Culex sitiens
| Culex sitiens | |
|---|---|
Naučna klasifikacija 
| |
| Domen: | Eukaryota |
| Carstvo: | Animalia |
| Tip: | Arthropoda |
| Klasa: | Insecta |
| Red: | Diptera |
| Porodica: | Culicidae |
| Rod: | Culex |
| Vrsta: | C. sitiens
|
| Binomno ime | |
| Culex sitiens Wiedemann, 1828
| |
Culek sitiens je vrsta insekta iz porodice komaraca, koji pretežno živi u priobalnim oblastima istočne Afrike i Madagaskara, jugozapadne Azije, Ostrva Rjukju u japanskom arhipelagu u Istočnokineskom moru (delu Tihog okeana) jugozapadno od Japana, Koreje, severne Australije i Pacifičkim ostrvima.
Rasprostranjenost
[уреди | уреди извор]Culex sitiens je široko rasprostranjen u jugoistočnoj Aziji, južnom Pacifiku i Australiji.
Culex sitiens kao vektor bolesti
[уреди | уреди извор]Postoje dokazi da je on vektor:
- Virusa Japanskog encefalitis,
- Brugia malayi, nematoda (okruglog crva), jednog od tri uzročnika limfatične filarijaze kod ljudi na Tajlandu. Naime Culex sitiens se 2009. godine nasovno nastanio na Tajlandu nakon što je cunami pogodio Andamansku obalu, i u južnom delu dugom 954 kilometara, na dva ili tri kilometra od obale u nekoliko novonastalih slatkovodnih lokacija sa slanim močvarama stvorio idealne uslove za masovno razmnožavanje Culex sitiens, kao vektora limfatične filarijaze.[1][2][3][4]
U jugoistočnoj Aziji godišnje se registruje > 50.000 slučajeva obolelih od japanskog encefalitisa. Glavni domaćini arbovirusa izazivača bolesti su ptice, a rezervoari svinje, dok Culek sitiens primarni vektor u prenošenju bolesti sa životinja na ljude.[5][6][7]
Eradikacija
[уреди | уреди извор]U cilju eradikacija u mnogim zaraženim područjima započeta je programom vazdušnog prskanja kako bi pokuša iskorijenti Culex sitiens. Tretman koji se koristi za uništavanje komaraca naziva se „Vectobac”. On sadrži aktivni sastojak BTI (Bacillus thuringiensis subspecies israelensis). koji je odobren za upotrebu na Novom Zelandu i široko se koristi za kontrolu komaraca.
BTI je biološka supstanca i prirodna bakterija koja se nalazi u zemljištu i nema negativnih efekata na zdravlje ljudi i životinja kao i na život u moru. Ona se široko koristi i za suzbijanje štetočina u oblasti organskog uzgoja povrća i voća.
Preparat u sebi sadrži spore bakterije Bacillus thuringiensis subspecies israelensis koje proizvode toksine koji specifično ciljaju larve komaraca u njihovim vodenim staništima. Kakose larve moraju aktivno hraniti, one sa hranom unose i biokontrolisano sredstvom, koje se aktivira samo unutar crevnog sitema insekta, izazivajući smrt larvi.[8]
Izvori
[уреди | уреди извор]- ^ Tsunami in Thailand--disaster management in a district hospital.Wattanawaitunechai C, Peacock SJ, Jitpratoom P N Engl J Med. 2005 Mar 10; 352(10):962-4.
- ^ CARTER HF. Records of filaria infections in mosquitoes in Ceylon. Ann Trop Med Parasitol. 1948 Dec;42(3-4):312–321.
- ^ EDESON JF. Studies on filariasis in Malaya: the periodicity of the microfilariae of Brugia malayi and B. pahangi in animals. Ann Trop Med Parasitol. 1959 Dec;53:381–387.
- ^ EDESON JF, WHARTON RH. The experimental transmission of Wuchereria malayi from man to various animals in Malaya. Trans R Soc Trop Med Hyg. 1958 Jan;52(1):25–45.
- ^ Mackenzie JS, Williams DT, Smith DW. Japanese encephalitis virus: the geographic distribution, incidence, and spread of a virus with a propensity to emerge in new areas. In: Tabor E, editor. Emerging viruses in human populations. Amsterdam: Elsevier; 2007. p. 201–68.
- ^ Igarashi A. Control of Japanese encephalitis in Japan: immunization of humans and animals, and vector control. Curr Top Microbiol Immunol. 2002;267:139–52.
- ^ Solomon T. Control of Japanese encephalitis–within our grasp? N Engl J Med. 2006;355:869–71. DOI
- ^ Culex sitiens In March 2018, we found larvae from an exotic mosquito species, Culex sitiens, near the Kaipara Harbour, north of Auckland. Find out about the mosquito and what we're doing about it. Архивирано на сајту Wayback Machine (31. децембар 2018) Pristupljeno: 31. 12. 2018.
Literatura
[уреди | уреди извор]- van den Hurk AF, Montgomery BL, Northill JA, Smith IL, Zborowski P, Ritchie SA, The first isolation of Japanese encephalitis virus from mosquitoes collected from mainland Australia. Am J Trop Med Hyg. 2006;75:21–5.
- Biggerstaff BJ. PooledInfRate: a Microsoft Excel add-in to compute prevalence estimates from pooled samples. Fort Collins (CO): Centers for Disease Control and Prevention; 2003.
- Hanna JN, Smith GA, McCulloch BG, Taylor CT, Pyke AT, Brookes DL. An assessment of the interval between booster doses of Japanese encephalitis vaccine in the Torres Strait. Aust N Z J Public Health. 2005;29:44–7. DOI
- Soman RS, Rodrigues FM, Guttikar SN, Guru PY. Experimental viraemia and transmission of Japanese encephalitis virus by mosquitoes in ardeid birds. Indian J Med Res. 1977;66:709–18.
- Draffan RDW, Garnett ST, Malone GJ. Birds of the Torres Strait: an annotated list and biogeographical analysis. Emu. 1983;83:207–34.
- Bryan JH, O’Donnell MS, Berry G, Carvan T. Dispersal of adult female Culex annulirostris in Griffith, New South Wales, Australia: a further study. J Am Mosq Control Assoc. 1992;8:398–403.
Spoljašnje veze
[уреди | уреди извор]- Culex sitiens NCBI (језик: енглески)