Charles Baudelaire

Charles Baudelaire
Charles Baudelaire
	Charles Baudelaire 1863., autor: Etienne Carjat
Biografske informacije
Rođenje	Charles-Pierre Baudelaire; 9. travnja 1821.; Pariz, Francuska
Smrt	31. kolovoza 1867.; Pariz, Francuska
Počivalište	Montparnasse; Pariz, Francuska
Rodbina	Joseph-François Baudelaire (otac); Caroline (née Dufaÿs, majka)
Obrazovanje
Školovanje	Lycée Louis-le-Grand; Pariz, Francuska
Zanimanje	pjesnik, kritičar, prevoditelj
Opus
1844. – 1866.
Književni pravac	simbolizam
Književne vrste	poezija, pjesma u prozi, esej, pamflet, kritika
Jezik	francuski jezik
Znamenita djela
	Les Fleurs du mal (zbirka poezije, 1857.); Le Spleen de Paris (posthumno, 1869.);
Potpis

Charles Baudelaire [ʃaʁl bodˈlɛʁ] (puno ime Charles-Pierre Baudelaire [ʃaʁl pjɛʁ bodˈlɛʁ]) (Pariz, 9. travnja 1821. – Pariz, 31. kolovoza 1867.), francuski pjesnik i kritičar.

Njegovo djelo sadrži elemente romantizma i orijetaciju simbolista. Uz zbirku pjesama Cvjetovi zla, koju mnogi smatraju najvažnijim lirskim djelom 19. stoljeća, napisao je i zbirku pjesničkih crtica Spleen Pariza, kojima je stvorio novu pjesničku vrstu. Pisao je sjajne likovne kritike, a istaknuo se i kao prevoditelj. Bio je jedan od prvih Francuza koji je upozorio na Wagnerov genij. Obilježen kao bludnik i odbacivan kao simbol boemstva i nemorala, svojim je pjesmama proširio područja poetskog, otkrio suvremenicima čitave predjele novih ljepota i grozota. Ni za života, ni prvih desetljeća nakon smrti nije stekao zasluženo priznanje.

Danas priznat kao vrhunski pisac francuske poezije, Baudelaire je postao klasikom. Barbey d'Aurevilly vidi u njemu «jednog Dantea jedne posrnule epohe».

Kroz svoje djelo, Baudelaire je nastoja istkati i pokazati veze između zla i ljepote, nasilja i naslade (Mučenica). Usporedo svojim zastrašujućim pjesmama (Semper Ædem) ili za njegovo doba skandaloznim (Delphine i Hyppolite), on je izrazio melankoliju (Mœsta et errabunda) i zavist uostalom (Poziv na putovanje).

Biografski elementi

Godine 1827., umire njegov otac (svećenik "svrzimantija") koji je bio jedan obrazovan čovjek, obuzet idejama Prosvjetiteljstva i ljubitelj slikarstva, i sam slikar, ostavio mu je u nasljedstvo jedno spirutalno bogatstvo. Godinu dana kasnije, njegova majka se preudaje za zapovjednika bataljuna Aupicka. Budući pjesnik neče nikad oprostiti majci tu preudaju a časnik Aupick utjelovljuje u njegovim očima sve što čini prepreku onme što voli : majku, poeziju, san, život bez neiozvjesnosti.

Izbačen 1839. godine uiz liceja zbog neke sitnice, Baudelaire izabire život suprotstavljen građanskim vrijednostima utjelovljenim u majci i očuhu. Taj pak, sudeći život svog pastorka "skandaloznim", odlučuje pozvati ga na putovanje u Indiju. Putovanje koje će Baudelaire skratiti, ali koje će natopiti njegovu imaginaciju (ljubav prema moru, egzotične vizije).

Po povratku u Pariz, zaljubio se u Jeanne Duval, mladu mulatkinju, s kojom će upoznati čari i gorčine strasti. Prezaduženi dandy , stavljen je pod sudsko skrbništvo judiciaire i upoznaje od 1842., jedan mizeran život. Tada započinje više poema Cvjetovi zla (Fleurs du mal). Kritičar umjetnosti i novinar, on napada egzaltirane forme romantizma. Godine1848., sudjeluje u svim bitkama na pari[kim barikadama, govori se, da bi pobudio ustanike na strijeljanje... Aupicka. Kasnije, dijeli mržnju Gustava Flobera i Viktora Igoa protiv Napoleona trećeg.

Cvjetovi zla (Fleurs du mal) izlaze 1857. a zbirka je dijelom osuđena «zbog vrijeđanja javnog morala i pristojnog vladanja». Novo izdanje 1861. bit će obogaćebo i restrukturirano ali također zabranama sudca Pinara amputirano za šest pjesama (Les bijoux/Dragulji ; Le Léthé/Leta ; À celle qui est trop gaie/Onoj koja je previše simpatična; Lesbos/Lezbos; Femmes damnées/Proklete žene (prva pjesma); Les métamorphoses du vampire/Metamorfoze vampira).

Bio je priznat samo od nekolicine svojih istomišljenika. U Figarou od 5. srpnja 1857., Gustave Bourdin je ovako reagirao prilikom pojave njegovih Cvjetova zla: «Ima momenata kad sumnjam u mentalno zdravlje gosp. Baudelairea, ima ih kad više ne sumnjam; to je većinom pri monotonom ponavljanju i premeditaciji istih stvari, istih misli. Odvratno natiskuje gnusno; odvratnost se asocirala s infektivnim... ».

Pjesnik tada odlazi u Belgiju i nastanjuje se u Bruxellesu, gdje priprema jedan pamflet protiv te zemlje koja u njegovim očima ima izgled karikature francuske buržoazije. U Bruxellesu susreće Felicijana Ropsa koji će ilustrirati njegove Cvjetove zla (Fleurs du mal). Umire u Parizu od afazije i paralize 1867. godine. Ukopan je na groblju Montparnasse (6. odjeljenje), u istom grobu gdje su ukiopani i njegov očuh general Aupick i njegova majka.

Treće izdanje (1868.) neće izići za njegovog života. Po njegovoj smrti, njegovo literarno naslijeđe prodano je na dražbi. Michel Lévy (izdavač) ga stječe za 1 750 franaka. Presuda iz godine 1857. neće biti revidirana, niti Baudelaire rehabilitiran prije 1949. godine.

Vanjske veze

[1] Biografija i tekstovi na francuskom u formatu PDF.
Fleurs du mal na francuskom: http://www.poetes.com/baud/indexa.htm
Fleurs du mal : http://www.guillaumedelaby.com/ph_baudelaire.pdf Arhivirano 2006-01-04 na Wayback Machine-u PDF.
[https://web.archive.org/web/20090803102436/http://www.incipitblog.com/2005/02/19/edgar-allan-poe-le-corbeau Arhivirano 2009-08-03 na Wayback Machine-u Livre audio « Le Corbeau|Gavran » Edgar Poea u prijevodu Baudelairea]