Video
Video (lat. „vidim“) ili video-tehnika zajednički je naziv za niz tehničkih postupaka kojima se ostvaruje snimanje, zapis, obrada, prenos i prikaz pokretnih slika koje se gledaju na televizijskom ili računarskom monitoru.[1]
Pojam video se koristi u složenicama kao što su videokamera, videosignal, videorekorder, videokaseta, itd., ali u svakodnevnom govoru često označava bilo koji video-zapis ili napravu za njegovu reprodukciju.
Poznatiji analogni kućni formati video-zapisa su: VHS, S-VHS, Betamaks (Betamax), Video 2000, a digitalni su npr.: Quicktime, MPEG-2, MPEG-4.
Istorija
[uredi | uredi izvor]Analogni video
[uredi | uredi izvor]Video tehnologija je prvo razvijena za mehaničke televizijske sisteme, koji su brzo zamenjeni televizijskim sistemima sa katodnom cevi (CRT), ali je od tada izmišljeno nekoliko novih tehnologija za uređaje za video prikaz. Video je prvobitno bio isključivo tehnologija uživo. Čarls Ginsburg je vodio Ampex istraživački tim koji je razvio jedan od prvih praktičnih video rekordera (VTR). Godine 1951. prvi VTR snimao je slike uživo sa televizijskih kamera tako što je upisivao električni signal kamere na magnetnu video traku.
Video rekorderi su prodavani za 50.000 američkih dolara 1956. godine, a video kasete su koštale 300 dolara po kolutu od jednog sata.[2] Međutim, cene su postepeno padale tokom godina; Godine 1971, Soni je počeo da prodaje dekove i trake za video kasete (VCR) na potrošačkom tržištu.[3]
Digitalni video
[uredi | uredi izvor]Korišćenje digitalnih tehnika u videu stvara digitalni video. U početku nije mogao da se takmiči sa analognim videom, zbog ranog digitalnog nekomprimovanog videa koji je zahtevao nepraktično visoke brzine prenosa. Praktični digitalni video je omogućen sa kodiranjem diskretnom kosinusnom transformacijom (DCT),[4] procesom kompresije sa gubicima razvijenim ranih 1970-ih.[5][6][7] DCT kodiranje je adaptirano u DCT video kompresiju sa kompenzacijom kretanja kasnih 1980-ih, počevši od H.261,[4] prvog praktičnog standarda digitalnog video kodiranja.[8]
Digitalni video je kasnije bio sposoban za veći kvalitet i, na kraju, mnogo nižu cenu od ranije analogne tehnologije. Nakon pronalaska DVD-a 1997. godine, a kasnije i Blu-rej diska 2006. godine, prodaja video kaseta i opreme za snimanje je opala. Napredak računarske tehnologije omogućava čak i jeftinim personalnim računarima i pametnim telefonima da snimaju, čuvaju, uređuju i prenose digitalni video, dodatno smanjujući troškove video produkcije, omogućavajući kreatorima programa i emiterima da pređu na produkciju bez traka. Pojava digitalnog emitovanja i kasnija tranzicija digitalne televizije je u procesu svođenja analognog videa u status stare tehnologije u većini delova sveta. Razvoj video kamera visoke rezolucije sa poboljšanim dinamičkim opsegom i gamutom boja, zajedno sa uvođenjem digitalnih međuformata podataka visokog dinamičkog opsega sa poboljšanom dubinom boje, doveo je do približavanja digitalne video tehnologije filmskoj tehnologiji. Prema podacima iz 2013. godine, upotreba digitalnih kamera u Holivudu je nadmašila filmske.[9]
Karakteristike video tokova
[uredi | uredi izvor]Broj kadrova u sekundi
[uredi | uredi izvor]Brzina kadrova, broj fotografija po jedinici vremena video zapisa, kreće se od šest ili osam kadrova u sekundi (kadar/s) za stare mehaničke kamere do 120 ili više kadrova u sekundi za nove profesionalne kamere. PAL standardi (Evropa, Azija, Australija itd.) i SECAM (Francuska, Rusija, delovi Afrike itd.) određuju 25 kadrova/s, dok NTSC standardi (SAD, Kanada, Japan, itd.) navode 29,97 kadrova/s.[10] Film se snima pri manjoj brzini kadrova od 24 kadra u sekundi, što malo komplikuje proces prenosa bioskopske slike u video. Minimalna brzina kadrova za postizanje udobne iluzije pokretne slike je oko šesnaest kadrova u sekundi.[11]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ „Video – HiDef Audio and Video”. hidefnj.com. Arhivirano iz originala 2017-05-14. g. Pristupljeno 2017-03-30.
- ^ Elen, Richard. „TV Technology 10. Roll VTR”. Arhivirano iz originala 2011-10-27. g.
- ^ „Vintage Umatic VCR – Sony VO-1600. The worlds first VCR. 1971”. Rewind Museum. Arhivirano iz originala 22. 2. 2014. g. Pristupljeno 21. 2. 2014.
- ^ a b Ghanbari, Mohammed (2003). Standard Codecs: Image Compression to Advanced Video Coding. Institution of Engineering and Technology. str. 1—2. ISBN 9780852967102.
- ^ Ahmed, Nasir (januar 1991). „How I Came Up With the Discrete Cosine Transform”. Digital Signal Processing. 1 (1): 4—5. doi:10.1016/1051-2004(91)90086-Z.
- ^ Ahmed, Nasir; Natarajan, T.; Rao, K. R. (januar 1974), „Discrete Cosine Transform”, IEEE Transactions on Computers, C—23 (1): 90—93, doi:10.1109/T-C.1974.223784
- ^ Rao, K. R.; Yip, P. (1990), Discrete Cosine Transform: Algorithms, Advantages, Applications, Boston: Academic Press, ISBN 978-0-12-580203-1
- ^ „The History of Video File Formats Infographic”. RealNetworks. 22. 4. 2012. Pristupljeno 5. 8. 2019.
- ^ Follows, Stephen. „The use of digital vs celluloid film on Hollywood movies”. Pristupljeno 2022-02-19.
- ^ Soseman, Ned. „What's the difference between 59.94fps and 60fps?”. Arhivirano iz originala 29. 6. 2017. g. Pristupljeno 12. 7. 2017.
- ^ Watson, Andrew B. (1986). „Temporal Sensitivity” (PDF). Sensory Processes and Perception. Arhivirano iz originala (PDF) 2016-03-08. g.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Abramson, Albert (1987). The History of Television, 1880 to 1941. Jefferson, NC: McFarland & Co. ISBN 0-89950-284-9.
- Abramson, Albert (2003). The History of Television, 1942 to 2000. Jefferson, NC: McFarland & Co. ISBN 0-7864-1220-8.
- Beyer, Rick (2003). The Greatest Stories Never Told: 100 tales from history to astonish, bewilder, & stupefy. A&E Television Networks. ISBN 0-06-001401-6.
- Burns, R. W. (1998). Television: An International History of the Formative Years. IEE History of Technology Series. 22. London: Institution of Electrical Engineers. ISBN 0-85296-914-7.
- Inventors and Inventions. Marshall Cavendish. 2007. ISBN 978-0-7614-7763-1.
- Dunlap, Orrin E. (1942). The Future of Television. New York and London: Harper Brothers.
- Everson, George (1949). The Story of Television, The Life of Philo T. Farnsworth. New York: W. W. Norton & Co. ISBN 978-0-405-06042-7.
- Fisher, David E.; Fisher, Marshall Jon (1996). Tube: the Invention of Television. Washington: Counterpoint. ISBN 1-887178-17-1.
- Hart, Jeffrey A. (2004). Television, technology, and competition: HDTV and digital TV in the United States, Western Europe, and Japan (PDF). New York: Cambridge University Press. ISBN 0-521-82624-1. Arhivirano iz originala (PDF) 2012-05-15. g.
- Huurdeman, Anton A. (2003). The Worldwide History of Telecommunications. Wiley-IEEE. ISBN 978-0-471-20505-0.
- Lohr, Lenox (1940). Television Broadcasting. New York: McGraw Hill.
- Meyrowitz, Joshua (1985). No Sense of Place. New York: Oxford University Press.
- Shiers, George; Shiers, May (1997). Early Television: A Bibliographic Guide to 1940. Garland Reference Library of Social Science. Garland Publishing Inc. ISBN 978-0-8240-7782-2.
- de Varigny, Henry (11. 12. 1909). La vision à distance (na jeziku: francuski). Paris: L'Illustration. str. 451. Arhivirano iz originala 3. 3. 2016. g.
- Bloom, Ursula (1958). He Lit The Lamp: A Biography Of Professor A. M. Low. Burke.
- Maloney, Alison (2014). The World of Mr Selfridge: The Official Companion to the Hit ITV Series. Simon & Schuster. ISBN 978-1-4711-3885-0.
- Mills, Steve (2019). The Dawn of the Drone. Casemate Publishers.
- „Current Topics and Events”. Nature. 115 (2,892): 504—508. 1925. Bibcode:1925Natur.115..504.. doi:10.1038/115504a0 .
- Baird, J. L. (1933). „Television in 1932”. BBC Annual Report 1933.
- Glinsky, Albert (2000). Theremin: Ether Music and Espionage. Urbana, Illinois: University of Illinois Press. str. 41–45. ISBN 978-0-252-02582-2.
- „TV's Japanese Dad?”. Popular Photography. novembar 1990. str. 5.
- „Television Demonstration in America” (PDF). The Wireless World and Radio Review. sv. 20 br. 22. London. 1. 6. 1927. str. 680—686.
- McLean, Donald F. (2000). Restoring Baird's Image. London: IEEE. str. 184.
- „VE9AK”. Earlytelevision.org. Pristupljeno 2010-03-02.
- „Peck Television Corporation Console Receiver and Camera”. Early Television Museum. Pristupljeno 18. 2. 2012.
- Codelli, Anton. Early Television: A Bibliographic Guide to 1940. str. 192. article 1,898.
- Braun, Ferdinand (1897). Ueber ein Verfahren zur Demonstration und zum Studium des zeitlichen Verlaufs variabler Ströme [On a process for the display and study of the course in time of variable currents]. Annalen der Physik und Chemie 3rd series. 60. str. 552—559. Arhivirano iz originala 2014-12-17. g.
- „Cathode Ray Tube”. Medical Discoveries. Advameg, Inc. 2007. Pristupljeno 27. 4. 2008.
- Dieckmann, Max (1909-07-24). „The problem of television, a partial solution” (PDF). Scientific American Supplement. 68: 61—62. doi:10.1038/scientificamerican07241909-61supp.
- Campbell-Swinton, A. A. (1908-06-18). „Distant Electric Vision (first paragraph)”. Nature. 78 (2016): 151. Bibcode:1908Natur..78..151S. S2CID 3956737. doi:10.1038/078151a0 .
- Campbell-Swinton, A. A. (1908-06-18). „Distant Electric Vision”. Nature. 78 (2016): 151. Bibcode:1908Natur..78..151S. S2CID 3956737. doi:10.1038/078151a0 .
- Bairdtelevision. „Alan Archivald Campbell-Swinton (1863–1930)”. Biography. Pristupljeno 2010-05-10.
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]Bibliotečki resursi o Video |
- Video as Arts na sajtu Curlie (jezik: engleski)
- Video as Media Production na sajtu Curlie (jezik: engleski)
- Programmer's Guide to Video Systems: in-depth technical info on 480i, 576i, 1080i, 720p, etc.
- Format Descriptions for Moving Images – www.digitalpreservation.gov
- Stephens, Mitchell (6. 2. 2015). „History of Television”. www.nyu.edu. New York University. Pristupljeno 6. 2. 2015.