Béni Kállay

Benjamin Kalaj (mađ. Kállay Béni ili Benjamin von Kállay), (Pešta, 22. prosinca 1839. - Beč, 13. srpnja 1903.), mađarski i austrougarski političar.

Benjamin Kalaj
Rođenje	22. prosinca 1839.
Smrt	13. srpnja 1903.
Nacionalnost	Mađar
Zanimanje	političar, povjesničar
Standardizacija infokutija

Životopis

Njegova obitelj je dobila prezime prema posjedu kod gradića Nagykálló-a u Szabolcsu. U mađarskoj povijesti su imali važnu ulogu još od vremena kralja Kolomana u 11. stoljeću. Michael Kallay je od kralja Matije Korvina dobio velike posjede kod Mezőtúra, zahvaljujući svojoj ulozi u obrani bosanskog grada Jajca od Turaka u 15. stoljeću.

Otac Benjamina Kallaya je bio viši državni službenik u Mađarskoj vladi, a njegova majka (srpskog podrijekla) se nakon očeve smrti 1845. godine potpuno posvetila odgoju i obrazovanju sina (umrla je 1903., kad i sin). Benjamin Kallay je još od rane mladosti pokazao veliki interes za politiku, osobito za tzv. Istočno pitanje. Putovao je u Rusiju, Tursku, Malu Aziju te je temljito naučio grčki jezik, turski jezik i nekoliko slavenskih jezika. Među ostalim slavenskim jezicima i Srpski je govorio jednako dobro kao i maternji mađarski.

Kao konzervativni zastupnika grada Mühlbacha (danas Sebeş u Rumunjskoj) ušao je 1867. u Mađarsku skupštinu. Dvije godine poslije imenovan je generalnim konzulom u Beogradu. Godine 1872. je prvi put otputovao u Bosnu. Njegovi pogledi na balkansko pitanje snažno su utjecali na predsjednika Mađarske vlade i kasnijeg zajedničkog ministra vanjskih poslova Austro-Ugarske monarhije, grofa Gyula Andrassya.

Nakon Rusko-turskog rata 1877.-1878. putuje u Plovdiv (danas Bugarska), kao posebi izaslanik Austro-Ugarske sudjeluje u Istočno Rumelijskoj komisiji.

Dana 4. lipnja 1882. imenovan je Austro-Ugarskim ministrom financija i Upraviteljem Bosne i Hercegovine, te će na toj dužnosti ostati do smrti 1903. godine. Kallay je pokušao formirati novu, bosansku naciju te time osujetiti nacionalno buđenje triju vodećih etničkih skupina.

U knjizi "Istorija Srba" je Srbima smatrao kako Srbijance, tako i Bošnjake, Hercegovce, Crnogorce i Dubrovčane. Govorio je o srpskom partikularizmu, a nakon što je postao upravitelj Bosne i Hercegovine, stvarao je bošnjaku naciju zabranjujući sopstvenu knjigu na teritoriji Bosne.

Djela

• Geschichte der Serben, Pešta, 1878. (Istorija Srba)
• Die Orientpolitik Russlands , Pešta, 1878. (Istočna politika Rusije)