to je skriveno. Njemu ne
moè ni{ta ni trun~ica jedna, ni na nebesima
ni na Zemlji izma}i, i ne postoji ni{ta, ni
manje ni ve}e od toga, {to nije u jasnoj Knjizi",
tj. ni{ta Mu ne moè izma}i, sva Njegova stvorenja su
u Njegovom znanju i ni{ta Mu nije skriveno. Pa i kosti,
makar se one raspale, Uzvi{eni zna gdje su se djeli
njihovi atomi, pa }e ih povratiti u stanje u kome su
prvobitno bile, jer On sve zna. Potom obja{njava
svrhu proìvljenja, pa veli:
34 - Sebe' / Saba'
1128
"Da nagradi one koji vjeruju i dobra djela
~ine - njih ~eka oprost i opskrba plemenita - a
da kazni najbolnijom kaznom one koji se
protiv dokaza Na{ih bore, odvra}aju}i od
njih", tj. odvra}aju od Njegovog puta i u la` ugone
Njegove poslanike. "Njima pripada najbolnija
patnja" je kao i rije~i Uzvi{enog:
"Nisu jednaki ` telji Vatre i ` telji Dènneta.
@itelji Dènneta su postigli ono {to èle."
(59:20)
i i
Rije~i Uzvi{enog:
"Oni kojima je dato znanje dobro znaju da
je ono {to ti se objavljuje od Gospodara tvoga
Istina"; ovo je druga mudrost pridodata prethodnoj,
a glasi da }e vjernici, po{to budu svjedocima nastupa
âsa, nagra|ivanja dobrih i ka`njavanja lo{ih, ba{ kao
{to to obe}ava Allah, vidjeti to svojim o~ima, kao {to
Uzvi{eni veli:
"Ovo je ono {to je Svemilosni obe}ao, a
poslanici su Istinu govorili!" (36:52)

Rije~i
Uzvi{enog:
"i da vodi na Put Silnoga i Hvaljenog", tj.
ovaj Kur'an je istinit u svemu o ~emu izvje{tava i
upu}uje na Put "Silnoga", Koji se ne moè pobijediti,
"Hvaljenog" u svim rije~ima, djelima, propisima i
odredbama.

A oni koji ne vjeruju govore: "Ho}ete li da vam
pokaèmo ~ovjeka koji vas obavje{tava da
}ete, kada se sasvim raspadnete, zaista,
ponovno stvoreni biti? /7/ iznosi li on o
Allahu laì ili je lud? Nijedno, ve} su oni koji u
onaj svi et ne}e da vjeruju na muci u zab udi
dalekoj. /8/ Kako ne vide nebo i Zemlju, ono
{to je iznad njih i ono {to je ispod njih?! Kad
bismo htjeli, u zemlju bismo ih utjerali ili
komade neba na njih sru~ili. To je, zaista,
znak svakom robu koji se kaje"./9/

j i l
j
i
l

Mu{rici ne vjeruju u nastupanje Sudnjeg dana i
izruguju se Poslaniku, s.a.v.s., o ~emu se izvje{tava:
"A oni koji ne vjeru u govore: 'Ho}ete li da
vam pokaèmo ~ovjeka koji obavje{tava da
}ete, kada se raspadnete'", tj. kada se sastojci
va{ih tijela raspr{e "zaista ponovno stvoreni biti",
tj. vratiti se u ìvot. Ovakvo izvje{}e nije li{eno dvoga:
ili je uobi~ajio iznositi izmi{ljotine na Allaha tako {to
govori da Mu je to objavio ili je on lud.
Zato su rekli: "Iznosi li On o Allahu la` ili je
lud?" Uzvi{eni im odgovara:
"Nijedno, ve} su oni koji u oni svijet ne}e
da vjeruju na muci i u zabludi dalekoj", tj. nije
stvar kako tvrde, ve} je Muhammed, s.a.v.s., iskren,
dobar, upu}en i poverljiv i dolazi sa Istinom, a oni su
glupi laòvi. "I u zab udi dalekoj", od Istine na
dunjaluku. Potom Uzvi{eni veli:
"Kako ne vide nebo i Zemlju, ono {to je
iznad njih i ono {to je ispod njih?!", tj. zar ne
vide Allahovu mo} u stvaranju ovih veli~anstvenih
stvorenja. [ta ih to ~ini da odbacuju ponovno
proìvljenje tjelesa, a On im je poslao poslanike da ih
izbave i da ih podu~e onome {to nisu znali.
"Kad bismo htjeli, u zemlju bismo ih
utjerali ili komade neba na njih sru~ili", tj. da
èlimo, kaznili bismo ih zbog njihovog utjerivanja u
la` poslanika time {to bi ih u zemlju utjerali ili bi ih s
neba èstokom kaznom kaznili, me|utim to smo
odloìli iz blagosti i opro{taja.
"To je, zaista, znak svakom robu koji se
kaje", tj. u ovoj blagosti i opra{tanju uprkos velike
mo}i dokaz je da je ono {to je Allah i Njegov Poslanik
govore Istina, a to je i podsticaj na odustajanje od
zablude i prihvatanje Istine i iskreno pokajanje. Ovo je
podsticaj na tevbu, vjerovanje, prihvatanje Istine i
pokoravanje.

Mi smo Davudu Na{u blagost ukazali: "O brda,
ponavljajte zajedno s njim hvalu i vi ptice " - i
omek{ali smo mu gvo`|e. /10/ "Pravi {iroke
pancire i odmjeri u vez vanju halki i ~inite
dobro, jer Ja vidim {ta radite vi"./11/
, !
i

Uzvi{eni izvje{tava o blagodatima koje je podario
Svome robu i poslaniku Davudu, alejhissalatu
vesselam, dav{i mu o~itu blagodat i spojiv{i kog njega
poslanstvo i istisku vlast, brojnu i opremljenu vojsku,
veli~anstven i ugodan glas. Kada bi on svojim glasom
veli~ao Allaha, sa njim su to ~inila i brda, a ptice su
zastajale u letu i ponavljale za njim razli~itim jezicima.
U Sahih-hadisu stoji (565) da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., ~uo glas Ebu-Musa el-E{'arija kako u~i no}u,
pa je zastao i slu{ao njegovo u~enje, a potom rekao:
"Ovome je data jedna od frula porodice Davudove",
tj. lijep glas.
Rije~i Uzvi{enog: "ponavljajte", tj. ponavljajte za
njim slave}i Allaha. Brdima i pticama je nare|eno da
sa njim ponavljaju svojim glasom. Rije~i Uzvi{enog:
34 - Sebe' / Saba'
1129
"I omek{ali smo mu gvo`|e." El-Hasan el-
Basri i drugi vele: Nije imao potrebu da gvo`|e stavlja
u vatru, niti da ga kuje ~eki}em, ve} ga je uvrtao
rukom poput niti. Stoga Uzvi{eni veli:
"Pravi {iroke pancire", tj. oklope. On je prvi
koji ih je izra|ivao; prije toga su se sastojali od plo~a.
"I odmjeri u vez vanju halki", tj. nemoj udarati
klinove koji }e se klimati u halkama, niti ih previ{e
udaraj da ih razdvajaju, ve} to ~ini s mjerom. Ovdje
upotrebljena rije~ "es-serd" {to zna~i gvozdene halke,
pa se kaè za oklop da je "mesrudeh" kada je sa
spojenim halkama. Novcem dobivenim od prodaje
pancira koje je izra|ivao izdràvao se umjesto platom
iz muslimanskog bejtulmala. Veli se da je prodavao
pancir za 4000 dirhema, dijele}i tre}inu, za tre}inu
kupuju}i {to je dovoljno njemu i njegovoj porodici,a
zadràvaju}i tre}inu kako bi svakodnevno davao
sadaku dok ne napravi drugi. Allah mu je dao lijep
glas kakav nije dao nikome drugom. Kada bi po~ni
u~iti Zebur ~inilo se kao da mu je 70 frula u grlu.
i
Rije~i Uzvi{enog: "I ~inite dobro", tj. sa onim
blagodatima koje vam je Uzvi{eni Allah darovao. "Ja
vidim {ta radite vi", tj. motrim vas, vidim va{ta
djela i va{e rije~i i ni{ta od toga mi nije skriveno.

A Sulejmanu - vjetar, u utro je prevaljivao
rastojanje od mjesec dana, a nave~er
rastojanje od mjesec dana; i u~inili smo da mu
iz izvora rastopljen bakar te~e i da dìnovi,
voljom njegova Gospodara, pred njim rade, a
kad bi neki od njih otkazao poslu{nost
nare|enju Na{em, u~inili bismo da ognjenu
patnju osjeti. /12/ Oni su mu izra|ivali {to
god je htio: hramove i spomenike i zdjele kao
~atrnje, i kotlove nepokretne. "Radite i budite
zahvalni, o ~eljadi Davudova!" - A malo je
zahvalnih me|u robovima Mojim./13/
j

,

Nakon {to Uzvi{eni spominje blagodati koje je
podario Davudu, spominje i pot~injavanje vjetrova
koje je podario njegovom sinu, Sulejmanu,
alejhimessalatu vessalam, a koji su prevaljivali
rastojanje od mjesec dana, ujutro i nave~er nose}i
njegov }ilim.
"I u~inili smo da mu iz izvora rastopljen
bakar te~e." Ibn-Abbas i drugi tabini vele: "El-kitr" je
bakar. Katade veli da je to bilo u Jemenu i sve {to ljudi
prave potje~e od onoga {to je Uzvi{eni Allah darovao
Sulejmanu, alejhis-selam.
Rije~i Uzvi{enog:
"I da dìni, voljom Njegova Gospodara,
pred njim rade", tj. pot~inio mu je dìne, koji su mu
se povinovali. On ih je upotrebljavao, uz Allahovo
dopu{tenje za gradnju zgradu kako je htio. Dìni su
Iblisovi potomci, kao {to su ljudi potomci Ademovi. I
me|u jednima i me|u drugima ima vjernika, i za
jedne i druge postoje nagrada i kazna. Ko i od jednih i
od drugih bude vjernik, on je Allahov prijatelj, a ko i
od jednih i od drugih bude nevjernik,on je udaljen od
Allahove milosti: "A kad bi neki od njih otkazao
poslu{nost nare|enju Na{em", tj. ko bi odstupio
od na{eg nare|enja i otkazao poslu{nost, "u~inili
bismo da ognjenu patnju osjete."
"Oni su mu izra|ivali {to god je htio:
hramove i spomenike." "El-meharib" su mesdìdi,
a "et-
temasil" su spomenici koji su bili od bakra, a vele i od
gline i stakla. Rije~i Uzvi{enog:
"Zdjele kao ~atrnje i kotlove nepokretne".
"El-dèvab" su bazeni, a nepokretni kotlovi koji se
zbog svoje veli~ine ne mogu pomicati. Rije~i
Uzvi{enog:
"Trudite se i budite zahvalni, o ~eljadi Davudovi!"
Ebu-Abdurrahman Es-Sulemi veli: "Namaz je
zahvalnost, post je zahvalnost i svako dobro dobro
koje u~ini{ u ime Uzvi{enog Allaha je zahvalnost, a
najbolja zahvalnost jeste 'El-Hamd'." Zahvalnost je
bogobojaznost i dobro~instvo. Ovako se kaè onome
ko je predat nekom djelu. êljad Davudova, nek im je
selam, zahvaljivala je Uzvi{enom i rije~ju i djelom. Ibn
Ebi-Hatim veli da je Sabit El-Benani rekao: "Davud,
alejhis-selam, je podijelio me|u svojim uku}anima,
djecom i ènama namaz, tako da nije bilo ni jednog
~asa danju ili no}u a da neko od njih nije klanjao, pa
ih ovaj ajet obuhvata.
"Radite i budite zahvalni, o ~eljadi
Davudova! - a malo je zahvalnih me|u
robovima Mojim". U oba "Sahiha" stoji da je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (566) "Uzvi{enom
Allahu najdraì namaz je Davudov namaz: spavao je
pola no}i, klanjao tre}inu, spavao {estinu, a
Uzvi{enom Allahu najdraì post je Davudov post:
postio je dan, a mrsio dan, i nije uzmicao kada bi
susretao neprijatelja."

34 - Sebe' / Saba'
1130
A kad smo odredili da umre, crv koji je bio
rasto~io {tap njegov - upozorio ih je da je
umro, i kad se on sru{io, dìnovi shvati{e da
ne bi na muci sramnoj ostali da su gajb znali.
/14/

Uzvi{eni spominje kako je umro Sulejman alejhis-
selam i kako je Allah skrio njegovu smrt od dìna koji
su mu bili pot~injeni na te{kim radovima. Ostao je
naslonjen na svoj {tap dugo vrijeme, oko godinu
dana. Nakon {to je crv rato~io {tap, on je oslabio, te je
pao na zemlju. Tako se saznalo da je on odavno
umro, a dìni i ljudi su jasno shvatili da dìni ne znaju
skriveno kako su umi{ljali i ljude obmanjivali.
"I kad se on sru{io, dìnovi shvati{e da ne
bi na muci sramnoj ostali, ne bi proveli cijelu
godinu u patnji rade}I za njega. Tako su se ljudi
uvjerili da su ih dìni lagali, jer da su znali gajb. Na to
ukazuju njegove rije~i: "Crv koji je bio rasto~io
{tap njegov -upozorio ih je da je umro, i kad
se on sru{io dìnovi svati{e da ne bi na muci
sramnoj ostali da su gajb znali", da su
budu}nost prozreti mogli. Asbeg veli: "Doprlo mi je
da ga je crv rastakao godinu dana prije nego {to se
sru{io." Sli~no spominje ne jedan od prethodnika, a
Allah najbolje zna.

Stanovnici Sabe su imali znak u mjestu u kom
su ` vjeli: vrtove, zdesna i slijeva. "Jedite hranu
Gospodara svoga i budite Mu zahvalni; kakav
ovo je lijep kraj i ovo je Gospodar Koji mnogo
pra{ta!" /15/ Ali oni su nezahvalni postali, pa
smo na njih vodenu bujicu pustili, i zamijenili
im njihove vrtove drugim vrtovima sa
plodovima gorkim i tamariskom i neznatnim
lotosom divljim. /16/ Kaznili smo ih tako zato
{to su bili nezahvalni, a da li Mi ka`njavamo
ikog drugog do nevjernika, nezahvalnika?!
/17/
i

Sebe' su bili jemenski vladari i stanovnici, u njih
spada i narod Tubbe' i Sulejmanova savremenica
Belkis. @ivjeli su u izobilju. Allah im je poslao poslanike
koji su im nare|ivali da jedu ono ~ime ih je opskrbio i
da Mu zahvaljuju tako {to }e jedino Njega vjerovati i
ibadet mu ~initi. Oni su u takvom stanju bili koliko je
Allah htio, a potom su se odmetnuli od onoga {to im
je nare|eno, te su ka`njeni poplavom i raspr{avanjem
kojekuda, kao {to }e, ako Bog da, uskoro biti detaljnije
obja{njeno.
Imam Ahmed prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao:
"Neki je ~ovjek pitao Allahovog Poslanika, s.a.v.s., o
Sebe'u, da li je to ~ovjek,èna ili zemlja, pa je rekao:
'To je ~ovjek kome je ro|eno desetero, {estero se
nastanilo u Jemenu, a ~etvero u [amu. Jemenci su:
Mizhad`, Kinda, Ezd, E{'arije, Enmar i Himjer, a
[amljani: Lahm, Dùzam, Amile i Gassan.'" Ovo je
dobar hadis jer ima drugih koji ga oja~avaju.
Genealozi, me|u kojima i Muhammed ibn Ishak, kaù
da je ime Sebe Abdu-[ems bin Je{dùb bin Ja'reb bin
Kahtan. Sebe'om je nazvan jer je prvi koji se povratio
Allahu (sebe'e). Vele da je navijestio pojavu Allahovog
Poslanika, s.a.v.s., izrekav{i o tome i stihove u kojima
stoji:

"Nakon Kahtana vlast }e imati Poslanik,
bogobojazan, Bogu predan, najbolji stvor.
Zvat }e se Ahmed. Kamo sre}e
da poìvim nakon njegovog poslanja jo{ godinu,
pa da ga pomognem i podrìm,
sa svim ratnicima i strijelcima.
Kada se pojavi, pomozite ga,
a ko ga susretne neka mu selam moj dostavi."
Ovo spominje El-Hemedani u djelu "El-Iklil". Od
njega vode porijeklo deseterica od kojih potje~u
plemena jemenskih Arapa, {to ne zna~i da su njegovi
direktni potomci, jer izme|u njega i nekih od njih ima
dvije, tri, manje ili vi{e generacija.
Do{li su im poslanici, nare|uju}i im da vjeruju u
Jedinog Allaha, pa su to i ~inili koliko je Allah htio,
potom su se okrenuli od onoga {to im je nare|eno,
pa ih je Allah kaznio poslav{i na njih poplavu. Neki su
ostali u svojoj zemlji, a neki su oti{li u druge krajeve.
[to se, pak, brane ti~e, voda im je dotjecala izme|u
dva brda, a i bujice. Nihovi drevni vladari odlu~ili su i
sagradili veliku i ~vrstu branu. Voda se uzdigla do vrha
tih dvaju brda, zasadili su drve}e i uìvali u plodovima.
Ne jedan prethodnik me|u njima i Katade spominju
da je èna i{la ispod drve}a, nose}i na glavi korpu za
branje vo}a, a plodovi su sami otpadali i punili je, bez
ikakvog truda i branja, toliko ih je bilo i tako su bili
zreli. Ova brana je bila u Me'rebu, mjestu izme|u
koga i San'e je razdaljina od tri dana hoda, pa je
poznata kao Seddu-Me'reb. Drugi spominju da u tom
predjelu nije bilo komaraca, buha, niti drugih
insekata, jer je klima bila umjerena i zdrava. Sve je to
bio odraz Allahove dobrote i brige za njih, a sve da bi
ga Jednim vjerovali i ibadet Mu ~inili. Kao {to veli
Uzvi{eni:
"Stanovnici Sabe imali su znak u mjestu u
kom su ìvjeli" Zatim to poja{njava rije~ima
"vrtove, zdesna i slijeva", tj. sa obje strane brda, a
mjesto je bilo izme|u.
"Jedite hranu Gospodara svoga i budite Mu
zahvalni; ovo je lijep kraj i ovo je Gospodar
34 - Sebe' / Saba'
1131
koji mnogo pra{ta!", mnogo vam pra{ta ako
ustrajete u tevhidu.
Rije~i Uzvi{enog: "Ali oni nezahvalni postali",
tj. okrenuli su se od priznavanja Allahove jedno}e,
ibadeta i zahvalnosti na blagodatima koje im je
darovao, po~ev{i oboàvati Sunce umjesto Allaha, kao
{to je Hudhud rekao Sulejmanu:
"Iz Sabe ti donosim pouzdanu vijest. Vidio
sam da jedna èna njima vlada i da joj je
svega i sva~ega dato, a ima i prijesto
veli~anstveni; vidio sam da se i ona i narod
njen Suncu klanjaju, a ne Allahu - {ejtan im je
lijepim prikazao postupke njihove i od Pravog
ih puta odvratio, te oni ne umiju da na|u
Pravi put." (26:22-24) Rije~i Uzvi{enog: "Pa smo
na njih vodenu bujicu pustili". Katade i drugi
vele: Brana je oslabila, do{ao je ki{ni period, voda je
udarila u branu i ona je pala. Voda je provalila u donji
dio doline, poru{iv{i gra|evine, drve}e i ostalo.
Drve}u na brdima ponestalo je vode, pa su se osu{ila i
skr{ila, pa su se ta divna so~na i plodna stabla
izmijenila kao {to veli Uzvi{eni:

"I zamijenili im njihove vrtove drugim
vrtovima sa plodovima gorkim" "i
tamariskom", a to je po Ibn-Abbsovim rije~ima
metljika, tarfa', a po nekima vrsta akacije, semur, "i
neznatnim lotosom divljim", koji je najbolji od
ovog drve}a kojim su ba{~e zamijenjene. Tako su se
ove ba{~e nakon zrelih plodova, lijepih prizora, debele
hladovine i teku}ih rijeka pretvorile u stabla eraka,
tamariska i divljeg lotosa, sa puno bodlji a malo
plodova, a sve zbog njihovog nevjerovanja i
pridruìvanju Allahu ravnih, poricanja Istine i skretanja
od Istine ka laì. Zato Uzvi{eni kaè:
"Kaznili smo ih tako zato {to su bili
nezahvalni, a da li mi ka`njavamo ikog
drugog do nevjernika, nezahvalnika?" Ibn Ebi-
Hatim prenosi od Ibn-Hajre, koji je bio Alijin pristalica,
da rekao je: "Kazna za grie{enje i nepokornost je
klonulost u ibadetu, tjeskoba u nafaci, te{ko dosezanje
uìtka", a kada su ga upitali {ta je to te{ko dosezanje
uìtka, rekao je: "Kad mu se potrefi da moè uìvati u
ne~emu {to je halal, na|e se neko ko mu to uìvanje
pomuti."

A izme|u njih i naselja koje smo blagoslovili -
izgradili smo bili naselja vidljiva i odredili im
potrebnu udal enost. "Putujte kroz nj h i po
no}i po danu, sigurni!" /18/ Ali oni reko{e:
"Gospodaru na{, u~ini ve}e rastojanje prilikom
putovanja na{ih!" - i nasilje sebi u~ini{e, i Mi
u~inismo da se o njima samo pri~a, a njih kud
koje raselismo., doista, su u tome znaci za
svakog strpljivog i zahvalnog./19/
j i

:
i

Uzvi{eni spominje blagodati u kojima su uìvali,
sigurna mjesta i spojena naselja, sa mno{tvom drve}a,
usjeva i plodova, {to je sve ~inilo da putniku nije bilo
potrebno da nosi hranu i vodu - gdje god bi do{ao
na{ao bi vodu i plodove. U podne bi otpo~inuo u
jednom mjestu, a zano}io u drugom, taman kako je
iziskivalo putovanje. Stoga Uzvi{eni veli:
"A izme|u njih i gradova koje smo
blagoslovili izgradili smo bili naselja
povezana", tj. i{li su iz Jemena do [ama kroz spojena
i povezana naselja. Neki vele da su to naselja u San'i.
"Naselja vidljiva", tj. jasno uo~ljiva, u jednom bi
otpo~inuli u podne, u drugom zano}ili. Stoga
Uzvi{eni veli: "I odredili im potrebnu
udaljenost", tj. postavili ih na udaljenost potrebnu
putnicima.
"Putujte kroz njih i po no}i i po danu,
sigurni", tj. uvijek su uìvali sigurnost.
"Ali oni reko{e 'Gospodaru na{, u~ini ve}e
rastojanje prilikom putovanja na{ih!' -
ogrje{i{e se prema seb " potcjenjuju}i ovu
blagodat i vi{e vole}i pustare i pustinje za ~ije
prevaljivanje su im potrebni opskrba i jaha}e ìvotinje
i putovanje po ègi kroz razne opasnosti, kao {to veli
Uzvi{eni:
"Allah vam navodi primjer mjesta koje je
bilo sigurno i spokojno i kome je odasvuda u
izobilju dolazila opskrba, pa je zanijekalo
Allahove blagodati, pa je Allah u~inio da
iskuse glad i strah zbog onoga {to su
~inili".(16:112) Ovi su rekli:
"Gospodaru na{, u~ini ve}e rastojanje
prilikom putovanja na{ih!", "i Mi u~inismo da
se o njima samo pri~a, a njih kud koje
raselismo", tj. u~inismo da ljudi po sijelima pri~aju o
njima i o tome kako ih je Allah kaznio i oslabio. Nakon
{to bijahu sjedinjeni, odoma}eni u ugodnom ìvotu,
razi{li su se posvuda, tako da su postali predmetom
poslovica. Tako Arapi za neslo`ne ljude vele: "Razi{li se
k'o Sebe."
Tako se oni razi|o{e. Jedni odo{e u Oman, Gassan
ode u Busra, Evs i Hazred` u Jesreb, pun palmi. Kada
stigo{e do Batni-Murra, rod Benu-Usman re~e: "Ovo
je mjesto dobro, ne traìmo bolje," i tu ostado{e.
Stoga bijahu prozvani Huza'a, jer su se odvojili od
dru{tva, "inhaze'u". Evs i Hazred` su nastavili dok nisu
stigli u Medinu. Suratski Ezd se zadrào u Es-Suratu, a
omanski u Omanu. Potom je Allah poslao na branu
ono {to je poslao i uni{tio je. O tome govore ovi ajeti.
El-A'{a Beni-Kajs ibn Sa'lebe, a ime mu je Mejmun ibn
Kajs, veli:
34 - Sebe' / Saba'
1132
U tome je pouka onome ko pouku èli,
Me'reb je poplava potpuno uni{tila.
Sagradio im ju je Himjer,
kad voda do|e, ona ju je zadràvala.
Pa su se raspr{i li i nisu u stanju
sakupiti vode dovoljno ni za dijete tek od dojenja
odbijeno.
Rije~i Uzvi{enog: "Doista su u tome znaci za
svakog strpljivog i zahvalnog", tj. u kazni i
oduzimanju blagodati zbog grijeha i nevjerovanje
koje je zadesilo ove dokaz je i pouka za svakoga ko
podnosi nevolje a zahvaljuje na blagodatima. U oba
"Sahiha" se od Ebu Hurejrea prenosi merfu'-hadis u
kome stoji: (567) "ûdna je stvar sa vjernikom, {ta
god mu Allah odredi - dobro mu je. Ako ga zadesi
dobro, zahvali i dobro mu je, a ako ga zadesi nevolja,
strpi se, pa mu bude dobro, tako je samo sa
vjernikom." Mutarref je govorio: "Divan li je rob
strpljivi i zahvalni, koji kada mu se da - zahvali se, a
kada ga nevolja zadesi - strpi se!"

A iblis se uvjerio da je o njima ispravno mislio,
i oni su se poveli za njim, osim nekolicine
vjernika. /20/ A nad njima on nikakva dokaza
nije imao; osim da znamo ( ukazu u}i na)
onog ko vjeruje u onaj svijet, a ko u njega
sumnja. - A Gospodar tvoj bdi nad svim./21/
j

Nakon {to spominje kazivanje o Sebe'u i onome
{to ga je zadesilo zbog slije|enje {ejtana i svojih
strasti, izvje{tava o takvima i njima sli~nima koji slijede
Iblisa i svoje strasti, a oponiraju Pravome putu i Uputi,
pa veli: "A Iblis se uvjerio da je o njima ispravno mislio
"Evo ovoga koga si iznad mene uzdigao:
ako me ostavi{ do Smaka svijeta sigurno }u,
osim malobrojnih, nad potomstvom njegovim
zagospodariti" (17:62)

"Pa }u im i sprijeda i straga, i slijeva
prilaziti i ti }e{ na}i da ve}ina njih ne}e
zahvalna biti!" (7:17) Rije~i Uzvi{enog:
"A nad njima on nikakva dokaza nije
imao", tj. argumenta. Hasan El-Basri veli: "Tako mi
Allaha, nije ih udarao {tapom, niti ih je bilo ~ime
prisilio. Bila su to samo zavo|enja i puste èlje kojima
ih je mamio, pa su mu se odazvali". Rije~i Uzvi{enog:
"Osim da znamo (ukazuju}i na) onoga ko
vjeruje u onaj svijet, a ko u njega sumnja", tj.
Mi smo ga na njih navratili da bi se objelodanilo ko je
vjernik u Sudnji dan, polaganje ra~una i nagradu, i da
bi takav {to bolje ibadet ~inio, a ko sumnja.
"A Gospodar tvoj bdi nad svim", i uz
Njegovo bdjenje zalutao je ko je zalutao, a sa~uvao se
ko se sa~uvao.

Reci: "Zovite one koje, pored Allaha,
bogovima smatrate. Oni ni{ta nemaju, ni
koliko trun jedan, ni na nebesima ni na
Zemlji; oni u njima nemaju nikakva udjela i
On nema od njih nikakve pomo}i". /22/ Kod
Njega }e se mo}i zauzimati za nekoga samo
onaj kome On dopusti. I kad iz srca njihovih
nestane straha, oni }e upitati: "[ta je to rekao
Goposdar va{?" "Istinu!", odgovori}e, On je
Uzvi{en i Velik./23/

Uzvi{eni obja{njava da nema boga osim Njega,
jedinog Sveuzdràvatelja, Kome nema sli~nog niti
ravnoga, ve} je samo On Samostalan.
Zato veli: "Reci 'Zovite one koje, pored
Allaha, bogovima smatrate'", tj. boànstva koja
oboàvate mimo Njega.
:

"Oni ni{ta nemaju, ni koliko trun jedan, ni
na nebesima, ni na Zemlji", kao {to veli Uzvi{eni:
"A oni kojima se, pored Njega, klanjate ne
posjeduju ni{ta." (35:13)
Rije~i Uzvi{enog: "I On od njih nema nikakve
pomo}i", tj. niko od onih koje smatrate ravnim
Allahu Mu ne pomaè, ve} su sva stvorenja Njegova
potreba i Njegovi robovi.
"Kod Njega }e se mo}i zauzimati za nekoga
samo onaj kome On doputi", tj. zbog Njegove
Veli~ine i Uzvi{enosti niko se ne}e usuditi da se mimo
Njegovog dopu{tenja zauzima za druge.
"Ko se moè pred Njim zauzimati za
nekoga bez dopu{tenja Njegova?"
515
(2:255)
Stoga u oba "Sahiha" stoji: "... pa }u u~initi sed`du
Uzvi{enom Allahu, a On }e me ostaviti koliko bude
htio i pomo}i mi da Mu zahvalim zahvalama koje
sada ne mogu nabrojati, a potom re}i: 'O
Muhammede, podigni glavu. Govori, ~u}u se, traì,
bit }e ti dato, zauzmi se, bit }e ti prihva}eno..."
516

Rije~i Uzvi{enog:
"I kad iz srca njihovih nestane straha, oni
}e upitati: [ta je to rekao Gospodar va{?
'Istinu!', odgovorit }e." Ovo je tako|er
veli~anstven prizor, jer, kada Uzvi{eni progovori

515
El-Bekare, 255.
516
Vidjeti tumaenje ajetul-kursije
34 - Sebe' / Saba'
1133
Objavom i ìtelji neba ~uju Njegov govor, zatresu se
od straha, i obuzme ih ne{to poput nesvjestice. Ibn-
Abbas i drugi, tuma~e}i ovaj ajet vele:
kada im srca popuste i nestane straha jedni }e
druge pitati: '[ta je to rekao Gospodar va{?' O tome
}e nosioci Ar{a obavijestiti one do njih, a zatim one
ispod, sve dok vijest ne stigne do onih na donjem
(dunjalu~kom) nebu. Stoga Uzvi{eni veli: "Istinu!",
odgovorit }e", tj.obavijestit }e o onome {to rekao je
bez dodavanja ili oduzimanja. ; a "On je Uzvi{en i
Velik".
Buharija, tuma~e}i ovaj ajet u svome "Sahihu"
prenosi od Ebu-Hurejrea da je rekao kako je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: (568) "Kada Allah odredi
ne{to na nebu, meleki udare krilima iz pokornosti
prema Njegovim rije~ima, poput lanca na goloj
stijeni, a kada ih pro|e strah reknu: '[ta je rekao va{
Gospodar?' Onome koji je pitao reknu: 'Istinu, On je
uzvi{en i velik.' To ~uje onaj koji prislu{kuje, ~uje jednu
rije~ i dojavi je onima ispod, a on je dodaje onima
ispod, sve dok je ne stavi na jezik ~arobnjaku ili
vra~aru. Ponekad ga sustigne zvijezda padavica prije
nego {to je dojavi, a ponekad je dojavi prije nego {to
ga sustigne. Uz nju slaè stotinu laì, pa se kaè: 'Zar
nam toga dana nirekao je to i to', te mu bude
povjerovano zbog te jedne rije~i koja je ~uvana na
nebu". Buharija se izdvaja predajom ovog hadisa
mimo Muslima, a prenose ga i Ebu-Davud, Et-Tirmizi,
Ibn-Madè kao hadis Sufjan ibn Ujejne, a Allah
najbolje zna.

Upitaj: "Ko vas opskrbljuje i iz neba i iz
zemlje?" I odgovori: "Allah! Da li smo onda mi
ili vi na pravom putu, ili u o~itoj zabludi?"
/24/ Reci: "Vi ne}ete odgovarati za grijehe
koje mi po~inimo, niti }emo ni odgovarati za
ono {to uradite vi." /25/ Reci: "Gospodar na{
}e nas sabrati i onda nam pravedno presuditi,
On je Sudija Pravedni, Sveznaju}i." /26/ Reci:
"Pokaìte mi one koje smatrate Njemu
ravnim!" Nema ih; postoji samo Allah, Silni i
Mudri! /27/

Uzvi{eni potvr|uje da se samo On odlikuje
stvaranjem, davanjem nafake i boànskim svojstvima.
I kao {to oni potvr|uju da ih samo Allah hrani iz neba
i iz zemlje, trebaju znati da nema boga osim Njega,
On nema sudruga, niti ima bilo koga mimo Njega ko
zasluùje da mu se ibadet iskazuje
"Da li smo onda mi ili vi na Pravom putu, ili
u o~itoj zabludi?", tj. jedna od dvije grupe je u
zabludi, a druga u pravu, nema druge. Mi smo
donijeli dokaz da je Allah jedan, {to svjedo~i o va{oj
zabludi zbog pripisivanja druga Uzvi{enom Allahu.
Rije~i Uzvi{enog:

"Reci: 'Vi ne}ete odgovarati za grijehe koje
mi po~inimo, niti }emo mi odgovarati za ono
{to uradite vi'", tj. vi ne pripadate nama, niti mi
vama, ve} vas pozivamo Uzvi{enom Allahu,
priznavanju Njegove jedno}e i robovanju samo
Njemu. Ako nam se odazovete, na{i ste, a mi smo
va{i, a ako budete zanijekali, mi smo ~isti od vas, a i vi
od nas, kao {to veli Uzvi{eni:
"Vama va{a vjera, a meni moja" (9:6) Rije~i
Uzvi{enog: "Reci: 'Gospodar na{ }e nas sabrati'",
tj. na Sudnjem danu sakupit }e stvorenja na jedno
mjesto,
"i onda nam pravedno presuditi", tj. po
pravdi }e nam presuditi i svakoga nagraditi prema
njegovim djelima: za dobro dobrim, za zlo zlim. "On
je Sudija Pravedni, sveznaju}i", tj. Pravedni Sudija
Koji poznaje ~injeni~no stanje. Rije~i Uzvi{enog:
"Reci: 'Pokaìte mi one koje smatrate
Njemu ravnim!'", tj. gdje su bogovi koje smatrate
Njemu sli~nim i ravnim "Nema ih", tj. nema Mu
druga niti ravnoga. S toga Uzvi{eni veli:
"Postoji samo Allah", Jedan i Jedini, Koji
nema druga, "Silni i Mudri", Koji posjeduje mo}
kojom ovladava svime, Koji je Mudar u Svojim
djelima, rije~ima, propisima i odredbama, neka je
Uzvi{en nad svim {to govore.

Mi smo te poslali svima ljudima da radosne
vijesti donosi{ i s da opominje{, ali ve}ina ljudi
ne zna /28/ i govori: "Kada }e ve} jednom ta
prijetnja, ako Istinu govorite /29/ Reci: "Dan
vam je ve} odre|en, ne moète ga ni za ~as
jedan zaustaviti niti ubrzati."/30/

34 - Sebe' / Saba'
1134
"Mi smo te poslali svima ljudima da
radosne vijesti donosi{ i da opominje{", tj. svim
stvorenjima koja podlijeù zaduènju, kao {to Uzvi{eni
veli:
"Reci: 'O, ljudi ja sam svima vama Allahov
Poslanik.'" Rije~i Uzvi{enog: "da radosne vijesti
donosi{ i da opominje{", tj. da obraduje{ onog ko
te slu{a Dènnetom, a da opomene{ onoga ko ti je
nepokoran Vatrom. "Ali ve}ina ljudi ne zna",
sli~ne tome su rije~i Uzvi{enog:
"A ve}ina ljudi, ma koliko ti èlio, ne}e bit
vjernici." (13:103) U oba "Sahiha" prenosi se
merfu'-hadis od Dàbira da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: 569/ "Dato mi je pet stvari koje ni
jednom poslaniku prije mene nisu date i
potpomognut sam strahom na razdaljinu od mjesec
dana hoda, Zemlja mi je u~injena mjestom za sed`du
(namaz) i ~istom, pa kojeg kod ~ovjeka od mog
ummeta zadesi vrijeme namaza, neka ga klanja,
dozvoljen mi je ratni plijen koji nikom prije mene nije
bio dozvoljen i dat mi je {efaat .Poslanici prije mene
slali su samo svojim narodima, a ja sam poslat cijelom
~ovje~anstvu." U Sahih-hadisu, tako|er, stoji da je
Poslanik s.a.v.s. rekao: (570) "Poslat sam crnome i
crvenome." Mudàhid kaè: Dìnima I ljudima.
Potom Uzvi{eni govori o nevjernicima i njihovom
nijekanju Sudnjega dana:
"i govore: 'Kad }e ve} jednom ta prijetnja,
ako Istinu govorite?'" Ovaj ajet je kao rije~i
Uzvi{enog:
"Poùruju ga oni koj u nj ne vjeruju, a oni
koji vjeruju zbog njega strahuju i da je Istina
znaju." (42:18) Potom Uzvi{eni veli:
i
"Reci: 'Dan vam je ve} odre|en,ne moète
ga ni za jedan ~as zaustaviti, niti ubrzati'", tj.vi
imate rok koji vam je ograni~en i koji se ne}e
odgoditi.

A oni koji ne vjeru u govore: "Mi ne}emo
vjerovati u ovaj Kur'an niti u Knjige prije
njega!" A kad bi samo vidio kad oni koji su
u~inili z o pred Gospodarom svojim budu
sabrani i kad stanu me|u sobom razgovarati:
"Da vas nije bilo, sigurno bismo bili vjernici!",
re}i }e oni koji su tla~eni bili onima koji su bili
oholi. /31/ "A zar smo vas mi od Pravog puta
odvratili nakon {to vam je bilo na njega
ukazano? Ne, sami ste vi z o~inci bili", re}i }e
oni koji su bili oholi onima koji su bili tla~eni.
/32/ "Nije bilo tako!", odgovorit }e oni koji su
boli tla~eni onima koji su bili oholi, "nego ste i
danju i no}u spletkarili kad ste od nas traìli
da u Allaha ne vjerujemo i da Mu druge
jednakim smatramo." i svi }e prikriti tugu kad
vide da }e ka`njeni biti, a mi }emo na vratove
nevjernika sindìre staviti; zar }e biti ka`njeni
druk~ije nego prema onome kako su
radili?/33/
j
l
l

j
j

Uzvi{eni izvje{tava o ustrajnosti nevjernika u
njihovoj zabludi i njihovoj upornosti u nevjerovanju u
Kur'an i Sudnji dan, o kome je obavijestio, a zatim
kaè:
"A oni koji ne vjeru u govore: 'Mi ne}emo
vjerovati u ovaj Kur'an, niti u Knjige prije
njega!'" Uzvi{eni Allah im prijeti i obavje{tava ih o
njihovom poniàvju}em stanju kada stanu pred
Njega, spore}i se:
"I kad stanu me|u sobom razgovarati re}i
}e oni koji su tla~eni bili", a to su sljedbenici
"onima koji su bili oholi", a to su vo|e i glavari,
"da vas nije bilo, sigurno bismo bili
vjernici", tj. da nas vi niste odvra}ali, mi bi slijedili
poslanike i vjerovali u ono sa ~im su nam do{li. Vo|e i
glavari, koji su se oholili re}i }e im:
"A zar smo vas mi od Pravog puta odvratili
nakon {to vam je bilo ukazano", tj. mi nismo
uradili ni{ta vi{e osim {to smo vas pozivali, pa ste nas
slijedili bez dokaza, a zanemarili ste dokaze Poslanika
zbog strasti iz slobodnog izbora.Zato su rekli:
"Ne, sami ste vi grije{nici bili".
"Nije bilo tako", odgovori}e oni koji su bili
tla~eni onima koji su bili oholi, "nego ste i
danju i no}u spletkarili", naprotiv, vi ste nas
zavodili i nadu nam davali, spltekare}i no}u i danju,
uvjeravaju}i nas da smo na Uputi, a sve je, ustvari,
bila la`.
"Kad ste od nas traìli da u Allaha ne
vjerujemo i da Mu druge ednakim
smatramo", tj. istovrsnim boànstvima uz Njega,
prave}i nam likove i druge stvari kojima ste nas
zavodili.
"I svi }e prikriti tugu kad vide da }e
ka`njeni biti", tj. svi, i oni koji su slijedili i koji su bili
slije|eni kajat }e se za ono {to je pro{lo "A mi }emo
34 - Sebe' / Saba'
1135
na vratove nevjernika sindìre staviti", a to su
lanci koji }e im vezati ruke za vratove.
"Zar }e biti ka`njeni druk~ije nego prema
onome kako su radili", tj. nagradit }emo vas i
kazniti u skladu sa va{im djelima i sa onim {to
zasluùjete, kao {to Uzvi{eni veli:

"Za sve }e biti dvostruka, ali vi ne znate"
(7:38)
Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ebu-Hurejrea da je
rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: (571) 'Kada
ìtelji Dèhennema budu dovedeni u nj, do~ekat }e ih
njegov plamen, pa }e ih oprljiti tako da }e im sve
meso na pete spasti."

Mi ni u jedno naselje opominja~a nismo
poslali a da nisu rekli oni koji su na rasko{an
` vot bili navikli: "Ne vjeru emo mi u ono {to
je po vama poslano!" /34/ i da nisu govorili:
"Imamo vi{e imetka i djece; mi ne}emo biti
mu~eni!" /35/ Reci: "Gospodar moj daje
obilnu opskrbu onome kome ho}e, a i
uskra}u e, ali, ve}ina ljudi ne zna. /36/ Ni
bogatstva va{a ni djeca va{a ne}e vas u~initi
Nama bliskim; samo onima koji budu
vjerovali i dobra djela ~inili pripada vi{estruka
nagrada za ono {to su radili, i oni }e u visokim
odajama biti sigurni. /37/ A oni koji se budu
trudili da se dokaz ma Na{im suprotstave,
odvra}aju}i od njih, oni }e biti ka`njeni." /38/
Reci: "Gospodar moj daje obilnu opskrbu
onome kome ho}e od robova Svojih, a kome
ho}e uskra}uje; {to god vi udi elite, On }e to
nadoknaditi, On najbolje opskrbljuje."/39/
i j
j

i
j
i

Allah tje{i Svoga vjerovjesnika i poslanika
Muhammeda, s.a.v.s.,: Utjerivanje u la` koje
doìvljava{ od strane tvojih sunarodnika koji u rasko{i
ìve doga|alo se svakom poslaniku prije tebe. Nema
poslanika a da ga nisu u la` utjerivali obijesni, a
slijedili potla~eni, kao {to veli Nuhov, alejhis-selam,
narod:
"Kako da te poslu{amo, kad te najniì sloj
ljudi slijedi?" (27:111) Ovdje Uzvi{eni veli:
"Mi ni u jedno naselje opominja~a nismo
poslali", tj. Poslanika,
"a da nisu rekli oni koji su na rasko{an
ìvot bili navikli", a to su oni koji su posjedovli
blagodati, bogatstvo i vode}e pozicije. Katade veli:
"To su njihovi silnici i prethodnici, glavari zla me|u
njima." "Ne vjerujemo mi u ono {to je po vama
poslano", tj. ne vjerujemjo u to, niti ga slijedimo.
Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ebu-Rezina da je rekao:
(572) "Bila dva ~ovjeka koji su bili ortaci. Jedan je
nekim poslom oti{ao na obalu mora a drugi je ostao.
Nakon {to je Poslanik, s.a.v.s., primio Objavu, prvi je
pisao svome prijatelju pitaju}i ga {ta je Poslanik
u~inio. Ovaj mu je napisao da ga niko od Kurej{i nije
slijedio, ve} najniì i najsiroma{niji ljudi. Tada je ovaj
ostavio svoju trgovinu, do{ao svome prijatelju i rekao
mu: 'Uputite me ka njemu!' On je ina~e ~itao knjige ili
neke knjige. Do{ao je Poslaniku, s.a.v.s., i rekao:
'êmu poziva{?' On je rekao: 'Pozivam tome i tome...'
A on je rekao: 'Svjedo~im da si ti Allahov Poslanik.'
Poslanik, s.a.v.s., je rekao: 'Kako zna{?' On je rekao:
'Koji god poslanik je poslat, slijedili su ga najniì ljudi i
siromasi.'" Zatim je objavljen ajet: "Mi ni u jedno
naselje nismo poslali opominja~a, a da nisu
rekli oni koji su na rasko{an ` vot bili navikli:
'Ne vjerujemo mi u ono {to je vama poslano!'"
Tada mu je Poslanik, s.a.v.s., poslao poruku: "Uzvi{eni
Allah je objavio potvrdu onoga {to si rekao".
"Oni su govorili: 'Imamo vi{e imetka i djece;
mi ne}emo biti mu~eni!'", tj. ponosili su se
mno{tvom onoga {to posjeduju i mno{tvom djece,
vjeruju}i da je to dokaz Allahove ljubavi prema njima i
Njegove brige za njih, navodno da im On ne bi dao
takvo ne{to na dunjaluku, a zatim ih kaznio na
ahiretu. Ali, daleko je to od njih!
pomaèmo, da ùrimo da im neko dobro
u~inimo? Nikako, ali oni ne opaàju." (23:55,
56) Ovdje veli:
"Reci: 'Gospodar moj daje obilnu opskrbu
onome kome ko}e, a i uskra}uje'", tj. daje
imetak i onome koga voli i onome koga ne voli, ~ini
34 - Sebe' / Saba'
1136
siroma{nim koga ho}e, a bogatim koga ho}e.
Njegova mudrost je potpuna, a Njegovi dokazi
neoborivi, "ali ve}ina ljudi ne zna." Potom
Uzvi{eni veli:
"Ni bogatstva va{a, ni djeca va{a ne}e vas
u~initi Nama bliskim", tj. da oni nisu dokaz Na{e
ljubavi prema vama, niti brige za vas.
Imam Ahmed prenosi od Ebu-Hurejrea da je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (573) "Uzvi{eni Allah
ne gleda va{ izgled i va{e imetke, ve} gleda va{a srca i
va{a djela." Prenose ga i Muslim i Ibn Madè. Stoga
Uzvi{eni veli: "Samo onima koji budu vjerovali i
dobra dje a ~inili", tj. Nama vas pribliùje
vjerovanje i ~injenje dobra.
l
i
,
"êka i pripada vi{estruka nagrada za ono
{to su radili", tj. njihovo dobro djelo }e se umnoìti
od deset do sedam stotina puta. "I oni }e u visokim
odajama biti sigurni", tj. u visokim prebivali{tima u
Dènnetu bit }e sugurni od svakog straha i
neugodnosti.
"A oni koji se budu trudili da se dokaz ma
na{im suprotstave, odgovaraju}i od njih", tj.
nastoje da odvrate od Allahovog puta, slije|enja
Poslanika i vjerovanja u Njegove ajete. "Oni }e biti
ka`njeni", tj. bit }e ka`njeni shodno svojim djelima.
Rije~i Uzvi{enog:
"Reci: 'Gospodar moj daje obilnu opskrbu
onome kome ho}e od robova Svojih, a kome
ho}e uskra}uje'", u skladu sa Svojom Mudro{}u
koja se kroz to manifestira. Nekome daje izobilje, a
nekome uskra}uje iz razloga dostupnih samo
Njegovoj Mudrosti. I kao {to }e biti razli~itog stepena
na dunjaluku, tako }e biti i na ahiretu: jedni }e biti u
odajama na najvi{im stepenima, a jedni }e biti na
mukama na najniìm razinama. Najbolji ~ovjek na
dunjaluku je, kako veli Poslanik, s.a.v.s.,: (574)
"Spa{en je i postigao je {to treba onaj ko prihvati
islam, kome bude data dovoljna nafaka i koga Allah
u~ini zadovoljnim onim {to mu je dao."
"[to god vi udijelite, On }e to nadoknaditi",
tj. ma koliko podijelili od onoga {to vam je On
naredio i dopustio, On }e vam to nadoknaditi na
dunjaluku protuvrijedno{}u, a na ahiretu nagradom.
U hadisu stoji: (575) "Svako jutro dvojica meleka
silaze, a jedan od njih govori: 'Boè, daj onome ko
dijeli nadoknadu',a drugi govori: 'Boè daj propast
onome koji ne daje.'" Sufjan Es-Sevri prenosi od
Mudàhida da je rekao: Neka niko ne tuma~i ovaj
ajet:
'[to god vi udijelite On }e to nadoknaditi,
on najbolje opskrbljuje.' Ako neko od vas
posjeduje ne{to, neka bude umjeren, jer je nafaka
raspodijeljena."

A na Dan kad ih sve sabere, pa meleke upita:
"Zar su se ovi vama klanjali?", /40/ oni }e
odgovoriti: "Uzvi{en neka si, Ti si Gospodar
na{,ne oni! Oni su se dìnima pokoravali i
ve}ina njih je vjerovala u njih." /41/ Toga
Dana jedni drugima ne}ete mo}i ni koristiti ni
nauditi, a Mi }emo onima koji su prema sebi
nasilje u~inili re}i: "Trpite patnju u Vatri koju
ste poricali!" /42/

Uzvi{eni izvje{tava da }e On osuditi mu{rike na
Sudnjem danu pred svim stvorenjima. Pitat }e meleke
koje su mu{rici oboàvali i smatrali ravnim prave}i
njihove kipove kako bi se Allahu pribliìli, pa }e im
re}i:
"Zar su se ovi vama klanjali?", tj. da li ste im
vi naredili da to ~ine. Uzvi{eni sli~no veli u poglavlju
"El-Furkan":
"Jeste li vi ove robove Moje u zabludu zaveli
ili su oni sami s Pravog puta zalutali?" (25:17)

"Oni }e odgovoriti: "Uzvi{en neka si", îst si
od toga da uz Tebe ima nekakav bog. "Ti si
Gospodar na{, ne oni!" "Oni su se dìnima
pokoravali", misle na {ejtane, jer su ih oni zaveli i
uljep{ali im oboàvanje idola.
"Ve}ina njih je vjerovala u njih", tj. meleki se
odri~u onih koji su ih oboàvali bez razloga. Allah veli:
"Toga Dana jedni drugima ne}ete mo}i ni
koristiti ni nauditi", tj. ne}e vam koristiti ono od
~ega ste o~ekivali da vam koristi i ~ije ste oboàvanje
zaloìli za ovaj Dan.
"A Mi }emo onima koji su prema sebi
nasilje u~inili re}i", tj. ogrje{ili su se prema sebi
oboàvaju}i nekoga mimo Allaha.
"Trpite patnju u Vatri koju ste poricali", tj.
ovo je nagrada onome ko je oboàvao nekoga mimo
Uzvi{enog Allaha, a Njegovu kaznu i susret sa Njim
smatrao la`nim.

34 - Sebe' / Saba'
1137

Kad im se Na{i jasni ajeti kazuju, oni govore:
"Ovaj ~ovjek samo ho}e da vas odvrati od
onog ~emu su se preci va{i klanjali", i govore:
"Ovo nije ni{ta drugo nego izmi{ljena la` " A
oni koji ne vjeruju govore o Istini kada im
dolaz : "Ovo nije ni{ta drugo nego o~ito
vra~enje!" /43/ A Mi im nismo dali nikakve
knjige da ih izu~avaju i Mi im, prije tebe,
nismo bili poslali nekoga ko bi ih opominjao.
/44/ A i oni prije njih su poslanike u la`
ugonili, a ovi nisu postigli ni deseti dio od
onoga {to smo onima bili dali, pa su ipak
poslanike Moje la`nim smatrali, i kakva je
samo bila kazna Moja!/45/
.
i
i

Uzvi{eni izvje{tava da nevjernici zasluùju kaznu,
jer slu{aju}i Allahove ajete, jezikom Poslanika, a.s.
"govore: 'ovaj ~ovjek smo ho}e da vas
odvrati od onoga ~emu se se preci va{i
klanjali'", èle}i time re}i da je vjera njihovih predaka
istinita, a Muhammedova vjera zabluda, neka je i na
njih i na njihove pretke koji nisu vjerovali prokletstvo
Uzvi{enog Allaha.
"I govore: 'Ovo nije ni{ta drugo nego
izmi{ljena la`'", misle}i time na Kur'an.
"A oni koji ne vjeruju govore o Istini kada
im dolaz : 'Ovo nije ni{ta drugo nego o~ito
vra~anje'", tj. oni Kur'an opisuju kao o~itu ~aroliju.
"A Mi im nismo dali nikakve knjige da ih
izu~avaju i Mi im, prije tebe, nismo bili poslali
nekoga ko bi ih opominjao", tj. Allah nije poslao
Arapima knjigu prije Kur'ana, niti poslanika prije
Muhammeda, s.a.v.s. Oni su prièljkivali da me|u njih
bude poslat poslanik, a nakon {to im je Allah dao tu
blagodat, oni su ga porekli.
Potom Uzvi{eni veli: "a i oni prije njih su
poslanike u la` ugonili", tj. narodi prije njih, "a
ovi nisu postigli ni deseti dio od onoga {to
smo onima bili dali", tj. snage na dunjaluku, pa su
zanijekali Allahove dokaze, pa ih je On uni{tio i
preru{io njihove zemlje. Stoga Uzvi{eni kaè:
"Pa su ipak poslanike Moje la`nim smatrali, i
kakva je samo bila kazna Moja!", tj. pogledajte i
uzmite pouku kakva je bila Moja kazna nevjernicima i
Moja pomo} poslanicima.

Reci: "Ja vam savjetujem samo jedno: ustanite
iskreno prema Allahu, dvojica po dvojica, ili
jedan po jedan, pa zatim razmislite da drug
va{ nije lud. On vas samo prije te{ke patnje
opominje." /46/

Uzvi{eni veli: "Reci, o Mumammede, nevjernicima
koji tvrde da si lud":
"Ja vam savjetujem samo jedno", a to je:
"ustanite iskreno prema Allahu dvojica po
dvojica, ili jedan po jedan, pa zatim razmislite
da drug va{ nije lud", tj. zauzmite po{ten stav, u
ime Boga, bez zagriènosti i pristrasnosti, pa upitajte
jedni druge i odgovorite je li Muhammed lud. Potom
savjetujte jedni drugima da prihvate Istinu, tj. da je
Muhammed pametan, ni u kom slu~aju lud.
"On vas samo prije te{ke patnje opominje."
Buharija prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: (576) "
Poslanik, s.a.v.s., popeo se na brdo Safa jednog dana,
pa povikao: 'Ja sabahah!' (ovo je povik kojim se
upozorava na nadolaze}u opasnost), pa su se oko
njeg okupili Kurej{i, rekav{i: '[ta ti je?' On re~e: '[ta
mislite kada bih vas izvijestio da }e vas neprijatelj
napasti jutrom ili ve~erom, da li biste mi povjerovli?'
Oni reko{e da bi, a on re~e: 'Ja vas upozoravam na
èstoku kaznu!', pa Ebu-Leheb re~e: 'Propao ti, zar si
nas zbog ovog sakupio?'" "neka propadne Ebu-
Leheb, i propao je!" Ovaj hadis je ve} prethodio kod
rije~i Uzvi{enog:
Opominji svoju bli`nju porodicu!"(26:214)

Reci: "Kakvu god nagradu da zatraìm od vas,
nek ostane vama, mene }e nagraditi Allah, On
je svjedok svake stvari." /47/ Reci: "Gospodar
moj pobje|uje Istinom, On je Znalac skrivenih
stvari, On dobro zna i sve ono {to je vama
skriveno." /48/ Reci: "Do{la je Istina, a la` je
nestalo!" /49/ Reci: "Ako zalutam, zalutao
sam na svoju {tetu, a ako sam na Pravom
putu, to je zbog onoga {to mi Gospodar moj
objavljuje; On, zaista, sve ~uje i blizu je."/50/
i

Uzvi{eni nare|uje Svome Poslaniku Muhammedu,
s.a.v.s., da rekne mu{ricima:
34 - Sebe' / Saba'
1138
"Kakvu god nagradu da zatraìm od vas,
nek ostane vama", tj. od vas ne èlim nagradu za
ispunjavanje misije koju mi je Uzvi{eni Allah povjerio i
za to {to vam nare|ujem da samo Allahu ibadet
~inite.
"Mene }e nagraditi Allah, On je svjedok
svake stvari." tj. zna sve, pa i za moje dostavljanje
njegove vjere vama, a i za va{a djela. Rije~i Uzvi{enog:
"Reci: 'Gospodar moj dostavlja Istinu. On je
Znalac skrivenih stvari'", su kao rije~i:
"On Ruha Svoga {alje sa zapovijedi Svojom
kome ho}e od Svojih robova" (40:15), ìtelja
Zemlje, sa Svojom poslanicom, jer je On Znalac
skrivenoga, pa Mu ne moè biti ni{ta skriveno ni na
Zemlji ni na nebu.
"Reci: 'Do{la je Istina, a laì je nestalo!'", tj.
do{la je Istina i veli~anstveni Vjerozakon, a i{~ezla je
zabluda. Stoga je, (577) u{av{i u El-Mesdìdul-Haram
i na{av{i oko Kabe postavljene kipove, Allahov
Poslanik, s.a.v.s., po~eo da ih udara svojim lukom i
u~i:
"Reci: 'Do{la je Istina, a la` je nestalo; laì
je, uistinu, odre|eno da nestane!'" (17:81)
i
"Reci: 'Do{la je Istina, a laì je nestalo!'"
Prenose ga Buharija, Muslim i Et-Tirmizi.
Rije~i Uzvi{enog:
"Reci: 'Ako zalutam, zalutao sam na svoju
{tetu, a ako sam na Pravom putu, to je zbog
onoga {to mi Gospodar moj objavljuje'", tj. svo
dobro dolazi od Allaha i od Upute i razja{njenja, koje
On objavljuje. Ko zaluta, sam od sebe zaluta, kao {to
veli Abdullah ibn Mes'ud, kada je pitan o problemu
ène koja se udala bez mehra, "mufevvida": "Re}i }u
po svome mi{ljenju. Ako bude ispravno, od Allaha je,
a ako bude pogre{no, od mene je i od {ejtana, a Allah
i Njegov Poslanik ~isti su od toga".
Rije~i Uzvi{enog: "On, zaista, sve ~uje i blizu
je", tj. ~uje rije~i Svojih robova, blizu je da usli{a
molbu onoga ko Ga moli.

A da ti je vidjeti kad ih strava uhvati - uma}i
ne}e mo}i; izbliza bit }e {~epani - /51/ i kada
reknu: "Vjerujemo u Istinu!" A {ta }e im biti
od koristi kad je ìvot na Zemlji bio i pro{ao!
/52/ U njega oni nisu prije vjerovali, govorili
su ono {to nije poznato, {to je od Istine
daleko; /53/ i izme|u njih i onoga {to budu
bit }e prepreka postavljena kao {to je prije
bilo u~injeno sa njima sli~nim, jer su svi oni,
doista, mnogo sumnjali" /54/

l
i

Kaè Uzvi{eni: "A da ti je vidjeti", o
Muhammede, "kad ih strava uhvati", tj. one koji
pori~u Sudnji dan, "uma}i ne}e mo}i", tj. nema im
pribjeì{ta niti uto~I{ta.
"izbliza bit }e {~epani", tj. bit }e uzeti u prvi
mah, ~im iza|u iz grobova na Sudnjem danu, i to je
najve}a nesre}a.
"I kada reknu: 'Vjerujemo u Istinu'", tj. re}i
}e na Sudnjem danu da vjeruju u Allaha, meleke,
poslanike, Knjige, kao {to kaè Uzvi{eni:
"A da ti je vidjeti z o~initelje kako }e,
oborenih glava, pred Gospodarem svojim,
re}i: 'Gospodaru na{, vidjeli smo i ~uli smo, pa
nas povrati da dobra djela ~inimo, mi, doista,
~vrsto vjerujemo.'" (32:12)
Uzvi{eni veli: "A {ta }e im biti od koristi kad
je ìvot na Zemlji bio i pro{ao", tj. nema na~ina
da njihovo vjerovanje bude prihva}eno, kao {to neko
ne moè dohvatiti neku stvar iz daljine.
Rije~i Uzvi{enog: "U njega oni prije nisu
vjerovali", tj. kako da im se sada ostvari vjerovanje
na ahiretu, a nisu prihvatili Istinu na dunjaluku i u la`
su utjerivali poslanike.
"Govorili su ono {to je od Istine daleko", kao
{to Uzvi{eni veli:
"naga|uju}i ono {to ne znaju" (18:22), pa
ponekad vele da je pjesnik, ponekad vra~, a ponekad
~arobnjak i sli~ne zabludjele tvrdnje, ne vjeruju}i u
proìvljenje, povratak i skupljanje pred Allahom.
"mi samo naga|amo, nismo uvjereni" u
proìvljenje, niti Dèhennem. Rije~i Uzvi{enog:
"I izme|u njih i onoga {to budu èljeli bit
}e prepreka", izme|u i imana i tevbe. Kako da se to
i ostvari kad nije vrijeme imana i tevbe, jer nisu ranije
povjerovali?! Rije~i Uzvi{enog:
"Kao {to je prije bilo u~injeno sa njima
sli~nim", tj. kao {to se dogodilo ranijim narodima
koji su poricali poslanike pa im je do{la Na{a kazna i
koji su poèljeli da su vjerovali ali im ne}e biti
primljeno
"Vide}i Na{u kaznu, rekli su: 'Vjerujemo u
Jedinog Allaha, a odri~emo se onoga {to smo
ranije pridru` vali', ali im nije koristilo
vjerovanje nakon {to su vidjeli kaznu Na{u. To
je Allahov zakon vaè}i za one koji su pro{li. I
tada su propadali nevjernici." (40:84,85) Rije~i
Uzvi{enog:
"Jer su ovi, doista, mnogo sumnjali", te im stoga
nije prihva}eno vjerovanje nakon vi|enja kazne.
Katade veli: "ûvajte se sumnje, jer ko u sumnji umre,
u noj }e i proìvljen biti, a ko umre u ~vrstom
uvjerenju u njemu }e biti i proìvljen."

34 - Sebe' / Saba'
1139

Svr{etak tuma~enja poglavlja "Sebe'".
Uzvi{eni Allah pomaè da se slijedi
Ispravni put!

35 Fatir / Stvoritelj
1141

,

35
FATIR / STVORITELJ
OBJAVLJENA U MEKI
*
, IMA 45 AJETA

U ime Allaha Svemilosnog, Milostivog!
Hvaljen neka je Allah, Stvoritelj nebesa i
Zemlje, Koji meleke sa po dva, tri i ~etiri krila
~ini izaslanicima; On onome {to stvara dodaje
{to ho}e, On, uistinu, sve moè." /1/
Rije~i Uzvi{enog: Hvaljen neka je Allah,
Stvoritelj nebesa I Zemlje." Tj. Onaj Koji ih je
stvorio iz ni~ega. Koji ~ini meleke izaslanicima",
tj. izme|u Njega i njegovih poslanika, "sa krilima",
tj. kojima lete da bi brzo dostavili ono {to im je
nare|eno,
"sa po dva, tri i ~etiri", tj. neki od njih imaju dva
krila, neki tri, neki ~etiri, a neki vi{e krila, kao {to stoji u
hadisu (578) da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., vidio
Dìbrila, a.s., u no}I Isra'a, a imao je 600 krila, izme|u
svaka dva, raspon kao izme|u istoka izapada.
"On onome {to stvara dodaje {to ho}e, On,
uistinu, sve moè." Es-Sudijj veli: "Dodaje krila i
stvara ih koliko ho}e."

Milost koju Allah podari ljudima - niko ne
moè uskratiti, a ono {to On uskrati - niko ne
moè, poslije Njega, dati; On je Silan i
Mudar./2/
Uzvi{eni izvje{tava da ono {to On ho}e biva, a da
ono {to On ne}e ne biva i da nema onoga ko }e
uskratiti ono {to On da, niti dati ono {to On uskrati.
Imam Ahmed prenosi od Verrada, oslobo|enog roba
El-Mugire ibn [u'be da rekao je: (579) "Muavija je
pisao El-Mugire ibn [u'bi: 'Napi{i mi {ta si ~uo od
Allahovog Poslanika, s.a.v.s.,' El-Mugire me pozvao,
pa sam mu napisao: "ûo sam Allahovog Poslanika,
s.a.v.s., da veli zavr{avaju}i namaz: 'Nema boga osim
Allaha Jedinoga, nema Mu sudruga. Njemu pripada
vlast i hvala, On sve moè. Boè, nema toga ko }e
uskratiti ono {to Ti da{, niti dati ono {to Ti uskrati{.
Ni{ta ne pomaè da ~ovjek izbjegne Tvoju kaznu.'
ûo sam ga i da zabranjuje rekla-kazala, zapitkivanje, i
rasipanje imetka, zakopavanje ìve ènske djece,
nepokornost majkama, uskra}ivanje pa davanje,
ucjenjivanje." Navode ga obojica, i Buharija i Muslim,
a imam Malik, neka mu se Allah smiluje veli: "Ebu-
-Hurejre bi, kada bi padala ki{a, rekao: "Ki{a nam je
pala zbog zvijezde bereketa ovog ajeta", pa je prou~io
slijede}e:

*
Objavljena nakon sure "El-Furkan."
"Milost koju Allah podari ljudima - niko ne
moè uskratiti, a ono {to On uskrati - niko ne
moè, poslije Njega, dati; On je Silan i Mudar."

O ljudi, sjetite se milosti kojom vas Allah
obasipa. Postoji li, osim Allaha, ikakav drugi
stvoritelj koji vas sa neba i iz zemlje
opskrbljuje? Osim Njega nema drugog boga,
pa kuda se onda odme}ete?! /3/ Ako te oni u
la` utjeruju - pa i prije tebe su poslanike u la`
utjerivali; a Allahu }e se sve vratiti. /4/ O
ljudi, Allahova prijetnja je, zaista, istinita, pa
neka vas nikako ìvot na ovom svijetu ne
zaslijepi i neka vas {ejtan u Allaha ne
pokoleba. /5/ [ejtan je, uistinu, va{
neprijatelj, pa ga takvim i smatrajte! On
poziva prista{e svoje da budu stanovnici u
Vatri./6/
Uzvi{eni upozorava Svoje robove i upu}uje ih kako
da izvedu dokaze o tome da Njemu Jedinom trebaju
robovati i o tome da jedino On stvara i opskrbu daje,
pa stoga jedino Njemu treba robovati i ne smatrati
Mu ravnim kipove, niti bilo {ta drugo. Stoga Uzvi{eni
veli:
1142
"Pa kuda se onda odme}ete?!", tj. kako Me
moète smatrati la`nim nakon ovog dokaza i jasno}e
argumenata i oboàvati kipove.
Uzvi{eni veli: "Ako te oni u la` utjeruju", o
Muhammede, i suprostavljaju se tevhidu sa kojim si
do{ao, ugledaj se u prethodne poslanike. I njih su u
la` utjerivali njihovi narodi, uprkos jasnim dokazima sa
kojima su do{li.
"A Allahu }e se sve vratiti", On }e ih
nagraditi ili kazniti po zasluzi. Potom Uzvi{eni veli:
"O, ljudi, Allahova prijetnja je, zaista,
istinita. "Pa neka vas nikako ìvot na ovom
svijetu ne zaslijepi", tj. nemojte biti zavarani
prolaznim ljepotama dunjaluka "'"I neka vas {ejtan
u Allaha ne pokoleba", tj. neka vas {ejtan ne
zavede sa svojom oholo{}u i neka vas ne odvrati od
slije|enja Boìjih poslanika i vjerovanja u Njegove
rije~i. "El-Garur" je {ejtan. Potom Uzvi{eni obja{njava
iblisovo neprijateljstvo prema sinu Ademovom, pa
veli:
"[ejtan je, uistinu, va{ neprijatelj, pa ga
takvim i smatrajte", tj. vi budite njegovi jo{ è{}i
neprijatelji, suprotstavite mu se i utjerajte ga u la` u
vezi sa onim ~ime vas zavodi.
"On poziva prista{e svoje da budu
stanovnici u Vatri". on nastoji da vas zavede kako
biste sa njim u{li u dèhenemsku Vatru. Molimo
Uzvi{enog da nas u~ini {ejtanovim neprijateljima i da
nas Obdari slije|enjem Njegove Knjige i Sunneta
Njegovog Poslanika, s.a.v.s., On sve ~uje i odaziva se
molbi.

j ,
l

Onima koji ne vjeru u pripada patnja
te{ka, a onima koji vjeruju i dobra djela ~ine,
pripada oprost i nagrada velika. /7/ Kako
mogu biti isti onaj kome su njegova ru`na
dje a prikazana lijepim, a i on ih smatra
lijepim... Allah u zabludu stavlja onoga koga
ho}e, a na Pravi put upu}uje koga ho}e, pa ne
izgaraj od àlosti za njima; Allah, doista,
dobro zna sve {to oni rade." /8/
Nakon {to Uzvi{eni spominje da }e Iblisovi
sljedbenici zavr{iti u paklenoj Vatri, spominje da }e
nevjernici imati èstoku kaznu zbog pokornosti
{ejtanu i nepokornosti Svemilosnom, a da svima koji
vjeruju u Allaha i Njegovog Poslanika
i"koji dobra djela ~ine pripada oprost"
njihovih grijeha "i nagrada velika" za njihova
dobra djela. Potom Uzvi{eni veli: Kako mogu biti
isti onaj kome su njegov ru`na djela
prikazana lijepim, a i on ih smatra lijepim...",
poput nevjernika koji grje{e, a smatraju da dobro
~ine.
"Allah u zabludu stavlja onoga koja ho}e, a
na Pravi put upu}uje koga ho}e", tj. to se zbiva
sa Njegovim odre|enjem.
"Pa ne izgaraj od àlosti", tj. ne àli zbog
toga, jer je Allah Mudar u Svome odre|enju, jer u
zabludi ostavlja i upu}uje koga ho}e i On u tome ima
potpuno znanje i neoboriv argument.
Zato kaè:- "Allah, doista, dobro zna sve {to
oni rade", tj. znao je to sve {to }e oni biti prije nego
{to je stvorio nebesa i zemlju na 50.000 godina.

,

Allah {alje vjetrove koji pokre}u oblake, a
Mi ih onda u mrtve predjele upravljamo i
njima zemlju oìvljavamo, koja je mrtva bila:
takvo }e biti proìvljenje. /9/ Ako neko èli
veli~inu - pa, u Allaha je sva veli~ina! K Njemu
se diù lijepe rije~i, i dobro djelo On prima. A
onima koji imaju hr|ave namjere pripada
patnja nesnosna, i njihovo spletkarenje je
posao bezuspje{ni. /10/ Allah vas stvara od
zemlje, zatim od kapi sjemena, i najzad vas
~ini mu{karcima i ènama. I nijedna èna ne
zanese niti rodi a da On to ne zna. I ni~iji ìvot
se ne produì niti skrati a da to nije
zabiljeèno u Knjizi; to je Allahu, uistinu,
lahko!/11/
On ~esto upu}uje Svoje robove na istinitost
proìvljenja navode}i kao primjer oìvljavanje zemlje
nakon njene obamrlosti, kao {to ~ini u poglavlju "El-
-Had`", podsje}aju}i Svoje robove da iz toga izvuku
pouku, jer zemlja bude obamrla i beìvotna, bez bilja,
a kada nad nju po{alje oblake s ki{om i kad je spusti
na zemlju,
"ona ustrep}e i uzbuja, i iz nje iznikne
svakovrsno bilje prekrasno". (32:5) Tako je i sa
tijelima. Kada Allah htjedne da ih proìvi, poslat }e
ispod Ar{a ki{u koja }e obuhvatiti cijelu Zemlju i iz
1143
grobova }e izrasti tijela kao {to izraste sjemenka iz
zemlje. Stoga u vjerodostojnom hadisu stoji: (580)
"Cijelo tijelo sina Ademovog }e istruhnuti osim
repnja~e, od nje je stvoren i od nje }e biti sastavljen."
Stoga Uzvi{eni veli: "Takvo }e biti proìvljenje " U
poglavlju El-Had`d` je ve} naveden hadis Ebu-Rezina:
(581) "Rekao sam: 'O, Allahov Poslani~e, kako }e Allah
oìviti mrtve? Koje njegovo stvorenje moè posluìti
kao dokaz za to?' Rekao je, s.a.v.s.: 'O, Ebu-Rezine, zar
nisi prolazio kroz dolinu koju nastanjuje tvoj narod
dok je bila opustjela, a potom si pro{ao kroz nju, a
ona trepti zelenilom?' Rekao sam: 'Jesam'. Rekao je:
'Tako }e Allah oìviti mrtve.'"
.
.

i
i
i
Rije~i Uzvi{enog: "Ako neko èli veli~inu - pa,
u Allaha je sva veli~ina", tj. ko èli da bude velik i
snaàn na dunjaluku i ahiretu, neka se drì pokornosti
Uzvi{enom Allahu i ostvarit }e {to smjera, jer Uzvi{eni
Allah posjeduje i dunjaluk i ahiret i sva mo} i veli~ina
Njemu pripada, kao {to veli Uzvi{eni:
"koji prijateljuju s nevjernicima, a ne s
vjernicima! Zar kod njih traè snagu, a sva
snaga pripada Allahu?" (4:139) Uzvi{eni tako|er
kaè:
"A snaga je u Allaha i u Poslanika Njegova i
u vjernika, ali licemjeri ne}a da znaju " (63:8)
Neka se, stoga, vjernici oja~aju pokorno{}u
Uzvi{enom Allahu.
Rije~i Uzvi{enog: "K njemu se diù lijepe
rije~i", tj. spominjanje Allaha, u~enje Kur'ana i dova.
Ovo veli ne jedan od prethodnika. Rije~i Uzvi{enog:
"I dobro djelo On prima", Mudàhid veli:
"Dobro djelo uzdiè lijepe rije~i", a jas El-Kadi veli:
"Da nije dobrih djela, ne bi se digle rije~i." El-Hasan i
Katade vele: "Ne prihvataju se rije~i bez djela."
Rije~i Uzvi{enog: "A onima koji imaju hr|ave
namjere", to su oni koji se pretvaraju u svojim
djelima, tj.nastoje da odaju utisak da su pokorni
Allahu, a oni su "mrski" Allahu. U to ulaze mu{rici i
drugi, prvenstveno mu{rici. Stoga Uzvi{eni kaè:
"pripada patnja nesnosna, i njihovo
spletkarenje je posao bezuspje{ni", tj. propast }e
i ni{tavan biti, ubrzo }e se pametnima otkriti njihova
la`ljivost jer ko god ne{to sakrije, Uzvi{eni Allah to
otkrije na njegovome licu ili u nehoti~no izgovorenim
rije~ima i Allah ga zaodjene takvim pla{tom, ako je to
dobro - dobrim, a ako je zlo - zlim. Pretvaranje na
kraju nikada nije bilo probita~no i samo je vodilo na
stranputicu. Vidovitim vjernicima to ne moè
proma}i, uskoro }e se otkriti, a Onome Ko zna sve
skriveno, ni{ta se skriti ne moè.
Rije~i Uzvi{enog: Allah vas stvara od zemlje,
zatim od kapi sjemena", tj. va{ otac Adem
prvobitno je stvoren od zemlje, a zatim je njegovo
potomstvo nastalo od kapi "i najzad vas ~ini
mu{karcima i ènama", iz Njegove blagosti i
milosti u~inio vam je od va{e vrste supruge da se
smirite uz njih. "I nijedna èna ne zanese, niti
rodi, a da On to ne zna", tj. On to zna i ni{ta o
tome Mu nije skriveno. Naprotiv,
"i nijedan list ne opadne, a da On za nj ne
zna; i nema zrna u tminama zemlje, niti i~eg
svjeèg, niti i~eg suhog, {to nije u jasnog
Knjizi (6:59)
Rije~i Uzvi{enog:
"I ni~iji ` vot se ne produì, niti skrati, a da to
nije zabiljeèno u Knjizi." Zamjenica se ovdje
odnosi na vrstu a ne na pojedinca, tj. dugovje~nost
koja je nekome data Njemu je poznata i kod Njega je
u Prvobitnoj Knjizi. Od Ibn-Abbasa prenosi se da je o
rije~ima:
"i ni~iji ` vot se ne produì, niti skrati, a da
to nije zabiljeèno u Knjizi; to je Allahu,
uistinu, lahko!" rekao: "Kome god sam odredio
dug ìvot, on }e to dosti}i, jer sam mu Ja to odredio i
dosti}i }e ono {to je u Knjizi, {to sam Ja odredio, ne
vi{e. Onaj kome sam odredio da ìvi kratko ne}e
dosti}i dugovje~nost ve} samo ono {to sam propisao
u Knjizi. To su rije~i Uzvi{enog:
"Niti mu se ìvot skrati, a da to nije
zabiljeèno u Knjizi; to je Allahu uistinu
lahko!" Sve to je u Knjizi kod Njega. Ed-Dahhak veli
sli~no. En-Nesai, tuma~e}i ovaj ajet, prenosi od Enes
ibn Malika da je rekao: "ûo sam Allahovog Poslanika,
s.a.v.s., da veli: (582) 'Koga veseli da mu se pove}a
nafaka i produì trajanje neka obilazi rodbinu.'"
Prenose ga Buharija, Muslim i Ebu-Davud. Ibn Ebi-
Hatim prenosi od Ebud-Derda'a da je rekao: (583)
"Spomenuli smo kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s.,
produàvanje ìvota pa je rekao: 'Uzvi{eni Allah
nikome ne odga|a smrt kada mu do|e Su|eni ~as,
ve} se produàvanje ìvota stje~e dobrim
potomstvom koje robu bude darovano, pa za njega
moli nakon njega, te mu stiè njihova dova za njega, i
to je produàvanje ìvota
"To je Allahu, u stinu, lahko!", tj. lahko Mu je
jer posjeduje detaljno znanje o tome za sva Svoja
stvorenja, Njegovo znanje obuhvata sve i ni{ta Mu
nije skriveno.

Ni dva mora nisu jednaka: jedno je slatko i
prijatno - voda mu se lahko pije, a drugo je
slano i gorko; vi iz svakog jedete svjeè meso i
vadite nakit kojim se kitite; i ti vidi{ la|e kako
po njemu sijeku vodu da stje~ete iz obilja
Njegova, da biste bili zahvalni./12/
1144
Uzvi{eni skre}e pa`nju na Svoju veli~anstvenu mo}
oli~enu u ~injenici da stvara razli~ite stvari. Stvara dva
mora: jedno je slatko i pitko, a to su rijeke,
"a drugo je slano i gorko", a to je more kojim
plove velike la|e i koje je slano. Potom Uzvi{eni kaè
"Vi iz svakog jedete svjeè meso", tj. ribu,
"i vadite nakit kojim se kitite", kao {to veli
Uzvi{eni:
"Iz njih se vadi biser i merdàn." (55:22) Rije~i
Uzvi{enog:
"Da stje~ete iz obilja Njegova", tj. va{im
trgova~kim putovanjima iz jednog kraja u drugi, "i da
biste bili zahvalni", da biste zahvaljivali svome
Gospodaru {to vam ga je pot~inio da moète i}i gdje
èlite, ni{ta vam nije onemogu}eno; naprotiv,
Uzvi{eni vam je Svojom mo}i pot~inio sve {to je na
nebesima i na Zemlji iz Svoje dobrote i milosti.

On uvodi no} u dan i uvodi dan u no}, On
je pot~inio Sunce i Mjesec - svako plovi do
roka odre|enog; to vam je, eto, Allah,
Gospodar va{, carstvo je Njegovo! A oni
kojima se, pored Njega, klanjate ne posjeduju
ni{ta. /13/ Ako im se molite ne ~uju va{u
molbu, a da i ~uju, ne bi vam se odazvali; na
Sudnjem danu }e pore}i da ste ih Njemu
ravnim smatrali. I niko te ne}e obavijestiti kao
Onaj Koji zna./14/
,

I ovo spada u Njegovu potpunu mo} i
veli~anstvenu snagu: pot~injavanje no}i sa njenom
tminom i dana sa njegovom svjetlo{~u, i svako od njih
se dulji ili kra}a u zavisnosti od godi{njeg doga.
"On je pot~inio Sunce i Mjesec" i putuju}e
zvijezde i staja}ice, sve se kre}u sa odre|enom
mjerom po utvr|enom rasporedu, {to ga je zadao
Mo}ni i Sveznaju}i.
"Svako plovi do roka odre|enog", tj. do
Sudnjeg dana.
"To vam je, eto, Allah, Gospodar va{" tj.
Onaj Koji je ovo u~inio je Veli~anstveni Gospodar,
osim Koga nema boga.
"A oni kojima se, mimo Njega, klanjate", tj.
neki meleki i dobri ljudi prema ~ijoj slici ste na~inili
kipove.
"ne posjeduju ni{ta", oni koje prizivate, bliski
meleki, evlije i dobri, ne posjeduju ni{ta na nebesima i
Zemlji, ~ak ni koliko "kitmir", a to je tanki omota~ na
ko{pici hurme. Potom Uzvi{eni veli:
"Ako im se molite, ne ~uju va{u molbu", tj. ova
boànstva koja ste prihvatili mimo Allaha ne ~uju va{u
molbu, jer su mrtva, a i njihovi kipovi su tako|er
predmeti bez du{e
A da i ~uju, ne bi vam se odazvali", tj. ako i
pretpostavimo nemogu}e, pa da vas ~uju, oni vam ne
mogu udovoljiti, jer to ne moè niko osim Uzvi{enog,
Jednog Allaha Koji nema druga.
pore}i }e da su im se klanjali."(46:5-6) Rije~i
Uzvi{enog: "I niko te ne}e obavijestiti kao Onaj
Koji zna", niko te ne}e obavijestiti o su{tini stvari, o
otkrivneim i skrivenim aspektima, i posljedicama, kao
{to }e te obavijestiti Onak Ko je obavje{ten i Ko sve
vidi, a to je Sam Uzvi{eni Allah, jer je On, nesumljivo,
najobavje{teniji o svemu {to se zbiva.

O ljudi, vi ste siromasi, vi trebate Allaha, a
Allah je Neovisan i hvale Dostojan. /15/ Ako
ho}e, uklonit }e vas i nova stvorenja dovesti,
/16/ to Allahu nije te{ko. /17/ I nijedan
grje{nik ne}e grijehove drugog nositi; ako
grijehovima pretovareni pozove da mu se
ponesu, niko mu ih ne}e ponijeti, pa ni ro|ak.
A ti }e{ opomenuti samo one koji se
Gospodara svoga boje, iako ih niko ne vidi, i
koji obavljaju namaz - onaj ko se o~isti,
o~istio se za svoje dobro - a Allahu se sve
vra}a! /18/
Uzvi{eni izvje{tava: "O ljudi, vi ste siromasi, vi
trebate Allaha", tj. On vam je potreban za svaki
pokret, a On je po Svome Bi}u Neovisan, od vas te
stoga veli:
"A Allah je Nezavisan i hvale Dostojan", tj.
jedino On nema sudruga i hvale je dostojan u svemu:
1145
"Ako ho}e, uklonit }e vas i nova stvorenja
dovesti", tj. da ho}e, On bi vas uklonio i doveo
druge, a to mu nije te{ko, niti nemogu}e. Stoga
Uzvi{eni veli:
"To Allahu nije te{ko." Rije~i Uzvi{enog:
"Ako grijehovima pretovareni pozove da
mu se ponesu", tj. ako neko optere}en teretom
grijeha pozove nekoga da mu ponese barem ne{to
od njih ponese
"niko mu ih ne}e ponijeti, pa ni ro|ak", tj.
makar to bio njegov otac, sin, brat, bra~ni drug ili
kom{ija, o koje }e se vje{ati kako bi mu ponijeli dio
tereta pa }e mu se re}i "Lahko je to {to traì{, ali i
ja se bojim kao i ti, te nisam u stanju da ti bilo
{ta dam." Traì}e od svih kojih se sjeti, a odgovor }e
biti isti. To je smisao rije~i Uzvi{enog:
"Niko mu ih ne}e ponijeti, pa ni ro|ak",
sli~no rije~ima Uzvi{enog:
"Na Dan kada }e ~ovjek od brata svoga
pobje}i i od majke svoje i od oca svoga, i od
druge svoje, i sinova svojih - toga Dana }e
svaki ~ovjek samo o sebi brinuti." (80:34-37)
Potom Uzvi{eni veli:
"A ti }e{ opomenuti samo one koji se
Gospodara svoga boje, iako ih niko ne vidi, i
koji obavljaju namaz , tj. onim sa ~im si do{ao
opomenut }e se pametni, oni koji se boje svoga
Gospodara i koji rade {to im on naredi.
"

"Onaj ko se o~isti, o~istio se dobro", tj. ko
radi dobro, korist od toga pripada njemu. "A Allahu
se sve vra}a", tj. Njemu je povratak i svakoga }e
nagraditi kako zasluùje.

Nisu nikako isto slijepac i onaj koji vidi,
/19/ ni tmine i svjetlo, /20/ ni hladovina i
vjetar vru}i, /21/ i nisu nikako isti ìvi i mrtvi.
Allah }e u~initi da ~uje onaj koga On ho}e, a ti
ne moè{ one u grobovima dozvati, /22/
tvoje je samo da opominje{. /23/ Mi smo te
poslali s istinom da radosne vijesti donosi{ i
da opominje{; a nije bilo naroda kome nije
do{ao Onaj Koji ga je opominjao. /24/ Ako te
oni u la` utjeraju - pa, i oni prije njih su
poslanike u la` utjerivali, a oni su im
o~igledna ~uda donosili, i Listove, i Knjigu
svjetilju. /25/ i Ja sam onda ka`njavao one
koji nisu vjerovali, a kakva je samo bila kazna
Moja!/26/
Uzvi{eni veli: Kao {to se ne mogu izjedna~iti
razli~ite i opre~ne stvari, kao slijepac i Onaj Koji vidi,
tmine i svjetlost, hladovina i pripeka, isto se ne mogu
jednakim smatrati ìvi i mrtvi. Ovo je primjer koji Allah
daje vjernicima, koje poredi sa ìvima, i nevjernicima
koje poredi sa mrtvima, te oni ne mogu biti
izjedna~eni. Jer vjernik vidi i po svjetlu hodi Pravim
putem na oba svijeta dok ne stigne u dènnete pune
hladovine i izvora, a nevjernik je slijep i gluh i hodi
tminama iz kojih ne izlazi, luta u svojoj zabludi i
straputici na oba svijeta sve dok ne ode u paklenu
vru}inu i vodu klju~alu, u sjeni dima, ~a|avog, u kojoj
ne}e biti svjeìne ni ikakve dobrine. Rije~i Uzvi{enog:
"Allah }e u~initi da ~uje onaj koga On ho}e", tj.
uputit }e ih da saslu{aju dokaze i da ih prihvate i
slijede.
"A ti ne moè{ one u grobovima dozvati",
tj. kao {to mrtvi nevjernici ne mogu nakon smrti imati
koristi od upute i pozivanja, tako i mu{rike kojima je
propisano da budu nesretnici ne moè{ uputiti, niti
ima{ na~ina da to u~ini{. "Tvoje je samo da
opominje{", tj. tvoje je da dostavi{ i da opomene{, a
Allah upu}uje koga ho}e i u zabludi ostavlja koga
ho}e. "Mi smo te poslali s Istinom da radosne
vijesti donosi{ i da opominje{." Tj. da
obaveseljava{ vjernike, a da opominje{ nevjernike. "A
nije bilo naroda kome nije do{ao Onaj Koji ga
je opominjao." Tj. nije bilo ni jednog ummeta a da
im Allah nije slao opominja~e, i od njih otklonio
isprike. Rije~i Uzvi{enog:
"Ako te oni u la` utjeruju - i oni prije njih
su poslanike u la` utjerivali, a oni su im
o~igledna ~uda donosili", zapanjuju}e mudìze, "i
Listove", a to su Knjige, "i Knjigu svjetilju", tj.
jasnu.
"I Ja s

Ibn Kesir Tefsir-Hfz

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Ibn Kesir Tefsir-Hfz

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Ibn Kesir Tefsir-Hfz

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

1 El-Fatiha / Prolog

Objavljena nakon sure "El-Muddessir".

"i {ejtan im po~e bajati da bi im otkrio stidna

"Gospodaru na{" - reko{e oni - "sami smo sebi

Abdur-Rezzak prenosi od Katade da je rekao:

"Zar nisu ovo oni za koje ste se zaklinjali da ih

"I sjetite se da ste Njegovom voljom postali

Tako|er se ka`e da se jedan ~ovjek od njih, po

Zatim Allahov Poslanik, s.a.v.s., re~e: O ljudi,

Tako vam je to bilo, i da bi Allah lukavstva

O vjernici, neka vas imanja va{a i djeca va{a

Sve {to na Allahovu putu potro{ite

, IMA 129 AJETA

Objavljena poslije sure El-Maida.

, IMA 109 AJETA

Objavljena poslije sure El-Isra.

A njihova posljednja molitva: Tebe, Allaha,

A bo`anstva njihova }e re}i: Niste se vi nama

"A kad vidje da ga se ruke njihove ne doti~u,

I kada izaslanici Na{i do|o{e Lutu, on se zbog

, IMA 111 AJETA

Objavljena nakon sure "El - Kasas".

Muhammed ibn Ishak u svojoj Siri biljei hadis Ummi-Seleme,

You might also like