Prijeđi na sadržaj

Dances with Wolves

Izvor: Wikipedija
Dances with Wolves
Kino-poster
RežijaKevin Costner
Producent
ScenarioMichael Blake
NaracijaKevin Costner
Uloge
MuzikaJohn Barry
FotografijaDean Semler
MontažaNeil Travis
StudioTig Productions
DistribucijaOrion Pictures
Datum(i) premijere
21. 11. 1990 (1990-11-21)
Trajanje181 min.
236 min. (redateljska verzija)
Zemlja Sjedinjene Države
Jezik
Budžet22 mil. $
Bruto prihod424,208.848 $

Ples s vukovima ( eng. "Dances with Wolves" ) slavni je avanturistički western iz 1990. koji je režirao Kevin Costner. Film je postigao veliki komercijalni uspjeh u kinima u doba kad se mislilo da je žanr westerna izašao iz mode. Radnja se vrti oko američkog poručnika koji se zbližio i identificirao s Indijancima.

Filmska ekipa

[uredi | uredi kod]

Radnja

[uredi | uredi kod]

1861, traje američki građanski rat. Unijin poručnik John Dunbar nakon teške bitke otkrio je da mu doktori planiraju amputirati bolesnu nogu pa stoga odluči počiniti samoubistvo jurišem na neprijateljsku liniju. No to izazove zbunjenost kod neprijateljske, konfederacijske strane i čistom srećom njegova jedinica pobijedi te ga proglasi junakom. Na vlastitu želju, Dunbar napušta ludilo ratne fronte te se zaputi u mirna prirodna prostranstva Dakote prema udaljenoj utvrđenju. No nakon dugog puta otkrije da je utvrđenje napušteno i da ga promatraju Indijanci. Da bi uspostavio kontakt, on se uputi prema njihovom selu, no na putu slučajno sretne i spasi ženu Stoji Sa Šakom od samoubistva. Ona je bjelkinja, ali su je odgojili Indijanci te ju smatraju svojom. Nakon početnih komplikacija, Dunbar upozna poglavicu "Ptica koja udara" te se sprijatelji s Indijancima i nauči njihov jezik. Stoji Sa Šakom i Dunbar zaljube se. S vremenom se on potpuno stopi s indijanskom kulturom, dok ne postane jedan od njih te pronađe svoj unutrašnji mir. Ipak, tada u to područje upadnu američki vojnici, uhvate Dunbara te ga proglase izdajicom jer se stopio s Indijancima. Ipak, Indijanci ga spašavaju te se on vjenča sa Stoji Sa Šakom.

Nagrade

[uredi | uredi kod]
  • 3 osvojena Zlatna globusa ( najbolji film, režija, scenarij ) i 3 nominacije ( najbolja muzika, glavni glumac Kevin Costner, glavna glumica Mary McDonnell )
  • 7 osvojenih Oscara ( najbolji film, režija, scenario, fotografija, montaža, muzika, zvuk ) i 5 nominacija ( najbolji glavni glumac Kevin Costner, glavna glumica Mary McDonnell, sporedni glumac Graham Greene, kostimi, scenografija ).
  • 9 nominacija za BAFTA-u ( najbolji glavni glumac Kevin Costner, film, režija, montaža, fotografija, šminka, muzika, zvuk, scenario ).

Zanimljivosti

[uredi | uredi kod]
  • Kada je počeo snimati "Ples s vukovima", Costner je prekoračio budžet i morao tražiti sponzore. Mnogi su predviđali da će film biti potpuni komercijalni fijasko te su ga nazvali "Kevinova vrata" (aluzija na neuspješni western Michaela Cimina "Nebeska vrata"). No, sa zaradom od 184 miliona $ samo u SAD-u "Ples s vukovima" je postao najuspješniji western svih vremena.
  • Iako u filmu glumi njegovu usvojenu kćerku, Mary McDonnell je zapravo čak dva mjeseca starija od Grahama Greenea. Uz to je samo dvije godine mlađa od Tantoo Cardinal, glumice koja igra njenu majku.
  • Jezik kojim govore Indijanci je Lakota jezik. Jezik je vjerna iako pojednostavljena verzija, a jezički instruktor je bila Doris Leader Charge.
  • Kako u jeziku Lakota, dijele muški i ženski rod, filmaši su odlučili da se upotrebljava samo jedan rod, zbog jednostavnosti. Sav razgovor je vođen u ženskom rodu, što je vjerovatno bilo zbunjujuće poznavaocima Lakota jezika.
  • Mary McDonnell je tada imala 37 godina, te je navodno bila jako nervozna zbog planirane ljubavne scene sa Kevinom Costnerom.
  • U uvodnoj sceni u kojoj dva doktora pregledaju Johna Dunbara, čovjek na stolu je zapravo dvojnik Kevina Costnera. Dvoje ljudi koji igraju doktore su zapravo producent Jim Wilson i Kevin Costner.
  • Događaji u filmu su snimani hronološki, što je jako neobično kod modernih filmova.
  • Michael Blake je napisao scenarij za film još na početku 1980-ih. Kevinu Costneru se jako dopao te je predložio 1986. da ga pretvori u roman, čime bi se povećale šanse za ekranizaciju u film. Blake ga je poslušao, ali je uspio pronaći izdavača tek 1988. Costner je kupio prava za film te ga je odlučio lično režirati.
  • Papa Ivan Pavao II. je jednom izjavio da je muzika u ovom filmu jedna od njegovih najdražih.
  • Studio je isprva htio da se film skrati na samo 2 sata i 20 minuta.
  • Costnerova kćerka Annie Costner igra "Stoji sa šakom" kao malo dijete, u sceni u kojoj Indijanci ubijaju njene roditelje.
  • Viggo Mortensen (kasnija zvijezda serijala "Gospodar prstenova") je bio u pregovorima da igra glavnu ulogu.

Kritike

[uredi | uredi kod]

Jedan, manji dio kritičara nije bio sklon filmu "Ples s vukovima" ističući da se radi o predugom, nategnutom filmu, a kritiziran je i Kevin Costner zbog povremenog redateljskog manirizma i glumatanja.

Kako je nezadovoljni Nick Schager utvrdio: "Usprkos svojoj empatiji i poštovanju prema Indijanskim domorocima, film ima jako malo toga osim veličanstvenih prizora... No to što redatelj debitant ne zna jest dati tim prizorima ikakvu tematsku težinu ili važnost - oni su na kraju samo lijepi prizori panorame".

No, većina kritičara jako je hvalila film - slavni Roger Ebert (koji je napisao: "Jednostavna priča veličanstveno ispričana") i James Berardinelli (koji je napisao: "Uzbudljiva pustolovina, dirljiva romansa i potresna drama u jednom") obojica su mu dala 4 od 4 zvijezde - i isticala kako nema mnogo razloga za njegovo kritiziranje zbog dirljive priče o potrazi za identititom, likovima s dušom, čudesnom muzikom i čarobnim ugođajem.

Uz to, hvaljen je i nesvakidašnji koncept za western u kojem su Amerikanci prikazani kao barbari i okupatori, dok su Indijanci portertirani kao dobroćudni domorodci s osebujnom kulturom i mudrosti koji su postali žrtve kolonizacije. Tako je kritičar Clint Morris u svojoj recenziji napisao: "Jedan od najboljih filmova našeg vremena. Najuspješnijeje ostvarenje u karijeri Kevina Costnera." dok je Frederic Brussat zaključio: "Sjajna parabola o gostoljubivosti, ljudskom resursu koji je, čini se, podcijenjen i u slaboj opskrbi u našem svijetu punom neprijateljstva".

Vanjski linkovi

[uredi | uredi kod]
Prethodnik: Oskar za najbolji film
1990.
Nasljednik:
Vozeći gospođicu Daisy Kad jaganjci utihnu