Hugo Koblet
| |||||||||||||
Hugo Koblet (nem. Hugo Koblet, IPA: [ˈhuːɡo ˈkoːblɛt]; 21. mart 1925. — 6. novembar 1964) bivši je švajcarski profesionalni biciklista u periodu od 1946. do 1959. godine. Osvojio je Tur de Frans 1951. godine i Điro d’Italija 1950. godine. Osim drumskog biciklizma, vozio je i na traci. Koblet je šestostruki nacionalni šampion na traci i drumski nacionalni šampion 1955. godine. Umro je u saobraćajnoj nesreći 1964. godine.
Hugo Koblet je sin Adolfa i Helene Koblet, pekara iz Ciriha. Hugo je živio sa majkom, koja je bila udovica, i sa starijim bratom. Njegov brat je pekao hljeb i kolače, a Hugo je čistio pod i vršio dostave biciklom. Sa 17 godina je napustio pekaru i počeo da radi kao mehaničar pripravnik na velodromu u gradu. Prva trka koju je vozio bila je 10 kilometara duga brdska trka na kojoj je pobijedio. To je privuklo pažnju Lea Amberga, bivšeg profesionalnog bicikliste, koji ga je ubijedio da vozi na traci. Godine 1945. Koblet je osvojio amatersko nacionalno prvenstvo.
U profesionalce je prešao 1946. i pobijedio na šestodnevnim trkama u Njujorku i Čikagu. Poslije tih trka razvio je ljubav prema Sjedinjenim Državama i vozio je trke po Floridi i Kaliforniji. Engleski jezik je naučio gledajući britanske i američke filmove.
Godine 1946. je osvojio drugo mjesto na nacionalnom prvenstvu i na trci u Cirihu, a 1947. je ostvario sedam pobjeda — uključujući nacionalno prvenstvo na traci i po jednu etapu na trkama Tur de Romandi i Tur de Suis. Nacionalno prvenstvo na traci osvajao je svake godine od 1947. do 1954, dok je na Svjetskom prvenstvu osvojio treće mjesto 1947. i drugo mjesto 1951. i 1954. godine.
Godine 1948. osvojio je Šest dana Čikaga i trke u Ženevi i Lozani, te dvije etape na trci Tur de Romandi. Sljedeće godine, uz nacionalno prvenstvo na traci osvojio je trku Šest dana Njujorka i etapu na trci Tur de Romandi.
1950. godine osvojio je Šest dana Hanovera i trke u Bazelu i Arauu, dok je na trci Šest dana Pariza završio treći. Nakon ovoga, Koblet je osvojio Điro d’Italiju i postao prvi neitalijan koji je osvojio Điro, nakon 30 godina dominacije Italijana. Iste godine je osvojio i brdsku klasifikaciju. Nakon Đira, osvojio je Tur de Suis, uz tri etapne pobjede.
Godine 1951. osvojio je Kriterijum As i trku u Ženevi, a Tur de Romandi je završio drugi, dok se na Điro d’Italiji plasirao na šesto mjesto. Koblet je 1951. prvi put vozio Tur de Frans i osvojio ga uz pet etapnih pobjeda. Tur de Frans je startovao u Mecu, drugi put van Pariza; glavni rivali bili su mu Fausto Kopi, Đino Bartali i Luizon Bobe. Na hronometru su Kopi i Bobe ispali iz trke za osvajanje, a Kobletova pozicija je učvršćena četiri dana kasnije — kada je pobijedio etapu u Pirinejima. Do kraja je pobijedio na još tri etape i osvojio Tur ispred Žeminjanija. Za razliku od Đira, na Tur de Fransu više nije imao uspeha, s obzirom da je to bio prvi i jedini put da je uspio da završi ovu biciklističku trku. 1953. godine se povukao na etapi 10, a 1954. na etapi 13, što je bilo njegovo posljednje učešće na Tur de Fransu.
Godine 1952. osvojio je trke Šest dana Dortmunda i Frankfurta, te etapu na Turu Romandije koji je završio na drugom mjestu u generalnom plasmanu, dok je na Điro d’Italiji završio na osmom mjestu. 1953. je osvojio Šest dana Brisela i Frankfurta, nacionalno i evropsko prvenstvo na traci, a na trci Šest dana Dortmunda završio je drugi. Nakon tri podijuma, konačno je uspio da osvoji Tur de Romandi, nakon čega je osvojio drugo mjesto na Điro d’Italiji, uz jednu etapnu pobjedu. Nakon Đira, osvojio je Tur de Suis — uz tri etapne pobede.
1954. godine je osvojio evropsko i nacionalno prvenstvo na traci, Šest dana Ciriha i etapu na Turu Švajcarske. Na Điro d’Italiji je osvojio drugo mjesto, uz dvije etapne pobede. To mu je bio posljednji veliki rezultat. Điro je vozio još 1955. i završio ga na desetom mjestu te ostvario jednu etapnu pobjedu. Godine 1955. je osvojio Šest dana Dortmunda, Tur Švajcarske i nacionalno prvenstvo u drumskoj vožnji, dok je na nacionalnom prvenstvu na traci završio na drugom mjestu — nakon sedam godina. Na Turu Romandije je osvojio drugo mesto, uz jednu etapnu pobjedu. Godine 1956. ostvario je samo jednu pobjedu: pobijedio je na devetoj etapi Vuelta a Espanje, a povukao se tokom etape 13. Godine 1957. ostvario je dvije pobjede i osvojio treće mjesto na trci Tur de Romandi. Sljedeće godine je pobijedio na trci u Lucernu i na klasiku Kolumbijano, što mu je bila posljednja profesionalna pobjeda. Karijeru je završio 1959. godine.
Koblet se oženio 1953. godine, sa manekenkom Sonjom Bul koja je tada imala 22 godine. Svoj medeni mjesec su proveli u Španiji i kupili su vilu u Forču.
Pireli i Alfa romeo su ga zaposlili Južnoj Americi. Koblet se vratio zbunjen i razočaran. Brak je počeo da mu propada, a on je zaboravio da je potpisao ugovor vrijedan 7 miliona da bi promovisao češalj u Italiji. Kada su se on i Sonja razišli, preselio se sam u apartman blizu velodroma.
1964. godine je tražio od Sonje da se pomire, što je ona odbila. Kasnije te godine, Koblet je umro. Sonja je odbila njegovo nasljedstvo.
Koblet je bio veoma privlačan momak koji je imao dosta lijepih žena i vodio život koji je mnogo uticao na njegovu karijeru. Koblet nakon osvojenog Tur de Fransa 1951. godine nikada više nije vozio na tako visokom nivou; posetio je specijalistu, ali bez ikakvog rezultata. Završio je karijeru 1959. godine.
Šest godina nakon završetka karijere, Koblet je umro u 39. godini, kada se slupao automobilom; mnogi su vjerovali da je u pitanju samoubistvo jer je imao problema sa novcem i rastao se sa ženom.
