Tomas Lindahl
| Tomas Robert Lindahl | |
 | |
| Rođenje | 28. 1. 1938.[1] Stockholm, Švedska |
|---|---|
| Državljanstvo | švedsko |
| Polje | Istraživanje raka Popravak DNA[2] |
| Institucija | Institut Francisa Cricka Londonski istraživački institut Univerzitet u Göteborgu Univerzitet u Princetonu Rockefellerov univerzitet |
| Alma mater | Karolinska Institutet (PhD) Teza: O strukturi i stabilnosti nukleinskih kiselina u otopini (1967.) |
| Poznat po | pojašnjenje stanične rezistencije na karcinogene |
| Istaknute nagrade | FMedSci (1998.)[3] FRS (1988.)[4] Kraljevska medalja (2007.) Copleyjeva medalja (2010.) Nobelova nagrada za kemiju (2015.) |
Tomas Robert Lindahl [ˈtɔmas ˈrɔbert ˈlɪndɑːl] (Stockholm, 28. januara 1938), švedski znanstvenik. Specijalizirao se u istraživanju raka.[5][6][7][8][9][10][11][12][13] Član je Kraljevskog društva[4] i Akademije medicinskih znanosti u Ujedinjenom Kraljevstvu.[3]
S američkim kemičarom Paulom L. Modrichem i turskim kemičarom Azizom Sancarom podijelio je 2015. dodijeljenu im Nobelovu nagradu za kemiju za izučavanja mehanizama popravka DNA.[14][15][16]
Lindahl se rodio u Kungsholmenu u Stockholmu kao sin Folkea Roberta Lindahla i Ethel Hulde Hultberg.[17] Doktorski stupanj stekao je 1967.,[18] a zvanje doktora medicine 1970. na Karolinska Institutetu u Stockholmu.[1]
Poslije doktorata Lidnahl je počeo poslijedoktorsko istraživanje na Univerzitetu u Princetonu i Rockefellerovu univerzitetu.[19] Bio je profesor medicinske kemije na Univerzitetu u Göteborgu od 1978. do 1982. Nakon što se preselio u Ujedinjeno Kraljevstvo, pridružio se 1981. kao istraživač Imperijalnom fondu za istraživanje raka (sada Cancer Research UK).[19] Od 1986. do 2005. na Cancer Research UK-u bio je prvi direktor Laboratorija Clare Hall u Hertfordshireu, od 2015. dio Instituta Francisa Cricka.[20] S istraživanjem je nastavio do 2009.
Lindahl je također napravio brojne značajne doprinose u razumijevanju mehanizma transformacije limfocita B uzrokovane Epstein-Barrovim virusom na razini DNA. Najznamenitiji među njima bio je prvi opis pojave zatvorene kružne dvostruke virusne DNA u limfoidnim stanicama.[4]
- ↑ 1,0 1,1 LINDAHL, Tomas Robert. Who's Who 2015 (online Oxford University Press ed.). A & C Black, an imprint of Bloomsbury Publishing plc (potrebna pretplata)
- ↑ Lindahl, Tomas (2013). „My Journey to DNA Repair”. Genomics, Proteomics & Bioinformatics 11 (1): 2–7. DOI:10.1016/j.gpb.2012.12.001. ISSN 16720229.
- ↑ 3,0 3,1 „Dr Tomas Lindahl FRS FMedSci”. London: Academy of Medical Sciences. Arhivirano iz originala na datum 8. oktobra 2015.
- ↑ 4,0 4,1 4,2 „Lindahl, Tomas Robert: EC/1988/20”. London: The Royal Society. Arhivirano iz originala na datum 2019-07-10. Pristupljeno 2015-10-10.
- ↑ Gerken, T. is; Girard, C. A.; Tung, Y. -C. L.; Webby, C. J.; Saudek, V.; Hewitson, K. S.; Yeo, G. S. H.; McDonough, M. A. i dr.. (2007). „The Obesity-Associated FTO Gene Encodes a 2-Oxoglutarate-Dependent Nucleic Acid Demethylase”. Science 318 (5855): 1469–1472. DOI:10.1126/science.1151710. PMC 2668859. PMID 17991826.
- ↑ „Author's profile”. Scopus.
- ↑ Lindahl, T. (1993). „Instability and decay of the primary structure of DNA”. Nature 362 (6422): 709–15. DOI:10.1038/362709a0. PMID 8469282.
- ↑ Wood, R. D. (2001). „Human DNA Repair Genes”. Science 291 (5507): 1284–9. DOI:10.1126/science.1056154. PMID 11181991.
- ↑ Satoh, M. S.; Lindahl, T. (1992). „Role of poly(ADP-ribose) formation in DNA repair”. Nature 356 (6367): 356. DOI:10.1038/356356a0.
- ↑ Trewick, S. C.; Henshaw, T. F.; Hausinger, R. P.; Lindahl, T; Sedgwick, B (2002). „Oxidative demethylation by Escherichia coli AlkB directly reverts DNA base damage”. Nature 419 (6903): 174–8. DOI:10.1038/nature00908. PMID 12226667.
- ↑ Barnes, D. E.; Lindahl, T (2004). „Repair and genetic consequences of endogenous DNA base damage in mammalian cells”. Annual Review of Genetics 38: 445–76. DOI:10.1146/annurev.genet.38.072902.092448. PMID 15568983.
- ↑ Yang, Y. G.; Lindahl, T; Barnes, D. E. (2007). „Trex1 exonuclease degrades ssDNA to prevent chronic checkpoint activation and autoimmune disease”. Cell 131 (5): 873–86. DOI:10.1016/j.cell.2007.10.017. PMID 18045533.
- ↑ Crow, Y. J.; Hayward, B. E.; Parmar, R; Robins, P; Leitch, A; Ali, M; Black, D. N.; Van Bokhoven, H i dr.. (2006). „Mutations in the gene encoding the 3'-5' DNA exonuclease TREX1 cause Aicardi-Goutières syndrome at the AGS1 locus”. Nature Genetics 38 (8): 917–20. DOI:10.1038/ng1845. PMID 16845398.
- ↑ Broad, William J. (7. 10. 2015.). „Nobel Prize in Chemistry Awarded to Tomas Lindahl, Paul Modrich and Aziz Sancar for DNA Studies”. The New York Times. ISSN 0362-4331. Pristupljeno 7. 10. 2015.
- ↑ Staff (7. 10. 2015.). „THE NOBEL PRIZE IN CHEMISTRY 2015 – DNA repair – providing chemical stability for life” (PDF). Nobel Prize. Pristupljeno 7. 10. 2015.
- ↑ DOI:10.1038/nature.2015.18515
This citation will be automatically completed in the next few minutes. You can jump the queue or expand by hand - ↑ Sweden, Indexed Birth Records, 1860–1941
- ↑ Lindahl, Tomas (1967). On the structure and stability of nucleic acids in solution. Stockholm.
- ↑ 19,0 19,1 „Cancer Research UK Grants & Research – Tomas Lindahl”. Arhivirano iz originala na datum 2008-05-23. Pristupljeno 10. novembra 2008.
- ↑ "4 ways that Tomas Lindahl’s Nobel Prize for Chemistry revolutionised cancer research" Arhivirano 2015-10-08 na Wayback Machine-u, by Emma Smith, CRUK Science blog, 7. oktobra 2015.
