Stefan George (Büdesheim kraj Bingena, 12. srpnja 1868. - Minusio kraj Locarna, 4. prosinca 1933.), njemački književnik

Stefan George, 1910.

Putovao je Italijom, Francuskom, Engleskom i Španjolskom. Pisao je pod utjecajem Verlainea i Mallarmea. Za svoj uski, ezoterični literarni krug osnovao je Blätter für Kunst, glasilo koje je postalo promotor njegovih ideja. Jedan je od vođa onog romantičnog pokreta u njemačkoj književnosti koji se odupirao naturalizmu. Veličao je antički kult ljepote i radosti, bio je majstor jezika i prevratnik pjesničkih oblika te stvara sažetiji, ali i hermetičniji stil. U njegovu pjesništvu jasni su tragovi l'art pour l'arta, mistike, filohelenizma, estetskog aristokratizma i orijentalne egzotike. Želeći biti prorokm kulture i njezinim obnoviteljem, okuplja oko sebe krug vjernih pristaša. Nacionalsocijalisti su pokušali iskoristiti njegovo djelo u propagandne svrhe, ali se on distancirao od toga, napustio Njemačku i umro u emigraciji. Prevodio je Dantea, Baudelairea i Shakesperearea.

Djela:

  • "Himne"
  • "Hodočašća"
  • "Godina duše"
  • "Sag života"
  • "Sedmi prsten"
  • "Zvijezda saveza"
  • "Rat"
  • "Novo carstvo"
  • "Dani i djela"