Pređi na sadržaj

Katolicizam

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Katolicizam ili rimokatolicizam (grč. καθολικισμός; lat. catholicismus — „katolicizam“) je pojam koji označava hrišćansku vjeroispovijest, odnosno denominaciju organizovanu u vidu Katoličke crkve. Pojam katolicizam obuhvata sve aspekte postojanja i delovanja Katoličke crkve, počevši od njenih teoloških učenja i eklesioloških doktrina, preko liturgijske i obredne prakse, do raznih organizacionih, religijsko-političkih i religijsko-socijalnih aspekata i moralnih načela.[1]

Katolicizam je nastao kao rezultat Velikog raskola (1054),[2] odnosno odvajanja Katoličke crkve i Pravoslavne crkve jedne od druge. Osnovni uzrok raskola bilo je pitanje izlaska Svetoga Duha (Filiokve).[3] Nakon konačnog raskola, Carigradska Crkva postala je poznata Pravoslavna Crkva je , dok je Rimska Crkva postala poznata pod nazivom Katolička crkva.

Pojam katolicizam ne treba mešati sa pojmom katoličnost koji se odnosi na sabornost kao jedno od četiri obeležja Crkve.[4]

Katolička crkva

[uredi | uredi izvor]

Katolička crkva se sastoji iz 23 zasebne crkve — Zapadne crkve i 22 istočne katoličke crkve. Na čelu Katoličke crkve se nalazi rimski biskuppapa. On ima nad Crkvom apsolutnu vlast. Pri upravljanju Crkvom pomažu mu nadleštva Rimske kurije. Istu vlast imaju i svi biskupi sazvani na ekumenskom saboru.

Osnovna administrativna podjela svih autonomnih crkava je podjela na biskupije, koje se kod istočnih katoličkih crkava nazivaju eparhije. Biskup u svojoj biskupiji ima uglavnom svu vlast, ograničenu jedino crkvenim pravom i papskom vlašću.

Doktrina

[uredi | uredi izvor]

Doktrina katolicizma zasniva se na Bibliji i Svetom predanju, koje uključuje određena pravila vaseljenskih sabora. Osnovna pravila su izložena u Katihizisu Katoličke crkve (lat. Catechismus Catholicae Ecclesiae), a sve ostalo kanonsko pravo je sistematizovano i izloženo u Kodeksu kanonskog prava.

Osnovne odlike

[uredi | uredi izvor]

Katolička crkva ima razna doktrinalna pravila od kojih su neka zajednička sa drugim hrišćanskim vjeroispovijestima, a neka specifična za katolike:

  • vjera u direktno i neprekinuto organizaciono nasleđe od prvobitne Crkve koju je osnovao Isus Hristos;
  • vjera da je Crkva nosilac jedinstva i sveukupnosti učenja Isusa i njegovih apostola;
  • korišćenje svetih slika, sveća, muzike i svete vode u obredima;
  • vera da je evharistija istinski tijelo i krv Hristova;
  • razlikovanje dve vrste divljenja prema svetima: latria je klanjanje Bogu, a dulia svecima;
  • vera u mogućnost „isterivanja duhova“ (egzorcizam);
  • vera u nepogrešivost pape (dogmat o papskoj nezabludivosti);
  • dogmat o bezgrešnom začeću Djeve Marije;
  • veliko poštovanje Djeve Marije (hyperdulia);
  • neraskidivost svete tajne braka; postoji samo mogućnost priznanja o nevaženju braka;
  • poštovanje mučenika, svetaca i blaženika razlikujući način obožavanja;
  • učenje o čistilištu;
  • učenje o indulgencijama;
  • učenje o dvostrukom ishođenju Svetog duha filiokve;
  • centralizovana crkvena organizacija, nasuprot pravoslavnim autokefalnim i autonomnim crkvama;
  • monarhistička vlast rimskog pape nad cijelom Crkvom.

Obredi

[uredi | uredi izvor]
Katolička misa

U Katoličkoj crkvi postoji sedam svetih tajni:

Postoji nekoliko bogoslužbenih obreda: latinski obred, drugi zapadni obredi i istočni liturgijski obredi. Latinski obred koristi Zapadna crkva.

Odlike latinskog obreda

[uredi | uredi izvor]

Odlike latinskog obreda su:

  • obavezni celibat sveštenstva;
  • krštenje, u većini slučajeva, obavlja se polijevanjem vode na glavu, a ne pogruženjem glave u vodu;
  • miropomazanje može vršiti jedino biskup (sveštenik može vršiti tu svetu tajnu samo u izuzetnim slučajevima, npr. u slučaju nečije smrtne opasnosti);
  • pri evharistiji se, po pravilu, koristi beskvasni hljeb;
  • pričešćivanje mirjana ili tijelom, ili tijelom i krvlju Hrista — i prvo i drugo se smatra za potpuno pričešće; pričešćivanje sveštenstva se vrši uvijek tijelom i krvlju;
  • dodavanje „i od Sina“ (filiokve) u Simbol vjere. Katoličko učenje uči da Sveti duh ishodi i od Oca i od Sina, nasuprot pravoslavnom učenju da Sveti duh ishodi samo od Oca;
  • naglašava se značenje riječi Hrista u anafori umjesto epiklezi;
  • krsti se slijeva nadesno, a ne zdesna nalijevo kako je u vizantijskom obredu (pravoslavlju); i s pet prstiju kao simbol pet rana Hristovih.

Rasprostranjenost

[uredi | uredi izvor]
Rasprostranjenost katolicizma u svijetu

Katolicizam je najveća (po broju vjernika) hrišćanska vjeroispovijest. Prema podacima iz 2011, u svijetu postoji oko 1,18 milijardi katolika.

Katolicizam je osnovna religija u mnogim evropskim državama (Francuska, Italija, Španija, Portugal, Austrija, Belgija, Poljska, Češka, Mađarska, Slovačka, Slovenija, Hrvatska, Irska, Malta i dr). U 21 državi Evrope, katolici čine većinu stanovništva, a u Njemačkoj, Holandiji i Švajcarskoj — polovinu.

Na zapadnoj hemisferi, katolicizam je rasprostranjen u cijeloj Južnoj i Centralnoj Americi, u Meksiku, na Kubi, u Kanadi i SAD.

U Aziji, katolici preovlađuju na Filipinima i u Istočnom Timoru, a veliki broj katolika je i u Vijetnamu, Južnoj Koreji i Kini.

Na Bliskom istoku, katolici su prisutni u Libanu (maroniti i dr.).

U Africi, prema raznim ocjenama, živi od 110 do 175 miliona katolika.

Grkokatolicizam (ili katolicizam vizantijskog obreda) rasprostranjen je među Bjelorusima, Slovacima, Mađarima, Rumunima, Ukrajincima, Zakarpatskim Rusinima itd.; a takođe manjim dijelom i među Albancima, Grcima, Bugarima, Srbima i Rusima. Katolici drugih istočnih obreda žive u Indiji, na Bliskom istoku, Egiptu, Etiopiji, Eritreji, Iraku itd.

Kritika pravoslavnih

[uredi | uredi izvor]

Kritika pravoslavnih teologa najbolje je iskazana rečima svetog Jovana Kronštatskog u njegovom delu ”Misli o crkvi”:[traži se izvor] „Uzrok svih laži rimokatoličke crkve je gordost i priznanje pape za stvarnu glavu Crkve, i to još nepogrešivu. Odatle sve ropstvo zapadne crkve. Ropstvo misli i vere, lišenost istinske slobode u veri i životu, jer je papa na sve stavio svoju tešku ruku: odatle - lažni dogmati, odatle - dvoličnost i lukavstvo u mišljenju, rečima i delovanju, odatle - razna lažna pravila i ustanove prilikom ispovedanja greha, odatle indulgencije; odatle - unakažavanje dogmata; odatle - fabrikovanja svetaca u zapadnoj crkvi, kao i nepostojećih moštiju, Bogom neproslavljenih; odatle - ustajanje na poznanje Božje (II Kor. 10, 5) i sve vrste protivljenja Bogu pod vidom borbe za veću slavu Božju." „Pape i papisti su se tako pogordili i poneli da su umislili da kritikuju samoga Hrista, Samu Ipostasnu Premudrost Božju i (pod izgovorom razvoja dogmata) u svojoj gordosti, tako daleko došli da su promenili neke od Njegovih reči, zapovesti i ustanova, koje ne smeju biti promenjene do kraja sveta i veka, na primer, reč o Duhu Svetom, zapovest o Čaši Prečiste Krvi Njegove, Koje su lišili mirjane, ni u šta ne računajući reči apostola Pavla: „Jer kad god jedete ovaj hljeb i čašu ovu pijete, smrt Gospodnju objavljujete, dokle ne dođe“ (I Kor. 11, 26); umesto kvasnog hleba koriste presan“.

Vidi još

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]

Literatura

[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]