The Crying Game
| The Crying Game | |
|---|---|
 kino poster | |
| Režija | Neil Jordan |
| Producent | Stephen Woolley |
| Scenario | Neil Jordan |
| Uloge | Stephen Rea Jaye Davidson Miranda Richardson Forest Whitaker |
| Muzika | Anne Dudley |
| Fotografija | Ian Wilson |
| Montaža | Kant Pan |
| Distribucija | Miramax |
| Datum(i) premijere | 18. IX 1992. |
| Trajanje | 112 min. |
| Zemlja |  Ujedinjeno Kraljevstvo |
| Jezik | engleski |
| Budžet | $2.300,000 |
| The Crying Game na Internet Movie Database | |
Plačljiva igra (eng. The Crying Game) je psihološki triler film iz 1992. godine koji je napisao i režirao Neil Jordan. Film se bavi temama rasizma, spola, nacionalnosti i seksualnosti, a sve u pozadini nevolja u Irskoj. Radni naziv filma bio je Soldier's Wife.[1]
Radnja filma Plačljiva igra vrti se oko iskustava glavnog protagonista Fergusa (Stephen Rea) kao člana IRA-e, njegovog kratkog, ali vrlo značajnog poznanstva s Jodyjem (Forest Whitaker) kojeg Fergusova grupa drži kao zatvorenika te njegove neočekivane romantične veze s Jodyjevom djevojkom Dil (Jaye Davidson) za koju je Fergus obećao Jodyju da će ju zaštititi. Međutim, neočekivani događaji natjerati će Fergusa da odluči što želi u budućnosti. Film je bio kritički i komercijalni uspjeh, a osvojio je i prestižnu nagradu Oscar u kategoriji najboljeg originalnog scenarija.
Početak filma snimljen je kao psihološki triler - vojnik IRA-e Fergus i njegova grupa IRA-inih ratnika koja uključuje djevojku Jude i voditelja grupe Maguirea otima Jodyja, crnoputog britanskog vojnika. IRA zahtjeva puštanje na slobodu ostalih njezinih članova, prijeteći egzekucijom Jodyja u roku od tri dana, ako se njihovim zahtjevima ne udovolji. Za to vrijeme susretljivi Fergus čuva Jodyja i njih dvojica postanu bliski - unatoč negodovanju ostalih članova IRA-e. Tijekom tog razdoblja Jody ispriča Fergusu priču o Škorpionu i Žabi.
Jody moli Fergusa da, nakon što ga ubiju, upozna njegovu djevojku Dil i uvjeri se da je ona dobro. Uskoro prolazi rok kojeg su Jodyjevi zatvorenici zadali pa Jody mora biti pogubljen. Fergus odvodi Jodyja u šumu kako bi izvršio kaznu. Međutim, Jody zna da Fergus u dubini duše nije ubojica te mu započne bježati. Fergus, u nemogućnosti pucati čovjeku u leđa, započne trčati za njim, ali Jodyja slučajno pregazi kamion u kojem se nalaze britanski vojnici koji započnu napad na IRA-in stožer. Nakon što većina članova IRA-e umre u napadu, Fergus se započne skrivati u Londonu gdje se zapošljava kao radnik imena "Jimmy". Za vrijeme svog boravka u Londonu, Fergus upoznaje Jodyjevu atraktivnu djevojku Dil u frizerskom salonu. Kasnije razgovaraju u baru gdje ju Fergus sljedeće večeri gleda dok ona izvodi pjesmu "The Crying Game".
Fergusa još uvijek peče savjest zbog Jodyjeve smrti, a vidi ga i u svojim snovima kako mu baca loptu za kriket. On nastavlja druženje s Dil, štiteći je od opsesivnog progonitelja i zaljubljuje se u nju. Kasnije, u trenutku kada trebaju započeti voditi ljubav u njezinom stanu, Fergus otkriva da je ona zapravo transvestit. U početku on osjeća odvratnost pa odlazi u kupaonicu i povraća, pritom slučajno udarivši Dil u lice na kojem ostaje masnica. Ubrzo nakon toga odlazi iz stana. Nekoliko dana kasnije Fergus joj ostavlja poruku i njih dvoje se pomiruju. Unatoč svemu, Dil mu je još uvijek privlačna. Otprilike u isto vrijeme Jude se neočekivano pojavljuje u Fergusovom stanu. Govori mu da ga je IRA osudila u njegovom odsustvu i prisiljava ga da im pomogne u novoj misiji - atentatu na poznatog državnog službenika. Također mu, onako usput, spominje da zna za njegovu aferu s Dil koju će IRA ubiti ako im on ne odluči pomoći.
Fergus, međutim, ne može ići protiv svojih osjećaja prema Dil. On ju zaštićuje od moguće odmazde: ošiša je na kratko i daje joj mušku odjeću kako bi se prerušila. Noć prije IRA-ine misije, Dil se napije pa je Fergus mora otpratiti do njezinog stana gdje ga Dil moli da ostane s njim. Fergus pristane i u tom trenutku joj prizna da ima indirektnu odgovornost za smrt njezinog bivšeg dečka Jodyja. Iako se u početku zbog njezinog alkoholiziranog stanja čini da Dil nije razumjela o čemu Fergus priča, ujutro se Fergus budi zavezan za krevet. Namjerno ga sprečava da ode obaviti atentat za IRA-u. Držeći u njega uperen pištolj, Dil prisiljava Fergusa da joj kaže da ju voli i da ju nikad neće ostaviti. Dil ga nakon toga odveže, govoreći mu da je lijepo čuti ljubavne riječi, čak iako su lažne. Nakon toga se rasplače.
U tom trenutku osvetoljubiva Jude ulazi u njihovu sobu s pištoljem, želeći ubiti Fergusa zbog nedolaska na pokušaj izvršenja atentata. Dil nekoliko puta zapuca u Jude u isto vrijeme govoreći da je svjesna da je Jude zapravo odgovorna za Jodyjevu smrt i da je upotrijebila svoj fizički izgled kako bi ga namamila. Dil u konačnici ubija Jude pucnjem u vrat, a nakon toga uperi pištolj prema Fergusu te ističe da ga ne može ubiti, jer joj to Jody ne dopušta. Fergus u tom trenutku sprječava Dil da ubije samu sebe te joj govori da se neko vrijeme skriva u klubu. Nakon što Dil ode, on briše njezine otiske s pištolja i dopušta da bude uhićen umjesto Dil.
Nekoliko mjeseci kasnije Fergus je u zatvoru, a Dil ga posjećuje. Nakon što mu iznese plan koji je smislila nakon njegovog puštanja iz zatvora, Dil ga pita zašto je uopće otišao u zatvor umjesto nje. Fergus joj odgovara: "Kao što je jedan čovjek ranije rekao, to je u mojoj prirodi." Nakon toga ispriča joj priču o Škorpionu i Žabi.
- Stephen Rea kao Fergus
- Miranda Richardson kao Jude
- Forest Whitaker kao Jody
- Jaye Davidson kao Dil
- Adrian Dunbar kao Maguire
- Tony Slattery kao Deveroux
- Jim Broadbent kao Col
- Birdy Sweeney kao Tommy
- Ralph Brown kao Dave
Neil Jordan prvu verziju scenarija za Plačljivu igru napisao je još sredinom 80-tih godina prošlog stoljeća pod nazivom The Soldier's Wife, ali je isti arhivirao budući je u to vrijeme snimljen film sličnog imena. Početkom 90-tih godina razmišljao je o početku produkcije filma, ali nikako nije mogao pronaći financije. Potencijalni investitori nisu bili ohrabreni njegovim posljednjim box-office rezultatima kao niti teškim temama kojima se film bavi.
Produkcija filma započela je s nedovoljnom količinom novaca što je rezultiralo stresnim i nesigurnim procesom snimanja. Producenti su konstantno tražili manje iznose novca kako bi održali produkciju na životu i plaćali nezadovoljne filmske radnike. Tijekom gotovo cijelog trajanja produkcije film je nosio svoj originalni naziv The Soldier's Wife, ali je onda Stanley Kubrick, prijatelj scenarista i redatelja filma Neila Jordana, predložio da promijeni naslov budući bi publika mogla očekivati ratni film.[2]
Film je prikazan na festivalima u Italiji, SAD-u i Kanadi u rujnu, a kino distribucija započela je u Irskoj i Velikoj Britaniji u listopadu 1992. godine i nije polučila znatan box-office uspjeh. Redatelj Neil Jordan u kasnijim intervjuima obrazložio je ovaj neuspjeh zbog teških političkih tema u filmu, pogotovo simpatičnog portreta IRA-inih vojnika. Eksplozija bombe u pubu u Londonu posebno je istaknuto kao događaj koji je engleske medije okrenuo protiv filma.[3]
Tadašnja filmska kompanija u usponu, Miramax, odlučila je promovirati film u SAD-u gdje je postao sleeper hit i zaradio 62 milijuna dolara na box-officeu. Zanimljiva je bila marketinška kampanja u kojoj je ona publika koja je film već gledala zamoljena da ne otkriva "tajnu" filma onima koji ga još nisu vidjeli. Jordan je također vjerovao da je za uspjeh filma u SAD-u odgovorno njihovo neznanje o britansko-irskim političkim sukobima.
Film je dobio hvalospjeve filmske kritike te bio nominiran u čak šest kategorija za prestižnu filmsku nagradu Oscar, uključujući i one za najbolji film, montažu, glavnog glumca (Rea), sporednog glumca (Davidson) i redatelja. Scenarist i redatelj Neil Jordan osvojio je Oscara u kategoriji najboljeg originalnog scenarija. Kasnije je film polučio još veći box-office uspjeh, a pušten je i u ponovnu kino distribuciju u Britaniji i Irskoj.
Roger Ebert dao je filmu četiri zvjezdice i opisao ga kao onakvog "čija nas priča uvodi duboko, a onda otkriva da se zapravo radi o nečem potpuno drugom."[4] Kasnije je Gene Siskel u njihovom zajedničkom programu Memo to the Academy u svojoj recenziji otkrio iznenađenje koje se događa u filmu što je razbjesnilo Eberta.
Kada su u pitanju rasprave o rasizmu, nacionalnosti i seksualnosti mnogo toga je već napisano o Plačljivoj igri. Teoretičarka i autorica Judith Halberstam analizira konfliktnost vizualnog predstavljanja transeksualaca u filmovima općenito, posebnu pažnju usmjerivši upravo na Plačljivu igru. Ona ističe da Dilina transeksualnost i gledateljevo postavljanje u Fergusovu perspektivu pojačava društvene norme umjesto da ih stavlja u kušnju.[5]
Film Plačljiva igra nominiran je u šest kategorija za prestižnu filmsku nagradu Oscar, a osvojio je jednu:
- Najbolji originalni scenarij - Neil Jordan
- Najbolji film - Stephen Woolley
- Najbolji redatelj - Neil Jordan
- Najbolji glavni glumac - Stephen Rea
- Najbolji sporedni glumac - Jaye Davidson
- Najbolja montaža - Kant Pan
Film Plačljiva igra nominiran je u sedam kategorija za britansku filmsku nagradu BAFTA, a osvojio je jednu:
- Najbolji britanski film - posebna nagrada Alexandar Korda
- Najbolji film - Stephen Woolley i Neil Jordan
- Najbolji redatelj - Neil Jordan
- Najbolji glavni glumac - Stephen Rea
- Najbolji sporedni glumac - Jaye Davidson
- Najbolja sporedna glumica - Miranda Richardson
- Najbolji scenarij - Neil Jordan
Film Plačljiva igra nominiran je tek u jednoj kategoriji za nagradu Zlatni globus:
Službeni soundtrack filma producirali su Anne Dudley i glazbena skupina Pet Shop Boys. Boy George snimio je svoj prvi hit još od 1986. godine i to naslovnu pjesmu koja je zapravo obrada velikog hita iz 60-tih godina prošlog stoljeća, britanskog pjevača Davea Berryja. Završnu pjesmu "Stand by Your Man" koju je u originalu pjevala Tammy Wynette u filmu izvodi američka pjevačica Lyle Lovett. Od devete do šesnaeste skladbe na soundtracku su orkestralne, a komponirala ih je Anne Dudley te izveo londonski orkestar Pro Arte.
Soundtrack filma službeno je pušten u prodaju 23. veljače 1993. godine pod nazivom The Crying Game: Original Motion Picture Soundtrack.
- "The Crying Game" – Boy George
- "When a Man Loves a Woman" – Percy Sledge
- "Live for Today" (Orkestralna) – Cicero and Sylvia Mason-James
- "Let the Music Play" – Carroll Thompson
- "White Cliffs of Dover" – The Blue Jays
- "Live for Today" (Gospel) – Cicero
- "The Crying Game" – Dave Berry
- "Stand by Your Man" – Lyle Lovett
- "The Soldier's Wife"
- "It's in my Nature"
- "March to the Execution"
- "I'm Thinking of You"
- "Dies Irae"
- "The Transformation"
- "The Assassination"
- "The Soldier's Tale"
- ↑ The Irish Filmography 1896–1996; Red Mountain Press (Dublin); 1996. Page 203
- ↑ Presenter: Francine Stock (2010-09-17). "The Film Programme". The Film programme. BBC. BBC Radio 4.
{{cite episode}}: Cite has empty unknown parameter:|episodelink=(help); Unknown parameter|city=ignored (|location=suggested) (help); Unknown parameter|serieslink=ignored (|series-link=suggested) (help) - ↑ Interview "English Love" in special features of "The Crying Game Collector's Edition" DVD, 2005 http://www.imdb.com/title/tt0104036/dvd Arhivirano 2006-05-03 na Wayback Machine-u
- ↑ Ebert, Roger. Review of The Crying Game. Arhivirano 2013-03-15 na Wayback Machine-u December 18, 1992.
- ↑ Halberstam, Judith (2005). "In a Queer Time and Place: Transgender Bodies, Subcultural Lives", p. 81. New York University Press, New York. ISBN 978-0-8147-3585-5.
- The Crying Game na sajtu IMDb
- Plačljiva igra na Box Office Mojo-u
- Plačljiva igra na Rotten Tomatoes-u (en)