Trihotilomanija
Trihotilomanija (od grč. triho - kosa, tilen - vući, i manija — trichotillomania), odnosno navika čupanja kose, je poremećaj kontrole impulsa[1][2] čiji je glavni simptom čupanje dlaka sa tijela, obično iz kose, ali i sa drugih dijelova tijela. U dječjem uzrastu se javlja podjednako kod dječaka i djevojčica, a kod odraslih 80-90% prijavljenih slučajeva su žene.[3] Novija istraživanja ukazuju da postoje genetičke predispozicije za ovo oboljenje (vidjeti odjeljak „Nasljednost“ ispod).
Trihotilomaniju mogu pokrenuti drugi psihološki poremećaji, poput depresije ili stresa. Premda se ne znaju tačni podaci jer se veliki broj slučajeva ne prijavljuje na liječenje zbog stida isl. procjenjuje se da npr. u Sjedinjenim Američkim Državama oko 2-4% populacije pati od ovog oboljenja.[3]
Određeni vidovi psihoterapije mogu biti korisni kao dodatno sredstvo pored korišćenja medikamenata.[4] Na primjer, u jednom vidu psihoterapije pacijent se uči da na vrijeme prepozna impuls koji ga tjera na čupanje kose i da ga preusmjeri na neki drugi impuls. Pacijent se usmjerava da vodi dnevnik kad je čupao kosu, na koji datum i u koje vrijeme, koliko dlaka je iščupao, kao i o čemu je razmišljao u tom trenutku. Na taj način pacijent se uči da prepozna uobičajene situacije u kojima čupa kosu i razvije strategiju za izbjegavanje istih.
Liječenje upotrebom kloripramina, tricikličnog antidepresiva, u jednoj studiji se pokazalo kao prilično uspješno.[5]
Medikamenti poput prozaka i drugih antidepresiva zasnovanih na selektivnoj inhibiciji serotonina pomoću ponavljanog uzimanja[6] imaju ograničen uspjeh u tretiranju ovog oboljenja i obično imaju značajne kontra-indikacije.[7] U svojoj knjizi „Problem čupanja kose: Kompletan vodič za trihotilomaniju“,[8] američki autor Fred Penzel tvrdi da antidepresivi mogu i da pogoršaju stanje oboljelog od trihotilomanije.
Istraživanja Marija R. Kapečija (ital. Mario R. Capecchi) sa medicinskog instituta „Hauard Hjuz“ dala su povoda za sumnju da je čupanje kose, odnosno trihotilomanija, nasljedna. U eksperimentima ciljanih prekida ekspresije homeotičkog gena Hoxb8 u miševima, homozigotni nosioci ovih prekida su se nakon otprilike 3,5 sedmice starosti pretjerano timarili,, sa 100% penetrabilnosti ove osobine. Miševi su timareći se stvarali „fleke“ na nekim dijelovima krzna, čak i sa ozljedama kože.[9]
- ↑ engl. Impulse control disorder, u dokumentu Instituta za psihijatriju Kliničkog centra Srbije u Beogradu, pod nazivom „Dnevnik uspešnog lečenja patološkog kockara sertralinom“ prevodi se kao poremećaj kontrole impulsa. (cio dokument[mrtav link])
- ↑ Klasifikacija trihotilomanije kao poremećaja kontrole impulsa na sajtu Američkog psihijatrijskog udruženja (engl. American psychiatric association)
- ↑ 3,0 3,1 Centar za informacije o trihotilomaniji (engl. Trichotillomania Learning Center): Često postavljena pitanja i odgovori: Ko boluje od trihotilomanije? Arhivirano 2009-03-07 na Wayback Machine-u (engl. Who gets it?)
- ↑ Woods DW, Wetterneck CT, Flessner CA (2006). „A controlled evaluation of acceptance and commitment therapy plus habit reversal for trichotillomania”. Behaviour research and therapy 44 (5): 639–56. DOI:10.1016/j.brat.2005.05.006. PMID 16039603.
- ↑ Swedo SE, Leonard HL, Rapoport JL, Lenane MC, Goldberger EL, Cheslow DL (1989). „A double-blind comparison of clomipramine and desipramine in the treatment of trichotillomania (hair pulling)”. N. Engl. J. Med. 321 (8): 497–501. PMID 2761586.
- ↑ engl. Selective serotonin reuptake inhibitor, skraćeno SSRI, u američkoj stručnoj literaturi predstavlja poseban termin za cijelu kategoriju antidepresiva čiji je opis ovdje dat bukvalnim prevodom radi lakšeg razumijevanja. Pogledati definiciju ove kategorije na sajtu Američkog nacionalnog instituta mentalnog zdravlja, u rječniku pojmova Arhivirano 2009-02-02 na Wayback Machine-u, pod stavkom „selective serotonin reuptake inhibitors“
- ↑ Christenson GA, Mackenzie TB, Mitchell JE, Callies AL (November 1991). „A placebo-controlled, double-blind crossover study of fluoxetine in trichotillomania”. Am J Psychiatry 148 (11): 1566–71. PMID 1928474.
- ↑ Originalni naziv: „The Hair-Pulling Problem: A Complete Guide to Trichotillomania“, Fred Penzel, Oxford University Press, mart 2003, ISBN 0-19-514942-4 (Amazon: kupovina knjige preko interneta i osnovni podaci)
- ↑ Medicinski institut „Hauard Hjuz“: Gene Targeting, Homeobox Genes, Development, and Behavior Arhivirano 2013-06-28 na Wayback Machine-u, Pristupljeno 25. 4. 2013.