Prijeđi na sadržaj

Mehanizam sa zupčastom letvom

Izvor: Wikipedija
Mehanizam sa zupčastom letvom
Dio upravljačkog mehanizma sa zupčastom letvom kod automobila
Schneeberg parna zupčasta lokomotiva (Austrija).

Mehanizam sa zupčastom letvom se koristi za upravljanje motornim vozilima. Kružno gibanje upravljača pretvara se u pravocrtno bočno pomicanje zupčaste letve koja je smještena između kotača i preko spojnih dijelova ih pomiče. [1]

Upravljački mehanizam kod automobila

[uredi | uredi kod]

Upravljački mehanizam kod automobila je cjelokupni sustav pomoću kojega se upravlja zakretanjem prednjih kotača vozila i kretanja u željenom pravcu. Postoje dva osnovna tipa upravljačkog mehanizma, sa:

'Upravljački mehanizam sa zupčastom letvom se sastoji od:

  • kotača upravljača
  • osovine upravljača s kućištem
  • kardanske osovine upravljača sa zglobovima
  • zupčaste letve s kućištem
  • zupčanika (puža) zupčaste letve
  • spone (lijeve i desne)
  • krajnika spone (lijevog i desnog)

Okretna sila kojom vozač djeluje na kotač upravljača prenosi se kao okretni moment na osovinu upravljača koja se nalazi u odgovarajućem kućištu, okretni moment se dalje prenosi na kardansku osovinu upravljača, zupčanik (puž) zupčaste letve, zupčastu letvu, spone upravljača , hvatište rukavaca i same kotače. [2]

Zupčasta lokomotiva

[uredi | uredi kod]

Prije otprilike 100-tinjak godina na željeznicama su postojale i zupčaste lokomotive, koje su koristile mehanizam sa zupčastom letvom. Danas u nekim zemljama i danas su u pogonu kao turistička zanimljivost. Zupčasta vuča se koristila i u rudarstvu. Zupčasta vuča se ostvaruje odrivanjem zubaca pogonjenog zupčanika na vozilu od zupce na zupčastoj tračnici. Veličina te sile nije ničim ograničena, osim dimenzijama i izborom materijala, u kojem pogledu pak nema ograničenja. Čak ni nagib ne predstavlja nikakav problem, jer se dodavanjem protukotača spriječava spadanje pogonskog zupčastog kotača (to najčešće i nije zupčanik u konvencionalnom smislu) sa zupčaste tračnice. Takvo rješenje ujedno osigurava i točan međusobni položaj kotača i tračnice, što je preduvjet za jednoličan i pouzdan rad odnosno gibanje. Nekad se ovakav način pogona koristio u javnom željezničkom prometu u brdskim područjima, pri velikim usponima, kao i ponegdje na prvim površinskim kopovima. Zbog (pre)malih brzina kod prvih i napuštanja pružnog prometa uopće kod drugih, pao je i ovaj način pogona pomalo u zaborav. [3]

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. "Elementi strojeva", Karl-Heinz Decker, Tehnička knjiga Zagreb, 1975.
  2. [1] Arhivirano 2011-12-11 na Wayback Machine-u "Sistem upravljanja", www.motorna-vozila.com, 2011.
  3. [2] "Serija 97", www.zeljeznice.net, 2011.