Špilje Yunganga

Yungang špilje
	Svjetska baština – UNESCO
Država	NR Kina
Godina uvrštenja	2001. (25. zasjedanje)
Vrsta	Kulturno dobro
Mjerilo	i, ii, iii, iv
Ugroženost	—
Poveznica	UNESCO:1039
Koordinate	40°06′35″N 113°07′20″E / 40.10972°N 113.12222°E
	Špilje Yunganga class=notpageimage\| Lokacija špilja Yunganga u Kini

Špilje Yunganga (kineski: 云冈石窟|t=雲崗石窟, pinyin: Yúngāng Shíkū) su drevni budistički hramovi izgrađeni u špiljama 16 km jugozapadno od grada Datonga, u današnjoj kineskoj provinciji Shanxi. Smatraju se jednim od najboljih primjera arhitekture uklesane u stijeni, te predstavlja jedan od tri najpoznatija lokaliteta budističke umjetnosti u Kini; druga dva su Longmen i Mogao špilje.

Lokalitet se nalazi u dolini rijeke Shi Li i podnožju planina Wuzhou Shan. Spilje su većinom nastale tako što su uklesane u razdoblju od 460. do 525. godine, za vrijeme vladavine sjeverne dinastije Wei. Lokalitet sadrži ukupno 252 špilja s više od 51.000 skulptura Bude.

God. 2001., Yungana špilje su upisane na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji kao „izvanredan primjer budističke umjetnosti kamenoklesarstva 5. i 6. stoljeća, a njegovih Pet špilja koje je izradio Tan Yao, svojim strogim jedinstvom plana, predstavljaju klasično remek-djelo prvog vrhunca kineske umjetnosti”.

Panorama Yungang špilja

Povijest

Nakon pada dinastije Jin, sjevernim dijelovima Kine zavladala je dinastija Sjeverni Wei. Oni su gradili svoju prijestolnicu Pingcheng, sada poznat kao grad Datong, i rano su prihvatili budizam kao državnu religiju. Budizam je stigao putem sjeverne rute Puta svile, koja je u duljini od oko 2600 km povezivala drevnu kinesku prijestolnicu Xi'an sa zapadom preko prijelaza Wushao Linga za Wuwei i izlazila na Kashgar prije povezivanja s antičkom Partijom.^[1]

Rad na ovom prvom razdoblju klesanja Yungang špilja trajao je do 465. godine (špilje koje su sada poznate kao špilja 16. – 20.). Od oko godine 471. započinje drugo razdoblje izgradnje koje je trajalo sve do 494. godine (tada su nastale špilje blizanci 5./6., 7./8., i 9./10., kao i špilje 11., 12., a vjerojatno i 13., pod nadzorom i podrškom carskog dvora). Carsko pokroviteljstvo je završilo 494. godine kada je dinastija Wei premjestila glavni grad u Luoyang. Sve druge špilje nastale su privatnim pokroviteljstvom u trećem razdoblju gradnje, do 525. godine, kada je gradnja potpuno prestala zbog ustanaka u tom području.

Od kraja radova, stijene pješčenjaka špilja su izložene teškim vremenskim uvjetima. Tijekom stoljeća bilo je nekoliko pokušaja očuvanja špilja i popravljanja pretrpljene štete. Tijekom dinastije Liao u špiljama su se obnavili neki kipovi izgradilo se tzv. "10 hramova Yunganga" (1049. – 1060.), koji su trebali štititi glavne špilje. Međutim, oni su uništeni u požaru samo 60-ak godina kasnije. God. 1621., tijekom rane dinastije Qing, izgrađene su drvene zgrade koje se još uvijek mogu vidjeti ispred špilje 5. i 6. Od 1950-ih, pukotine u pješčenjaku su zapečaćene fugiranjem, a tu su i nastojanja da se smanje trošenja olujama pošumljavanjem.

Odlike

Špilje u ranog razdoblja (460. – 65.) se sastoje od pet glavnih špilja, ove veličanstvene i jednostavne špilje su kopali pod vodstvom redovnika Tan Yaoa i prozvane su po njemu. Velike špilje su iskopane kako bi u njih smjestili divovske kipove, 13-15 m visoke. One su u obliku slova U (potkovaste)s lučnim krovovima oponašajući slamnate krovove u drevnoj Indiji. Svaka špilja ima vrata i prozora. Središnja figure imaju visoka tijela i zauzimaju veći dio špilje, dok je na vanjskim zidovima urezano 1.000 budističkih kipova, koji se rijetko mogu vidjeti u tradiciji kineske povijesti rezbarenja.

Špilje srednjeg razdoblja (471. – 94.) čine bit Yungang špilja, a sastoje se od velikih špilja, uključujući i četiri skupine dvostrukih špilja i jedna grupa trostrukih. U ovom razdoblju došlo je do naglog razvoja Han stila i uvedeno je mnogo novih predmeta i kombinacija kipova, prebacuje se pozornost na stvaranje strahovladajućih likova i razne vrste ukrasa. Ove špilje su kvadratičnog plana, obično s komorama kako u prednjem i na stražnjem dijelu, rezbarije na zidovima su podijeljene u gornje i donje trake, te lijeve i desne odjeljke. Ravni stropovi su u većini slučajeva isklesani reljefima. S obje strane vanjskih zidova su visoki dvostruki tavani, i spomenici u središtu dvorišta. Skloništa u stilu drvenih konstrukcija podržavaju osmerokutni stupovi, svaki urezan s 1.000 Buda. Unutrašnji zidovi špilja su pokriveni dugim trakama slika podijeljene u različite slojeve i stupce. Svi oni odražavaju izgled i tradicionalne aranžmane dvorske mode u Kini za vrijeme dinastije Han.

Špilje posljednjeg razdoblja (494. – 525.) nalaze se u zapadnom dijelu špiljskog područja, u Hramu doline zmaja-kralja. Ukupno, više od 200 špilja i niša urezane su u tom razdoblju. Ove špilje su srednje i male veličine, različitih i kompliciranih nepravilnih oblika. Dekoracije su urezane na litici oko vrata špilje. Postoji tendencija pojednostavljenja sadržaja kipova stilizirajućim oblicima, ali s novim izgledom krhkosti i ljupkoće.