Sadže
Sadže (lat. Pteroclidiformes) su red ptica sa samo jednom porodicom Pteroclididae. One su ptice tla, koje sa šesnaest vrsta nastanjuju pustinjske stepe i polupustinje Euroazije i Afrike. Vrste iz te porodice su izgledom, ponašanjem i biologijom razmnožavanja vrlo slične.
| Sadže | |
|---|---|
| |
| Pterocles indicus | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Aves |
| Red: | Pteroclidiformes |
| Porodica: | Pteroclididae Bonaparte, 1831. |
Sistematizacija
urediSistematika sadža je dugo bila sporna. Zoolozi su ih svrstavali u kokoške pa u golupčarke ili močvarice jer izgledom i nekim oblicima ponašanja (oblik kljuna, potrkušci, gnijezde se na tlu) jako na njih podsjećaju. Način letenja i neki anatomski detalji povezuju sadže s golupčarkama, dok neke druge osobine više podsjećaju na močvarice. Danas su zaseban red sa samo jednom porodicom.
- Porodica Pteroclididae, sadže
- Rod Syrrhaptes:
- Kirgiska sadža ili stepska kokoš (Syrrhaptes paradoxus)
- Syrrhaptes tibetanus
- Rod Pterocles:
- Rod Syrrhaptes:
Osobine
urediSadže su velike kao jarebice i golubovi i teže između 150 do 400 grama. Kljunovi i noge su im kratki. Boja perja im je prilagođena okolišu i u smeđim i zelenkastim tonovima prevladavaju boja pijeska i oker s crnim prugama i pjegama. Noge su im također obrasle perjem, a neke stepske vrste imaju perje i na prstima.
Životni okoliš
urediSadže daju prednost pustinjskom okolišu, no ne žive samo u pustinjama. Neke vrste nastanjuju zelena, brežuljkasta područja, a neke se čak zadržavaju samo u blizini vode.
Ponašanje i razmnožavanje
urediKako sadže obitavaju pretežno u područjima s visokim temperaturama i vrlo malo ili čak potpuno bez sjene, a hrane se sjemenjem (mahunarke), moraju redovno piti. Žive nomadski, a neke čak sezonski sele između područja gdje se gnijezde i gdje provode zimu. U sumrak u jatima dolaze na pojilišta koja mogu biti udaljena i do 50 km. Mužjaci pri tome ulaze u vodu do trbuha i ljuljaju tijelom amo-tamo. Pri tome im se perje na trbuhu natopi vodom. Tako lete natrag do gnijezda gdje zatim mladunci iz njegovog perja piju vodu. Gnijezda sadža su mala udubljenja u tlu, koja su jedva ičim obložena. Ženke legu dva do tri put godišnje obično tri jaja, a mladunce podižu oba roditelja. Vrijeme inkubacije traje 21 do 23 dana.
Taksonomija
urediRed pteroclididae je ranije uvrštavan u red Galliformes zbog sličnosti familija. Međutim, kasnije je otkriveno da su te sličnosti površne i rezultat konvergentne evolucije.[1] Sadže su naknadno stavljene blizo Columbiformes uglavnom zbog njihove navodne sposobnosti da piju „sisanjem“ i „pumpanjem“ peristaltika jednjaka, što je neobična karakteristika.[2] Nedavno, je utvrđeno ne one mogu usisavaju vodu na taj način,[3] i one se stoga tretiraju zasebno u redu Pteroclidiformes. One se obično smatra da su srodne sa vrapcima, dok su po nekim gledištima one bliže obalskim pticama.[4]
Vrste
uredi| Sadže | |||
|---|---|---|---|
| Vrste[5] | Slika | Opis, stanište i status | Jaje |
| Pterocles alchata (Line, 1766) |
 |
Dužina 31-39 cm Postoje dve podvrste:[6] P. a. alchata – Španija, Portugalija, Francuska, severozapadna Afrika P. a. caudacutus – Srednji Istok, Turska i istočni Pakistan Status: Poslednja briga |
 |
| Pterocles bicinctus (Temink, 1815) |
 |
Dužina 31-39 cm Postoje dve podvrste:[7] P. b. ansorgei – jugozapadna Angola P. b. bicinctus – Namibija, Bocvana, severozapadna Kejp Provincija P. b. multicolor – Zambija, Malavi, Mozambik i Transval Status: Poslednja briga |
|
| Pterocles burchelli (Sklater, 1922) |
 |
Dužina 25 cm Monotip[8] Angola, Namibija, Bocvana, Zambija, Južna Afrika Status: Poslednja briga |
|
| Pterocles coronatus (Lihtenštajn, 1823) |
 |
Postoji pet podvrsta:[9] P. c. atratus – Saudijska Arabija, Iran, Avganistan P. c. coronatus – Sahara, Maroko i Crveno more P. c. ladas – Pakistan P. c. saturatus – Oman P. c. vastitas – Sinaj, Izrael, Jordan Status: Poslednja briga |
|
| Pterocles decoratus (Kabanis, 1868) |
 |
Postoje tri podvrste:[10] P. d. decoratus – jugistočna Kenija i istočna Tanzanija P. d. ellenbecki – severoistočna Uganda, severna Kenija, Etiopija, Somalija P. d. loveridgei – zapadna Kenija, zapadna Tanzanija Status: Poslednja briga |
|
| Pterocles exustus (Temink, 18259 (Pictured on left) |
 |
Postoji šest podvrsta:[11] P. e. ellioti – Sudan, Eritreja, severna Etiopija, Somalija P. e. erlangeri – Saudijska Arabija, Zalivske zemlje, Jemen P. e. exustus – Mauritanija do Sudana P. e. floweri – Egipat (skoro sigurno izumrla) P. e. hindustan – jugoistočni Iran, Pakistan, Indija P. e. olivascens – južna Etiopija, Kenija, severna Tanzanija Status: Poslednja briga |
|
| Pterocles gutturalis (Smit, 1836) |
 |
Postoje dve podvrste:[12] P. g. gutturalis – južna Zambija, Zimbabve, Bocvana, Južna Afrika P. g. saturatior – Etiopija, Kenija, Tanzanija, severna Zambija Status: Poslednja briga |
|
| Pterocles indicus (Kabanis, 1868) |
 |
Monotipska[13] Indija Status: Poslednja briga |
 |
| Pterocles lichtensteinii (Temink, 1825) |
 |
Postoji pet podvrsta:[14] P. l. targius – Sahara, Sahel, južni Maroko do Čada P. l. lichtensteinii – Izrael, Sinaj, Egipat, Sudan, Etiopija, Somalija P. l. sukensis – Sudan, Etiopija, Kenija P. l. ingramsi – Jemen P. l. arabicus – Saudijska Arabija, Iran, Avganistan, Pakistan Status: Poslednja briga |
|
| Pterocles namaqua (Gmelin, 1789) |
 |
Dužina 31-39 cm Monotipska[15] Angola, Namibija, Zimbabve, Bocvana, Južna Afrika Status: Poslednja briga |
|
| Pterocles orientalis (Line, 1758) |
 |
Postoje dve podvrste:[16] P. o. arenarius – Kazahstan, Pakistan i zapadna Kina P. o. orientalis – Severna Afrika, Kanarska ostrva, Iberijsko poluostrvo , Kipar, Srednji Istok, Turska i Iran Status: Poslednja briga |
 |
| Pterocles personatus (Guld, 1843) |
 |
Monotipska[17] Madagaskar Status: Poslednja briga |
|
| Pterocles quadricinctus (Temink, 1815) |
 |
Dužina 25-28 cm Monotipska[18] Srednja Afrika Status: Poslednja briga |
 |
| Pterocles senegallus (Line, 1771) |
 |
Dužina 33 cm Monotipska[19] Severna Afrika, Srednji Istok i Zapadna Azija Status: Poslednja briga |
 |
| Syrrhaptes tibetanus (Guld, 1850) |
 |
Dužina 30-41 cm Monotipska[20] planine Srednje Azije, Tibet i centralna Kina Status: Poslednja briga |
|
| Syrrhaptes paradoxus (Palas, 1773) |
 |
Dužina 30-41 cm Monotipska[21] planine i stepe Srednje Azije Status: Poslednja briga |
 |
Reference
uredi- ↑ Maclean, G. L. (1967). „Die systematische Stellung der Flughühner(Pteroclididae)”. Journal of Ornithology 108 (2): 203–217. DOI:10.1007/BF01671410.
- ↑ Lorenz, K. (1939). „Verhandl”. Deutsch. Zool. Ges. 41 (Zool. Anz. Suppl. 12): 69–102.
- ↑ Cade, T. J.; Willoughby, E. J.; Maclean, G. L. (1966). „Drinking Behavior of Sandgrouse in the Namib and Kalahari Deserts, Africa”. The Auk 83 (1).
- ↑ Crome, F. H. J.; Hutchins, M.; Thoney, D. A.; McDade, M. C. (Eds.) (2004). Birds II: Columbiformes (Pigeons, Doves, and Dodos) Vol 9; 2nd ed. Detroit: Gale. str. 241–246.
- ↑ del Hoyo, J.; Elliot, A.; Sargatal, J. (editors) (1997). Handbook of the Birds of the World Volume 4: Sandgrouse to Cuckoos. Lynx Editions. ISBN 84-87334-22-9.
- ↑ „Pin-tailed sandgrouse (Pterocles alchata)”. The Internet Bird Collection. Arhivirano iz originala na datum 2010-03-10. Pristupljeno 2012-06-02.
- ↑ „Double-banded sandgrouse (Pterocles bicinctus)”. The Internet Bird Collection. Arhivirano iz originala na datum 2012-02-06. Pristupljeno 2012-06-02.
- ↑ „Burchell's sandgrouse (Pterocles burchelli)”. The Internet Bird Collection. Arhivirano iz originala na datum 2012-02-07. Pristupljeno 2012-06-02.
- ↑ „Crowned sandgrouse (Pterocles coronatus)”. The Internet Bird Collection. Pristupljeno 2012-06-02.
- ↑ „Black-faced sandgrouse (Pterocles decoratus)”. The Internet Bird Collection. Pristupljeno 2012-06-02.
- ↑ „Chestnut-bellied sandgrouse (Pterocles exustus)”. The Internet Bird Collection. Arhivirano iz originala na datum 2012-02-08. Pristupljeno 2012-06-02.
- ↑ „Yellow-throated sandgrouse (Pterocles gutturalis)”. The Internet Bird Collection. Arhivirano iz originala na datum 2012-02-06. Pristupljeno 2012-06-02.
- ↑ „Painted sandgrouse (Pterocles indicus)”. The Internet Bird Collection. Arhivirano iz originala na datum 2012-02-07. Pristupljeno 2012-06-02.
- ↑ „Lichtenstein's sandgrouse (Pterocles lichtensteinii)”. The Internet Bird Collection. Arhivirano iz originala na datum 2012-05-03. Pristupljeno 2012-06-02.
- ↑ „Namaqua sandgrouse (Pterocles namaqua)”. The Internet Bird Collection. Arhivirano iz originala na datum 2012-02-07. Pristupljeno 2012-06-02.
- ↑ „Black-bellied sandgrouse (Pterocles orientalis)”. The Internet Bird Collection. Arhivirano iz originala na datum 2012-05-03. Pristupljeno 2012-06-02.
- ↑ „Madagascan sandgrouse (Pterocles personatus)”. The Internet Bird Collection. Arhivirano iz originala na datum 2012-02-02. Pristupljeno 2012-06-02.
- ↑ „Four-banded sandgrouse (Pterocles quadricinctus)”. The Internet Bird Collection. Arhivirano iz originala na datum 2012-02-07. Pristupljeno 2012-06-02.
- ↑ „Spotted sandgrouse (Pterocles senegallus)”. The Internet Bird Collection. Arhivirano iz originala na datum 2012-05-03. Pristupljeno 2012-06-02.
- ↑ „Tibetan sandgrouse (Syrrhaptes tibetanus)”. The Internet Bird Collection. Arhivirano iz originala na datum 2012-02-02. Pristupljeno 2012-06-02.
- ↑ „Pallas's sandgrouse (Syrrhaptes paradoxus)”. The Internet Bird Collection. Arhivirano iz originala na datum 2012-02-07. Pristupljeno 2012-06-02.
Literatura
uredi- G. L. Maclean and G. H. Fry (1986): Pteroclidae, sandgrouse, 422–441, in: Emil K. Urban, C. Hilary Fry and Stuart Keith (Herausgeber), The Birds of Africa II. Academic Press, Harcourt Brace Jovanovich, London u. a., ISBN 0-12-137302-9
- E. de Juana: Family Pteroclidae (Sandgrouse), 30–59, in: Josep del Hoyo, Andrew Elliott and Jordi Sargatal (Herausgeber), Handbook of the birds of the world 4. Lynx Edicions, Barcelona, ISBN 84-87334-22-9
- Второв, Пётр Петрович, Дроздов Н. Н. Отряд рябкообразные (Pterocletiformes) // Определитель птиц фауны СССР / П. П. Второв, Н. Н. Дроздов. — М.: Просвещение, 1980. (Выложено на сайте «Методы изучения животных и среды их обитания».)
Vanjske veze
uredi | Wikivrste imaju podatke o: Sadžama |
- Sandgrouse videos on the Internet Bird Collection
- Отряд рябкообразные в Популярной энциклопедии о животных И. Л. Евстафьева «Мир животных»
- |http://slovari.yandex.ru/рябки/БСЭ/Рябки/[mrtav link] Рябки
- Филогения отряда Pteroclidiformes на сайте Джона Бойда