Brazilski portugalski
| Brazilski portugalski jezik Português brasileiro | |
|---|---|
| Države govorenja | Brazil |
| Regije govorenja | Južna Amerika |
| Broj govornika | 185-191 milijuna |
| Klasifikacija | romanski jezik |
| Službeni status | |
| Služben u | Brazil |
| Regulatori | Academia Brasileira de Letras (Brazilska akademija pravopisa) |
| Jezični kôd | |
| ISO 639-1 | / |
| ISO 639-2 | / |
| ISO 639-3 | {{{iso3}}} |
| SIL | / |
Brazilski portugalski je skupno ime za varijacije portugalskog jezika koji se govore u Brazilu. Brazilskim portugalskim se koristi 180 milijuna stanovnika Brazila i nekoliko milijuna brazilskih imigranata kojih je najviše u Kanadi, SAD-u, Portugalu, Paragvaju i Japanu. Brazilski portugalski jezik možemo podijeliti na:
- formalnu pisanu verziju /akrolekt/, koristi se u formalnom pisanju, i ponekad u čitanju službenih dokumenata
- kolokvijalnu verziju /mezolekt/, (koja je materinji jezik većine govornika srednjeg i višeg sloja)
- dijalektalnu verziju /bazilekt/, (ruralni dijalekti, koji su materinji idiom stanovnika nižeg sloja)
Pisani standard službenoga brazilskog portugalskog regulira Academia Brasileira de Letras, institucija stvorena po uzoru na francusku akademiju. Ona regulira brazilski pravopis i leksik.
Portugalski jezik u Brazilu je nasljeđe portugalske kolonizacije Južne Amerike. Prvi val imigranata iz portugalskog govornog područja naišao je u 16. stoljeću, i upotrebljavao je mješavinu arhaičnog portugalskog i Tupy jezika (zvanu kao Língua geral) za komunikaciju.
Ipak, do kraja 18. stoljeća, portugalski je dekretom markiza Pombala nametnut kao jedini službeni jezik Brazila, a Língua geral, koja je do tada imao više govornika od portugalskoga, je zabranjena.
Pisani brazilski portugalski se u mnogočemu razlikuje od pisanog luzitanskoga (tj. europskoga) portugalskog . Brazil se ponosi vlastitim pravopisom, pravogovorom i leksikom. Fonetske promjene dovele su do mnogih promjena u sintaksi. Pisani brazilski portugalski se od razdoblja modernizma, zahvaljujući brazilskim piscima kao Mário de Andrade i Oswald de Andrade, podosta udaljio od luzitanskog portugalskog i približio brazilskom vernakularu. Mnogi Portugalci ne podnose pisani brazilski portugalski pa će radije čitati knjigu na engleskom izvorniku nego u brazilskom prijevodu. Uspjeh Paula Coelha u Portugalu bio je moguć tek nakon što su njegove knjige prevedene s brazilskog portugalskog na luzitanski portugalski.
Govoreni jezik je u Brazilu, išao drugačijim putem od europskog portugalskog zbog vrlo malog ili nikakvog utjecaja europskih govornika portugalskoga. Za razliku od Španjolske, koja je ulagala u jezik svojih kolonija (najstarija sveučilišta u Novom Svijetu nalaze se u Santu Domingu i u Limi), Portugalci nisu marili mnogo za obrazovanje u Brazilu (tako da je prvo sveučilište otvoreno tek nakon brazilske neovisnosti). Sve to je dovelo do velikog odvajanja između dva dijalekta portugalskog jezika. Dok je u španjolskom govornom području usmena komunikacija očuvana, Brazilci imaju mnogo teškoća u razumijevanju govornog europskog portugalskog, pa stoga, portugalska glazba nije popularna u Brazilu, portugalske filmove se titluje, portugalske serije sinkronizira na brazilski portugalski. Identitet govorenog brazilskog portugalskog je bio vrlo čvrst pa se niti nakon pojave televizije i radija nije narušio.
Kulturni utjecaj brazilskog portugalskog u ostatku država s portugalskog govornog područja je bio znatno povećan u posljednjim desetljećima 20. stoljeća zbog popularnosti brazilske glazbe i sapunica. Otkad je Brazil pristupio Mercosulu, slobodnoj trgovačkoj zoni za Južnu Ameriku, portugalski je postao drugi jezik po važnosti u toj zajednici. Miješani jezik Portunhol se priča najviše u Urugvaju i državama u njegovoj okolici.
Mnoge riječi iz brazilskog portugalskog su ušle u međunarodnu upotrebu, kao npr. samba, piranha ... Sve te riječi postale su popularne diljem svijeta zahvaljujući ogromnoj popularnosti u matičnoj zemlji, Brazilu.