Kurikulum
Kurikulum je definisani program studija u obrazovnoj instituciji.[1][2] Termin se često posebno odnosi na planirani redosled nastave, ili na pogled na učenikova iskustva u smislu nastavnih ciljeva vaspitača ili škole. Nastavni plan i program može uključiti planiranu interakciju učenika sa nastavnim sadržajem, materijalima, resursima i procesima za evaluaciju postizanja obrazovnih ciljeva.[3] Nastavni planovi i programi su podeljeni u nekoliko kategorija: eksplicitni, implicitni (uključujući skrivene), isključeni i vannastavni.[4][5][6]
U školama socijalnog rada, kurikulum uključuje samo određeni broj fiksiranih predmeta i veliki broj izbornih predmeta, institucija i NVO u kojima se može obaviti praksa ili ostvariti drugačije obrazovno iskustvo.
Etimologija
[uredi | uredi izvor]Reč „kurikulum“ počela je kao latinska reč koja znači „trka“ ili „tok trke“ (što zauzvrat potiče od glagola currere što znači „trčati/nastaviti“).[7] Ova reč je sa modernog latinskog preneta upotreba klasičnog latinskog nastavnog kurikuluma „trčanje, kurs, karijera” (takođe „brza kočija, trkački automobil”), od currere „trčati” (iz PIE korena *kers- „trčati ").[8] Prva poznata upotreba u obrazovnom kontekstu je u Professio Regia, delu Petrusa Ramusa profesora Univerziteta u Parizu objavljenom posthumno 1576. godine.[9] Termin se kasnije pojavljuje u zapisima Univerziteta u Lajdenu 1582. godine.[10] Smatra se da je poreklo reči blisko povezano sa kalvinističkom željom da se uvede veći red u obrazovanje.[11]
Do sedamnaestog veka, Univerzitet u Glazgovu je takođe nazvao svoj „kurs“ studija „kurikulumom“, što je dovelo do prve poznate upotrebe termina na engleskom 1633. godine.[7] Do devetnaestog veka, evropski univerziteti su se rutinski pozivali na svoj kurikulum kako bi opisali kako kompletan kurs studija (kao npr. za diplomu iz hirurgije), tako i određene kurseve i njihov sadržaj. Do 1824. godine ta reč je definisana kao „kurs, posebno fiksni kurs studija na koledžu, univerzitetu ili školi“.[8]
Definicije i tumačenja
[uredi | uredi izvor]Profesionalna tumačenja
[uredi | uredi izvor]Ne postoji opšte usaglašena definicija nastavnog plana i programa.[12] Neke uticajne definicije kombinuju različite elemente kako bi opisale nastavni plan i program na sledeći način:
- Kroz dela Smita,[13] Djuija[14] i Kelija,[15] četiri tipa nastavnih planova i programa mogu se definisati kao:
- Eksplicitni nastavni plan i program: predmeti koji će se predavati, identifikovana „misija“ škole, i znanja i veštine koje škola očekuje da steknu uspešni učenici.
- Implicitni nastavni plan i program: lekcije koje proizilaze iz kulture škole i ponašanja, stavova i očekivanja koji karakterišu tu kulturu, nenamenski nastavni plan i program.
- Skriveni nastavni plan i program: stvari koje studenti uče, „zbog načina na koji je rad škole planiran i organizovan, ali koje same po sebi nisu otvoreno uključene u planiranje, te čak ni u svest onih koji su odgovorni za školsko uređenje.[16] Sam izraz se pripisuje Filipu V. Džeksonu i ne smatra se uvek da je negativan. Skriveni nastavni plan i program, ukoliko se ostvari njegov potencijal, mogao bi da koristi učenicima u svim obrazovnim sistemima. Takođe, to ne uključuje samo fizičko okruženje škole, već i odnose koji se formiraju ili ne formiraju između učenika i drugih učenika, ili čak učenika i nastavnika.[17]
- Izuzeti nastavni plan i program: teme ili perspektive koje su posebno isključene iz nastavnog plana i programa.
- On može postojati i u obliku vanškolskih aktivnosti. Ovo može uključivati programe koje sponzorira škola, koji imaju za cilj da dopune akademski aspekt školskog iskustva ili programe i aktivnosti u zajednici. Primeri vannastavnih programa koje sponzoriraju škole uključuju sport, akademske klubove i izvođačke umetnosti. Programi i aktivnosti u zajednici mogu se odvijati u školi nakon radnog vremena, ali nisu direktno povezani sa školom. Programi zasnovani na zajednici često proširuju nastavni plan i program koji je uveden u učionici. Na primer, učenici se mogu upoznati sa očuvanjem životne sredine u učionici. Ovo znanje se dalje razvija kroz program zasnovan na zajednici. Učesnici zatim deluju na osnovu svojih saznanja stečenih projektom konzervacije. Vanškolske aktivnosti u zajednici mogu uključivati „klubove za zaštitu životne sredine, izviđače, i verske grupe“.[18]
Vrste nastavnih planova i programa
[uredi | uredi izvor]Nastavni plan i program se može posmatrati iz različitih perspektiva. Ono što društva smatraju važnim podučavanjem i učenjem predstavlja „predviđeni“ nastavni plan i program.[15] Pošto se obično predstavlja u zvaničnim dokumentima, može se nazvati i „pisanim“ ili „zvaničnim“ nastavnim planom i programom.[15] Međutim, na nivou učionice, ovaj predviđeni nastavni plan i program može biti izmenjen nizom složenih interakcija u učionici, a ono što se stvarno isporuči može se smatrati „primenjenim“ nastavnim planom i programom.[15] Ono što učenici zaista pouče (tj. što se može proceniti i demonstrirati kao ishodi učenja ili kompetencije) čini „postignuti“ ili „naučeni“ nastavni plan i program.[15] Pored toga, teorija kurikuluma ukazuje na „skriveni“ kurikulum (tj. nenamerni razvoj ličnih vrednosti i verovanja učenika, nastavnika i zajednica; neočekivani uticaj nastavnog plana i programa; ili nepredviđeni aspekti procesa učenja).[15] Oni koji razvijaju predviđeni nastavni plan i program treba da imaju u vidu sve ove različite dimenzije kurikuluma.[15] Dok „pisani“ kurikulum ne iscrpljuje značenje kurikuluma, on je važan jer predstavlja viziju društva.[15] „Pisani“ nastavni plan i program se obično izražava u sveobuhvatnim dokumentima prilagođenim korisnicima, kao što su okviri kurikuluma ili predmetni nastavni planovi/nastavni planovi i programi, i u relevantnim i korisnim materijalima za učenje, kao što su udžbenici, vodiči za nastavnike i vodiči za ocenjivanje.[15]
Vidi još
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Kelly 2009, str. 13.
- ^ Wiles, Jon (2008). Leading Curriculum Development. str. 2. ISBN 9781412961417.
- ^ Adams, Kathy L.; Adams, Dale E. (2003). Urban Education: A Reference Handbook. ABC-CLIO. str. 31–32. ISBN 9781576073629.
- ^ Kelly, A. V. (2009). The curriculum: Theory and practice (pp. 1–55). Newbury Park, CA: Sage.
- ^ Dewey, J. (1902). The Child and the Curriculum (pp. 1–31). Chicago: The University of Chicago Press.
- ^ Braslavsky, C. (2003). The curriculum.
- ^ a b Oxford English Dictionary, "Curriculum," 152
- ^ a b „Curriculum”. www.etymonline.com. Online Etymology Dictionary. Pristupljeno 29. 11. 2019.
- ^ Hamilton, David (2014). Towards a Theory of Schooling. str. 55. ISBN 9780415857086.
- ^ Hamilton 2014, str. 7.
- ^ Hamilton 2014, str. 47.
- ^ Wiles 2008, str. 2.
- ^ Smith, Mark (2000). „What is curriculum? Exploring theory and practice”. infed.
- ^ Dewey, John (1902). The child and the curriculum.
- ^ a b v g d đ e ž z Kelly 2009.
- ^ Kelly, 2009
- ^ Jackson, Philip (1986). Life in Classrooms. New York: Holt, Rinehart, and Winston. str. 33—35. ISBN 0-8077-3034-3.
- ^ Hancock, D., Dyk, P. H., & Jones, K. (2012). Adolescent Involvement in Extracurricular Activities. Journal of Leadership Education, 11(1), 84–101.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Ovaj članak ili njegov deo izvorno je preuzet iz Rečnika socijalnog rada Ivana Vidanovića uz odobrenje autora.
- Bilbao, Purita P., Lucido, Paz I., Iringan, Tomasa C., and Javier, Rodrigo B. (2008). Curriculum Development. Quezon City: Lorimar Publishing, Inc.
- Kelly, A.V. (2009). The Curriculum: theory and practice (6th izd.). ISBN 9781847872746.
- Oliver, G.R. (2012). Foundations of the Assumed Business Operations and Strategy Body of Knowledge (BOSBOK): An Outline of Shareable Knowledge
- Pyrko, Igor; Dörfler, Viktor; Eden, Colin (2019). „Communities of practice in landscapes of practice”. Management Learning. 50 (4): 482—499. S2CID 198785241. doi:10.1177/1350507619860854.
- Bitz, Kristi (2013-07-25). „Measuring Advisor Relationship Perceptions Among First-Year Students at a Small Midwestern University”. NACADA Journal (na jeziku: engleski). 30 (2): 53—64. doi:10.12930/0271-9517-30.2.53.
- National Academic Advising Association. (2006). NACADA concept of academic advising. Arhivirano april 12, 2008 na sajtu Wayback Machine
- Gillispie, Brian (2003). „History of Academic Advising”. NACADA Clearinghouse of Academic Advising Resources. National Academic Advising Association. Arhivirano iz originala 2012-04-24. g. Pristupljeno 2012-05-15.
- Gordon, Virginia N.; Habley, Wesley R.; Grites, Thomas J., ur. (2008-09-12). Academic Advising: A Comprehensive Handbook (2 izd.). Jossey-Bass. ISBN 978-0470371701.
- Harrison, E. (2004). „Faculty Perceptions of Academic Advising: "I Don't Get No Respect."”. Nursing Education Perspectives. 30 (4): 229—233. PMID 19753856.
- Bitz, Kristi (2013-07-25). „Measuring Advisor Relationship Perceptions Among First-Year Students at a Small Midwestern University”. NACADA Journal (na jeziku: engleski). 30 (2): 53—64. doi:10.12930/0271-9517-30.2.53.
- White, E.R. (2006). „Using CAS Standards for Self-Assessment and Improvement”. NACADA Clearinghouse of Academic Advising Resources. National Academic Advising Association. Arhivirano iz originala 2012-07-17. g. Pristupljeno 2012-05-15.
- Crookston, B.B. (2009). „A Developmental View of Academic Advising as Teaching”. NACADA Journal. 29 (1): 78—82. doi:10.12930/0271-9517-29.1.78.
- Broadbridge, A (1996). „Academic advising--traditional or developmental approaches?”. British Journal of Guidance & Counselling. 24 (1): 97—111. doi:10.1080/03069889608253711.
- Mottarella, K.E.; Fritzsche, B.A.; Cerabino, K.C. (2004). „What do Students Want in Advising? A Policy Capturing Study”. NACADA Journal. 24 (1/2): 48—61. doi:10.12930/0271-9517-24.1-2.48 .
- Jeschke, M.; Johnson, K.E.; Williams, J.R. (2001). „A Comparison of Intrusive and Prescriptive Advising of Psychology Majors at an Urban Comprehensive University.”. NACADA Journal. 21 (1/2): 46—58. S2CID 147021496. doi:10.12930/0271-9517-21.1-2.46.
- Bohonos, Jeremy (2019-01-01). „Appreciating the Experiences and Expertise of Adult Students”. Journal of College Orientation, Transition, and Retention. 20 (2). ISSN 2690-4535. S2CID 214279317. doi:10.24926/jcotr.v20i2.2834.
- Bohonos, Jeremy (februar 2014). „Understanding Career Context as a Key to Best Serving Adult Students”. Adult Learning (na jeziku: engleski). 25 (1): 28—30. ISSN 1045-1595. S2CID 145484847. doi:10.1177/1045159513510144.
- Schwebel, D.C.; Walburn, N.C.; Jacobsen, S.H.; Jerrolds, K.L.; Klyce, K. (2008). „Efficacy of Intrusively Advising First-Year Students via Frequent Reminders for Advising Appointments.”. NACADA Journal. 28 (2): 28—32. doi:10.12930/0271-9517-28.2.28 .
- Thomas, Nichole Gibbs (2017). „Using Intrusive Advising to Improve Student Outcomes in Developmental College Courses”. Journal of College Student Retention: Research, Theory & Practice. 22 (2): 251—272. S2CID 149361831. doi:10.1177/1521025117736740.
- Vander Schee, B.A. (2007). „Adding Insight to Intrusive Advising and Its Effectiveness with Students on Probation.”. NACADA Journal. 27 (2): 50—59. doi:10.12930/0271-9517-27.2.50 .
- Halgin, R.P.; Halgin, L.F. (1984). „An advising system for a large psychology department.”. Teaching of Psychology. 11 (2): 67—70. S2CID 144351396. doi:10.1207/s15328023top1102_1.
- Johnson, E.J.; Morgan, B.L. (2005). „Advice on Advising: Improving a comprehensive university's program”. Teaching of Psychology. 32 (1): 15—18. S2CID 145214351. doi:10.1207/s15328023top3201_3.
- Fowler, P.R.; Boylan, H.R. (2010). „Increasing student success and retention: A multidimensional approach”. Journal of Developmental Education. 34 (2): 2—10.
- Gravel, C.A. (2012). „Student-Advisor Interaction in Undergraduate Online Degree Programs: A Factor in Student Retention.”. NACADA Journal. 32 (2): 56—67. doi:10.12930/0271-9517-32.2.56 .
- Drake, J.K. (2011). „The role of academic advising in student retention and persistence.”. About Campus. 16 (3): 8—12. S2CID 144961134. doi:10.1002/abc.20062.
- Nolan, K. (2013). „Online advising pilot at community college of vermont”. Journal of Asynchronous Learning Networks. 17 (1): 47—51. doi:10.24059/olj.v17i1.317.
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]- 9 Kurikulum BSW na koledžu Sv. Katarine
- World Council for Curriculum and Instruction Arhivirano na sajtu Wayback Machine (28. decembar 2010)
- OnCourse Systems for Education - Curriculum Builder Arhivirano na sajtu Wayback Machine (11. jul 2016)
- George M. Wiley (1920). „Education, Courses of Study in”. Encyclopedia Americana.
- UNESCO International Bureau of Education
- National Council of Teachers of Mathematics
- Academic Advising Center, Queens College, The City University of New York
- Advisor Group: Academic Advising Professional Networking and Collaboration website