Anton Hansen Tammsaare
| Anton Hansen Tammsaare | |
|---|---|
 | |
| Biografske informacije | |
| Rođenje | Anton Hansen 30. siječnja 1878.  Vetepere, Estonija(tada  Rusko Carstvo) |
| Smrt | 1. ožujka 1940. Tallinn, Estonija |
| Pseudonim | A. H. Tammsaare |
| Supružnik | Käthe-Amalie Veltman (v. 1920) |
| Obrazovanje | |
| Alma mater | Univerzitet u Tartuu |
| Zanimanje | pisac |
| Opus | |
| Književni pravac | realizam, modernizam |
| Jezik | estonski jezik |
| Znamenita djela | |
| |
| Inspiracija | |
Anton Hansen, poznatiji po pseudonimu Anton Hansen Tammsaare (Vetepere, 30. siječnja 1878. – Tallinn, 1. ožujka 1940.), estonski pisac. Tammsaare je autor romaneskne pentalogije Istina i pravda (estonski: Tõde ja õigus, 1926. – 1933.), koja se danas smatra jednim od ključnih djela estonske književnosti i koja je dobila epitet "estonskog romana".
Anton Hansen rođen je 1878. godine u selu Vetepere u Estoniji kao sin farmera. Iako su živjeli u teškim financijskim uvjetima, Hansen je uspio skupiti dovoljno novca za sinovljevo obrazovanje; Hanse je imao još i brata te mlađu sestru, Mariju. To je bila posljedica činjenice da su Hansenovi bili prilično progresivna obitelj za svoje doba; primjerice, njegov je otac redovito naručivao i čitao novine, što je bila iznimno rijetka prakta u tadašnjoj Estoniji. Osnovnu školu završio je u Väike-Maarji, a gimnaziju u Tartuu, gdje također upisao i pravni fakultet. Tuberkuloza mu je 1911. godine prekinula studiranje, tako da je preko godinu dana boravio u bolnici u Sočiju, nakon čega je šest godina proveo na Jürijevoj (brat) farmi u Koitjärveu. Tamo je intenzivno čitao Homera, Shakespearea i Cervantesa.
Godine 1919., nakon što je Estonija postala nezavisna, a njegovo se zdravlje poboljšalo, Hansen se preselio u Tallinn, gdje je počeo pisati prozna djela temeljena na životima estonskog naroda koja će mu u narednim desetljećima osigurati mjesto u historiji estonske književnosti. Sljedeće godine oženio se s Käthe Veltman, s kojom će imati kćer Riitu i sina Eerika.
Osim za pisanje, Tammsaare je bio jako zainteresiran za psihologiju i filozofiju. Iako su njegova djela reflektirala ideje Bergsona, Freuda i Junga, bio je protivnik kozmopolitanizma, smatrajući koncept europske kulture nečim što treba napusiti. Kao i grupa Tartuska renesansna, koju su vodili preporoditelj Carl Robert Jakobson i Jaan Tõnisson, Tammsaare je vjerovao kako su stupovi estonske kulture farmeri i intelektualci iz ruralnih krajeva.
Od 1920-ih godina pa nadalje, Tammsaare je imao priličnog uspjeha kao pisac, što je spašavalo obitelj od ozbiljnijih financijskih poteškoća. Ipak, cijela je obitelj bila vrlo slabog zdravlja; njegova supruga nikada se nije potpuno oporavila od teškog poroda sina Eerika, a sam Tammsaare je 1939. godine ponovo završio u bolnici na duže vrijeme, ovoga puta zbog abdominalnih problema. Dana 1. ožujka 1940., Tammsaare je pronađen mrtav u svojoj radnoj sobi; službena smrtovnica navela je da je umro od srčanog udara. Pokopan je u Tallinnu nekoliko dana nakon smrti.
Na Tammsaareov su književni rad, u različitm fazama njegove karijere, utjecali, među ostalima, Oscar Wilde, Knut Hamsun i André Gide, međutim prije svega bili su to ruski realisti, o kojima je rekao sljedeće: "U cijelom svijetu književnosti, nikada nisam pročitao ništa što se može usporediti s Rusima... nema nikoga tko se može usporediti s Tolstojem, Dostojevskim ili Gogoljem." Govoreći o Dostojevskom, rekao je: "zaista me uznemirio: Pod njegovom sam utjecajem živio u hodajućem snu. Posebno me držao roman Zločin i kazna". Taj je utjecaj evidentan u Tammsaareovim ranim djelima, koja se mogu opisati kao djela ruralnog poetskog realizma, iako su neka među njima opisivala i revolucionarni duh iz 1905. godine.
U periodu od 1908. do 1919. godine, što se nerijetko naziva njegovim drugim periodom, napisao je nekolicinu kraćih novela urbane tematike kao i nekoliko zbirki kratkih priča i minijatura. Utjecaj Oscara Wildea vidljiv je ponajprije u djelu Poiss ja liblikas (sh. Dječak i leptir, 1915.). Njegovo globalno najpoznatije i najčitanije djelo njegov je posljednji roman, Põrgupõhja uus Vanapagan (sh. Nepodopštine novog Sotone, 1939.).
Međutim, njegovo najvažnije djelo i svojevrsni klasik estonske književnosti zapravo je pentalogija Tõde ja õigus (sh. Istina i pravda), koja je objavljena između 1926. i 1933. godine. Romani se, u vidu opsežne kronike, bave različitim fazama razvoja estonske historije, a sam Tammsaare naveo je kako se svaki od pet romana bavi drugom centralom temom: (1) zemlja; (2) Bog; (3) država i društvo; (4) jastvo, i; (5) rezignacija. Prvi dio generalno se smatra najkvalitenijim. U pitanju je klasični "seoski roman" po uzoru na Hamsuna, za koji se smatra da najbolje utjelovljuje i prikazuje "estonski temperament", posebice u vidu dvojice suprostavljenih farmera, Andresa i Pearua. Drugi dio sadrži niz školskih scena iz Tartua te je iznimno popularan u Estoniji, iako su ga sovjetski cenzori svojedobno kombinirali s trećim dijelom, koji se ujedno smatra i najlošijim nastavkom, unatoč opisu Revolucije iz 1905. godine koji je iznimno sličan onima iz Pasternakovog romana Doktor Živago. Pentalogija je prevedena na niz svjetskih jezika.
- Kaks paari ja üksainus (sh. Dva para i onaj jedan, 1902.)
- Vanad ja noored (sh. Stari i mladi, 1903.)
- Raha-auk (sh. Rupa bez dna, 1907.)
- Uurimisel (sh. U očekivanju, 1907.)
- Pikad sammud (sh. Dugi koraci, 1908.)
- Noored hinged (sh. Mlade duše, 1909.)
- Üle piiri (sh. Preko granice, 1910.)
- Poiss ja liblikas (sh. Dječak i leptir, 1915.)
- Keelest ja luulest (sh. O jeziku i poeziji, 1915.)
- Kärbes (sh. Muha, 1917.)
- Varjundid (sh. Oblici sjena, 1917.)
- Sõjamõtted (sh. Misli o ratu, 1919.)
- Juudit (sh. Judita, 1921.)
- Kõrboja peremees (1922.)
- Pöialpoiss (sh. Patuljak, 1923.)
- Sic Transit (1924.)
- Tõde ja õigus I-V (sh. Istina i pravda, 1926. - 1933.)
- Meie rebane (sh. Naša lisica, 1932.)
- Elu ja armastus (sh. Život i ljubav, 1934.)
- Ma armastasin sakslast (sh. Voljeh Nijemca, 1935.)
- Kuningal on külm (sh. Kralju je hladno, 1936.)
- Hiina ja hiinlane (sh. Kina i Kinez, 1938.)
- Põrgupõhja uus Vanapagan (sh. Nepodopštine novog Sotone, 1939.)
- Miniatures (sh. Minijature, 1977.; posthumno)
- Kogutud teosed (sh. Sabrana djela, 18 tomova, 1977. - 1993.; posthumno)
- Who is A.H.Tammsaare?
- Tammsaare Museum in Kadriorg
- Central bank website - shows the 25-Kroon banknote, with its depiction of Tammsaare and his farm
