Roditeljstvo
Roditeljstvo ili odgoj djece (eng. parenting) promiče i podržava tjelesni, emocionalni, društveni i intelektualni razvoj djeteta od najranije do odrasle dobi. Roditeljstvo se odnosi na zamršenost odgoja djeteta, a ne isključivo na biološki odnos.[1]
Najčešći skrbnik djetetu jest otac ili majka odnosno oboje, biološki roditelji ili posvojitelji pojedinog djeteta. Skrbnik može biti stariji brat, očuh, baka i djed, zakonski skrbnik, drugi članovi obitelji ili obiteljski prijatelj.[2] Država i društvo također mogu imati ulogu u odgoju djece. U mnogim slučajevima djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi dobivaju roditeljsku skrb iz neroditeljskih ili krvnih veza. Njih mogu odgajati udomitelji ili mogu biti smještena u ustanovu za djecu. Djeca bez roditeljske skrbi mogu biti posvojena.
Društvena klasa, socijalni status, kultura i prihod roditelja imaju vrlo snažan utjecaj na metode odgoja djece.[3] Kulturološke vrijednosti igraju veliku ulogu u tome kako roditelj odgaja svoje dijete. Međutim, koncept roditeljstva se razvija s vremenom, s promjenom kulturoloških praksi, društvenih normi i tradicije. To pokazuju i istraživanja o čimbenicima koji utječu na roditeljske odluke.[4][5]
Roditeljski stilovi razlikuju se ovisno o povijesnom razdoblju, rasi ili etničkoj pripadnosti, društvenoj klasi, sklonostima i nekim drugim društvenim značajkama.[6] Nadalje, istraživanja pokazuju da povijest odgajanja, u smislu privrženosti različitim kvalitetama i roditeljske psihopatologije, osobito nakon neugodnih iskustava, može snažno utjecati na roditeljsku osjetljivost i ishode djeteta.[7][8][9]
Razvojna psihologinja Diana Baumrind identificirala je tri glavna roditeljska stila u ranom razvoju djeteta: autoritativni, autoritarni i popustljivi.[10][11][12][13] Ti su stilovi roditeljstva naknadno prošireni na četiri tako da uključuju i neuključeni stil. Istraživanje[14] je otkrilo da je roditeljski stil značajno povezan s kasnijim mentalnim zdravljem i dobrobiti djeteta. Konkretno, autoritativno roditeljstvo pozitivno je povezano s mentalnim zdravljem i zadovoljstvom životom, a autoritarno roditeljstvo negativno je povezano s tim varijablama.[15] S autoritarnim i popustljivim roditeljstvom na suprotnim stranama spektra, većina konvencionalnih suvremenih modela roditeljstva nalazi se negdje između.
Autoritativan ili dosljedni stil kombinira čvrstu roditeljsku kontrolu i veliku emocionalnu toplinu. Autoritativni roditelji oslanjaju se na podržavanje poželjnih ponašanja i rijetku primjenu kazne. Roditelji su svjesniji djetetovih osjećaja i sposobnosti te podržavaju razvoj djetetove autonomije u razumnim granicama. U komunikaciji roditelj-dijete postoji atmosfera davanja i uzimanja, a kontrola i podrška su uravnotežene. Neka istraživanja su pokazala da je ovaj stil roditeljstva blagotvorniji od previše tvrdog autoritarnog stila ili previše mekog dopuštajućeg stila.[16] Kad se primjenjuje bez fizičkog kažnjavanja, postižu se najpovoljniji rezultati s najmanje problema. Djeca postižu bolje rezultate u smislu sposobnosti, mentalnog zdravlja i društvenog razvoja od one koja odgajaju roditelji s popustljivim, autoritarnim ili zanemarujućim stilovima.[17]
Autoritarni roditelji su vrlo kruti i strog. Pred djetetom se postavljaju visoki zahtjevi, ali postoji malo emocionalne topline. Roditelji koji prakticiraju roditeljstvo u autoritarnom stilu imaju strogo postavljena pravila i očekivanja o kojima se ne može pregovarati i zahtijevaju rigidnu poslušnost. Kad se pravila ne poštuju, kazna se često koristi za osiguravanje buduće poslušnosti. Obično nema objašnjenja kazne osim da je dijete u neprilici zbog kršenja pravila. Ovaj roditeljski stil snažno je povezan s tjelesnim kažnjavanjem. Tipičan odgovor na djetetovo pitanje autoriteta često je: "jer sam ja tako rekao/la". Diana Baumrind je otkrila da su djeca odgajana u autoritarnom stilu manje vesela, lošijeg raspoloženija i podložnija stresu. U mnogim slučajevima ta su djeca pokazala pasivnu agresiju. Ovaj roditeljski stil može negativno utjecati na obrazovni uspjeh i karijeru, dok čvrst i ohrabrujući roditeljski stil utječe pozitivno.[18]
Popustljivo roditeljstvo postalo je nakon Drugog svjetskog rata popularnija roditeljska metoda za obitelji srednje klase.[19] U takvim se uvjetima djetetova sloboda i autonomija visoko cijene, a roditelji se prvenstveno oslanjaju na razgovor i pojašnjavanje, bez jasno postavljenih granica. Roditelji su nezahtjevni, pa stoga u ovom roditeljskom stilu ima malo kazna ili izričitih pravila. Ovi roditelji kažu da njihova djeca su slobodna od vanjskih ograničenja i imaju tendenciju da jako reagiraju na sve što dijete želi. Djeca popustljivih roditelja općenito su sretna, ali ponekad pokazuju nisku razinu samokontrole i samopouzdanja jer nemaju strukturu kod kuće.[20]
Neuključeni, indiferentni ili zanemarujući roditeljski stil je prisutan kada su roditelji često emocionalno ili fizički odsutni. Imaju malo ili nimalo očekivanja od djeteta, malo s njim komuniciraju i redovito nemaju komunikaciju te ne reagiraju na djetetove potrebe i imaju malo. Često nemaju kontrolu nad djetetovim ponašanjem i ne postavljaju granice. Kada su prisutni, mogu pružiti ono što je djetetu potrebno za preživljavanje uz malo ili bez angažmana. Često postoji veliki jaz između roditelja i djece s takvim roditeljskim stilom. Djeca koja imaju malo ili nimalo komunikacije s vlastitim roditeljima obično su žrtve druge djece i mogu i sami imati probleme ponašanja. Djeca neuključenih roditelja često imaju izazove u području socijalne kompetencije, akademskog uspjeha i psihosocijalnog razvoja.
Roditeljstvo ne završava s punoljetnošću djeteta. Mlađim odraslim osobama je često potrebna roditeljska podrška i nakon navršenih 18 godina starosti
- ↑ Jane B. Brooks (28 September 2012). The Process of Parenting: Ninth Edition, McGraw-Hill Higher Education. ISBN 978-0-07-746918-4 For the legal definition of parenting and parenthood see: Haim Abraham, A Family Is What You Make It? Legal Recognition and Regulation of Multiple Parents (2017)
- ↑ Bernstein, Robert (20 February 2008). Majority of Children Live With Two Biological Parents.
- ↑ Lareau, Annette (2002). „Invisible Inequality: Social Class and Child Rearing in Black Families and White Families”. American Sociological Review 67 (5): 747–76. DOI:10.2307/3088916. JSTOR 3088916.
- ↑ Shizuka, P. (2019). Social Class, Gender, and Contemporary Parenting Standards in the United States: Evidence from a National Survey Experiment. Social Forces, 98(1), 31–58. https://doi.org/10.1093/sf/soy107/ref>
- ↑ 20th Century Evolution of American Parenting Styles.
- ↑ JON., WITT (2017). SOC 2018., 5TH, [S.l.]: McGraw-Hill. ISBN 978-1-259-70272-3
- ↑ Schechter, D.S., & Willheim, E. (2009). Disturbances of attachment and parental psychopathology in early childhood. Infant and Early Childhood Mental Health Issue. Child and Adolescent Psychiatry Clinics of North America, 18(3), 665-87.
- ↑ Grienenberger, J., Kelly, K. & Slade, A. (2005). Maternal Reflective Functioning, Mother-Infant Affective Communication and Infant Attachment: Exploring The Link Between Mental States and Observed Caregiving. Attachment and Human Development, 7, 299-311.
- ↑ Lieberman, A.F.; Padrón, E.; Van Horn, P.; Harris, W.W. (2005). „Angels in the nursery: The intergenerational transmission of benevolent parental influences”. Infant Ment. Health J. 26 (6): 504–20. DOI:10.1002/imhj.20071. PMID 28682485.
- ↑ Baumrind, D. (1967). Child care practices anteceding three patterns of preschool behavior. Genetic Psychology Monographs, 75, 43–88.
- ↑ Baumrind, D. (1971). Current patterns of parental authority" Developmental Psychology 4 (1, Pt. 2), 1–103.
- ↑ Baumrind, D. (1978). „Parental disciplinary patterns and social competence in children”. Youth & Society 9 (3): 238–76. DOI:10.1177/0044118X7800900302.
- ↑ McKay M (2006). Parenting practices in emerging adulthood: Development of a new measure. Thesis, Brigham Young University. Retrieved 9 February 2016.
- ↑ Rubin, Mark (2015). Social Class Differences in Mental Health: Do Parenting Style and Friendship Play a Role?.
- ↑ Rubin, M.; Kelly, B M. (2015). „A cross-sectional investigation of parenting style and friendship as mediators of the relation between social class and mental health in a university community”. International Journal for Equity in Health 14 (87): 1–11. DOI:10.1186/s12939-015-0227-2. PMC 4595251. PMID 26438013.
- ↑ Hedstrom, Ellen (2016). Parenting Style as a Predictor of Internal and External Behavioural Symptoms in Children : The Child's Perspective.
- ↑ Joseph M. V., John J. (2008). Global Academic Society Journal: Social Science Insight, Vol. 1, No. 5, pp. 16-25. ISSN 2029-0365 Impact of Parenting Styles on Child Development.
- ↑ Zahedani ZZ, Rezaee R, Yazdani Z, Bagheri S, Nabeiei P. J Adv Med Educ Prof. 2016; 4:130–4 ZAHED ZAHEDANI Z; REZAEE R; YAZDANI Z; BAGHERI S; NABEIEI P (2016). „The Influence of Parenting Style on Academic Achievement and Career Path”. Journal of Advances in Medical Education & Professionalism 4 (3): 130–134. PMC 4927255. PMID 27382580.
- ↑ Lassonde, Stephen (2017). „Authority, disciplinary intimacy & parenting in middle-class America”. European Journal of Developmental Psychology 14 (6): 714–732. DOI:10.1080/17405629.2017.1300577.
- ↑ permissive parenting.