Diofantska jednačina je algebarska jednačina s dvije ili vise nepoznatih s cjelobrojnim koeficijentima u kojoj se traže cjelobrojna ili racionalna rješenja. Ime je dobila po Diofantu koji je prvi sistematski proučavao takve jednačine
Diofantska jednačina , gdje su ,, cijeli brojevi ima cjelobrojna rješenja ako i samo ako dijeli .
Ako su i rješenja te jednačine onda su sva rješenja oblika
Rješenje naziva se partikularno rjesenje diofantske jednacine. Op ste rjesenje je zbir partikularnog rjesenja i rjesenja homogene jednacine
Primjer
Partikularno rješenje je , a rješenja pripadne homogene jednačine su ,
Rješenja jednačine su parovi za
Za pronalaženje partikularnog rješenje diofantske jednačine korististimo Euklidov algoritam pomoću kojeg određujemo cijele brojeve i za koje vrijedi gdje je , a zatim množenjem sa dobijamo partikularno rješenje.
Primjer
pa je
1
U posljednju jednakost uvrstimo izraz za broj 5 iz pretposljednje jednakosti
tj.
Rješenje date jednadnacine je
Primjer
Za prevoz neke robe raspolažemo vrećama od 40 kg i 60 kg. Koliko treba uzeti jednih, a koliko drugih da se prevese 500 kg robe
Ne postoji univerzalna metoda rješavanja ovih jednačina ali zato postoji niz metoda kojima rješavamo neke specijalne tipove nelinearnih diofantskih jednačina. Neke od tih metoda su:
Metoda faktorizacije sastoji se u tome da se jedna strana jednačine zapiše u obliku proizvoda cjelobrojnih vrijednosti, pa uzimajući u obzir drugu stranu jednačine posmatramo moguće slučajeve.
Osnovna ideja ove metode slična je kao kod metode faktorizacije, samo što sada jednu stranu jednačine zapisujemo u obliku razlomka dvaju cjelobrojnih vrijednosti, dok s druge strane jednačine imamo također cjelobrojnu vrijednost. Zbog toga nazivnik tog razlomka mora dijeliti brojnik, što nam daje klasifikaciju mogućih slučajeva. Spomenuti razlomak u praksi najčešće dobijemo tako da se jedna nepoznata izrazi kao racionalna funkcija druge.
Metoda posljednje cifre je podmetoda metode ostataka koja koristi ispitivanje ostataka pri dijeljenju brojem 10. Preciznije, razdvajanje slučajeva se vrši posmatranjem zadnje cifre nekih dijelova jednačine, te njihovim usklađivanjem.
Kvadrat cijelog broja završava cifrom 0,1,4,5,6,ili 9, a broj sa 0 ili 5, pa zbir na lijevoj strani završava s 0,1,4,5,6, ili 9, a ne sa 3. Jednačina nema rješenja.
Metoda zbira je slična metodi faktorizacije, samo što sada jednu stranu jednačine zapisujemo u obliku zbira (najčešće nenegativnih) cijelih brojeva, te dalje diskutujemo slučajeve koji mogu nastupiti.
Ova metoda se često koristi da bi se smanjio skup mogućih rješenja date jednačine, a zatim se na tom smanjenom skupu razlikuju slučajevi. Na tom smanjenom skupu razlikuju se slučajevi. Metoda nejednakosti se često koristi i u kombinaciji s nekom drugom metodom za rješavanje nelinearnih diofantskih jednačina
Uređenu trojku (x,y,z) koja zadovoljava zadanu jednačinu nazivamo Pitagorina trojka
Ako su brojevi x y z relativno prosti onda je to primitivna Pitagorina trojka
U svakoj primitivnoj Pitagorinoj trojci tačno je jedan od brojeva , neparan. Za ,
parne nebi se radilo o primitivnoj Pitagorinoj trojci
Diofantska jednačina oblika
gdje je i nije potpun kvadrat je Pelova jednačina.
Pelova jednačina ima beskonačno mnogo rješenja u skupu prirodnih brojeva. Ako pronađemo najmanje (osnovno) rješenje , preostala rješenja možemo generisati na sljedeći načine
:
: i za i
: i
Jednačina
je Pellovska jednačina (jednačina Pellovog oblika)
Za razliku od Pellove jednačine ova jednačina nema uvijek cjelobrojno rješenje.[1]
Hipotezom je pretpostavljeno da za sve prirodne brojeve postoji racionalni broj koji se može iskazati kao zbir tri jedinična razlomka s pozitivnim, cjelobrojnim nazivnicima kako slijedi:
Primjer
za , postoji rješenje jednacie gdje je , i .
Pomnožimo li obe strane jednačine s , nalazimo Diofantsku jednačinu oblika: