Kolo (igra)
|
Kolo, tradicionalna narodna igra | |
|---|---|
 Nematerijalna svjetska baština
| |
| |
 Srbija
| |
| Regija: | Evropa |
| Godina upisa: | 2017. |
| ID: | 01270 |
| Ugroženost: | |
| Poveznica: | UNESCO |
Kolo je tradicionalna kolektivna narodna igra koje izvode plesači, međusobno povezani u lanac. Igranje u kolu je neizostavni dio svih okupljanja, privatnih i javnih proslava, a izvode ga pripadnici svih društvenih, profesionalnih i starosnih grupa, u seoskim i gradskim sredinama.
Ime potiče od staroslavenske riječi za "točak" (kolo). Pod nazivom kolo javlja se u dinarskim krajevima u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Sloveniji. Na područjima Crne Gore, jugoistočne Srbije, Makedonije i Bugarske koristi se termin oro. Kolo je usko povezano s rumunskom horom i bugarskom horo. Horo ili oro potiče od grčke reči horos, što znači skup ljudi, igranka, igra.
Uz ove pojmove vežu se i nazivi:
- Koregrafija – opisivanje i osmišljavanje plesnih oblika i varijacija, pa se onaj ko to radi zove koreograf.
- Etnokoreologija – nauka koja se bavi proučavanjem narodnih plesova, njihovim nastankom, razvojem itd.
Kolo je jedna od mnogih evropskih lančanih igara koje su preživjele iz antičkih vremena. Na nekropoli Corso Cotugno, Italija, u novembru 1833. godine otkriven je grob datiran na kraj petog stoljeća do sredine četvrtog stoljeća p.n.e, u vrijeme kada su na tom području živjeli pripadnici ilirskog plemena Peuceta. Freske grobnice su najstariji primjer figurativnog slikarstva u Apuliji i prikazuju žene koje igraju kolo pa je u literaturi poznat kao - "Grob sa ženama koje igraju". Panel sa freskama se nalazi u Napuljskom arheološkom muzeju, inv. br. 9353 i prikazuje trideset ili više žena koje plešu, koje se kreću s lijeva na desno sa isprepletenim rukama kao da plešu krug oko unutrašnjosti grobnice.[1]
Izvodi se u zatvorenom krugu (ili krugovima), u jednom lancu ili u dvije paralelne linije. Najčešće držanje između igrača u kolu je za spuštene ruke, a može biti ispod ruke, sa ispretpletanim rukama (lesa), sa rukama na ramenima, zagrljeni i dr.[2]
Kretanje ovisi od koraka koji su specifični za svako pojedinačno kolo. Najčešće kretanje je s lijeva u desno i obrnuto. Ako kola imaju isti broj koraka u obje strane onda su to simetrična kola, a ako nemaju onda su to nesimetrična kola. Skoro sva kola se kreću u desno, čak i ona simetrična, jer dužina koraka u desno se razlikuje od one u lijevo. Sva druga kretanja su rezultat kreacije svakoga kola. Mogu se vidjeti u izvođenju kulturno umjetničih društava, dok neke korake i kretanja mogu izvesti samo vrhunski plesači.
U nekim verzijama solo plesači pokazuju svoju vještinu unutar kruga. Tempo varira, ponekad unutar jednog plesa, ali kolo je obično živahno i brzo.
Zatvoreno kolo u najmanjem obliku čine dvoje ljudi – par, kao i u plesu. Obično su to mladić i djevojka. Dolaskom novih plesača kolo raste. Ulazak u kolo ima razne procedure ili znakove, ali je osnovno pristanak drugih plesača, koji su već u kolu. Obično se hvata u kolo tako što muškarac ide između dvije djevojke (žene) i obrnuto. U zatvorenom kolu svi su plesači ravnopravni.
Kola se mogu vidjeti u izvođenju kulturno umetničih društava, dok neke korake i kretanja mogu izvesti samo vrhunski igrači.
Kolo se igra:
- uz pratnju muzike, kada svirači prate kolovođu pri čemu je on svojevrsni dirigent. Postojali su i posebni znaci muzici (klecanje koljena i sl.) kada da uspori ili ubrza. To daje interakciju između igrača i muzičara, tako da je svako kolo igrano na drugi način.
- uz pjevanje
- uz pjevanje i pratnju muzike, što dovodi do nastanka pjesme "poskočice", veselog i šaljivog sadržaja.
- bez pratnje muzike i pjesme, poznato i kao gluvo (nijemo) kolo. Takt se daje naglašenim udarcima stopala o tlo. Ta kola su sačuvana u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Hrvatskoj.
Glamočko gluho kolo je prvenstveno zatvoreni kružni ples i izvodi se bez muzike. Mogu mu prethoditi vokalne ili instrumentalne izvedbe. Plešu ga dva ili više plesača. Broj plesača nije ograničen. Broj plesača do dvadeset čini ples kola skladnim i obično do tog broja plesača se ne javlja nesklad u naglašenim koracima. Koraci i figure, često snažni i impresivni, zavise od raspoloženja i želje učesnika.[3]
Sam ples karakterišu usklađeni udarci stopala plesača o plesnu površinu i daju daju ritam plesu, ubrzavajući ga ili usporavajući. Gluvo kolo ne poznaje plesni par, muškarca i ženu kao plesače pojedine dionice plesa, a događa se da kolo plešu samo žene ili samo muškarci.[4]
Ovo kolo na Kordunu se zove "Đikac", u Bukovici Bukovačko kolo. U kolu Đikac akcenat nije na ljepoti igranja, već na snazi momaka i djevojaka. Nekada davno kolo su mogle da igraju samo udavače, a ona koja uspije da do kraja odigra gluvo kolo, dokazala bi da je fizički potpuno zdrava i spremna za brak.[5]
Kozaračko kolo nastalo je u selima na obroncima planine Kozare, po čemu je i dobilo ime. Postoji muško momačko kolo, kao i žensko djevojačko. Igra se i pjeva bez svirača, i to ritmički uz pjesmu. Prije Drugog svjetskog rata kolo je imalo "meraklijski" karakter. Ono je odzvanjalo radošću, nemirom, i znalo biti zadirljivo i izazivačko.
Naročito se prenosilo širom Jugoslavije u toku Narodnooslobodilačke borbe.[6][7]
Kozaračko kolo se igra na lijevu stranu, sa rukama u prepletu i drži se u velikom krugu. Onaj koji započinje pjesmu u kolu na jednoj strani ima dvojicu koji mu pomažu, a ostali ga prate na njegovoj strani, dok druga strana kola ćuti. Oni koji vode zatalasaju kolo svom snagom prema drugoj strani i pjevajući opet vrate kolo na staro mjesto. Čim on završi pjevanje, onda to isto pjevanje započinje jedan, na drugoj strani.[8][9]
Kolo se nalazi na UNESCO-voj Reprezentativnoj listi nematerijalnog svjetskog naslijeđa kao element nematerijalnog kulturnog naslijeđa u Srbiji.[10] Odluku o upisu donio je Međuvladin komitet za očuvanje nematerijalnog kulturnog naslijeđa na zasjedanju koje je održano od 4. do 9. decembra 2017. na ostrvu Jeju u Koreji.[11]
- ↑ „John Wilkes - the Illiyans, st. 69”. Elektronska verzija. Pristupljeno 9. 2. 2023.
- ↑ Britannica, Pristupljeno 1.1.2024.
- ↑ Glamočko gluvo kolo: Dva puta je proglašeno za najbolje kolo u Europi, a uvršteno je i u svjetsku kulturnu baštinu - 26.01.2023. - pristupljeno 4.1.2024
- ↑ Svjetska baština na području Dinarskog gorja - Dinarsko gorje, www.dinarskogorje.com
- ↑ MNOGO VIŠE OD IGRE: Glamočko gluvo kolo se igra bez muzike
- ↑ OJ Kozaro - Antifašistički VJESNIK. 2019 - pristupljen 3.1.2024
- ↑ Kozaračko kolo povodom Dana pobjede 2022. - You tube
- ↑ Ljiljana Đokić: Detalj Kozaracko kolo
- ↑ Mali Mješoviti Zbor Radio Zagreba* – Kozaračko Kolo / Tito, Slobodo - Discogs - Pristupljeno 4.1.2024
- ↑ UNESCO: Nematerijalna kulturna baština u Srbiji - ich.unesco.org, Pristupljeno, 7.12.2023(en)
- ↑ „Kolo, tradicionalna narodna igra”. UNESCO - ich.unesco.org. Pristupljeno 9. 12. 2023.(en)
