Ivo Andrić
Izgled
Ivo Andrić (1892. – 1975.), hrvatski, srpski, te bosanskohercegovački pjesnik, prozaik, književnik i diplomat iz Bosne i Hercegovine, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1961. godine.
Naveden izvor
[uredi]- „Gospođu Croatiu volim stalno i nesretno. Nesretnija je nego ikad, ali ja je volim više nego ikad. Nije ona kriva što je nesretna ni ja što je volim.”[1]
- „Sve je to samo kratak ružan san, taj govor o pobjedama; nema poraza ni pobjeda nego uvijek i svuda, kod poraženih jednako kao i kod pobjednika, napaćen i ponižen čovjek.”[2]
- »Držite se stvarnosti, velike naše današnje stvarnosti, oslonite se u pitanju jezika, kao i u svemu ostalom na narod, ostanite uz njega, osluhnite kako se izražava, podižite i razrađujte njegov izraz, i ne ćete nikad zalutati.«[3]
- predsjednik Saveza književnika Jugoslavije Ivo Andrić – mladim piscima.
- „Ali srce je moje tamno jezero, koga ništa ne diže i u kome se niko ne ogleda.”[4]
- Ivo Andrić, 30. rujna 1911.
- „Svak priča svoju priču po svojoj unutarnjoj potrebi, po meri svojih nasleđenih ili stečenih sklonosti i shvatanja i snazi svojih izražajnih mogućnosti; svak snosi moralnu odgovornost za ono što priča, i svakog treba pustiti da slobodno priča. Ali dopušteno je, mislim, na kraju poželeti da priča koju današnji pripovedač priča ljudima svoga vremena, bez obzira na njen oblik i njenu temu, ne bude ni zatrovana mržnjom ni zaglušena grmljavinom ubilačkog oružja, nego što je moguće više pokretana ljubavlju i vođena širinom i vedrinom slobodnog ljudskog duha. Jer, pripovedač i njegovo delo ne služe ničem ako na jedan ili drugi način ne služe čoveku i čovečnosti.”
- O priči i pričanju, 1961.[5]
- »Za mene je najbolje kad ja pišem a ne govorim, i kad se o meni ne piše i ne govori.«
- Znakovi pored puta, 1976.[6]
- »Kad isključim telefon, da bih mogao mirno da radim, ne osećam se sasvim dobro ni lagodno. Čini mi se da sam nešto propustio, da sam se o nekog ogrešio i da mir do kojeg sam tako došao nije prirodan, nije onaj pravi i zdravi mir koji je potreban za rad. Nešto slično kao kad uzmem prašak za spavanje pa spavam, ali znam (i u snu znam) da moj san nije ono što treba da je san u životu zdravog čoveka. Onda opet uključim telefon i, ometan, radim rastrgano i na prekide, ali bolje. Na svakoj knjizi koja znači dobro umetničko delo moglo bi se napisati: „Oteto od života, moga i vašega.” Ima mnogo osetljivih i slabih ljudi koji celog svog veka očekuju i žele neki svoj potpun i konačan obračun sa životom, sa društvom, sa ljudima oko sebe; maštaju o njemu mnogo i stalno, pokušavaju često i na razne načine da ga izvrše i, naravno, nikad ne uspevaju; troše u to najbolje snage i najlepše godine; propuštaju sve prilike da ma šta stvarno i korisno urade; i na kraju, postavši zbog toga smešni i svima dosadni, nestaju zajedno sa svojim uzaludnim i neprirodnim snom. Samo poneki od njih, koji je pored toga i umetnik, uspeva ponekad da od svog jalovog maštanja i od svog nerešljivog spora sa životom i od svoje nesposobnosti da ga reši, načini umetničko delo, i tako drugim putevima i načinima da smisao svom jedinom i zbog nezdrave iluzije upropašćenom životu.«
- Znakovi pored puta, 1976.[6]
- » Često sjedim sate i gledam u hladne jesenje boje. Mir sudbine koja se više ne da promijeniti ledi mi se na duši i licu.
Sve je u meni mrtvo; tako mi je dobro.
Ne dopire do mene zvuk, umro mi je očinji vid. Sve je ostalo za velikom kapijom koja se zatvorila muklo za mnom. Izdubio sam sve i nisam više čovjek nego nemirna besana misao koja je potonula i prićutala se na dubokom dnu, a nada mnom su kao neprozirne zelene mase vodâ, mir, daljina i zaborav.«[7]- Ex Ponto[7]
Nenaveden izvor
[uredi]- "Bolest je sirotinjska sudbina, ali i bogataška kazna."
- "Cijelog vijeka se liječimo od nesretnog djetinjstva."
- "Čovjeka ćete najbolje upoznati ako ga posmatrate kako se ponaša kad se nešto dijeli besplatno."
- "Čovjek koji ne voli nije sposoban da osjeti veličinu tuđe ljubavi, ni snagu ljubomore, ni opasnost koja se u njoj krije."
- "Čudno je kako je malo potrebno da budemo sretni, i još čudnije kako nam često baš to malo nedostaje!"
- "Dođu tako vremena kada pamet zašuti, budala progovori, a fukara se obogati!"
- "Dok god ima mraka ima i svanuća."
- "Ima izvjesnih mislilaca čija filozofija nije ništa drugo, do neki duševni komoditet, neko rimovanje misli."
- "Ima ljudi čiji je život tako dobro ispunjen da ni svojom smrću ne mogu da nas obeshrabre."
- "Jadan je onaj koji mora nekoga poniziti da bi sebe uzdigao."
- "Kad bi ljudi znali s koliko se malo mozga upravlja svijetom, pomrli bi od straha."
- "Kad ti laskaju i kad te hvale, budi na oprezu!"
- "Ljepša duša dublje jeca."
- "Ljubav, kad je iskrena i duboka, lako prašta i zaboravlja."
- "Ljudi koji sami ne rade i ne poduzimaju ništa u životu, lako gube strpljenje i padaju u pogreške kad sude o tuđem radu."
- "Mir i spokojstvo, jedina su dobra i najveće dostojanstvo skromnih i bezimenih ljudi."
- "Mladost je sretno doba u kome čovjek počinje da vjeruje u sebe, a još nije prestao da vjeruje drugima."
- "Mnogi postignu ono što su htjeli, a izgube sebe."
- "Možda je u početku bilo i drugih motiva, ali danas je glavni strah. Od straha su ljudi zli, surovi i podli, od straha su darežljivi, čak i dobri."
- "Najteže je čovjeku kad sam nad sobom osjeti samilost."
- "Neostvariv san je postao sadržaj moga života."
- "Nije najveća budala onaj koji ne zna čitati nego onaj koji misli da je sve što pročita istina."
- "Ništa ljude ne vezuje tako kao zajednički i sretno proživljena nesreća."
- "Ništa ne može tako da nas prevari kao naše rođeno osjećanje smirenosti i prijatnog zadovoljstva tokom stvari."
- "Oh, ugasite mržnju! Ljudi su nama potrebni i nikako se, nikako ne može živjeti bez opraštanja."
- "Onaj koji ne iznosi nježni cvijet svoje duše na vjetrove iskušenja, pa ma ga i cijela spasio i prenio do kraja, tome je kao da ga nikad nije ni imao."
- "Ono što je najljepše na iskrenoj i dubokoj ljubavi na kojoj je sve lijepo, to je da u odnosu prema onome koga volimo nijedna naša mana ne dolazi do izražaja. Mnogo šta što je zlo u nama izčezava, a ono što je dobro ustostručuje se."
- "Poslije svake pobjede nastaju krize."
- "Prekori između starih i harmoničnih supružnika bezazleni su, bez oštrine, ne sudaraju se nego klize lako kao oni kamenčići beluci koje je rijeka u toku godina zaoblila i uglačala do savršenstva, tako da više vezuju par ljudi nego što ga dijele."
- "Prevariti se u jednoj velikoj nadi nije sramota. Sama činjenica da je takva nada mogla da postoji vrijedi toliko da nije suviše skupo plaćena jednim razočarenjem, pa ma kako teško ono bilo."
- "Rana koja se krije, sporo i teško zarasta."
- "Slabe i plašljive ljude strah nagoni da rade upravo ono čega se najviše boje."
- "Svi pravi životi su lijepi i teški."
- "Što ne boli nije život. Što ne prolazi nije sreća."
- "Što vrijedi govoriti mnogima, koji nisu sposobni za jednu pametnu ideju, ali su sposobni da uguše svaku zamisao koja nikne u glavama pametnijim od njihove."
- "Tok događaja u životu ne zavisi od nas, nikako ili vrlo malo, ali način na koji ćemo te događaje podnijeti, u dobroj mjeri zavisi od nas."
- "Toliko je bilo u životu stvari kojih smo se bojali. A nije trebalo. Trebalo je živjeti."
- "Tko čini dobro, od njega se još više dobra očekuje."
- "U zemlji mržnje najviše mrze onoga tko ne umije da mrzi."
- "Žena stoji, kao vrata, na izlazu kao i na ulazu ovoga svijeta."
- "Život nam vraća samo ono što mi drugima dajemo."
Izvori
[uredi]- ↑ Lada Žigo, »Mirnim perom u rat!« // Republika : mjesečnik za književnost, umjetnost i društvo, godište LXIV., br. 6., lipnja 2008. / gl. ur. Ante Stamać, Zagreb : Društvo hrvatskih književnika i Školska knjiga, 2008., ISSN 0350-1337, str. 89. – 96.
- ↑ Ivo Andrić, Crveni listovi. U časopisu Jugoslavenska njiva, br. 20., Zagreb, 1919., str. 324.
- ↑ Marin Franičević, Pisci i problemi, »Kultura«, Zagreb, 1948., str. 347.
- ↑ Ivo Andrić, »U sumrak« (izvorno: У сумрак) // Bosanska vila, br. 18., Sarajevo, 30. rujna 1911., str. 276.
- ↑ Miodrag Bogićević, Moderno i tradicionalno, IRO »Veselin Masleša«, OO Izdavačka djelatnost, Sarajevo, 1980., str. 66. (COBISS.SR-ID: 17999111)
- ↑ 6,0 6,1 Andrić, Ivo, Sabrana dela Ive Andrića. Knj. 14, Znakovi pored puta, priredili Radovan Vučković i dr., 2. izd., Beograd: Prosveta, Zagreb: Mladost, Sarajevo: Svjetlost, Ljubljana: Državna založba Slovenije, Skopje: Misla, 1977., str. 200. i 201. (COBISS.SR-ID 19310348);
izvorno: Андрић, Иво, Сабрана дела Иве Андрића. Књ. 14, Знакови поред пута, приредили Радован Вучковић и др., 2. изд., Београд: Просвета, Загреб: Младост, Сарајево: Свјетлост, Љубљана: Државна заложба Словеније, Скопје: Мисла, 1977., стр. 200. и 201. (COBISS.SR-ID 19310348) - ↑ 7,0 7,1 Ivo Andrić, Ex Ponto: Nemiri: Novele, priredio Dubravko Horvatić, Mosta, Zagreb, 1995., ISBN 953-6034-37-9 (CIP 950519151), str. 25., djelomično citirano prema radu: Stevan Micić, »Andrićev vezir Jusuf u noveli Most na Žepi«, Suvremena metodika nastave hrvatskog ili srpskog jezika: časopis za nastavu hrvatskog ili srpskog jezika, književne, scenske i filmske umjetnosti, »Školska knjiga«, Zagreb, god. 1976., br. 1, str. 35. — 41., citat naveden na str. 38.
Vanjske poveznice
[uredi]Wikipedija ima članak na temu: Ivo Andrić | |
U Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Ivo Andrić | |
U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Ivo Andrić | |
Wikizvor ima izvorna djela autora: Ivo Andrić | |
Pogledajte rječničku natuknicu Andrić u Wječniku, slobodnom rječniku. |
- Zaklada Ive Andrića
- Životopis Ive Andrića prema službenome mrežnom sjedištu Nobelove nagrade – Nobelprize.org
- Memorijalni muzej – kuća Ive Andrića
- Citati - citati.hr