Sarajevske price Padale su granate bombe su padale jedna nam je i u sobu usla a on me ni zagrlio nije rat je veliko zlo,
koje hoda u kuce dodje, u dusu udje i kucu i dusu uzme a meni je trebalo samo da me zagrli krila sam kad placem krila sam kad mrzim krila sam od djece da mi treba ljubav samo jednom da me zagrlio meni bi prosao rat prosao bi za me uzas koji hoda, uzima zemlju uzima grad, otima kucu rastura dusu tristo dana rata a on me ni pogledao nije tristo dana i tristo nociju rat nema duse ni ociju predugo smo zajedno i znam da se ljubav trosi kao novci, kao uspomene ali su okolo padale granate i meni je trebalo samo da me zagrli
Abdulah Sidran
roen 02. aprila 1944. godine u Sarajevu na je poznati , pjesnik, prozaik, filmski scenarist i akademik. Osnovnu skolu, gimnaziju i Filozofski fakultet pohaao je u Sarajevu. Ureivao je omladinske listove i asopise, predavake tribune i slino. U knjievnosti se javio sredinom ezdesetih godina, pjesmama i prozom. Njegovi vazniji pjesnicki naslovi su: Sahbaza ,Kost i meso ,Sarajevska zbirka, Bolest od duse ,Sarajevski tabut te Prodaja sirove koe. Za svoje pjesnike knjige nagraivan je najznaajnijim knjievnim i drutvenim priznanjima kao to su (Sestoaprilska nagrada grada Sarajeva, Godinja nagrada Udruzenja knjievnika Bosne i Hercegovine, Godisnja nagrada Izdavakog preduzeca Svjetlost, itd.) U ratu objavljena, knjiga njegove poezije Sarajevski tabut, nagraena je izuzetnim priznanjem, Nagradom slobode, PEN-centra Francuske. Izbori iz njegove poezije, u prevodu na njemaki, francuski, italijanski, objavljeni su u Austriji, Francuskoj i Italiji . Takoer, jedan je od najznaajnijih filmskih autora (scenarista) u bivoj Jugoslaviji. Napisao je scenarij za sljedee poznate filmske naslove: Sjecas li se Doli Bel, Otac na sluzbenom putu, Kuduz, itd. I kao filmski autor, dobitnik je brojnih nagrada i priznanja. lan je Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Majstorski je kandidat u sahu. Danas ivi i radi u Sarajevu.
Kraa pauza Uenice 3b, lanice recitatorske sekcije su pripremile recital Hrast i knjiga , koju je napisao na uvaeni gost.
ega smo zbir (Odlomak)
Treba matati, kae. Matati, ne znai li to: o bududim danima po sjedanju govoriti? O etnjama drugim i davnim, kad ruka se drukije bliila ruci, s neto vie strepnje ula u provjeri. Sve o tome moe grad ovaj da nam kae, jer zacijelo: on pripada nama, i njegova zima naih je dua godinje doba.
Ne raduje njega to to sve na licima naim pie. Ali kuda se jaki od zime sklanjaju, kad doe? Ljubav kad sine kamo okredu lica? Otkako u danima tvojim boravim, sve manje znam ta snivam, a ta se zapravo na javi zbiva. . . Pored tebe ja sam naloio vatru, da ti je hladno znajud. Na prstima se tako, strpljiva i blaga, prikrada ljubav, lukavo i edno u isti mah. Kako da, nazebla, odoli dua? Snivajmo zato, iskusni a isti, due protivrjene! Iz sjedanja neka kose nam zasipa bududi snijeg! Ljubljene nekod, od nas se odmiu stvari. Snivajmo zato, tako sami i tako slini. Mnoge se jo samode blie, i isti dani, gusti, hermetini.
MORA
ta to radi, sine? Sanjam majko. Sanjam majko kako pjevam A ti me pita u mom snu, -to to ini sinko? O em' u snu pjeva, sine? Pjevam majko kako sam imao kudu, A sad nemam kude, O tome pjevam majko. Kako sam imao glas i jezik svoj imao A sad, ni glasa ni jezika nemam. Glas koga nemam, u jeziku koga nemam, O kudi koje nemam, Ja pjevam pjesmu, majko.
Abdulah Sidran
