Tvrdi disk
Tvrdi disk (ili hard disk) je uređaj koji piše i čita podatke. Svaki računar danas ima barem jedan tvrdi disk, na njemu se drže svi podaci neophodni za pokretanje računara, kao npr. operativni sistem, te on ustvari omogućava računaru da zapamti podatke i poslije gašenja istog. Sam hard disk je izumljen oko 1950-ih godina, kapaciteta od samo nekoliko megabajta danas su došli do mnogo većih brojki, danas se kapaciteti mjere u stotinama gigabajta (GB), čak na nekim web serverima i u terabajtima (TB). Bilo šta što se nalazi u disku je zapravo red bajtova, više ili manje. Svaka datoteka bila ona slika, video, tekst ili nešto drugo je red bajtova zapisanih, u ovom slučaju, na tvrdom disku.
Tvrdi disk | |
Seagate tvrdi disk | |
Datum: | 13. septembar 1956. |
Izumitelj: | Reynold Johnson |
Spaja se na: | |
Poznati proizvođači:
|
Dijelovi hard diska
urediTvrdi disk se sastoji od 5 glavnih dijelova, a to su:
- Rotor
- Stator
- Amburator
- Elektromotor
- Alternator
Obično kad govorimo o hard diskovima razlikujemo elektronički i mehanički dio diska, a pošto je hard disk zatvoren vidi se samo jedan dio elektronike. Oni se zapisuju na površini magnetne ploče u sektorima i stazama (tracks).
Sektor obično sadrži određeni broj bajtova (npr. 128), i oni su u obliku zaobljenih polukrugova, dok su staze u obliku koncentričnih krugova. Postoje dvije vrste formatiranja, a to su Low-level i High-level formatiranje. Low-level formatiranje utvrđuje staze i sektore, dok High-level formatiranje je mnogo poznatije i korištenije (standardni format c:) te ono obezbjeđuje da disk može zapisivati datoteke.
Rad hard diska
urediStvar je jednostavna, elektronički dio kontroliše čitanje i pisanje podataka, dok motor okreće ploče, naravno sve je to napravljeno jako precizno. Magnetna ploča je skoro najbitniji dio, i taj dio se okreće, danas najčešće brzine su 5400, 7200 i više rpm (rotacija po minuti), dok se kazaljka (ili ruka) kreće po ploči koja je izuzetno precizna i lagana, a uz to i brza.
Zapisivanje podataka
urediOni se zapisuju na površini magnetne ploče u sektorima i stazama (tracks). Sektor obično sadrži određeni broj bajtova (npr. 128), i oni su u obliku zaobljenih polukrugova, dok su staze u obliku koncentričnih krugova. Postoje dvije vrste formatiranja, a to su Low-level i High-level formatiranje. Low-level formatiranje utvrđuje staze i sektore, dok High-level formatiranje je mnogo poznatije i korištenije (standardni format c:
) te ono obezbjeđuje da disk može zapisivati datoteke.
Najpoznatiji proizvođači
urediPovezano
urediVanjske veze
uredi- Isprobavanje, usporedba i ocjenjivanje hard diskova Arhivirano 2005-12-28 na Wayback Machine-u - bosanski hardver portal, Hardwarebase.net Arhivirano 2006-06-19 na Wayback Machine-u
- Usporedba i spisak svih hard diskova[mrtav link] - Tom's Hardware
- The PC Guide: Kratka historija hard diskova ((en))
- Unutar hard diska Arhivirano 2006-01-04 na Wayback Machine-u ((en))
- Technical Whitepaper: Detaljan osvrt na način zapisivanja na hard disk ((en))
- Binarni protiv decimalnog ((en))
- Behold the God Box - Predviđanja vezana za jeftine hard diskove ((en))
- Hitachijevi planovi za pravljenje diskova od 20GB sićušnih dimenzija ili 1TB (terabajt), 3,5" diskove ((en))
- Kako uništiti hard disk? Arhivirano 2006-01-01 na Wayback Machine-u ((en))